1

PSIHOLOGIJA i PSIHIČKI POTENCIJALI

ZNAČAJKE LJUDSKIH PSIHIČKIH POTENCIJALA:

1. najvrjednije ljudsko blago (znanje, motivacija, osjećaji, sposobnosti) 2. dobrim poticajima potencijali se mogu razviti, dok loši postupci dovode do zaostajanja 3. najisplativije ulaganje (ako se puno ulaže – puno ćemo i postići) 4. bitan čimbenik u razvitku potencijala je odgajatelj, učitelj, profesor

- psihički potencijali se razvijaju cijeli život ako smo aktivni, dok se tjelesni srozavaju (iako

postoji i slabljenje psihičkih potencijala ako ne djelujemo dobro); ako su okolni uvjeti loši, psihički potencijal opada

- riječ „psihologija“ = znanost o duši (grč. psiha=duša, logos=znanost) prvi put u svijetu upotrijebio tu riječ za znanost o duši Marko Marulić (1450.-1524.) oko 1520.godine

o „Poruke za čestit život s primjerima“ (De institutione bene vivendi) Objavljeno 1506. u Mlecima, a do kraja 17.st. izdano 19x na izvornom latinskom jeziku, i 22x u prijevodima na talijanski, njemački, francuski, portugalski i češki. U Hrvatskoj prevedeno na hrvatski i izdano tek 1986.! Poglavlja, npr:„O ljubavi prema neprijatelju“, „O gajenju mira“, „O trpljenju nepravde“, „O trpljenu štete“. Poučava o tomu kako se treba kloniti isprazne slave, ne valja žudjeti za visokim položajima, treba gajiti istinu i izbjegavati laži, nikomu ne valja olako suditi

SHEMATSKA RAZDIOBA PSIHIČKOG ŽIVOTA, 3 glavna oblika psihičkog života:

- PSIHIČKI PROCESI (zamjećivanje/percepcija, mišljenje, osjećanje) - PSIHIČKA STANJA (uzbuđenost, pozornost, umor) - PSIHIČKA SVOJSTVA (sposobnosti, temperament, karakter) - Sva tri oblika utječu jedan na drugi, npr. osjećaji mogu utjecati na stanje, a onda stanje na

svojstva (npr. ako samo sjedimo, a uznemireni smo – uzbuđenost raste, kao i stres takva jaka uzbuđenost djeluje na inteligenciju pa čovjek postane „debilan“)

RAZLIKA IZMEĐU PUČKE I ZNANSTVENE PSIHOLOGIJE:

- PUČKA o postoji u narodu, svaki čovjek prosuđuje o psihičkim svojstvima, pučka prosuđivanja

su malobrojna, nesustavna i slučajna, pa se dolazi do krivih zaključaka (treba najmanje 6 mjeseci živjeti s nekim da bismo ga procijenili)

- ZNANSTVENA jedna od zadaća je da suzbija predrasude o psihičkom životu (npr.brak će biti čvršći što ima više sličnosti, a ne kao što postoji u narodu izreka „suprotnosti se privlače“)

PSIHOLOGIJA = znanost koja proučava psihičke pojave i ponašanje ljudi i bavi se proučavanjem povezanosti fizikalnih, fizioloških i društvenih uvjeta i učinaka na psihički život i ponašanje

MJERENJA ILI KRITERIJI ZNANSTVENOG PROUČAVANJA U PSIHOLOGIJI:

1. Psihologija mora imati specifičan/samostalan predmet istraživanja kojim se nijedna druga znanost ne bavi na taj način

2. Koristi znanstveno valjane metode i tehnike istraživanja, a otkrićem novih metoda znanost ide naprijed

2

3. Sustav znanstvenih spoznaja ako je bogat sustav onda je razvijena znanost, psihologija ima popriličan broj znanstvenih spoznaja

GLAVNE ZNAČAJKE PSIHOLOGIJSKIH ISTRAŽIVANJA:

1. Istraživanje mora biti ograničeno na uže područje 2. Neprestani nadzor nad onim što istražujemo 3. Objektivnost (nepristranost) prikupljanja podataka 4. Opreznost u poopćavanju (zaključivanju)-na temelju malog broja rezultata ne mogu se stvoriti

velike znanstvene teorije

TESTOVI SNAGE = mjeri se koliko smo u stanju riješiti teške intelektualne zadatke (vrijeme rada je neograničeno)TESTOVI BRZINE = mjerenje brzine mišljenja, veliki broj zadataka srednje težine, vrijeme je ograničeno

RAZVITAK / RAZDIOBA SUVREMENE PSIHOLOGIJE (2 velika glavna područja)

1. GRANE TEORETSKE PSIHOLOGIJE bave se teoretskim istraživanjem psihičkog života i ponašanja, i tu nije bitna primjenjivost (tu spadaju sustavna psihologija, socijalna, patopsihologija, psihometrija itd.)

2. GRANE PRIMJENJENE PSIHOLOGIJE bave se primjenom psihologije u različitim područjima praktičnog života (kod nas su najrazvijenije: klinička psihologija – primjenjuje se u zdravstvu; psihologija obrazovanja i odgoja ili edukacijska / školska psihologija; gospodarska; vojna)

PSIHOLOGIJA OBRAZOVANJA I ODGOJA = grana primjenjene psihologije koja istražuje psihičke pojave i ponašanje u procesu odgoja i izobrazbe, i bavi se primjenom psihologijskih spoznaja, metoda i tehnika u tom području

MOTIVACIJA MOTIVACIJA = proces pokretanja, usmjeravanja, određivanja jačine i trajanja aktivnosti kojom želimo postići cilj (= komponente motivacije) Nijedna aktivnost ne nastaje sama od sebe, već je svaka uzrokovana nekom unutarnjom motivacijom ili vanjskim poticajem (najjači ljudski psihički potencijal)

MOTIVI = unutarnji čimbenici koji pokreću, usmjeravaju, određuju jačinu i trajanje aktivnosti. Izvor motiva su potrebe (=pomanjkanje ili suvišak nečega)

MOTIVACIJSKI CILJ = ono što aktivnošću želimo postići

Osim svjesnih motiva (potrebe! – znamo da postoje), postoje i podsvjesni za koje ne znamo da postoje, ali nas pokreću na aktivnost

- Najjači ljudski potencijal je motivacija, jakom motivacijom možemo razvijati svoje potencijale (npr. Demosten koji je bio najbolji govornik, a mucao je – bio je „strahovito motiviran“)

3 PSIHIČKE OSOBINE KOJE BITNO UTJEČU NA USPJEŠNOST U RADU:

1. MOTIVACIJA (=ono što čovjek želi) 2. SPOSOBNOSTI (=ono što čovjek može) 3. NAVIKE, VJEŠTINE I ZNANJA (=ono što čovjek umije)

3

MOTIVACIJSKI PROCESI:

1. MOTIVACIJSKI KRUG PONAŠANJA: kada imamo neki motiv / potrebu tada instrumentalnim ponašanjem (=vrsta instrumenta pomoću kojeg dolazimo do cilja) svladavamo zapreke kako bismo došli do cilja. Kad postignemo cilj, osjetimo veliko olakšanje. Nakon nekog vremena počinjemo smanjivati doživljajne vrijednosti svog cilja, pa se stvaraju nove motivacije da postignemo nešto drugo. Mi cijeli život motivacijski kružimo. Ako su jednostavniji ciljevi, brže se dođe do njih; ako su kompliciraniji, duži je put do cilja. Količina olakšanja ovisi o veličini cilja.

2. MOTIVACIJSKA HIJERARHIJA: razdioba potreba i motiva po redoslijedu važnosti (uvijek u našem životu djeluje veći broj motiva, ali nisu svi jednakih vrijednosti)

a. Motivacijska ljestvica zapadnih zemalja (vanjski poticaji): 1. Mogućnost napredovanja 2. Dobri radni uvjeti 3. Dobri međuljudski odnosi 4. Osobni dohodak (kod nas na prvom mjestu!) 5. Pohvale i nagrade 6. Natjecanje 7. Suradnja 8. Poznavanje rezultata

b. Abraham Maslow najpoznatija motivacijska hijerarhija i. Imamo 5 skupina motiva koji imaju zajednički motivacijski redoslijed:

1. BIOTIČKI 2. SIGURNOSNI 3. LJUBAVI 4. ŠTOVANJA 5. SAMOOSTVARENJA

BIOTIČKI I SIGURNOSNI motivi = motivi nižeg, drugog reda / motivi opstanka (za preživljavanje)

o Nemaju utjecaj na psihički razvitak o Jedino biotičke imamo od rođenja (oni su naslijeđeni/prirođeni), njih moramo

zadovoljiti da bismo preživjeli (npr.motivi hrane, tekućine, spolne potrebe – jer bi bila ugrožena vrsta), najvažniji za tjelesni razvitak

o Kad su zadovoljeni biotički, više nas ne privlače toliko, pa su onda važni sigurnosni motivi (psihička i fizička sigurnost je čovjeku prirođena potreba)

o Trebala bi biti zadaća društva, a ne pojedinca zadovoljiti te potrebe MOTIVI LJUBAVI, ŠTOVANJA I SAMOOSTVARENJA = motivi višeg reda

o Oni dovode do psihičkog razvitka (najbitnije: samoostvarenje), važni za razvijanje psihičkih potencijala

o Motivi ljubavi (ljubav za znanje, obitelj... sve vrste ljubavi) – prirođeni čovjeku o Kad zadovoljimo jedan motiv, onda nam ona postaje manje važna, pa nam važnija

postaje sljedeća potreba: motivi štovanja (potreba da čovjek bude priznat, cjenjen u društvu / obitelji / radnom okruženju); kod prva 4 motiva kad se zadovolje potrebe, jačina motiva počinje opadati i nakon toga se javljaju potrebe za sljedećim

o Motivi samoostvarenja = najviša razina, najvažnija za razvitak čovjeka; prirođena potreba da učinimo nešto vrijedno, što ostavlja traga- povezani sa smrtnošću; to je isključivo vrednovanje pojedinca (a ne društva) – to sam pojedinac vrednuje kao jako dobro i to rezultira njegovim samoostvarenjem; čovjek na jedan način materijalno živi u svojoj djeci (geni), i želi nastaviti živjeti kroz svoja djela

3. MOTIVACIJA I RADNI UČINAK: ako je motivacija mala – učinak je mali, ako je osrednja – takav je i učinak, ako je velika – učinak je veliki, ako je ekstremno jaka – dolazi do pada radnog učinka (zbog jakog uzbuđenja dolazi do manjeg intelektualnog potencijala)

a. Težina zadaće, motivacija i radna učinkovitost: najviše nas motiviraju zadaće umjerene težine; ako je zadatak pretežak nije toliko motivacijski privlačan (kao ni prelagani zadaci), tu uskače vrijednost nastavnika da teško gradivo učini

4

jednostavnim, zanimljivim i privlačnim, zato za početak treba dati umjerene zadatke da se zadrži motiviranost, lakše zadatke treba brzo preći, ne razvlačiti jer onda pada motivacija

UTJECAJ UDALJENOSTI CILJA NA MOTIVACIJSKU PRIVLAČNOST I ODBOJNOST ono što nam je privlačno neće s udaljenošću puno izgubiti na privlačnosti, a odbojnost se s udaljenošću smanjuje (brzo opada)

MOTIVACIJA I DRUŠTVENI STATUS jak utjecaj društva na motivaciju

MOTIVACIJA I ZAMJEĆIVANJE / PERCEPCIJA

o Zamjećivanje = aktivan proces upoznavanja i prepoznavanja bića, pojava i zbivanja

o Motivacija može jako utjecati na točnost, brzinu i sadržaj našeg osjetilnog upoznavanja svijeta (svi isto gledamo i slušamo, a različito vidimo i čujemo)

SOCIJALIZACIJA MOTIVA = koji socijalni čimbenici utječu na motivaciju su:

b. Stvaranje novih potreba (razvijena društva imaju sve veći broj novih potreba, nerazvijena društva imaju mali broj potreba)

c. Način ostvarivanja motiva (iste potrebe različito ostvarujemo u razl. društvima) d. Može se mijenjati motivacijska hijerarhija- u nekim situacijama može se promijeniti

utjecajem društva (ponekad se mogu i biotički motivi promijeniti: npr.da motivi ljubavi nadvladaju biotičke motive)

dobra valjska motivacija jača unutarnju , a loša uništava

RAZINA TEŽNJI (=ASPIRACIJSKA RAZINA) očituje se u visini motivacijskih ciljeva koje pojedinac nastoji postići (ljudi se razlikuju po visini aspiracija)

1. Opća razina težnji: srednja vrijednost karakteristična za čovjeka, prosjek težnji, proizlazi iz aspiracija u različitim područjima

2. Pojedinačna razina težnji (za pojedino područje): visoka / niska / racionalan pristup (netko tko ima prioritete kombinira visoke i niske razine težnji)

o Razina težnji se tijekom života mijenja (prema tome jesmo li obavješteni o rezultatima prethodnog rada), na nju utječu uspjeh i neuspjeh (uspjeh više povisuje nego što neuspjeh snižava razinu težnji) u prethodnom radu, na nju utječu i društvo u kojem živimo i radne skupine

o Postoje kratkoročne i dugoročne životne težnje

MOTIVACIJSKO DJELOVANJE U PROCESU ODGOJA I IZOBRAZBE

o Svaki učenik je posebna, drugačija osobnost i nastavnik se treba potruditi, uz pomoć školskog psihologa, što prije upoznati crte osobnosti svakog učenika (originalan i neponovljiv) i njegove motivacijske značajke da bi mogao motivacijski djelovati

o Nastavnik treba neprestano motivirati svoje učenike!

MOTIVACIJA ZA UČENJEM = sve ono što je navelo pojedinca na aktivnost učenja, što je odredilo smjer, jačinu i trajanje učenja

5

2 glavna oblika poticaja u učenju: e. Razvijanje unutarnje (intrinzične) motivacije

Zadovoljava se obavljanjem same aktivnosti ili unutar same aktivnosti. Pojedinac voli to područje, zanima ga. Unutarnja motivacija je vrlo jaka i dugotrajna (čak cijeli život može djelovati). Najvažniji zadatak nastavnika: potaknuti razvijanje unutarnje motivacije kod učenika (ne može se odmah razviti, ali se može poticati). Unutarnja motivacija je najvrijednija

f. Razvijanje vanjske (ekstrinzične) motivacije Povezana sa vanjskim poticajima (ocjenjivanje, pohvale, ukori, natjecanje...); dobra vanjska motivacija potiče unutarnju, loša vanjska m. uništava unutarnju, unutarnja m. je ugrožena ako nema vanjske.

- zanimanje i poticanje zanimanja za proces učenja - unutarnja motivacija je jača od vanjske i vrlo je dugotrajna - razvijanje unutarnje motivacije je najvažnije djelovanje nastavnika

ZANIMANJE/ INTERES KAO MOTIV UČENJA

o kad učimo nešto što nam je privlačno, puno bolje učimo, veća je uspješnost, manje se umaramo i manja je dosada

o prije se vjerovalo da se kod osobe sam od sebe javi interes za određeno područje, no pokazalo se da je to netočno: u početku se javi vrlo mali interes, ako ga uopće i ima, ali zadaća je profesora da pokuša razviti taj interes na način da djeluje motivacijski

o moguće je i od faze žestoke negativnosti prema određenom području kroz motivaciju doći do jakog interesa za područje

KAKO POTAKNUTI ZANIMANJE ZA NASTAVNI PREDMET:

1. Naglasiti vrijednost, svrhovitost i primjenjivost predmeta (ostvariti početni impuls, mali interes za predmet)

2. Zanimljiva i jednostavna nastava (svatko je razumije, pa budi motivaciju) 3. Nastavu lišiti nebitnih podataka (jer dovode do slabe motivacije) 4. Učenik neka osjeti napredovanje u učenju

Djelovanje vanjske motivacije:

1. Uzoran model ponašanja nastavnika (time upijamo ono dobro kod nastavnika, a loše odbacujemo; motivacija nastavnika iz nekog određenog područja dovodi do motivacije studenata da se nastave baviti tim područjem)

o Značajke uzornog nastavnika: a) Kakvoća izvođenja nastave (sustavnost, jednostavnost, jasnoća) b) Točnost i savjesnost u radu c) Humano postupanje nastavnika d) Motivacijsko- poticajno djelovanje e) Objektivnost ocjenjivanja

2.Djelovanje nagrade / kazne (pohvale / ukora)

o Ako želimo uspostaviti neko ponašanje, nagrada će imati bolji učinak, a ako želimo spriječiti neko ponašanje, kazna je obično djelotvornija; treba biti više nagrađivanja nego kažnjavanja, valja voditi računa o stupnjevitosti nagrađivanja i kažnjavanja

6

o Nagrada i pohvala djeluju kao vrlo jaki pozitivni poticaj u radu, pokazuju ljudima da su dobro i ispravno radili

o Kazne i ukori pretežno smanjuju zalaganje i uspješnost rada (+potpuno narušava ljudske odnose), zbog toga ih treba samo iznimno i rijetko primjenjivati

o Ne smijemo kritizirati pojedinca kao osobu, nego samo ono što je loše u njegovu radu i ponašanju; ne valja provoditi skupno kažnjavanje

o treba voditi računa o stupnjevitosti nagrađivanja i kažnjavanja (treba biti više nagrađivanja nego kažnjavanja)

3.Poznavanje rezultata učenja djeluje kao:

a) Vrlo dobar poticaj za daljnje učenje

b) Vrijedno sredstvo za ispravljanje pogrešaka u učenju

Da bi obavijesti o rezultatima bile učinkovite, rezultati moraju biti 1. davani vrlo često 2. odmah nakon obavljene zadaće, 3. obavijest o njima treba biti iscrpna i obrazložena

PET-MINUTNO ISPITIVANJE OBJEKTIVNOG TIPA (prof. Ivan Furlan)= ispitivanje koje traje 5 minuta, a pitanja su objektivna (4-6) ( poticanje učenika da budu aktivni), moraju biti kratka i usko povezana uz predavanje i usko postavljena (tako da se mogu odmah vrednovati); zamišljeno da se provede na kraju nastavnog sata da se provjeri što su učenici/ studenti naučili na tom satu, koliko su pratili na satu i rješavali, profesor bi to vrednovao i to bi moralo ulaziti u ocjenu

Vrijednosti pet-minutnog ispitivanja objektivnog tipa: a) Motivacijsko djelovanje (= povišena svrsishodna aktivacija učenika tijekom nastave) b) Postoji neposredna povratna obavijest učeniku o uspješnosti učenja (istog trena vidi o

uspješnosti učenja) c) Služi kao pokazatelj uspješnosti nastavnog procesa (koliko smo uspjeli kao

nastavnici) d) Služi kao upozorenje na moguće manjkavosti u nastavi (dobiva se povratna

informacija o predavanju)

NAČINI MOTIVIRANJA

Školsko natjecanje u učenju (vanjski poticaj!), 2 vrste natjecanja: o POJEDINAČNO

Najučinkovitije, učenici se međusobno natječu učenje kao individualna aktivnost Slabost: nezdrave suprotnosti među učenicima (osobito niže dobi) nije

preporučljivo u prva 4 razreda OŠ o SKUPNO

Natjecanje među skupinama učenika – dobri međuljudski odnosi Manje uspješno što se tiče učenja, ali nema loših strana poput zadirkivanja, i

može se koristiti od početka škole (tokom cijelog školovanja) Nastavnik određuje sastav skupine tako da u svakoj budu učenici podjednakih

sposobnosti i predznanja (kad bi učenici sami formirali grupe – najjači bi se udružili, pa bi natjecanje bilo onemogućeno)

4-6 sudionika u grupi!

7

SURADNJA U UČENJU – iako je učenje pretežno pojedinačna aktivnost dobro bi bilo organizirati i skupno učenje, posebno na sveučilištu (pridonosi razvoju dobrih međuljudskih odnosa, do socijalizacije, poboljšava se motivacija), skupna odluka o organizaciji rada; uspješna ako cijela skupina donese skupnu odluku, neće biti uspješnosti ako se nekoga prisiljava na skupno učenje

VRIJEDNOSTI UČENJA U SKUPINI:

1. Teži dijelovi gradiva lakše se rasvjetljavaju (ima više pametnih glava) 2. Bolje se svladava stručno nazivlje 3. Upozorava se na ono što je pogrešno naučeno/ shvaćeno (i korigira se) 4. Ostvaruje se bolji samouvid u znanje 5. Veći radni ritam (i veći radni učinak) 6. Razvoj dobrih međuljudskih odnosa (učeći pomažemo jedan drugome)

MOTIVACIJSKE FRUSTRACIJE I SUKOBI

o Kad čovjek ne može ostvariti sve ciljeve javljaju se FRUSTRACIJE (=sastavljeni doživljaj neuspjeha, napetosti i neugode kad zbog zapreke ne možemo ostvariti cilj), a njihov intenzitet ovisi i o važnosti cilja

o Ne moraju uvijek biti loše, mogu biti i korisne; frustracija je pokušaj da nas se aktivira i da se uz pomoć nje jačamo i motiviramo

o Glavne vrste frustracijskih zapreka: 1. FIZIKALNE ono što je u fizikalnoj okolici, zapreke (npr. udaljenost), ne uzrokuje

jake frustracije, može se reći da su najlakše, najlakše ih je svladati 2. DRUŠTVENE zapreke (drugi ljudi koji nas onemogućuju u postizanju cilja) – teža

vrsta frustracije 3. OSOBNE zapreke (zapreke u samom pojedincu; uzrokuju najjače frustracije; može

biti problem jer su to ponekad nerealne zapreke, npr.sumnja u vlastite sposobnosti, nedostatak hrabrosti...)

KONFLIKTI I VRSTE KONFLIKATA: Konflikt motiva ili sukoba javlja se kad se jednom motivu djelovanja suprotstavi neki drugi motiv pa zbog toga ne možemo poduzeti akciju i postići cilj (za sukob motiva je značajno i da su motivi podjednake jakosti i da se njihovo ostvarenje međusobno isključuje)

3 vrste konflikata motiva g. Sukob dvostrukog privlačenja (nastaje kad se jednom motivu djelovanja suprotstavi

neki drugi motiv; najmanje 2 motiva djelovanja koji su nam jednako privlačni; odluka za jedan od dva ili više podjednako privlačnih ciljeva koji nam je bolji- najblaža vrsta konfliktne situacije, najslabije frustracije)

h. Konflikt dvostrukog izbjegavanja (osoba mora prihvatiti jedan od dva ili više podjednako odbojnih ciljeva-teža vrsta konfliktne situacije; izabrati koji je manje zlo)

i. Konflikt istodobnog privlačenja i izbjegavanja (isti cilj je i privlačan i odbojan; iz takve situacije treba izaći jer može dovesti i do teških psihosomatskih poremećaja; najteži konflikt, dovodi do najjačih frustracija)

REAKCIJE U FRUSTRACIJAMA I SUKOBIMA (konfliktima) Blage i kratkotrajne frustracije pretežno su korisne, ali jake i dugotrajne pretežno su vrlo štetne i treba ih što prije napustiti;

8

blage frustracije izazivaju jako ulaganje napora pa nas psihički jačaju, jaka vrsta konflikta može dovesti do psihičkih i fizičkih promjena

Frustracije mogu uzrokovati 2 vrste reakcija: 1. Pozitivne

a) Ulaganje većeg napora u svrhu postizanja cilja; najviše daje dobre rezultate b) Promjena načina ili smjera prema postizanju cilja (promjena taktike) c) Postizanje cilja posrednim/indirektnim načinom (posvojenje) d) Promjena samoga sebe / motivacijskih ciljeva (teško; ako se uspije onda se

lakše dolazi do cilja) e) Zamjena cilja (ako se cilj nikako ne može dostići, treba ga promijeniti)

2. Negativne i manje pozitivne Agresivno ponašanje agresija = destruktivan napadaj na osobe ili objekte koji su zapreka u postizanju nekog cilja; 3 oblika agresije:

1. Izravna / direktna – izravan napadaj na osobe ili objekte koji su zapreka pri postizanju cilja (u suvremenom društvu se negativno vrednuje, pa se sve više javlja prikrivena agresija)

2. Posredna / indirektna – posredan napadaj (npr.ogovaranje, omalovažavanje, klevetanje, itd.)

3. Zamijenjena / substituirana – kad napadamo osobe koje s tom frustracijom nemaju veze, u našoj najbližoj okolici, najčešća u današnjem društvu (onda i te osobe agresivno reagiraju, što bi se trebalo izbjegavati)

Manje pozitivne frustracijske reakcije= obrambeni mehanizam osobnosti= karakteristični načini reagiranja osobe koji imaju svrhu smanjenja ili potpunog uklanjanja napetosti i tjeskobe uzrokovane frustracijom, ali ne dovode do postizanja cilja; neki to još zovu ego mehanizmi, služe za zaštitu našeg vlastitog 'ja', štite integritet osobnosti, smanjuju stresno stanje

2 vrste obrambenih mehanizama: a. psihički obrambeni mehanizam-koji štite našu

osobnost/psihički integritet (ego – mehanizmi) b. Tjelesni obrambeni mehanizmi (štite naše tijelo i kad se tijelo

ugrozi, sami od sebe reagiramo da bi se zaštitili) – npr.refleksne reakcije...

Glavne zajedničke značajke obrambenih mehanizama osobnosti: 1. Imaju ih svi ljudi (koristimo ih i važni su za normalan razvitak osobnosti) 2. Javljaju se relativno spontano, gotovo automatski 3. Nismo svjesni uporabe određenog obrambenog mehanizma dok na takav način

reagiramo 4. Prečesto reagiranje bilo kojim obrambenim mehanizmom vrlo često dovodi do

negativnih posljedica (nenormalnog / naučenog ponašanja) 5. Mogu imati i korisne posljedice (npr.sanjarenje se može pretvoriti u stvaralačku

aktivnost – pozitivni sekundarni učinci) Obrambeni mehanizmi (ublažavaju stres, ali nisu rješenje problema)

a) SUBLIMACIJA = preoblikovanje društveno nepoželjnih motiva i načina ponašanja u prihvatljive, vrijedne i plemenite aktivnosti/ciljeve

b) RACIONALIZACIJA = očituje se u umanjivanju ili negiranju vlastitog neuspjeha pred sobom ili drugima pronalazeći neke „opravdane razloge“; 3 glavna oblika:

9

1. Opravdavanje = pronalaženje dobrih razloga umjesto pravih da opravdamo nešto što nismo dobro napravili

2. Omalovažavanje = ako nešto ne uspijemo onda to počnemo omalovažavati, ono što je neuspjeh pretvaramo u uspjeh i lakše to prevladavamo; tzv. „reakcija kiselog grožđa“

3. Reakcija uljepšavanja = htjeli smo postići nešto visoko, ali nismo uspjeli, pa smo to malo htjeli prikazati kao veliki uspjeh

***racionalizacija nije laganje/govorenje neistine, jer je ona nesvjesna, a laganje je svjesno

c) POTISKIVANJE / REPRESIJA = kad neugodne doživljaje, misli i potrebe potiskujemo iz svijesti, i onda iz svijesti to potisnuto ide u podsvijest odakle djeluje na naše ponašanje (obično potiskujemo ono što je suprotno društvenim normama, najviše iz područja intimnog života)

d) POISTOVJEĆIVANJE / IDENTIFIKACIJA = proces poistovjećivanja pojedinca s nekom osobom, skupinom, ustanovom ili objektom da bismo njihove uspjehe doživjeli kao vlastite

e) KOMPENZACIJA = kad neuspjeh u jednoj aktivnosti ili području nastojimo nadoknaditi osobitim zalaganjem u istoj ili sličnoj aktivnosti ili području (tako umanjujemo stres)

1. Izravna / direktna u istom području gdje smo doživjeli neuspjeh pokušavamo jakim zalaganjem doživjeti uspjeh

2. Posredna / indirektna tražimo uspjeh u drugom području nakon neuspjeha u prvom

3. Nadkompenzacija u istom području gdje smo doživjeli neuspjeh izrazito jakim zalaganjem pokušavamo doživjeti uspjeh

f) REGRESIJA = vraćanje na prijašnje, niže, primitivnije oblike ponašanja karakteristične za rano dječje razdoblje (npr.plač, lupanje šakom u stol, psovka...)

g) PROJEKCIJA = pripisivanje drugim ljudima vlastite duboko skrivene potisnute želje, motive i osobine

TEMELJNE SPOZNAJE ŠKOLSKE DOKIMOLOGIJE

DOKIMOLOGIJA = znanost o ocjenjivanju (proučava čimbenike koji utječu na ocjene i postupke ocjenjivanja); važno je poboljšati mjerenja da dobijemo čim točnije rezultate

- Podgrana psihometrije (= grana teoretske psihologije koja se bavi mjerenjem psihičkih osobina) - 1929. počelo sustavno istraživanje u tom području (francuski psiholog Henri Piéron) - Zagreb – drugo mjesto u svijetu gdje su provedena sustavna dokimologijska istraživanja - Dva oprečna pravca / stajališta:

a) Ocjenjivanje se ne bi trebalo osuđivati b) Trebalo bi ukinuti ocjenjivanje

GLAVNE SVRHE OCJENJIVANJA:

1. Pokazatelj osposobljenosti u izobrazbi (svladano ili nije) 2. Motivacijski učinak (vrlo jak!) – bez ocjenjivanja nastaje motivacijski raspad za učenje 3. Služi za ispravljanje pogrešaka u radu 4. Profesionalni razvitak (ako su ocjene dobre i točne)

10

MJERNA SVOJSTVA OCJENJIVANJA (ako su dobra - ocjenjivanje je dobro)

1. OBJEKTIVNOST (dobiva se računom korelacije ocjena istoj zadaći koju su dali različiti nastavnici; korelacija između ocjena različitih kompetentnih ocjenitelja)

2. POUZDANOST (korelacija između dva mjerenja [razmak od 6-12 mjeseci] istih zadaća istog nastavnika)

3. TOČNOST (usporedba pojedinačne ocjene sa srednjom ocjenom iste zadaće koju su dali različiti nastavnici) „neizbježiva pogreška“ – za 20% mjerne ljestvice, odn. za 1 ocjenu može nastavnik pogriješiti

4. VALJANOST (korelacija između ocjena i nekog objektivnog kriterija – testa znanja)

RAZINE ZNANJA (Bujas): Niže razine znanja (služe kao podloga za stjecanje viših razina znanja)

a. ORIJENTACIJSKO – najniža razina, ima ga najviše, znanje najuže razine, o nečemu imamo samo opću orijentaciju, ako nam nešto ne treba (neiskorišteno) onda dolazi na ovu razinu zaboravom, daje mogućnost da se znanje vrati na onu početnu višu razinu, najopsežnija razina b. ČINJENIČNO (FAKTOGRAFSKO) – viša razina znanja, poznajemo činjenice, ali ne i povezanost i odnose među njima

Više razine znanja (povezane sa sposobnostima pojedinca; mogu ih steći samo osobe koje su inteligentne, ili barem prosječne inteligencije)

c. INTERPOLACIJSKO – poznavanje činjenica, ali i odnosa i veza među njima d. EKSTRAPOLACIJSKO – znamo veze između činjenica, ali možemo na temelju njih razmatrati uporabu tih činjenica u novim situacijama, možemo stvarati nova znanja, predvidjeti činjenice, ima ga najmanje, ne može ga postići osoba koja nije barem prosječno inteligentna,

U procesu učenja stječemo sve veću i veću razinu znanja, a u procesu zaborava ostaje nam samo ono najpotrebnije, dok sve ostalo manje važno odlazi u interpolacijsko, a ono nevažno u orijentacijsko znanje S orijentacijskog možemo vrlo brzo doći opet na ekstrapolacijsko (ako nešto ponovimo)

UZROCI POGREŠNOG OCJENJIVANJA

1) POGREŠKE S OBZIROM NA PREDMET OCJENJIVANJA Znanje je psihička kategorija pa se ne može izravno mjeriti, nego moramo posredno mjeriti postavljanjem pitanja na koja dobivamo odgovore prema kojima procjenjujemo nečije znanje, neki čimbenici pokazuju da nema visoke korelacije između znanja i odgovora, neki čimbenici remete tu korelaciju:

a) Verbalne sposobnosti / način izražavanja učenika (verbalna sposobnost bolja-bolja ocjena; ako netko nema dobrih verbalnih sposobnosti znanje ne možemo vidjeti, mogu jako kamuflirati znanje)

b) Brzina reagiranja učenika učenik se služi promatranjem profesora te prema profesorovim reakcijama odmah reagira, važna brzina

c) Emocionalna otpornost učenika ispit je vrlo stresan, pa ovisi o osjetljivosti učenika što djeluje na njegovu sposobnost (tada nam intelektualne sposobnosti opadaju)

2) POGREŠKE S OBZIROM NA NESTABILAN KRITERIJ OCJENJIVANJA - najjači od tih čimbenika je pogrješke s obzirom na subjektivne čimbenike nastavnika

11

Nestabilan kriterij ocjenjivanja o Bez kriterija ne možemo ocjenjivati o Za dobiti dobru ocjenu jednako je važno u kakvom smo razredu i koliko znamo; profesori prilagođavaju kriterij ocjenjivanja prema vrijednostima znanja u npr. jednom razredu, no profesor to ne radi namjerno o Ne smije biti relativna ljestvica ocjena, već apsolutna

Osobna jednadžba ocjenitelja o Kriterij strogosti / slabosti nastavnika o Ima strogih i blagih nastavnika, a zapravo bi trebali biti dobro normirani

Hallo – učinak (= opći dojam) o Kada na ocjenjivanje utječe opći dojam kojeg nastavnik ima o učeniku o Korisna i vrijedna pojava (opći dojam), ali ne u ocjenjivanju; tu je bitno znanje

Djelovanje kontrasta o Na ocjenu utječe kakvo je znanje nekog tko je odgovarao prije nas, pogotovo ako nam je znanje jako kontrastno

Predrasude ocjenitelja (političke, nacionalne, spolne...) o Vrlo malo utječe (profesoru samom se to čini nečasno)

3) POGREŠKE S OBZIROM NA TEHNIKE ISPITIVANJA i ocjenjivanja Trajanje ispitivanja

o Predugo ili prekratko ispitivanje smanjuje točnost ocjenjivanja; javlja se iscrpljenost i mješavina odgovora različite vrijednosti kod predugog ispitivanja o Prekapacitiranost informacijama različitih vrijednosti (što više i duže odgovara daje više informacija)

Ekstremno aktivno i ekstremno pasivno ispitivanje o Aktivno – previše se upliće nastavnik u odgovaranje, pasivno – postavi široko pitanje i „gleda kroz prozor“ o Treba biti umjereno – postaviti pitanja, pa ako učenik ne odgovara, tek onda postaviti dodatna pitanja

Nereprezentativno mali broj pitanja u usmenom ispitivanju o Ne bi smio biti mali broj pitanja (možda se učeniku „posreći“)

Različit izbor pitanja od učenika do učenika o Jaki utjecaj sreće, a ne bi smjelo tako biti, učenik može dobiti jako lagana ili teška pitanja

GLAVNE PREDNOSTI TRADICIJSKOG NAČINA OCJENJIVANJA ZNANJA

PREDNOSTI NASTAVNIKA (odn. usmenog ispitivanja):

1. Može točno procijeniti dvije više razine znanja (interpolacijsko i ekstrapolacijsko; može vidjeti povezanost činjenica i primjenu znanja u novim situacijama)

2. Ima bolji uvid u psihičko i fizičko stanje učenika tijekom ispita (može vidjeti ako je neka osoba pod stresom pa pokušati smiriti situaciju)

3. Nijansirano vrednovanje točnosti odgovora (vidi razliku između dobrog i briljantnog odgovora,ali i između dobrog i lošeg; djelomično točno)

4. Povezano vrednovanje odgovora (procjenjuje razinu znanja, ali i povezanost s drugim znanjem)

12

5. Fleksibilno prilagodljiv način ispitivanja učenika (ako sporo odgovara – ne smije ga se požurivati; u testu je vrijeme određeno)

6. Postoji dvosmjerna komunikacija i mogućnost dopunskih obavijesti (ako učenik nije razumio pitanje, nastavnik ga može preoblikovati)

PREDNOSTI TESTOVA ZNANJA:

1. Točnija procjena nižih razina znanja (orijentacijsko i činjenično znanje; jasna slika znanja) 2. Isključeno djelovanje subjektivnih čimbenika 3. Velika objektivnost jer postoji kriterij vrednovanja koji je jednak i stabilan 4. Provodi se u standardnim uvjetima (upute, vrijeme rada...) preciznije mjerenje 5. Pitanjima je pokriveno cijelo nastavno gradivo 6. Točniji samouvid u vlastito znanje (točno vidimo što znamo, a što ne) 7. Mogućnost izračunavanja dopunskih pokazatelja uspješnosti izobrazbe 8. Testiranje znanja znatno je ekonomičnije (ekonomičnost mjerenja) Prvih 7 prednosti se odnose na točnost mjerenja

MOGUĆNOSTI POBOLJŠANJA OCJENJIVANJA

1) UTVRDITI NORME OCJENJIVANJA- stupnjevanje 1-5 prema istraživanjima najbolji način ocjenjivanja; ne može biti 'opća norma' nego norma za svaki određeni predmet

Uporište za ocjenjivanje je podijela znanja na 3 razine (prema određenoj godini i predmetu): a) Temeljna znanja (malo, ali strogo ocjenjivanje) – treba to znati 100% b) Osrednje bitna znanja (veći broj ih može biti, ali kriterij ocjenjivanja mora biti blag)

– 51% za prolaz c) Sitni podaci (puno ih može biti, ali kriterij ocjenjivanja vrlo blag) – 10 – 20% za

prolaz 2) PROVODITI KOMBINIRANO ISPITIVANJE TESTOVIMA ZNANJA I USMENIM

ISPITIVANJIMA a) Testovi znanja (za niže razine znanja-činjenično)- nema adekvatnog testa znanja; skup i dugotrajan postupak pa se izbjegava - ako nemamo testove znanja- zamjena: skupovi zadataka objektivnog tipa (objektivno mjerenje = nema dvojbe točnosti ili netočnosti odgovora) - Pismeni ispit koji nalikuje na zadatke objektivnog tipa (puno pitanja, ne manje od 15, uska pitanja – da nema dvojbe je li odgovor točan ili ne, treba pobuđivati kratak odgovor, da učenik ima relativno dosta vremena za rad) b) Usmeno ispitivanje (za više razine znanja) c)Test znanja i ispitivač (ideal)

3) VIŠEKRATNO OCJENJIVANJE U OŠ i SŠ; uvijek postoji pogreška mjerenja, više mjerenja omogućava veću točnost; puno bolje od jednokratnog jer nema utjecaja sreće 4) SVESTRANO OCJENJIVANJE Svi oblici rada u određenom predmetu moraju biti uključeni u konačnu ocjenu 5) BROJ OCJENA Dobro je voditi računa o broju ocjena (najbolje kad je 5 ocjena, tada se malo gubi na točnosti, a puno dobiva na motivaciji, više od 5 je nepreporučljivo jer se gubi na točnosti, a motivacija se ne mijenja) 6) OBLIK RAZDIOBE OCJENA

13

U idealnim uvjetima razdioba je Gaussova krivulja (hipotetska normalna raspodjela znanja- podjednako dobrih i loših ocjena), ali ne postoje idealizirani uvjeti 7) KOMISIJSKO ISPITIVANJE / OCJENJIVANJE Preporučljivo Preciznije, ali svi ispitivači bi morali biti stručnjaci (a nisu!) Nepraktično, skupo, dugotrajno Da bi bilo točno trebalo bi pojedinačno samostalno ocijeniti i iz toga izračunati srednju ocjenu 8) IZOBRAZBA I UVJEŽBAVANJE OCJENJIVAČA

UČENJE, PAMĆENJE I ZABORAVLJANJE

• Bez pamćenja učenje ne bi imalo (toliku) vrijednost, a da nema učenja ne bismo se razvili u ljudsko biće

• Kod praživotinja je ponašanje određeno nasljeđem (neznatan udio naučenog), kod ljudi potpuno suprotno: naučeno je jako važno, a prirođeno samo ono što nam omogućava život

• Ljudi nasljeđem stječu refleksno reagiranje i različite porive, a sve ostalo svaki pojedinac treba naučiti

• Učenjem stječemo navike, vještine, znanja i mnoge crte osobnosti (stavovi, vjerovanja, motivi djelovanja itd.)

• Dvije važne svrhe učenja: o Razvijanje psihičkih potencijala (od biotičkog u ljudsko biće) mi smo od rođenja

biotičko biće s ljudskim potencijalima, a ovisi o učenju da li ćemo se razviti o Osposobljavanje za rad – zvanje najvažnije da se napravi dobar uravnotežen plan

• Izvrstan nastavnik: koji iz silnog mnoštva zna izabrati BIT • Danas preobilje podataka: informacijski teror podataka (prevelik broj činjenica slabi

motivaciju) • 3 glavna uvjeta učenja: (moraju svi biti ispunjeni da bi se došlo do učenja

a) MOTIVACIJA (potreba za učenjem) b) REPETICIJA (treba ponavljati ono što učimo) c) SATISFAKCIJA (mora učenje dovesti do zadovoljenja stanovite potrebe, potrebe

koja nas je potakla na učenje; važna i osobna i satisfakcija od društva)

UČENJE = proces mijenjanja pojedinca tijekom novih aktivnosti

= svaka promjena u učinku ili ponašanju koja je rezultat vježbanja ili iskustva za razliku od promjena koje nastaju zbog dozrijevanja ili od povremenih stanja organizma

• Dvije bitne značajke procesa učenja: a) Učenje dovodi do mijenjanja pojedinca koje se najčešće očituje i u promjeni

ponašanja (uglavnom poboljšanog ponašanja) b) Do učenja dolazi tijekom novih aktivnosti pojedinca, tj.učenje je aktivan proces (bez

aktivacije neće biti učenja) • Razlike između dozrijevanja / maturacije i učenja:

o Psihički razvitak pojedinca posljedica je dozrijevanja i učenja pojedinca

14

o Dozrijevanjem nastaju promjene u ponašanju koje su posljedica tjelesnih i fizioloških promjena koje se zbivaju u organizmu, pogotovo promjena u strukturi živčanog sustava

o Postoje filogenetske funkcije (sjedenje, puzanje, hodanje...) koje pretežno ovise o dozrijevanju organizma, dok ontogenetske funkcije (pisanje, klizanje, vožnja automobilom...) pretežno ovise o učenju pojedinca

• Značajke dozrijevanja/maturacije: a) Uvjetovano razvitkom vrste i nasljeđem (svi pripadnici iste vrste imamo iste te

značajke) b) Zbiva se bez učenja pojedinca (fiziološki proces koji teče svojim tokom) c) Uvjet je učenja (nećemo moći razviti neku funkciju ako nemamo određenu razinu

maturacije) • Znakovi dozrelosti za učenje:

a) Ako je područje interesa djeteta postala ona aktivnost koju želi učiti, onda je to znak da je dijete dozrelo za učenje

b) Ako je interes u djeteta trajan c) Ako dijete vježbanjem postiže znatan napredak

• Područja učenja (što mi i u kojem području stječemo): 1. OSJETILNO (SENZORNO) – učenjem stječemo različite značajke osjeta i percepcija

(npr.što je boja, oblik predmeta, udaljenost predmeta...); gotovo potpunu razvijenost djeca stječu prije polaska u školu, važno za život

2. PSIHOMOTORNO – stječemo različite vještine (pisanje, sviranje, vožnja auta...) 3. INTELEKTUALNO – stječemo mnoge pojmove, načine kritičkog mišljenja,

zaključivanje i dr. 4. PODRUČJE OSOBNOSTI – stječemo mnoge crte osobnosti (motivi djelovanja,

stavovi, interesi...) • Stečevine / rezultat učenja:

o Učenje dovodi do sveukupnog mijenjanja naše osobnosti, ali rezultati učenja su u užem smislu:

1. NAVIKE = automatizirani oblik ponašanja stečen čestim ponavljanjem istih ili sličnih situacija (zato je ponašanje u navikama vrlo ekonomično, lako, gotovo automatizirano); navike po vrijednosnoj odrednici:

1. Pozitivne / korisne – higijenske, radne... 2. Neutralne – nemaju neku pozitivnu ni negativnu vrijednosnu

odrednicu ukoliko nisu ekstremi (oblačenje, češljanje...) 3. Negativne / štetne – pijančevanje, drogiranje, druženje s osobama

sumnjiva ponašanja 2. VJEŠTINE = zamršena kombinacija skladnih pokreta većeg broja mišića; za

stjecanje zamršenih vještina traži se veliki napor i uvježbavanje 3. ZNANJA = u širem smislu (neki pod to svrstavaju i navike i vještine), u užem

smislu = naučeno simbolično gradivo, tj.intelektualno isksustvo (npr.pojmovi, načela, teorije...)

OBLICI / MEHANIZMI / NAČINI UČENJA:

NIŽI OBLICI UČENJA (tako uče niže životinje)

15

1. UČENJE UVJETOVANIM REFLEKSOM U ljudi postoje 2 vrste refleksa:

a) Bezuvjetni refleksi (stječemo ih nasljeđem, nisu oblik učenja, uvijek se odvijaju na isti način, uglavnom su izvan kontrole pojedinca, vrlo važni su za održavanja života, glavni način ponašanja životinja je baš putem bezuvjetnih refleksa, npr. disanje, rad srca...)

b) Uvjetovani refleksi (osnovni oblik učenja kod životinja, i kod djece do 2.godine: hranjenje, govorenje, higijenske navike... najjednostavniji oblik), 3 stupnja u učenju uvjetovanih refleksa:

1. Prije uvjetovanja 2. Tijekom uvjetovanja 3. Nakon uvjetovanja Ovakav oblik učenja je ekonomičan i ima nekih oblika učenja nekih

područja koja su nevjerojatna (npr. naučiti životinju plesati), važno je voditi računa da se ne nauče patološke reakcije (fobije)

2. UČENJE PUTEM POKUŠAJA I POGREŠAKA • Pokušavamo nešto riješiti, pritom uspješne pokušaje učimo/pamtimo, a one neuspješne

napuštamo (važnost motivacije!); pojedinac čini veći broj pokušaja rješavajući neki proces

• Zakon efekta/učinka hoćemo li neku aktivnost usvojiti ili napustiti ovisi o učinku do kojeg ti pokušaji dovode

• Oblik učenja karakterističan za životinje; ljudi u određenim situacijama uče na taj način, ali vrlo rijetko

VIŠI OBLICI UČENJA (bitni za ljude, a tako uče i više životinje) 3. UČENJE PO MODELU / OPONAŠANJU – oblik učenja u kojem se očituje oponašanje tuđeg

ponašanja; time manje učimo; osoba ili situacija služi kao model; vrlo ekonomično i uspješno 4. UČENJE UVIDOM (najviši oblik učenja)

• Karakterističan za ljudsko učenje, temelji se na misaonom uvidu i raščlanjivanju problemne situacije

• Uvid se obično sastoji u primjeni prije stečenog iskustva u novoj situaciji • Oblik učenja koji počiva na mišljenju, učenje u vidu rješavanja problema • Glavne značajke učenja uvidom: (najčešći oblik učenja ljudi)

a) Iznenadnost u pronalaženju rješenja (aha doživljaj / efekt: vrlo temeljitim mišljenjem dolazi se iznenadno do pravog rješenja)

b) Problem najprije riješimo mentalno, nakon čega slijedi njegovo ostvarenje

c) Lakoća u postizanju cilja (nakon mentalnog rješenja) d) Vrijednost: velika primjenjivost načela rješenja u drugim posve novim

situacijama (najvrjednija značajka) I ljudi mogu učiti nižim oblicima učenja, a u realnosti je često kombinacija nekoliko oblika učenja

Razlike između ljudskog i životinjskog učenja: 1. Motivacijska razlika (životinje potaknute na učenje biotičkim potrebama, a ljudi

putem društvenih i psihičkih potreba; trajanje motivacije u životinja kraće – dok ne zadovolje potrebe)

16

2. Ljudi uče svjesno (svjesni smo postupaka koje učimo, pogrešaka i teškoća koje se javljaju kod učenja i zato je učenje uspješno)

3. Ljudi se pri učenju služe jezikom i govorom (vrlo velika ljudska vrijednost jer zbog toga ne moramo isključivo učiti na temelju vlastitog iskustva)

4. U ljudskom učenju odlučne je učenje uvidom: koristimo mišljenje pri učenju, učimo puno brže, stječemo teža i zamršenija znanja, možemo otkrivati nove spoznaje na temelju naučenog

Krivulje učenja = grafički prikaz brzine i tijeka napredovanja u procesu učenja

Glavni oblici krivulje učenja:

1) Krivulja učenja negativne akceleracije uspješnost učenja u početku je velika, pa dolazi do usporenja, i na kraju do razine gdje učimo, ali ne napredujemo (takva je krivulja ako učimo s predznanjem, kad je neko gradivo lagano i jednostavno, pri kraju slabi motivacija) najčešće, najzastupljenija jer gotovo nikada ne krećemo od ništice

2) Krivulja učenja pozitivne akceleracije u početku razmjerno sporo napredovanje u učenju, a zatim dolazi do sve naglijih porasta (dobiva se ako učenje počinjemo bez predznanja, kad učimo teško i zamršeno gradivo, kad smo izabrali lošu metodu učenja zbog pomanjkanja sposobnosti osobe, nedostatak motivacije sve to se odnosi na početak krivulje)

3) Sigmoidna krivulja učenja početna slaba uspješnost učenja, zatim dolazi do naglog porasta uspješnosti učenja, a pri koncu dolazi do ponovnog usporenja uspješnosti učenja (kad bi učenje počinjalo ispočetka, imalo bi ovu krivulju, ali nikad ne počinjemo ispočetka, imamo podlogu koju stalno koristimo, zato i izbjegavamo prvi dio krivulje); sastoji se od krivulje pozitivne i krivulje negativne akceleracije

Problem granice učenja (plato – granica koju smo dosegli, a nema daljnjeg napretka) nema fiziološke granice u pamćenju (tj.jaaako je velika), radi se o psihičkoj granici učenja, a najčešće je to motivacija

Serijsko / serijalno učenje = pojava uočena pri učenju serije / niza jednako teških podataka danih u točno određenom rasporedu, tj. položaj podataka u nizu ima utjecaja na uspješnost učenja; istraživanja pokazala da najvrjednije ostavljamo za početak i kraj, a u sredinu ono srednje važnosti

Glavne spoznaje o serijskom učenju:

1. Najveća uspješnost učenja i pamćenja prvih i zadnjih elemenata u seriji (to najbrže učimo i najdulje pamtimo), najmanja uspješnost u sredini serije

2. Učinak položaja u seriji je posebno izražen kod slabo smislenog gradiva 3. Kod učenja je bolje dati veći broj kraćih serija, nego manji broj vrlo dugačkih 4. Serijska pojava posebno izražena ako gradivo nije dobro naučeno 5. Serijsko učenje je osobito izraženo u području verbalnoga, ali i psihomotorike

PROBLEM PAMĆENJA

PAMĆENJE = sposobnost zadržavanja prošlih sadržaja ili oblika ponašanja ili zadržavanje promjena u organizmu stečenih učenjem; jedna od najvažnijih ljudskih sposobnosti, da nema pamćenja stalno bismo živjeli u sadašnjosti

17

OPTIMIZAM PAMĆENJA = činjenica da osobito dobro pamtimo lijepe drage događaje (nakon nekog vremena ih i „uljepšavamo“); dobili smo ga naslijeđem

Pamćenje nije jedinstvena pojava, nego postoji TROPROCESNOST PAMĆENJA, 3 vrste pamćenja prema trajanju:

1. Osjetilno / senzorno – nekoliko stotinki do par sekundi ; informacije djeluju na naše osjetilno područje, i to je prvi filter u pamćenju – odatle samo mali broj informacija ide dalje u kratkotrajno pamćenje

2. Kratkotrajno / kratkoročno – max 30 sekundi traje; to je drugi filter – samo dio sadržaja ide dalje u dugotrajno pamćenje, ima ograničen kapacitet

3. Dugotrajno / dugoročno – spada ono što mi procijenimo da moramo dugo pamtiti, jako velik kapacitet, nešto pamtimo i većinu života

Glavne razlike između kratkotrajnog i dugotrajnog pamćenja: 1. U trajanju (kratkotrajno – 30 sekundi, dugotrajno- 30sek +) 2. Kratkotrajno ima vrlo ograničeni kapacitet 7 ± 2 najjednostavnija podatka, a

dugotrajno ima vrlo veliki (gotovo neograničen) kapacitet, koristimo manje od 10% 3. Ometajući čimbenici djeluju na podatke dok se nalaze u kratkotrajnom pamćenju, dok

kod dugotrajnog to nije slučaj, podaci su stabilni 4. Podaci u kratkotrajnom pamćenju su vjerna kopija podražaja/informacije, dok u

dugotrajnom pamćenju nastaje obrada informacija- nakon nekog vremena nama samima se čini drugačije ono što smo zapamtili od onoga kako se to isto predstavlja

5. Fiziološka razlika: kod kratkotrajnog pamćenja podloga su živčani procesi koji se odvijaju u mozgu, a dugotrajno pamćenje se temelji na strukturnom tragu u mozgu (promjena strukture stanice)

Čimbenici koji pridonose ulasku podataka u dugotrajno pamćenje: 1. Kad je veći stupanj napora pri obradi podataka (veća šansa da će otići u dugotrajno) 2. Ako je viši stupanj pozornosti pri primanju i obradi podataka, veći spoznajni napor 3. Veća emocionalna vrijednost podataka 4. Ako podatke u kratkotrajnom pamćenju više puta ponavljamo 5. Ako je veća jakost podražaja / informacije koja djeluje (npr.zvono koje smo jedva

čuli, za koji tjedan se ni ne sjećamo – slab podražaj) 6. Ako je trajanje podražaja dulje

SPOSOBNOSTI PAMĆENJA

Postoji više sposobnosti pamćenja (i onaj koji dobro pamti jednu vrstu podražaja ne mora dobro pamtiti i drugu), ali ne zna se točno broj „suvremena“ teorija: 24 sposobnosti pamćenja (dijele se po sadržaju i zamršenosti podataka koje pamtimo)

RAZVITAK SPOSOBNOSTI PAMĆENJA OVISI O:

1) Nasljeđenim dispozicijama za pamćenje (nasljeđena stečena mogućnost da se razvije sposobnost)

2) Okolinskim čimbenicima (posebice društvena okolina – školstvo) 3) Samoaktivnost pojedinca (trud pojedinca na razvitku svojih sposobnosti) – djeluje na temelju

prva dva

PATOLOGIJA PAMĆENJA = poremećaji pamćenja koji mogu nastati zbog djelovanja različitih otrovnih tvari, ozljeda mozga, zaraznih bolesti, psihičkih i drugih razloga

18

Poremećaji:

1) AMNEZIJA = nemogućnost obnavljanja prošlih sadržaja (zaboravimo što smo doživjeli) a) Djelomična – kad smo samo nešto zaboravili, a ne sve; najblaža i najčešća b) Potpuna- jedan od najtežih poremećaja c) Staračka – nastaje zbog promjena u živčanom tkivu, javlja se nesposobnost

zadržavanja neposredno doživljenih sadržaja uz dobro pamćenje/sjećanje davno proživljenih sadržaja

2) PARAMNEZIJA = kad nam se nešto čini poznato iako to nismo nikad vidjeli/doživjeli 3) HIPERNEZIJA = povećava sposobnost sjećanja prošlih događaja; može se dogoditi pri

teškoj prometnoj nesreći 4) AFAZIJA = oštećenje sposobnosti govora, dvije vrste:

a) Osjetilna / senzorna = nesposobnost razumijevanja značenja riječi b) Psihomotorna = nesposobnost izgovaranja riječi (razumijemo, ali ne možemo

izgovoriti riječi)

ZABORAVLJANJE = gubljenje (privremeno ili trajno) nečega što je prije naučeno (=nesposobnost da se nečega sjetimo, nešto prepoznamo ili nešto učinimo); vrlo korisna pojava; počinje odmah kad prestanemo s učenjem, posebno je izražen neposredno nakon prestanka učenja

Selektivna pojava (ne zaboravljamo sve): što nam treba ne zaboravljamo, a što ne treba spušta se na orijentacijsku razinu

KRIVULJE ZABORAVLJANJA pokazuju kakav je tijek procesa zaboravljanja u vremenu (nakon učenja)

Dvije bitne značajke procesa zaboravljanja: a) Zaborav je osobito izražen neposredno nakon prestanka učenja b) Zaborav ovisi o vrsti sadržaja – ono što je bitno pamtimo dugo

Čimbenici koji smanjuju proces zaboravljanja:

1) Ako iza učenja postoji makar i kraći odmor (=aktivan fiziološki proces jer se stabilizira i učvršćuje gradivo)

2) Ako učimo redovito tijekom školske godine 3) Ako je gradivo jake emocionalne vrijednosti za onoga koji uči 4) Ako učimo uvidom (tj.ako smo misaono aktivni pri učenju) 5) Ako je gradivo preučeno

Teorije zaboravljanja nastoje protumačiti što uzrokuje proces zaboravljanja (još nema sigurnog uzroka koji djeuje na zaboravljanje):

1. Teorija vječnog pamćenja (bila prva; zaborava i nema, tj.tragovi učenja u mozgu su vječni, nema njihovog gubitka, može se dogoditi da ne možemo prizvati te tragove u svijest)

2. Teorija spontanog zaboravljanja (glavni uzrok je pasivno ili spontano nestajanje neuralnih tragova u mozgu nastalih tijekom vremena; vrijeme utječe na gubitak tih tragova i s dužim protokom vremena zaborav je veći; negira je puno istraživanja)

3. Teorija aktivnog zaboravljanja (većina psihologa je danas smatra vrijedećom; aktivnost koja slijedi učenje ometa zadržavanje onog što smo naučili, to se zove

19

retroaktivna inhibicija- pojava ometanja naučenih sadržaja pod utjecajem novih učenja, da nakon učenja nema aktivnosti sve bismo zapamtili, ali ta ne-aktivnost ne postoji; retroaktivna inhibicija biti će manja ako nakon učenja slijedi odmor, ako je manja formalna sličnost dvaju gradiva, ako smo misaono aktivni pri učenju, ako je gradivo prenaučeno

PRIJENOS ILI TRANSFER UČENJA postoji kada prethodno učenje nekog zadatka utječe na uspjeh u kasnijem učenju nekog drugog zadatka; pojava gdje djelovanje može biti dvosmjerno

2 vrste prijenosa: a) Pozitivni: kad ono što smo naučili olakšava i ubrzava stjecanje novih znanja i vještina b) Negativni: kad ono što smo naučili usporava i otežava stjecanje novih znanja i

vještina

CRTANJE U ZRCALNOM ODRAZU

Bilateralni transfer/prijenos: pozitivan prijenos vježbe s jednog na drugi simetrični dio tijela Prenose se: o Radne metode i postupci o Način izbjegavanja pogrešaka o Sabranost u radu (jače se koncentrirati da bi svladali teškoću) o Prenosi se samopouzdanje u radu (jako bitno kod vještina)

2 glavna problema u vezi s prijenosom učenja: o Mogu li se psihičke funkcije vježbanjem razvijati? da, pogotovo ako uvježbavamo

opće radne tehnike i metode, a neki predmeti imaju veću transfernu vrijednost (ovisi o težini predmeta i načinu na koji se predaje)

o Može li se novo primijeniti u drugim situacijama? velike su mogućnosti primjene u novim situacijama, a primjene u novim situacijama biti će veće ako znanje stječemo na većem broju raznovrsnih primjera (to je značajka studiranja – proučavanje iz različitih izvora), ako se pri učenju uvježbavamo u primjeni znanja (pitati se gdje i kako se to može primijeniti), prijenos znanja biti će viši ako učimo metodom uvida i vremenski raspoređeno (=redovito); uspješnost primjene znanja ovisi i o sposobnostima osobe koja uči (intelektualne sposobnosti), ali i one koja poučava

Trajanje prijenosa: nakon prestanka učenja još traje prijenost procesa učenja (dan – dva), ali onda sporo opada i vrlo dugo može opstati Čimbenici koji pridonose trajanju prijenosa:

o Najveće je prijenosno djelovanje općih metoda, načela i zakonitosti (takva su znanja najvrjednija)

o Ovisi i o trajanju aktivnosti koja je uzrokovala transfer o Ako učimo uvidom o Ako učimo redovito

Čimbenici uspješnog učenja i poučavanja:

1) OSOBNI (jer ovise o osobi koja uči i koja poučava) a) Psihički (na prvo mjestu je motivacija, pa sposobnost, predznanje...) b) Fiziološki (zdravlje, stanje osjetila, životna dob...)

2) OKOLINSKI (uvjeti u kojima se uči) a) Društvena okolica (obitelj, vršnjaci, školski sustav) b) Fizikalna okolica (temperatura zraka, buka, rasvjeta)

20

3) POMAGALA, METODE I TEHNIKE UČENJA 4) ZNAČAJKE GRADIVA KOJE UČIMO (netko uči jednu vrstu gradiva bolje, a netko neku

drugu)

Informacijski pristup učenju = obrađuje problem preobilja podataka/informacija koje učimo; najvažniji problem suvremenog obrazovanja

Po nazorima informacijske teorije učenje je prenošenje informacija u komunikacijskom sustavu (priopćajnom) Komunikacijski sustav ima 3 elementa:

1. Informacijski (obavijesni) izvor koji daje informacije (nastavnik, pisac udžbenika, scenarist nastavnog filma..)

2. Priopćajni (komunikacijski) kanal preko kojeg informacije slijede (preko filmske vrpce, knjige, nastavnika)

3. Primatelj (odredište) informacija za razliku od prva dva elementa koji imaju veliki kapacitet, ovaj ima ograničeni kapacitet primanja informacija u jedinici vremena

Ta teorija je vrijedna jer je razvila točne metode za razvoj kapaciteta (određivanje točne metode kapaciteta) ovih triju elemenata sustava Glavni problem suvremenog školstva = preobilje podataka (a neki profesori misle da je nastava bolja ako ima više podataka) Dobar nastavnik zna izabrati ono što je vrijedno

Primjena informacijske teorije u praksi (što bi nastavnik trebao...):

1) Sustavno davati informacije 2) Stupnjevito po težini iznositi informacije 3) Upozoriti na bitne informacije 4) Ne smije pretjerati u broju podataka, preobilju informacija

REDOVITO UČENJE (tijekom akademske / školske godine) – puno vrijednije od kampanjskog učenja

Vrijednost redovitog učenja: h) Stječe se kvalitetnije znanje (moći ćemo ga koristiti i u drugim novim situacijama) i) Naučeno dulje traje j) Potrebno je kraće razdoblje za učenje istog gradiva

Uzroci uspješnosti redovitog učenja:

a) Za trajanja odmora (između 2 učenja) gradivo se bolje organizira, smisleno povezuje i uključuje u cijeli fundus znanja

b) Pri ponovnom učenju gradivu zrelije pristupamo (uviđamo ono što prvi put nismo vidjeli ili razumijeli)

c) Manja je pojava umora, slabljenja motivacije, dosade d) Smanjeno je djelovanje retroaktivne inhibicije

SAMOSTALNO PONAVLJANJE GRADIVA TIJEKOM UČENJA

Izvrstan učinak (ako samostalno ponavljamo svojim riječima) Trebalo bi učiti ponavljajući gradivo iz bilježnice ili udžbenika dok ne naučimo minimalno 50% gradiva, a onda sve to ponavljati svojim riječima

21

Nikad ne bi smjelo biti učenja bez samostalnog ponavljanja svojim riječima

Vrijednost samostalnog ponavljanja gradiva tijekom učenja:

1) Jača je svrsishodna aktivacija psihofizičkih funkcija (aktivniji smo i uspješniji) 2) Bolji misaoni uvid u gradivo 3) Omogućen je samouvid u vlastito znanje 4) Razvija se samopouzdanje pri učenju (znati+biti siguran u to) 5) Bolje ovladavamo načinom izražavanja i stručnim nazivljem

Razina psihofizioloških funkcija pri učenju = pri učenju učenici trebaju biti djelatni/aktivni sudionici, psihofiziološke funkcije moraju biti na visokoj razini jer će jedino tada nastava biti korisna; one opadaju prema kraju sata / učenja (ako smo motivirani – slabije opadaju) – kada su nisko nema koristi

Najniža razina aktivacije je kad samo slušamo predavanje (to je potpuni pad psihofizioloških funkcija), a aktivacija raste / jača sljedećim redoslijedom: čitanjem, bilježenjem, samostalnim ponavljanjem, raspravljanjem, rješavanjem problema.

PRAĆENJE NASTAVE

KORISNOST DOBRE NASTAVE:

1) Veliki dobitak pri svladavanju opsežnog i teškog gradiva (profesor izdvaja najbitnije i sažeto izlaže)

2) Stjecanje vještina 3) Razvijanje emocionalnog odnosa prema nastavnom području (1/3 nastavnik potiče na daljnje

učenje) 4) Odgojno djelovanje (nastava, razgovor, raspravljanje, pitanja...) 5) Razvijanje radnih navika

Bitne značajke dobrih studenata:

1) Redovitost pohađanja predavanja i praćenja nastave 2) Vođenje bilježaka 3) Nadopunjavanje bilježaka kod kuće

PREUČENOST I ZABORAVLJANJE

Gradivo je naučeno kad ga nakon učenja možemo točno ponoviti, a preučeno je ono koje nastaje kad smo gradivo naučili pa onda još dalje ponavljamo (korisno jer se duže pamti!)

PROGRAMIRANO UČENJE - 2 glavne slabosti kod učenja: a) učenici nisu dosta aktivni pri učenju; b) nepotpuno su obaviješteni o rezultatima vlastitog učenja - programirano učenje nadilazi te 2 slabosti, vodi se računa i o različitim potencijalima i sposobnostima učenika - 3 faze: U(učenje) = I(informiranje) + A(aktivnost) + P(potkrijepljenost) (A i P najvažniji)

22

- za različita područja razradili različite programe; kreće se od najjednostavnijih prema najtežim elementima; ako je netko vrlo sposoban ili ima predznanje kaže mu se da odfređeni dio preskoči da uštedi, dok tako netko slabijih sposobnosti uma više vremena da sve usavrši i svlada Glavne značajke programiranog učenja:

1) logično napredovanje malim koracima (i onaj koji nema velike sposobnosti može napredovati) 2) aktivno reagiranje (stalno smo aktivni) 3) neposredna povratna obavijest 4) individualna brzina učenja 5) stalno vrednovanje programa (može se dogoditi da program sam po sebi nije dobar pa daje

mogućnost promjene)

UMOR I NJEGOVO SUZBIJANJE

UMOR = psihofiziološka pojava koja se očituje najmanje na jedan od ova tri načina:

1) Doživljajno (kao bezvoljnost, iscrpljenost, klonulost, mučnina) 2) Fiziološki (promjene u radu tjelesnih organa, mišića, srčani rad, živčani sustav...) 3) Radni učinak (kakvoća rada, kvantiteta)

ZNAKOVI UMORA:

1) SUBJEKTIVNI – možemo ih subjektivno utvrditi(mlitavost, bezvoljnost, iscrpljenost), jedino pojedinac ih doživi i može nas o tome izvijestiti

2) OBJEKTIVNI – objektivno ih možemo mjeriti: o Fiziološke promjene (bilo, krvni tlak, disanje...) o Promjene u radnom učinku (količina i kakvoća proizvoda, kolebanje radnog učinka)

- Sustavna mjerenja subjektivnih znakova umora prvi put u svijetu provedena na FFZG - subjektivni znakovi su vrijedniji jer odražavaju sve što osjećamo u tijelu

VRSTE UMORA:

1) TJELESNI (nastaje tjelesnim radom) 2) INTELEKTUALNI / UMNI / MENTALNI (nastaje intelektualnim radom, kad prevladava

intelektualni rad)

NAČINI SUZBIJANJA UMORA:

1) PLANIRANJE RADNOG OPTEREĆENJA (dobar plan = manji umor) da bi nastava bila uspješna radni sat traje 40-50 minuta i treba imati odmore između satova i u sredini radnog razdoblja odmor od 20ak minuta max učinkovitost / motiviranost pri učenju; dnevno opterećenje:4h po 45 min u OŠ, 5-6h po 45min u SŠ i na fakultetu

2) ODMARANJE Započinjanje odmora (kad se pojave prvi jasni znakovi umora, nije dobro kad je već veliki stupanj umora) Trajanje odmora (bolje ćemo se odmoriti ako imamo veći broj kraćih odmora, nego jedan dugotrajan odmor) Vrste odmora:

23

a) AKTIVAN (kad nastavimo rad, ali smanjimo opterećenje; ili promijenimo vrstu rada; preporučljiv samo ako nismo doživjeli jaki umor)

b) PASIVAN (potpuni prekid rada, preporučljiv kad smo postigli visoki stupanj umora; najpoznatiji oblik odmaranja je spavanje)

SPAVANJE KAO OBLIK ODMORA

1. Spavanje = biotička potreba, a njime se lišavamo čuvstava, motivacija, percepcija, sposobnosti…

2. Trajanje spavanja je različito (prosjek 7h i 40min) Mikrosan = nekoliko stotinki sekunde do par sekundi, kao da smo izgubili koncentraciju, loše kod opasnih aktivnosti, ne doživljava se kao san, ali „odlutamo“

3. Ritmičnost spavanja: san je ritmična pojava (bilo bi idealno da u isto doba liježemo i ustajemo svaki dan)

4. Noćni san je uspješniji za oporavak (po danu nisu dobri uvjeti za san: svjetlost, buka, temperatura)

5. Bolji je oporavak ako idemo kasnije spavati 6. Bolji oporavak ako znamo da ćemo kraće spavati (zbog psihičkog pristupa to bolje

iskorištavamo) 3) UPORABA STIMULATORA-sredstva kojima nastojimo poboljšati radne sposobnosti

organizma; 3 glavne vrste: a) FARMAKOLOŠKI = kemijske tvari koje unosimo u organizam nastojeći suzbiti

umor, poboljšavaju funkcionalnu razinu živčanog sustava, mišića, osjetila i žlijezda; pridonose časovitom poboljšanju radnih sposobnosti, pričinja nam se da smo manje umorni nego što jesmo; samo prikrivaju umor, na dulji rok štetni jer časovito poboljšanje organizma skupo „plaća“ dobro stanje organizma jer se izgubila prirodna zaliha u organizmu što se vrlo teško i dugotrajno nadoknađuje; privikavamo se na njih; najviše djeluju na mozgovnu strukturu i živčani sustav, provodi se nadzor nad uporabom

b) FIZIOLOŠKI = djeluju preko podraživanja fizioloških funkcija na suzbijanju umora; različite vrste aktiviranja fizioloških funkcija (npr.pranje lica hladnom vodom, hiperventilacija pluća – duboko disanje, sklekovi – aktiviranje organizma), osvježe nas; korisni jer nemaju loših posljedica, jedino što relativno kraće traju (50-60minuta)

c) PSIHIČKI = razvijanje radne motivacije (interesa, radnog zanosa, svrsishodnosti rada), najbolja vrsta stimulatora, bez štetnih posljedica, vrlo dugo traju

4) UZIMANJE MANJKAJUĆIH / DEFICITARNIH TVARI pomanjkanjem tvari (hranjivih ili drugih: vitamina, hormona, soli) u organizmu nastaje umor protiv kojeg se bori ustanovljivanjem načina kako se te tvari gube, pa se piju razni napitci (sokovi / mlijeka s tim) da se to nadoknadi; preporučljivo, bez štetnih posljedica; događa se najčešće pri tjelesnom radu, i posebno ako je taj rad trajan i jakog intenziteta

METODE PRELAŽENJA GRADIVA KOJE SE UČI:

1) GLOBALNA (kad učimo gradivo u cjelini, ako učimo iz nekog priručnika, učimo od početka do kraja; dobra metoda ako je učenikova motivacija dobra, ako su vrlo intelektualno sposobni oni koji uče, ako je manji opseg gradiva i ako je lagano gradivo)

24

2) FRAGMENTARNA (učenje gradiva dio po dio zasebno; uvijek dobra metoda pri učenju zamršenih vještina i ako je gradivo vrlo teško, opsežno, za učenike slabije motivacije, ako su učenici nižih sposobnosti)

3) KOMBINIRANA (kombinacija dviju prethodnih, najčešća; preporuča se da se izvede u 3 faze učenja: a) gradivo 1-2 puta prijeći u globalu da dobimo uvid, b) fragmentarna metodu (tako ćemo manje vremena utrošiti za lakše gradivo), c) još nekoliko puta prijeći gradivo globalnom metodom)

ŽIVOTNA DOB I USPJEŠNOST UČENJA

- sposobnosti za učenje razvijaju se do između 20 i 25.godine i onda ostaje na toj dostignutoj najvišoj razini više godina; motivacija je ključni element; uspješnost učenja psihomotornih vještina je manja u kasnijim godinama, nakon 40ak godina počinju opadati; sveučilišne vještine nakon postignutog maksimuma ostaje na istoj razini do kraja života; mladi ljudi vole nove poslove i tu su uspješniji, a stari obrnuto

UTJECAJ STAVOVA I UVJERENJA NA UČENJE I ZABORAVLJANJE:

1) Najbrže učimo i najbolje pamtimo sadržaje koji su uskladu sa stavovima, težnjama i uvjerenjima onoga koji uči (ono što nam je ugodno)

2) Osrednje se uči i pamti sadržaje koji su suprotni stavovima i težnjama osobe, kao i ono što nam je neugodno

3) Najbrže zaboravljamo i najsporije učimo ono prema čemu nemamo jasnog stava, odnosno sadržaje prema kojima smo ravnodušni

UTJECAJ DOBA DANA NA USPJEŠNOST UČENJA (oko 8%; najpovoljnije doba za učenje između 15 i 18h, najnepovoljnije između 3 i 6 sati; kad je temperatura tijela visoka organizam je jako spreman za intelektualni rad, a kad je niska onda je loše – utjecaj tjelesne temperature na intelektualni rad)

OSOBITOSTI UČENJA VJEŠTINA:

1) Visoka uvježbanost (preučenost) vještina – korisno da se bolje usavrši vještina i da bude dugotrajnije

2) Valja poticati razvijanje samopouzdanja pri učenju vještina (nastavnik tu jako bitan) 3) Stupnjevitost u učenju teškh (zamršenih) vještina – od najlakšeg prema težem 4) Uporaba globalne, fragmentarne i kombinirane metode učenja 5) Upozorenje poučavatelja na kritične točke u učenju vještina 6) Izbjegavati preveliku brzinu u usvajanju vještina

ORGANIZACIJA RACIONALNOG UČENJA NAČELA RACIONALNOG UČENJA:

1. Motiviranost za učenje (važno je motivirati sebe, a i učenike) 2. Planirati učenje (ali ne kratkotrajni plan, već dugotrajni) 3. Učiti s razumijevanjem (uvidom; ne učiti napamet) 4. Redovito učenje tijekom izobrazbe (puno učinkovitije) 5. Izabrati pogodnu metodu učenja

25

6. Izbjegavati neposredno učenje formalno sličnih gradiva 7. Samostalno ponavljati gradivo 8. Uporaba različitih izvora znanja 9. Izbjegavati preveliko opterećenje u učenju

OSOBNOST

OSOBNOST = cjelovita neponovljiva struktura svih psihofizičkih osobina čovjeka koju karakterizira i dosljednost u ponašanju

SVOJSTVA OSOBNOSTI:

1) Cjelovitost osobnosti = da je pojedinac u fizičkom pogledu nedjeljiva cjelina (uvijek uzimamo u obzir sve crte osobnosti pojedinca, osoba se upoznaje najmanje 6 mjeseci)

2) Posebnost / neponovljivost = svaki pojedinac se razlikuje po psihičkom ustrojstvu od drugih ljudi (pojedinac je povijesno neponovljiv)

3) Dosljednost u ponašanju = u sličnim situacijama pojedinac se isto ili slično ponaša (idealno: da se isto ponaša)

TEORIJE RAZVITKA OSOBNOSTI:

1) NATIVISTIČKA TEORIJA – tvrdi da se čovjek rađa s određenim crtama osobnosti (osobnost se stječe naslijeđem, prirođena je, neki je u početku imaju više ili manje razvijenu); društvena okolina ne može djelovati na promjenu osobnosti; znanstveno neprihvatljiva teorija, zagovaralo ju je robovlasničko društvo

2) EMPIRIJSKA TEORIJA – suprotna nativističkoj, ljudi se pri rođenju ne razlikuju po crtama osobnosti, tj.rađaju se kao tabula rasa (čista, prazna ploča) – životno iskustvo, praksa, empirija dovode do razvitka pojedinca; svoju osobnost razvijamo pod utjecajem okoline (posebice okoline odgoja i izobrazbe, ali i općenito društvenim utjecajem); naslijeđe nema nikakvog učinka; i nju znanost negira; u socijalističkim/komunističkim zemljama to je bila službena teorija (svi se rađamo s jednakim potencijalima a dobra okolina dovodi do iznimnog razvitka svakog pojedinca)

3) KONVERGENCIJSKA TEORIJA – na osobnost djeluju dvije skupine čimbenika: o NASLIJEĐE – ljudi se rađaju s određenim dispozicijama (sklonostima) za razvitak

osobnosti o OKOLINA – dispozicije će se razviti u određene crte osobnosti pod utjecajem

povoljnih vanjskih prilika o Konvergentni / zajednički utjecaj na osobnost; nema nijedne osobine koja bi bila samo

utjecaj naslijeđa ili okolice, samo je različit stupanj važnosti tih čimbenika 4) DINAMIČKA TEORIJA RAZVITKA OSOBNOSTI, 3 skupine čimbenika koji utječu:

o NASLIJEĐENE DISPOZICIJE o PRIRODNA I DRUŠTVENA OKOLICA o SAMOAKTIVNOST ČOVJEKA = svjesno upravljana aktivnost čovjeka u tijeku koje

se razvija osobnost (i ti utječeš na svoj razvitak) o Neki znanstvenici je negiraju, tvrde da samoaktivnost nije ništa posebno već da je

rezultat naslijeđa za aktivnost i okolni poticaj na aktivnost

STRUKTURA OSOBNOSTI / LIČNOSTI (glavne crte):

1) ZNAČAJ / KARAKTER

26

2) TEMPERAMENT 3) SPOSOBNOSTI 4) TJELESNE ZNAČAJKE 5) INTERESI 6) STAVOVI 7) POTREBE

KARAKTER = skup moralnih i voljnih svojstava koja odražavaju odnos pojedinca prema sebi (samokritičnost, skromnost, samopouzdanje...), drugima (iskrenost, agresivnost, sebičnost, otvorenost...) i prema radu (odgovornost, upornost, marljivost...)

TEMPERAMENT = način emocionalnog reagiranja na djelovanje unutarnjih i vanjskih podražaja (pod jakim utjecajem naslijeđa – ne može se promijeniti pod utjecajem vanjskih čimbenika, ali se može smanjiti pokazivanje temperamenta)

- Crte temperamenta: a. INTROVERTIRANOST (zatvorenost)

a) Usmjerenost na unutarnja psihička stanja b) Izbjegava društvene kontakte c) visoka osjetljivost živčanog sustava (reagira na slabe podražaje) d) suzdržanost u reakcijama (manje krše društvene norme)

b. EKSTRAVERTIRANOST (otvorenost) a) Usmjerenost prema vanjskim zbivanjima b) Traži društvene kontakte c) Slabija osjetljivost živčanost sustava (reagira tek na jake podražaje) d) Teže se suzdržava u reakciji (češće krše društvene norme)

- u sredini je ambivertiranost OPTIMIZAM / PESIMIZAM = crte temperamenta

TJELESNE ZNAČAJKE = (ne)izravan utjecaj na osobnost; 2 glavne vrste:

1) VANJSKE / MORFOLOŠKE: oblik glave, visina, težina, mišićavost, duljina udova... sve mjere pojedinih dijelova tijela

o Okolina utječe na naše dijelove tijela, okolina reagira na naša mišljenja o vlastitim dijelovima tijela

2) UNUTARNJE / FIZIOLOŠKE: fiziološki sustavi koji upravljaju aktivnošću ljudskog organizma (vegetativni živčani sustav, žlijezde s unutarnjim izlučivanjem...)

INTERESI = usmjerenost ljudske svijesti i aktivnosti na određena bića, predmete, pojave ili sadržaje, i spremnost da se njima bavimo; javlja se osobito jako u području gdje doživljavamo uspjeh; odgoj i obrazovanje najviše utječu Stjecanje interesa jako je podložno okolinskom učinku (koji u najranijem razdoblju pogotovo djeluju na formiranje stavova i interesa) – u početku davati zadatke srednje težine da pobudimo interes prema učenju

Bitna svojstva interesa: 1. Jačina (slab, jak, osrednji) 2. Trajanje (trajni, prolazni) 3. Oblik aktivacije interesa

a) Aktivni (kojima se sami bavimo: sport, književnost...)

27

b) Pasivni (pratimo pojedine djelatnosti: sportska natjecanja, knjiž.stvaralaštvo)

STAVOVI = tendencija pozitivog ili negativnog reagiranja prema bićima, predmetima, pojavama ili sadržajima; stječu se tijekom života, potpuni utjecaj okolice; djeluju jako na ponašanje i ponekad su glavna dominanta koja određuje naše ponašanje; 2 glavne skupine:

a) Osobni stavovi (karakteristični za svakog pojedinca) b) Društveni stavovi (karakteristični za veću skupinu ljudi)

POTREBE = pomanjkanje ili suvišak nečega, izvor su motivacije; 2 vrste:

a) Biotičke potrebe (važne za preživljavanje) b) Psihičke potrebe (stečene potrebe)

SPOSOBNOSTI = psihičko svojstvo, potencijalni dinamični sustavi za obavljanje određene djelatnosti

= relativno stabilne osobine odrasla pojedinca koje određuju stupanj njegove uspješnosti u obavljanju određenih aktivnosti

Uspješnost u radu povezana je s našom motivacijom, sposobnostima i znanjem (U= f(m) x (s) x (z)) Vrste sposobnosti: 1. TJELESNE – više ih proučava kineziologija i medicina; za psihologiju važne:

a) JAKOST/SNAGA = sposobnost tijela ili kojeg njegovog dijela da proizvede silu; mjeri se pomoću dinamometra, ovisi o veličini mišićne mase, vježbanjem se može jako razvijati

b) IZDRŽLJIVOST = sposobnost ustrajanja u dugotrajnom napornom radu, razvija se vježbanjem

2. OSJETILNE (SENZUALNE) – osjetljivost naših osjetila na fizikalne i kemijske podražaje; veliki broj sposobnosti koje su uglavnom neovisne jedna o drugoj(jedna može biti jako razvijena, a druga ne), dijelimo ih po područjima pojedinih osjetila (npr.oštrina vida, noćni vid, sposobnost razlikovanja boja.... puno sposobnosti u području jednog osjetila, mogu biti različito razvijene)

3. PSIHOMOTORNE = sposobnosti izvođenja mišićnih pokreta koji zahtjevaju brzinu, preciznost i usklađeni rad različitih mišićnih skupina; postoji veliki broj neovisnih sposobnosti u području psihomotorike (npr.ručna spretnost, spretnost prstiju, brzina reagiranja, mirnoća ruke...)

4. INTELEKTUALNE = psihičke sposobnosti, ima ih veliki broj (npr.pamćenje, predočavanje, mišljenje, a najvažnija za uspjeh u radu i najviše proučavana: inteligencija)

Inteligencija = sposobnost koja dolazi do izražaja u svim aktivnostima (negdje više, a negdje manje utječe)

PERCIPIRANJE/ZAMJEĆIVANJE

- ljude i pojave različito percipiramo

- danas mnoštvo informacija a mi radimo selekciju

- ako isto gledamo, različito vidimo; ako isto slušamo, različito čujemo

28

ZAMJEDBA / PERCEPCIJA = strukturirani doživljaj cjelovitog zahvaćanja bića, predmeta i pojava

ZAMJEĆIVANJE: proces cjelovitog doživljavanja predmeta, bića i pojava

Glavne skupine čimbenika koji utječu na točnost zamjećivanja:

1) FIZIKALNI: a. jačina podražaja – pridonosi jasnoći zamjedbe, podražaji srednje jačine najpovoljnije

djeluju na jasnoću zamjedbe b. trajanje podražaja – do neke granice trajanje podražaja povećava jasnoću zamjedbe;

najbolje u području njuha c. stupanj organizacije fizikalnih procesa – koji djeluju na osjetila, može znatno

pridonijeti točnosti zamjećivanja 2) FIZIOLOŠKI :

a. stanje osjetila – povoljno stanje osjetila povećava točnost zamjećivanja b. živčani sustav c. opće tjelesno stanje – npr.umor, bolest, alkoholiziranost, neispavanost, drogiranost-

nepovoljno utječu na zamjećivanje - ove 2 skupine uzrokuju slično zamjećivanje istih pojava. bića i predmeta u različitih ljudi 3) PSIHIČKI: uzrokuju različito zamjećivanje iste pojave

a. Motivacija – znatno iskrivljuje zamjećivanje b. Čuvstva – izrazito nepovoljno utječu na točnost zamjećivanja c. Stavovi - tendencija čovjeka za pozitivno ili negativno reagiranje na različite

objektivne situacije, bića, ideje ili predmeta - mogu znatno utjecati na točnosti zamjećivanja

d. Usmjerenost ili ''set'' – snizuje točnost zamjećivanja e. Inteligencija – povisuje točnost f. Iskustvo – povoljno djeluje

PERCEPTIVNE/ZAMJEDBENE VARKE - pogrešne zamjedbe, normalna pojava; neke pojave pogrešno osjetilima zamjetnimo; razlika u odnosu na halucinacije (bolesna pojava, zamjedba nečega bez vanjskog podražaja)

- uzrokovane s 3 skupine čimbenika: fizikalni, fiziološki i psihički

INTELIGENCIJA = sposobnost misaonog snalaženja u novim problemskim situacijama, mjeri se pomoću testova inteligencije (a test inteligencije ima veliki broj zadataka u kojima se do ispravnog rješenja može doći prvenstveno na temelju mišljenja, odnosno misaonog snalaženja u novim problemnim situacijama)

U tim zadacima ne bi smjelo biti previše znanja, to znanje bi moralo biti eliminirano, ili barem bi svi morali biti izjednačeni (zato postoje testovi za osobe bez stručne spreme, za osobe sa OŠ...) Kao pokazatelj intelektualne razvijenosti upotrebljavaju se:

a) Mentalna dob (utvrđuje se pomoću testova inteligencije; govori kolika je umna dob neke osobe)

29

b) Kvocijent inteligencije (precizniji pokazatelj intelektualne razvijenosti; omjer mentalne i kronologijske dobi (u mjesecima) x 100)

Glavna slabost: inteligencija se razvija do određene razine i na toj razini ostaje (nema dalje razvitka) Prosječno inteligentno dijete razvija inteligenciju do 18.godine

INTELIGENCIJA I ŽIVOTNA DOB: od rođenja do 4.godine najveći razvitak inteligencije (50%) i drugih psihičkih potencijala; od 4-8 g. 30%, a od 8-17 g. 20%; o inteligenciji ovisi kada dosižemo svoj maksimum, osobe niže inteligencije prije dostižu svoj maksimum, a najviše dok imamo oko 20 godina

o Tko ima veći kvocijent dulje će ostati na toj razini inteligencije; opadanje inteligencije je više izraženo ako se smanjuje intelektualna aktivnost

o Kad su djeca mala, razlike u inteligenciji nisu toliko vidljive, kasnije se povećava taj raspon

o Inteligencija je sastavljena od većeg broja osobnosti koje nisu sve jednako razvijene; neke se tijekom života ne mijenjaju, a neke čak i opadaju

UPOTREBA TESTOVA INTELIGENCIJE – U 3 SVRHE: 1) ODREĐIVANJE MENTALNE ZRELOSTI DJETETA PRI UPISU U 1.RAZ OŠ – ako je dijete malo slabije savjetuje se da se upiše godinu kasnije i obrnuto 2) U SVRHU PROFESIONALNE ORIJENTACIJE 3) U SELEKCIJSKE SVRHE – za pojedina radna mjesta MENTALNA RETARDACIJA - slaboumnost, zaostalost - može biti naslijeđena (OLIGOFRENIJA) ili stečena tijekom života (bolesti lili ozljede mozga – demencija) 4 STUPNJA MENTALNE RETARDACIJE:

1. izrazito teška mentalna retardacija (najteži stupanj; IQ: 0-25, mentalna dob-3 god),

2. teška mentalna retardacija (IQ: 26-35, mentalna dob-3-5 god),

3. umjerena mentalna retardacija (IQ: 36-50, mentalna dob-5-7 god),

4. laka mentalna retardacija (IQ: 51-70, mentalna dob 7-12 god)

5. granični slučajevi (mogu biti posve normalni ako su povoljni okolinski poticaji) IQ: 71-80, mentalna dob oko 13 g.

DAROVITOST (TALENTIRANOST) - svojevrstan skup osobina koje omogućuju pojedincu da na produktivan ili reproduktivan način postiže dosljedno i izrazito iznadprosječan učinak u jednom ili više područja ljudske djelatnosti, a uvjetovana je visokim stupnjem razvitka pojedinih sposobnosti, odnosno njihovih kompozicija i povoljnom unutarnjom ili vanjskom stimulacijom; ne postoji univerzalna darovitost, postoje različita područja između kojih nema korelacije

- 1% populacije; velik broj darovitosti(likovna, literarna, matematička, glazbena..)

- IQ ispod 70 – ne može se govoriti o kreativnosti

- poželjno rano otkrivanje darovitosti zbog daljnjeg poticaja i mogućeg izrazitog pojačanja sposobnosti

30

- mogućnosti koje naše školstvo pruža darovitim učenicima: prijevremeni upis, školska akceleracija(u 1 godini završi 2 razreda), dopunski izobrazbeni sadržaji, društvena novčana potpora

GENIJALNOST- osobe visokih psihičkih potencijala koje su stvorile originalna djela trajne vrijednosti

Značajke izvrsnih znanstvenika:

1. visoka aspiracijska razina

2. veliki interes za to područje (od najranije dobi)

3. neovisnost mišljenja (ne podvrgava se autoritetu ili tradiciji, ali ih poštuje)

4. znanstvena produktivnost (objavljuju radove)

5. nije bitan uspjeh u studiju

STVARALAŠTVO I ŽIVOTNA DOB - najkreativnija dob između 30. i 50. godine života; tada ljudski mozak na vrhuncu potencijala; pjesnici-30g., romanoposci preko 50

Utjecaj naslijeđa i okolice na razvitak inteligencije: 2/3 utjecaj naslijeđa, 1/3 utjecaj okolice; naslijeđe nam daje potencijal koji stimulirajuća okolina razvija

Problem postojanosti i stabilnosti IQ-a: ako osoba živi u relativno stabilnim uvjetima, IQ će biti relativno stabilan; ako se poboljšaju prilike, IQ se može razviti za 20-30 jedinica, tj. povisiti; ako se pogoršaju uvjeti, dolazi do sniženja IQ-a (30-40jedinica) ; poremećaj zdravlja(mozga) može smanjiti IQ

- inteligencija i rasa-nema razlike u inteligenciji; nema nijednog dobro izvedenog istraživanja koje bi pokazalo da postoji razlika u inteligenciji među narodima koja bi bila uzrokovana rasom

- inteligencija i spol-nema razlike u inteligenciji, razlike samo u podsposobnostima, npr. verbalni faktor razvijeniji kod žena, numerička sposobnost kod muškaraca

- regresijska pojava QI – gibanje QI kroz generaciju oko prosječne vrijednosti, prirodno se održava konstantnost

_________________________________ MJERENJE INTELIGENCIJE - Vrste testova po: 1) NAČINU PRIMJENE: a) pojedinačni – služe za mjerenje inteligencije svakog pojedinca; za djecu, psihičke bolesnike… b) skupni – služe za testiranje skupina normalnih odraslih osoba; rezultati su iste vrijednosti kao i pojedinačni 2) PO OBLIKU U KOJEM SU DANI ZADACI a) testovi papir-olovka – postoje verbalni zadaci i zadaci u obliku crteža b) testovi čina – treba nešto učiniti s mateijalom, obično se daju djeci 3) PO VREMENU RJEŠAVANJA

31

a) testovi brzine – vrijeme rada ograničeno, veliki broj zadataka srednje težine, mjeri se brzina mišljenja) b) testovi jačine – vrijeme rada neograničeno, zadaci različite težine, mjeri se dubina mišljenja, koliko teške zadatke smo u stanju riješiti) TEORIJE INTELIGENCIJE

- pokušavaju protumačiti strukturu ljudske inteligencije 1) SPEARMANOVA TEORIJA (1904.) - prva znanstvena teorija, zove se i DVOFAKTORSKA teorija (faktori – sposobnosti) - jedan OPĆI FAKTOR(sposobnost) – ''G'' FAKTOR – temelj svih mentalnih aktivnosti – odgovara pojmu opća inteligencija - posebna ili specifična sposobnost (''S'' FAKTOR) utječe na uspješnost u svakom pojedinom mentalnom zadatku - netko može imati razvijenu opću inteligenciju ali nemati specifične sposobnosti(npr.u matematici) - kasije Spearman utvrdio postojanje i grupnih faktora važnih za uspjeh u intelektualnim zadacima iste grupe, tj.skupine zadataka 2) THURSTONOVA TEORIJA (1935.) - postoji 7 glavnih mentalnih sposobnosti: 1) VERBALNI FAKTOR (razumijevanje poruka priopćenih riječima) 2) FAKTOR RJEČITOSTI (sposobnost pismenog i govornog izražavanja) 3) NUMERIČKI FAKTOR (spos.rješavanja jednostavnih brojčanih operacija: zbrajanje, oduzimanje, množenje, dijeljenje) 4) FAKTOR PAMĆENJA (spos.zadržavanja sadržaja – smislenih i nesmislenih podataka) 5) PROSTORNI (SPACIJALNI) FAKTOR (spos.točne orijentacije u prostoru) 6) ZAMJEDBENI (PERCEPCIJSKI) FAKTOR (spos.prepoznavanja objekata i spos.zamijećivanja objekata na temelju malog broja podataka) 7) FAKTOR ZAKLJUČIVANJA (REZONIRANJA) (spos.uviđanja odnosa i rješavanja problema) -Thurston kasnije utvrdio kako uz glavne postoji i 1 opći faktor 3) GUILFORDOV MODEL - razvio sustav selekcije - 3 dimenzije: sadržaji (figuralni, simbolični, jezični, ponašajni); proizvodi (jedinice, razredi, odnosi, sustavi, transformiranje, primjena); operacije (vrednovanje, pamćenje, spoznavanje, koverg.mišljenje, diverg.mišljenje) - sadržaje moramo intelektualno rješavati - proizvodi: kolika je složenost informacija - operacije: što mi misaono činimo s tim informacijama - bit: inteligencija ima 120 različitih intelektualnih sposobnosti - u školi bi se trebalo više razvijati divergentno mišljenje (pronalaženje dobrih rješenja, stvaralačko mišljenje u situacijama gdje nema samo jedno dobro rješenje) - konvergentno mišljenje . postoji pri rješavanju problema u koje postoji samo jedno valjano rješenje, zaključivanje, potrebno za uspjeh u egzaktnim znanostima STUPNJEVI INTELEKTUALNE RAZVIJENOSTI

32

- inteligencija se kao i ostale sposobnosti u populaciji normalno raspoređuje Gaussovom krivuljom - Wechslerova razdioba: IQ iznad 130 – superiorni; 2.2% 120-129 superiorni; 6.7% 110-119 bistri,normalni 16% 90-109 prosječni 50% 80-89 tupi 16% 70-79 granični 6.7% ispod 69 mentalna retardacija, mentalno insuficijentni 2.2% -bliža okolina izrazito stimulativno djeluje -utjecaj okoline osobito izražen na prosječno inteligentne -inteligencija je samo u nekim vrstama djelatnosti jako bitna (sveučilišna razina)

ČUVSTVA ILI EMOCIJE - uznemireno stanje organizma koje se na različite načine odražava u čuvstvenom doživljavanju, ponašanju i određenom skupu fizioloških reakcija; 2 skupine:

1. jednostavna - javljaju se rano nakon rođenja, doživljavaju ih svi ljudi, relativno se lako prepoznaju kad ih druge osobe doživljavaju (strah, radost, tuga, srdžba, ljubav);

2. sastavljena - sastavljena iz jednostavnih, kao i posebnih svojstava svakog od njih, kasnije se javljaju u razvitku djeteta, teže ih je prepoznati kad ih doživljavaju drugi (ljubomora-sastavljena od straha, ljubavi i srdžbe)

Glavne značajke emocionalnog života:

1. jačina emocija

2. brzina izmjenjivanja emocija – traju li dugo ili se brzo gube

3. opće raspoloženje – optimist/pesimist

4. očitovanje (iskazivanje) emocija – očituju li se u govoru, mimici, općem ponašanju, ili se ne iskazuju

Emocionalna stanja razlikuju se po diferenciranosti, jakosti i trajanju:

o RASPOLOŽENJA (ugodna i neugodna)-umjerena diferenciranost, slaba jakost, relativno trajna

o AFEKTI - dosta diferencirani, vrlo velika jakost, kratko trajanje o STRASTI – diferenciranost, velika jakost, dugotrajna

Emocije se razvijaju pod utjecajem dozrijevanja i učenja.

ČUVSTVENA ZRELOST – stupanj u kojem se osoba odvojila od čuvstvenog ponašanja u djetinjstvu i pokazuje ponašanje odrasle osobe

Značajke čuvstveno zrele osobe:

o tolerantna je prema tuđem mišljenju, potrebama i idejama

33

o prihvaća odgovornost o mirna je i smireno djeluje o ne ističe pred drugima svoje zasluge o njeguje prijateljstva o svjesna je svojih slabosti o može prihvatiti kritiku o ne govori vulgarno

Fiziološke promjene u čuvstvenom doživljavanju: aktivan krvožilni sustav, dišni sustav, probavni sustav (žene čuvstveno osjetljivije)

Psihosomatske bolesti: uzrokuju jaka i dugotrajna neugodna čuvstva uzbuđenja i napetosti

Čimbenici koji utječu na čuvstveni razvitak:

1. obiteljski odnosi – povoljno: ljubav, razumijevanje; nepovoljno: napetost među članovima, ako roditelji naglašavaju slabosti djeteta, zanemaruju ga, ako pokazuju previše brige na nepovoljan način, ako mu udovoljuju u svemu)

2. društvena okolica - dječje jaslice, vrtić i škola...

3. zdravstveno stanje - pogoršano zdravlje čini dijete sklonim ispadima, bolja kontrola kod inteligentne djece i veći raspon čuvstvenog reagiranja

4. lišavanje biotičkih potreba - razdražljivost, ispadi...

5. inteligencija – inteligentna djeca očituju bolju čuvstvenu kontrolu i veći raspon čuvstvenog reagiranja)

DETEKTOR LAŽI - koristi se u kriminalistici za mjerenje fizioloških promjena tijekom ispitivanja osumnjičene osobe (mjeri se krvni tlak, frekvencija pulsa, ritam disanja i električna provodljivost kože, tremor prstiju); ne otkriva laž nego promjene u fiziološkim reakcijama u tijeku ispitivanja (neutralna pitanja i pitanja povezana sa zločinom)

ODGOJNO-OBRAZOVNA GRUPA: INTERAKCIJE, SOCIJALNA KLIMA I EMOCIONALNA ATMOSFERA

Mišljenja o važnosti nastavnika u procesu učenja:

1) Uloga nastavnika je beznačajna o Za rezultate učenja najvažnije su karakteristike učenika (tj.rezultati njihove rane

socijalizacije i predškolskog iskustva) o Za rezultate procesa učenja najvažniji su plan i program (uspjeh učenja ovisi o tome

koliko je dobro program izabran i prilagođen mogućnostima i interesima učenika) 2) Uloga nastavnika je vrlo značajna

o Karakteristike nastavnika važne su za rezultate učenja, ali one su urođeni talent, nastavnik „osjeća“ koje su metode rada i postupci najprikladniji za uspjeh u poučavanju

o Povezanost između vještine nastavnika i uspjeha njegovih učenika: predlaže se razvijanje upravo tih vještina

34

Psihologija efikasne nastave = bavi se proučavanjem ponašanja nastavnika i njihovih utjecaja na učenike

Definira dimenzije nastavnikova ponašanja, koje, s karakteristikama učenika stvaraju „razrednu klimu“

Pokušava utvrditi koje ponašanje nastavnika će izazvati određenu nastavnu klimu, te na koju kimu će učenici najbolje reagirati

Određuje uvjete u kojima vrijeme utvrđeni principi – za koje učenike (dob, sposobnost...) i za koji oblik nastave (frontalna, grupni rad...)

Dimenzije razredne klime:

1) Interakcije nastavnika i učenika o Svaki nastavnik mora primjenjivati tehnike koje će osigurati obraćanje pažnje,

osiguravanje sudjelovanja svih pojedinaca, osiguravanje osobne odgovornosti svakog učenika

o Oblici nastavnikovih reakcija: riječi, izrazi lica i geste, blizina i dodir, aktivnost (pokazivanja, izlaganje učenikovog rada), stvari (materijal, slatkiši, igračke)

o Uspješnost nastavnika ovisi o spretnosti da iskoristi svaku „tehničku vještinu“: upotrebu pitanja, davanje povratnih informacija, primjena nagrađivanja i kažnjavanja

o Objašnjavanje 2) Socijalna atmosfera

o Nastavnik ima ulogu autoriteta o Stilovi rukovođenja:

• Autokratski (sve odluke o aktivnostima i postupcima donosi odrasli rukovodilac, bez obrazloženja)

• Demokratski (sve odluke donose se zajednički, na osnovi diskusije i uz pomoć odraslog rukovodioca)

• Stil potpune slobode (odrasli rukovodilac ima pasivnu ulogu i daje punu slobodu grupi ili pojedincima, daje pomoć samo kad se to od njega traži)

o Oblici nastave prema aktivnosti nastavnika i učenika: • Slobodna individualizirana nastava • Planirana individualizirana nastava • Programirana nastava • Frontalna nastava

3) Atmosfera natjecanja i suradnje, oblici odnosa u grupnoj situaciji: o Kooperativna situacija učenja (kad jedan učenik postigne cilj, ciljevi svih ostalih biti

će potpomognuti ili postignuti) o Kompetitivna situacija učenja (ako jedan učenik postigne cilj, postizanje cilja za sve

ostale je otežano ili onemogućeno) o Individualistička situacija učenika (cilj pojedinca je neovisan o ciljevima svih ostalih)

4) Emocionalna atmosfera o Stvaraju ju vrsta i količina interakcija između učenika i nastavnika, stupanj

demokratskih odnosa u razredu, dominantni oblici motiviranja, te emocionalne karakteristike nastavnika

o Utječe na emocionalnu sigurnost, mentalno zdravlje učenika, te na rezultate učenja o Pojavljivanje nekih nepoželjnih oblika:

35

• Atmosfera straha (isljučiva orijentiranost na kognitivne aspekte na uspjeh u učenju, kažnjavanje u obliku gubitka socijalnog ugleda i negativne slike o sebi, u učeniku razvija stalan strah od neuspjeha)

• Atmosfera dosade i pasivnosti (izaziva je upotreba isključivo vanjski poticaja za učenje, bez produbljivanja interesa za učenje, preteško ili prelako gradivo)

• Atmosfera pasivnog otpora i netrpeljivosti (nove norme: rad je glup; štreberi; nastavnike treba trikovima navesti da daju prolaznu ocjenu

Stvaranje produktivne razredne klime, upute / koraci:

1. Upoznaj sebe 2. Upoznaj učenika 3. Postavi jasne ciljeve 4. Počni izgrađivati produktivnu klimu od samog početka