psihodetektivske priče - naslovnica · emocionalni razvoj • 5 –6 godina –mogu doţivjeti...
TRANSCRIPT
Priča 1.• Zamislite da ste kliniĉki psiholog i da vas
telefonom poziva majka djeĉaka ĉija liĉnost se iznenada i dramatiĉno promijenila.
• Majka: “Do sada je bio zlatno dijete, a odjednom se promijenio, postao ĉangrizav, naduren i drzak te spreman udariti svakoga na najmanji povod. Ono što me je zaprepastilo je što je prošle noći svom snagom poĉeo tući svog brata. Ne znam što bi se dogodilo da ih nismo razdvojili. Do sada u ţivotu nisam nikada vidjela nekoga tako razjarenog.”
• Koje bi bilo vaše prvo pitanje majci?
Priča 2.
• Dok uţivate na nekoj zabavi, prilazi vam vrlo popularni bivši boksaĉ. Nakon nekoliko neobaveznih rijeĉi o ravnopravnosti spolova poĉinje:
• “Prošli tjedan se moj sin obratio majci rekavši da kada dovoljno poraste namjerava postati djevojka. Kada ga je ţena upitala odakle mu takve šašave ideje odgovorio je da su djeĉaci jako grubi i da više voli biti s djevojĉicama. Znam da je uvijek bio mamina maza, ali u svakom sluĉaju ne bih ţelio da moj sin promijeni spol.”
• Koje bi bilo vaše prvo pitanje ocu?
Priča 3.• Kao djeĉjem kliniĉkom psihologu majka vam dovodi
svoju kćer:
• “Ona je oduvijek bila osjetljiva, ali mislim da se razvijala sasvim dobro sve do nedavno kada su se pojavile neke ĉudne ideje. Dok smo se vozile autoputom rekla je da moţe slupati sve automobile na putu samo ako podigne ruke u vis. Mislila sam da se šali, ali ona je pri tomu imala sasvim ozbiljan izraz lica. Sljedeći put je htjela izaći u dvorište dok je pljuštalo i grmilo i bila je ljuta što nisam zaustavila kišu. Sada me svaku veĉer moli da pripazim na to vise li joj noge s kreveta, jer je ĉudovište moţe zgrabiti. Ono što me brine je vjeruje li ona odista da se sve to moţe dogoditi. Ne znam je li poludjela ili gleda previše filmova na televiziji.”
• Koje pitanje biste prvo postavili?
U sva tri slučaja prvo pitanje je jednako:
Koliko vaše dijete ima godina?
Parafraze priĉa kojima Wenar uvodi ĉitatelje u knjigu Developmental
Psychopathology (New York, McGraw-Hill, Inc., 1994.) (prema Jerković, I. i
Kondić, K. (2003).)
Kutak za aforizam
• Ĉovjekov ţivot se moţe podijeliti u tri razdoblja:
• "Moj tata je jaĉi od tvog tate",
• "Ali tata, ne shvaćaš ti to",
• "Moj tata je uvijek govorio..."
Sličnosti i razlike
• Postoje jasni obrasci koji se javljaju u
odreĊeno doba – opće znaĉajke koje
oznaĉavaju uobiĉajeni razvojni obrazac,
no oni nisu kriterij koje svako dijete
odreĊene dobi treba postići.
• Svako dijete je zasebna jedinka,
jedinstveno po utjecaju nasljeĊa,
kulture, obitelji, okoline, zdravlja... –
jedinstvena liĉnost.
• Tjelesni razvoj
• Kognitivni razvoj
• Razvoj paţnje
• Razvoj pamćenja
• Razvoj govora
• Emocionalni i socijalni razvoj
• Razvoj pojma o sebi
Razvoj djeteta predškolske i rane
školske dobi
• Tjelesni razvoj –promjene u tjelesnom izgledu i motoriĉkim vještinama
• Motorički razvoj –povećana mišićna kontrola – fina motorika (zakopĉavanje, vezanje cipela, izrezivanje škarama, precizno bojenje površina...)
Čitanje i pisanjeŠestogodišnje i sedmogodišnje dijete:
• Prepisivanje s ploĉe teško je
šestogodišnjacima i ne treba to traţiti
od njih
• Teško im je ostavljati razmak izmeĊu
rijeĉi i ostajati na istoj crti pri pisanju.
• Sposobnost slijeĊenja oĉima dovoljna
je za uspješno ĉitanje.
• Ispravno i sigurno rabi olovku (7
godina).
• Sigurno povlaĉi okomite, vodoravne i
kose crte.
• Sve uspješnije piše slova i brojke.
• Još je sklono zrcalnom izvrtanju slova i
brojki te likova koje precrtava.
Spremnost za školu
• Djeca se znatno razlikuju u trenutku upisa u školu.
Razlikuju se po spremnosti za školu.
• Mirna je povučena, tiha djevojčica. Premda ima šest
godina i osam mjeseci, teško joj ide skoro sve što se
radi u školi. Spora je, dugo traži bilježnicu ili pribor u
torbi. Piše sporo i s velikim naporom, neki su joj
znakovi kao u ogledalu, a ono što je napisala često
briše. Ne može izdvojiti početni glas neke riječi i pri
tome katkad zaplače. Na odmoru je vedrija, ali
pretežno gleda kako se djeca igraju. Jedva čeka
odlazak kući, brzo sve nagura u torbu i žuri, skoro
trčeći kući.
• Dţevdet Hadţiselimović, prof. psiholog: SPREMNOST
ZA UĈENJE ĈITANJA, URL: http://www.hud.hr/w-
clanci/spremnost.html
Kognitivni razvoj – Jean Piaget -
Predoperacijsko razdoblje (2 – 7 godina)
• Konkretnost – dijete je usmjereno na razmišljanje o prisutnim predmetima ili onima koji su povezani s trenutnom situacijom.
• Ireverzibilnost – nemogućnost logiĉkog povezivanja uzajamno ovisnih predodţaba.
• Egocentrizam – dijete se ponaša kao da svi oko njega znaju ili vide ono što i ono opaţa ili zna.
• Centracija – usmjeravanje na samo jedan aspekt situacije.
Piaget - Predoperacijsko razdoblje
(2 – 7 godina)
• Ovisnost o percepciji – usmjerenost na trenutno stanje ili oblik onoga što dijete opaţa.
• Transduktivno prosuĊivanje – nemogućnost meĊusobnog povezivanja i usporeĊivanja poznatih pojmova; dijete još ne koristi induktivno i deduktivno rasuĊivanje.
• Ograniĉenja predoperacijske misli ometaju dijete u logiĉkom prosuĊivanju koje poĉiva na naĉelima konzervacije (mase, teţine, volumena, kontinuirane veliĉine, broja)
• A
• B
Što savjetovati učiteljima?
• SMISLENO UĈENJE MOGUĆE JE SAMO AKO ODGOVARA RAZINI KOGNITIVNOG RAZVOJA; POTREBNO JE POTICATI AKTIVNO UKLJUĈIVANJE – ŠTO VEĆI BROJ RAZLIĈITIH AKTIVNOSTI KOJE ĆE DJECI OMOGUĆITI IZRAVNU INTERAKCIJU S OKOLINOM.
Razvoj paţnje
• Hotimiĉna paţnja
djeteta izmeĊu 6 i 7
godina varira od 10
do 15 minuta.
• Trajanje aktivnosti
moţe biti i do sat
vremena s
povremenim
otklonima kao
spontanim odmorima.
Razvoj pamćenja
• PAMĆENJE – razvoj pamćenja je rezultat povećanja upotrebe strategija pamćenja, povećanje sloţenosti strategija – npr. kod ponavljanja povećanje broja ĉestica – mlaĊa djeca ponavljaju ovako: (yard, yard, yard; cat, cat, cat; man, man, man; desk, desk, desk), a starija: (yard, cat, man, desk; yard, cat, man, desk).
• Djeca od 7 do 10 god. koriste mehaniĉko ponavljanje, a zatim poĉinje strukturiranje ponavljanja.
Razvoj pamćenja
• Metamemorija - znanje o
vlastitom pamćenju i strategijama
koje nam pomaţu da bolje
pamtimo - djeca u dobi 5 do 6
god. shvaćaju da se poznate
ĉestice lakše pamte od
nepoznatih, kraće od duţih, da je
prepoznavanje lakše od
dosjećanja, da tijek vremena
doprinosi zaboravljanju - u
drugim podruĉjima metamemorija
je relativno ograniĉena (uĉenje
smisla i dr.).
• MlaĊa djeca sklona
preuveliĉavanju sposobnosti
upamćivanja - starija djeca su
realistiĉnija.
Što savjetovati učiteljima?
• POTREBNO JE OMOGUĆITI OPAŢANJE OKOLINE SVIM OSJETILNIM PUTOVIMA RADI ODRŢAVANJA PAŢNJE I BOLJEG UPAMĆIVANJA – TAKO DOBIVENI PODACI SE MOGU BOLJE KOMBINIRATI S VLASTITIM ISKUSTVIMA I PREDODŢBAMA.
• POVEĆAVATI MOTIVACIJU DJETETA SMISLENOŠĆU MATERIJALA TE POVEZIVANJEM S POSTOJEĆIM ISKUSTVIMA DJETETA.
• POTREBNO JE POUĈAVANJE UĈENJA I KOMUNIKACIJSKIH VJEŠTINA.
Razvoj govora
• U dobi od 5 do 6 godina većina djece svlada osnove materinskog jezika, rabe sve vrste reĉenica kao i odrasli.
• Djeca sa 6 do 7 godina su usvojila artikulaciju, ali zbog ispadanja prednjih zuba mogu imati “neĉistoće” u izgovoru. Usvojila su gramatiĉka pravila, ali još uvijek više griješe od odraslih, griješe u padeţu i broju.
• Upotreba govora u predškolskoj dobi moţe biti posve egocentriĉna, djeca ĉesto govore sama sa sobom, upotrebljavajući posebne rijeĉi; egocentriĉni govor se još ĉesto sreće u 1. razredu kad djeca nešto pišu ili raĉunaju. Prvoškolci takoĊer ne razumiju promjenu smisla u reĉenici ako se neki dijelovi razliĉito naglašavaju.
Emocionalni razvoj• 5 – 6 godina – mogu doţivjeti
ambivalentne emocije (opisuju kao jednu za drugom), do punog razumijevanja i govornog izraza ambivalentnih emocija potrebno je više godina razvoja
• 6 godina – djeca razumiju diferencirane izraze za emocionalna stanja i aktivno upotrebljavaju polovicu rijeĉi za emocije koje pasivno posjeduju
Ljutnja kod djeteta u dobi 6 – 7 godina:
• Sve su rjeĊe eksplozije bijesa
Emocionalna kontrola kod djeteta u dobi 6 – 7 godina:
• Kontrolira svoje ponašanje samousmjeravajućim govorom
• UviĊa negativan uĉinak nekontroliranog emocionalnog reagiranja
Emocionalni razvoj Strahovi:
• Brojna istraţivanja su potvrdila da djeca školske dobi imaju vrlo ĉesto izraţene strahove i fobije.
• Neki od ĉestih strahova šestogodišnjaka: od posjekotine, krvi, zvukova (neugodan glas, zvono...), od duhova, vještica, da je netko pod krevetom, da će se netko izgubiti, da će se mami nešto dogoditi, od vode, groma, munje, od samoće...
• Neki od ĉestih strahova sedmogodišnjaka: od mraka, tavana, podruma, sjena, duhova, vještica, špijuna, ljudi koji se skrivaju u ormaru, pod krevetom, strahovi koji nastaju nakon priĉanja strašnih priĉa, filmova, pojaĉava se strah od gubitka ljubavi (roditelja, odgajatelja)...
Razvoj pojma o sebi
• Djeca, na osnovu pohvala i
komentara okoline i usporedbe s
drugom djecom, vrednuju svoje
osobine, stvaraju mišljenje o
vlastitoj vrijednosti i povezuju
osjećaje s onim što misle o sebi.
• Dijete ove dobi je osobito sklono usvajanju “bespomoćnosti” –osjećaja nekompetentnosti, ako mu se ponavljano upućuju kritike, osobito ako to rade odrasle osobe.
Odnos prema vršnjacima• U predškolskom dobu djeca
uĉe vještine dogovaranja i
suradnje u igri.
• Prijatelji su za dijete oni koji su
prema njemu dobri i s kojima
je lijepo igrati se. Prijateljstva
su u toj dobi ĉesto privremena.
Stabilnost prijateljstava
povećava se s dobi djece.
• Djeca u dobi od 5 do 7 godina
još uvijek ne prave razliku
izmeĊu “dobrih” i “najboljih”
prijatelja.
Što savjetovati učiteljima?• TREBA OMOGUĆITI EMOCIONALNO RASTEREĆENJE KROZ
IGRU.
• UĈITELJI TREBAJU PRIHVATITI UĈENIKE ONAKVIMA KAKVI JESU I STVARATI NORMU DA JE SVAKI UĈENIK VRIJEDAN I DA SU SVI TU DA UĈE.
• POTREBNO JE SVAKOM DJETETU OMOGUĆITI DA SAMO PLANIRA I DO KRAJA PROVEDE ZAMIŠLJENU AKTIVNOST UZ OSJEĆAJ USPJEŠNOSTI I KOMPETENTNOSTI.
• DJECU TREBA PODUĈAVATI DA SE USPOREĐUJU SAMA SA SOBOM I DA UOĈAVAJU SVOJ NAPREDAK.
• TREBA POMOĆI DJETETU DA UZ UVAŢAVANJE SVOJIH ŢELJA UVIDI I ŢELJE I POTREBE DRUGIH – TO MU TREBA RAZLOŢNO OBJASNITI.
• POTREBNO JE ORGANIZIRATI RAZNOLIKE AKTIVNOSTI –TAKO ĆE SVAKO DIJETE IMATI PRILIKU POKAZATI INICIJATIVU I BITI USPJEŠNO. NA TAJ NAĈIN SE IZBJEGAVA OSJEĆAJ INFERNIORNOSTI U NATJECATELJSKIM SITUACIJAMA.
Tjelesni razvoj
• Usporava se rast; za razvoj mišića potrebno je puno vjeţbe.
• Postoje velike razlike meĊu djecom.
• Djeca savladavaju mnoge vještine kao što je plivanje, voţnja bicikla, igranje nogometa, voţnja koturaljki i dr. Djeca u ovom periodu pokazuju snaţnu potrebu za kretanjem koja u odreĊenoj mjeri opada s poĉetkom puberteta.
• Razvoj fine motorike
Tjelesni razvoj
• Djevojĉice poĉinju naglo rasti u desetoj godini i do dvanaeste su više i teţe od djeĉaka (u periodu su najintenzivnijeg razvoja), a djeĉaci tada tek ulaze u tu etapu.
Što savjetovati učiteljima?
Vizek-Vidović, V. i dr. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP –
VERN
Kognitivni razvoj• Napredovanje kroz razdoblje širenja kompetencija
• Piaget – razdoblje konkretnih operacija – sposobnost da se uzimaju u obzir dva aspekta problema istodobno –djeca te dobi još uvijek ne razmišljaju poput odraslih –mogućnost logiĉnog razmišljanja i mogućnost konzervacije na poznatim i konkretnim sadrţajima
• Razvoj se premješta iz faze u kojoj dominira egocentriĉno mišljenje u fazu u kojoj poĉinje prevladavati vještina uzimanja u obzir tuĊeg pogleda i motrišta. Djeca te dobi poĉinju u svojim socijalnim interakcijama obraćati paţnju ne samo na ono što govore nego i na potrebe slušatelja.
• Kad eksperimentiraju sa zadacima u materijalnom okolišu, kao što su eksperimenti s oĉuvanjem koliĉina (konzervacija), djeca ne uzimaju više u obzir samo najoĉitije promjene, nego i istodobne kompenzacijske promjene u drugoj dimenziji (stupac vode prelivene iz ĉaše u zdjelu postaje niţi, ali istodobno i širi). Drugim rijeĉima, mišljenje djece te dobi nije više iskljuĉivo pod utjecajem onoga što vide. Umjesto toga, njihovi misaoni procesi sve su više pod utjecajem sustavnije logike.
Što savjetovati učiteljima?
• DJECI VALJA OMOGUĆITI AKTIVNO
UKLJUĈIVANJE U NASTAVNI PROCES.
VAŢNO JE POTICATI DJECU DA SAMA
ISTRAŢUJU SVIJET OKO SEBE I TAKO
STJEĈU I IZGRAĐUJU SVOJE SPOZNAJE.
STOGA UMJESTO FRONTALNOG
POUĈAVANJA VALJA OSIGURATI
OBRADU GRADIVA KROZ ŠTO VEĆI BROJ
RAZLIĈITIH AKTIVNOSTI KOJE ĆE DJECI
OMOGUĆITI IZRAVNU INTERAKCIJU S
OKOLINOM.
Razvoj paţnje
• Poboljšava se kontrola paţnje. Povećava se trajanje,
a smanjuje lakoća odvraćanja. Npr. dogaĊaji u kući
sve manje odvraćaju paţnju kod gledanja televizije.
• Povećava se prilagodljivost paţnje – mlaĊa djeca
se usredotoĉuju na više nevaţnih strana zadatka koji
trebaju napraviti. Mijenja se planiranost paţnje – ako
dijete, koje je mlaĊe, treba usporediti dvije slike,
promatrat će ih bez plana – starije dijete usporeĊivat
će jednu po jednu pojedinost na slici. Tako, mlaĊi
ĉitaĉi imaju istu brzinu ĉitanja bez obzira na teţinu
teksta, a uvjeţbani ĉitaĉi mijenjaju brzinu ĉitanja
prema teţini teksta, što znaĉi da lakše i poznatije
tekstove ĉitaju brţe.
• Opseg (koliko stvari moţemo zahvatiti paţnjom) i
zadrţavanje paţnje (koliko se dugo moţe biti
koncentriran na neki sadrţaj) povećava se s dobi.
MlaĊa su djeca “rastresenija” od starije.
Razvoj paţnje
• Oko 5% djece (oko ĉetiri puta ĉešće kod djeĉaka nego djevojĉica) imaju teškoće u odrţavanju paţnje ĉesto povezane s hiperaktivnim poremećajem.
• Vjeruje se da ove teškoće imaju poĉetak u ranom djetinjstvu, iako se većina sluĉajeva ne dijagnosticira do poĉetka školovanja.
• Ove teškoće mogu biti i razvojne, to je tzv. razvojna hiperaktivnost - kod neke djece se u predškolskom uzrastu javlja prolazni manjak paţnje, pojaĉana aktivnost i izljevi srdţbe, što oteţava rano dijagnosticiranje manjka paţnje i hiperaktivnog poremećaja.
Razvoj pamćenja• Pamćenje u funkciji dobi pokazuje velike
razlike – u uspješnosti i korištenju strategija.
• Ĉini se da školski sustav ne koristi dovoljno
spoznaje iz ovog podruĉja.
• Na odreĊene procese obrade podataka
moţemo znatno djelovati.
ČEMU MOŢEMO POUČITI DJECU?
• UVJETI ZA UĈENJE
• STRATEGIJE PAMĆENJA –
PONAVLJANJE, ELABORACIJA,
MNEMOTEHNIKE
• STRATEGIJE UĈENJA
• UVJEŢBAVANJE – NA RAZLIĈITIM
PREDLOŠCIMA
• PONAVLJANJE – KORIŠTENJE
PREDLOŢAKA KAO ŠTO SU BILJEŠKE,
KOGNITIVNE MAPE TEKSTA
• UZAJAMNO PRESLIŠAVANJE I DR.
Razvoj govora• Oko 10% osmogodišnjaka još
uvijek ima poteškoće s izgovorom nekih glasova (npr. s, š, z, š).
• Prosjeĉan šestogodišnjak raspolaţe s oko 8 do 14 tusuća rijeĉi, a izmeĊu 9. i 11. godine rjeĉnik se obogaćuje s još oko 5 tisuća rijeĉi – ĉini se da je razdoblje srednjeg djetinjstva do ulaska u pubertet osobito vaţno za širenje rjeĉnika.
• U ovom razdoblju djeca nauĉe i nepisana pravila govora –ĉekanje na red za javljanje, neupadanje u govor, upravljanje jaĉinom glasa.
Emocionalni razvoj• Mozak je izuzetno prilagodljiv tijekom
djetinjstva - mozgovni regulatorni centri za emocionalne reakcije su meĊu posljednjim koji anatomski sazrijevaju, nastavljaju rasti do adolescencije.
• Ponovljene emocionalne lekcije oblikuju mozgovne krugove za odgovore - ako dijete nauĉi dobro upravljati svojom srdţbom ili nauĉi kako se umiriti ili biti empatiĉno, stvara prednost za cijeli ţivot.
• Strahovi - boje se fiziĉkih ozljeda, boje se za svoje zdravlje, neuspjeha u školi, poţara, odbacivanja vršnjaka i sl., a kod mnoge djece zadrţavaju se i neki od strahova iz predškolskog doba.
Radionice za djecu – ciljevi
• Prepoznavanje straha na tri razine:
ponašajnoj, fiziološkoj i kognitivnoj
• Prepoznavanje emocija straha u
raznim situacijama
• Potaknuti nošenje sa strahom
• Naučiti tehnike opuštanja i
ovladavanja strahom
Radionice za djecu
Vjeţba:
• “Gdje je strah?” -
Gdje strah poĉinje,
kako se širi, kakve bi
strah bio boje da je
u boji, koliko je strah
velik?
• Diskusija – koja su
mjesta najĉešće
oznaĉena, koje boje,
kako se strah širi?
Gdje je strah?
Crteţ učenice 5.
razreda u vjeţbi
“Gdje je strah?”
(Gdje strah
poĉinje, kako se
širi, kakve bi strah
bio boje da je u
boji, koliko je
strah velik?)
Što savjetovati učiteljima?ŠTO UĈITELJI MOGU UĈINITI DA BI SPRIJEĈILI ILI SMANJILI STRAH KOD UĈENIKA:
• koristiti suradniĉko uĉenje, projektnu nastavu
• poticati grupni rad, rad u parovima kao i individualni, a izbjegavati frontalni rad
• odnositi se prijateljski prema uĉenicima uz razumijevanje i prihvaćanje, izbjegavati kritike i ruganje
• izbjegavati sarkazam i dvoznaĉne poruke u komunikaciji
• koristiti humor i smijeh
• ne organizirati «prozivanja za ocjenu», već pratiti i ocjenjivati uradak uĉenika
• postavljati individualizirane zahtjeve
• omogućavati aktivnosti koje će dovoditi do uspjeha
• poticati suradniĉku, nenatjecateljsku atmosferu u razredu
Odnos prema vršnjacima
• Za vrijeme srednjeg djetinjstva, u niţim razredima
osnovne škole, prijatelji su oni koji se meĊusobno
pomaţu i vjeruju jedni drugima.
• Prijatelji se vole zbog odreĊenih osobina, a ne samo
zbog zajedniĉke igre. Raste vrijeme posvećivanja
prijateljima u odnosu na druţenje s odraslima.
• Prijatelji su najĉešće istog spola, tek pred kraj ovog
razdoblja djeĉaci i djevojĉice poĉinju posvećivati više
vremena jedni drugima.
• Djeca u ovom razdoblju u stanju su razgovarati o
svojim osjećajima i mislima, postupcima i odnosima s
drugima. Potrebni su im prijatelji s kojima mogu
razmijeniti iskustva o zadovoljstvima i frustracijama.
• 6 do 11 % djece u osnovnoj školi nemaju prijatelje, a
upravo ta socijalna izoliranost najbolje predviĊa
traţenje pomoći psihijatra ili psihologa u
adolescentnoj ili odrasloj dobi.
• Prihvaćenost djece od vršnjaka povezana je s
ljubavlju, prihvaćanjem i dosljednošću u odgoju.
Razvoj pojma o sebi
• Osnovnoškolci u opise samih sebe
uvode termine koji se odnose na
njihove tjelesne, socijalne i
intelektualne sposobnosti i uspješnost
te opaţanje uspjeha u školi
• Vaţne su osobine koje su vezane uz
obitelj, vršnjake i vlastitu emocionalnu
zrelost.
• Djeĉacima su vaţnije njihove
sposobnosti i talenti, a djevojĉicama
tjelesni izgled i uspjeh meĊu
vršnjacima.
• Naĉin na koji dijete vidi samo sebe,
znaĉajno utjeĉe na njegove osjećaje,
njegov rad i konaĉno na njegovo
postignuće.
Radionice za djecu - ciljevi
• Prihvatiti na realan način vlastite osobine
• Razumjeti relativnost «dobrih» i «loših»
osobina
• Razumijevanje razlika u osobinama i njihovo
uvaţavanje
Što savjetovati učiteljima?
• BUDITE JASNI U DAVANJU UPUTA, POSTAVLJANJE JASNIH OĈEKIVANJA VRLO JE VAŢNO
• VALJA IZBJEGAVATI SARKASTIĈAN HUMOR, DJECA SU VLASTITI NAJŢEŠĆI KRITIĈARI.
• PITANJA PRIJATELJSTVA I PRAVEDNOSTI SU VAŢNA; PRIMIJENITE GRUPNE I TIMSKE IGRE I NATJECANJE KAKO BISTE VJEŢBALI SOCIJALNU INTERAKCIJU.
Individualne razlike
• U svakom podruĉju razvoja normalan je raspon od
oko dvije godine.
• Ĉesto meĊu djecom jednake kronološke dobi
nalazimo velike razvojne razlike.
• Jedno dijete moţe imati razliĉit stupanj razvoja u
razliĉitim podruĉjima (npr. šestogodišnjak moţe
ĉitati kao uĉenik trećeg razreda, a imati naglašenu
potrebu natjecanja kao većina šestogodišnjaka).
Razlike izmeĎu dječaka i
djevojčica
• Djeĉaci i djevojĉice razvijaju se po istom obrascu, ali su
djeĉaci pri upisu u osnovnu školu u prosjeku razvojno mlaĊi
od djevojĉica.
• Prema istraţivanjima kod neuspjeha djevojĉice više rješavaju
problem i krive sebe za lošu ocjenu, djeĉaci u većoj mjeri
reagiraju emocionalno ili pokušavaju zaboraviti problem.
• U niţim razredima osnovne škole grupe vršnjaka sastoje se
obiĉno od djece istog spola i dobi. Grupe djeĉaka obiĉno su
veće i usmjerene na sportske i druge fiziĉke aktivnosti. Grupe
djevojĉica su manje i više su usmjerene na socijalnu
interakciju. Djevojĉice obiĉno imaju bliskije meĊusobne
odnose nego djeĉaci.
Razlike izmeĎu dječaka i
djevojčica
• Djeĉaci dobivaju na statusu ako su fiziĉki agresivni, dobri sportaši, hrabri, sposobni privuĉi paţnju i prijateljski su raspoloţeni prema drugim djeĉacima.
• Djevojĉice kod drugih djevojĉica cijene privlaĉnost, popularnost, optimizam, prijateljsko raspoloţenje i smisao za humor na vlastiti raĉun.
• Istospolne skupine djece su ĉeste u svim krajevima svijeta – ĉini se da djeci pomaţu nauĉiti ponašanje prikladno za spol i uspostavljanje bliskosti s vršnjacima iste dobi bez preranih seksualnih kontakata.
Pubertet i adolescencija• Pod pubertetom (lat. pubescere: spolno sazrijevati) misli se
na stadij spolnog sazrijevanja ĉovjeka, a pod adolescencijom ili mladenaštvom (lat. adolescere: odrastati) odreĊena dob ĉovjeka.
• Pubertet - vrijeme kad se postaje muškarac odnosno ţena; vrijeme kada postaje moguća reprodukcija. Traje više godina, moţe biti uzbudljivo vrijeme, ali mnogobrojne promjene mogu opterećivati dijete odnosno mladu osobu
• Adolescencija - Postavljanje dobnih granica adolescencije je više stvar našega mišljenja što je mladost ili mladenaštvo, uobiĉajeno je da se prema dobi razlikuju tri razdoblja adolescencije:
• rana adolescencija - od 10/11 – 14 godina
• srednja adolescencija - od 14 – 16/17 godina
• kasna adolescencija - od 16/17 – 21 godine
Kognitivni razvoj
• U predadolescenciji razmišljanje
postaje sve apstraktnije – dijete moţe
rješavati probleme koji ukljuĉuju
proporcionalno i analogijsko mišljenje.
Razvoj govora
• Kada djeca poĉnu meĊusobno raspravljati, to je znak da je govor izgubio egocentriĉno obiljeţje – djeca doista slušaju jedni druge.
• Pri kraju osnovne škole djeca su sposobna razgovarati o odreĊenoj temi, iznositi vlastito mišljenje, izraţavati vlastite osjećaje i uţivljavati se u tuĊe.
Odnos prema vršnjacima• Oko jedanaeste godine, u predadolescentskom razdoblju,
prijatelji postaju ljudi koji razumiju jedan drugoga i koji dijele
najdublje misli i osjećaje.
• Prijateljstva postaju sve trajniji odnosi temeljeni na interesima i
osobinama, a neka od tih prijateljstava potraju i cijeli ţivot.
Povjeravanje prijateljima pomaţe riješiti mnoge probleme. Od
prijatelja se oĉekuje razumijevanje, prihvaćanje i povjerljivost.
Djeca procjenjuju prijatelje po tomu koliko im mogu povjeriti
svoje najdublje tajne.
• Djeca ove dobi ĉesto se druţe i u skupinama u kojima imaju
osjećaj sigurnosti. Skupine oblikuju zajedniĉki ukus i ĉlanovi
meĊusobno utjeĉu na naĉin oblaĉenja, izbor odjeće, glazbe,
naĉin ponašanja. Utjecaj vršnjaka djeluje sve više uz utjecaj
roditelja, a ponekad mu je i suprotan.
• U šestom razredu djeca formiraju skupine koje ukljuĉuju i
djeĉake i djevojĉice
Individualne razlike• Vrijeme ulaska u pubertet vrlo je
različito - djevojĉicama pubertet moţe poĉeti izmeĊu desete i petnaeste godine, a djeĉacima izmeĊu jedanaeste i šesnaeste godine .
• Brzina kojom adolescenti prolaze kroz pubertet razlikuje se jednako mnogo kao i dob u kojoj ulaze u pubertet, npr. nekim djevojĉicama treba svega jedna i pol godina da završe pubertet, a drugima ĉak pet godina.
• Ako zabiljeţimo trenutak kada je prvi uĉenik ušao u pubertet i pratimo cijelu skupinu sve dok posljednji uĉenik nije završio pubertet, vjerojatno bismo taj razred trebali pratiti punih 10 godina. –Moţete zamisliti kako velike razlike u zrelosti mogu postojati sredinom tog razdoblja i kako se mogu odraţavati na socijalne odnose, sliku o samome sebi i samopouzdanje.
Što savjetovati učiteljima?
• TEMPO RAZVOJA JE RAZLIĈIT – POTREBNO JE
PRILAGODITI ZADATKE MOGUĆNOSTIMA POJEDINOG
DJETETA ILI MANJIH SKUPINA UĈENIKA UMJESTO
CIJELOM RAZREDU; DJETETOV ŠKOLSKI USPJEH TREBA
ODREĐIVATI NA TEMELJU PRAĆENJA NJEGOVOG
NAPRETKA, A NE U USPOREDBI S POSTIGNUĆEM DRUGE
DJECE ISTE DOBI.
• PRI POUĈAVANJU VALJA VODITI RAĈUNA DA DO KRAJA
OSNOVNE ŠKOLE ODREĐENI BROJ DJECE NE
PRIMJENJUJE FORMALNO MIŠLJENJE, DOK SE VEĆINA
UĈENIKA NALAZI U TZV. PRIJELAZNOM RAZDOBLJU
IZMEĐU STUPNJA KONKRETNIH I FORMALNIH OPERACIJA.
NO, ĈAK I NAPREDNIJI UĈENICI, KOJI MOGU IZVODITI
FORMALNE OPERACIJE, UŢIVAJU U KONKRETNIM
PRIMJERIMA I AKTIVNOSTIMA.
Literatura• Apel, K. Masterson, J. J. (2004). Jezik i govor od roĊenja do 6. godine. Lekenik: Ostvarenje
• Brajković, S i Ţivković, Ţ. (2001). Ja to mogu. Osijek: Nansen Dijalog Centar
• Burke Walsh, K. (obrada hrvatskog izdanja Hitrec, G.). (2002.). Kurikulum za prvi razred osnovne škole – Stvaranje razreda usmjerenog na dijete. Zagreb: Udruga roditelja Korak po korak za promicanje kvalitete ţivljenja djece i obitelji
• Burke Walsh, K. (obrada hrvatskog izdanja Hitrec, G.). (2002.). Kurikulum za 2. do 4. razred osnovne škole – Stvaranje razreda usmjerenog na dijete. Zagreb: Udruga roditelja Korak po korak za promicanje kvalitete ţivljenja djece i obitelji
• Hadţiselimović, Dţ. Spremnost za uĉenje ĉitanja. URL: http://www.hud.hr/w-clanci/spremnost.html
• Stangl, W. Die sozial-kognitive Entwicklung. Arbeitsblaetter URL: http://www. stangl-taller.at/
• Starc, B. i dr. (2004). Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi. Zagreb: Golden marketing – Tehniĉka knjiga
• Vasta, R.; Haith, M. M.; Miller, S. A. (1998). Djeĉja psihologija, Zagreb: Naklada Slap
• Vizek-Vidović, V. i dr. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP – VERN
• Wood, C. (1994). Yardstick for children. Greenfield, MA: Northeast Foundation
• Zarevski, P. (1994). Psihologija pamćenja i učenja. Jastrebarsko: «Naklada Slap»
• Ţivković, Ţ. (2005). Pamtim, pamtiš, pamti. Pamtimo, pamtite, pamte. Jastrebarsko: «Naklada Slap»
• Ţivković, Ţ. (2005). Susreti s roditeljima I. - Priručnik za održavanje roditeljskih sastanaka. Đakovo: Tempo