MANJINSKI FORUM IZLAZI UZ FINANCIJSKU POTPORU SAVETA ZA NACIONALNE MANJINE REPUBLIKE HRVATSKEStajališta iznesena u ovoj publikaciji ne odražavaju nužno i stajališta Savjeta za nacionalne manjine

FORUMPreliminarni uvid u rezultate orijentacijsko-dijagnostičkog

istraživanja o funkcioniranju vijeća i predstavnika nacionalnih manjina

STARI PROBLEMI, NOVI IZAZOVI

Opći pozitivni okvir djelovanja mogli bi-smo iščitati i iz podataka da je značajno više onih članova vijeća i predstavnika nacionalnih manjina koji smatraju da je u protekle četiri godine (u mandatu 2011.-2015. godine) došlo do pobolj-šanja ostvarivanja prava nacionalnih manjina upravo u njihovim matičnim jedinicama lokalne samouprave. Iako ih najviše, čak 50 posto smatra da su ta prava ostala na istoj razini, skoro trećina ispitanika 2015. smatra da je došlo do unapređenja u ostvarivanju prava nacionalnih manjina u proteklom mandatu, a gotovo upola manje smatra da je došlo do pogoršanja.

Kada, nakon konstituiranja i registracije, realno starta rad četvrtog mandata institucija nacionalnih manjina, čijih je 288 vijeća i 171 predstavnik birano na izborima 31. svibnja ove godine, puno će njih, nažalost, dočekati mnogi stari problemi .

Tu ocjenu potvrđuje novo orijentacijsko-di-jagnostičko istraživanje koje je pred same če-tvrte izbore za vijeća i predstavnike nacional-nih manjina, dakle na kraju trećeg mandata, proveo istraživački tim prof. Siniše Tatalovića s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Značaj ovog istraživanja je njegov

Intervju s predsjednikom Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske Aleksandrom Tolnauerom

NOVOIZABRANI PREDSTAVNICI NACIONALNIH MANJINA NA

LOKALNOM I NACIONALNOM NIVOU TREBAJU DATI NOVI ZAMAH

RAZVOJU MANJINSKIH PRAVA Stalno treba isticati značaj institucija nacionalnih manjina za ostvarivanje manjinskih prava ali i cjelovitu demokratizaciju hrvatskog društva. Priznava-nje prava participacije nacionalnih manjina jedan je od ključnih uvjeta zaštite manjina u suvremenoj demokraciji. Naš je cilj kvalitetna integracija manjina s njihovim identitetom i to je dvosmjerni kolosijek na kojem svoj doprinos moraju pružiti i manjine i većina. Potpuno smo uvjereni da će to biti i novi potencijalni doprinos razvoju i boljem funkcioniranju mnogih lokalnih multi-etničkih sredina. S toga se nadam da smo s ovim izborima dobili i kvalitetne manjinske predstavnike i na lokalnom i na nacionalnom nivou koji će se moći nositi s tim pitanjima i izazovima.

■ Nacionalne manjine su protekle godine prošle kroz dva izborna ciklusa. Najprije za vijeće i predstavnike nacionalnih manjina, a sada i za Sabor na kojem su birali svojih osam zastupnika. Što su ti izbori donijeli nacionalnim manjinama? Kako ocjenjujete izbore za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina? Da li su oni donijeli neke nove, pozitivne pomake?

Najprije, kada je riječ o vijećima i predstavnicima nacionalnih manjina (koje usput rečeno vrlo često pogrešno zovemo manjinskom samoupravom, jer nema izvršnih ovlasti) onda želim naglasiti da su to vrlo važne institucije i za nacionalne manjine i za lokalnu samoupravu. Te institucije nacionalnim manjinama omogućavaju aktivno sudjelovanje u javnom političkom životu, a lokalnoj i regionalnoj samoupravi bi trebali pomoći da efi kasnije rješava neke izra-žene i specifi čne probleme u svojim sredinama i na taj način osigura bolju kvalitetu života i za manjinu, ali i za većinu. Nažalost, ti potencijali nisu u punoj mjeri spoznati i korišteni ni od strane manjina ni od strane lokalne i regionalne samouprave. Iako vijeća i predstavnici imaju samo savjetodavnu ulogu i kao takvi oni su sastavni dio lokalne i regionalne samouprave pa im i ta savjetodavna uloga omogućava sudjelovanje u kreiranju i artikuliranju odluka važnih za nacionalne manjine na lokalnom i regionalnom nivou. S druge strane, nažalost i mnoge lokalne i regionalne vlasti ove manjinske institucije prihvaćaju samo formalno, kao neku vrstu nužnog zla i ne koriste pomoć koju od njih mogu dobiti. Izostanak tog partnerskog odnosa ostavlja negativne posljedice za obje strane. Naravno da bi rad manjinskih institucija bio puno efi kasniji ako bi se bar u nekim segmentima povećale i osnažile njihove ovlasti, ali to ne znači da se i sa sadašnjim ovlastima puno toga ne može napraviti. Uostalom, takvih po-zitivnih primjera u ovih proteklih 12 godina, od kada

MANJINSKIProsinac 2015.

GODIŠNJI BROJ

Godina izbornih odluka(Nastavak na stranici 2)

(Nastavak na stranici 12)

2

(Nastavak sa stranice 1)

Aleksandar Tolnauer

su Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina uspostavljene ove manjinske institucije imamo zaista puno, ali još daleko od toga da bismo mogli biti zadovoljni ukupnim učinkom. Ipak, da pokušamo rezimirati. Promjene su po-trebne. Toga smo već odavno svjesni. Ali, isto tako moramo biti svjesni i činjenice da izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina i njihova uloga imaju veliki značaj i vrijednost, puno veći nego što im šire društvo pridaje. I to ne samo zato jer je riječ o osjetljivoj kategoriji nacionalnih manjina, već i zato jer smo mi društvo koje je ušlo u europske integracije i jer bi onda trebali uvažavati i neke europske stan-darde. A, među značajne europske standarde nedvojbeno spada i pitanje lokalne, regionalne i svake druge samouprave i to predstavlja visoke dosege demokratskog sudjelovanja građana u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima. Tako se ostvaruje važni princip supsidijarnosti i sudjelovanja građana u upravljanju lokalnim poslovima, odnosno artikuliranju i rješavanju njihovih važnih, egzistencijalnih i životnih pitanja. Također, kroz takav proces, ostvaruje se i jedan od najvažnijih principa manjinske politike, a to je integracija pripadnika manjina u različite segmente političkog i društvenog života. Dakle, treba istaknuti da su vijeća i predstavnici nacionalnih manjina dio lokalne i područne samouprave te da su vrlo važni za bolje funkcioniranje lokalnih multietničkih zajednica i to u korist i manjine i većine. I u tom kontekstu treba sagledati važnost, značaj i ulogu ovih izbora. Pa kada razmišljamo o promjenama, odnosno podizanju efi kasnosti i poboljšanju rada ovih institucija onda upravo taj okvir moramo imati na umu.

VAŽAN DIO LOKALNE SAMOUPRAVE ■ Dugo se već govori o potrebi određenih promjena pri čemu se apostrofi ra i sam Ustavni zakon o nacionalnim manjinama i to s ciljem njegovog još boljeg funkcioni-ranja i daljnjeg unapređivanja manjinskih prava. Hoće li te promjene konačno doći na dnevni red?

Naravno, ne mislimo da su sadašnja pozici-ja i funkcija naših vijeća i predstavnika idealni i dani jednom zauvijek. Dapače, smatramo da ih treba dalje razvijati i nadograđivati. Međutim, na tom planu imamo dvije razine problema. Jedan nivo je, uvjetno rečeno, “tehničke” prirode. Oni počinju od potrebe da se donese poseban izborni zakon koji će regulirati izbor vijeća i predstavnika, da predstavnici dobiju isti pravni subjektivitet kao i vijeća kojeg sada nemaju, da se razmotri pitanje je li sadašnja veličina vijeća adekvatna, da li npr. treba birati vijeća tamo gdje su manjine inače u većini itd.

Drugi nivo su dublje promjene i to upravo u smislu jačanja nadležnosti i ovlasti vijeća i predstavnika, jer na taj način oni mogu dati još veći doprinos razvoju svojih lokalnih zajednica i sredina u kojima, opet naglašavam, žive pri-padnici i manjina i većine.

Ali i te promjene treba sagledavati u širem kontekstu stalnog najavljivanja društvenih reformi, posebno očekivanih reformi lokalne i regionalne samouprave.

Sigurno da će se, ovisno o smjeru i obuhva-tu tih reformi, morati voditi računa i o pratećim promjenama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, jer u nekim svojim bitnim segmentima Ustavni zakon jeste inkorporiran u lokalnu i regionalnu samoupravu i u svojoj

implementaciji s njima povezan. Pa jedno od ključnih europskih načela zaštite manjinskih prava jeste načelo da se manjinska prava u prvom redu štite i zadovoljavaju na lokalnom nivou. I na tom planu moramo napraviti kvali-tativan iskorak. Često se hvalimo da imamo možda jedan od najboljih manjinskih zakona u Europi, ali ako to i jeste tako, što to vrijedi ako taj zakon ne funkcionira u mnogim našim malim općinama (pa i gradovima i županijama) gdje žive naše manjine. U tom smislu moramo pokrenuti akcije koje će dovesti do boljeg pri-lagođavanja Ustavnog zakona o pravima naci-onalnih manjina novim društvenim izazovima. Zato promjene moraju biti vrlo operativne, a ne samo deklarativne. Sigurno je da ćemo uskoro morati otvoriti ozbiljnu raspravu o funkcionira-nju pojedinih segmenata Ustavnog zakona, ali tu raspravu nije lako otvarati u situaciji kada imate pojačanu atmosferu netolerancije u društvu i kada se pokušava nametnuti teza o potrebi redukcije manjinskih prava.

INTEGRALISTIČKI PRISTUP RAZVOJU MANJINSKIH PRAVA

■ Što donose rezultati izbora predstavnika nacionalnih manjina za Hrvatski sabor? Kakvu će ulogu igrati manjinski zastupni-ci? Na koji način po vašem mišljenju oni mogu najbolje pridonijeti daljnjem razvoju manjinske politike i manjinskih prava u hrvatskom društvu?

Kada govorimo o izboru zastupnika nacio-nalnih manjina u Hrvatski sabor, onda mislim da se moramo najprije osvrnuti na, u posljednje vrijeme, učestale primjedbe odnosno pitanje: “A što će uopće u jednom demokratski razvi-jenom društvu predstavnici manjina u parla-mentu i nije li to svojevrsno negiranje principa građanskog društva i građanske jednakosti?”. Po tom pitanju mislim da moramo biti realni i postaviti ipak pitanje koliko smo dosegli nivo “demokratski razvijenog društva”. Mogu li i žele li stranke koje kritiziraju posebnu zastu-pljenost manjina osigurati njihovu “normalnu” zastupljenost. Nažalost, svjedoci smo da je manjinsko pitanje kod većine stranaka još uvijek marginalizirano ili samo formalno zastu-pljeno. Hrvatska je prihvatila tzv. integralistički pristup u reguliranju manjinskih prava i to je velika stvar jer potencijalno omogućava punu

društvenu integracija (a ne getoiziranje pa ma-kar i uz određena posebna prava) uz očuvanje nacionalno-kulturnog identiteta. A to je proces u kojem manjine svoja prava, potrebe i proble-me još uvijek najbolje mogu artikulirati preko svojih zastupnika, jer, nažalost, većinski poli-tički subjekti još uvijek te probleme nedovoljno percipiraju i za to nisu dovoljno senzibilizirani. Naravno, ni posebni manjinski zastupnici u hrvatskom parlamentu nisu rješenje za sva vremena, ali jesu neophodno rješenje dok ve-ćinske političke stranke ne prihvate manjinsku problematiku realno, a ne samo deklarativno.

U ovom okviru svakako treba spomenuti i one kritičare koji bi prihvatili manjinske zastupnike u parlamentu, ali bi im reducirali ovlasti ili prava pa npr. ne bi mogli odlučivati o Vladi ili nekim drugim važnim pitanjima. To je nakaradno shvaćanje parlamentarizma s jedne strane i folklorističko, ukrasno shvaćanje manjina s druge strane. To je nešto što je u čistoj suprotnosti s integralističkim konceptom manjinske politike i nešto što zapravo manjine vuče u getoizaciju.

Naravno, imamo i kritika koje dolaze iz manjinskih redova poput nerealnih zahtjeva da sve 22 manjine bude zastupljene u Saboru što je potpuno nerealno pa i kontraproduktivno. Je li ovakav sustav s osam zastupnika idealan? Naravno da nije, ali i ovakav kakav je omogu-ćuje manjinski subjektivitet u parlamentu i nji-hovu značajnu ulogu u artikuliranju manjinskih interesa i potreba koje većinska politika još uvijek nedovoljno uvažava. U tome je smisao i vrijednost izbora manjinskih zastupnika.

SAVJET JE VAŽAN MEDIJATOR U RJEŠAVANJU MANJINSKIH PITANJA

■ Kakvu ulogu u tom kontekstu igra Savjet za nacionalne manjine kao krovna manjin-ska institucija u Republici Hrvatskoj?

Tome svakako treba pridodati i ulogu Savje-ta za nacionalne manjine koji je sastavni dio političkog predstavljanja nacionalnih manjina, što se često zaboravlja i zanemaruje. Savjet je krovna, nadstranačka institucija nacionalnih manjina u RH i on artikulira najvažnija pitanja manjinskih prava i manjinske politike u RH neovisno o kojoj ili kojim manjinama je riječ. Nasuprot te važne funkcije uloga Savjeta se često neopravdano reducira i percipira kao

3

tijela koje se isključivo bavi samo distri-bucijom nekih novčanih sredstava, a to je duboko pogrešno. Savjet je važan kanal i faktor preko kojeg se problemi nacional-nih manjina posreduju prema državnim i drugim institucijama i tijelima te insistira na njihovom rješavanju. Naravno, uvijek u okvirima zakonske legislative i demo-kratske procedure. Činjenica je i da su svi saborski zastupnici nacionalnih manjina članovi Savjeta što omogućava zajed-nički rad i bolju i efi kasniju komunikaciju prema državnim tijelima i Vladi s kojima stalno gradimo kvalitetan partnerski od-nos i taj odnos je, treba to naglasiti, bez obzira na različite političke predznake tih vlada u stalnom razvoju i usponu. ■ Koji su u ovom momentu najizraže-niji problemi manjinske politike. Gdje dolazi do zastoja pa i regresije, a gdje se osjećaju pozitivni pomaci? Pozna-to je da ste prije manjinskih izbora donijeli i Deklaraciju o nesnošljivosti i etnocentrizmu. Kakva je aktualna situacija kada je u pitanju tolerancija i širi društveni odnos prema nacional-nim manjinama u hrvatskom društvu?

Nažalost, još smo uvijek svjedoci različitih ispada političke nekorektnosti i širenja govora mržnje kada su u pitanju nacionalne manjine. To smo posebno mogli osjetiti ove godine koju je obilježila predizborna kampanja, a u kojoj se inače, po logici stvari, zaoštrava politička retori-ka. Ipak, potpuno je neprihvatljivo da se u taj neprimjereni politički govor uvlače nacionalne manjine i da se direktno ili indirektno prijeti redukcijom manjinskih prava. To već nije stvar predizborne poli-tičke nervoze, već neprihvatljive političke neodgovornosti potpuno neprimjerene zemlji koja je članica Europske Unije. Re-kao bih da nas još uvijek obilježava jedna vrsta političke socijalne šizofrenije koja se izražava kroz činjenicu da se većina prema manjinama na deklarativnom (pa i legislativnom) nivou ponaša korektno, ali ispod te pozitivne socijalne fasade imamo izraženu odbojnost, netrpeljivost i sum-njičavost prema nacionalnim manjinama i njihovim pravima, što pokazuju mnoga istraživanja. To je opasan obrazac, jer u multietničkim i multikonfesionalnim druš-tvima to stvara visok nivo nepovjerenja i narušava pozitivni socijalni kapital te šteti društvenom razvoju u cjelini (a ne samo nacionalnim manjinama). U uvjetima izra-ženih društvenih i političkih kriza ovakvi odnosi jačaju tenzije i mogu dovesti i do tragičnih sukoba. Na te probleme Savjet i osam saborskih zastupnika su upozorili i svojom Deklaracijom o nesnošljivosti i et-nocentrizmu. U njoj smo otvoreno ocijenili da mnogi pripadnici nacionalnih i drugih manjina osjećaju povećanu nesigurnost i nelagodu zbog ponovne eskalacije straha i netolerancije u hrvatskom društvu te po-zvali sve odgovorne institucije, u prvom redu institucije hrvatske vlasti, institucije Europske unije i institucije civilnog druš-tva da se ovim pojavama suprotstave i pokažu punu solidarnost s pripadnicima društva koje ovakve pojave pogađaju.

Naš je stalni zadatak da radimo na očuvanju tolerancije i demokracije, poli-tičkog pluralizma i manjinskih prava koje smo do sada u Hrvatskoj uspjeli izgraditi.

Nažalost i ova vrijedna akcija čiji je cilj bio upozoriti na ozbiljnost ovog poli-tičkog problema i ovog političkog trenutka također je, uz časne izuzetke, naišla na medijski muk i time je propuštena prilika da se i šira društvena zajednica jasnije suoči s određenim problemima koji si-gurno otežavaju daljnju demokratizaciju i kvalitetan razvoj hrvatskog društva.

DALJNJA PODRŠKA MANJINSKIM PRAVIMA U INTERESU I VEĆINE I

MANJINE ■ Koji su bili glavni naglasci u radu Savjeta za nacionalne manjine u proteklom razdoblju i na čemu će se Savjet u neposrednoj budućnosti posebno angažirati?

Nas zaista čeka ogroman posao. U prvom redu daljnji rad na izgradnji što kvalitetnijih kriterija fi nanciranja programa kulturne autonomije nacionalnih manjina. Na tom planu mislim da ulazimo u novu kvalitativnu fazu kada zapravo kod samih udruga razvijamo svijest i praksu odgo-vornijeg ponašanja prema dodijeljenim fi nancijskim sredstvima, a s druge strane stalno ih ohrabrujemo da rade na razvoju kvalitete svojih programa, jer je upravo kvaliteta programa, a ne brojčana snaga nacionalnih manjina, kao što mnogi po-grešno misle, ključni faktor za dodjelu tih fi nancijskih potpora. ■ Što u novom mandatu očekuje no-voizabrane članove vijeća i predstav-nike nacionalnih manjina? U čemu bi trebali biti najznačajniji naglasci u njihovom radu? Što bi u tom pogledu trebala ponuditi nova vlast?

Koristim priliku da još jednom nagla-sim značaj institucija nacionalnih manjina za ostvarivanje manjinskih prava, ali i cje-lovitu demokratizaciju hrvatskog društva te potrebu stalne borbe za unapređenje manjinskih prava.Realizacija vladavine prava u sebi sadrži kriterij sudjelovanja svih slojeva društva u donošenju svih relevantnih društvenih odluka, a prizna-vanje prava participacije nacionalnih manjina jedan je od ključnih uvjeta zaštite manjina u suvremenoj demokraciji. Ali to nije samo stvar manjina, već toga mora itekako biti svjesna i većina i to je ostvari-vo samo uz njeno sudjelovanje i podršku. Naš je cilj kvalitetna integracija manjina s njihovim identitetom i to je dvosmjerni kolosijek na kojem svoj doprinos moraju pružiti i manjine i većina. I tu su važne poluge i mediji i obrazovni sustav i civilno društvo i javna politika itd.

Očekujemo podršku daljnjem razvoju manjinskih prava i to svakako namjera-vamo iskoristiti kako bi se konačno došlo i do jednog posebnog zakona o izboru vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, ali i do boljeg defi niranja njihovih uloga, ovlasti i utjecaja. Potpuno smo uvjereni da će to biti i novi potencijalni doprinos razvoju i boljem funkcioniranju mnogih lokalnih multietničkih sredina.

Stoga se nadam da smo s ovim izbo-rima dobili i kvalitetne manjinske pred-stavnike i na lokalnom i na nacionalnom nivou koji će se moći nositi s tim pitanjima i izazovima.

USPJEŠNI IZBORI Mnogi su požurili da podatak o izlaznosti na izbore za vijeća i

predstavnike nacionalnih manjina upotrebe kao kritički argument o njihovoj neuspješnosti, ali i kao indirektni argument protiv ovih izbora uopće. Nasuprot tome smatram da odaziv od 13,5 posto birača na ove izbore nije neuspjeh nego da čak indicira i određeni uspjeh. Treba znati da je na ovim izbo-rima prije četiri godine odaziv bio 11,2 posto, a prije osam godina 12,8 posto. Dakle, ovi izbori nisu doživjeli fi jasko kao što su neki očekivali (možda i priželjkivali) nego pokazuju i određeni uspon. Mogli bismo ići i dalje pa npr. podsjetiti da na prvim izborima koji su održani u svibnju 2003. mnoga vijeća i predstavnici nisu ni izabrani, a da je na ponovljenim dopunskim izborima u veljači 2004. odaziv bio samo 8,4 posto. Dakle, zašto bi onda ovi izbori s izlaznošću od 13,5 posto bili neuspjeh, a ne uspjeh. Ali možemo ići i u širi kon-tekst pa bih javnost podsjetio da je izlaznost na izbore za Europski parlament, jednu tako važnu instituciju od općeg nacionalnog interesa bila tek oko 25 posto, da izbori za lokalnu i regionalnu samoupravu u nizu sredina ne pokazuju puno veću izlaznost nego li za manjinsku samoupravu, nije slavno u tom pogledu prošao ni tzv. referendum o braku, mjesne odnosno kotarske izbore da i ne spominjem itd., a nitko te izbore ne dovodi u pitanje. Zašto bi onda manjinski izbori bili problem? U svakom slučaju, ne može se konsta-tirati da je izlaznost bila 13,5 posto, da je ona mala i na to staviti točku kao što to rade pojedini mediji, a da ne kažu da se manjinski izbori održavaju na 40 posto manje biračkih mjesta nego npr. lokalni izbori, da su u nekim područjima birači do izbornih mjesta morali ići kilometrima (mislim da je zabilježeni rekord od 25 km ili čak više), da npr. potencijalni birači s nekih otoka trebaju na glasanje ići u obalne gradove, da mnogi potencijalni birači teško i kasno dolaze do infor-macija gdje su im uopće glasačka mjesta, da izbore prati neshvatljiva i neprihvatljiva medijska šutnja, dakle informa-tivna blokada pa mnogi pripadnici nacionalnih manjina i ne znaju za njihovo održavanje, da ne postoji poseban izborni zakon o manjinskim izborima, da ne postoje faktički nikakva sredstva za promidžbu i kampanju itd. Dalo bi se još toga nabrojiti i izdvojiti, ali mislim da je i ovo dovoljno da se shvati da se manjinski izbori odvijaju u okolnostima kada možemo simbolički kazati da je bilo kakva izlaznost – dobra izlaznost.

Jer i u tim uvjetima kada je izostala šira i izraženija druš-tvena, politička i medijska podrška ovim izborima, oko 6500 pripadnika nacionalnih manjina se kandidiralo za ove izbore, a to je čak i nešto više nego na prethodnim. Od 314 raspi-sanih izbora za vijeća i 235 za predstavnike konzumirano je čak više od 90 posto tih izbornih prava za vijeća i skoro 75 posto za predstavnike, odnosno provedeni su izbori za 288 vijeća i 171 predstavnika.

Mislim da će detaljnija analiza pokazati i puno sredina u kojima smo imali jednu pozitivnu, zdravu, motivirajuću konkurenciju i ljudi i programa i ideja i da je to novi vjetar u leđa nacionalnim manjinama i njenim predstavnicima.

SABORSKI ZASTUPNICI NACIONALNIH MANJINA JOŠ SU UVIJEK NUŽNI

Hrvatska je prihvatila tzv. integralistički pristup u regu-liranju manjinskih prava i to je velika stvar jer potencijalno omogućava punu društvenu integracija (a ne getoiziranje pa makar i uz određena posebna prava) uz očuvanje naci-onalno-kulturnog identiteta. A to je proces u kojem manjine svoja prava, potrebe i probleme još uvijek najbolje mogu artikulirati preko svojih zastupnika, jer, nažalost, većinski politički subjekti još uvijek te probleme nedovoljno percipiraju i za to nisu dovoljno senzibilizirani. Naravno, ni posebni manjinski zastupnici u hrvatskom parlamentu nisu rješenje za sva vremena, ali jesu neophodno rješenje dok većinske političke stranke ne prihvate manjinsku problematiku realno a ne samo deklarativno.

DEKLARACIJA O NESNOŠLJIVOSTI I ETNOCENTRIZMU

U njoj smo otvoreno ocijenili da mnogi pripadnici naci-onalnih i drugih manjina osjećaju povećanu nesigurnost i nelagodu zbog ponovne eskalacije straha i netolerancije u hrvatskom društvu te pozvali sve odgovorne institucije, u prvom redu institucije hrvatske vlasti, institucije Europske unije i institucije civilnog društva da se ovim pojavama su-protstave i pokažu punu solidarnost s pripadnicima društva koje ovakve pojave pogađaju.

●

4

A L B A N C IVIJEĆA : (za ukupno 17 vijeće)Županije (8 vijeća) : Zagrebačka, Sisačko-mosla-

vačka, Bjelovarsko-bilogorska, Primorsko-goranska, Zadarska, Osječko-baranjska, Istarska, Grad Zagreb.

Gradovi : (9 vijeća)Velika Gorica, Bjelovar, Cri-kvenica, Rijeka, Zadar, Osijek, Poreč – Parenzo, Pula – Pola, Rovinj – Rovigno.

Općine: -PREDSTAVNICI (za ukupno 22 predstavnika):Županije (7 predstavnika): Karlovačka, Varaž-

dinska, Koprivničko-križevačka, Virovitičko-podravska, Brodsko-posavska, Šibensko-kninska, Vukovarsko-srijemska.

Gradovi (12 predstavnika): Ivanić Grad, Kutina, Sisak, Varaždin, Koprivnica, Kastav, Mali Lošinj, Sla-vonski Brod, Šibenik, Vinkovci, Novigrad – Cittanova, Umag – Umago.

Općine (3 predstavnika): Nova Rača, Velika Pisanica, Čavle.

A U S T R I J A N C IVIJEĆA: -PREDSTAVNICI (1 predstavnik): Grad Zagreb

B O Š N J A C I VIJEĆA (za ukupno 34vijeća):Županije (10 vijeća): Zagrebačka, Sisačko-mo-

slavačka, Karlovačka, Primorsko-goranska, Zadarska, Vukovarsko-srijemska, Splitsko-Dalmatinska, Istarska, Dubrovačko-neretvanska, Grad Zagreb.

Gradovi (16 vijeća): Velika Gorica, Petrinja, Sisak, Karlovac, Kastav, Rijeka, Zadar, Osijek, Split, Buzet, Labin, Poreč – Parenzo, Pula – Pola, Rovinj – Rovigno, Umag – Umago, Dubrovnik.

Općine (8 vijeća): Cetingrad, Vojnić, Viškovo, Drenovci, Gunja, Kršan, Raša, Župa Dubrovačka

PREDSTAVNICI (za ukupno 9 predstavnika):Županije (2 predstavnika): Varaždinska, Osječ-

ko-baranjska. Gradovi (3 predstavnika): Sveta Nedelja, Bakar,

Crikvenica.Općine (4 predstavnika): Topusko, Čavle, Omi-

šalj, Sveta Nedelja.

B U G A R IVIJEĆA: -PREDSTAVNICI (1 predstavnik): Grad Zagreb

C R N O G O R C IVIJEĆA (za ukupno 6 vijeća):Županije (3 vijeća): Primorsko-goranska, Istarska,

Grad ZagrebGradovi (3 vijeća): Rijeka, Split, Pula – PolaOpćine: -PREDSTAVNICI (za ukupno 6 predstavnika):Županije (5 predstavnika): Zagrebačka, Za-

darska, Osječko-baranjska, Splitsko-dalmatinska, Dubrovačko-neretvanska.

Gradovi (1 predstavnika): Osijek Općine: -

Šandor Juhas, saborski zastupnik mađarske

nacionalne manjine

Za ukupni polo-ža j nacionaln ih manjina važno je jačanje opće druš-tvene tolerancije i daljnji razvoj de-mokracije hrvat-skog društva, jer taj proces još nije u potpunosti zavr-šen. To bi trebao

biti i opći okvir djelovanja nove Vlade kada su u pitanju nacionalne manjine.

Tek u ozračju opće tolerancije može-mo efi kasnije pristupiti rješavanju pro-blema pojedinih nacionalnih manjina na lokalnim i regionalnim razinama.

U ovom momentu smatram da je najbit-nije inzistirati na daljnjoj dosljednoj primjeni Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina te druge legislative koja se odnosi na nacionalne manjine. Puno je tu dobrih stvari koje tek treba primijeniti i realizirati. Podsjetio bih na problem zapošljavanja pripadnika nacionalnih manjina u javnim ustanovama i službama. Treba reći npr. da u mnogim institucijama u Baranji, zbog nepo-znavanja mađarskog jezika administrativnih djelatnika, u javnoj upravi dolazi do niza pro-

blema i teškoća u komunikaciji sa starijim stanovništvom naše nacionalne manjine u procesu ostvarivanja nekih njihovih prava.

Također, moramo se ozbiljno uhvatiti u koštac s razinom ekonomskog razvoja i gospodarskih perspektiva pojedinih područ-ja na kojima je upravo velika koncentracija pojedinih nacionalnih manjina pa tako i naše mađarske. Koncentrirani smo na području koje je bilo pod okupacijom u Domovinskom ratu, gdje je provedena naknadna, ali na-karadna privatizacija i gdje mladi odlaze gotovo u jednom egzodusu, a to onda nosi i trajniju depopulaciju.

Zato ćemo upravo na tim pitanjima morati fokusirati posebni i dodatni politički angažman u narednom periodu kako ne

AKTUALNI PROBLEMI I OČEKIVANJA

Saborskim zastupnicima nacionalnih manjina i članovima Savjeta za nacionalne manjine postavili smo nekoliko pitanja vezanih za najaktualnije probleme manjinske politike u hrvatskom društvu, stanju društvene tolerancije, očekivanjima od nove Vlade (ma koja bila) te eventualnim potrebama da se pokrenu promjene Ustavnog zakona.

NOVA SE VLADA MORA ODLUČNO SUPROTSTAVITI SVAKOM POKUŠAJU REDUKCIJE MANJINSKIH PRAVA

IZBORI 31. svibnja 2015.Provedeni izbori za vijeća i predstavnika nacionalnih manjina – po manjinama i po jedinicama samouprave:Pravo na izbor vijeća utvrđeno je pripadnicima 14 nacionalnih manjina, dok je pravo na izbor pred-stavnika nacionalnih manjina utvrđeno za ukupno 20 nacionalnih manjina. Sve nacionalne manjine u manjoj ili većoj mjeri ili u cijelosti iskoristile su ta prava osim turske nacionalne manjine koja je imala pravo na izbor predstavnika u Gradu Zagrebu, ali s obzirom da nisu imali kandidata, izbori nisu provedeni.Izbori za vijeća nacionalnih manjina raspisani su u 177 jedinica samouprave za ukupno 314 vijeća nacionalnih manjina, a provedeni su izbori za njih 288 (92 posto.) Izbori za predstavnike nacionalnih manjina raspisani su u 137 jedinica samouprave za ukupno 235 predstavnika nacionalnih manjina a provedeni su izbori za njih 171 (73 posto).

Č E S IVIJEĆA (za ukupno 11 vijeća):Županije (4 vijeća): Sisačko-moslavačka, Bjelo-

varsko-bilogorska, Požeško-slavonska, Grad Zagreb.Gradovi (4 vijeća): Kutina, Daruvar, Grubišno

Polje, Pakrac.Općine (3 vijeća): Dežanovac, Končanica, Sirač.PREDSTAVNICI (za ukupno 10 predstavnika):Županije (5 predstavnika): Zagrebačka, Primorsko-

goranska, Virovitičko-podravska, Splitsko-dalmatinska, Istarska.

Gradovi (5 predstavnika): Sisak, Bjelovar, Gareš-nica, Rijeka, Lipik.

Općine : -

M A Đ A R IVIJEĆA (za ukupno 17 vijeća):Županije (4 vijeća): Bjelovarsko-bilogorska, Osječ-

ko-baranjska, Vukovarsko-srijemska, Grad Zagreb.Gradovi (4 vijeća): Rijeka, Beli Manastir, Osijek,

Vukovar.Općine (9 vijeća): Bilje, Darda, Draž, Erdut, Erne-

stinovo, Kneževi Vinogradi, Petlovac, Stari Jankovci, Tordinci.

PREDSTAVNICI (za ukupno 16 predstavnika):Županije (7 predstavnika): Zagrebačka, Sisačko-

moslavačka, Primorsko-goranska, Virovitičko-podrav-ska, Požeško-slavonska, Splitsko-dalmatinska, Istarska.

Gradovi (5 predstavnika): Daruvar, Grubišno Polje, Vinkovci, Split, Pula – Pola.

Općine (4 predstavnika): Dežanovac, Vladislavci, Nuštar, Tompojevci

5

M A K E D O N C IVIJEĆA (za ukupno 6 vijeća):Županije (3 vijeća): Primorsko-goranska, Istarska,

Grad ZagrebGradovi (3 vijeća): Rijeka, Split, Pula – Pola.Općine: -PREDSTAVNICI (za ukupno 6 predstavnika):Županije (5 predstavnika): Zagrebačka, Sisačko-

moslavačka, Zadarska, Osječko-baranjska, Splitsko-dalmatinska.

Gradovi (1 predstavnik): Osijek.Općine: -

N I J E M C IVIJEĆA (za ukupno 2 vijeća):Županije (1 vijeće): Osječko-baranjska.Gradovi (1 vijeće): Osijek.Općine: -PREDSTAVNICI (za ukupno 4 predstavnika):Županije (4 predstavnika): Zagrebačka, Primor-

sko-goranska, Vukovarsko-srijemska, Grad Zagreb.Gradovi: -Općine: -

P O L J A C IVIJEĆA: -PREDSTAVNICI (1 predstavnik): Grad Zagreb.

R O M IVIJEĆA (za ukupno 29 vijeća):Županije (9 vijeća): Sisačko-moslavačka, Varaž-

dinska, Koprivničko-križevačka, Primorsko-goranska, Brodsko-posavska,Osječko-baranjska, Istarska, Me-đimurska, Grad Zagreb.

Gradovi (12 vijeća): Kutina, Sisak, Đurđevac, Bjelovar, Rijeka, Slavonski Brod, Belišće, Beli Manastir, Pula – Pola, Vodnjan – Dignano, Čakovec, Mursko Središće.

Općine (8 vijeća): Petrijanec, Darda, Kotoriba, Mala Subotica, Nedelišće, Orehovica, Podturen, Pribislavec.

PREDSTAVNICI (za ukupno 9 predstavnika):Županije (3 predstavnika): Zagrebačka, Bjelovar-

sko-bilogorska, Vukovarsko-srijemska.Gradovi (2 predstavnika): Novska, Koprivnica.

Općine (4 predstavnika): Cestica, Peteranec, Jagodnjak, Petlovac.

R U S IVIJEĆA: -PREDSTAVNICI (za ukupno 3 predstavnika):Županije ( 3 predstavnika): Splitsko-dalmatinska,

Međimurska, Grad Zagreb.Gradovi: -Općine: -

R U S I N IVIJEĆA (za ukupno 4 vijeća):Županije (1 vijeće): Vukovarsko-srijemska. Gradovi (1 vijeće): Vukovar.Općine (2 vijeća): Bogdanovci, Tompojevci.PREDSTAVNICI (za ukupno 2 predstavnika):Županije (2 predstavnika): Osječko-baranjska,

Grad Zagreb.Gradovi: -Općine: -

S L O V A C IVIJEĆA (za ukupno 6 vijeća): Županije (2 vijeća): Osječko-baranjska, Vukovar-

sko-srijemska.Gradovi (3 vijeća): Našice, Osijek, Ilok.Općine (1 vijeće): Punitovci.PREDSTAVNICI (za ukupno 4 predstavnika):Županije (3 predstavnika): Sisačko-moslavačka,

Primorsko-goranska, Grad Zagreb.Gradovi: -Općine (1 predstavnik): Lipovljani.

S L O V E N C IVIJEĆA (za ukupno 10 vijeća): Županije (5 vijeća): Zagrebačka, Primorsko-go-

ranska, Splitsko-dalmatinska, Istarska, Grad Zagreb.Gradovi (4 vijeća): Rijeka, Split, Pula – Pola,

Umag – Umago.Općine (1 vijeće): MatuljiPREDSTAVNICI (za ukupno 14 predstavnika):Županije (5 predstavnika): Karlovačka, Varaždin-

ska, Zadarska, Osječko-baranjska, Šibensko-kninska.

Gradovi (7 predstavnika): Samobor, Karlovac, Varaždin, Opatija, Zadar, Osijek, Poreč – Parenzo.

Općine (2 predstavnika): Cestica, Štrigova.

S R B IVIJEĆA (za ukupno 133 vijeća): Županije (19 vijeća): Zagrebačka, Sisačko-mo-

slavačka, Karlovačka, Varaždinska, Koprivničko-križe-vačka, Bjelovarsko-bilogorska, Primorsko-goranska, Ličko-senjska, Virovitičko-podravska, Požeško-slavon-ska, Brodsko-posavska, Zadarska, Osječko-baranjska, Šibensko-kninska, Vukovarsko-srijemska, Splitsko-dalmatinska, lstarska, Dubrovačko-neretvanska, Grad Zagreb.

Gradovi (57 vijeća): Samobor, Velika Gorica, Zaprešić, Glina, Hrvatska Kostajnica, Kutina, Petrinja, Sisak, Karlovac, Ogulin, Slunj, Varaždin, Koprivnica, Križevci, Bjelovar, Daruvar, Garešnica, Grubišno Polje, Bakar, Kastav, Mali Lošinj, Opatija, Rijeka, Vrbovsko, Otočac, Orahovica, Slatina, Virovitica, Lipik, Pakrac, Požega, Nova Gradiška, Slavonski Brod, Benkovac, Obrovac, Zadar, Beli Manastir, Osijek, Drniš, Knin, Skradin, Šibenik, Vodice, Ilok, Vinkovci, Vukovar, Imot-ski, Kaštela, Split, Labin, Poreč – Parenzo, Pula – Pola, Rovinj – Rovigno, Umag – Umago, Vodnjan – Dignano, Dubrovnik, Metković.

Općine (57 vijeća): Donji Kukuruzari, Dvor, Gvozd, Hrvatska Dubica, Majur, Sunja, Topusko, Barilović, Krnjak, Plaški, Saborsko, Vojnić, Rasinja, Sokolovac, Dežanovac, Đulovac, Sirač, Velika Pisanica, Čavle, Matulji, Viškovo, Donji Lapac, Plitvička Jezera, Udbina, Vrhovine, Čačinci, Gradina, Nova Bukovica, Suhopolje, Voćin, Brestovac, Čaglin, Velika, Dragalić, Okučani, Stara Gradiška, Gračac, Bilje, Darda, Erdut, Jagodnjak, Kneževi Vinogradi, Podgorač, Popovac, Šodolovci, Vi-ljevo, Biskupija, Ervenik, Kistanje, Bogdanovci, Borovo, Markušica, Negoslavci, Nijemci, Stari Jankovci, Trpinja, Fažana – Fasana.

PREDSTAVNICI (za ukupno 46 predstavnika):Županije (2 predstavnika): Krapinsko-zagorska,

Međimurska.Gradovi (12 predstavnika): Ivanić Grad, Duga

Resa, Kraljevica, Krk, Kutjevo, Pleternica, Valpovo, Makarska, Sinj, Solin, Vrlika, Čakovec.

Općine (32 predstavnika): Jasenovac, Cetingrad, Lasinja, Novigrad Podravski, Ivanska, Končanica, Šan-drovac, Štefanje, Veliki Grđevac, Lovran, Lovinac, Cr-nac, Čađavica, Lukač, Mikleuš, Sopje, Zdenci, Jakšić,

(Nastavak na stranici 6)

bismo bespovratno izgubili razvojne šanse. Naravno, za ukupni položaj nacionalnih manjina važno je jačanje opće društvene tolerancije i daljnji razvoj demokracije hrvatskog društva, jer taj proces još nije u potpunosti završen. To bi trebao biti i opći okvir djelovanja nove Vlade kada su u pitanju nacionalne manjine. Tek u ozračju opće tolerancije možemo efi kasnije pristupiti rješavanju problema pojedinih nacionalnih manjina na lokalnim i regionalnim razina-ma. U tom pogledu važno je da u većinskoj svijesti prevlada shvaćanje da manjine nisu nikakvo strano tijelo u hrvatskom društvu, već njegov stari (nekad i višestoljetni) dio i da su davale i još uvijek mogu davati zna-čajan doprinos razvoju hrvatskog društva.

Međutim, na žalost, kao što pokazuje i naša Deklaracija o nesnošljivosti i etno-centrizmu stanje tolerancije u hrvatskom društvu još uvijek nije dobro, a trenutno ima i određenu tendenciju pogoršavanja i zaoš-travanja. Ako uzmemo npr. pitanje prava na jezik i pismo nacionalnih manjina, onda smo suočeni s pojavom da se ta prava nastoje ograničiti i reducirati, umjesto da se, upravo u skladu i s nekim europskim standardima, ona šire i povećavaju. Primjerice da se prag za uporabu vlastitog jezika i pisma smanji

ŠTO SMO PITALI SABORSKE ZASTUPNIKE: ■ Koja su, u ovom momentu najaktualnija pitanja manjinske politike i zaštite prava nacionalnih manjina u hrvatskom društvu i na što će te, kao saborski zastupnik nacionalnih manjina, posebno fokusirati svoj rad, angažman i djelovanje? ■ Što je ključno za daljnje unapređenje i razvoj manjinskih prava u hrvatskom društvu? Gdje dolazi do zastoja pa i regresije,a gdje se osjećaju pozitivni pomaci? ■ Što očekujete od nove hrvatske Vlade kada je u pitanju zaštita prava nacionalnih manjina? ■ Da li u ovom mandatu treba promijeniti i neke odredbe Ustavnog zakona o pravim nacionalnih manjina, u cilju njegove bolje primjene i kvalitetnije zaštite manjinskih prava i na što bi se te promjene u prvom redu trebale usmjeriti? ■ Kakva je aktualna situacija kada je u pitanju tolerancija i širi društveni odnos prema nacionalnim manjinama u hrvatskom društvu?

sa sadašnje trećine na niže (iako je sadašnji od 33,3 posto već mnogima kost u grlu). Naime, postoje područja gdje se manjinski jezici tradicionalno govore i koriste i to tamošnjem stanovništvu uopće ne smeta, već, dapače, ponegdje i koristi. Ali zbog spomenutih ograničenja koja su nerealna to ne može dobiti i službenu formu i to onda šteti odnosima u toj zajednici.

To su sve izazovi i u budućem razmi-šljanju o mogućim promjenama Ustavnog

zakona o pravima nacionalnih manjina pri čemu, naravno, treba voditi računa i o real-nosti političkih odnosa.

U svakom slučaju ima značajnih pitanja čije bi funkcioniranje mogli i trebali unapri-jediti i određenim zakonskim promjenama. Pri tome posebno mislim na ulogu vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, od-nosno njihovih nadležnosti pa formiranja manjinskih koordinacija i njihovih uloga i ingerencija itd.

Mile Horvat, saborski zastupnik

srpske nacionalne manjine

Treba posebno istaknuti problem da kroz proračun centralne države nisu osigurana nužna sredstava,

projekti i programi gospodarskog opo-ravka i ravnomjernog razvoja lokalnih samouprava u povratničkim sredina-ma. Dakle, nužna je pojačana briga i ulaganje centralne države, jer bez toga nije moguće stvoriti uvjete za ostanak povratnika i njihovu punu reintegraciju u hrvatsko društvo. Stoga će u nared-nom periodu to biti jedan od fokusa našeg djelovanja.

Ako sumiramo naša iskustva u proteklom mandatu, onda bez sumnje treba reći da provođenje manjinske politike u hrvatskom društvu treba intenzivirati te u tom kontekstu posebno omogućiti dosljedno provođenje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i ostalih zakonskih propisa koji reguliraju najosjetljivija pitanja kao što su obrazovanje, jezik i pismo, mogućnost zapošljavanja u javnim ustanovama itd. A, za srpsku zajednicu, posebno, još uvijek ostaje neriješeno niz pitanja iz korpusa povratničkih problema te problema ostanka na područjima i u mjestima iz kojih su otišli ili bili prisiljeni otići. Tako na koncu 2015. moramo konstatirati da još uvijek nije za-vršena cjelovita obnova, da nismo uspjeli završiti problem stambenog zbrinjavanja povratnika, da nismo uspjeli završiti pro-blem sanacije električne opskrbe u pojedi-nim mjestima (još 30-tak sela nema struju, što je civilizacijski nedopustivo). Isto tako, u srpskoj zajednici nisu još u potpunosti riješeni problemi statusnih pitanja i prava. Još uvijek postoji visoki broj optužnica i pokrenutih procesa za ratne zločine, a to bi trebalo ozbiljno analizirati i u mnogočemu revidirati. Zatim, imamo puno neriješenih vlasničkih pitanja, nerealiziranih odšteta za terorističke akte itd. Uz sve to, slično kao i mnoge druge nacionalne manjine, imamo

potrebu da se osnaže i dalje razviju insti-tucije koje predstavljaju i kroz koje djeluje naša nacionalna manjina kao što su SKD “Prosvjeta” i “Privrednik”, jer oni značajno doprinose identitetu srpske nacionalne zajednice u političkom i društvenom životu RH. Njima bi trebalo osigurati i odgovarajući status i potrebna materijalna odnosno fi nan-cijska sredstva kako bi se njihova društvena funkcija provodila i dalje razvijala.

Govoreći o problemima i nerealiziranim sadržajima manjinske politike, kada je u pitanju srpska zajednica, treba reći i da još nismo uspjeli u potpunosti u sferi obrazo-vanja završiti proces registracija škola na srpskom jeziku i pismu i to u prvom redu zato jer nadležne lokalne i regionalne samo-uprave još uvijek nisu provele odgovarajuće i obvezujuće zakonske odredbe.

U svemu tome još treba posebno ista-knuti problem da kroz proračun centralne države nisu osigurana nužna sredstava, projekti i programi gospodarskog oporavka i ravnomjernog razvoja lokalnih samouprava u povratničkim sredinama (u prvom redu mnogih općina u tim sredinama) pa smo suočeni s činjenicom da su povratničke sre-dine u gospodarskom smislu u mnogočemu zapostavljene i zakinute. Zbog svega toga i njihove mogućnosti korištenja EU fondova su bitno manje. Dakle, nužna je pojačana briga i ulaganje centralne države, jer bez toga nije moguće stvoriti uvjete za ostanak povratnika i njihovu punu reintegraciju u hrvatsko društvo. Stoga će u narednom periodu jedan od fokusa našeg djelovanja biti upravo usmjeren na povratničke sredine i njihov oporavak i razvoj. Činjenice govore da se od 15 povratničkih općina gdje SDSS ima vlast njih 10 nalazi na samom vrhu naj-nerazvijenijih jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj. To nije dobro ni za srpsku povratničku populaciju, ali ni za Republiku Hrvatsku, jer je riječ o njenom stanovništvu i njenom teritoriju.

Kada govorimo o očekivanjima od budu-će Vlade, onda u prvom redu želimo ista-knuti da ne bi bilo prihvatljivo ni najmanje odstupanje i regresija u manjinskim pravima koja sada imamo.To je važno istaknuti jer evidentno imamo razmišljanja unutar pojedinih političkih opcija, koje su ušle u

6

ZA KULTURNU AUTONOMIJU NEŠTO MANJE, ALI UKUPNO ZA NACIONAL-

NE MANJINE - VIŠE SREDSTAVA! Na Javni poziv za predlaganje programa za ostvarivanje kulturne autonomije koji se su-fi nanciraju sredstvima Državnog proračuna Republike Hrvatske u 2014. godini se prijavilo ukupno 108 udruga i ustanova nacionalnih manjina s 210 podružnica, što je za 9,2 % manje nego 2013. godine, kada se prijavilo 118 udruga.

Udruge su prijavile 1 364 programa kul-turne autonomije, što u odnosu na prethodni Javni poziv, kada je bilo prijavljeno 1 297 programa, predstavlja povećanje od 5,16 %. Ukupno je u 2014. godini za programe zatra-ženo 66.229.690,07 kuna, što u odnosu na 2013. godinu predstavlja smanjenje od 3,25%.

Od toga su sufinancirane 83 udruge i ustanove manjina s iznosom od 33.698.000,00 kuna, što u odnosu na 2013. godinu predstav-lja smanjenje od 10.22%.

Zbog izuzetno teške gospodarske situacije Savjet od 2013. godine ne izdvaja sredstva za pretpostavke za ostvarivanje kulturne autonomije, osim za romsku manjinu, za što je u 2014. godini izdvojeno 480.000,00 kuna.

Prema podacima iz Izvješća o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i utrošku sredstava u 2014. godini, za potrebe nacionalnih manjina, koje je Vla-da RH pripremila za Hrvatski sabor, ukupna izdvajanja za nacionalne manjine su iznosila 144.360.358,26 milijuna kuna, što je za 4,5 po-sto više nego u 2013. godini, kada je utrošeno 138.172.777,03 milijun kuna.

Bukovlje, Gornji Bogićevci, Oriovac, Polača, Vrsi, Ze-munik Donji, Magadenovac, Petlovac, Gunja, Nuštar, Tompojevci, Tovarnik, Podbablje, Ližnjan – Lisignano.

T A L I J A N IVIJEĆA (za ukupno 13 vijeća): Županije (3 vijeća): Primorsko-goranska, Požeš-

ko-slavonska, Istarska.Gradovi (10 vijeća): Rijeka, Pakrac, Buje – Buie,

Labin, Novigrad – Cittanova, Poreč – Parenzo, Pula – Pola, Rovinj – Rovigno, Umag – Umago, Vodnjan – Dignano.

Općine : - PREDSTAVNICI (za ukupno 9 predstavnika):Županije (2 predstavnika): Zadarska, Grad

Zagreb. Gradovi (4 predstavnika): Mali Lošinj, Opatija,

Lipik, Pazin.

Općine (3 predstavnika): Ližnjan – Lisignano, Tar-Vabriga – Torre-Abrega, Višnjan – Visignano.

U K R A J I N C IVIJEĆA (za 1 vijeće): Županije: -Gradovi (1 vijeće): VukovarOpćine: - PREDSTAVNICI (za ukupno 7 predstavnika):Županije (5 predstavnika): Sisačko-moslavačka,

Primorsko-goranska, Brodsko-posavska, Vukovarsko-srijemska, Grad Zagreb.

Gradovi: -Općine (2 predstavnika): Lipovljani, Bogdanovci.

Ž I D O V IVIJEĆA: -PREDSTAVNICI (1 predstavnik): Grad Zagreb

(Nastavak sa stranice 5)

novi Sabor, kako pojedina manjinska prava treba reducirati ili bar drugačije defi nirati. A, to drugačije defi niranje gotovo sigurno vodi ukidanju pojedinih manjinskih prava. Nasu-prot takvim stajalištima očekujemo da će se nova Vlada založiti za ostvarivanje onih prava koja još nisu realizirana te za ukupni daljnji napredak i razvoj manjinskih prava. U svemu tome je vrlo važno da Vlada usposta-vi komunikaciju i partnerstvo s predstavni-cima nacionalnih manjina, a ne da ih tretira kao puki objekt i da uvaži njihova iskustva i poznavanje određenih problema, jer je to pravi put za njihovo uspješno rješavanje.

Iako se vjerojatno mnogi iz većinskog stanovništva ne bi složili s našim ocjenama, mislim da treba jasno reći kako smo prote-klih godina svjedočili sve zaoštrenijoj politič-ki nekorektnoj retorici (pa i govoru mržnje) prema nacionalnim manjinama. Neću reći da to većina odobrava, ali često većina to ne primjećuje i ponaša se indiferentno umjesto da razvijamo osjećaj društvene solidarnosti. Jer kada to izostaje onda se manjine počnu osjećati kao građani drugog reda.

Ako govorimo pak o mogućim promje-nama Ustavnog zakona, onda moramo osigurati one promjene koje će garantirati njegovo provođenje. Sada smo suočeni s činjenicom da provođenje nekih krucijalnih manjinskih prava kao što je pravo na pismo i jezik nailazi na gotovo nepremostive prepre-ke i blokade, a to u jednom uređenom de-mokratskom društvu nije dopustivo. Prava se ne mogu politizirati i s njima se ne može manipulirati nego se moraju primjenjivati i ostvarivati. I ne treba se društvo plašiti tih prava, jer njihova primjena zapravo omogu-ćava bolju integraciju nacionalnih manjina te tako eliminira mnoge tenzije koje su oko nacionalnih manjina ponegdje prisutne.

7

Veljko Kajtazi, saborski zastupnik austrijske, bugarske,

njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, ukrajinske, turske, vlaške i

židovske nacionalne manjine

Kada govorimo o eventualnim pro-mjenama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, osobno spadam među one koji prioritet daju njegovom striktnom provođenju. Prostora za pro-mjene uvijek ima, ali imamo trenutno i velikog prostora da provedemo ono što je u zakonu zapisano, a još je daleko od realizacije. Tek kad prove-demo ono što je zakonom i normirano možemo govoriti o nekim daljnjim iskoracima.

Ono na što prvo treba ukazati, kada go-vorimo o položaju manjina i odnosu prema nacionalnim manjinama, je činjenica da u posljednje vrijeme svjedočimo rastućoj netoleranciji i pojavama govora mržnje u javnom prostoru u što su, nažalost, uključeni i neki političari, što je posebno zabrinjavajuće.

Svojevrsni indikator nipodištavanja i nepoštivanja statusa nacionalnih manjina iskazan je i u krizi oko formiranja novoiza-branog Sabora i Vlade kada su neki po-stavljali pitanje imaju li saborski zastupnici nacionalnih manjina pravo odlučivati o novoj Vladi. To je napad na ustavnopravni položaj nacionalnih manjina i dovođenje u pitanje njihovog prava na jednakopravnost pa čak predstavlja i svojevrstan pokušaj ponižava-nja nacionalnih manjina.

Što se pak tiče same romske zajednice želim naglasiti da je to, nažalost, i dalje ne jedna od najdiskriminiranijih (kako se problem često “kamufl ira”), nego izrazito najdiskriminiranija nacionalna manjina u hrvatskom društvu (istina, ako je utješno, a ne bi trebalo biti, ne samo u našem društvu). To u mnogočemu određuje i fokus moga rada u narednom periodu, a on se zapravo neće bitno mijenjati. Tako će moj rad i da-lje, vezano za romsku nacionalnu manjinu, ostati fokusiran prije svega na probleme obrazovanja i nastojanja da napravimo novi kvalitativni iskorak i omogućimo što većem broju Roma pristup visokoškolskom obrazovanju. S tim je usko povezan i pro-blem zapošljavanja, a tu će poseban cilj biti da omogućimo veće zapošljavanje Roma upravo u javnim službama. Nastavit ću s intenzivnijim radom i u rješavanju uvjeta stanovanja romske populacije te jačanju

odgovarajuće socijalne skrbi, primjerene romskim potrebama.

Izdvojio sam romsku populaciju, ali ću i ostale nacionalne manjine koje zastupam nastaviti promovirati istim žarom kao i dosada nastojeći da iskristaliziram njihove najurgentnije probleme i adresiram ih na pravo mjesto.

Međutim, to zaista nije lako kada je riječ o nacionalnim manjinama. Opet ću se vra-titi na Rome da ilustriram težinu problema. Romi su jedina nacionalna manjina koja ima i dva nacionalna programska dokumenta, Nacionalnu strategiju za uključivanje Roma 2013. – 2020. i Akcijski plan za provođenje Nacionalne strategije do 2015. godine. Iako je riječ o nacionalnim dokumentima iza kojih stoji Vlada, ja sam bio u situaciji da osobno moram pojedine ministre upoznavati i upo-zoravati na obveze koje iz tih dokumenata proizlaze.

U tom pogledu i očekujem da se nova Vlada suoči s realnim problemima koje pritišću pojedine nacionalne manjine, a ne da se bave samo načelnim podrškama i obećanjima. Taj stil, koji je do sada pratio mnoge vlade, konačno je nužno promijeniti.

Kada govorimo o eventualnim promjena-ma Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, osobno spadam među one koji pri-oritet daju njegovom striktnom provođenju. Prostora za promjene uvijek ima, ali imamo trenutno i velikog prostora da provedemo ono što je u zakonu zapisano, a još je daleko od realizacije. Tek kad provedemo ono što je zakonom i normirano, možemo govoriti o nekim daljnjim iskoracima. Istakao bih, u svakom slučaju i pravo na dopunsko prava glasa pripadnika nacionalnih manji-na, jer bi to u mnogočemu ojačalo njihov društveni položaj.

Položaj nacionalnih manjina najznačaj-niji je indikator demokracije i tolerancije u nekom društvu. U tom pogledu moram kon-statirati da nam predstoje još teške borbe za unapređenje položaja nacionalnih manjina u hrvatskom društvu. Tu borbu, nažalost, ne olakšava i činjenica da stanje nije bolje ni u mnogim drugim europskim državama.

Vladimir Bilek, saborski zastupnik češke i slovačke

nacionalne manjine

Od velikog je zna-čaja da se u široj javnosti prepozna taj pozitivni dopri-nos koji nacional-ne manjine mogu dati i svakodnevno daju razvoju hr-vatskog društva. Upravo to može

bitno utjecati i na prevladavanje odre-đenih napetosti koje se javljaju u situ-acijama povišenih društvenih tenzija i podjela koje ponekad, posebno u ne-kim momentima kao što su predizbor-ne kampanje, zahvate čitavo društvo, ali se onda posebno prelamaju preko

nacionalnih manjina ugrožavajući ih na izvjestan način.

Najaktualnije pitanje manjinske politike u ovom trenutku je, bez sumnje, odnos buduće Vlade prema pravima nacionalnih manjina, odnosno koliko će buduća Vlada biti spremna zauzeti se za punu stabilnost, primjenu i očuvanje dosegnute razine pra-va. A to uključuje i sustav školovanja naci-onalnih manjina, pravo na uporabu jezika i pisma i programe kulturne autonomije (kako onih koji se prijavljuju Savjetu za nacional-ne manjine tako i one koji se ostvaruju u suradnji s jedinicama lokalne i regionalne samouprave te aplikacijama prema domi-cilnim institucijama pojedinih nacionalnih manjina i posebno sada fondovima EU) itd. To bi trebala svakako biti okosnica našeg budućeg rada. Posebno bih naglasio razvoj suradnje s našim matičnim državama, jer su tu velike mogućnosti da manjine mogu potaknuti i biti medijatori niza značajnih projekta na kulturnom, obrazovnom, ali i gospodarskom planu. Upravo kada govori-mo o gospodarskom aspektu, tu se otvara niz prilika i za investicije i za zajednička ula-ganja gospodarskih subjekata iz Hrvatske, Češke i Slovačke.

Od velikog je značaja da se u široj javnosti prepozna taj pozitivni doprinos koji nacionalne manjine mogu dati i sva-kodnevno daju razvoju hrvatskog društva. Upravo to može bitno utjecati i na pre-vladavanje određenih napetosti koje se javljaju u situacijama povišenih društvenih tenzija i podjela koje ponekad, posebno u nekim momentima kao što su predizborne kampanje, zahvate čitavo društvo, ali se onda posebno prelamaju preko nacionalnih manjina ugrožavajući ih na izvjestan način. Ne treba zaboraviti ni da su manjine bile važan faktor uspješnog ulaska Hrvatske u EU i to je kapital koji uvijek treba koristiti.

Važno je stvaranje pozitivne atmosfere društvene tolerancije, a nju možemo lakše ostvariti ako prezentiramo i promoviramo primjere dobre prakse, kakvih imamo dosta od naših malih općina pa do gradova poput Daruvara ili Zagreba, a u kojima manjine pomažu razvoju svoje zajednice i ostvaruju svoja prava i predstavljaju važan faktor ra-zvoja multikulturnog društva, što nas onda i čini modernom europskom sredinom.

Što se tiče Ustavnog zakona o pravi-ma nacionalnih manjina, moramo najprije konstatirati da je to vrlo kvalitetan zakon, na europskom nivou. Ali, naravno da sada nakon više od deset godina njegove promjene uviđamo i određene probleme i slabosti u njegovoj primjeni koje se mogu i trebaju doraditi. U prvom redu vezano za rad vijeća i predstavnika nacionalnih manji-na, defi niranja izbornih pitanja vezanih za ove manjinske institucije te još neka pitanja daljnjeg unapređenja manjinskih prava na koje su i saborski zastupnici nacionalnih manjina i Savjet za nacionalne manjine više puta ukazivali. Ali, ostaje vidjeti hoće li nova Vlada imati volje, želje i snage da promjeni ili dopuni, kako Ustavni zakon o pravima na-cionalnih manjina, tako i druge zakone koji reguliraju važna područja manjinskih prava.

8

Nadežda Eterović, predsjednica Vijeća slovenske nacionalne

manjine Grada Splita i dosadaš-nja predsjednica gradske Ko-

ordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina

VAŽNO JE STALNO RAZVIJATI SU-RADNJU UNUTAR MANJINE, IZMEĐU MANJINA TE S LOKALNIM STRUKTU-RAMA VLASTI, A SVIM SUBJEKTIMA MANJINSKE POLITIKE POTREBNA JE STALNA EDUKACIJA

U radu vijeća i pred-stavnika nacionalnih manjina sudjelujem od 2004. godine, faktički od samog njihovog po-četka kada su održani prvi izbori za tzv. ma-njinsku samoupravu. Ta početna iskustva su bila vrlo problema-

tična. Iako smo dobili određena sredstava za rad, suradnja s gradom kao lokalnom sa-moupravom nije bila dobra. Međutim, to je bilo vrijeme kada smo i jedni i drugi zapravo tražili način kako funkcionirati. Nedostajala je prava komunikacija koja se razvila s vre-menom. Na početku je, za nas u vijećima, bio poseban problem i kako uspostaviti komunikaciju s pripadnicima naše manjine, kako ih obavijestiti o aktivnostima vijeća, dobiti njihovu potporu itd. Tu nam je u velikoj mjeri nedostajala i potpora medija. Ipak, u protekom vremenu, u kojem smo svi učili, došli smo u situaciju da danas imamo dobru komunikaciju i suradnju s Gradom i njego-vim službama. Grad pokazuje zanimanje za naš rad, pruža nam potporu (fi nancijsku i drugu) i mogu reći da smo pred početak četvrtog mandata prilično zadovoljni, iako je naravno još puno toga za uraditi.

Za rad koristimo prostor slovenskog kul-turnog društva Triglav, a plaćanje najamnine nam pomaže i grad. Prednost je što tu mo-žemo razvijati značajne aktivnosti i progra-

me među koje bi posebno istakla činjenicu da već tri godine imamo sekciju za učenje slovenskog jezika i kulture, koju pohađaju djeca predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta. To je važno za našu budućnost pa i uspješan rad našeg vijeća.

Za uspješan rad vijeća ili predstavnika neke nacionalne manjine vrlo važno je ostvariti dobru komunikaciju unutar svoje nacionalne manjine, jer onda ta podrška daje važnost akcijama koje pokreće to vi-jeće ili predstavnik. S druge strane je važno da jedinica lokalne samouprave ima odre-đenu osobu ili službu koja je zadužena za nacionalne manjine, jer onda s njom možete kompetentno pristupiti rješavanju određenih manjinskih problema, odnosno zadovolja-vanju određenih potreba. I to je ostvareno u gradu Splitu i to onda omogućava lakšu i kvalitetniju komunikaciju s drugim gradskim službama uključivo i samog gradonačelnika.

Za uspješan rad vijeća odnosno pred-stavnika nacionalnih manjina iz našeg isku-stva želim istaknuti važnost suradnje svih manjinskih institucija neke nacionalne ma-njine na nekom području, jer to omogućava udruživanje sredstava, programa i sigurno donosi kvalitetu u radu. A još kada lokalna samouprava prepozna tu kvalitetu i ako ste u stanju ponuditi kvalitetne programe, onda jača potpora nadležnih lokalnih struktura i stvari idu u pravom smjeru bez obzira što je uvijek puno toga za uraditi s obje strane. Ali komunikacija je dobra.

Ako bismo željeli dalje unapređivati rad vijeća i predstavnika onda u prvom redu treba osigurati stalnu edukaciju svih su-bjekata manjinske politike, posebno novih članova vijeća i predstavnika nacionalnih manjina. Njihova uloga, ali time i njihov mogući doprinos rješavanju manjinskih pi-tanja stalno jača. Vrlo je važno da se članovi vijeća i predstavnici stvarno upoznaju sa svim mogućnostima kojima mogu doprini-jeti poboljšanju položaja svoje nacionalne manjine. A te mogućnosti nisu male. U tom kontekstu važan dio te edukacije treba biti i pristup europskim fondovima (ali i različitim,

JAČATI ULOGU I POLOŽAJ VIJEĆA I PREDSTAVNIKA NACIONALNIH MANJINA

U povodu početka rada novoizabranih vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, izabranih na 4. po redu manjinskim izborima 30. svibnja 2015. godine željeli smo donijeti neka pozitivna iskustva i postignuća u dosadašnjem radu ovih instituci-ja, ali i ukazati na teškoće i probleme s kojima se vijeća i predstavnici u svom radu suočavaju te sagledati mogućnosti kako da se ti problemi prevladavaju i njihov rad dalje unapređuje. Stoga smo se sljedećim pitanjima obratili pojedinim članovima vijeća i predstavnicima s dužim stažem i bogatijim iskustvom:

■ Koja su vaša dosadašnja iskustva u radu manjinske samouprave? ■ Kako kvalitetno i efi kasno organizirati rad vijeća, predstavnika i koordinacije? ■ Kako se može uspostaviti kvalitetna i učinkovita komunikacija s predstavnicima lo-kalnih i regionalnih vlasti? ■ Koja su bila vaša najveća dostignuća u proteklom periodu i kako ste ih ostvarili? ■ Što treba mijenjati u funkcioniranju manjinske samouprave kako bi se unapređivao rad ovih važnih manjinskih institucija?

domaćim, lokalnim i gradskim natječajima), jer i tu leže veliki potencijali za stalno pobolj-šavanje položaja nacionalnih manjina te za njihov doprinos lokalnim sredinama u kojima žive. U svemu je vrlo važna i suradnja svih udruga i institucija neke nacionalne ma-njine na nekom području, ali i međusobna suradnja među nacionalnim manjinama, jer se na taj način kumuliraju pozitivni efekti i omogućava da se nacionalne manjine bolje predstave široj javnosti. U tom smislu bi bilo vrlo važno da se bolje defi nira uloga koordinacija nacionalnih manjina i omogući njihovo direktno fi nanciranje.

Na kraju, važno je i prezentiranje manjina u medijima. Mi (i neke druge nacionalne manjine) u gradu Splitu imali smo svoje emisije na lokalnim radio stanicama, ali je to postalo preskupo i morali smo odustati. To je sada veliki hendikep i svakako bi bilo dobro kada bi manjine dobile mogućnost (potporu i pomoć) da se medijski bolje prezentiraju i tako ostvare bolju komunikaciju i sa svojim pripadnicima, ali i sa širom javnošću, odno-sno većinskim narodom.

Joakim Erdelji, bivši predsjed-nik i sadašnji potpredsjednik Županijskog vijeća rusinske

nacionalne manjine za Vukovarsko-srijemsku županiju NUŽNA JE PROMJENA ZAKONSKE LEGISLATIVE KOJA BI VIJEĆIMA I PREDSTAVNICIMA OMOGUĆILA DA NE BUDU SAMO SAVJETODAVNA TIJELA VEĆ DA DOBIJU I ODREĐENE REAL-NE OVLASTI I INGERENCIJE STVARNE MANJINSKE SAMOUPRAVE

Kada sam se pri-hvatio prvog mandata, očekivao sam znatno više od ovih manjin-skih institucija. Mislio sam da ćemo kao ma-njinski predstavnici pri lokalnim vlastima

imati znatno veću autonomiju i da ćemo o nekim značajnim stvarima za nacional-ne manjine moći samostalnije odlučivati. Međutim, odlučujuću ulogu u svemu imaju lokalne i regionalne vlasti, a to nije najbolje rješenje. Naša uloga i naše nadležnosti su savjetodavnog karaktera i na lokalnim i regionalnim vlastima je odluka hoće li neku našu inicijativu, zahtjev, molbu ili prijedlog uopće prihvatiti. Jezgrovito rečeno oni nas vrlo često saslušaju, ali i dosta rijetko po-slušaju! Naše iskustvo pokazuje da zapravo lokalne i regionalne vlasti najviše surađuju i uvažavaju naše zahtjeve kada se to poklapa i s nekim njihovim interesima i potrebama.

Gledajući čitav period funkcioniranja ovih manjinskih institucija vijeća i predstavnika,

9

treba reći da smo neke pomake vezane za položaj manjina napravili, ali u zadnje vrije-me moramo konstatirati i određeni regres. Čini se da je nakon ulaska Hrvatske u EU kooperativnost prema nacionalnim manjina-ma i uvažavanje njihovih zahtjeva opala. Tu je još i ekonomska kriza koja pogađa sve pa i manjinsku politiku, jer nedostaje dovoljno sredstava za manjinske potrebe.

Da bi se stvari pomakle, trebali bismo dobiti efi kasniji sustav manjinskih vijeća i predstavnika u lokalnim sredinama. Nužna je promjena zakonske legislative koja bi vijećima i predstavnicima omogućila da ne budu samo savjetodavna tijela već da dobiju i određene realne ovlasti i ingeren-cije stvarne manjinske samouprave. To bi vijećima i predstavnicima omogućilo da utječu i interveniraju kada je riječ o nekim važnim pitanjima za nacionalne manjine, a ne da samo čekaju “milost” lokalnih struktu-ra vlasti. Posebno je to značajno u manjim sredinama i na nižim nivoima lokalne samo-uprave kao što su općine, jer je upravo tu samovolja lokalnih čelnika najveća.

Ipak, uloga vijeća je vrlo važna, jer može bitno doprinijeti boljoj suradnji udruga poje-dine nacionalne manjine i prevladati neke tenzije i nesporazume koji su povremeno prisutni među tim udrugama. To je došlo do izražaja i u našem slučaju i naše županijsko vijeće odigralo je važnu ulogu u okupljanju svih rusinskih udruga na našem području. Osigurali smo i naša nacionalna obilježja na koja imamo pravo prema Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina (grb, zastava, svečana pjesma i nacionalni praznik), a značajne rezultate vijeće postiže i na okupljanju mladih, jer je to bitno za oču-vanje, razvoj i budućnost naše nacionalne manjine. Međutim, činjenica je da to ide sve teže, jer mladi jednostavno odlaze.

Za bolje funkcioniranje važno je i fi nanci-ranje. Mislim da je na tom planu važno uve-sti fi nanciranje s jednog (državnog) nivoa, a ne da to ovisi o raspoloženju, volji i naravno ekonomskoj snazi pojedinih jedinica lokalne i regionalne samouprave. U našem slučaju jedinice lokalne samouprave dodjeljuju određena sredstva, ali najveći dio toga ide na administrativni pogon koji servisira vijeća i predstavnike, a faktički za sam programski rad ostaje malo ili ništa.

Imamo puno planova, želimo očuvati naš identitet koji je u odumiranju, ali mladi, nažalost, pogođeni i ovom ekonomskom kri-zom napuštaju naše krajeve. Zato nastojimo ostvariti i suradnju na širem, regionalnom planu, npr. sa Savezom Rusina iz Srbije namjeravamo aplicirati prema europskim fondovima kako bismo dobili sredstva za programe očuvanja našeg nacionalnog i kulturnog identiteta.

U svakom slučaju smatramo da bi bilo neophodno pristupiti promjeni Ustavnog zakona kako bi se podigla efi kasnost ciljeva kojima on teži. Ulogu vijeća i predstavnika treba ojačati, a trebalo bi i vidjeti na koji način riješiti predstavljanje nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru, jer objektivno gledajući jedan saborski zastupnik ne može predstavljati, 12 nacionalnih manjina.

Enis Dugonjić, predsjednik Županijskog vijeća bošnjačke

nacionalne manjine Sisačko-moslavačke županije

POTREBNO JE BOLJE UREDITI NA-ČINE POTPORE VIJEĆIMA I PRED-STAVNICIMA ČIME BI SE STVORI-LE PRETPOSTAVKE ZA STABILNIJE FUNKCIONIRANJE OVIH INSTITUCIJA I USPOSTAVU KVALITETNIJIH PRO-GRAMA RADA.

Sagledavajući dosa-dašnja iskustva koja se odnose na rad manjinske samouprave, s obzirom da su iza nas tri mandata ma-njinskih vijeća i predstavni-ka, moglo bi se konstatirati da se uloga i značaj vijeća

u široj populaciji pripadnika nacionalne manjine postupno počinju shvaćati i prihva-ćati, što govore i podaci o boljoj izlaznosti manjinske populacije na održane manjinske izbore. Međutim, smatram da Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina još uvijek nije dovoljno provediv, jer nisu osigurani nužni instrumenti i mjere da se, posebno od strane lokalnih i regionalnih vlasti, ostvare prava koja su njime propisana. S toga se često nalazimo u jednom “praznom prostoru” manjinskih prava i manjinske politike koji su inače u većoj mjeri dobro zamišljeni i postavljeni. Naime, da bi se prava propisana ovim Zakonom provodila, a s time i realizirali mnogi manjinski projekti neophodno je osigurati odgovarajuće forme obavezne suradnje vijeća i predstavnika sa lokalnim i regionalnim vlastima što bi dovelo do kvalitetnije i efi kasnije organizacije rada vijeća, predstavnika i koordinacija. Posebno treba dalje razvijati ulogu koordinacija koje iz mnogih razloga teško funkcioniraju, a mogu značajno doprinijeti rješavanju ma-njinskih potreba i problema.

U svakom slučaju, da bi vijeća i njihovi predstavnici uspostavili kvalitetnu i učinko-vitu komunikaciju s predstavnicima lokalne i regionalne vlasti ta komunikacija bi morala biti direktna i obvezujuća. Odgovarajuće forme te suradnje bi trebalo posebno raz-motriti te ih i posebno normirati kroz pro-mjene odnosno dorade Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Ipak, unatoč svim problemima i teškoćama, vijeća su se, bar na osnovu našeg iskustva i rada, pokazala kao važne institucije koje mogu imati značajan utjecaj u rješavanju određe-nih problema ili zadovoljavanju određenih potreba nacionalnih manjina (od socijalnih pitanja do obrazovnih potreba), ali i kao važ-ne institucije koje mogu doprinijeti iniciranju određenih gospodarskih projekata suradnje s matičnom državom i tako doprinositi općoj dobrobiti sredine u kojoj određena manjina živi. I za to je važno imati kvalitetna vijeća koja mogu okupiti različite timove ljudi koji će raditi na pojedinim projektima.

U pogledu unapređenja rada manjinskih institucija jedna od činjenica je i potreba da se bolje uredi način potpore vijećima i pred-

stavnicima kroz odgovarajuće mehanizme čime bi se stvorile pretpostavke za stabilnije funkcioniranje ovih institucija, a ne da ta potpora ovisi o nečijoj dobroj volji, što ote-žava uspostavu kvalitetnijih programa rada. U ovom kontekstu je posebno značajno naglasiti da bi se i dalje trebalo kontinuirano raditi na stalnoj terenskoj edukaciji o važ-nosti manjinske samouprave zajedničkim djelovanjem Savjeta za nacionalne manjine, nadležnih ministarstava te institucija zadu-ženih u lokalnoj i regionalnoj vlasti.

Miroslava Gržinić, predstavnica slovačke nacionalne manjine u Primorsko – goranskoj županiji u proteklom i sadašnjem man-datu te dopredsjednica Saveza Slovaka u Republici Hrvatskoj

SENZIBILIZIRANOST, KOMPETEN-TNOST I OTVORENOST LOKALNIH STRUKTURA VLASTI ZA MANJINSKA PITANJA VAŽAN JE UVJET DOBROG FUNKCIONIRANJA MANJINSKIH IN-STITUCIJA

Predstavnica sam slovačke nacionalne manjine u Primor-sko-goranskoj župa-niji koja je na ovom područ ju brojčano relativno mala naci-onalna manjina, ali i to na svoj način daje

upravo jednu posebnu specifi čnost i značaj našem radu.

Malo nas je, raspršeni smo i nije nas lako okupiti, ali imamo aktivnu jezgru i su-djelujemo u mnogim akcijama i projektima od interesa za našu manjinu ali i za širu zajednicu te manjine u globalu.

S lokalnim i regionalnim vlastima postoji dobra suradnja na visokom nivou i te struk-ture vlasti su u velikoj mjeri senzibilizirane za naše probleme i potrebe i pokazuju pri-mjerenu susretljivost za njihovo rješavanje. Ta kompetentnost i otvorenost struktura lokalnih vlasti za manjinska pitanja važan je uvjet i dobrog funkcioniranja manjinskih institucija.

Važna je i dobra suradnja sa vijećima i predstavnicima ostalih manjina u Primor-sko-goranskoj županiji. Premda, za sada, nismo uspjeli formirati koordinaciju vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, ovu suradnju smatramo izuzetno značajnom za jačanje ukupnog položaja nacionalnih manjina na našem području.

U proteklom mandatu moj je rad bio u značajnoj mjeri usmjeren na okupljanje i organiziranje naše djece, odnosno stva-ranje mogućnosti za njihovo druženje i učenje slovačkog jezika, jer je to vrlo bitno za očuvanje našeg kulturnog i nacionalnog identiteta. U tom radu bila je vrlo važna suradnja sa udrugom Slovaka u Rijeci. Na kulturnom planu potakli smo i niz drugih vrijednih aktivnosti kao što je suradnja pjevačkih zborova, folklornih društava,

10

galerija, arhiva itd. iz Hrvatske i Slovačke i tu razmjenu držimo izuzetno vrijednim djelom obostranog obogaćivanja i očuvanja kulturnog identiteta.

Međutim, naše aktivnosti se ne iscrpljuju na kulturnom planu. Pokrenuli smo vrijedne inicijative i na gospodarskom planu te pred-ložili suradnju koju ostvaruju Primorsko-goranska županija i Žilinski samospravni kraj iz Slovačke. Ta gospodarska inicijativa se realizira kroz suradnju njihovih gos-podarskih komora i sve to pokazuje kako manjine mogu biti značajan činilac razvoja svojih sredina.

U budućem radu kao predstavnica slo-vačke nacionalne manjine u PGŽ-u ću se i dalje angažirati na okupljanju pripadnika naše manjine, posebno mlađih osoba, da se uključe u rad i tako budu činilac očuvanja našeg identiteta. Zalagat ću se da manji-ne dobiju zajednički prostor za nastupe i djelovanje te da njihove institucije dobiju administrativnu pomoć kako bi lakše mogli ostvarivati svoje programe. Uz podršku u radu našem zastupniku u Hrvatskom saboru nastojat ćemo se izboriti i za dodatno pravo glasa, jer osim što želimo podržati pred-stavnike vlasti na državnoj i lokalnoj razini želimo i konzumirati sva ona prava koje nam je hrvatska država zakonski omogućila.

Tome Apostoloski, predsjednik Vijeća makedonske nacionalne

manjine Grada Zagreba i predsjednik Koordinacije vije-ća i predstavnika makedonske

nacionalne manjine u RH OSNIVANJE KOORDINACIJE NA NA-CIONALNOM NIVOU VAŽAN JE IN-STRUMENT KVALITETNIJEG RADA, JER DOPRINOSI BOLJOJ SURADNJI, BOLJIM PROJEKTIMA I NA KRAJU VE-ĆEM DOPRINOSU MANJINA RAZVOJU DRUŠTVA

Novoizabrana vijeća i predstav-nici ove jeseni su počeli raditi u če-tvrtom mandatu i iza mnogih od njih je 13 godina uho-davanja. U gradu Zagrebu to ide do-sta dobro, jer su vi-

jećima i predstavnicima osigurani fi nancijski i drugi uvjeti (dovoljno je istaći da vijeća i predstavnici imaju profesionalne tajnike u punom ili djelomičnom radnom vremenu). Tu su i fi nancijske potpore za programe, ali i za režijske troškove te naknade manjinskim predstavnicima. Iako je ekonomska kriza učinila svoje, ta izdvajanja su još uvijek zna-čajna i sve to bitno olakšava rad manjinskih vijeća i predstavnika te ga čini efi kasnijim. Zato su naša iskustva vrlo pozitivna i može-mo konstatirati da su mnoge inicijative koje su manjine u Zagrebu pokretale na skup-štinskom Odboru za manjinska prava, bile prihvaćane, odnosno da je za njih pokazano razumijevanje u okviru realnih mogućnosti.

Međutim, znam da u mnogim drugim sredinama to ni izdaleka nije tako dobro riješeno. Naravno, nije sve ni u fi nancijskim potporama. Zakonska rješenja su dosta do-bro postavljena, ali njihova provedba često nije najbolja. Kao primjer mogu navesti fi nanciranje programa rada koordinacija nacionalnih manjina na republičkom nivou. Zakon nije jasno odredio tko fi nancira ove koordinacije pa zbog toga imamo situaciju da zahtjevi za fi nanciranje lutaju od Vlade RH preko Ministarstva fi nancija, Ministar-stva uprave do Savjeta za nacionalne manjine, a da se u pravilu ti zahtjevi ne rješavaju već ih se odbacuje ili ne odgovara podnositeljima zahtjeva.

Učinkovitija suradnja sa predstavnicima lokalnih i regionalnih samouprava traži od svih dionika i subjekata tog procesa dobro poznavanje zakonom utvrđenih manjinskih prava. To je važan preduvjet kvalitetnijeg rada. Naravno, dosta se traži i od nas, samih nacionalnih manjina. Među zna-čajna postignuća svoga rada u proteklom mandatu držim uspostavu suradnje među makedonskim udrugama u gradu Zagre-bu. Većina je prihvatila činjenicu da samo zajedničkim naporima možemo postaviti kvalitetne programe i dobiti sredstva za njihovu realizaciju te ih u krajnjoj liniji i kva-litetno realizirati, što je i preduvjet daljnjeg fi nanciranja. Na tom tragu inicirao sam i osnivanje Koordinacije vijeća i predstav-nika makedonske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj i njen cilj je da omogući bolju suradnju makedonskih udruga, više i bolje programe na svim područjima od interesa za našu nacionalnu manjinu, ali i da omogući naš veći doprinos razvoju lo-kalnih sredina u kojima živimo te hrvatskog društva u cjelini.

Za nas iz nacionalnih manjina bitno je da nam se ne uskraćuju zajamčena prava djece na izučavanje jezika, povijesti i kulture u osnovnim i srednjim školama. Upravo stoga smatramo vrlo važnim postignućem našeg rada da je Vijeće u suradnji sa Filo-zofskim fakultetom u Zagrebu izdalo knjigu za učenike u osnovnim školama koji uče makedonski jezik i kulturu “Makedonske pri-če za djecu”. Knjiga je izdana na dva jezika (makedonski i hrvatski), a priče su izabrane iz čitanki za osnovne škole koje se koriste u Republici Makedoniji (suvremeni autori) i u prijevodu studenata koji na Filozofskom fakultetu uče makedonsku književnost.

Nažalost, suočeni smo s pojavama da se u pojedinim sredinama osporava značaj i važnost učenja manjinskog jezika, povijesti i kulture. U praksi se to dogodilo ove školske godine u Vinkovcima, gdje je ravnateljica osnovne škole ukinula izbornu nastavu ma-kedonskog jezika. Takvo postupanje nikako ne može biti na tragu poboljšanja suradnje sa predstavnicima lokalnih i regionalnih vlasti i institucija.

Mnogo je stvari koje stoje pred manjin-skim vijećima i predstavnicima u budućem radu. Mnogo je izazova, ali i mnogo moguć-nosti bez obzira na otpore. A u tom procesu je važno stalno tražiti i razvijati što bolje modalitete suradnje s lokalnim vlastima.

Intervju s Sinišom Senadom Musićem, članom Povjerenstva za

praćenje provedbe Nacionalne strategije

za uključivanje Roma 2013.-2020.

■ Na kraju smo treće godine provedbe Nacionalne strategije za uključivanje Roma za period 2013.- 2020. Kako ocje-njujete dosadašnji učinak?

Şveukupno gledajući, dosadašnju pro-vedbu Strategije ne bismo mogli ocijeniti dobrom. Učinak Strategije još nije vidljiv i ima dosta prostora za poboljšanja. U nekim područjima još uvijek lutamo i nemamo jasno defi nirane politike, a jedan od naj-većih problema u njenom ostvarivanju je nemogućnost kvalitetnog praćenja učinkovi-tosti mjera, jer vrlo često nemamo polaznih podataka o stanju romskih problema. To je apsurdno, jer su u povjerenstvu zastupljena sva relevantna ministarstva pa bi bilo real-no očekivati da imaju uvid u stanje stvari, odnosno problema koje treba rješavati. Da apsurd bude veći neka ministarstva, kao npr. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta imaju dobro bazu podataka, dok u Ministarstvu zdravstva nemaju gotovo nika-kvih podataka o Romima. To se pokušava opravdavati nemogućnošću prikupljanja podataka po nacionalnoj osnovi, ali zašto jedno ministarstvo može, a drugo ne može i zašto se ne pravi izuzetak ako znamo da bez početnih podataka ne samo da ne možemo pratiti pomake nego je teško adekvatno planirati određene akcije za rješavanje rom-skih problema. Morala bi se donijeti odluka da se za Rome trebaju skupljati podaci po nacionalnoj osnovi, koji, naravno, neće biti dostupni svima već će biti strogo namjenski korišteni s ciljem da se rješavaju romski problemi.

PROBLEM S PODACIMA ■ Gdje su se pokazali najveći problemi i najveći otpori, a gdje su ostvareni zado-voljavajući pozitivni pomaci?

Ako govorimo o pozitivnim pomacima, kojih naravno ima i tu treba biti vrlo preci-zan i ocjene bazirati na pravim podacima. Značajni pomaci su npr. svakako naprav-ljeni na području obrazovanja. Broj djece koji su uključeni u predškolu, osnovnu školu i srednju školu raste.To je činjenica. Međutim, koliki je stvarno taj rast? Upravo zbog neujednačenosti podataka oko toga postoje značajne razlike i dileme. Međutim, istovremeno uz sve te pomake u obrazova-nju Roma vi i dalje imate situaciju da je broj pripadnika romske nacionalne manjine, koji trenutno pohađaju visoko obrazovanje još uvijek samo simboličan i faktički zanemariv. To moramo naglasiti, a posebno moramo istaknuti i to da nemamo ni plan kako taj problem rješavati, odnosno kako povećati broj pripadnika romske zajednice u visokoš-kolskom obrazovanju. To je barijera koju ne uspijevamo probiti.

Nažalost, krivo prezentiranje podataka i neprovođenje dogovorenih naputaka

●

11

NEZAVISNA EVALUACIJA TRAŽI REVIZIJU NACIONALNE STRATEGIJE ZA

UKLJUČIVANJE ROMA Nacionalna strategija za uključivanje Roma je jedna od rijetkih strategija koja je povrgnuta procesu evaluacije, što u velikoj mjeri treba zahvaliti Uredu za ljudska prava i prava naci-onalnih manjina RH. Ta nezavisna i kritička evaluacija pokazala je određene slabosti koje obilježavaju ovu Strategiju i to ne samo u provedbi već i u samom konceptu te upućuje na potrebu revizije Nacionalne strategije. Pri tome je vrlo važno da se pripadnici romske zajednice i romske organizacije maksimalno uključe u te procese i kada se radi o reviziji Strategije i kada se radi o donošenju Akcijskog plana za njeno ostvarivanje, što je u pret-hodnom periodu propušteno pa je vjerojatno i to jedan od uzroka spomenutih slabosti.

ponekad daje krivu sliku da su neki rezultati ostvareni iako smo još daleko od zadanih ciljeva. Uzmite npr. planiranu desegregaciju u oblasti obrazovanja. Dubljim uvidom u izvje-štaje koje šalju škole dolazimo do podataka da se škole ne drže utvrđenih smjernica i pravila za izvještavanje o tim pitanjima pa tako razred koji se skoro u cijelosti sastoji od romske djece ili ima u svom sastavu tek dva ili tri Roma oni svrstavaju pod mješovite razrede. Unatoč tome što smo na Povjerenstvu tražili da se izrade vrlo precizni kriteriji za utvrđivanje što su to mješoviti razredi to još nije realizirano. Bez takvih preciznih podataka ne možemo imati pravi uvid u to koliko je proces desegregacije obrazovanja zaista napredovao.

Daljnji problem gdje su također pomiješane negativne i pozitivne pojave je oblast stanova-nja. Strategija predviđa desegregaciju romskih naselja, ali trenutno imamo proces legalizacije stambenih objekata što jeste pozitivna stvar za same Rome, jer im otvara mogućnost da steknu stambenu sigurnost i podignu kvalitetu stanovanja, ali ta legalizacija trenutno znači i daljnju segregaciju romskih naselja. Zatim ta segregacija romskih naselja vodi u segregaciju obrazovanja i nastavljamo se vrtjeti u “zača-ranom” krugu, koji bitno sužava perspektive romske populacije.

UKLJUČIVANJE ROMSKOG CIVILNOG DRUŠTVA

■ Može li se već sada govoriti o nekim oz-biljnim nedostacima Nacionalne strategije i što bi po vašem mišljenju trebalo hitno mijenjati?

Nacionalna strategija za uključivanje Roma je jedna od rijetkih strategija koja je povrgnuta procesu evaluacije, što u velikoj mjeri treba zahvaliti Uredu za ljudska prava i prava na-cionalnih manjina RH. Ta nezavisna i kritička evaluacija pokazala je određene slabosti koje obilježavaju ovu Strategiju i to ne samo u provedbi već i u samom konceptu Strategije. Evaluacija je tako ukazala da su čak i neke same odredbe Strategije diskriminatorne, da imamo puno indikatora koji nisu potrebni, da imamo određene mjere koje nisu zaživjele pa čak nisu ni primjenjive, jer ih ne prati odgo-varajuća fi nancijska potpora te ostaju samo slovo na papiru. Neke važne i potrebne mjere kao npr. obrazovanje odraslih čak nije ni pred-viđeno. Dakle, evaluacija je bila vrlo kritična i ona upućuje na potrebu revizije Nacionalne strategije. A, trebat će donijeti i novi Akcijski

plan za provođenje strategije, jer sadašnji istječe s krajem 2015. godine. Pri tome je vrlo važno da se pripadnici romske zajednice i romske organizacije maksimalno uključe u te procese i kada se radi o reviziji Strategije i kada se radi o donošenju Akcijskog plana za njeno ostvarivanje, što je u prethodnom periodu propušteno pa je vjerojatno i to jedan od uzroka spomenutih slabosti. ■ Kako je u provedbu strategije uključena romska zajednica i koliko njene institucije i udruge doprinose njenoj provedbi?

Još smo daleko od toga da se na samom te-renu romske udruge i institucije aktivnije uklju-če u provođenje Strategije. Romi su nedovoljno informirani i educirani za traženje i ostvarivanje svojih prava, ali mogu reći da je neinformira-nost često prisutna i u društvenim službama i institucijama koje bi trebale provoditi određene mjere iz Strategije. U tom pogledu vrlo su nam značajni lokalni akcijski planovi za provođenje Nacionalne strategije, ali u mnogim sredinama to još nije ostvareno. Upute ministarstava često ne dopiru do lokalnih i regionalnih struktura vlasti ili se one o njih oglušuju. Značajnu ulogu u prevladavanju te situacije trebale bi imati institucije manjinske samouprave, odnosno vijeća i predstavnici romske nacionalne manji-ne, koji bi mogli i trebali djelovati kao svojevrsni medijatori prema lokalnim strukturama vlasti,

ali te značajne manjinske institucije nisu još dovoljno osposobljene i njima treba stalna i intenzivna edukacija.

OBRAZOVANJE KLJUČ INTEGRACIJE■ Koji su najveći problemi u integraciji? Gdje se u tom procesu najviše griješi, odnosno koje su slabosti našeg integra-cijskog koncepta?

Proces integracije je vrlo složen, zahtjevan i dugoročan, ali ono što je ključni i na neki način ishodišni faktor uspješnosti tog procesa je – obrazovanje. Obrazovanje je najbolji mogući put uspješne integracije. To je područje koje može razbiti stereotipe i predrasude i koje bi u pravilu omogućilo pravi početak integracije romske zajednice u hrvatsko društvo. Naravno, društvene predrasude i stereotipi prema Romi-ma su vrlo jaki, ali obrazovani Romi bitno mogu doprinijeti da se te predrasude počnu slamati i savladavati. Ali to može trajati desetljećima, jer i romski problemi isključenosti, marginalizacije, diskriminacije itd. traju ne samo desetljećima, već stoljećima i ne mogu se prevladati u 10 ili 20 godina. Na prevladavanju tih problema mora se raditi sustavno i trebaju se pojaviti nove generacije koje će kroz svoj odgoj i obra-zovanje biti spremniji da prevladaju predrasude i prihvate Rome. ●

Šetalište Bačvice 10, 21000 SPLIT, Croatiatel./fax: ++385/21/488-945e-mail: stina@st.t-com.hr • stina@zamir.net web stranica: www.stina.hrOdgovorni urednik: Stojan Obradović

(Nastavak sa stranice 1)

longitudinalni i komparativni karakter, jer je vrlo slično istraživanje prof. Tatalović proveo i 2010. godine. Tako se bez problema mogu izdvojiti upravo oni stari, tvrdokorni problemi koji iz man-data u mandat opterećuju, a u nekim elementima i bitno sputavaju i koče efi kasniji rad ovih važnih manjinskih institucija, ali i indicirati neki mogući navještaji ili pravci napretka pa i poboljšanja.

Podaci istraživanja već na prvi pogled poka-zuju neke neuralgične točke u osnovnom, funk-cionalno-organizacijskom, sustavu manjinske samouprave koji se ponavljaju iz mandata u man-dat. To se u prvom redu odnosi na neadekvatno fi nanciranje sustava, neodgovarajuće uvjete za rad, nedovoljnu informiranost i komunikativnost u odnosu na strukture lokalne samouprave i često neodgovarajući odnos tih struktura prema insti-tucijama manjinske samouprave, nedovoljnu mo-tiviranost sudionika manjinske samouprave itd.

Ovdje ćemo naznačiti samo neke od njih.

PROBLEMI SE PRENOSE IZ MANDATA U MANDAT

Najprije je značajno upozoriti da ni u trećem mandatu manjinske samouprave nije došlo do značajnijih kvalitativnih i kvantitativnih pomaka kada je u pitanju sudjelovanje vijeća i predstavni-ka nacionalnih manjina na sjednicama predstav-ničkih tijela jedinica lokalne (i područne) samou-prave. Postotak vijeća i predstavnika nacionalnih manjina koji uopće do sada nisu sudjelovali na sjednicama predstavničkih tijela lokalne samou-prave osjetno je veći u istraživanju 2015. godine (22 posto) nego u istraživanju provedenom 2010. godine, kada je taj broj i indikator neaktivnosti iznosio samo 16 posto. Istovremeno, redovito sudjelovanje članova vijeća i predstavnika na-cionalnih manjina na sjednicama predstavničkih tijela i dalje je tek na nivou jedne trećine - sma-njeno je s 35 posto u 2010. na 34 posto u 2015. godini. Smanjeno je čak i njihovo sudjelovanje na sjednicama koje na dnevnom redu imaju pitanja koja se odnose na nacionalne manjine i to s 27 posto u 2010. na 23 posto u 2015. godini. I dok ovi podaci na izvjestan način mogu upućivati na neaktivan odnos članova vijeća i predstavnika

nacionalnih manjina sljedeći indikatori upućuju na neadekvatan odnos lokalnih struktura vlasti prema institucijama manjinske samouprave.

Tako se npr. smanjuje broj vijeća i predstav-nika koji primaju materijala za sve sjednice pred-stavničkih tijela lokalne samouprave. Prema po-dacima iz ovih istraživanja sve materijale je prije pet godina primalo 63 posto vijeća i predstavnika, a u 2015. godini osjetno manje - tek 50 posto.

SLABI STRUČNA POMOĆ VIJEĆIMA Određene poteškoće u funkcioniranju vijeća

pokazuju i podaci da slabi stručna podrška vi-jećima i predstavnicima pa je tako npr. poslove vezane za rad vijeća i predstavnika nacionalnih manjina u istraživanju 2010. godine uz potporu stručnih službi lokalne samouprave obavljalo gotovo 40 posto članova vijeća i predstavnika, a 2015. tek 27 posto. U međuvremenu je, naravno, porastao broj vijeća i predstavnika koji te poslove obavljaju isključivo sami.

Stanje se ne popravlja ni kada je riječ o fi nan-ciranju manjinske samouprave. Tako je u 2015. godini porastao broj članova vijeća i predstavnika koji ne primaju naknadu za svoj rad. Taj porast je drastičan i faktički je udvostručen, s 24,4 posto u 2010. porastao je na 46,8 posto u 2015. godini pa možemo konstatirati da u proteklom mandatu polovina članova manjinske samouprave nije primala nikakvu naknadu.

I u pogledu prostora uvjeti rada su pogoršani. Prema istraživanju iz 2010. godine nešto malo više od polovine vijeća i predstavnika (52 posto) je imalo adekvatan prostor, dok je 2015. taj po-stotak pao na 42 posto.

U svemu tome posebno zabrinjavajuć i podatak jeste i činjenica da stagnira proces osposobljavanja članova vijeća i predstavnika nacionalnih manjina pa je tako povećan postotak vijeća i predstavnika koji ne prolaze kroz nikakav oblik edukacije i to s 29,8 u 2010. na 32,3 u 2015. godini, a smanjen je i broj vijeća i predstavnika koji su bili uključeni u redoviti proces edukacije (inače vrlo minimalan) i to s 5,3 posto 2010. na 4,8 u 2015. godini.

Unatoč svim tim teškoćama ohrabruju in-dikatori veće aktivnosti samih članova vijeća i predstavnika. Tako je osjetno porastao broj

Provedbu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina u 2014. godini Savjet ocjenjuje zadovoljavajućom u područjima ostvarivanja kulturne autonomije nacionalnih manjina i odgoja i obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina.

U područjima ostvarivanja prava na službenu i javnu uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina, prava na pri-stup javnim medijima, uloge vijeća i predstavnika te zastu-pljenosti u tijelima državne uprave i tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravosudnim tijelima i dalje postoje prepreke i poteškoće u implementaciji.

Vezano uz ostvarivanje prava na službenu i javnu uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina, pozdravljamo izradu analize statutarnog uređenja ostvarivanja navede-nog prava od strane Ministarstva uprave.

Ipak, napominjemo da je Ministarstvo uprave kao tijelo, nadležno za nadzor provedbe Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, dužno poduzeti proaktivne mjere umjesto davati neobvezujuće preporuke jedinicama samouprave koje nisu statutima uredile navedeno pravo, ili ga uopće nisu uredile.

Vezano uz pravo na pristup javnim medijima, osim izostanka inkorporacije programa namijenjenog informi-ranju nacionalnih manjina u cjelokupni program Hrvatske radiotelevizije, kao značajan problem godinama opetovano naglašavamo izostanak proizvodnje programa na jeziku i pismu nacionalnih manjina.

Ništa manje značajan nije problem izostanka edukacije novinarskog kadra koji se bavi manjinskim pitanjima i emiti-ranjem programa na jezicima manjina. Edukaciju novinara vezanu uz govor mržnje smatramo ključnom kako bismo bili u stanju informirati i senzibilizirati javnost o negativnim utjecajima govora mržnje, odnosno spriječiti širenje stere-otipa i predrasuda u javnosti.

Savjet pozdravlja provedbu nacionalne kampanje “NE govoru mržnje na internetu” Ministarstva socijalne politike i mladih, kao i projekte Ureda za ljudska prava i prava naci-onalnih manjina usmjerene ka suzbijanju zločina iz mržnje.

Iako je ukupni položaj manjinskih zajednica poboljšan izborima za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina, Sa-vjet je mišljenja da još uvijek nisu stvoreni zadovoljavajući preduvjeti za ostvarivanje njihove pune uloge.

Temeljni razlog je taj da vijeća i predstavnici još uvijek nisu percipirani kao sastavni dio lokalne i područne (re-gionalne) samouprave, odnosno da nisu ostvarili prava i ulogu predviđene Ustavnim zakonom odnosno Zakonom o registru vijeća, koordinacija vijeća i predstavnika nacio-nalnih manjina.

Kako smo ranije naveli, nužnim smatramo da Ministar-stvo uprave kao stručni nositelj izrade Zakona o registru vijeća, koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, pokrene izmjenu Zakona na način da se pred-stavnicima dodijeli status neprofi tne pravne osobe danom upisa u Registar.

Vezano uz teškoće u provedbi izbora za vijeća i pred-stavnike, mišljenja smo da bi se teškoće izbjegle kada bi se izbori uredili posebnim zakonom koji bi normirao pitanja upisa birača, organizacije izbora i samu promidžbu, a kako je i propisano člankom 136. Zakona o lokalnim izborima (“Narodne novine” broj 144/12).

I u ovom je slučaju inicijativa na Ministarstvu uprave kao tijelu nadležnom za upravne i stručne poslove koji se odnose na izborni sustav na državnoj i lokalnoj razini, fi nan-ciranje političkih aktivnosti i izborne promidžbe, predlaganje usklađivanja propisa sa standardima i praksom Europske unije i ostvarivanje prava pripadnika nacionalnih manjina koja su propisana Ustavom Republike Hrvatske, Ustavnim zakonom i drugim posebnim zakonima.

vijeća i predstavnika koji aktivno djeluju odnosno predlažu mjere za unapređenje položaja (svoje) nacionalne manjine; broj onih koji uopće nisu bili aktivni i koji nijednom u svom mandatu nisu ništa predložili pao je s 32 posto u 2010. na samo 11 posto u 2015., dok je broj onih koji su to radili više puta u svom mandatu porastao s 68 na 79 posto. Također, porastao je i postotak vijeća koji su isticali kandidate za dužnosti u tijelima lokalne samouprave (s 27 posto u 2010. na 44 posto u 2015. godini).

JAČA AKTIVIZAM MANJINSKE SAMOUPRAVE

Posljednji pokazatelji čine nam se izuzet-no važni, jer ih možemo uzeti i kao određeni indikator jačanja aktivizma u okviru institucija manjinske samouprave.

U tom kontekstu možemo promatrati i činje-nicu da je na posljednjim izborima za manjinsku samoupravu unatoč svemu došlo do određenog povećanja izlaznosti manjinskih birača (13,5 posto u odnosu na 11,2 posto četiri godine prije), a ne pada, kao što su mnogi ponekad i zloguko predviđali.

Opći pozitivni okvir djelovanja manjinske samouprave mogli bismo iščitati i iz podataka da je značajno više onih članova vijeća i pred-stavnika nacionalnih manjina koji smatraju da je u protekle četiri godine (u mandatu 2011. - 2015. godine) došlo do poboljšanja ostvarivanja prava nacionalnih manjina upravo u njihovim matičnim jedinicama lokalne samouprave. Iako ih najviše, čak 50 posto smatra da su ta prava ostala na istoj razini, skoro trećina (32, 3 posto) ispitanika 2015. smatra da je došlo do unapređenja u ostvarivanju prava nacionalnih manjina u proteklom mandatu, a gotovo upola manje (17,7 posto) smatra da je došlo do pogoršanja.

Iako to poboljšanje treba tek pažljivo analizi-rati kroz podatke istraživanja koja se odnose na jezik, obrazovanje, medije, identitet i slično, može se očekivati da ćemo i dalje biti suočeni s mnogim starim problemima u funkcioniranju manjinskih institucija, ali da se nazire i mogućnost veće motivacije u njihovom radu i jačanje njihovog an-gažmana u rješavanju manjinskih problema. Tako bi, možda, ovaj četvrti mandat mogao dati i novi impuls njihovom razvoju iako će za to biti nužne mnoge promjene od institucionalno kadrovskih do organizaciono-fi nancijskih pa i određenih za-konskih promjena koje bi trebale ojačati poziciju i nadležnost ovih važnih manjinskih institucija.

Ocjene Savjeta za nacionalne manjine RH o provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina u 2014. godini

JOŠ UVIJEK NISU STVORENI ZADOVOLJAVAJUĆI UVJETI ZA OSTVARIVANJE PUNE ULOGE VIJEĆA I PREDSTAVNIKA

OCJENA OSTVARIVANJA PRAVA NACIONALNIH MANJINA U MANDATU 2011.-2015.