Proljetniskandal

Bestseler New York Timesa

� roman �

Nakon što je Daisy Bowman tri godine protratila u Londonu, tražeći primjerenog supruga i istodobno moleći se Bogu da ga ne nađe, njezin je otac odlučio stvar uzeti u svoje neumoljive ruke. Ultimatum je glasio – ili će Daisy u dva mjeseca pronaći muža ili će se udati za Matthewa Swifta – muškarca koji je predstavljao oličenje svega što je njezin otac želio od budućeg zeta i svega što je ona istinski prezirala kod muškaraca. Ali Daisy je bila Bowmanica, a one nikad ne priznaju poraz pa se zdušno bacila u potragu za mužem. Udat će se za bilo koga samo da to nije omraženi Matthew Swift. Dok je očajnički tražila prikladnog kandidata kojim će izludjeti svojega oca Daisy nije bilo ni na kraj pameti da bi joj se Matthew mogao svidjeti, a još manje da će između njih buknuti plamen uzajamne strasti i privlačnosti. Na vlastito zaprepaštenje, preostalo joj je otkriti kako se muškarac kojeg je oduvijek prezirala, pretvara u muškarca o kakvom je oduvijek sanjala. I kad je već pomislila da njezinoj sreći nema kraja, mračna tajna iz Matthewove prošlosti isplovila je na površinu, prijeteći uništenjem svih njihovih nada i snova.

Lisa Kleypas jedna je od najpopularnijih američkih autorica ljubavnih romana. Naši su je čitatelji mogli upoznati čitajući romane Slatkorječivi neznanac i Jedne strasne zime. Proljetni skandal treći je roman ove autorice preveden na hrvatski jezik. Roman je s engleskoga prevela Silvija Čolić a o Lisi Kleypas pročitajte više na www.lisakleypas.com.

ISBN 978-953-14-1052-6

w w w.moz aikknj iga.hr

149,00 kn

lis

a k

le

ypa

sPr

olje

tni s

kand

al

Lis

a K

leyp

asP

rolje

tni

skan

dal

▴jedne strasne zime

▴proljetni skandal

▴tajne ljetne noći

▴dogodilo se jedne jeseni

▴od iste autorice

slatkorječivi neznanac

lisa kleypas

Proljetni skandal OMOT.indd 1 3/6/12 9:17 AM

Lisa Kleypas

Proljetni skandal

Naslov izvornika

Scandal in Spring

Copyright © 2006 by Lisa Kleypas

Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga, 2012.

UrednikZoran Maljković

Nakladnik Mozaik knjiga

Za nakladnika Bojan Vidmar

Glavni urednikZoran Maljković

Korektor Danijel Savičić

Grafički urednik Ivica Jandrijević

Oblikovanje naslovnice Marija Morić

Fotografija na naslovnici © Susan Fox/Trevillion

Tisak Denona, Zagreb, ožujak 2012.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, repro-ducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snima njem ili dru ga čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

ISBN 978-953-14-1052-6CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 798656.

Lisa Kleypas

Proljetni skandalS engleskoga prevela

Silvija ČOlić

5

PrOlOG

Donio sam odluku u vezi Daisyne budućnosti – rekao je Tho-mas Bowman svojoj ženi i kćeri. – Iako Bowmani nikad ne

priznaju poraz, ne možemo zatvarati oči pred realnošću. – O kakvoj realnosti govorite, oče? – upitala je Daisy.– Nisi dovoljno dobra za britansko plemstvo – namrštena čela

objasnio je Bowman. – Ili ono nije dovoljno dobro za tebe – do-dao je. – Kako bilo, investicija uložena u tvoju potragu za mužem pokazala se promašenom. Potražnja je i više nego slaba. Znaš li što to znači, Daisy?

– Da loše kotiram na njihovom tržištu udavača? – nagađala je Daisy.

Gledajući je, nitko ne bi pomislio da su joj već dvadeset dvije godine. Malena, tanušna i tamnokosa, djelovala je poput nestašne djevojčice, za razliku od svojih vršnjakinja koje su već bile prave otmjene mlade dame. Skutrena u sofi, nogu podvučenih pod se-be, izgledala je poput porculanske lutke koju je netko tamo ne-hajno odložio. Vidjevši kako je gurnula kažiprst između stranica knjige koju je spustila u krilo, Bowman se naglo ozlovoljio. Bilo je očito da jedva čeka da završi s predavanjem kako bi mogla na-staviti čitati.

– Odloži knjigu, Daisy – rekao je.– Da, oče – poslušno je odvratila pa hitro provjerila broj stra-

nice na kojoj je stala i spustila knjigu na stolić. Ta mala prikrivena gesta Bowmana je još više ozlovoljila. Knjige, knjige... jedan po-gled na bilo koju od njezinih knjiga bio je dovoljan da mu mrak

Lisa Kleypas

6

padne na oči. Knjige su bile glavni uzrok njezina promašaja na tržištu udavača.

Otpuhujući dim iz debele cigare, Bowman je sjeo u masivnu fotelju smještenu u salonu hotelskog apartmana u kojem su bora-vili već više od dvije godine. Mercedes, njegova žena, zauzela je stolicu od trstike, tik do njega. Bowman je bio muškarac krupne, bikovske građe i ćudi u skladu s njom. Iako je bio potpuno ćelav, imao je guste brkove, kao da se sva snaga potrebna za rast kose usredotočila na prostor iznad njegove gornje usnice.

Mercedes, koja je u vrijeme udaje za Bowmana bila izuzetno vitka, postupno se još više stanjila, poput kolača od kojeg je ostala samo tanka kriška ili komada sapuna koji se s vremenom istrošio. Njezina glatka crna kosa uvijek je bila zategnuta u urednu pun-đu na zatiljku, a rukavi njezine haljine tijesno su prianjali uz duge tanke ruke, koje bi Bowman, kada bi htio, mogao jednim pote-zom prelomiti poput brezovih grančica. Čak i kad je posve mirno sjedila, kao što upravo jest, djelovala je nemirno i živčano.

Bowman nikada nije požalio što ju je izabrao za ženu. Njezine ambicije u potpunosti su odgovarale njegovima. Uporna i nepo-pustljiva, uvijek je pronalazila način za napredovanje na društve-noj ljestvici. Najzad, Mercedes je bila ta koja je, nakon neuspjela pokušaja proboja u društvo njujorških Knickerbockera, insistirala da kćeri odvedu u Englesku. – Nećemo snižavati kriterije – odluč-no je izjavila. – Umjesto toga, jednostavno ćemo se popeti stubu više – objasnila je, i tako joj svega, bila je u pravu, barem što se ti-če Lillian, njihove starije kćeri.

Lillian je, naime, uspjela uloviti najveću moguću zvjerku. Lor-da Westcliffa, čije je besprijekorno rodoslovlje vrijedilo suha zlata. Srodstvo s grofom predstavljalo je veliki plus za njihovu obitelj. Ipak, Bowman je želio što je prije moguće vratiti se u Ameriku. Da je Daisy sposobna pronaći kakvog plemića za supruga, dosad

Proljetni skandal

7

bi ga već pronašla. Bilo je vrijeme za promjenu pristupa tom pro-blemu.

Razmišljajući o svojih petero potomaka, Bowman se pitao ka-ko je moguće da se nitko od njih nije uvrgao na njega. I on i Mer-cedes bili su ustrajni i probitačni, a unatoč tome uspjeli su odgo-jiti tri lijena sina koji u životu nisu radili ništa drugo nego mirno čekali da im sve padne s neba. Lillian je, po svemu sudeći, jedina naslijedila nešto od njegove borbenosti... no budući da je žensko, to se ionako ne računa.

I naposljetku, Daisy. Od svih petero, Daisy je bila najveći pro-mašaj. Bowman je ni uz najbolju volju nije mogao shvatiti. Kao dijete, nikada nije bila sposobna razumjeti poantu njegovih priča. Umjesto toga uvijek je postavljala pitanja koja nisu imala nikakve veze s temom o kojoj je govorio. Kada joj je pokušao objasniti za-što bi ulagači koji žele izbjeći rizik i postupno uvećati kapital tre-bali ulagati u državne obveznice, prekinula je njegovo izlaganje upitavši ga ne bi li bilo krasno kad bi kolibrići organizirali vrtne zabave, i kad bi ljudi bili dovoljno mali da se s njima mogu igrati.

Tijekom godina njezina odrastanja, svaki Bowmanov napor da učini nešto od nje, neslavno je propao. Sviđala se sebi takva kakva jest, a očekivati da bi se mogla promijeniti bilo je jednako uzaludno kao i pomisliti da bi riba mogla živjeti na suhom. Ili ri-jeka teći uzvodno.

Budući da je i sam bio već napola lud od njezine nepredvidljive ćudi, nije ga ni najmanje iznenadilo što ne može pronaći muškar-ca koji bi bio voljan s njome provesti čitav život. Daisy nije bila stvorena za ženu i majku. Netko poput nje djecu bi odgajao pri-čajući im bajke o vilama i čarobnjacima, umjesto da im u glavu usadi temeljna životna pravila.

Mercedes se odlučila uključiti u raspravu. – Dragi gospo-dine Bowman, imajte u vidu da je do kraja sezone društvenih

Lisa Kleypas

8

okupljanja preostalo još puno vremena – podsjetila ga je, glasa napeta od potisnute frustracije. – Po mojem mišljenju, Daisy ni-pošto ne stoji tako loše. Lord Westcliff se pobrinuo upoznati je s nekolicinom vrlo ugledne i dobrostojeće gospode koja ne bi imala ništa protiv dobiti ga za šogora.

– Nalazim to nadasve znakovitim – mračna izraza lica odvratio je Bowman. – Nije li zanimljivo kako je toj nekolicini ‘ugledne i dobrostojeće gospode’ više stalo dobiti Westcliffa za šogora, ne-go Daisy za ženu? – upitao je i oštro se zagledao u kćer. – Postoji li šansa da te koji od njih zaprosi?

– Odakle bi ona to mogla znati? – dobacila je Mercedes.– Žene uvijek znaju stvari poput tih. Odgovori mi, Daisy. Po-

stoji li ikakva mogućnost da se koji od te gospode izjasni?Dugi trenutak Daisy je oklijevala s odgovorom, pa kratko zatrep-

tala, očito se boreći s nelagodom. – Ne, oče – sa žaljenjem je priznala.– Tako sam i mislio – rekao je, pa polako isprepleo prste na

svom debelom trbuhu i pogledom punim nezadovoljstva odmjerio ženu i kćer. – Tvoj neuspjeh u potrazi za mužem prilično me ko-šta, kćeri – autoritativno je dodao. – I živaca i novaca. Točnije, mi-slim na nepotrebne troškove za tvoje haljine i ostale ženske tričari-je... a o vremenu izgubljenom na sve one glupe balove na koje smo te odveli, da se i ne govori. Na stranu i to, ali zbog ovog uzalud-nog poduhvata zapeo sam u Engleskoj, a već odavno sam se trebao vratiti u New York. Iz tog razloga, odlučio sam ti pronaći muža.

– Na koga točno mislite, oče? – upitala je Daisy, blijedo ga po-gledavši.

– Na Matthewa Swifta.Usta otvorenih od zaprepaštenja, Daisy je bez riječi zurila u

njega, očito se pitajući je li sišao s uma.Mercedes je oštro udahnula. – To nema nimalo smisla, dragi

moj – izgovorila je, glasa ispunjena nevjericom. – Ali baš nimalo

Proljetni skandal

9

smisla! Tim brakom nitko od nas ne bi ništa dobio. Gospodin Swift nema plemićku titulu, a nije ni dovoljno imućan da bi...

– On je član ugledne bostonske obitelji – protuslovio je Bow-man. – Teško da bi itko mogao reći kako mu je ispod časti biti u srodstvu s njima. Matthew nosi časno ime, i povrh svega, odan mi je. Usto, u poslu je briljantan. Nisam u životu susreo puno ljudi nadarenih poput njega. Želim ga za zeta. Zaslužio je postati mojim nasljednikom i kad bude vrijeme za to, prepustit ću mu posao.

– Imaš tri sina koji s punim pravom očekuju kako će te jednog dana naslijediti – ljutito je odvratila Mercedes.

– I svakom od njih fućka se za budućnost moje kompanije. Ne-maju smisla za vođenje posla. Ne zanima ih proizvodnja i proda-ja sapuna.

Razmišljajući o Matthewu Swiftu, Bowmana je preplavio osje-ćaj ponosa. U deset godina, koliko je proveo pod njegovim tutor-stvom, mladić je polučio znatne uspjehe. Njih dvojica imali su više zajedničkog nego što je Bowman ikada imao sa svojim sinovima. – Nijedan od njih nije ni uporan ni ambiciozan poput Swifta – na-stavio je. – Želim da postane ocem mojih budućih nasljednika.

– Mora da si potpuno sišao s uma – zdvojno je uzviknula Mer-cedes.

Daisy je shvatila kako je krajnje vrijeme da izrazi vlastito mi-šljenje. – Kad već govorimo o potomcima, oče, željela bih ista-knuti da je moja suradnja u toj stvari nužna. Što se toga tiče, ništa na svijetu neće me natjerati da rodim djecu muškarcu koji mi nije nimalo simpatičan.

– Barem jednom u životu, mogla bi se potruditi biti od neke koristi – srdito je promrsio Bowman, posve u skladu sa svojom vatrenom ćudi i navikom da otpor svladava silom. – Trebala bi razmišljati o braku i vlastitu domu, umjesto što poput parazita živiš na moj račun.

Lisa Kleypas

10

Daisy se trgnula kao da ju je upravo ošamario. – Nisam nika-kav parazit – pobunila se.

– Je li? Ako je tako, reci mi, kakve koristi itko ima od tebe? Jesi li ikada u životu učinila išta značajno? Išta na čemu bi ti itko mo-gao biti zahvalan?

Suočena s osudom svog bezvrijednog bivstvovanja, Daisy je bez riječi zurila u oca.

– Slušaj me dobro, jer ovo je ultimatum – rekao je Bowman. – Ako do kraja svibnja ne pronađeš muškarca pogodnog za brak, udat ćeš se za Swifta.

11

PrvO POGlavlje

Nisam ti smjela reći – promrmljala je Daisy, uznemireno hodajući gore dolje po salonu kuće u kojoj je njezina sestra

živjela sa svojim suprugom. – Znam da se ne smiješ živcirati. Ali, nisam si mogla pomoći. U protivnom bih zacijelo poludjela od muke, a sigurna sam da bi te to još više uzrujalo.

– Ni slučajno – odvratila je Lillian, njezina starija sestra, podi-gavši glavu s Westcliffova ramena. – Uzrujala bih se da si mi ta-kvo što prešutjela. Mrzim kad mi netko nešto prešućuje samo zato da bi me poštedio – dodala je, pa duboko udahnula pokušavajući potisnuti navalu mučnine. Udobnije se smjestivši u Westcliffovu naručju, počela je sisati kockicu leda s okusom limuna, koju joj je suprug gurnuo u usta, pa nakratko zatvorila oči.

– Je li ti sada malo bolje? – brižno je upitao Westcliff, pa hitro posegnuo za ubrusom i nježno joj obrisao vlažne usnice.

Blijeda poput duha, Lillian je polako podigla duge tamne trepa-vice. – Mislim da jest. Led doista pomaže. Ah, moli Boga da bu-de dječak, Westcliffe, jer ako ne bude, jamčim ti da ćeš ostati bez nasljednika. Ne želim još jednom prolaziti kroz ovo...

– Zini – rekao je i gurnuo joj u usta još jednu kockicu leda.U normalnim okolnostima Daisy bi bila ganuta prizorom koji

se odvijao pred njezinim očima... a vjerojatno i prilično iznenađe-na, jer Lillian nije imala običaj pokazivati vlastitu ranjivost, jedna-ko kao što ni Marcus nije bio od onih koji bi javno pokazivali osje-ćaje. No budući da je bila suviše opterećena vlastitim problemima,

Lisa Kleypas

12

jedva je zamijetila njihovo neobično ponašanje. – Otac mi je dao ultimatum – nastavila je. – Rekao je...

– Čekaj – prekinuo ju je Westcliff, pa privukao Lillian još bliže k sebi. Blago položivši dlan na njezin zaobljeni trbuh, spustio je usnice tik do gustih kovrča boje ebanovine povrh njezina uha pa prošaputao nekoliko nerazumljivih riječi, na što je Lillian kratko uzdahnula i kimnula.

Svatko tko bi se našao u prigodi poput te, bio bi zaprepašten njegovim ponašanjem. Grof je bio na glasu kao čovjek hladna i suzdržana držanja, sve u svemu prilično ukočen, i u skladu s tim, pažnja koju je otvoreno ukazivao svojoj mladoj supruzi, bila je ui-stinu nevjerojatna. Nekim čudom, Westcliff je uz Lillian postao znatno opušteniji i općenito pristupačniji. Postalo je očito da su se njegovi stavovi o tome što se pristoji a što ne, iz korijena pro-mijenili. Više se smijao i šalio, što je, najzad, bila i više nego do-brodošla preobrazba, obzirom na činjenicu da mu je Lillian bila žena, a Daisy šogorica.

Njegove zagasito smeđe oči, toliko tamne da se stjecao dojam da su crne, naglo su se suzile kad se pozorno zagledao u šogoricu. Iako nije rekao ni riječ, Daisy je u njegovu pogledu vidjela želju da zaštiti Lillian od bilo čega što bi je moglo uznemiriti.

Odjednom, Daisy se posramila što se ponijela poput balavice koja ne umije držati jezik za zubima. Umjesto da svoje probleme zadrži za sebe, pohitala je k sestri požaliti se na očevo ponašanje i njegov nepravedni postupak. No kada je Lillian otvorila svoje velike bademaste oči i toplo se osmjehnula, pregršt uspomena iz djetinjstva zalepršalo je u zraku između njih, poput jata dražesnih krijesnica. Sestrinska bliskost bila je jača od svega, i nema supruga na svijetu koji bi tu vezu mogao omesti, neovisno o pobudi.

– Dakle, što je to čudovište reklo? – upitala je, promeškoljivši se u Westcliffovu naručju.

Proljetni skandal

13

– Rekao je da ću se morati udati za muškarca kojeg je on oda-brao ako do kraja svibnja ne pronađem muža. A znaš li koga želi za svog budućeg zeta? Sumnjam da ćeš ikada pogoditi.

– Neću ni pokušavati – odvratila je Lillian. – Koliko mi je po-znato, našem ocu nikada nitko nije dovoljno dobar.

– O da, postoji netko koga smatra dovoljno dobrim – zloslutno je odvratila Daisy. –Štoviše, riječ je o muškarcu koji ima njegovu bezrezervnu potporu u svemu što čini. Možeš li to vjerovati?

Ta nevjerojatna izjava pobudila je čak i Westcliffovo zanimanje. – Doista? – upitao je. – Radi li se o nekome koga poznajem?

– Ne, ali uskoro ćete ga upoznati – rekla je Daisy. – Na očevu zamolbu, uskoro će doći u Englesku i pojaviti se na vašem ima-nju u Hampshireu, kao jedan od vaših gostiju. Čini se da ste ga osobno pozvali u lov.

Cijela minuta prošla je u potpunoj tišini dok se Westcliff po-kušavao prisjetiti imena muškaraca koje je na zamolbu Thomasa Bowmana dodao popisu osoba pozvanih na otvorenje lovne se-zone. – Amerikanac? – upitao je. – Gospodin Swift?

– Da.Dugi trenutak Lillian je blijedo zurila u Daisy, pa svrnula po-

gled na Westcliffa i ispustila niz zvukova nalik prigušenom cvi-ljenju. Isprva, Daisy je pomislila da se Lillian, začuvši tu groznu vijest rasplakala od očaja, no uskoro je postalo jasno kako njezina sestra ne plače. Nego puca od smijeha – Ne... zacijelo se šališ... ti i on... to je doista smiješno...

– Sumnjam da bi se tome toliko smijala kad bi se ti morala udati za njega – mrzovoljno je promrmljala Daisy.

Westcliff je zbunjeno pogledao jednu pa drugu. – Što fali gos-podinu Swiftu? Sudeći po onome što sam čuo od vašeg oca, riječ je o čovjeku dostojnom poštovanja.

– Sve, dragi moj – kroz smijeh je odvratila Lillian – Potpuno je nezanimljiv.

Lisa Kleypas

14

– Ali, vaš otac ga prilično cijeni.– Naravno – podsmješljivo je odvratila Lillian. – I to samo zato

što uživa raditi s nekim tko mu se divi i upija svaku njegovu riječ. Gospodin Swift trudi se u svemu biti njegova slika i prilika.

Grof je šutke slegnuo ramenima pa uzeo još jednu kockicu leda i gurnuo je u usta svoje supruge. Sišući je, s užitkom je uzdahnula.

– Vaš otac tvrdi da je gospodin Swift vrlo inteligentan – rekao je Westcliff, pogledavši Daisy. – Smatrate li da je u krivu?

– Ne – odvratila je. – Gospodin Swift uistinu je inteligentan, no s njime se ne može ni o čemu razgovarati. On je od onih koji neprestano nešto zapitkuju, ali ne govore ništa o sebi.

– Možda je sramežljiv – nagađao je Westcliff.Ovoga puta Daisy je bila ta koja je prasnula u smijeh. – Ah ne,

gospodin Swift pouzdano nije sramežljiv – samouvjereno je od-vratila. – On je jednostavno... – započela je pa zašutjela, shvativ-ši kako ni uz najbolju volju ne može naći pogodan izraz kojim bi ga opisala.

Matthew Swift pripadao je onoj vrsti hladnih i nadmenih ljudi koji se ponašaju kao da su popili svu pamet ovoga svijeta. Bio je ne-podnošljivo uobražen i nesklon promjenama mišljenja, pa nije bilo nimalo neobično što ga netko poput Daisy, koja je odrasla uz kru-tog i nepokolebljivog oca, ne drži nimalo privlačnim. Posljednje što bi joj trebalo u životu bila je još jedna osoba rigidnih stavova.

U skladu s tim, činjenica što se tako dobro slagao s njezinim ocem, nije ju čudila, ali daleko od toga da bi njome bila oduševljena.

Pomisao da se uda za njega možda joj i ne bi bila toliko nepod-nošljiva da je bio imalo šarmantan ili privlačan. Nažalost, toga u njemu nije bilo ni u tragovima. Nije imao smisla za humor, niti je bio drag i ljubazan, a izgled mu je bio jednako odbojan kao i narav. Od glave do pete na njemu nije bilo ničega na čemu bi čo-vjek rado zadržao pogled. Bio je visok i koštunjav, nesrazmjerno

Proljetni skandal

15

dugih ruku i nogu u odnosu na trup. Razmišljajući o njemu Da-isy se prisjetila kako mu je kaput visio sa širokih ramena, kao da ispod njega nema ništa osim golih kostiju.

– Predugo bi trajalo kad bih pokušala nabrojiti sve njegove ma-ne – napokon je progovorila. – Dovoljno je reći da mi je krajnje antipatičan.

– Nije čak ni zgodan – hitro je dodala Lillian. – Izgleda poput vreće kostiju – objasnila je, pa s neskrivenim ponosom kratko po-tapšala Westcliffovo mišićavo poprsje. – I bljutav je poput kuhane ribe – dodala je.

– Zacijelo pretjerujete – s osmjehom je rekao Westcliff. – Nije moguće da je takva rugoba.

Nakratko, obje su se duboko zamislile. – Ima lijepe zube – na-pokon je progunđala Daisy.

– Otkud znaš? – upitala je Lillian. – Jesi li ikada vidjela da se smije?

– Ne budite toliko okrutne – rekao je Westcliff. – Čovjek se možda u međuvremenu promijenio.

– Ako i jest, zacijelo ne toliko da bih poželjela udati se za njega – odvratila je Daisy.

– Ne moraš se protiv svoje volje udati ni za koga – vatreno je izjavila Lillian, naglo se ukrutivši u naručju svog supruga. – Zar ne, Westcliffe? – upitala je, pozorno se zagledavši u njega.

– Naravno da ne, draga – promrmljao je, pa nježno odmaknuo nestašan pramen kose s njezina čela.

– Obećaj mi da nećeš dopustiti našem ocu da je primora na ta-kvo što. Daisy može ostati kod nas dokle god želi, zar ne? – ustra-jala je.

– Obećavam. Može ostati dokle god želi. Umirena, Lillian se ponovo opustila u njegovu naručju. – Eto,

nema razloga da i dalje budeš zabrinuta – rekla je, svrnuvši pogled

Lisa Kleypas

16

na Daisy. – Westcliff će sve srediti – dodala je, pa široko zijevnu-la i sklopila oči.

Shvativši kako je Lillian previše iscrpljena da bi nastavila razgo-vor, Daisy se suosjećajno osmjehnula. Došlo je vrijeme da se uda-lji. Ustavši, kratko se zagledala u sestru i njezina muža. Vidjevši kako Westcliff promatra Lillian pogledom punim ljubavi, nije se mogla ne upitati postoji li na svijetu muškarac koji bi i nju toliko volio i držao kao kap vode na dlanu.

Nijednog trenutka nije posumnjala da Westcliff ne bi učinio sve da joj pomogne, ako ni zbog čega drugog, onda zbog Lilli-an. No njezina vjera u njegove sposobnosti nije bila ni približno čvrsta poput sestrine. I predobro je znala koliko njihov otac mo-že biti tvrdoglav. Jednom kad bi nešto odlučio, bilo ga je nemo-guće pokolebati.

Naravno, neće se šutke pokoriti njegovoj odluci. Borit će se protiv nje svim raspoloživim sredstvima, no unatoč tome, imala je osjećaj da nema osobitog razloga za optimizam.

Zastavši na pragu kratko se osvrnula. Lillian je spavala mirno poput djeteta, glave oslonjene o muževljeva prsa. Susrevši Westc-liffov upitan pogled, Daisy je zdvojno slegnula ramenima. Grof je, očito, po izrazu njezina lica, zaključio kako postoji još nešto što je muči, i želio je znati što.

– Moj otac... – započela je, pa zagrizla usnicu. Najzad, Westcliff je bio očev poslovni partner, i u skladu s tim, posljednja osoba ko-joj bi se trebala požaliti na njegovo ponašanje. Ipak, vidjevši kako je kratko kimnuo i pogledom je ohrabrio da nastavi, popustila je. – Nazvao me parazitom – tiho je rekla, pazeći da ne probudi Li-llian. – Upitao me kakve koristi itko ima od mene i jesam li ikada u životu učinila išta značajno, na čemu bi mi itko mogao zahvaliti.

– I, što ste mu vi na to rekli?– Ah... nisam znala što bih mu rekla.

Proljetni skandal

17

Dugi trenutak Westcliff ju je promatrao, nedokučiva izraza li-ca, a zatim joj mahnuo, pozivajući je da mu priđe. Bez riječi ga je poslušala, a kada je uzeo njezinu ruku u svoju i toplo je stisnuo, istinski se iznenadila. Nikad dotad nije učinio takvo što. Za čo-vjeka suzdržanog poput njega, bilo je to doista neobično.

– Daisy, morali biste znati da se rijetko kome pruža prilika tijekom života činiti velike i značajne stvari – blago je izgovo-rio. – O tome koliko vrijedimo najzad se procjenjuje prema svim onim malim stvarima koje svakodnevno činimo za druge. Sva-ki puta kada ste izmamili osmjeh na nečije lice ili učinili nekome makar i posve malu uslugu, vaš život dobio je na vrijednosti. Ni na trenutak ne smijete posumnjati da ste beskorisni. Svijet bi bio pust kada u njemu ne bi bilo briljantnih mladih dama poput vas, draga moja.

Većina ljudi jednoglasno bi se složila da posjed lorda Westcliffa, koji se nalazio u mjestu Stony Cross u Hampshireu, pripada naj-ljepšima u Engleskoj. Bio je obdaren svim mogućim prirodnim ljepotama. počevši od gotovo neprohodnih močvarnih terena, gustih šuma, livada prepunih raznobojnog poljskog cvijeća, pa sve do vlažnih, pažljivo njegovanih travnjaka ispred golemog ka-menog zdanja boje meda, sazidanog na mjestu s kojeg se pružao predivan pogled na rijeku Itchen.

Proljeće je posvuda ostavilo traga, mjestimice sramežljivo, po-put zumbula izniklih iz tepiha trula lišća podno drevnih hrastova i cedrova, u skrivenom kutku šume.

Crveni skakavci tumarali su livadama prekrivenim jaglacima i kukurijecima, a duboko u močvari, vilinski konjici prozirnih plavih krilca lijeno su lebdjeli nad čipkastim laticama vodene bo-kvice. Oko dvorca, zrak je bio zasićen zanosnim mirisom svježe pokošene trave.

Lisa Kleypas

18

Nakon poludnevnog truckanja kočijom, putovanja koje je Lilli-an nazvala paklenim iskustvom, Westcliffovi su, zajedno s Bow-manima i ostalim gostima, napokon stigli u Stony Cross.

Nebo je u Hampshireu bilo drugačije, izrazito plavo i bistro, a oblaci mekši i nježniji. Posvuda je vladala neobična tišina, ne-ometana štropotom kotača i odjekom konjskih kopita na kame-nom popločenim ulicama ili zvižducima tvorničkih sirena ili bilo kojim napadajem na sluh, uobičajenim za gradsku vrevu, poput vike trgovaca ili lamentiranja brojnih prosjaka. Sve što se moglo čuti bilo je cvrkutanje crvendaća u živici, udaranje kljuna djetlića po kori drveća, i pokoji oštar usklik vodomara iz sjenovitih ri-ječnih rukavaca.

Lillian, koja je nekoć ladanjski ugođaj držala previše monoto-nim, bila je oduševljena povratkom na imanje. Od trenutka kada je izašla iz kočije, jednostavno se preporodila, a nakon prve noći provedene u blaženom miru i tišini, s radošću je priznala da se već tjednima nije tako dobro osjećala. Sada, kada se njezina trudno-ća više nije mogla lako prikriti haljinama šireg kroja, bila je pri-morana na izolaciju, što je značilo da se više ne može pojavljiva-ti u društvu. Ipak, u krugu vlastita imanja imala je znatno veću slobodu, barem što se tiče druženja s ograničenim brojem osoba unutar manjih skupina.

Na Daisynu radost, smjestili su je u sobu koja joj je bila najdraža od svih. Ta čarobno lijepa prostorija nekada je pripadala ledi Ali-ne, sestri lorda Westcliffa, koja je nakon udaje preselila u Ameri-ku, gdje je sada živjela s mužem i sinom.

Najčarobnije od svega, dio sobe zauzimao je umjetnički izra-đen paravan, koji je nekad davno bio dio namještaja francuskog dvorca iz sedamnaestog stoljeća. Bio je postavljen tako da zatvara kut u kojem se nalazila udobna starinska ležaljka, idealna za čita-nje ili popodnevno drijemanje.

Proljetni skandal

19

Kada bi se, s knjigom u ruci, skutrila na ležaljci, Daisy bi redo-vito obuzeo osjećaj da je skrivena od cijeloga svijeta. Tako je bilo i ovoga puta. Ah, kad bi barem mogla u Stony Crossu ostati do kra-ja života! No čak i kad bi bilo tako, znala je da je to ne bi potpuno usrećilo. Željela je vlastiti život... muža, djecu i sve što ide uz to.

Prvi put u životu, ona i njezina majka postale su saveznice. To što ih je ujedinilo, bila je obostrana želja da spriječe njezino vjen-čanje s odvratnim gospodinom Swiftom.

– Taj pokvarenjak – s prezirom je izjavila Mercedes. – Sigurna sam da je cijelu tu prokletu zamisao osobno usadio tvom ocu u glavu. Uvijek sam sumnjala...

– Što? – upitala je Daisy, no usnice njezine majke čvrsto su se stisnule, a lice poprimilo gorak izraz.

Proučavajući popis gostiju pozvanih na ladanje kod Westcli-ffovih, Mercedes je ustanovila da još nije sve izgubljeno. – Neka imena zvuče nadasve zanimljivo – izjavila je. – Doduše, ti mladići nisu izravni nasljednici plemićke titule, ali porijeklom su iz obitelji plemenitaša. Nesreće se događaju... nikad se ne zna... ljudi katkad naprasno umru ili se razbole od kakve neizlječive bolesti. Doga-đalo se da neka pošast pomete i po nekoliko članova jedne obite-lji, a tvoj muž u tom bi slučaju automatski postao nasljednikom – objasnila je, i poput zloguke proročice ponovo se zadubila u popis.

Daisy je, pak, s nestrpljenjem očekivala Evie i St. Vincenta, ko-ji su se krajem tjedna trebali pojaviti na imanju. Druženje s Evie jako joj je nedostajalo, posebice otkad je Annabelle bila zauzeta s djetetom, a Lillian previše krupna i troma da bi joj se mogla pri-družiti na žustrim šetnjama okolicom.

Trećeg popodneva po dolasku u Hampshire, odlučila je sama promarširati šumskom stazom kojom je tijekom prijašnjih posjeta često kročila u društvu prijateljica, sve do skrovitog bunara, što je zapravo bila duboka udubina ispunjena vodom, koja je prirodnim

Proljetniskandal

Bestseler New York Timesa

� roman �

Nakon što je Daisy Bowman tri godine protratila u Londonu, tražeći primjerenog supruga i istodobno moleći se Bogu da ga ne nađe, njezin je otac odlučio stvar uzeti u svoje neumoljive ruke. Ultimatum je glasio – ili će Daisy u dva mjeseca pronaći muža ili će se udati za Matthewa Swifta – muškarca koji je predstavljao oličenje svega što je njezin otac želio od budućeg zeta i svega što je ona istinski prezirala kod muškaraca. Ali Daisy je bila Bowmanica, a one nikad ne priznaju poraz pa se zdušno bacila u potragu za mužem. Udat će se za bilo koga samo da to nije omraženi Matthew Swift. Dok je očajnički tražila prikladnog kandidata kojim će izludjeti svojega oca Daisy nije bilo ni na kraj pameti da bi joj se Matthew mogao svidjeti, a još manje da će između njih buknuti plamen uzajamne strasti i privlačnosti. Na vlastito zaprepaštenje, preostalo joj je otkriti kako se muškarac kojeg je oduvijek prezirala, pretvara u muškarca o kakvom je oduvijek sanjala. I kad je već pomislila da njezinoj sreći nema kraja, mračna tajna iz Matthewove prošlosti isplovila je na površinu, prijeteći uništenjem svih njihovih nada i snova.

Lisa Kleypas jedna je od najpopularnijih američkih autorica ljubavnih romana. Naši su je čitatelji mogli upoznati čitajući romane Slatkorječivi neznanac i Jedne strasne zime. Proljetni skandal treći je roman ove autorice preveden na hrvatski jezik. Roman je s engleskoga prevela Silvija Čolić a o Lisi Kleypas pročitajte više na www.lisakleypas.com.

ISBN 978-953-14-1052-6

w w w.moz aikknj iga.hr

149,00 kn

lis

a k

le

ypa

sPr

olje

tni s

kand

al

Lis

a K

leyp

asP

rolje

tni

skan

dal

▴jedne strasne zime

▴proljetni skandal

▴tajne ljetne noći

▴dogodilo se jedne jeseni

▴od iste autorice

slatkorječivi neznanac

lisa kleypas

Proljetni skandal OMOT.indd 1 3/6/12 9:17 AM