Prof. dr. sc. Nedžad Korajlić

Krađa motornih vozila u poslijednjih deset godina u Bosni i Hercegovini postaje sve izraženiji problem, dok je u evropskim zemljama taj problem postao izraženiji u poslijednjih dvadeset godina.

Krađa motornih vozila kao ni jedan drugi oblik kriminalne aktivnosti ne donosi tako visok profit kriminalcima uz tako mali rizik, što čini ovu kriminalnu aktivnost veoma isplativom.

Kradljivci vozila u vrlo kratkom vremenu ostvaruju veću, protivpravnu imovinsku korist, zbog čega su ovi izvršioci vrlo često povezani s drugim izvršiocima iz domena organiziranog kriminala.

Prema podacima Europola u Evropi se godišnje ukrade oko 1. 200.000 vozila;

Od čega zauvijek nestane oko 400.000 vozila, sa

prosječnom vrijednosti oko 20.000 eura po vozilu, a za koja se pretpostavlja da su nestala kao rezultata aktivnosti organiziranog kriminala.

Preocjenjuje se da na ovaj način organizirane kriminalne grupe ostvare godišnji profit od 8.000.000.000 eura.

Posmatrajući sa globalnog aspekta auto kriminala u Evropi, Bosna i Hercegovina je zemlja tranzita i predstavlja destinaciju velikog broja ukradenih vozila u zemljama zapadne Evrope i nekim drugim zemljama.

U Bosni i Hercegovini kradljivci vozila se

koriste svim poznatim metodama krađe vozila.

Krađe vozila se vrše uz korištenje slijedećih modus operandi (MO):

o Teške krađe (provaljivanje i obijanje) vozila; o Lažne prijave krađe izvršene uz znanje vlasnika

(prevare osiguranja); o Korištenje orginalnih, kopiranih podesnih ključeva i

krađe ključeva; o Krađa unajmljenih vozila (Rent-a-car vozila); o Naplaćivanje obaveza za vozila kupljena na lizing; o Nasilno uklanjanje vozača iz vozila (razbojništva); o Elektronske krađe vozila (upotreba mikroprocesa i

prenosivih računara).

U posljednje vrijeme zabilježen je porast broja slučajeva vršenja iznude novca od vlasnika ukradenih vozila.

U navedenim slučajevima, izvršioci predlažu sastanak na određenom mjestu u svrhu plaćanja otkupa, a cijena zavisi od modela vozila.

U slučajevima kada oštećeni vlasnik odbije da plati, vozila se dalje transpotruju prema zemljama jugoistočne Evrope ili u zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza, ili se rastavljaju i prodaju u dijelovima

Tabela Podaci o broju registrovanih i ukradenih motornih vozila, te

udjela ukradenih motornih vozila u odnosu prema broju registrovanih motornih vozila na području Bosne i Hercegovine

Godina Broj registrovanih motornih vozila

Broj ukradenih motornih vozila

Udio ukradenih u odnosu prema

broju registrovanih

motornih vozila

2005. 605.112 2.310 0,38

2006. 659.045 2.409 0,36

2007. 687.898 2.146 0,31

2008. 742.742 1.740 0,23

2009 751.235 1.713 0,22

Teška krađa je kvalificirani oblik krađe koji postoji kada se obična krađa vrši pod posebnim okolnostima koje običnoj krađi daju teži vid.

Te okolnosti mogu da se odnose na način izvršenja, vrijeme izvršenja, posebnu opasnost izvršioca i vrijednost ukradene stvari.

Kada je u pitanju krađa motornih vozila, prisutne su obje forme, s tim da je obijanje, odnosno djelovanje na cilindričnu bravu motornog vozila mehaničkim predmetom (specijalni alat belgijanac, ruski ključ, puška i sl.) prisutan u slučajevima krađe vozila od strane profesionalnih kradljivaca ili organiziranih kriminalnih grupa koje su opremljene posebnim mehaničkim pomagalima, obzirom sa im je cilj takvo vozilo ponovo vratiti na tržište i prema tome prilikom krađe vozila na istom pričiniti što manju materijanlu štetu.

Dok je provaljivanje kao oblik nasilnog ulaska u vozilo djelovanjem na drugi oblik zapreke (razbijanjem stakla) prisutno kod povremenih kradljivaca, kada je cilj krađe jednokratna upotreba vozila ili rastavljanje i prodaja u dijelovima, a najčešće kod krivičnih djela koja imaju za cilj krađu predmeta iz vozila.

Krađa izvršena od strane grupe ljudi, predstavlja

organizirani oblik krađe izvršene od strane grupe ljudi koju čine najmanje tri osobe, koje su povezane radi trajnog, ponovljenog ili povremenog izvršenja krađe. Za postojanje djela bitno je da svaka osoba u sastavu grupe učestvuje u izvršenju ili pokušaju bar jednog krivičnog djela.

Krađa na drzak način postoji kada je izvršilac prilikom izvršenja KD pokazao takvu smjelost i bezobzirnost koji odražavaju povišen stepen kriminalne volje, odnosno zločinačke energije u savladavanju prepreke.Ova krađa se vrši na način koji se nije mogao očekivati, na način koji iznenađuje i koji ukazuje na posebnu hrabrost, odlučnost i spremnost izvršioca da se izloži velikom riziku.

Jedna od metoda krađe vozila, predstavlja i tzv.”trkača”, i to u momentu dok se ključevi nalaze u vozilu dok je vlasnik ili korisnik odvojen na kratak period od vozila kao što su benzinske pumpe, prodavnice, pekare i sl.

Krivično djelo teške krađe motornog vozila postoji samo ako se oduzimanje vrši u namjeri da se njegovim prisvajanjem za sebe ili drugoga pribavi protivpravna imovinska korist.

Krivično djelo teške krađe je umišljajni delikt. Umišljaj traba da sadrži svijest da se iz posjeda drugog lica oduzima tuđa pokretna stvar.

Klasifikacija krađa motornih vozila koje se baziraju na motivu izvršioca uključuje:

Vozikanje; Prevoz; Izvršenje drugog krivičnog djela; Skidanje rezervnih djelova i opreme; Preprodaja radi zarade. (Wayne, Karen; 2007)

Krađa motornih vozila s ciljem sticanja protivpravne imovinske koristi je složeno KD koje podrazumjeva da se za njega veže čitav niz drugih pojedinačnih kažnjivih radnji.

Najjednostavniji način predstavljanja tih KD ogleda se u slijedećoj šemi:

Krivična djela koja predhode krađi vozila (organiziranje, planiranje, dogovaranje, udruživanje, odnosno pripremne radnje)

Krivična djela krađe vozila (krađa, teška krađa, razbojnička krađa, razbojništvo)

Krivična djela nakon krađe vozila (prikrivanje, prevara, iznuda, krivotvorenje isprave, krijumčarenje)

U načinu izvršenja krivičnog djela krađe vozila, postoje dvije faze i to: prodiranje u motorno vozilo i pokretanje vozila.

Prodiranje u motorno vozilo gotovo u svim slučajevima vrši se nasilnim putem i to uklanjanjem mehaničkih prepreka, koje onemogućavaju slobodan ulazak u vozilo. To se najčešće vrši napadom na brave, staklene površine i provaljivanjem preko pokretnog krova.

Slijedeća faza u izvršenju krivičnog djela krađe vozila je stavljanje u pogon motornog vozila.

Način na koji se motorno vozilo stavlja u pogon zavisi od stepena organiziranosti kriminalaca, njihove opremljenosti i obučenosti, a posebno od godišta, tipa i modela motornog vozila odnosno objekta “napada”.

U vezi s tim starija motorna vozila koja su nižeg cjenovnog razreda se otuđuju na snagu, lomljenjem kontakt brave i spajanjem vodova električnog paljenja motornog vozila, dok je upotreba posebno izrađenih elektronskih sklopova za imobilizaciju ugrađenih zaštitnih sistema tipično za vozila visokog cjenovnog razreda koja imaju kodirane ključeve.

Treba istaći da se najveći broj krađa vrši na taj način što se fizičkom snagom, odnosno upotrebom specijalnih provalničkih alata (“belgijanac”, “puška” i “ruski ključ”).

Upotrebom specijalnih alata “belgijanac” i “puška” cilndri brave se čupaju ili lome, a u slučajevima kada se čupaju, temeljom tog cilindra brusi se nenarezan ključ i pravi sličan ključ koji odgovara bravi volana i bravi vrata. U tom slučaju, negativ ključa određene vrste vozila zavlači se u cilindar brave, etapno narezuju, dok se u potpunosti ne izradi kopija kojom se može otključati i staviti u pogon motorno vozilo.(Janjić;1995.)

“Ruski ključ” jedan je od najjednostavnijih i najbržih načina kojima se lomi cilindrična brava na vozilu. Kod upotrebe “Ruskog ključa”, u bravu vozila uvlači se čelični dio dužine do 2,5 cm., odnosno isto koliko je dužina i prednjeg dijela ključa vozila i to dijela ključa koji ulazi u bravu vozila, a nakon ulaska u bravu, upotrebom poluge ili podesnog mehaničkog ključa naglim okretom cilindra brave vozila se lomi.

Tom prilikom brava se lomi u smjeru u kojem se vozilo

i otključava, a odmah nakon lomljenja automatski se podiže i utvrđivač brave te su vrata otključana.

Izvršioci ovih KD nerijetko prilikom krađe vozila koriste originalne, kopirane, podesne i ukradene ključeve. U praksi su zabilježeni slučajevi skidanja čepova spremnika goriva, iz koga se upotrebom specijalnih alata čupaju cilindri brave i na osnovu tog cilindra se pravi podesan ključ kojim se otključava i krade vozilo.

Neke marke automobila imaju jedan ključ kojim se otvara čep spremnika goriva, otvaraju vrata vozila i vozilo stavlja u pogon.

Radi se o vozilima “Volkswagen”, “Fiat”, “Audi”, “Renault Klio”, i dr., gdje su specijalizirani izvršioci uočili da je najlakši način napraviti podesan ključ, kojim se lako vozilo otključava i stavlja u pogon, a na bravi vrata nema nikakvih oštečenja.

U nekim kriminalističkim obradama nad takvim

izvršiocima krađe vozila utvrđeno je da im je za čitavu operaciju trebalo 3-7 minuta, nakon čega su imali napravljen ključ.

Poslijednih godina razrađeni su i savršeniji načini dolaska u posjed ključa od vozila.

Organizirani kriminalitet se povezao sa

radionicama (ili je otvorio svoje) koje se bave popravkom automobila ili ugradnjom hi-fi opreme i alarmnih sistema u kola. Svaka prilika se u tim servisima koristi da bi se napravili duplikati ključeva, što kasnije olakšava posao.(Ignjatović; 1998.)

Predstavlja vrlo rijedak način na koji se vozilo otuđuje, ali koji je ipak prisutan. Odnosi se na upotrebu drugog vozila, najčešće “šlep-službe” ili specijaliziranog teretnog vozila, na koja se utovara ukradeno vozilo. To se može raditi pod maskom “pauka” ili vozila komunalne službe koja odvozi “nepropisno parkirano vozilo”, a ustvari se radi o krađi vozila.

Ovakav način krađe vozila je pogodan jer nije potrebno koristiti specijani alat za provaljivanje.

Međutim ovakav način krađe vozila skreće veliku pažnju građana što ostavlja mogućnost dojave policiji, što nije slučaj za ostale krađe vozila.

U cilju sprečavanja krađe motornih vozila, automobilska industrija razvija i unaprjeđuje modele zaštite na vozilu.

Od 1995. godine od strane automobilske industrije uvedena je elektronska zaštita vozila tzv.”imobilajzer”.

S druge strane u uzročno-posljedičnoj vezi kriminalne grupe nastoje doći do informacija o novostima koje proizvođači automobila uvode, te od vrhunskih elektroničara dobiti informacije o njihovim slabim tačkama.

Ova vrsta krađe podrazumjeva savladavanje “srca” automobila, odnosno njegovog kompjutera. Nakon izvršene provale u vozilo lomljenjem cilindrične brave.

Izvršioci lome cilindar brave za startanje motora, usljed čega ne dolazi do startanja motora zbog elektronske zaštite koju posjeduju pojedina vozila, i koriste se razni alati za njihovo premoštavanje kao što su: USB kabal, dekoderi, mikroprocesori i laptopi.

Izvršioci prilikom krađe koriste i druga sredstva kao što su radioveza kojom prate radiokomunikaciju policijskih patrola na određenom području, zatim elektronski ometač za GSM mobitele pomoću kojih se eliminira signal GPS sistema, tzv. “GPS blokatori”, a koji treba da onemogući satelitsko prećenje vozila.

70-tih godina prošlog vijeka prvi put se u kriminalističkoj praksi javljaju i slučajevi lažnog prijavljivanja krađe motornog vozila motivisanih prevarama na štetu osiguravajućih društava.

Da bi lažna krađa vozila bila isplativa potrebno je

da vozilo predhodno bude kasko osigurano. Lažne prijave krađe vozila su korištene da bi se

profitiralo od prodaje vozila na crnom tržištu, ako i za dobijanje naknada od osiguravajućih kompanija.

Mnoge policijske agencije svojim površinskim odnosom olakšavaju prevare sa osiguranjem, tako što prijave o krađi vozila primaju putem telefona ili preko pulta u policijskoj stanici, a onda površno ili nikako ne provjere navode prijave, niti se drže propisanih procedura kada je u pitanju ova problematika.

Da bi se izbjegle ovakve i slične situacije, agencije za provođenje zakona bi trebale ispitati svaku prijavu krađe vozila i ne bi trebale odbaciti mogućnost da podnosilac prijave u stvari vrši prevaru.

Jedna od pojavnih formi fingirane krađe vozila jeste i kupovina vozila na lizing, nakon čega se ista odvoze u inostranstvo, prodaju i potom prijavi krađa vozila.

Kriminalističkim obradana ustanovljeno je da u

većini slučajeva se radi o skupocjenim vozilima, gdje zbog nemogućnosti isplaćivanja obaveza lizing-kućama, vlasnici pribjegavaju lažnim prijavama krađe vozila i na taj način izbjegavaju obaveze plaćanja.

To se često dešava u slijedećim situacijama: Vozila koja imaju veliku katalošku vrijednost,

a tržišna je znatno manja; Vlasnik pokušava prodati vozilo, ali na tržištu

takvo vozilo je teško prodati; Vozilo je oštećeno ili sa težim mehaničkim

kvarovima, tako da bi njegova popravka bila izuzetno skupa.

Ukoliko postoji neka od ovih mogućnosti, potrebno je uraditi slijedeće:

• Provjeriti da li je vlasnik pokušavao prodati vozilo putem oglasa, licitiranja, putem interneta, prodajom na auto pijaci i sl;

• Provjeriti katalošku vrijednost vozila u odnosu na tržišnu;

• Izvršiti provjeru u specijalizovanim i drugim servisima, da li se prijavitelj raspitivao za popravku vozila, kao i za rezervne dijelove;

• Provjeriti bankovne transakcije s ciljem provjeravanja eventualnih plaćanja za rezervne dijelove u zemlji ili inostranstvu.

Povećana upotreba alarma i zaštitnih uređaja, mogu djelimično da budu razlog porastu napada na vozače automobila.

Nemajući namjeru da se odreknu svog posla, kradljivci automobila radije koriste silu nad osobom koja upravlja vozilom da bi dobili kontrolu nad vozilom, nego što rizikuju da ih uređaji protiv krađe spriječe u tome.

Poseban slučaj krađe predstavljaju krađe izvršene razbojničkim prepadima na vlasnike vozila tzv. “carjacking”, kada oni bivaju primorani da napuste vozilo ili čak bivaju usmrćeni.

Navedeni način omogućuje izvršiocima da istovremeno dođu u posjed skupocjenog vozila i orginalnog ključa od vozila.

Također, do upotrebe nasilja dolazi i u slučaju provale u kuće ili stanove u cilju pronalaska originalnog ključa od vozila, kada stanari nisu zatečeni na spavanju ili su se u međuvremenu probudili, tzv. “homejacking”.

Kada se prijavi krađa motornog vozila, početna informacija koju službenici policije dobiju uključuje vrijeme, vrstu, model i boju vozila; državu koja je izdala registarske tablice; smjer putovanja; opis osumnjičenog i trenutnu lokaciju podnosioca prijave.

Od podnosioca prijave se traži da ostane na

mjestu krađe vozila, naravno ukoliko nema prijetnje za njegovu bezbjednost, a OSL se šalje da pribavi dodatne informacije koje su osnova kasnijeg postupanja.

Prilikom zaprimanja prijave od oštećenog potrebno je prikupiti što detaljnije podatke o samom događaju, podatke o vozilu, te podatke o osiguranju.

Podaci o mjestu i vremenu krađe: • Tačno vrijeme i mjesto krađe vozila; • Je li u blizini bilo parkirano još koje vozilo; • Podaci o vlasniku vozila, te podaci o prijaviocu

krađe (s obzirom da ponekad nisu ista lica); • Je li se još neko od ukućana ili drugih osoba

koristilo vozilom; • Je li vozilo nedavno bilo na servisu ili popravku?

Podaci o ukradenom vozilu: • Marka, tip i boja vozila; • Broj šasije i registarska oznaka, te broj motora (ukoliko je to u

mogućnosti); • Stanje kilometar sata; • Marku i tip autoguma na vozilu; • Eventualna oštećenja i popravci na vozilu i u unutrašnjosti vozila; • Marka i serijski broj ugrađenog auto radio kasetefona, te položaj i

vrsta antene; • Materijal i boja auta presvlaka na sjedištima; • Lične stvari u vozilu, te vrsta i količina alata; • Dodatna oprema na vozilu, naljepnice i ukrasni djelovi vozila; • Količina goriva u rezervoaru; • Fotografija vozila (ukoliko je posjeduje).

Podaci o osiguranju:

• Vrsta osiguranja i do kada vrijedi; • Ukoliko je vozilo bilo kasko osigurano od krađe, gdje

se nalazi saobraćajna dozvola i ostala saobraćajna dokumentacija, te ključevi od vozila (oba ključa);

• Koji je osiguravajući zavod izvršio kasko osiguranje od krađe

Po izlasku na lice mjesta gdje se nalazilo parkirano vozilo, koje je kasnije ukradeno, uviđajem treba pokušati pronaći tragove koji bi ukazivali na način izvršenja KD, kao tragove koji bi upućivali na moguće izvršioce KD.

Često se na mjestu izvršenja KD nađu tragovi stakla ili

dijelovi brave vozila koji upućuju na način kako je krađa vozila izvršena, a time radi li se o profesionalnim izvršiocu KD, zatim tragovi obuće koji mogu pomoći oko identifikacije izvršioca KD, ako i drugih tragova kao što su oruđe, izgubljeni predmeti i dr.

S tim u vezi, neophodno je da nakon prijave krađe motornog vozila na lice mjesta odmah izađe najbliža patrola policije koja će obezbjediti lice mjesta do dolaska uviđajne ekipe, osigurati od promjena i uništenja tragove i predmete KD, prikupiti potrebna obavještenja od strane očevidaca, kao i zadržati na licu mjesta očevidce koji bi mogli dati neka obavještenja o samom događaju kao i sumljivim licima.

Vršenje uviđaja nije ograničeno samo na lice mjesta gdje je je izvršeno KD, već se može vršiti i na svakom drugom mjestu gdje se neposrednim opažanjem mogu pronaći činjenice.

U navedenim slučajevima obavezan je uviđaj

na pronađenom vozilu, kako bi se pronašli latentni otisci i druge činjenice koje mogu da posluže kao dokaz.

O izvršenom uviđaju sačinjava se zapisnik o uviđaju, fotodokumentacija i skica lica mjesta pronalaska vozila.

U zapisnik o uviđaju konstatira se činjenično stanje, upisuju se podaci o mjestu odnosno lokaciji pronalaska vozila, tačan datum i vrijeme pronalaska, kao i podaci o licu koje ga je pronašlo.

Također u zapisniku se konstatiraju podaci o pronađenim tragovima i vozilu: broj šasije vozila, prijeđene kilometraža, da li je vozilo zatečeno zaključano ili ne, stanje vozila odnosno opis, tragovi nasilnog ulaska u vozilo.

Ako je vozilo pronađeno sa oštećenjima iz saobraćajne nesreće, potrebno je utvrditi da li je šteta nastala prije ili poslije podnošenja prijave.

Ukoliko su u pronađenom vozilu zatečeni određeni predmeti, isti će se upisati u zapisnik i sačiniti će se inventurni popis pronađenih predmeta u vozilu.

U većini slučajeva predmeti pripadaju oštećenom, dok u nekim slučajevima mogu pripadati i izvršiocu.

Nakon izvršenja navedenih radnju, obaveza, a koja je do sada i najviše rezultirala pronalaskom ukradenog vozila, da se za ukradenim vozilom raspiše potraga na području BiH, kao i potraga putem Interpola.

Potragu za vozilom treba raspisati što hitnije kako bi sve policijske agencije u BiH, ali i inostranstvu bile obavještene o krađi vozila.

Sama procedura podrazumjeva, da operativnu potragu raspisuje policijska stanica na čijem području je izvršeno krivično djelo.

Ukoliko u roku od 24 sata od krađe vozila isto ne

bude pronađeno, krimianlistički službenik zadužen za potrage na nivou entitetskih MUP-ova i policije Brčko Distrikta podnosi izvještaj Interpolu Sarajevo sa zahtjevom za raspisivanje centralne potrage, nakon čega se od strane Interpola Sarajevo raspisuje centralna potraga na nivou BiH kao i Interpolova potraga.

Dobro obučena i iskusna OSL mogu da uoče

ukradeno vozilo koje se kreće putem ili je ostavljeno na lokalnom putu.

OSL razvijaju individualne tehnike za prepoznavanje ukradenih vozila.

Ne postoji isključivo jedna osobina koja identifikuje ukradeno vozilo ili vozača, ali jedno i drugo može da privuče pažnju službenika policije.

Nagli trzaji i zaustavljanja; Vožnja bez svjetala, zatim previše brza ili spora

vožnja; Nošenje rukavica po toplom vremenu; Pokušaji da se izbjegne ili pobjegne od patrolnog

vozila.

Prozori na vozilu razbijeni ili dijelom spušteni, otvoreni rukom izvana, napukli, ogrebani ili deformirani, ne mogu se zatvoriti ili se zatvaraju pod krivim uglom;

Vrata vozila deformirana ili ogrebana boja na vratima, loše ležanje vrata i nedostatak ukrasnih lajsni na pojedinim vratima;

Rupa ili ljepljive trake na mjestima gdje se nalaze ručke i brave;

Pokvarena brava; Deformirana zaštitna kapica na kontakt bravi; Oštećen cilindar brave; Nedostatak orginal ključa ili lažni ključ za startanje

motora;

Neodstatak cilindra brave za startanje motora; Znakovi upotrebe alata na cilindru ili poklopcu

cilindra kontakt brave; Obično jedna tablica na vozili kad su potrebne

dvije; Duple ili trostruke tablice sa jednom preko druge; Prljave tablice na čistom autu ili obrnuto; Različiti brojevi na prednjim i zadnjim tablicama; Tablice savijene da prikriju brojeve; Izvrnute ili viseće tablice i kartonske tablice kućne

izrade.

Posmatrati njihovo ponašanje (nervoza, pretjerana ljubaznost);

Tražiti pokazatelje da vozač ne poznaje vozilo; Tražiti na uvid vozačku dozvolu i saobraćajnu dozvolu; Pogledati vozačku dozvolu i tražiti vozačev datum

rođenja; Uporediti izgled na vozačkoj dozvoli sa ličnom kartom; Pitati vozača za godinu proizvodnje, proizvođača i

model auta, te uporediti odgovore sa saobraćajnom dozvolom;

Pitati za kilometražu; Pitati vozača šta posjeduje u prtljažniku i pretincu.

Parkirana vozila mogu biti predmet potrage ako ostaci nečega ispod vozila ukazuju na to da se vozilo nalazi na istom mjestu već duže vrijeme.

Ključevi ostavljeni u bravi za pokretanje vozila kao i nedostatak tablica su također razlog za provjeru.

Dok topao ili uključen motor, zatim oružje ili skupocjene stvari ostavljene u vozilu, za koje je izvršenim provjerama ustanovljeno da je predmet potrage, mogu značiti da je kradljivac privremeno parkirao vozilo i da se namjerava vratiti.

Krađa motornih vozila predstavlja kompleksno krivično djelo, za koje se vežu druga krivična djela, gdje na svakom djelu ovog lanca postoji niz mogućnosti da se ta krivična djela u samom svom početku spriječe, a što je nemoguće bez razumjevanja čitavog lanca.

Praksa po ovoj problematici pokazuje da će se trend rasta ovih krivičnih djela povećati u skladu sa povećanjem standarda građana, zbog čega je neophodno još organiziranije pristupiti, suzbijanju ovih krivičnih djela, ako i intezivnija saradnja sa građanima.