priruČnik za uČenje3.2.5 savjeti za serviranje i prezentaciju hrane 44 . priruČnik za uČenje 4...

PRIRUČNIK ZA UČENJE

2

INDEKS

UVOD 6

POGLAVLJE 1 : KVALITETA ŽIVOTA I BLAGOSTANJA 8

1. GLAVNI CILJ 9

2. REZULTATI UČENJA 9

3. TEORIJA 9

3.1. KVALITETA ŽIVLJENJA 9

3.2. BLAGOSTANJE 11

3.2.1. Fizičko blagostanje 12

3.2.2. Mentalno blagostanje 12

3.2.3. Emocionalno blagostanje 12

3.2.4. Intelektualno blagostanje 13

3.2.5. Društveno blagostanje 13

3.2.6. Zašto je blagostanje važno? 13

3.2.7. Kako stvoriti vlastito blagostanje? 14

3.2.8. Kako potaknuti razvoj blagostanja kod voljene osobe? 14

3.3. FORMULA BLAGOSTANJA: PREHRANA, FIZIČKA AKTIVNOST, SPORT I ODMOR 15

3.4. FILOZOFIJA INKLUZIJE I PARTICIPACIJE 15

4. AKTIVNOSTI 16

4.1. TRENING AKTIVNOST 1: MODEL KVALITETE ŽIVOTA 16

5. ZANIMLJIVOSTI 17

6. IDEJE ZA UNAPREĐENJE 17

7. ZDRAVA OBVEZA 18

8. REFERENCE 19

POGLAVLJE 2 : PRINCIPI ZDRAVIH PREHRAMBENIH NAVIKA 21

1. GLAVNI CILJ 22

2. ISHODI UČENJA 22

3. TEORIJA 22

UVOD 22


3

3.1. GRUPE HRANE I FUNKCIJA HRANE 23

3.1.1. Grupe hrane 23

3.1.2. Funkcije hrane 24

3.2. ZDRAVA I NEZDRAVA HRANA - ČITANJE ETIKETA 27

3.3 HIDRATACIJA 31

3.4 PREHRANA I ZDRAVLJE 31

4. AKTIVNOSTI 33

4.1. TRENING AKTIVNOST 2: Principi zdravih hranidbenih navika 33

5. ZANIMLJIVOSTI 33

6. IDEJE ZA POBOLJŠANJE 34

7. ZDRAVE OBVEZE 34

8. REFERENCE 34

POGLAVLJE 3: POTPORA U PROCESU HRANJENJA 35

1. GLAVNI CILJ 36


3. TEORIJA 36

3.1. PODRŠKA KOD POREMEĆAJA MOTORIČKIH VJEŠTINA I GUTANJA 36

3.1.1 Disfagija/ Oralno Motorička Disfunkcija 36

3.1.2 Sigurnosne smjernice za gutanje 37

3.1.3 Visoko rizična hrana 38

3.1.4 Prepoznavanje nutritivnih potreba 38

3.1.5 Savjeti za kontrolu suhih usta 40

3.1.6 Savjeti za kontrolu promjene okusa 40

3.1.7 Oralnofacijalne miofunkcionalne vježbe 41

3.2 TEHNIKE KUHANJA 41

3.2.1 Opis teksture hrane kod disfagije 42

3.2.2 Tekući zgušnjivač 42

3.2.3 Pretvaranje hrane po izboru u mekanu 43

3.2.4 Savjeti za pripremanje hrane 44

3.2.5 Savjeti za serviranje i prezentaciju hrane 44


4

3.3 INKLUZIVNI ALATI I DRUGI IZVORI 44

3.4 PROTOKOLI HRANJENJA SA PEG 45

3.4.1 Potpora u djetinjstvu 45

3.4.2 Oralnofacijalna stimulacija 46

4. AKTIVNOSTI 46

4.1. TRENING AKTIVNOST 3: Potpora u procesu gutanja i hranjenja 46

4.2. Trening aktivnost 4: Recepti za prilagođenu hranu 46

5. ZANIMLJIVOSTI 47


7. ZDRAVE OBAVEZE 48

8. REFERENCE 48

Poglavlje 4: NAČINI Z APOVEĆANJE FIZIČKE AKTIVNOSTI I SPORTOVI 50

1. GLAVNI CILJ 51


3. TEORIJA 51

3.1 TJELESNA AKTIVNOST I SPORTOVI U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU 51

3.1.1 Fizička aktivnost 52

3.1.2. Vježbanje 54

3.2 PRILAGOĐENA FIZIČKA AKTIVNOST KOD KUĆE 55

3.2.1 Aerobik 56

3.2.2 Vježbe sa gumom 56

3.2.3 Vježbe sa utezima 56

3.2.4 Joga 57

3.3 INKLUZIVNE FIZIČKE AKTIVNOSTI IZVAN KUĆE 57

3.3.1 Aktivnosti izvan kuće. Početak 59

3.3.2 Opuštajuće aktivnosti 61

4. AKTIVNOSTI 67

4.1 Trening aktivnost 5: Fizička aktivnost kod kuće 67

4.2 Trening aktivnost 6: Fizička aktivnost izvan kuće 67

4.3 Trening aktivnost 7: Opuštajuće aktivnosti 67


5

4.4 Trening aktivnost 8: Biram biti aktivan dnevno gdje god se nalazim 67

5. ZANIMLJIVOSTI 68


7. ZDRAVE OBAVEZE 69

8. REFERENCE 69

INDEKS SLIKA

Slika 1 – Kotač hrane 23

Slika 2 – Piramida hrane 25

Slika 3 – Različite faze konzistencije hrane 43

Slika 4 – Vrste vježbi za osobe s cerebralnom paralizom 60

Slika 5 – Jednostavne instrukcije za meditaciju 66


6

UVOD

Cerebralna paraliza (CP) je najučestaliji uzrok motoričkih poremećaja u djetinjstvu i može voditi

do širokog spektra kliničkih manifestacija. CP nastaje zbog neprogresivne traume mozga u

razvoju koja se može pojaviti tijekom trudnoće, prilikom poroda ili nakon rođenja. Iako za CP

ne postoji lijek, posljedice se mogu umanjiti djelujući na različite segmente poput prehrane,

životnih navika, izvedbe dnevnih okupacija ili slično

Zdrave navike poput prehrane jedan su od ključnih faktora koje mogu doprinijeti blagostanju

opće populacije. Važna je činjenica da svaki pojedinac ima drugačije nutritivne potrebe, te je

potrebno individualno savjetovanje nutricioniste i pravilna prehrana. Pojedinci sa CP, kao i

svaka druga osoba, trebaju imati zdravu i balansiranu prehranu. Najveći problemi vezani uz

prehranu u osoba sa CP-om su: premala težina/neuhranjenost; prekomjerna težina/pretilost;

zatvor; gastroezofagealni refluks; dehidracija; disfagija; poteškoće sa žvakanjem i gutanjem;

jednolika prehrana; manjak makro i mikro nutrijenata.

Fizička neaktivnost, uz nezdravu prehranu također može biti rizičan faktor što je i navedeno u

Akcijskom planu 2008 - 2013 za globalnu strategiju prevencije i kontrole nezaraznih bolesti od

strane Svjetske zdravstvene organizacije (WHO, 2008). Zbog povećanog intenziteta pojave

smanjene aktivnosti (neaktivnost) te pretilosti u svijetu, Svjetska zdravstvena organizacija

(WHO, 2010) je usvojila "Globalne preporuke za fizičku aktivnost u svrhu zdravlja". SZO (WHO,

2006) prepoznaje da su osobe sa invaliditetom manje aktivne u odnosu na osobe bez

invaliditeta.

Fizička aktivnost i prehrana su usko povezane i značajno doprinose zdravlju, "blagostanju",

poboljšavaju uvjete života i socijalnu inkluziju, što su ključnih područja kojima se bavi

Svjetskog akcijskog programa Ujedinjenih naroda (1982) vezanog uz osobe sa invaliditetom.

Kako bi se usmjerilo na navedena područja partneri projektnog konzorcija osmislili su i

implementirali projekt "CP-WELLBEING - Razvoj trening programa za poboljšanje blagostanja

osoba sa CP-om kroz inkluzivno hranjenje, fizičku aktivnost i sport” . Glavni cilj projekta je

povećanje kompetencija (stavova, znanja i vještina) okoline koja okružuje osobe sa CP-om

(osobe, obitelji i profesionalci) kako bi implementirali inkluzivno hranjenje i fizičku aktivnost

pristupom globalnog blagostanja i kvalitete života, kroz inovativan program treninga.

Ovaj projekt se održava unutar ERASMUS+ programa 2016, a glavni organizatori projekta su

AVAPACE, Fundación Lluís Alcanyís Universitat de Valencia de la Comunitat Valenciana

(CUNAFF), Federação das Asosciações Portuguesas de Paralisia Cerebral (FAPPC), IL CERCHIO

Società Cooperative Sociale Consortile, Hrvatska udruga radnih terapeuta (HURT), Westfalische

Hochschule Gelsenkirchen, Bocholt, Recklinhausen (IAT).


7

Priručnik za učenje je dokument namijenjen stručnjacima koji će provoditi trening program kao

i osobama sa CP-om koje su uključene u projektne aktivnosti.


8

POGLAVLJE 1

KVALITETA ŽIVLJENJA I

BLAGOSTANJE


9

1. GLAVNI CILJ

Kvaliteta življenja je determinirana različitim osobnim i okolinskim čimebnicima, kao i

sudjelovanjem u dnevnim aktivnostima. U ovom poglavlju ćemo se baviti svim ovim pitanjima,

od dimenzija i modela kvalitete življenja do formule za blagostanje i filozofije inkluzije.

2. REZULTATI UČENJA

● Dimenzije i model kvalitete življenja

● Koncept emocionalnog i fizičkog blagostanja

● Formula blagostanja : Prehrana, fizička aktivnost, sport i odmor

3. TEORIJA

3.1. KVALITETA ŽIVLJENJA

Postoje četiri principa koji vode primjenu konceptualnog modela Kvalitete življenja unutar

usluga i potpore koje su pružene osobama sa invaliditetom. Principi kvalitete življenja su:

a)multidimenzionalnost i format dostupan svima;

b) relevantnost utjecaja osobnih i okolinskih čimbenika;

c) unaprijeđuje se samoodređivanjem, resursima i svrhom življenja te osjećajem

pripadanja;

d) bazirana na dokazima (R.L. Schalock et al., 2011, P. 22).

Schalock i Verdugo (2010) definiraju osam dimenzija koje treba uzeti u obzir tijekom procjene i

utjecaja na multidimenzionalnost Kvalitete življenja:

1. Emocionalno blagostanje: mentalna stabilnost; zadovoljstvo; izostanak

stresa/negativnih emocija.

2. Međuljudski odnosi: socijalni odnosi; obiteljski odnosi; stabilni i lako prepoznatljivi

prijatelji; pozitivni i ispunjavajući socijalni kontakti.

3. Materijalno blagostanje: kvaliteta smještaja; radno okruženje; blizina usluga;

zaposlenje; prihodi/plaća; imovina.

4. Osobni razvoj: edukacija, prilike za učenje; radne sposobnosti; funkcionalne

sposobnosti (osobna kompetencija; prilagodljivo ponašanje, itd.); aktivnosti dnevnog

života.

5. Fizičko blagostanje: zdravstvena skrb; san; posljedice po zdravlje (tuga, medikamenti,

itd.); zdravlje; mobilnost; tehnička podrška.


10

6. Samoodređenje: autonomija; ciljevi i osobne prednosti; odluke; izbori.

7. Socijalna inkluzija: sudjelovanje; integracija; potpora.

8. Prava: poznavanje svojih prava; branjenje prava; provođenje svojih prava; privatnost;

poštovanje (R.L. Schalock et al., 2011, P. 19).

Ovih osnovnih osam područja su definirana na temelju osobnih i kulturološki relevantnih

pokazatelja i pod utjecajem su osobnih i vanjskih faktora koji potencijalno djeluju kao

moderator ili medijatori (Schalock i Verdugo 2010):

- Indikatori: Indikatori kvalitete življenja su percepcija, ponašanja i uvjeti koji operativno

definiraju svaki dio kvalitete življenja. Njihova mjerenja rezultiraju osobnim ishodom.

Kriterij za selekciju specifičnih indikatora je da ti izabrani indikatori: reflektiraju što

ljudi žele u svojim životima, da su kulturalno osjetljivi, da su povezani. Pošto je

korelacija između subjektivne i objektivne procjene indikatora kvalitete življenja jako

niska (Cummins, 1997; Schalock i Felce, 2004), većina sadašnjih procjena kvalitete

življenja koristi kombinaciju samo izvještavanja (subjektivno) i direktno primjetljivih

(objektivno) indikatora/mjera. Oba pristupa kvantificiraju odgovore najčešće koristeći

3 do 5 bodova Likertove skale.

- Moderatorska varijabla je kvalitativna (npr. spol ili rasa) ili kvantitativna (npr.

inteligencija ili SES) varijabla koja mijenja smjer ili snagu relacija između prediktora i

rezultata (Baron & Kenny, 1986). Efekt moderacije je interakcija u kojoj utjecaj jedne

varijable ovisi o razini druge varijable (Frazier, Tix i Barron, 2004; Hair, Black, Babin,

Anderson i Tatham, 2006). U odnosu na pojedinačne reference kvalitete življenja

istraživanje, intelektualno funkcioniranje, prilagodljivo ponašanje i razina

samoodređivanja se često smatraju moderatorskim varijablama.

- Moderatorska varijabla utječe na odnos između nezavisne varijable i rezultata i

pokazuje indirektnu kauzalnost, veza ili odnos (Baron i Kenny, 1986). Efekt

posredovanja je stvoren kada se uključi treći faktor između nezavisne varijable i

varijable (Frazier i sur. 2004; Hair i sur., 2006). U području intelektualnih teškoća,

postupci, praksa, usluge i podrška se mogu smatrati kao moderatorske varijable.

Unutar ishoda samoocijenjivanja kvalitete življenja, literatura za istraživanje, smještaj,

status zaposlenika, model usluge, organizacija i kultura i društvene interakcije su

moderatorske varijable koje utječu na razinu procjene osobnih ishoda (Bonham i sur.,

2004; Gardner i Carran, 2005; Perry i Felce, 2005; Tossebro, 1995; Walsh i sur., 2006).

Razvojna literatura (npr., Cummins, 2005) predlaže da barem jedna osobna

karakteristika - subjektivna homeostaza blagostanja - može poslužiti kao medijator.

S druge strane, ljudi žive u različitim sustavima koji utječu na razvoj njihovih vrijednosti,

vjerovanja, ponašanje i stavove. Smatramo da tri razine društvenog sustava utječu na kvalitetu

življenja:


11

- Mikrosustav, najuži socijalni kontekst kao što je obitelj, dom, skupina vršnjaka, radno

okruženje, utječe na život pojedinca direktno.

- Mezosustav, susjedstvo, zajednica, agencije i organizacije za usluge, direktno utječu na

djelovanje mikrosistema.

- Makrosustav ili širi sustav kulture, socio-političkih trendova, ekonomskih sustava i

društvenih faktora koji direktno utječu na pojedinčeve vrijednosti i vjerovanja, ali

također i na značenje riječi i koncepata.

Iz ovih koncepata heuristički model ostvaruje metodološki pluralizam, a koji je baziran na četiri

pretpostavke:

1. Kvaliteta življenja je multidimenzionalni konstrukt koji reflektira kulturološki

dogovorene vrijednosti i dijeljene atribute.

2. Kvaliteta življenja ima objektivne i subjektivne komponente.

3. Podatke kvalitete življenja ljudi koriste na različite načine: samo-izvješće, opis, dokaz,

procjena i usporedba.

4. Upotreba podataka kvalitete življenja se može fokusirati i upotrijebiti na mikro, mezo i

makro sustavima (F. Morisse i sur., 2013, P. 1-2).

3.2. BLAGOSTANJE

Zdravlje je u širem smislu definirano kao fizičko, mentalno i socijalno blagostanje (WHO, 1948).

Faktori koji utječu na zdravlje i blagostanje uključuju socio-ekonomske aspekte, fizičku okolinu,

društvenu okolinu i zajednicu, osobni ili obiteljski stil života i ustavni utjecaj. Koncept

invaliditeta je dijelom oblik društvene restrikcije sa kojom se susreću osobe sa oštećenjima;

uklanjanje društvenih barijera (npr. kroz javnu politiku) što može popraviti zdravlje i

blagostanje (Liptak GS., 2008).

Osjećati se dobro fizički i mentalno su prvi koraci prema osobnim i profesionalnim ciljevima. Ali

stanje blagostanja može biti teško održavati kada se suočavamo sa puno izazova. Srećom, to

nije nemoguće.

Više od samog osjećaja da smo dobro, blagostanje je sposobnost osobe da sudjeluje u svom

životu. Može se činiti banalno kad kažemo da je blagostanje biti sretan; to je krajnji cilj

višestranog i cjeloživotnog puta. Radi se o funkcioniranju u svijetu za koji ponekad imamo

osjećaj da je napravljen za nekog drugog. Radi se o kretanju od situacije do situacije sa

gracioznošću i povjerenjem.

Iako postoji nekoliko aspekata života gdje zdravi osjećaj blagostanja može biti koristan, postoji

šest glavnih područja koje mogu omogućiti osobi da napravi pozitivnu promjenu. To su:


12

3.2.1. Fizičko blagostanje

Osjećati se dobro je od iznimnog značaja za osobe sa cerebralnom paralizom, i najčešće,

najteže za savladati. To je više od generalnog zdravlja osobe; fizička ugoda se širi na to kako se

dom uklapa u njihovu sposobnost funkcioniranja u vlastitom domu, ili kako radni prostor

maksimizira sposobnosti osobe koja je zaposlena. Za fizičko blagostanje važan je i odnos um-

tijelo. Kada osoba koristi svoje tijelo u fizičkim aktivnostima to donosi nekoliko prednosti

uključujući, ali ne i limitirano na sposobnost fokusiranja na zadatak koji trebaju izvršiti.

Neke od komponenata fizičkog blagostanja uključuju: održavanje redovitog režima vježbanja,

konzumiranje kvalitetne hrane, prevencija bolesti, dovoljna količina sna.

Neki od fizičkih simptoma koje ljudi mogu osjećati kada su nezadovoljni: manjak sna, smanjeni

imunitet, problemi sa srcem, visoki krvni tlak, gubitak/rast težine, umor.

3.2.2. Mentalno blagostanje

Mentalno blagostanje znači da je osoba psihički spremna suočiti se sa usponima i padovima u

životu. Tipično, mentalno blagostanje omogućava ljudima da napreduju u životu; ostvaruju

veze sa obitelji i prijateljima, sudjeluju u aktivnostima i poslu i grade pozitivne veze u zajednici.

Psihički se dobro osjećati, na neki način može više utjecati na život nego njihovo fizičko

zdravlje. Ako se osoba osjeća zadovoljna samom sobom, to joj omogućava da pridoda visoku

vrijednost svojim uspjesima i sposobnostima. To je ključno za osjećaj samouvjerenosti i

samovrijednosti. To je odskočna daska na kojoj osoba može graditi uspješan i ispunjen život.

Neke od komponenata mentalnog blagostanja su: učenje i rast, kritičko razmišljanje i

donošenje odluka, stvaranje veza sa drugima, komunikacija, razvoj društvenih vještina, timski

rad, suradnja sa drugima, poistovjećivanje sa drugima, prepoznati i prihvatiti razlike,

upravljanje vremenom, planiranje i organiziranje, stizanje ciljeva, otpornost na neuspjeh.

3.2.3. Emocionalno blagostanje

Za osobno emocionalno iskustvo može se reći da je jedno od najviše ispunjavajućih, ali i jedno i

najizazovnijih dijelova života. Kada su emocije pozitivne i uzvraćene, to je jedan od najboljih

osjećaja koje osoba može imati. Ali ako osoba unutar sebe ima sukob, emocije mogu biti

polazna točka mnogih problema.

Uz emocije je jako povezano kakvo ljudi imaju mišljenje o sebi, njihova sposobnost

funkcioniranja u svijetu i kako uspijevaju pod stresom. Ako osoba osjeća emocije koje ne

reflektiraju točno što se događa u njihovom životu, npr. manji zastoj se smatra tragedijom,

teško će se osjećati sposobnima. Ako su preplavljeni emocijama, teško će se fokusirati na

zadatke kod kuće i na poslu, ali i na veze sa drugim osobama.

Neke od komponenata emocionalnog blagostanja obuhvaćaju: poticanje samopouzdanja,

preuzimanje odgovornost za sebe, gradnja karaktera, pokazivanje samilosti prema sebi i

drugima, propisno rukovanje osjećajima, empatija prema drugima, održavanje veza,


13

pokazivanje vodstva ili državljanstva, učenje o sebi i drugima, uključivanje u samootkrivanje i

samodostatnost.

3.2.4. Intelektualno blagostanje

Sposobnost korištenja intelekta za sortiranje misli i osjećaja je manje na čistoj razini

inteligencije, a više o zdravom razumu i rasuđivanju. Upotreba intelekta je siguran način za

izbjegavanje emocionalnih reakcija na situacije koje izazivaju stres; ako osoba može razmišljati

kroz događaje koji mogu imati negativnu konotaciju, može reagirati odgovarajuće. Intelekt je

dio naših sposobnosti da zaključimo kako će događaj ili situacija utjecati na nas, ali i još važnije,

omogućava nam implementaciju rješenja i učenje iz iskustava.

Neke od komponenata intelektualnog blagostanja uključuju: rješavanje problema i sukoba,

razmišljanje o problemu do logičkog zaključka, razvoj društvenih vještina, sposobnost rada s

drugima, sposobnost učiniti pravu stvar, učiti iz nedaća, sposobnosti upotrebe naučenog da se

spriječe buduće teškoće.

3.2.5. Društveno blagostanje

Prijatelji i članovi obitelji su jako važni svim ljudima; oni su naši najbliži prisni prijatelji i

saveznici. Izgradnja veza koje su ugodne i izvor ponosa i utjehe zahtjeva određenu razinu

samoblagostanja. Svatko osjeća društvenu nelagodu u nekom trenutku, ali često, osobe sa

invaldiiettom sumnjaju da li će biti prihvaćene u krugove društva u školi, na poslu i drugim

okruženjima. Društveno blagostanje počinje sa samopoštovanjem i povjerenjem u interakciji sa

drugima i u izgradnji pozitivnih veza.

Neke od komponenata društvenog blagostanja uključuju: uključivanje u aktivnosti sa drugima,

sudjelovanje u obiteljskim i društvenim aktivnostima, sposobnost za rad, održavanje

zaposlenja, stvaranje kruga prijatelja sudjelovanjem u intimnim vezama, sposobnost

pristupanja novim ljudima.

3.2.6.Zašto je blagostanje važno?

Ako se ne osjećamo dobro sami sa sobom, sa smjerom kojim ide naš život, ili s našim

sposobnostima, onda je jako teško okrenuti negativne trendove i nastaviti pozitivnim smjerom.

Sav pritisak koji osjećaju sve osobe, i koji osjećaju samo osobe sa invaliditetom, mogu nas

spustiti emocionalno. Ponekad se čini da toliko puno vremena trošimo na male beznačajne

zadatke, ili ganjamo jednostavne ciljeve, da veliki snovi mogu izgledati nesavladivi. Blagostanje

je ključni alat koji nam može pomoći da izađemo iz mraka na svjetlost.

Svi se možemo osjećati u škripcu ili u zamci okolnosti našeg života. Kada se to dogodi lako je

postati preopterećen, zatrpan. Preskočiti što god nas tjera da se osjećamo loše - bilo mentalno

ili fizički - zahtjeva svu našu energiju. Zato blagostanje igra veliku ulogu ne samo u suočavanju

sa neizbježnim životnim izazovima, nego i u promjeni smjera u nadi da ćemo naći mir.


14

3.2.7.Kako stvoriti vlastito blagostanje?

Ako osoba nema osjećaj za blagostanje, može biti teško za otkriti način kako si olakšati teret.

Srećom postoji mnogo načina kako pronaći svoj put iz mraka do svjetlosti. Ali to zahtijeva

određenu razinu truda.

Naravno postoje faktori koji su van kontrole pojedinca. Ako je zdravlje pojedinca neizvjesno,

ako posao uzrokuje pretjerani stres ili ako član obitelji iskazuje nezadovoljstvo, ti vanjski faktori

mogu izazvati značajan nemir. Kako se ljudi postave prema tom problemu čini razliku kako će

se nositi sa tim problemima.

Često, stvaranje osjećaja blagostanja ne znači raditi velike promjene, iako ponekad je baš to

potrebno. Najčešće do blagostanja vodi niz malih promjena koje mogu na kraju dovesti do

velikih promjena i promijeniti kako se osoba osjeća. Pozitivne promjene mogu biti odgovor na

samo jedan događaj, ali i na sveopće stanje u život.

Izabrati optimizam umjesto nedaće može biti teško, ali sa pravilnim strategijama ljudi mogu

okrenuti stranicu i ponovno se osjećati dobro. Zapamtite, cilj je naći unutarnji mir.

3.2.8.Kako potaknuti razvoj blagostanja kod voljene osobe?

Poznato je da osobe smanjenog raspoloženja teže pronalaze motivaciju za različite aktivnosti,

teže postižu osjećaj vlastitog blagostanja te skrbnici često nailaze na navedeni izazov pri

motiviranju osoba o kojima brinu. Postoji nekoliko smjernica s kojima skrbnici mogu potaknuti i

pomoći voljenoj osobi da se suoči sa poteškočama te ostvare osjećaj blagostanja. Najvažnija

stvar je pokazati voljenoj osobi koliko nam je stalo do nje; što im može pružiti pozitivan poticaj

ako su depresivni ili tužni. Dajući osobi do znanja da nam je stalo do nje često je bolje nego

pružiti izravan savjet, osim naravno ako osoba ne traži specifičan odgovor. Često osoba treba

prostora da može razmisliti o svojim izazovima i sama doći do rješenja - najbolje je slušati,

suosjećati i održavati povjerenje.

Podržavati osobu da sudjeluje u zdravim aktivnostima, od vježbanja do provođenja vremena sa

obitelji i prijateljima može dovesti do osjećaja jednakosti nekome tko se bori emocionalno ili

psihološki. Također, može biti od koristi priključivanje u iste aktivnosti da se njeguje osjećaj

povezanosti.

Možemo pomoći ohrabrivanjem osobe da potraži profesionalnu pomoć, ako se čini da ne

možemo pomoći sa uzrokom problema. To znači ohrabriti voljenu osobu da potraži pomoć

doktora, psihijatra ili savjetnika.

Postizanje osjećaja blagostanja može biti duga šetnja, a ne kratki sprint. Kada ljudi imaju prave

alate i potporu može biti vrijedno postizanja.


15

3.3. FORMULA BLAGOSTANJA: PREHRANA, FIZIČKA AKTIVNOST, SPORT I ODMOR

Poboljšanje blagostanja kroz prehranu, fizičku aktivnost i sport

Fizička aktivnost, sport, odmor i prehrana su "formula" za blagostanje, zbog utjecanja i na

fizičko i na emotivno blagostanje.

Osobe sa CP-om imaju značajno veću vjerojatnost za sekundarne mišićno-koštane probleme

(npr. artritis i bol u zglobovima) kod starenja, a također veću vjerojatnost za dijabetes, plućne i

kardiovaskularne probleme. Promoviranje fizičke aktivnosti treba biti glavni fokus kod

optimizacije zdravlja u kliničkoj praksi i istraživanju, kod ove populacije. Razni faktori,

uključujući pogrešno držanje tijela, slab unos hrane, loša apsorpcija hrane, endokrini i

gastrointestinalni problemi mogu pridonijeti lošoj prehrani pojedinaca sa CP-om. Djeca sa CP-

om se suočavaju sa izazovima u prehrani i rastu, što ima negativan udar na njihovo zdravlje i

neurorazvojni ishod. Postoji mnogo dokaza da djeca sa CP-om imaju 7-12 puta veću učestalost

poremećaja sna, poremećaja sa inicijacijom i održavanjem sna, u usporedbi sa vršnjacima

(Verschuren O. i sur., 2016).

Promocija usmjerene fizičke aktivnosti, postojane prehrane i vremena za odmor i rekuperaciju

stvaraju formulu za zdravlje i blagostanje osoba sa CP-om. Liječnici i drugi zdravstveni radnici

trebaju razmotriti i pomoći osobama sa CP-om kroz procjenu fizičkih aktivnosti, sporta,

prehrane i sna. Mišljenja smo da upravljanje sa ove tri komponente, po mogućnosti na

sveobuhvatan način, pruža veće mogućnosti za promociju zdravlja osoba sa CP-om tijekom

cijelog života. Potreba za preventivnom evaluacijom, prevencijom i promocijom zdravlja je još

važnija kod osoba sa CP-om zbog većeg rizika po zdravlje, pogotovo za osobe koje nisu pod

kontinuiranom kontrolom u institucionalnom obliku skrbi. (Verschuren O. i sur., 2016, p. 289-

290).

3.4. FILOZOFIJA INKLUZIJE I PARTICIPACIJE

Inkluzija znači:

➔ Pravo participiranja. Pristupačnost je važan faktor u osnaživanju osoba sa

invaliditetom.

➔ Biti dio društva. Nije riječ samo o participaciji, za osobe sa invaliditetom, riječ je o

značaju, prihvaćanju, uspješnosti i osjećaju da smo svi ravnomjerni pripadnici društva.

➔ Prihvaćanje kao dužnost društva. Inkluzija na svim razinama i svim mjestima, od doma

osobe, tijekom školovanja do fakulteta, i kasnije do radnog mjesta. Stvar je u

preinakama u slučajevima kada pojedinci trebaju "smjernice" za sudjelovanje u

aktivnostima, ali češće je stvar u priznanju i prihvaćanju od strane osoba bez

invaliditeta (izvor: http://www.cerebralpalsy.org/information/inclusion)

http://www.cerebralpalsy.org/information/inclusion


16

Prehrana i invaliditet rijetko se povezuju. Često se pažnja pridaje prenatalnoj prehrani kako bi

se prevenirao prenatalni invaliditet ili invaliditet u ranom djetinjstvu, dok je zadovoljavanje

nutrističkih potreba djece i odraslih sa invaliditetom slabo riješeno. Razlog nejednakog

pridavanja pažnje leži u činjenici da djeca i odrasle osobe sa invaliditetom rijetko imaju istu

razinu pristupa zdravstvenim i socijalnim uslugama; zdravstveni i razvojni stručnjaci često nisu

svjesni, nemaju plan i nisu u mogućnosti efikasno komunicirati s osobama s invaliditetom;

također, opće zdravstvene kampanje često ne uzimaju u obzir potrebe osoba s invaliditetom.

Isključivanje djece i odraslih sa invaliditetom iz programa poboljšanja prehrane temeljeno je na

činjenici da je život djeteta ili odrasle osobe sa invaliditetom manjeg prioriteta nego život

osobe bez invaliditeta (NE Groce., 2010. Sažetak).

4. AKTIVNOSTI

Program treninga biti će proveden kroz različite trening aktivnosti, u kojima će se primjenjivati

PowerPoint prezentacije sa informacijama, slikama i video prikazima različitih tema, kroz

dijeljenje skala procjene, upitnika ili intervja, u pisanom obliku, kao i vođene kroz iskustvo u

aktivnostima, unutar ili izvan prostorije u kojoj se odvijala navedena radionica.

Tijekom svake trening aktivnosti osobna iskustva i želje sudionika, ali i opće (znanstvene)

informacije, uzimaju se u obzir. Svaki sudionik ima poveznicu između pojmova CP, kvalitete

života i blagostanja. Osim aktivnosti koje se odvijaju u grupi, ponuđene su individualne

aktivnosti kroz radni prostor na virtualnoj platformi ( https://www.cpwell.eu/ ) u obliku

domaće zadaće između različitih trening aktivnosti.

4.1. TRENING AKTIVNOST 1: MODEL KVALITETE ŽIVOTA

Trening aktivnost 1 započinje objašnjavanjem različitih koraka trening programa. Zatim,

započinje se s trening aktivnosti u kojoj se raspravlja o različitim aspektima kvalitete života i

blagostanja na razini osobnih iskustava ali i sa znanstvene strane. Prikazan je Model Kvalitete

života od Schalock and Verdugo (2010). Na taj način stvara se veza između Kvalitete života i

projekta: inkluzivno hranjenje, fizička aktivnost i sport.

Za implementaciju trening aktivnosti 1 pogledajte PowerPoint prezentaciju "Trening aktivnost

1: Model Kvalitete života (Schalock and Verdugo, 2010)" i pridruženi "Priručnik za stručnjake".

https://www.cpwell.eu/


17

5. ZANIMLJIVOSTI

Jeste li znali?

● Kada pojedinci s cerebralnom paralizom brinu o zdravim prehrambenim navikama,

ujedno unapređuju kvalitetu života opće populacije?

● Koliko je hidratacija tijela važna za sveopću dobrobit pojedinaca s cerebralnom

paralizom?

● Kvaliteta života pojedinaca sa oralnim poteškoćama može se poboljšati primjenjujući

zdrav način prehrane?

● “Ne odriči se napornih vježbi, ne odmaraj dugo; održavati zlatnu sredinu. Vježbaj svoje

mišiće hodanjem i naporima dok zadihan u tome ne uspiješ …” Avicenna (980 – 1037)

● “Najvažnije ne treba biti življenje, već kvaliteta življenja” (Socrates, 469- p.K. – 399

p.K.)

● “Preživljavanje je neophodno, ali ne i dovoljno.” (Karl Popper, 1902-1994)

● Fizička aktivnost ne dodaje više godina životu, već više život u godinama kroz redovno

prakticiranje tokom života.

6. IDEJE ZA UNAPREĐENJE

● Postoje mnogo načina adaptacije normalne prehrane osobama sa oralnomotornim

problemima u svrhu promocije njihove inkluzije.

● Nužno je povećati unos vode u svrhu povećanja blagostanja.

● Fizička aktivnost i sport ne bi trebale biti krajnji produkt, već način poboljšanja uvjeta

života osoba s funkcionalnim različitostima i njihovim uspjesima kao osobe.

● Fizička aktivnost i sport ne bi trebale biti standardizirane već adaptirane različitim

profilima sudjelovanja da postanu inkluzivne.

● Sudjelovanje u fizičkim aktivnostima i sportu ne bi se trebalo smatrati kaznom već bi

trebalo predstavljati užitak.

.


18

Što smo naučili?

● Postoji osam dimenzija od čijeg utjecaja se sastoji naša Kvaliteta života. Te dimenzije su

mjerljive osobnim i kulturnim indikatorima te su pod utjecajem osobnim i okolišnih

moderatora i medijatora

● Prvi korak u postizanju osobnih ciljeva je naša mogućnost sudjelovanja u našem životu.

● Redoviti vježbanje, kvalitetna prehrana, prevencija bolesti i dovoljna količina sna su neke od

komponenata fizičkog blagostanja.

● Učenje, kritičko razmišljanje i donošenje odluka, komuniciranje i razvoj socijalnih vještina, rad

kao tim, prepoznavanje i prihvačanje razlika i otpornost na neuspjeh su neke od komponenta

mentalnog blagostanja.

● Razvoj samopouzdanja, preuzimanje odgovornosti za svoje postupke, prihvatljivo kontroliranje

osjećaja, održavanje vezas/odnosa, samoistraživanje i samodostatnost su neke od komponenti

emocionalnog blagostanja.

● Rješavanje konflikta, razvoj socijalnih vještina, učenje iz različitih iskustava su neke od

komponenti intelektualnog blagostanja.

● Uključivanje u aktivnosti s drugima, sudjelovanje u obiteljskim i socijalnim aktivnostima,

stvaranje kruga potpore prijatelja i sudjelovanje u intimnim odnosima su neke od socijalnog

blagostanja.

● Biranjem optimizma naspram nedaća može biti teško, ali sa pravim setom strategija, osobe

mogu okrenuti novu stranicu i ponovno se bolje osjećati.

● Fizička aktivnost i sport, odmor i prehrana su "formula" za blagostanje zbog svog utjecaja na

fizičko i emocionalno blagostanje.

7. ZDRAVA OBVEZA

Svaki sudionik dobiti će dnevnik; Pitanja ćemo objasniti na slajdovima 23 i 24 PowerPoint

prezentacije koja će biti poslana sudionicima kroz virtualnu platformu.

Sudionici trebaju napisati svoje odgovore izravno na stranicu za domaću zadaću (njihovi

odgovori će biti vidljivi samo njihovim trenerima) ili u svoj dnevnik prije trening aktivnosti 2.

Pitanja imaju dva cilja: s jedne strane, svaki sudionik treba napisati što je naučio, s druge strane

to će biti uvod u trening aktivnost 2. Potrebno je 5 minuta za objašnjenje.

Predstavit ćemo trening aktivnost 2.


19

Brinem se o svom blagostanju i Kvaliteti života. Moja obveza je:

8. REFERENCE:

1. Cerebral palsy. com team. 2017. A sense of well-being is an essential

component in a healthy life. http://www.cerebralpalsy.org

2. Cerebral palsy. com team. 2017. Being a part of the group.

http://www.cerebralpalsy.org

3. Filip Morisse, Eleonore Vandemaele, Claudia Claes, Lien Claes, and Stijn

Vandevelde . 2013 JAN. Quality of Life in Persons with Intellectual Disabilities

and Mental Health Problems: An Explorative Study, Hindawi Publishing

Corporation, The Scientific World Journal,2013(49191) 8 pages.

4. Gregory S Liptak. 2008 APR, Health and well being of adults with cerebral

palsy.Current Opinion in Neurology. 21(2):136–142.

5. Nora E Groce et al., 2013 OCT. Inclusive nutrition for children and adults with

disabilities. The Lancet 1 (4):180–181.

6. Olaf Verschuren, Patrick McPhee, Peter Rosenbaum, Jan Willem Gorter. 2016.

The formula for health and well-being in individuals with cerebral palsy: physical

activity, sleep, and nutrition. Developmental medicine & child neurology. Letter

to the editor, 58: 989–990.

7. Robert L. Schalock, Kenneth D. Keith, Miguel Á. Verdugo, and Laura E.

Gómez. Quality of Life Model Development and Use in the Field of Intellectual


20

Disability. 2011 JAN. Enhancing the quality of life of people with intellectual

disabilities 41(2) :17-32

8. Robert L. Schalock a,*, Miguel Angel Verdugo b, Laura E. Gomez. 2010 OCT.

Evidence-based practices in the field of intellectual and developmental

disabilities: An international consensus approach. Evaluation and Program

Planning 34(3):273–282.

9. Van Der Slot WM et al. 2010 JUN. Participation and health-related quality of life

in adults with spastic bilateral cerebral palsy and the role of self-efficacy. J

Rehabil Med.;42(6):528-35.

10. Verschuren O et al., 2016 SEP. The formula for health and well-being in

individuals with cerebral palsy: physical activity, sleep, and nutrition. Dev Med

Child Neurol;58(9):989-90.

11. World Health Organization. Preamble to the Constitution of WHO as adopted by

the International Health Conference, New York, 19 June - 22 July 1946; signed

on 22 July 1946 by the representatives of 61 States (Official Records of WHO, no. 2, p. 100) and

entered into force on 7 April [Internet]. 1948 p. 100. Available

from: http://www.who.int/suggestions/faq/en/


21

POGLAVLJE 2

NAČELA ZDRAVIH PREHRAMBENIH

NAVIKA


22

1. GLAVNI CILJ

U ovom poglavlju biti će objašnjen osnovni koncept prehrane i koncepti navika hranjenja osoba

s cerebralnom paralizom, naglašavajući važnost provođenja zdravog načina života. Cilj ovog

poglavlja je pružiti osobama sa CP-om znanje i strategije koje su im potrebne kako bi sami

mogli donositi odluke o prehrani. Sljedeće, naglasit će važnost zdravih navika hranjenja na

emocionalno i fizičko blagostanje, kao i na utjecaj na kvalitetu života.

2. ISHODI UČENJA

● Skupine hrane i funkcija hrane

● Zdrava i nezdrava prehrana. Čitanje etiketa na proizvodima.

● Voda i hidratacija.

● Prehrana i zdravlje.

3. TEORIJA

UVOD

U ovom poglavlju raspravljat će se o osnovama prehrane kao i o principima navika zdravog

hranjenja. U današnje vrijeme konstantno smo okruženi informacijama o hrani, prehrani i

navikama hranjenja, ali dostupnost informacijama ne znači uvijek da su pouzdane i točne.

Dakle, postoji potreba da se razjasne osnovni koncepti prehrane i zdravih navika hranjenja

kako bi razumjeli na koji način hranjenje utječe na naše sveukupno zdravlje.

Posljednje poglavlje opisuje kako je fizičko blagostanje jedno od domena kvalitete života.

Zdravo hranjenje ne samo da prevenira određene bolesti (kardiovaskularne bolesti, dijabetes

tip 2...), nego također pomaže u provođenju dnevne rutine osjećajući se fizički bolje. Jedenjem

prave vrste hrane unosimo više energije i lakše se borimo protiv bolesti (npr. kada imamo

prehladu). Kako bi razumjeli ulogu prehrane i fizičkog blagostanja učit ćemo o navikama

hranjenja koje bi trebali primjenjivati ako želimo održati ili unaprijediti zdravlje i kvalitetu

života.

Najprije ćemo učiti skupine hrane i njihovu funkciju. Svaka skupina hrane ima drugačiji utjecaj

na naše tijelo, stoga, učenje njihove funkcije dati će nam nove ideje što jesti ovisno o

potrebama.


23

3.1. GRUPE HRANE I FUNKCIJA HRANE

3.1.1. Grupe hrane

Kotač hrane nam koristi kao vizualni prikaz koji prikazuje kako je hrana klasificirana u grupe u

odnosu na utjecaj kakav ima na naše tijelo. Boje unutar Kotača hrane pokazuje njihovu

funkciju:

1. Povrće i voće.

2. Mliječni proizvodi, mlijeko i proteini (meso, jaja, riba i žitarice).

3. Masti i ugljikohidrati (škrobna hrana).

Slika 1– Kotač hrane


24

3.1.2. Funkcije hrane

Funkcije:

1. Izgradnja tijela: proteini. Proteini su sirovina koja je potrebna za izgradnju struktura

tijela. Npr. mišići su izgrađeni od proteina.

Proteini: riba, meso, jaja, mlijeko, mliječni proizvodi kao jogurt, sir, itd. Ovisno o vrsti mesa,

ribe i sira koje koristimo, može sadržavati značajne količine masnoće (npr. slanina ili tvrdi sir).

2. Proizvodnja energije: ugljikohidrati i masnoće. Njihovim unosom dobivamo energiju. Ako

unesenu količinu ne potrošimo ona se pretvara u masti.

Ugljikohidrati: to je uglavnom škrobna hrana kao kruh, riža, krumpiri, tjestenina i ostale

žitarice kao zob, itd. Mahunarke i grahorice imaju ugljikohidrate u svojem sastavu, ali također i

protein, tako da imaju dvostruku funkciju.

Masti: Ulje (maslinovo ulje, suncokretovo ulje, kokosovo ulje…), maslac itd. U namirnicama

poput oraha i avokada, masti su predominantni nutrient. Orasi također sadrže proteine, te

time imaju dvije funkcije (izgradnja tijela i proizvodnja energije).

3. Tjelesna regulacija: povrće i voće. Pružaju nam vitamine i vlakna koji reguliraju naše tijelo,

tj. omogućavaju da naše tijelo funkcionira.

Povrće i voće: cvjetača, mrkva, grožđe, naranča, jabuka, banane, paprike, gljive, patliđan, kivi,

jagode, rajčica, špinat, lubenica, itd. Voće također ima ugljikohidrata koje nam daje energiju

tako da imaju dvostruku ulogu, ali su prvenstveno tjelesni regulatori. Ugljikohidrati iz voća su

drugačiji od ugljikohidrata koje nalazimo u škrobnoj hrani, zato ih zovemo šećer, osnovna

jedinica ugljikohidrata.

Što su minerali i vitamini? Oni su drugi regulatori tijela prisutni u hrani. Kalcij, željezo,

magnezij itd. su minerali. Vitamini i minerali pomažu obrani našeg tijela, potpomažu normalan

rast, i pomažu stanicama i organima da rade svoj posao. Na primjer, sigurno ste čuli da su

mrkve dobre za oči. To je istina! Mrkve su pune tvari koje se zovu karotenoidi koje vaše tijelo

pretvara u vitamin A, koji sprječava probleme oka.

Drugi način prikazuje skupine hrane, isto kao i količinu unosa koju bi trebali imati kroz

Piramidu hrane:


25

Slika 2 – Piramida hrane (Department of Health of Ireland, December 2016, www.healthpromotion.ie/hp-

files/docs/HPM00796.pdf)

Početkom od baze i krećući se prema vrhu, imamo voće i povrće koji imaju mali kalorijski

sadržaj te pružaju tijelu vodu, vitamine, minerale i vlakna. Prema gore nalazimo žitarice i

njihove derivate kao što su kruh, tjestenina, krumpir i žitarice za doručak. Sve žitarice i krumpir

imaju visok postotak škroba, niski postotak proteina i još niži postotak masti. Postotak šećera u

žitaricama za doručak je visok, zato trebamo gledati žitarice bez dodanog šećera (cjelovite

žitarice, zobene pahuljice…).


26

Prema gore, nalazimo mlijeko i jogurt. Mlijeko je dobar izvor kalcija u našoj prehrani. Također,

neke vrste povrća kao što su brokula i cvjetača vrlo su bogate kalcijem, isto kao i sjemenke

sezama (mljevene). Jogurt može biti lakši za probavit osobama intolerantnima na laktozu no

isto tako trebamo obratiti pozornost na njihov šećerni udio. Puding i deserti, koji imaju visok

udio masti i šećera, također se trebaju jesti povremeno.

Na sljedećoj razini Piramide, nalazimo veliku grupu različitih proizvoda kao što su sir, nemasno

meso, riba, jaja i mahunarke (grah):

Mahunarke su biljna hrana s visokim udjelom bjelančevina i vlakana; uz osiguravanje

visokokvalitetnih bjelančevina, oni su dobar izvor vitamina B, minerala poput željeza, kalcija i

cinka te su alternativa potrošnji mesa.

Sir sadrži bjelančevine i masti, trebali bi uvijek birati “mekane” sireve i ne jesti suhe sireve

(tvrdi sir, meki sir, kozji sir…) prečesto.

Riba sadrži bjelančevine i zdrave masti, točnije omega 3 ulje. Probajte izbjegavati prženu

(pohanu) ribu. Jaja također imaju visok udio bjelančevina.

Meso nam pruža visoko kvalitetne bjelančevine. Njihov udio masti je varijabilan. Ovisno o vrsti

mesa, može varirati od gotovo nula pa do gotovo 30%. Preferira se konzumirati bijelo meso i

umjereno konzumiranje crvenog mesa.

Na sljedećoj razini Piramide, nalazimo ekstra djevičansko maslinovo ulje, jedno od najzdravijih

vrsta ulja i najviše preporučljivih za salate i punjenje naših obroka s kalorijama (u slučaju da

trebamo dobiti na težini). Maslac, margarin i uljni umaci kao što je majoneza trebaju se koristiti

u vrlo malim količinama.

Na samom vrhu piramide, lagano odvojeno od nje, nalazimo proizvode koji (inicijalno) ne bi

trebali postojati u našoj prehrani, no oni se još uvijek na široko konzumiraju. Naš glavni cilj je

pokušati ih ne jesti, ali ako ih još uvijek konzumiramo radi bilo kojeg razloga, trebamo to činiti

samo povremeno. Hrana koju bi trebali izbjegavati: grickalice s visokim udjelom masti, šećer i

sol (čokolade, krafne, torte, čips, slatkiši i kolači), slatka pića (zamrznuta pića, sok iz boce) i

neke vrste keksa ili žitarica za doručak s visokim udjelom masti i šećera.


27

3.2. ZDRAVA I NEZDRAVA HRANA - ČITANJE OZNAKA

Sada kada smo naučili grupe hrane, njihove funkcije i neke od karakteristika različitih vrsta

hrane, naučit ćemo kako razlikovati zdravu hranu ili hranu koja ima dobar utjecaj na naše tijelo

od nezdrave hrane, koja može naštetiti našem tijelu.

Koja je razlika između svježeg i prerađenog / proizvedenog?

Svježa hrana je proizvod koji dolazi ravno iz prirode, koji nije bio modificiran u tvornici. Na

primjer: svježe meso, voće, povrće, jaja, riba, mahunarke, krumpiri, riža ili mlijeko.

Obrađena/proizvedena hrana je proizvod koji je bio modificiran u tvornici prije nego što smo

ga pojeli: keksi, čokolada, čips, kobasice, majoneza, sok, milkshake…

Što čini proizvod nezdravim?

Uglavnom, dodani šećer i zasićene masti (palmino ulje, životinjska mast poput sala) čine

proizvod koji se smatra nezdravim. hrana s visokim udjelom šećera i zasićenih masti mogu

oštetiti naše tijelo (čips, slatkiši, krafne…).

Kako znamo da je nešto zdravo ili nezdravo?

Čitajući oznake. Svježa hrana je češće zdravija od prerađene hrane. No nije sva prerađena

hrana nezdrava, i zato trebamo naučiti kako čitati nutritivne vrijednosti napisane na oznakama

proizvoda kojeg kupujemo. Primjeri zdrave prerađene hrane: prirodan jogurt, svježi sir, kruh,

žitarice za doručak bez dodanog šećera itd.

3.2.1. Čitanje oznaka: nutritivne vrijednosti i sastojci.

Sastojci: To su komponente proizvoda hrane

navedene redoslijedom od najviše do najniže.

Stoga, prvi sastojak s liste je onaj koji je prisutan u

najvećoj količini. Postoje neki sastojci koji mogu

uzrokovati štetu našem tijelu: pokušajte izbjegavati

proizvode s palminim uljem, hidrogeniziranim

mastima/uljima i svinjsku mast.

SAVJET!→Ako je šećer prvi sastojak na listi, to

znači da je to proizvod u kojem je glavni sastojak

šećer, stoga, očito je da je to nezdravi proizvod i

smijete ga uzeti u malim količinama ili ga izbjegnite

kupovati.


28

Hranjive vrijednosti na naljepnici: za razliku od sastojaka, proizvodi hrane pokazuju

nutritivne informacije na naljepnici, hranjive vrijednosti, što je zahtijevano na većini prerađene

hrane.

Započnite s količinom posluživanja

1. Započnite s količinom posluživanja. Pogledajte ovdje za obje veličine posluživanja (iznos

koji ljudi normalno jedu) i nutricionističke informacije za 100g.

2. Provjerite ukupne kalorije. Ako pazite na svoju težinu trebate smanjiti kalorije.

3. Koristite postotak dnevnih vrijednosti (DV) za pomoć pri procjeni proizvoda. Dnevne

vrijednosti su prosječne razine hranjivih tvari za osobe koje jedu 2,000 kalorija na dan.

Postotak DV su za čitav dan, ne samo za jedan obrok ili užinu:

➢ Nisko je 5 posto ili manje. Težiti niskom sadržaju zasićenih masnoća, trans masti,

kolesterola i natrija.


29

➢ Visoko je 20 posto ili više. Težiti više vitaminima, mineralima i vlaknima.

4. Ograničiti zasićene masnoće, dodane šećere i natrij (sol). Kontrola količine zasićenih

masnoća, šećera i natrija (soli) može vam pomoći smanjiti rizik od bolesti (dijabetes, srčane

bolesti…). Jedenje previše dodanog šećera otežava zadovoljavanje potrebnih hranjivih tvari

u vašem zahtjevu za kalorijama. Osim toga, visoke razine natrija (soli) mogu dovesti do

toga da imate visoki krvni tlak, što se naziva još i hipertenzija, što je opasno za vaše

zdravlje. Održavanje unosa soli manje od 5 g dnevno pomaže u sprječavanju hipertenzije.

Ne zaboravite težiti niskom postotku DV tih nutrijenata.

5. Uzimajte dovoljno vitamina, minerala i vlakana. Jedite dovoljno vlakana, kalija, vitamina

D, kalcija i željeza kako biste održali dobro zdravlje i smanjili rizik od određenih

zdravstvenih problema kao što su osteoporoza i anemija. Osobe s CP-om imaju veću

vjerojatnost da pate od osteoporoze, zbog čega je vrlo važno uzeti u obzir unos kalcija.

Jedite više voća i povrća da biste dobili više od tih nutrijenata (hranjivih tvari). Ne

zaboravite ciljati visok postotak DV tih nutrijenata.

Dodatne hranjive tvari

➢ Proteini. Kao što je već spomenuto, jedite: nemasno meso, perad, ribu, jaja, nemasno

mlijeko, jogurt bez dodatka šećera i sira, grah i grašak, maslac od kikirikija, sjemenke i

proizvode od soje.

➢ Ugljikohidrati. Postoje tri vrste ugljikohidrata: šećeri, škrob i vlakna. Jedite punozrnati kruh,

žitarice, rižu i tjesteninu plus voće i povrće.

➢ Šećeri. Jednostavni ugljikohidrati ili šećeri prirodno se pojavljuju u hrani kao što su voćni

sok (fruktoza) i mlijeko (laktoza) ili dolaze iz rafiniranih izvora kao što je stolni šećer

(saharoza) ili kukuruzni sirup. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) postavila je

preporučenu granicu od 25g (oko šest žličica) šećera dnevno za odraslu osobu normalne

težine.

Kartica za kupovanje hrane

Pomoći će nam da odlučimo koja je hrana zdravija od druge. Jednostavno usporedite

informacije koje se nalaze na etiketama hranjivih vrijednosti koji se odnose na masti, zasićene

masnoće, šećer i sol i usporedite je s tom karticom za kupovanje hrane. VAŽNO: Može biti

situacija u kojoj ćemo trebati proizvod ili dodatak visokih vrijednosti masti i šećera, tako da

se to neće uvijek primjenjivati.


30

➢ Ako je vrijednost među brojevima u zelenoj boji, to znači da možete jesti proizvod svaki

dan.

➢ Ako je vrijednost među brojevima u žutom, to znači da ga ne biste trebali jesti baš svaki

dan.

➢ Ako je vrijednost među crvenim brojevima, trebali biste pokušati izbjegavati jesti, ali ako

to učinite, uzmite u vrlo malim količinama ili povremeno..

Kartica za kupovanje hrane:

Kartica za kupovanje pića:


31

3.3. HIDRATACIJA

Voda je također važna za naše tijelo, zapravo, oko 75% naše tjelesne težine je voda. Način na

koji dopuštamo ulazak vode u naše tijelo je pijenje, posredovan osjećajem žeđi. Ponekad se

osjećaj žeđi ne pojavljuje sve dok nismo dehidrirani, zato bismo se trebali držati

hidratiziranima. Slinjenje može povećati rizik ili dehidraciju.

Savjeti kako se održati hidratiziranim:

➢ Uvijek nosite bocu vode sa sobom. To bi vam moglo pomoći da stvorite naviku

regulacije pijenja.

➢ Dodajte okus u vodu sa cijeđenim limunom ili narančom

➢ Napravite prirodne voćne sokove i dodajte im vodu.

➢ Pijte čajeve (osim onih koji sadrže kofein - zeleni i crni čaj) ili biljne napitke

➢ U slučaju dysphagije, koristite zgušnjivače za vodu.

3.4. PREHRANA I ZDRAVLJE

Prehrana je jedan od najvažnijih doprinosa ljudskom zdravlju: možemo poboljšati naše

zdravlje prehranom, i možemo oštetiti naše zdravlje neadekvatnom prehranom. Općenito,

zdrave prehrambene navike pridonose upravljanju težinom, krvnim tlakom i kolesterolom, kao

i sprječavanju nekoliko bolesti poput dijabetesa, bolesti srca, moždanog udara i nekih vrsta

raka. Kod ljudi s cerebralnom paralizom, dobra prehrana je osobito važna za tjelesni i duševni

razvoj i održavanje. Stoga bi zdrava prehrana omogućila osobama s CP-om da dosegnu svoj

puni potencijal i poboljšaju svoje tjelesnu i duševno dobrobit, što rezultira boljom kvalitetom

života.

Glavni prehrambeni problemi povezani s cerebralnom paralizom su pothranjenost,

prekomjerna tjelesna težina, konstipacija, gastroezofagealni refluks i dehidracija. Postura

tijela, sami unos (smanjena funkcija mišića), endokrini i ostali problemi gastrointestinalnog

sustava (slaba apsorpcija) mogu doprinijeti neadekvatnoj prehrani kod osoba s CP-om.

Pothranjenost može prouzročiti štetne posljedice, uključujući smanjenu moždanu funkciju,

smanjenu funkciju imunološke obrane, smanjenu snagu mišića i endokrinološke promjene

(promijenjene hormone) ili rast neuspjeha tijekom djetinjstva. S druge strane, prekomjerna

tjelesna težina može povećati rizik od dijabetesa, srčanih stanja, smanjene pokretljivosti.

Ove uobičajene teškoće vezane za CP bit će temeljito objašnjene u Jedinici 3, ali ovdje možete

pronaći savjete (prehrambene navike) koji vam mogu pomoći::


32

▪ Ako je pothranjenost problem, pokušajte sljedeće: jedite više ugljikohidrata i zdrave

masti (orašasti plodovi, maslinovo ulje, avokado ...).

▪ Ako je prekomjerna tjelesna težina problem, pokušajte sljedeće: smanjite

ugljikohidrate i masti (nikad ih u potpunosti ne uklanjajte iz prehrane). Povećajte

povrće. Pokušajte izbjegavati jesti zalogajčiće visokog udjela masti, šećera i soli

poput: čokolade, torte, čipsa i slatkiša.

▪ Ako je pretjerano slinjenje problem, pokušajte sljedeće: povećajte hidrataciju

(provjerite dio o hidrataciji kako bi pronašli neke savjete).

▪ Ako je konstipacija problem, pokušajte sljedeće jedite više voća i povrća ipovećajte

hidrataciju

Postoje neki zdravstveni stručnjaci koji bi mogli biti od posebne pomoći kao što su: zubar,

dijetetičar, liječnik opće prakse, fizioterapeut, ostali terapeuti.

Govoriti o mojim simptomima: Vrlo je važno da osobe s CP-om priopće bol ili nenormalan

položaj povezan s njihovim tijelom. Također je važno da skrbnici i obitelj mogu otkriti kada se

osobe s CP-om bore s komuniciranjem tih situacija nelagode.

Emocionalna dobrobit kroz jedenje

Čin jedenja hrane ne odnosi se samo na prehrambenu funkciju. Saznali smo da jedemo kako

bismo dobili energiju, izgradili strukture tijela itd., ali također i jedemo kako bismo osjetili

užitak jedenja hrane koju volimo i provodimo dobro vrijeme s prijateljima i rođacima u

druženju dok jedemo. To znači da je hrana također povezana s osjećajem dobrog i dobrim

emocijama, stoga hrana i čin prehrane vezan je uz emocionalno dobrobit u tom smislu.

Naučili smo da je emocionalna dobrobit jedan od nužnih čimbenika za održavanje dobre

kvalitete života. Stoga, QoL vezan uz hranu ne ovisi samo o zdravom jedenju i poboljšanju

tjelesne dobobiti, nego također radi na emocionalnoj dobrobiti prehranom što vam daje

zadovoljstvo ili jedenje u društvu.

Ali, neka hrana koja nam pruža užitak dok je jedemo ispada da je nezdrava hrana: čokolada,

slatkiši, krafne, ukusni zalogajčići poput čipsa, kolači ili hrana visokog udjela masti kao što su

hamburgeri, kobasice, masni sir. Isto tako jedenje u društvu ponekad implicira jedenje

nezdravih obroka ili odlazak u fast food restoran. Zato trebamo pronaći dobar balans između


33

jedenja zdravo i jedenja nezdravo koji nam pruža užitak. Pronaći dobar balans ne znači u

potpunosti izbaciti svu nezdravu hranu drastično ili prestati se družiti s prijateljima jer oni

obično idu u fast food restorane. Korištenjem pristupa sve ili ništa izbacivanja određene

hrane obično vodi do neuspjeha.Stoga, da bi pronašli balans, samo povremeno bi trebali jesti

nezdravu hranu koja nam daje zadovoljstvo , radeći promjene laganom supstitucijom “loše”

hrane s dobrom.

Jednostavno je ako ga učinite jednostavnim, počnite polako i radite promjene kroz vrijeme!

Također možete probati različite vrste riba, voća, povrća i čak recepata, kroz

eksperimentiranja. Možda ćete imati zadovoljstvo u jedenju zdrave hrane koju inače nikada

ne biste zamišljali jesti.

Ako ne uspijete to učiniti u nekom trenutku, samo se vratite na put. Svaka promjena koju činite

važna je za poboljšanje vaše emocionalne dobrobiti. Nemojte se razočarati samim sobom ako

se počinite propust, smatrajte to kao pogrešnom stepenicom i samo se usredotočite na

stvaranje zdravih odluka u budućnosti.

4. AKTIVNOSTI

4.1. TRENING AKTIVNOST 2: NAČELA ZDRAVIH PREHRAMBENIH NAVIKA

Trening aktivnost 2 govori o principima zdravih navika hranjenja. Osnovni koncept prehrane

govori o različitim grupama hrane i njihovim funkcijama. Cilj kojim se postižu navike zdravog

hranjenja kod osoba sa CP obuhvaća plan kako napraviti zdrave odabire u konzumiranju hrane i

kakav utjecaj ima prehrana na njihovo fizičko i emocionalno blagostanje te kvalitetu života

kako je ranije objašnjeno.

Za implementaciju Trening aktivnosti 2 pogledajte Power Point prezentaciju "Trening aktivnost

2: Načela zdravih prehrambenih navika" i pridruženi "Priručnik za stručnjake".

5. ZANIMLJIVOSTI

Da li ste znali ?

● Različite grupe hrane imaju različite specifične akcije u našem tijelu?

● Etikete vam mogu pomoći u odabiru najboljih proizvoda prema prehrambenim

vrijednostima?

● Unos voća i povrća kao i dobra hidratacija su ključne za prevenciju zatvora?

● Hrana je također povezana sa našim emocionalnim blagostanjem?


34

6. IDEJE ZA POBOLJŠANJE

● Pokušajte uključiti sve grupe hrane svakodnevno u svoje obroke.

● Obratite pozornost na etikete kako bi znali koje nutrijente nam hrana osigurava.

● Pokušajte održavati zdravu, dobro balansiranu i sveobuhvatnu naviku hranjenja kako bi

poboljšali kvalitetu života.

Što smo naučili?

● Svaka grupa hrane donosi specifične dobrobiti za naše tijelo.

● Pothranjenost može dovesti do drugih zdravstvenih problema te je iz tog razloga

potrebno održavati dobar prehrambeni status.

● Dobro uravnotežena, raznolika prehrana je ključna u prevenciji različitih zdravstvenih

problema kao što su zatvor, visoki krvni tlak i smanjena mobilnost.

7. ZDRAVE OBVEZE

Brinuti ću se o svom blagostanju i kvaliteti života. Moja obveza je:

8. REFERENCES

1. British Dietetic Association (BDA). BDA Food Fact Sheets. Website:

https://www.bda.uk.com/foodfacts/home

2. Department of Health of Ireland, December 2016, www.healthpromotion.ie/hp-

files/docs/HPM00796.pdf

3. Nutrición básica humana. Author: José Miguel Soriano del Castillo. ISBN: 978-

84-370-6546-5

4. U.S. Food and Drug Administration (FDA). "How to Understand and Use the

Nutrition Facts Label". Website:


35

https://www.fda.gov/Food/LabelingNutrition/ucm274593.htm

POGLAVLJE 3

PODRŠKA U PROCESU HRANJENJA


36

1. GLAVNI CILJ

U ovom poglavlju odrediti će se značenje integracije osoba s CP u zajednici, poput uključivanja

pomagala, recepata, tehnika kuhanja i ostalog. Sve navedeno doprinijeti će boljem uključivanju

pojedinaca s oralno-motoričkim teškoćama u zajednicu te će pozitivno utjecati na njihovu

dobrobit.

2. ISHODI UČENJA

● Podrška u oralnno motoričkim poremećajima i poteškoćama gutanja

● Hranjenje po PEG protokolu

● Tehnike kuhanja

● Uključivanje pomagala i ostalih izvora

3. TEORIJA

3.1. PODRŠKA U ORALNO MOTORIČKIM POREMEĆAJIMA I POTEŠKOĆAMA GUTANJA

Različiti čimbenici, uključujući posturu, unos hrane, apsorpicija, endokrini i gastrointestinalni

problemi mogu uzrokovati slabu nutriciju osoba s CP.

3.1.1. Disfagija/ oralno-motoričke poteškoće

Disfagija je medicinski termin za simptome koji uzrokuju poteškoće gutanja. To znači da je

potrebno više vremena i truda za prolazak hrane i tekućine od usta do trbuha (Gallegos, Brito-

de la Fuente, Clave, Costa; Assegehegn, 2017), te je ponekad gutanje potpuno onemogućeno.

Uz disfagiju se može vezati i pojava osjećaja boli (Del Giudice i sur.,

1999).

Gutanje je kompleksni proces koji uključuje nekoliko različitih mišića i živaca te postoji nekoliko

stanja koja mogu utjecati na sami proces gutanja uzrokujući disfagiju.

Kada mišići i živci usta i grla ne funkcioniraju na tipičan način, to stanje rezultira time da hrana i

piće “odlaze krivim smjerom”. To znači da hrana i piće ulaze u pluća umjesto u želudac.

Navedeno može dovesti do upala prsnog koša i upale pluća (Erasmus, van Hulst, Rotteveel,

Willemsen; Jongerius, 2012).

Disfagija i oralno motorna disfunkcija je pod tretmanom logopeda i nutricioniste. Doktori i

medicinske sestre su također uključene u proces.


37

Znakovi da gutanje možda nije dobro:

● Kašljanje i gušenje tijekom gutanja hrane ili pića.

● Ponavljajuće respiratorne infekcije ili temperature (nepoznatog uzroka).

● Hrana ili piće “skreće s puta”.

● Segmentirano gutanje (korak po korak) ili sporije jedenje od uobičajenog

● Često ispiranje grla nakon unosa hrane/pića (glas može zvučati mokro i da žubori).

● Hrana ostaje u ustima nakon obroka (uzrokuje loš zadah).

● Gubite na težini, pothranjenost i dehidracija.

● Salivacija ili refluks.

3.1.2. Smjernice sigurnog gutanja

Ključne stavke:

1. Sjednite uspravno s rukama i ramenima položenima prema naprijed, ne oslanjati

ruke/laktove na stol.

2. Ostanite u gore navedenom položaju barem 30 minuta nakon svakog obroka/pića.

3. Izbjegavajte hranjenje ili konzumaciju pića u ležećem položaju s obzirom na to da je to

vrlo teško i/ili nesigurno za gutanje.

4. Nikad ne govorite tokom hranjenja ili konzumacije pića.

5. Uzimajte malo po malo, posebno tekućine - pola ili jedna čajna žlićica.

6. Svaki zalogaj progutajte dvaput. Ako glas žubori progutajte ponovo.

7. Izbjegavajte hranu pomiješanih konzistencija, npr. minestrone juha, voće i povrće s

korom poput graška, vlaknastu hranu poput celera.

8. Izbjegavajte ljepljivu hranu kao što je karamela.

9. Pokušajte ne naginjati glavu unazad kada pijete.

10. Nikad ne koristite slamku za konzumaciju pića. Postoje adaptirane slamke za tu svrhu.

Uputa obitelji/skrbnicima: Ne nudite hranu ili piće osobi s teškoćama gutanja osim ako je

on/ona u potpunosti oprezna.


38

3.1.3. Visokorizična hrana

Neka hrana može biti posebno teška za sigurno gutanje. Neka će zahtijevati poseban oprez,

druga će se u potpunosti izbjegavati. Vaš logoped i dijetetičar će vas savjetovati. Dolje je popis

oblika hrane koja može biti teška za jesti:

● Vlaknaste strukture, npr. ananas, celer, grahorice, salata.

● Povrće i voće s korom, npr. velike grahorice, zapečene grahorice, soja, grašak, grožđe.

● Hrana pomiješanih konzistencija, npr. juha s grudicama, pirjano voće, sjeckano meso s

umakom, pahuljice koje se ne tope u mlijeku (muesli).

● Hrskava hrana, npr. tost, zapečeno tijesto, grickalice.

● Teška hrana, npr. kuhani i slatkiši koji zahtijevaju jače žvakanje, orašidi i sjemenke.

● Hrana koja sadrži puno tekućine koja se oslobađa tijekom žvakanja. Iz tog razloga

sladoled može biti opasan.

UPUTA: Nema sladoleda, ledenih lizalica ili želea osim ako je preporučeno od strane logopeda

individualno.

3.1.4. Uspostavljanje vlastitih nutritivnih potreba

Može biti teško upoznati se s vlastitim potrebama tijela za hranom i pićem kada imate teškoće

gutanja. Možda vam treba dulje da dovršite obrok i nekada su lagana jela manje hranjiva od

normalnih.

Ukoliko ste bili bolesni, posebno je važno osigurati se da jedete i pijete dovoljno svaki dan. To

će prevenirati gubita težine i pomoći u dobivanju na težinu koju ste izgubili.

Evo nekoliko savjeta kako biste si olakšali:

● Jedite “pomalo i često”. Zahtijevajte barem dva hranjiva međuobroka.

● Pokušajte s dodavanjem kalorija i proteina kako bi hrana bila što hranjivija. Možda ćete

biti savjetovani za uzimanje posebnih nutritivnih dodataka prehrani od strane vašeg

dijetetičara ili doktora. Oni mogu doći u obliku tekućine spremne za konzumaciju ili kao

prah koji se pripremi kao piće.


39

a) Tekućine:

Važno je da unosite dovoljno gustih tekućina svaki dan. Ukoliko imate teškoća s konzumacijom

4 čaše dnevno, vaš logoped ili dijetetičar će možda predložiti isprobavanje gotovih gustih

napitaka.

b) Dodavanje kalorija dijeti osoba s disfagijom:

Osobe kojima je potrebna dijeta za osobe s difagijom, ponekad pokazuju teškoće u konzumaciji

sve potrebne hrane. Evo nekoliko ukusnih uputa za pomoć u prevenciji gubitka kilograma.

Molimo vas provjerite s vašim logopedom/dijetetičarom koja hrana je pogodna vaoj dijeti.

● Pire od povrća a mlijekom, vrhnjem ili kremastim sirom. Pokušajte s dodavanjem

ribanog sira ili jaja.

● Zobena kaša veoma je hranjiv doručak – napravite ju s mlijekom radije nego s vodom i

dodajte med ili šećer.

● Napravite instant juhe ili umake s mlijekom umjesto vode.

● Dodajte sir i vrhnje omletu.

● Kuhano povrće jedite s umacima poput kremastog sira, humusa ili kiselog vrhnja.

● Radite sheke-ove s jogurtom i svježim voćem (budite sigurni da nema komadića/ kore

ako je tako preporučeno u vašoju dijeti).

● Umaćite vaše omiljene kekse u čaj ili kavu.

Budite sigurni da koristite punomasno mlijeko, a ne obrano ili mlijeko sa smanjenim udjelom

masti osim ukoliko ste pretili). Mlijeko možete obogatiti dodavanjem nekoliko žlica mlijeka u

prahu. To koristite kao napitak ili za kuhanje.

UPUTA: Ukoliko primjetite da gubite na kilaži, trebate kontaktirati svojeg dijetetičara ili

doktora koji će vam dati prijedloge za prevenciju.


40

3.1.5. Upute za pomoć kod suhih usta

● Uvijek konzumirajte dovoljno tekućine i bezalkoholnih pića uz obrok (zgusnute do

pravilne konzistencije).

● Izbjegavajte sve što pogoršava suhoću, poput alkohola, kofeinskih napitaka, pušenja i

disanja na usta.

● Pijuckamo sokove i druge tekućine (dodatke prehrani) tokom dana. Imajte neto za piti

pored kreveta.

● Zamijenite slinu zamjenskom slinom.

● Stimulirajte proizvodnju sline s- žvakanjem žvakaćih guma bez šećera, trljanjem

pamučnih vata umočenih u sok od limuna ispod jezika, lizanjem slatkiša/lizalica bez

šećera s okusom citrusa (razgovarajte s vašim logopedom prije).

● Izbjegavajte začinjenu, suhu ili hrskavu hranu poput keksa.

● Smanjite unos slane hrane jer ona može uzrokovati bol u suhim ustima.

● Jedite laganu kremastu hranu poput složenaca i juha.

● Hranu učinite hranjivim s umacima, uljem, margarinom, maslacem, salatnim

preljevima, majonezom ili jogurtom.

● Žvačite ananas jer njegovi enzimi pomažu čišćenju usta. Provjerite sa svojim

logopedom je li prikladna tekstura.

● Zaštitite se od karijesa/ propadanja zubi svakodnevnim četkanjem zubi i desni.

● Izbjegavajte ljepljivu hranu poput karamele.

● Održavajte vaša usta čistima (četkanjem dvaput dnevno).

● Koristite pastu za zube s florom.

● Koristite bezalkoholnu tekućinu za ispiranje usta s florom.

● Redovito posjećujte stomatologa.

● Ukoliko se zrak u vašim ustima čini suh, pokušajte s korištenjem ovlaživača zraka ili

postavite posudu s vodom blizu izvora topline kako biste ovlažili zrak. (ovlaživač i

posuda s vodom trebaju se čistite svakodnevno).

3.1.6. Upute za nošenje s promjenama okusa

● Redovno koristite tekućinu za ispiranje usta.

● Konzumirajte puno tekućine. Zgusnute po preporuci.

● Lagano testiranje voćnih sokova može pomoći u uklanjanju neugodnih okusa.


41

● Konzumacija začinjenih umaka može pomoći- curry umak, chilli umak, slatki ili kiseli

umak. Upamtite, jako začinjena hrana ne preporuča se osobama koje imaju suha usta.

● Pojačajte okus hrane dodavanjem sezonskih začina poput origana, timijana, taragona,

češnjaka ili Worcester umaka.

3.1.7. Oralno facijalne miofunkcionalne vježbe

Kod osoba sa oralno motoričkim disfunkcijama/disfagijom važno je da skrbnici nauče izvoditi

oralno facijalne vježbe za povećanje funkcionalnosti oralno facijalne muskulature koja je

uključena u različitim fazama gutanja. Važno je naučiti različite pokrete kako bi poboljšali slabu

elevaciju i zatvaranje grkljana tokom gutanja te tehnike stimuliranja refleksa gutanja. Znanja bi

trebala biti usvojena uz nadzor logopeda.

3.2. TEHNIKE KUHANJA

Jedan od načina nošenja sa teškoćama gutanja je usitnjavanje hrane i napitaka do sigurne

konzistencije preporučene od strane logopeda (Shaunak i Kelly, 2017). Usitnjenu hranu i piće

lakše je kontrolirati u ustima i lakše se proguta.

a) Piće:

● Možda ćete trebati zgusnuti piće do sigurne konzistencije za gutanje.

● Zgusnuta pića sporije otječe u ustima i grlu. To daje veću mogućnost kontrole pokreta

u ustima te više vremena za lakše i sigurnije gutanje.

b) Hrana:

● Možda ćete trebati omekšati ili zgnječiti hranu u pire što će biti lakše žvakati i gutati.

● Određena hrana je teška za gutanje. Možda ćete trebati izbjegavati hranu poput crnog

kruha, orašida, hrskavih keksa, itd (Osvrnite se na stranicu 38 o visokorizičnoj hrani

koju treba izbjegavati).

c) Vježba:

● Možda ćete trebati raditi vježbe jačanja mišića korištenih za zagriz, žvakanje i gutanje

hrane. Vaš logoped će vas savjetovati o vježbama.

d) Prah za zgušnjavanje:

● Dodaje se hrani i tekućini kako bi ih zgusnuo.


42

3.2.1. Disfagija i opisi teksture hrane

Što su ovi opisi?

Ovi opisi opisuju oblike i teksture hrane potrebne pojedincima s disfagijom (teškoćama

gutanja) i osobama s rizikom od gušenja ili aspiracije (hrana ili tekućina skrenu s puta).

Teksture hrane su:

A = Lagana pire dijeta

B = Lagana pire dijeta za disfagiju

C = Tekuća zgnječena dijeta za disfagiju

D = Mekana /vilicom zgnječena dijeta za disfagiju

Vaš logoped savjetovati će vas koju teksturu dijete trebate slijediti (NPSA, 2011).

3.2.2. Zgušnjivači tekućine

Ukoliko imate teškoće gutanja, vaš logoped će vam savjetovati guste tekućine kako bi osigurali

sigurno gutanje. Guste tekućine su one u koje je dodan komercijalni zgušnjivač.

Zgušnjavanjem tekućina, konzumacija pića će se olakšati te će biti sigurnija. Ako ste u bolnici,

oni će vam dati zgušnjivače. Ako ste kod kuće, doktor opće prakse će vam ih pripisati.

Zgušnjivači se mogu koristiti u toplim i hladnim napitcima.

Različite razine zgušnjavanja:

● Razina 1:

Ova konzistencija može se piti kroz slamku ili iz čaše (ukoliko je savjetovano ili

preferirano). Ostavlja tanki sloj na stražnjoj strani žlice.

● Razina 2:

Ova konzistencija je pregusta za piti kroz slamku, ali se može biti iz čaše. Ostavlja tanki

sloj na stražnjoj strani žlice.

● Razina 3:

Ova konzistencija ne može se piti kroz slamku ili iz čaše. Mora se konzumirati žlicom.

("Puding" na slici 3).


43

3.2.3. Priprema hrane po vlastitom izboru mekano i glatko

Neka od vaše omiljene hrane može se pripremiti mekano i glatko koristeći rješenje namakanja.

● Rješenje namakanja

● 200 ml tekućine (npr. mlijeko, voćni sok,temeljac).

● 1 čajna žlica za zgušnjavanje.

Priprema:

1. Ulijte tekućinu u zdjelu, dodajte prašak za zgušnjavanje ili alternativni

zgušnjivač te pomiješajte.

2. Koristite odmah nedopustivši da se smjesa zgusne prije dodavanja hrane.

3. Umočite hranu u smjesu kako bi se zgusnula na minutu te stavite na tanjur.

4. Poklopite i stavite u hladnjak na 30 minuta prije posluživanja.

● Prijedlozi posluživanja

● Cijeli keksi mogu biti mekani i glatki koristeći rješenje namakanja.

● Biskvit može biti pripremljen mekan i glatki koristeći namakanje u sirupu od

višanja.

● Kruh može biti pripremljen mekan i glatki koristeći rješenje namakanja u

povrtnom temeljcu.


44

3.2.4. Prijedlozi pripreme hrane

● Svakodnevna hrana može biti pripremljena mekano i glatko finim usitnjavanjem,

pravljenjem pirea i sjeckanjem.

● Mekana hrana može biti pripremljena bez namakanja, ali mora biti dovoljno mekana

da se može zgnječiti vilicom.

● Pomagalo za gnječenje krumpira može se koristiti za uklanjanje kore, npr.krumpira,

voća, povrća.

● Vilica se može koristiti za gnječenje mekane hrane, npr.banane.

● Blender se može koristiti za sjeckanje mesa i piletine na manje komadiće, prikladne za

mekanu dijetu.

● Miješati okuse dodavajući umak, Worcester umak, ketchup, curry prah, bilje i začine

glavnim jelima ili džem slatkim jelima.

3.2.5. Prijedlozi za posluživanje i prezentiranje hrane

● Prezentirajte svaki oblik hrane odvojeno.

● Izbjegavajte miješanje svega zajedno.

● Ukoliko su potrebni umaci, pomiješajte ih u hranu.

● Izbjegavajte korištenje niskokaloričnih ili malomasnih tekućina kako bi omekšali hranu,

npr.koristite mlijeko ili vrhnje umjesto vode.

● Odvojite svaki višak tekućine prije posluživanja.

● Poslužite hranu hladnu ili toplu radije nego na sobnoj temperaturi.

3.3. DODATNA POMAGALA I OSTALI IZVORI

Korisna oprema:

Sljedeća oprema može pomoći u pripremi preporučene konzistencije i smanjiti količinu

vremena za pripremu obroka. Mnoga oprema se već možda i nalazi u vašoj kuhinji.

● Sito/ cjedilo može biti korisno u uklanjanju ljuski iz umaka, juha i pirea.

● Ribeži su korisni za usitnjavanje povrća prije kuhanja.

● Pjenjače i ručni mikseri korisni su za miješanje suhih sastojaka u umake. Također su

korisni za dodavanje zgušnjivača napitcima, juhama ili vrhnje za šlag te izradu pirea od

malih količina hrane.


45

● Nisu korisni za izradu pirea od tvrde hrane poput kuhanog mesa jer ostavljaju

komadiće.

● Aparati za obradu hrane koji sjeckaju, režu, usitnjavaju, miješaju odlični su za štednju

vremena pripreme hrane. Hrana se može kuhati, a zatim izblendati u glatku i gustu

teksturu.

● Mješalice su nužne u pripremi glatkih i gustih jela. Također su korisne u pripremi

ukusnih gustih napitaka.

● Kalupi za hranu mogu se koristiti kako bi unaprijedili prezentaciju modificiranih jela.

● Aparati za izradu smoothija usitnjavaju i oblikuju voće u zdrave smoothije.

● Plastične čaše (s drškama) vrlo su korisne za guste napitke. Dostupne su u svakoj

trgovini koja prodaje kuhinjski pribor.

3.4. HRANJENJE PREMA PEG PROTOKOLU

Perkutana endoskopska gastrostoma (PEG) cijev je plastična cijev koja se stavlja u želudac kroz

kožu. PEG cijev najčešće se koristi za unos hrane i tekućine ukoliko osoba nije u mogućnosti

jesti ili piti kroz usta. Medikamenti i voda daju se putem PEG cijevi (Campos i sur., 2015).

Kao prvo, potrebno je savjetovanje sa nutricionistom kako bi odredili kalorijske potrebe, nekim

tko će objasniti upotrebu i održavanje cijevi za hranjenje i uputa ili recept za dodatke prehrani

(Loser i sur., 2005).

3.4.1. Podrška u djetinjstvu

Neka istraživanja preporučaju kako hranjenje putem gastrostome kod djece s cerebralnom

paralizom može pomoći u povećanju tjelesne težine, unapređenju nutricije i smanjenju

učestalosti respiratornih teškoća te također rezultira unaprijeđenim zadovoljstvom i kvalitetom

života skrbnika (Sullivan i sur., 2004).

Različiti su ishodi korištenja gastrostome. Oni uključuju iritaciju kože, granulaciju

(mikroskopske krvne žile koje rastu oko stome), infekcije i istjecanje koje se najčešće mogu

spriječiti pravilnom njegom i manjim medicinskim intervencijama. Veće komplikacije mogu se

javiti, ali incidencija je uglavnom niska.

Istraživanje je samo jedan dio dokaza koji informira o upotrebi intervencija. Gastrostoma će

biti dobra za neke osobe s CP, ali ne za sve. Činjenica kako malo istraživanja provedenih o

učincima ne bi trebala sprječavati osobe s CP, njihove obitelji, skrbnike i zdravstvene stručnjake

u razmatranju isplativosti korištenja gastrostome (Mahant, Jovcevska i Cohen, 2011).


46

Zaključak:

Za obitelji koje razmišljaju o gastrostomi, treba razjasniti kako izbor korištenja ili nekorištenja

PEG cijevi je drugačiji kod svakog i doktor bi trebao odlučiti o tome na temelju situacije i osobe.

3.4.2. Oralno facijalna stimulacija

Čak i kod korisnika s PEG važno je nastaviti s oralno facijalnom stimulacijom kroz masaže i

taping s prstima i/ili specijalnim četkicama za obraze, bradu, usne i unutrašnjost usta (obrazi,

desni, zubi i jezik). Materijali i njihova temperatura može varirati. Cilj stimulacije je poboljšati ili

spriječiti gubitak procesa gutanja sline koji bi trebao ostati što funkcionalniji a salivacija bi se

trebala spriječiti ili smanjiti koliko je moguće. Osim toga, usta i područje oko usta je vrlo

osjetljivo te daje ugodan osjećaj kada se stimulira na pravilan način. Također, ugodan osjećaj je

prisutan kada žvačemo hranu ali kod osoba s PEG oralna šupljina više nije stimulirana

prolaskom hrane kroz usta. Stimulacija je jasno definirana jačinom pritiska i vremenskim

trajanjem, a ovisi o osjetljivosti osobe s CP, što definira stručnjak. Stimulacija treba biti

provedena pod nadzorom logopeda.

4. AKTIVNOSTI

4.1. TRENING AKTIVNOST 3: PODRŠKA U PROCESU GUTANJA I HRANJENJE PREMA PEG

Trening aktivnost 3 je razvijena za stručnjake i skrbnike. Trening aktivnost 3 je bazirana na

teoriji, kako pružiti potporu osobi sa CP pri poremećajima hranjenja i gutanja ili PEG. Pruža

nam informacije o: problemima hranjenja kod CP, disfagije, strategijama modifikacije hrane i

tekućina, oralno facijalene stimulacije, prilagođenim priborima za jelo, zgušnjivačima,

parentalnoj i enteralnoj prehrani (kada je oralno hranjenje nemoguće), razmatranju korištenja

PEG i PEG protokola. Vodi se rasprava o praktičnim aktivnostima za sudionike.


3: Potpora u procesu gutanja i hranjenja sa PEG" i pridruženi "Priručnik za stručnjake".

4.2. TRENING AKTIVNOST 4: RECEPTI ZA ADAPTACIJU HRANE

Trening aktivnost 4 ilustrira važnost prezentacije hrane za osobe s poteškoćama hranjenja i

gutanja te sagledava socijalni aspekt tijekom pripreme hrane i zajedničkog objedovanja. Pruža

primjere i ideje kako modificirati hranu kako bi postigla izgled, miris i okus originalnog jela. Ova

trening aktivnost sastoji se od velikog praktičnog dijela u kojem sudionici obavljaju kupovinu u

dućanu za obrok koji će pripremiti i jesti kao grupa. Priprema i objedovanje jela treba biti

prilagođeno mogućnostima i poteškoćama svakog sudionika koristeći adaptirane alate i

modificirajući hranu i tekućinu kada je potrebno..


47

Za implementaciju trening aktivnosti 4 pogledajte PowerPoint prezentaciju "Trening akttivnost

4: Recepti za adaptiranu hranu"’ i pridruženi "Priručnik za stručnjake".

5. ZANIMLJIVOSTI

Jeste li znali:

● Da pojedinci s CP imaju teškoće žvakanja i gutanja (disfagija)?

● Da postoje tehnike i strategije za pojedince s disfagijom za postizanje njihovih

nutritivnih potreba?

● Da u slučajevima disfagije, zgušnjivači mogu napitke učiniti sigurnijim?

● Da PEG može biti opcija pojedincima s CP koji imaju ozbiljne teškoće žvakanja i

gutanja?

● Možete promijeniti konzistenciju i teksturu hrane koristeći mnogo korisnih i efikasnih

inkluzivnih alata?


● Obratite pažnju na držanje i izbjegavajte rizičnu hranu, to je vrlo važno kod osoba s

disfagijom.

● Kod osoba koje imaju problema s gutanjem i žvakanjem, bilo bi dobro prilagoditi

teksturu i konzistenciju pomoću zgušnjivača hrane.

● Male promjene u pripremi hrane mogu povećati adheziju na prehranu osoba s

cerebralnom paralizom.

● Kada pojedinci imaju velike poteškoće s gutanjem i pothranjeni su, PEG može biti

učinkovita alternativa.

Što smo naučili?

● Prilagodba hrane i pića, vježbe za povećanje funkcije mišića uključenih u griženje,

žvakanje i gutanje te korištenje zgušnjivača hrane važni su kod osoba s CP i disfagijom.

● PEG može biti koristan u smislu dobivanja tjelesne težine, izbjegavanja bolesti dišnog

sustava i poboljšanja kvalitete života osoba s CP i njihovih njegovatelja.

● Korištenje inkluzivnih alata i drugih vrsta opreme za pripremu i konzumaciju jela

učinkovito je u smislu vremena provedenog u pripremi jela, povećanju kvalitete

prehrane osoba koje imaju problema sa žvakanjem i gutanjem te u poticanju njihove

samostalnosti.


48

7. ZDRAVE OBAVEZE

Brinem se za svoje blagostanje i kvalitetu života. Moja obaveza je:

8. REFERENCE

1. Campos, M. A., Dias, D., Tristão, I., Mesquita, M., João Arrifano, M., Sampaio, J., … Rodrigues, T. (2015). Guia - para a gastrostomia endoscópica percutânea - o caso da paralisia cerebral. Retrieved from http://www.apn.org.pt/documentos/guias/Guia_para_a_gastrostomia_endoscopica_percutanea_APN_APPC.pdf 2. Del Giudice, E., Staiano, A., Capano, G., Romano, A., Florimonte, L., Miele, E., … Crisanti, A. F. (1999). Gastrointestinal manifestations in children with cerebral palsy. Brain; Development, 21(5), 307–311. 3. Erasmus, C. E., van Hulst, K., Rotteveel, J. J., Willemsen, M. A. A. P.,; Jongerius, P. H.

(2012, March). Clinical practice: Swallowing problems in cerebral palsy. European

Journal of Pediatrics. Berlin/Heidelberg. https://doi.org/10.1007/s00431-011-1570-y

4. Gallegos, C., Brito-de la Fuente, E., Clave, P., Costa, A.,; Assegehegn, G. (2017).

Nutritional Aspects of Dysphagia Management. Advances in Food and Nutrition

Research, 81, 271–318.

5. Gangale, D.C., (2001), The source for oral-facial exercises; update; expanded,

LinguiSystems

6. Logemann, J.A., (1998), Evaluation and treatment of swallowing disorders, Austin TX:

Pro-Ed

7. Loser, C., Aschl, G., Hebuterne, X., Mathus-Vliegen, E. M. H., Muscaritoli, M., Niv, Y., …

Skelly, R. H. (2005). ESPEN guidelines on artificial enteral nutrition--percutaneous

endoscopic gastrostomy (PEG). Clinical Nutrition (Edinburgh, Scotland), 24(5), 848–861.

http://www.apn.org.pt/documentos/guias/Guia_para_a_gastrostomia_endoscopica_

http://www.apn.org.pt/documentos/guias/Guia_para_a_gastrostomia_endoscopica_

https://doi.org/10.1007/s00431-011-1570-y


49

8. Mahant, S., Jovcevska, V., & Cohen, E. (2011). Decision-making around gastrostomy-

feeding in children with neurologic disabilities. Pediatrics, 127(6), e1471-81.

https://doi.org/10.1542/peds.2010-3007

9. NPSA. (2011). Dysphagia Diet Food Texture Descriptors. National Patient Safety

Agency. Retrieved from

http://www.hospitalcaterers.org/publications/downloads/dysphagia-descriptors.pdf

10. Shaunak, M., & Kelly, V. B. (2017). Cerebral palsy in under 25 s: assessment and

management (NICE Guideline NG62). Archives of Disease in Childhood - Education and

Practice. https://doi.org/10.1136/archdischild-2017-312970

11. Sullivan, P. B., Juszczak, E., Bachlet, A. M. E., Thomas, A. G., Lambert, B., Vernon-

Roberts, A., … Jenkinson, C. (2004). Impact of gastrostomy tube feeding on the quality

of life of carers of children with cerebral palsy. Developmental Medicine and Child

Neurology, 46(12), 796–800.

12. www.cerebralpalsy.org/information/dysphagia


50

Poglavlje 4

NAČINI ZA POVEĆANJE FIZIČKE

AKTIVNOSTI I BAVLJENJE SPORTOM


51

1. GLAVNI CILJ

Promicati i razvijati uvjete pristupačnosti redovitoj praksi fizičke aktivnosti i sportova na

početku životnog ciklusa, počevši od najranije dobi i nastavljajući se na stariju dob tj. kroz

životni ciklus, koji mora započeti nakon rođenja i mora se produžiti do kraja života.

2. ISHODI UČENJA

● Tjelesna/fizička aktivnost i bavljenje sportom u svakodnevnom životu

● Prilagođena tjelesna aktivnost i bavljenje sportom kod kuće

● Inkluzivna tjelesna aktivnost i bavljenje sportom izvan kuće

● Opuštajuće aktivnosti

3. TEORIJA

3.1.TJELESNA AKTIVNOST I BAVLJENJE SPORTOM U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU

Tri glavna potencijalna ishoda tjelesne aktivnosti i bavljenja sportom : prevencija sekundarnih

oštećenja mišića i kostiju, povećanje fizičkog funkcioniranja, poticanje kognitivnog, socijalnog i

emocionalnog razvoja te konačno razvijanje, održavanje i moguće obnavljanje neuronskih

struktura i putova (DL Damiano, 2006).

Sa zdravstvene strane, redovito vježbanje i bavljenje sportom mogu svakodnevni život učiniti

lakšim i ugodnijim. Ostale prednosti uključuju:

▪ Poboljšanje dobrobiti i smanjenje stresa.

▪ Poboljšanje zdravlja (smanjenje razine kolesterola i krvnog tlaka, smanjen rizik od

pretilosti, dijabetesa i srčanih bolesti).

▪ Kontroliranje tjelesne težine i poboljšana mogućnost izvođenja aktivnosti dnevnog

života.

▪ Povećanje kondicije (bolje disanje, povećanje snage i izdržljivosti).

▪ Poboljšanje ravnoteže i koordinacije te povećanje opsega pokreta i pokretljivosti

zglobova.

Opće je poznato da ako želite biti zdravi, fizička aktivnost i/ili bavljenje sportom i/ili vježbanje

moraju postati dio vašeg načina života.


52

3.1.1. Tjelesna aktivnost

Ponašanje koje uključuje tjelesnu aktivnost od iznimne je važnosti u promociji aktivnog i

zdravog načina života, u djetinjstvu i mladosti, ali i u starijoj dobi. Prema Coetzee (2000, kako

navode Teixeira i Seabra, 2004) ovo ponašanje rezultat je interakcije između genetskih

predispozicija i socijalne uključenosti, čime pridonosi sprječavanju bolesti i pretvara ih u

prednost u kvaliteti života tijekom adolescencije i odrasle dobi.

Obiteljsko okruženje ima važan utjecaj na sjedilački način života ili snagu djece, s

pretpostavkom veće važnosti za djecu/mlade ljude sa smanjenom mobilnosti (Maitland,

Stratton, Foster, Archaeological Site and Rosenberg, 2013). Trenutno, vrijeme provedeno

sjedilačkim načinom života povećalo se u kućnom okruženju (Matthews, Chen, Freedson et al,

2008) zbog utjecaja koji tehnologije imaju u svakodnevnom životu, a to se prenosi u štetne

učinke na zdravlje (npr. prekomjerna težina i pretilost, smanjenje tjelesne sposobnosti i

zaostajanje u razvoju vještina) (Teixeira and Seabra, 2004).

Promicanje navika aktivnog života trebalo bi imati utjecaj od rane dobi zato što postoji veća

vjerojatnost da će tjelesni aktivna djeca biti aktivni i zdravi mladi i odrasli ljudi (Cleland, Dwyer,

Venn, 2012). Stoga, ključnu ulogu ima uključivanje roditelja u tjelesne aktivnosti zato što su oni

primjer koji će se slijediti (Shari, Lamichhane, Broadband, et al, 2017). Praksa tjelesne

aktivnosti smatra se procesom socijalizacije kroz koji djeca stječu vještine, vrijednosti, stavove,

standarde i znanja povezana sa socijalnim ulogama (Dorsh, Simith and McDonough, 2009,

quoted by Teques and Serpa, 2013).

Tjelesna aktivnost je bilo koje tjelesno kretanje koje rezultira kontrakcijom mišića, i koje ima

potrošnju energije iznad razine mirovanja (ACSM, 2009). Dakle, tjelesna aktivnost može se

provesti putem (1) kućanskih poslova kao što su čišćenje i pospremanje kuće ili peglanje, (2)

pojedinačnih ili grupnih rekreativnih aktivnosti kao što su ples, pokretna traka za trčanje,

vožnja bicikla i (3) igre.

Tijekom djetinjstva, učenje je određeno razmjenom s okolinom, pa su stoga fizički prostor,

razni materijali i društvene igre ključni. Kod kuće, fizički prostor i druge mogućnosti zabave

same po sebi predstavljaju prepreku za tjelesnu aktivnost u kući (Maitland, Stratton, Foster,

Archaeological Site and Rosenberg, 2013). Stoga je potrebno otkriti tjelesne aktivnosti koje se

mogu izvoditi kod kuće, navodeći važnost igara kao sredstva za stjecanje i razvoj motoričkih

vještina, koje poboljšavaju intelektualni, socijalni i emocionalni razvoj (Vygotsky, 1991).

Kako bi se osiguralo da je ovaj razvoj učinkovit, ključno je prilagoditi aktivnosti interesima i

sposobnostima pojedinca. Primjer su video igre (npr. Wii Sport Games) koje se nameću kao

način promoviranja tjelesne aktivnosti, kombinirajući dobrobit tjelesne aktivnosti sa

zanimanjem za tehnologiju (Shari, Lamichhane, Broadband, et al, 2017). Za osobe s

cerebralnom paralizom video igre omogućuju povećanje potrošnje tjelesne energije, rad mišića

i poboljšanje ravnoteže. Video igre unutar Wii Sports su praktični primjeri igara srednjeg do

visokog intenziteta za osobe sa obostranom spastičnom CP i GMFCS tipa I ili II.


53

S druge strane, tjelesna aktivnost razvijena kod kuće može ukloniti neke druge navedene

probleme zbog toga što uključuje obitelj, smanjuje potrebu za prijevozom na drugo mjesto, a

čime se izbjegavaju arhitektonske prepreke koje su često prisutne i koje ograničavaju pristup

određenoj tjelesnoj aktivnosti. Također, omogućena je veća fleksibilnost, udobnost, privatnost

i prilagodba vlastitim željama.

Sudjelovanje u igrama i rekreativnim aktivnostima omogućuje djeci i mladim osobama da

adaptiraju svoj motorički sustav pojednostavljujući izvođenje pokreta koji je na početku bio

kompliciran. Prilagođavaju svoj obrazac ponašanja u odnosu na poteškoće s kojim se susreću.

Vrlo je važno pružiti djeci i mladim osobama iskustva koja rekreiraju realnost i/ili služe za

evaluaciju vještina. To im omogućava razvoj motoričkog repertoara ali također i socijalni i

osobni razvoj.

U slučaju cerebralne paralize, a s obzirom na neuronsku plastičnost u prvim godinama života,

učenje motoričkih vještina je ključno u tom razdoblju, a rekreativne aktivnosti zauzimaju

glavnu ulogu. Martin (2006) predlaže određene strategije za poboljšanje motoričkog učenja, a

one uključuju aktivnu ulogu djeteta u procesu stjecanja vještina, motivaciju, aktivno

istraživanje, demonstraciju, izloženost različitim iskustvima, učenje kroz ponavljanje,

generalizaciju naučenog na svakodnevne situacije i povratne informacije. Međutim, mnogo

puta osobe s cerebralnom paralizom, a posebno djeca, ograničeni su u iskustvima dnevnog

života i zabave (Carvalho, 1998; Missiuna i Pollock, 1991; cit in Cazeiro i Lomônaco, 2011), što

može spriječiti stjecanje osnovnih pojmova, razvijanje apstraktnog mišljenja, olakšavanje

upoznavanja vlastitog bića i uloge, kao i poticanje socijalizacije i neovisnosti (Bruner, 1986;

Carvalho, 1998; Ferland, 2006; Hartley, 1971; Piaget, 1945/1975; Vygotsky, 1976; cit in Cazeiro

i Lomônaco, 2011).

Na taj način, za djecu s CP provedba i mogućnosti za rekreativne aktivnosti imaju važnu ulogu u

poboljšanju motoričke koordinacije, kognicije, socijalizacije, pažnje i ravnoteže, te vještina

potrebnih za izvedbu aktivnosti dnevnog života (Lorenzini, 1999; Peres, Sparling, Walker, &

Singdahlsen, 1984; cit in Cazeiro & Lomônaco, 2011). Uzimajući u obzir kognitivne i jezične

posljedice oštećenja mozga kod osoba s CP, razvoj aktivnosti dnevnog života i igara koje

uključuju znanje i razumijevanje osnovnih pojmova (npr. unutra, desno, puno) omogućuje

pojedincu spontanu integraciju koja vodi učenju (Cazeiro i Lomônaco, 2011).

Kako bi omogučili djeci i mladim osobama uspješno izvođenje fizičkih i rekreacijskih

aktivnosti nužno je i od iznimne važnosti implementirati adaptacijske strategije,

metode i tehnike u organizaciji i razvoju aktivnosti, prostora i materijala kao što su

adaptirane igračke (Araújo e Galvão, 2007; citado em Ram, Saints e Zuttin, 2014).


54

3.1.2. Vježba

Vježba je planirana i svrhovita akcija s ciljem poboljšanja naše kondicije i zdravlja.

Ponekad ćete osjetiti moguće prepreke u vježbanju, ali sjetite se da se mnoge aktivnosti mogu

prilagoditi vašim potrebama. Veliki broj dvorana za vježbanje sada je potpuno dostupan i za

osobe s invaliditetom.

Sudjelovanje u nekoj aktivnosti ili sportu je neophodno za vašu fizičku spremnost.

Osim toga, tjelesna aktivnost i tjelovježba mogu vam pomoći da poboljšate svoje mentalno

zdravlje. Vježbanje može poboljšati zdravlje i dobrobit poboljšanjem raspoloženja, smanjenjem

stresa i smanjenjem depresije. Također, može pomoći u podizanju samopouzdanja i pružiti

smjelost u drugim područjima života. Kako biste stekli ove psihološke prednosti, morate

vježbati redovito, a to nije uvijek jednostavno. Osobe s invaliditetom mogu se suočiti s brojnim

preprekama u provođenju tjelesne aktivnosti što može biti pravi izazov u stjecanju i održavanju

kondicije.

Primjeri nekoliko prepreka i kako ih možete savladati:

1. “Stvarno ne znam odakle početi”.Najvažnije je da nađete aktivnost koju volite kako

ne biste izgubili interes za nju. Odlazak u teretanu zajedno s prijateljem, priključivanje grupi za

vježbanje ili odlazak u park s obitelji; dodavanje društvenog elementa može aktivnost učiniti

zabavnijom. Nemojte se bojati uključivanja u nove i nepoznate aktivnosti budući da vam se

mogu svidjeti i zainteresirati vas za nastavak. Pronađite istomišljenike s kojima ćete vježbati

tako da jedni druge motivirate.

2. “Nemam vremena”. Nedostatak vremena za vježbanje je stvarni problem.

Poteškoće s odlaskom na mjesto za vježbanje mogu vam oduzeti puno vremena ili biti skupi pa

je važno razmotriti gdje još postoji mogućnost za vježbanje. Dugi put do lokalne teretane više

nije potreban ako možete vježbati u lokalnom parku ili u vlastitom domu/vrtu. Količina vježbi

koju morate napraviti da bi vam bila korisna također je često preuveličana. Čak 30 minuta

aktivnosti umjerenog intenziteta dnevno, pet puta tjedno, dovoljno je da biste se osjećali

tjelesno i mentalno zdravo. Više kraćih vježbi od 10 minuta su također dovoljne.

3. “Moj lokalni centar nije pristupačan”. Pristupačnost je čest problem s kojim se

susreću osobe s invaliditetom. Međutim, ne morate nužno imati teretanu ili rekreacijski centar

da bi postali aktivni. Jako puno vježbi možete napraviti s jako malo opreme u različitim

okruženjima kao što su kuća ili park.

4. “Osjećam se preumorno za vježbanje”. Ako vam ovo zvuči poznato, onda razmislite

u koje vrijeme ste najviše umorni. Ako je to navečer, probajte vježbati rano ujutro ili poslije

pauze za ručak. Ako ste ujutro najumorniji, razmislite o vježbanju u kasnijim satima. Ovi

jednostavni koraci pomoći će vam da počnete s vježbanjem. Također, treba uzeti u obzir da

redovito vježbanje može smanjiti umor i pomoći da bolje spavate. Nakon nekoliko tjedana

redovite tjelovježbe zamijetit ćete kako imate više energije.


55

5. “Oduvijek sam bio/la loš/a u vježbanju i sportovima”. Možda niste voljeli

tjelovježbu u školi zbog naglaska na natjecateljskom raspoloženju, grupne atmosfere ili zato što

ste uvijek bili zadnji izabrani u grupu. Možda vam je teško zaboraviti loše emocije povezane uz

to, ali ne zaboravite da kao odrasla osoba možete sami izabrati oblik tjelovježbe ili sport koji

želite, možete odabrati s kim ćete to raditi, kada i hoćete li raditi zbog razonode ili

natjecateljski; sami birate! Pronalazak oblika tjelovježbe koju volite svakako će produžiti vašu

uključenost u vježbanje.

3.2. PRILAGOĐENA TJELESNA AKTIVNOST KOD KUĆE

Ako trenutno radite jako malo tjelesne aktivnosti i vježbanja, možete početi s povećanjem

svakodnevnih aktivnosti kod kuće. To će pomoći u poboljšanju vašeg zdravlja, povećanju

energije i kontroli tjelesne težine. Razmotrite neke od sljedećih ideja:

- Vrtlarenje.

- Čišćenje i ostali kućanski poslovi.

- “Sam/a ću to napraviti”. Ako je to nešto što sam/a mogu napraviti, napravit ću to svaki

dan, umjesto da netko drugi to radi za mene.

- Igranje igara s članovima obitelji.

- Plesanje.

Vježbajte onoliko koliko možete i napravite pauze kada je to potrebno. Jednom kada se

osjećate spremno, možete razmisliti o planiranom programu vježbanja. Planirani trening

obično se sastoji od tri komponente: zagrijavanje, glavni trening i istezanje. Glavna razlika kod

pojedinaca s CPomje vrsta i trajanje tjelovježbe koju osoba izvodi. Također, na to može utjecati

i je li osoba u invalidskim kolicima ili ne.

Prije svake vježbe potrebno se zagrijati. Učinkovito zagrijavanje potrebno je za pripremu tijela

na vježbanje i obavezno je prije svakog treninga.

▪ 5-10 minuta aktivnosti laganog ili umjerenog intenziteta povećat će broj otkucaja srca i

temperaturu mišića.

▪ Potrebno je postupno povećanje intenziteta aktivnosti do razine na kojoj ćete vježbati.

▪ U zagrijavanje pokušajte uključiti pokrete iz aktivnosti za koju se pripremate. Pokreti

koje radite neovisno o glavnom treningu mogu pripremiti Vaše tijelo na zahtjeve koji se

javljaju tijekom glavnog treninga.

▪ Dulje trajanje zagrijavanja može Vam koristiti ako imate spastični oblik CP-a, dok

osobama s atetoidnim oblikom CP-a može koristiti više relaksacijskih vježbi i vježbi za

umanjenje stresa.


56

3.2.1. Aerobik

Prednosti: Jeftin je. Može se izvoditi kod kuće ili kao dio prilagođenog programa vježbanja.

▪ Aerobik na stolcu: Ova vježba kombinira pokrete gornjeg dijela tijela za povećanje

fleksibilnosti i kardiovaskularne izdržljivosti. Vježbe se izvode u sjedećem položaju;

obično uz glazbu.

▪ Plesanje: Ova vježba izvodi se uz glazbu tako da glazba ujedno određuje i brzinu

pokreta i intenzitet. Potrebno je unaprijed znati koju brzinu otkucaja u minuti srce

može podnijeti. Potrebno je pažljivo razmotriti ispravno poravnanje tijela, intenzitet

disanja i opseg pokreta. Oprez: može biti opasno za osobe sa značajnim kontrakturama

i gubitkom gustoće kostiju.

▪ Aerobik kod kuće: Posavjetujte se sa svojim fizioterapeutom o razvijanju specifičnih

vježbi koje možete izvoditi kod kuće.

▪ Bicikliranje rukama/vožnja bicikla. Relativno učinkovit oblik za lokomotorni sustav.

Možete koristiti sobni bicikl u svom domu ili u teretani.

3.2.2. Trake za vježbanje

Uključuje upotrebu širokih elastičnih traka za trening izdržljivosti i istezanja. Trake su često

napravljene od gume i dolaze u različitim oblicima, dužinama i razini otpora. Jedan kraj obično

je pričvršćen na stacionarni objekt. Drugi kraj namijenjen je držanju u ruci i proteže se za

vježbanje željenog dijela tijela. Sve istezanje treba se izvoditi polako. Treba poduzeti mjere

opreza kako ne biste ispustili traku tijekom vježbanja. Pitajte stručnjaka, kao što je

fizioterapeut za vježbe koje najbolje odgovaraju vašoj fizičkoj situaciji.

3.2.3. Trening utezima

Ova vježba može uključivati slobodno podizanje utega ili vježbanje na spravama s utezima; kod

kuće ili u teretani. Trening snage ne mora se izvoditi isključivo u teretani; podizanje pakiranja

šećera, limenki, boca ili jednostavno težine vlastitog tijela može biti prilično teško ovisno o

težini, broju ponavljanja i izboru vježbe. Slabiji mišići mogu ojačati ciljanim vježbama kratkog

trajanja. Stavljanje težine povećava snagu; ponavljanje povećava izdržljivost. Razina otpora i

broj ponavljanja svake vježbe mogu se mijenjati kako biste dobili željeni rezultat. Nemojte

podizati slobodne utege sami. Pitajte stručnjaka, kao što je fizioterapeut za vježbe koje najbolje

odgovaraju vašoj fizičkoj situaciji.


57

Jesu li video igre dobra ideja?

Potrošnja energije sudionika s CP mjerena tijekom Wii Sports tennis igre i igre boksanja

postigla je razinu potrebnu za poboljšanje i održavanje zdravlja. U istraživanju, svi sudionici

postigli su razinu veću od 3MET (potrošnja energije izražena je u metaboličkim ekvivalentima),

ili umjerenu razinu intenzivna aktivnosti (H.L. Hurkmans, 2015). Aktivne video igre, kao što je

Wii Sports, čine se kao privlačni alati za poboljšanje razine dnevnih aktivnosti i podizanja fizičke

sposobnosti osoba s kroničnim tjelesnim oštećenjem. Osobe s CP mogu imati povećanu

potrošnju energije pri igranju Wii Sports igre zbog specifičnih čimbenika povezanih s CP-om

kao što su povišen tonus mišića i posturalna nestabilnost. Praktične prednosti videoigara su da

osobe s kroničnim fizičkim oštećenjem mogu igrati kod kuće s osobom bez invaliditeta, ili

online pod nadzorom fizioterapeuta, čime se smanjuje potreba za putovanjem do

rehabilitacijskih centara. Igranje igara kod kuće eliminira izazove vezane uz prijevoz i

pristupačnost trgovina i zgrada, koje predstavljaju ozbiljne prepreke za tjelesnu aktivnost

osobama s kroničnim fizičkim oštećenjem. Stoga, igranje Wii Sports tenisa i boksa čini se kao

aktivnost umjerenog intenziteta za osobe s bilateralnom spastičnom CP i GMFCS razinama I ili

II, i mogu biti korisni alati za promicanje aktivnog i zdravog načina života.

3.2.4. Joga

Poboljšava ravnotežu, držanje, fleksibilnost i obrazac disanja. Usmjerenost na polagane,

svjesne pokrete može pomoći u poboljšanju ravnoteže i koordinacije.

3.3. INKLUZIVNA TJELESNA AKTIVNOST IZVAN KUĆE

Tjelesna aktivnost pospješuje ukupni razvoj osobe, ne samo u fizičkom obliku, nego i u

emocionalnom, društvenom i psihološkom. Sve te vještine poboljšane su kada se tjelesna

aktivnost izvodi redovito, u grupi ili u različitim kontekstima (Neto, 2001).

Kada govorimo o tjelesnoj aktivnosti izvan kuće, ne uzimamo u obzir isključivo tjelesnu

aktivnost u formalnom obliku i strukturiranu (npr. u klubu ili teretani), već govorimo o svim

aktivnostima koje uključuju potrošnju energije, a u skladu s vježbama umjerenog ili jakog

intenziteta (ASCM, 2009), u kontekstu okupacije ili razonode. Dakle, hodanje na posao, nošenje

stvari iz kupovine, hodanje po stepenicama, trčanje ili plivanje na plaži i igranje tradicionalnih

igara s obitelji i prijateljima primjeri su aktivnosti koje možete izvoditi.

"Igranje na ulici u mnogim gradovima svijeta opasno je po život." (Neto, 2000, pp.1)

Trenutno, s promjenom svakodnevnog života, ritmovima i rutinama, vrijeme koje se provodi u

slobodnim aktivnostima, i na svježem zraku, je znatno smanjeno. Ovi dokazi podrazumijevaju

posljedice u razvoju motoričkih vještina, društvenih vještina i emocionalnih vještina, budući da

djeca više nisu u mogućnosti sudjelovati u spontanoj igri, upoznavati drugu djecu/mlade ljude

izvan kontroliranih uvjeta, te se prilagoditi na novonastale uvjete.


58

Prema Coelho A., Vale, V., Bigotte, Figueiredo-Ferreira, E., Duke, I and Pine, L. (2015), fizička

aktivnost izvan kuće, u doticaju s prirodom promiče kreativnost, razvoj motoričkih vještina,

koncentraciju i sposobnost rješavanja problema. Za osobe s CP ta iskustva su od velikog

značaja budući da omogućavaju sudjelovanje sa sredinom i vršnjacima te omogućavaju rad

terapeuta (npr. razvoj mišićne snage, izdržljivost i ravnotežu) izvan bolničkog okruženja i

dopuštaju razigranost (Bania, Dodd, Baker, Graham & Taylor, 2015). Za osobe s invaliditetom

izvođenje tjelesne aktivnosti nije korisno samo u zdravstvenom smislu već i za razvoj

autonomije i funkcionalnosti (Rimmer, et al., 2004).

Unatoč svim prednostima koje je pokazalo izvođenje tjelesne aktivnosti izvan kuće, ona je i

dalje ograničena po pitanju pristupačnosti, što predstavlja prepreku za pravo o jednakom

sudjelovanju u sportu (Humpel, Owen, Leslie, 2002). Stvaranje pristupačnih uvjeta za prostor i

opremu za obavljanje fizičkih aktivnosti na otvorenom nebi trebalo biti limitirano na lokacije

koje su već postojeće već bi se trebalo proširiti na parkove i prirodu. Nastala je potreba za

omogućivanjem dostupnosti tjelesne aktivnosti svima bez obzira na njihovo fizičko stanje.

Nekoliko istraživanja pokazalo je da je glavna prepreka tjelesnoj aktivnosti povezana s fizičkim

ograničenjima, manjkom specifičnih aktivnosti za osobe s invaliditetom, arhitektonskim

preprekama i prijevozom (Mulligan, et al., 2012; Shields et al, 2012). Formalna ili

konvencionalna fizička aktivnost (natjecateljski sport) ograničena je standardima koji su

nepromjenjivi i rigidni, za sve uključene igrače. To može dovesti do isključivanja ili

ograničavanja sudjelovanja osoba sa invaliditetom, dok neformalno vježbanje služi kao

facilitator sudjelovanja, pogotovo kada uključuje potporu i sudjelovanje prijatelja(npr.

zajednička šetnja).

Formalna tjelesna

aktivnost

Zatvoreni

prostor

Aktivnosti u dvorani; Košarka u invalidskim kolicima; Rukomet i

invalidska kolica; Boćanje; Slalom; Sjedeća odbojka; Plivanje;

Aerobik u vodi.

Vanjski

prostor

Planirana tjelesna aktivnost uz trenera; Atletika; Vožnja tricikla;

Ručni bicikl; Vožnja bicikla;

Neformalna

tjelesna aktivnost

Zatvoreni

prostor

Gymkhana; Ples

Vanjski

prostor

Tradicionalni sportovi i igre (preskakanje užeta, razne igre,

gađanje konzervi, itd...); pješačenje, trčanje, plivanje, vožnja

bicikla; grupe za vježbanje na otvorenom;


59

Možemo početi povećavati našu tjelesnu aktivnost radeći nešto što je već dio naše rutine,

naprimjer:

▪ Hodanje/vožnja biciklom do posla ili do trgovine umjesto vožnja automobilom

▪ Trčanje/vožnja po lokalnom parku ili okolini

▪ Razmislite o volontiranju za lokalnu organizaciju, dobrotvorno društvo ili sportski klub

Ili neki drugi kao terapijsko jahanje, prilagođene aktivnosti u plivanju...

3.3.1. Vježbanje na otvorenom. Kako početi?

1. Prije nego počnete vježbati, savjetujte se s liječnikom ili nekim zdravstvenim

djelatnikom. Neka oni utvrde hoće li lijekovi koje uzimate utjecati na vaše izvođenje vježbi.

2. Pronađite okolinu koja Vam odgovara. Vježbati možete sami kod kuće, a neki ljudi

vole vježbanje u grupama koje ima društvenu komponentu ili vježbanje s prijateljem.

Informirajte se u lokalnoj teretani ili u zajednici o pristupačnosti dvorana za vježbanje, ili

pogledajte dolje navedenu listu s prijedlozima.

3. Postavite realan cilj i probajte ga se držati. Svima je teško naći vrijeme za vježbanje,

ali nakon što počnu vježbati, ljudi lakše pronalaze vrijeme za ponovno vježbanje.

4. Počnite polako i postepeno pojačavajte intenzitet vježbi. Prvih nekoliko puta možda

nećete biti u mogućnosti izvesti aerobne vježbe duže od 2 do 5 minuta. To je u redu. Nemojte

se obeshrabriti! Zapamtite da je bilo kakva vježba bolja od nikakve!


60

Slika 4– Vrste vježbi pogodne za osobe s CP


61

3.3.2. Opuštajuće aktivnosti

Opuštanje omogućuje pojedincu da osjeti svoje tijelo promovirajući svjesnost toničkih funkcija

i razvoja tjelesne percepcije, kroz uspostavljanje veze između emocija i tijela (Maximiano,

2004). Na ovaj način, omogućuje pojedincu da osjeća svoje vlastito tijelo, locira mišićne

napetosti i analizira srčani i respiratorni ritam (Aragón, 2006). Ova svjesnost omogućuje da

istraži i kontrolira stanje tonusa kao i da razumije emocionalno stanje koje se reflektira na

razinu tonusa, ali i promovira emocionalnu kontrolu i tjelesnu kondiciju.

Na ovaj način, različite tehnike relaksiranja omogućuju pojedincu održati, te glavno, regulirati

mišićni tonus, regeneraciju mentalne prezentacije segmenata vlastitog tijela i identifikacija i

asimilacija konteksta koji omogućuju adaptivno ponašanje za svaku situaciju (Gomes, 2009).

Generalno, omogućuje: opuštanje napetosti, redukciju stresa, smanjuje bol, reducira zamor,

potiče spavanje i ima pozitivni psihološki efekt, omogućuje vrijeme za sebe i promovira osjećaj

blagostanja.

Postoje brojne tehnike opuštanja koje su bazirane na ponovnom uspostavljanju osjećaja

samokontrole i reduciranje negativnih psihičkih stanja i emocionalnih osjećaja opuštajući

tenziju, obnavljajući energiju i potičući mir. Najpopularnije metode opuštanja su:

- Progresivna relaksacija prema Jacobson uključuje tri stadija (globalnu relaksaciju, različite

relaksacije i relaksaciju mentalnih aktivnosti) i omogućuje razlikovanje između kontrakcije i

voljnih relaksirajućih stanja, uzimajući u obzir da osoba uči u procjeni vlastitih tenzija u

mišićnim regijama i zatim opuštajući ih.

- Autogena relaksacija prema Shultz uključuje tehnike koje se razlikuju u težini i vrućim

senzacijama i kontroli disanja koja omogućuje postizanje progresivnog stanja generalne

relaksacije, potičući nestajanje tremora i kontrakcija povezanih sa umorom ili anksioznošću.

- Pasivne tehnike mobilizacije koje omogućuju segmentacijsku svjesnost i percepciju,

omogućujući kapacitet za prepuštanje voljnim pokretima i poticanja povjerenja u druge.

Na jednostvan način rečeno, relaksacija može biti posredovana kroz dodir, predmete,

strategije disanja, i tako dalje, koja vodi ka tranzitivnim, sigurnim i stres-regulirajućim

funkcijama (Maximiano, 2004.). Štoviše, u pojedinaca sa CP, opuštanje igra ključnu ulogu u

poticanju koordinacije i motoričke kontrole u različitim situacijama i anksioznosti.

Relaksacija kroz dodir može biti postignuta kroz samo-masažu ili kroz dodir drugih. Ponekad

dodir potiče redukciju tenzije sa smirujućim efektom na živce, organe i duboke mišiće, osim

toga ima i interaktivni karakter. Bitno je uzeti u obzir način dodira, zonu i hotimičnost

izvođenja jer ako nema povjerenja sa medijatorom i ako je pojedincu neugodno, tada postaje

neugodno i ne relaksirajuće iskustvo.

Tehnike disanja također igraju ulogu u stres menadžmentu, pomažući pojedincu da osjeća

manju napetost i više kontrole u situaciji. Treba se napomenuti da osim utjecaja na opću


62

relaksaciju pojedinca, disanje je komponenta koju treba stimulirati, budući da osobe s

cerebralnom paralizom imaju tendenciju da promjenama u respiratornim obrascima.

Nadalje, vježbe opuštanja koje su lagane za naučiti i primjeniti biti će opisane, ne zahtjevajući

specifične materijale i prilagođavanje bilo kojem stanju. Kako god, u obzir treba uzeti da bi

relaksacija trebala biti izvođena u mirnim prostorima sa ugodnom i adekvatnom okolinom i

odijećom (Serra, 2002; Vasquez, 2001; cit in Borges & Ferreira, 2013).

Primjeri aktivnosti mogućih za

izvedbu

Relaksacija preko predmeta Koristeći jedan ili više predmeta (npr. Lopte različite teksture,

štapovi, baloni, itd.), u paru-jedan od sudionika mora ležati i

drugi sa predmetom mora ići preko tijela pružajući različit

pritisak, repetitivne i kontinuirane pokrete. Ovaj proces može

biti izveden individualno pozicionirajući predmete na različite

dijelove tijela (npr. Koristeći anti-stresne loptice ili druge

predmete koji mogu kanalizirati razine aksioznosti).

(Može biti izvedeno sa ili bez glazbe – smirujuće glazbe)

Relaksacija preko dodira U paru, jedan od sudionika bi trebao ležati i drugi ga masirati sa

obje ruke i u različitom ritmu od glave do pete. Dovršiti sa

kompresivnom masažom sa obje ruke, krečući od glave do pete.


Tehnike disanja Individualno izvođenje dinamične i sinkronizirane aktivnosti sa

disanjem – sudionici bi trebali slobodnije se kretati kroz prostor i

duboko udisati i izdisati, zatim povezati pokrete dubokog disanja

sa različitim pokretima (npr. Pomicanje glave, noge, ruke, itd.),

ako je potrebno skrbnik može pružiti podršku implementirajući

ove pokrete i jačati ih. Na kraju, trebali bi položiti svoje ruke na

trbuh i kasnije na prsa i provesti udisaj i duboki izdisaj, za osjećaj

svjesnosti respiratornog ciklusa.



63

Također, kreativna relaksacija može biti korištena. Ekspresivni terapeuti ulaze u integraciju

umjetničkih i kreativnih aktivnosti u smislu rekreacije, edukacije, rehabilitacije ili terapije, kao i

načinu promoviranja zdravog razvoja pojedinca (Warren, 2008). Iskustvo kreativnih trenutaka

omogućuje pojedincu da razvije i istraži različite aspekte svog blagostanja, što predstavlja

veliku vrijednost u reintegraciji njegove duše, uma i tijela, čineći ga da otkrije svoju realnost,

svoj svijet (Warren, 1993.). Stoga, kreativna relaksacija pretpostavlja da korištenje glazbe,

plesa, dramske, kroz druge umjetničke aktivnosti, potiču pojedinčevu realizaciju i ekspresiju

sebe kroz izgradnju ideja, vještina i znanja koje su u osnovi ljudske suštine i koje omogućuju

unapređenje kvalitete života svakog individualca.

Strategije vizualizacije također mogu biti korištene individualno ili u svezi sa drugim metodama

(npr. Zamislite da ste na plaži i da je zrak čist- uključite inspiraciju i osjećaje svjetlosti i glazbe

prigodne za stimulirajuću okolinu).

U nastavku u slučaju cerebralne paralize, senzorička stimulacija i korištenje vodene okoline je

također dobar način za promicanje relaksacije, senzoričkih i proprioceptivnih stimulacija i

emocionalnog i tjelesnog izražaja.

Senzorička stimulacija omogućava razvoj sposobnosti pojedinca da odrađuje i integrira

senzorne informacije, koje omogućuju poboljšanje percepcije i prilagodbe aktivnosti

svakodnevnog života budući da nije namijenjeno poučavanju specifičnih sposobnosti već

poboljšanju pojedinca da percipira što je oko njega (Gregory & Krueger, 2013).

Vodeno okruženje je sredstvo izvrsnosti za oslobađanje pokreta I napetosti jer dinamika vode

smanjuje utjecaj gravitacije, omogućujući pojedincima sa CP-om smanjenje utjecaja na

zglobove, veću slobodu kretanja, poboljšanje funkcije mišića i kardiovaskularnog sustava i

jačanje određenih motoričkih sposobnosti. Ovo se smatra optimalnim okruženjem za za

osiguravanje okruženja za aktivno sudjelovanje pojedinca u poboljšanju njegove

funkcionalnosti jer sloboda koja proizlazi iz njih omogućuje razvoj motivacije i samopouzdanja

(Duarte, 2004; Ruoti, Morris & Cole, 2000; cit in Bonomo, Castro, Ferreira & Miyamoto, 2007).

Nadalje, vodeno okruženje omogućuje pojedincu raznovrsna iskustva koja pogoduju

motoričkom djelovanju osjetilnoj i tjelesnoj percepciji i percepciji njegova potencijala kao i

razvoju psihomotornih kapaciteta kao što su koordinacija, ravnoteža, shema tijela, lateralnost

prostorne orjentacije i vremenske orjentacije (Teixeira, Arroyo & Oliveira, 2007).

Omogućavajući jačanje paraliziranih mišića, poboljšanje držanja i pokretljivost, omogućuje

razvoj osnovnih vještina neophodnih za aktivnosti svakodnevnog života pojedinca (Filho, 2003;

Castro, 2005; cit in Teixeira-Arroyo & Oliveira, 2007).

Razvoj pojedinca s vlastitim tijelom, kao i pojedinca sa okolinom (Teixeira-Arroyo & Oliveira,

2007).

Postoje i druge alternative koje skrbnici i osobe s invaliditetom mogu koristiti za opuštanje kao

što su: meditiranje, pilates, reiki, itd.


64

Važno je proći kroz razdoblje otkrivanja i eksperimentiranja kako bi se promicao odgovarajući

izbor vježbi i metodologija koje su ugodnije i učinkovitije u svakoj situaciji i svakom pojedincu,

uz mogućnost izvođenja vježbi pojedinačno ili uz podršku drugih.

Ukratko, opuštajuće tehnike su namijenje razvijanju osjećaja kontrole tijela i uma, boljeg

osjećaja i sposobnosti obuzdavanja, opuštanja koje ima korisnu i neophodnu ulogu u različitim

životnim uvjetima, u smislu promicanja pozitivnog i dobrobiti - bitno za promicanje kvalitete

života.

a) Glazboterapija:

Nakon dugačkog dana mnogi od nas dolaze kući, uključe radio, mp3 ili iPod kako bi užuvali u

glazbi. Glazba nas opušta nakon radnog dana; daje nam osjećaj mira, harmonije i ravnoteže.

Glazba - sa svojom kompleksnom ljepotom - ne samo da opušta ljude, nego ih i smiruje za

vrijeme stresa. Mnogi od nas možda misle da je to jednostavno užitak slušanja glazbe koji nas

opušta, ali u stvarnosti, događa se nešto fizičko. Glazba ima i neku neočekivanu i vrijednu korist

za osobe s cerebralnom paralizom.

Koncept glazboterapije prakticira se već godinama, ali je preoblikovan u formalnu intervenciju

za osobe s invaliditetom 1940-ih. Programe za glazboterapiju može biti teško pronaći u nekim

zajednicama, a kako je nova, možda nije pokrivena sa svim osiguranjem. Ali medicinska struka

kao cjelina prihvatila je mišljenje da glazba može biti korisna.

Ne samo da donosi radost, ona također stvara okruženje koje omogućuje mladim ljudima da se

razvijaju i usredotočen na svoju cjelokupnu dobrobit.

b) Vizualne umjetnosti:

Vizualne umjetnosti, koje uključuju slikanje, crtanje, izradu skulptura i fotografija te mnoštvo

drugih načina kreativnosti, vjerojatno će biti najčešći od svih umjetničkih programa osmišljenih

za osobe s invaliditetom.

Velika je stvar o vizualnoj umjetnosti da ju se lako modificira; u stvari, roditelji vjerojatno mogu

napraviti neke izmjene dječjim usmjerivačima, olovkama i četkicama te ih poslati na

konvencionalne nastave gdje mogu naučiti više o konceptima poput prostora, sastava, boje i

teksture.

S praktičnog stajališta, vizualne umjetnosti mogu biti teške za privući ljude koji bi se mogli

suočiti s izazovima njihovih fino motoričkih vještina. Postoji nekoliko stvari koje treba

razmotriti: osobe s invaliditetom sudjeluju u radnoj terapiji kako bi im se pomoglo naučiti kako

se nositi sa škakljivim zadacima koje moraju obavljati u svakodnevnom životu. Zašto ne

nadopuniti terapijske ciljeve na zabavan način koji ispunjava osoba s poteškoćama?


65

Alati koji se koriste u umjetničkim studijima koji služe osobama s invaliditetom vjerojatno će

trebati neke prilagodbe. Najčešći su rukohvati i držači na četkama, olovkama i kemijskim

olovkama; slikarske nogare se mogu pričvrstiti na invalidska kolica ili postaviti na stol; posudice

koje su zaštićene od prolijevanja i dodaci dizajnirani za glavu u kojoj umjetnik može

manipulirati četkom, baš kao što se koristi na pokazivaču računala.

Fotografija je također prilagođena kako bi zadovoljila različite fizičke potrebe. Kamere su

pričvršćene za invalidska kolica tako da mogu ostati stabilne dok osoba fotografira. Ako

fotograf ne može koristiti prste, kamere su postavljene na takav način da se može koristit jezik

kako bi se oslobodio zatvarač. Cilj je prilagoditi onesposobljenost sa sposobnosti u nastojanju

da se premosti izazov.

Bitno je zapamtiti da je umjetnost univerzalni dijalog koji nadilazi sva pitanja kulture i politike.

To je individualni izraz, obično bez točnog ili krivog. U umjetnosti nema uspjeha ili propusta, vi

sudjelujete. Kada se umjetnost dijeli, to nije samo za umjetnika. To je za sve nas da učimo i

cijenimo.

c) Umjetnost kao terapija:

Umjetnost kao terapija je koncept koji je postao popularan tijekom proteklih 20 godina,

umjetnička terapija odvija se kada osoba s invaliditetom ima umjetničke radionice u

terapijskom okruženju.

Psiholozi i stručnjaci za mentalno zdravlje prepoznali su da sudjelovanje u umjetničkom

programu - najčešće vizualni umjetnički programi, ali i kazalište i glazba - ima ljekoviti učinak na

ljude suočene s izazovima. Koristeći kreativnost, ljudi koriste svoje umjetničke sposobnosti za

rješavanje unutarnjih sukoba i komunikaciju s drugima. Susreti se provode od strane obučenih i

vjerodostojnih stručnjaka, te ljudi, a sudjelovati mogu u aktivnostima individualno ili u grupi.

Jedinstveni pristup terapiji može se odvijati u programima zajednice, medicinskim uvjetima i

terapijskim susretima jedan na jedan. Umjetnička terapija uspješno se koristi kako bi pomogla

djeci i odraslima da koriste stvaranje slike ili izvedbu kako bi izrazili misli i osjećaje ako ne mogu

koristiti riječi ili ako ne mogu pronaći riječi, da bi rekli drugima kako se osjećaju i kako bi dijelili

ideje.


66

d) Meditacija:

Slika 5 – Jednostavne upute za meditaciju (Website: https://www.mindful.org/meditation/mindfulness-getting-started/ )

https://www.mindful.org/meditation/mindfulness-getting-started/


67

4. AKTIVNOSTI

4.1. TRENING AKTIVNOST 5: TJELESNA AKTIVNOST KOD KUĆE

Trening aktivnost 5 promovira sudjelovanje u fizičkim aktivnostima kod kuće, objašnjava

važnost redovite fizičke aktivnosti, ohrabruje sudjelovanje obitelji, prijatelja i stručnjaka u

promoviranju zdravog i aktivnog stila života i vođenje osoba s CP u razvoju strategija i

instrumenata koji će im pomoći u redovitom vježbanju kod kuće na dnevnoj bazi.


5: Fizička aktivnost kod kuće" i pridruženi "Priručnik za stručnjake".

4.2. TRENING AKTIVNOST 6: FIZIČKA AKTIVNOST IZVAN KUĆE

Trening aktivnost 6 promovira sudjelovanje u fizičkim aktivnostima u raznolikom okruženju van

kuće ohrabrujući sudjelovanje obitelji, prijatelja i stručnjaka u promociji zdravog i aktivnog stila

života života i vođenje osoba s CP u razvoju strategija i instrumenata koji će im pomoći u

redovitom vježbanju izvan kuće na dnevnoj bazi.


6: Fizička aktivnost izvan kuće" i pridruženi "Priručnik za stručnjake".

4.3. TRENING AKTIVNOST 7: OPUŠTAJUĆE AKTIVNOSTI

Trening aktivnost 7 promovira svjesnost o napetosti tijela i uma i opuštanje kroz različite

tehnike relaksacije koje se mogu primjenjivati samostalno ili u grupi. Cilj je razvoj strategija i

smanjivanje stresa te povećanje samokontrole. Sudionici imaju mogućnost isprobati različite

tehnike opuštanja i prepoznati koje imaju pozitivan utjecaj na njihovo stanje uma kao i fizičko

stanje.


7: Opuštajuće aktivnosti" i pridruženi "Priručnik za stručnjake".

4.4. TRENING AKTIVNOST 8: BIRAM BITI AKTIVAN DNEVNO GDJE GOD SE NALAZIM

Trening aktivnost 8 promovira utjecaj redovitog i samostalnog vježbanja u različitim

okruženjima, planiranje aktivnosti i razvoj strategija koje će facilitirati njihovu primjenu.

Objašnjeno je kroz koja područja se kvaliteta života može povećati. Također, objašnjava što

znači obrnuta inkluzija. Na kraju trening aktivnosti sudionici reflektiraju doživljaj trening

programa. Trening program završava izvođenjem jedne ili više fizičke aktivnosti koje uključuju

sudjelovanje svih sudionika, pridavajući značenje po konceptu inkluzije i sudjelovanja.


8: Biram biti aktivan dnevno gdje god se nalazim" i pridruženi "Priručnik za stručnjake".


68

5. ZANIMLJIVOSTI

Jeste li znali da?

● Jeste li znali da postoji mnogo sportaša s invaliditetom koji postižu visoke performanse

i nadmašuju sportaše koji nisu u mogućnosti spriječiti i koji su, od II. Izdanja Olimpijskih

igara 1900. do danas, osvojili medalje, uključujući zlato?

● Jeste li znali da je pravo na tjelesnu aktivnost i sport temeljno pravo propisano

UNESCO-ovom Međunarodnom poveljom o tjelesnom odgoju i športu?

● Jeste li znali da se tjelesna aktivnost i sport smatraju izvrsnim sredstvom za

rehabilitaciju i uključivanje osoba s invaliditetom čak i prije Krista kao sredstvo za

terapiju i liječenje u Hipokratu Kosu kao mirotvorac s Olimpijskim igrama klasične

antike?

● Jeste li znali da je liječnik Sir Ludwig Guttmann uključio tjelesnu aktivnost i sport u

programe terapijske rehabilitacije i socijalne uključenosti osoba s invaliditetom 1940tih

i time stvorio osnovu Paraolimpijskih igara?


● Promicati i razvijati tjelesnu aktivnost u kojoj osobe s invaliditetom mogu sudjelovati sa

svojom obitelji i prijateljima, bilo kod kuće ili na otvorenom.

● Promicati i razvijati tjelesnu aktivnost, prvenstveno u prvih deset godina života, kako bi

stvorili navike i kulturu redovite prakse.

Odaberite fizičke aktivnosti i igru, kao što su tradicionalni sportovi i igre, kako bi se

omogućila međugeneracijska razmjena između mlađih i starijih.

● Prilagodite materijalne resurse poput igračaka i igara kako biste praktičnu tjelesnu

aktivnost učinili dostupnima kako ne biste ovisili o uvoznim i skupim proizvodima.

● Izradite jednostavne i praktične priručnike (priručnik) koji vode praksu tjelesne

aktivnosti.

Što smo naučili?

● Proces prilagodbe za osobe s invaliditetom, koji može biti zajednički i osobama bez

invaliditeta, mora ispunjavati četiri uvjeta: (1) zadovoljiti i motivirati ljude; (2)

mogućnosti se mogu prilagoditi; (3) spriječiti ozljede i ne pogoršati stanje, i (4) biti

uspješno izvedena.


69

● Poznavanje profila funkcionalnosti osoba omogućuje nam prepoznavanje ograničenja /

nesposobnosti te osobe, da znamo što osoba može raditi i znati granice potencijala koji

se mogu razviti.

● Uključivanje u i kroz sport i, obrnuto uključivanje, trebalo bi se promicati sve dok obje

stranke, s invaliditetom i oni bez invaliditeta, sudjeluju u uzajamnom priznavanju uz

poštivanje međusobnih vrijednosti i praksi.

7. ZDRAVA OBAVEZA

Ja se brinem o svojoj dobrobiti i kvaliteti života. Moja obveza je:

8. REFERENCE

1. Slika 4 – Types of Exercise Suitable for Individuals with CP. -FIT FOR LIFE. A guide for

adults with Cerebral Palsy. Loughborough University.

2. Slika 5 - Simple Meditation Instruction. 2015 FOUNDATION FOR A MINDFUL SOCIETY.

Website: https://www.mindful.org/meditation/mindfulness-getting-started/

3. Bania, Taylor, Baker, Graham, Karimi & Dodd, (2014). Gross motor function is an

important predictor of daily physical activity in young people with bilateral spastic cerebral

palsy. Developmental Medicine & Child Neurology, 56(12), 1163-1171.

4. Barkin, Lamichhane, Banda, JaKa, Buchowski, Evenson & Stevens, (2017). Parent’s

physical activity associated with preschooler activity in underserved populations. American

journal of preventive medicine, 52(4), 424-432.

5. Bonomo, Castro, Maciel, & Ferreira (2007). Hidroterapia na aquisição da

funcionalidade de crianças com Paralisia Cerebral. Revista Neurociências, 15(2), 125-30.

https://www.mindful.org/meditation/mindfulness-getting-started/


70

6. Borges, & Ferreira, (2013). Relaxamento: Estratégia de intervenção no stress.

Revista Portuguesa de Enfermagem de Saúde Mental, (10), 37-42.

7. Casañ, G. A., & Cervera, E. (2016) The experience of the Robot Programming

Network initiative.

8. Cazeiro, & Lomônaco, (2011). Formação de conceitos por crianças com paralisia

cerebral: um estudo exploratório sobre a influência de atividades lúdicas. Psicologia:

reflexão e crítica, 24(1), 40-50.

9. Cleland, Dwyer & Venn, A. (2012). Which domains of childhood physical activity

predict physical activity in adulthood? A 20-year prospective tracking study. Br J Sports

Med, 46(8), 595-602.

10. Coelho, Vale, Bogotte, Figueiredo-Ferreira, Duque & Pinho, (2015). Oferta

educativa outdoor como complemento da Educação Pré-Escolar: Os benefícios do contacto

com a natureza. Revista de Estudios e Investigación en Psicología y Educación, (10), 111-

117.

11. Fagundes, Nevado, Basso, Bitencourt, Menezes & Monteiro (2006). Projetos de

Aprendizagem-uma experiência mediada por ambientes telemáticos. Brazilian Journal of

Computers in Education, 14(1).

12. Damiano, (2006). Activity, activity, activity: rethinking our physical therapy approach to

cerebral palsy. Physical therapy, 86(11), 1534-1540.

13. Gomes, (2009). Treinamento desportivo: estrututuração e periodização. Artmed

Editora.

14. Humpel, Owen, & Leslie (2002). Environmental factors associated with adults’

participation in physical activity: a review. American journal of preventive medicine, 22(3),

188-199.

15. Kelly, & Darrah, (2005). Aquatic exercise for children with cerebral palsy.

Developmental medicine and child neurology, 47(12), 838-842.

16. Maitland, Stratton, Foster, Braham & Rosenberg (2013). A place for play? The

influence of the home physical environment on children’s physical activity and sedentary

behaviour. International Journal of Behavioral Nutrition and Physical Activity, 10(1), 99.

17. Matthews, Chen, Freedson, Buchowski, Beech, Pate & Troiano (2008). Amount of

time spent in sedentary behaviors in the United States, 2003–2004. American journal of

epidemiology, 167(7), 875-881.

18. Maximiano, J. (2004). Psicomotricidade e relaxação em psiquiatria. PsiLogos: Revista do

Serviço de Psiquiatria do Hospital Fernando Fonseca, 85-95.


71

19. Milteer, Ginsburg & Mulligan (2012). The importance of play in promoting healthy

child development and maintaining strong parent-child bond: Focus on children in poverty.

Pediatrics, 129(1), e204-e213.

20. Rimmer, Riley, Wang, Rauworth, & Jurkowski, (2004). Physical activity

participation among persons with disabilities: barriers and facilitators. American journal of

preventive medicine, 26(5), 419-425.

21. Scherer-Warren (1993). Redes de movimentos sociais (Vol. 1). Edições Loyola.

22. Seabra, Mendonça, Garganta & Maia (2004). Influência de determinantes

demográfico-biológicos e sócio-culturais nos níveis de atividade-física de crianças e jovens.

Rev. bras. cineantropom. desempenho hum, 6(2), 62-72.

23. Selles, Michielsen, Bussmann, Stam, Hurkmans, Heijnen & Ribbers (2014). Effects

of a mirror-induced visual illusion on a reaching task in stroke patients: implications for

mirror therapy training. Neurorehabilitation and neural repair, 28(7), 652-659.

24. Stand (2009). Exercise and fluid replacement. Medicine and science in sports and

exercise, 39(2), 377-390.

25. Teixeira-Arroyo & Garijo de Oliveira (2007). Atividade aquática e a

psicomotricidade de crianças com paralisia cerebral. Motriz. Revista de Educação Física.

UNESP, 13(2), 97-105.

26. Teques & Serpa (2013). Envolvimento parental no desporto: Bases conceptuais e

metodológicas. Revista de psicología del Deporte, 22(2).

27. Veiga-Neto (2001). Incluir para excluir. Habitantes de Babel: políticas e poéticas da

diferença. Belo Horizonte: Autêntica, 105-118.

28. Vygotsky (1991). A formação social da mente. Trad. José Cipolla Neto, Luis Silveira

Menna Barreto e Solange Castro Afeche.

29. Warren (Ed.). (2008). Using the creative arts in therapy and healthcare: a practical

introduction. Routledge.

30. Willis, Slentz, Bateman, Shields, Piner, Bales & Kraus (2012). Effects of aerobic

and/or resistance training on body mass and fat mass in overweight or obese adults.

Journal of applied physiology, 113(12), 1831-1837.


72

PRILOZI

priruČnik za uČenje3.2.5 savjeti za serviranje i prezentaciju hrane 44 . priruČnik za uČenje 4...

Documents