POVIJEST HRVATSKOG KNJIŽEVNOG JEZIKA U 20. STOLJEĆU

Podsjetimo se:

o Prvi pokušaji stvaranja zajedničkog jezika mogu se pronaći već u

glagoljaškim knjigama iz 15. st.

o Od velike je važnosti „stoljeće buđenje naroda“ – 19. st.

Gajeva slovnica – GAJICA

odabir štokavskog narječja kao temelj književnom jeziku

o u 19. st. postoje četiri filološke škole koje raspravljaju o tome kako će

izgledati književni hrvatski jezik:

ZADARSKA ŠKOLA – Ante Kuzmanić – ikavica za osnovicu

književnog jezika

RIJEČKA ŠKOLA – Fran Kurelac – temelj moraju biti one sastavnice

hrvatskoga koje su zajedničke većini slavenskih jezika

ZAGREBAČKA ŠKOLA - Adolf Weber Tkalčević – zalažu se za

jednosložan izgovor glasa na mjestu staroslavenskog jata ( ĕ ), za

poseban padežni sustav

ŠKOLA HRVATSKIH VUKOVACA – Tomo Maretić – poistovjećuju

hrvatski jezik sa srpskim i žele stvoriti zajednički književni jezik.

Vukovci su političkom odlukom preuzeli vodstvo u normiranju

književnog jezika, te su se ostale škole morale povući

Vukovci su normirali jezik:

„Hrvatskim pravopisom“ Ivana Brozovića (1892.)

„Gramatikom i stilistikom hrvatskog ili srpskog

književnog jezika“ Tome Maretića (1899.)

„Rječnikom hrvatskog jezika“ Ivana Broza i Franje

Ivekovića (1901.)

o Time zajedničkim književnim jezikom postaje novoštokavski

ijekavski govor – jezik usmene književnosti – koju je zabilježio Vuk

Stefanović Karadžić

o Hrvatima je takav odabir neprihvatljiv jer negira cjelokupnu hrvatsku

književnu baštinu koja je nastajala na trima narječjima ( što/kaj/ča)

POLOŽAJ HRVATSKOG JEZIKA KROZ 20. STOLJEĆE

o U Austro-Ugarskoj, Kraljevini SHS, Kraljevini Jugoslaviji i u SFRJ hrvatski je

jezik sustavno potiskivan i rashrvaćivan

o U Banovini Hrvatskoj i NDH i suvremenoj Republici Hrvatskoj skrbi se o

hrvatskom jeziku

o Godine 1954. na zahtjev Matice srpske u Novom Sadu okupljaju se

predstavnici hrvatskih jezikoslovaca s predstavnicima srpskih te dolazi do

NOVOSADSKOG DOGOVORA

o Novosadski dogovor – 1954.

Proglašuje jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedinstvenim jezikom u

dvije inačice : (i)jekavskoj i ekavskoj

Zahtjeva isticanje zajedničkog dvosložnog naziva jezika:

srpskohrvatski i hrvatskosrpski jezik

Nameće uporabu obaju pisama: latinice i ćirilice na cjelokupnom

području „zajedničkog jezika“

Pošto su hrvatski intelektualci na takav dogovor bili prinuđeni, okupljali su se oko

vodećih i kulturnih i znanstvenih ustanova te sastavljaju amandman na Ustav

o Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 17.

ožujka 1967. objavljena u Telegramu

Unošenje odredbe o ravnopravnosti četiriju književnih jezika

( slovenskoga, srpskoga, hrvatskoga i makedonskoga ) u Ustav SFRJ

Napuštanje Novosadskog dogovora

Uporabu nacionalnog imena jezika

o 1971. izlazi Hrvatski pravopis Babić-Finka-Moguš

o Tek što je izišao je zabranjen i gotovo da je uništena cjelokupna naklada

o Dani hrvatskoga jezika 13. – 17. ožujka – u znak sjećanja na Deklaraciju

o Stvaranjem samostalne hrvatske države 1990. godine stvoreni su uvjeti za

trajnu i sustavnu skrb o hrvatskom jeziku