Prezime Kordić

Jezičar ponajprije nastoji protumačiti podrijetlo roda, ali s jezične strane. Istraživači rodova (geneaolozi) nastoje doznati gdje se neki rod javlja, od koga potječe, kud se selio, je li mijenjao prezime i sl. To iziskuje napor da se traga po starim matičnim knjigama – krštenih, vjenčanih i umrlih, gdje su upisi župnika često teško čitljivi. Usto, u nas su matične knjige relativno mlade. U Ljubuškom je najstarija u Veljacima iz 1785. Dobar dio su ih spalili pogani partizani u širokom Brijegu. Dobro si primijetio – prezimena nisu tako stara, uglavnom su iz 16-17. st., a nađe se pokoje i starije. Vatikan je naložio crkvenim poglavarima da ustroje matične knjige. Istina, u Dubrovniku, Makarskoj i Splitu imaju starije knjige nego mi u unutrašnjosti. stoga se neka prezimena može pronaći u primorskim maticama, darovnicama, kronikama i sl., a neka u zadarskom arhivu, kada se pravilo razgraničenje između Mlečana i Turaka iza 1700. god. Što se tiče osmanskih popisa – deftera, to je u biti popis poreznih dužnika, ali ih imamo od druge pol. 15. st. – jedan iz Hercegovine je preveden davno, citira ga Z. Kordić u knjizi “Župa Tihaljina”. Ali tada su osmanski popisivači upisivali ime i ime oca, što je očito da prezimena kao stalna uglavnom nisu još postojala. Dva najstarija popisa katoličkoga pučanstva su objavljena (D. Mandić, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae, Chicago-Roma, 1962.), gdje postoje popisi iz 1743. i 1768. Imam pred sobom tekst o prezimenu Kordić iz “Župa Tihaljina” (str. 242). Podrijetlo Kordića prema sv. Korduli je neuspjela konstrukcija. Autori pišu da se prezime Kordić “spominje u XV. st.”. Iako ne navode izvor, očito su usmeno konzultirali Nikolu Mandića iz Mostara. On je naveo u knjizi “Podrijetlo hrvatskih rodova sjeverne okolice Mostara”, Mostar, 2005., str. 230. da je najstariji pisani trag o Kordićima iz 1480. kada se spominje Vuko Kordić. Pronašao sam taj izvor na internetskim stranicama. Radi se o knjizi Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, vol. VI, Zagreb, 1876., gdje se na str. 66. u latinskom dokumentu na području Dalmacije spominje “Vucho Cordich”, po funkciji kaštelan, dakle zapovjednik gradske posade. Drugo je pitanje koliko je on u vezi s tvojim Kordićima. U Hrvatskoj danas živi oko dvije tisuće Kordića, u oko 750 kućanstava, što je 207. prezime prema brojnosti.

U popisu iz 1743. (Mandić, str. 83) spominju se Kordići u Tihaljini, te 1768. u Drinovcima (Mandić, str.113, nema posebno Tihaljine), što su sigurni podataci. U svojoj knizi Nikola Mandić tvrdi da su u hrvatskoj 1948. prema popisu pučanstva Kordići bili nastanjeni u 136 mjesta, a u Hercegovini u 15 mjesta. Nadalje, kaže da su Kordići starinom iz Tihaljine. U Bijelom polju kod Mostara Mandić također navodi Šimuna Kordića, koji je rođen oko 1700. god. (str. 230). Risto Milićević, Hercegovačka prezimena, Beograd, 2005., 427, navodi Kordiće u Mostaru i u Popovu polju. Nadalje piše da se u Cicrini (Popovo) u 18. st. spominju Korde.

Kao što sam ti rekao, Kordić i Korda jezično se vežu za “korda”, zakrivljeni nož, o čemu je pisao Milan Nosić, Prezimena zapadne Hercegovine, Rijeka, 1998., str. 207.

Podatak o Vuki Kordiću iz 1480., 2. i 3. redak, nažalost slaba rezolucija.

Ljubuški, 7.3.2013. Radoslav Dodig