SVEU�ILIŠTE U DUBROVNIKU ODJEL “KOMUNIKOLOGIJA”

STUDIJ “MEDIJI I KULTURA DRUŠTVA”

POLITI�KE TEORIJE

KOLEGIJ: Uvod u politi�ku znanost 1

MENTOR: prof.dr.sc. An�elko Milardovi� dr.sc. Pero Maldini STUDENT: Dubravka Klari�

Dubrovnik, 2005.

1

Sadržaj: UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .2 1. POLITI�KA TEORIJA-pojam. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .3 2. KONZERVATIVIZAM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .4

2.1. Europski konzervativizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .5 3. LIBERALIZAM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .8

3.1. Povijesne faze liberalizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .9 4. KRŠ�ANSKA DEMOKRACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10

4.1. Povijesne faze krš�anske demokacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 5. FAŠIZAM I NACIONALSOCIJALIZAM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

5.1. Razvoj odre�en državama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 6. NOVA DESNICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..20 7. SOCIJALDEMOKRACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21

7.1. Povijest socijaldemokracije na primjeru Njema�ke . . . . . . . . . .22 8. POLITI�KE STRANKE U REPUBLICI HRVATSKOJ . . . . . . . . .24

ZAKLJU�AK. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .25 POPIS LITERATURE . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . .. . . . . . . . . . . .26

2

UVOD: �itaju�i knjigu, kojoj sad i nije bitan naslov, naišla sam na jednu re�enicu, za neke sasvim obi�nu, ali meni je bila dovoljna da sama sebi postavim pitanje o oskudnom znanju politi�kih teorija koje su se razvijale tijekom povijesti. Dakle, “Uvijek moramo biti to�ni pri uporabi pojmova, a ponajviše tada kada mislimo da smo sigurni u njihovo zna�enje.” – upravo ova re�enica, a i pojava razli�itih “subkultura” u Dubrovniku (skinheadsi, punkeri i sl.) bili su dovoljni da istražim tko je zapravo bio “taj Hitler”, “taj Mussolini” i drugi koji su zauzeli mjesto u prošlosti, a kroz glavu su mi proletjeli na “dosadnim” satovima povijesti, u osnovnoj i srednjoj školi. Željela sam saznati kako su razmišljali oni �iji se život “dogodio” davno prije moga i koji su u razli�itim sferama prošlosti zaklju�ivali o istim pitanjima ali na druge na�ine. Kako nisam dovoljno upoznata sa nekim klju�nim pojmovima, odlu�ila sam ih prvo razjasniti, pa se prvo poglavlje mog seminarskog rada odnosi na pojam i zna�enje politi�kih teorija, a ostala poglavlja se odnose na rasvjetljavanje svake pojedine teorije. Zaklju�ak ovog rada, biti �e nazivi politi�kih stranaka u Hrvatskoj u odnosu na koju se ideologiju osvr�u, i moj komentar na razumijevanje nekih klju�nih pojmova.

3

1. POLITI�KA TEORIJA – pojam Politi�ka teorija je temeljni dio strukture politologije, a razvijala se tijekom povijesti. Ona mora sadržavati tri elementa: 1. sustav tvrdnji o odre�enim isje�cima politi�kog realiteta 2. podatke o pretpostavkama i grani�nim uvjetima pod kojim bi trebale

vrijediti 3. mogu�nost da se oblikuju hipoteze o budu�im doga�ajima Politi�ka teorija mora biti skup sre�enih i sistematiziranih pojmova i znanja, odnosno teorija kao izvjesnih mišljenja o nekom predmetu, koji �e se razlikovati od prakse. One predstavljaju odgovore na društvene i politi�ke probleme. To je zapravo mišljenje politike kroz razli�ite modalitete i predmete. Ona pruža mogu�nost raš�lambe politi�ke prakse uz primjenu odgovaraju�e metodologije. U suvremenoj društveno-znanstvenoj izgradnji teorija sve se više razlu�uju teorije i metode, jer su me�usobno povezane. Teorija bez metodi�ke provjere i proširivanja ostaje beskorisna, a metoda bez teorije ostaje sterilna. Kako postoje razli�ite teorije, i razli�ita tuma�enja pojma politi�kog, tako se javljaju i normativni politi�ki teoreti�ari, koji se vezuju za polje eti�kog, tj. na povezanost izme�u eti�kog i politi�kog. Ovakve se teorije mogu podijeliti i na klasi�ne (anti�ke) i suvremene normativne politi�ke teorije. Vidjeli smo, na primjerima iz povijesti da se �esto javljaju i smjene politi�kih teorija. Uslijed �ega to dolazi i kojom se brzinom smjena “mora” odvijati? Dinamika mijene teorija nikada nije u potpunosti istražena, pa se nastojalo, ukoliko se radilo o ideološkim temeljima, promjenu tvorbi teorija izvesti iz generacijskih promjena. Nakon što se neko u�enje probije u društvu, odvajaju se njegove teorije, a nakon probijanja i tih teroija nastaje nova generacijska promjena mišljenja. No, kako je politi�ka znanost ipak “mlada” ne mogu se omogu�iti smislene generalizacije i objašnjenja. Prikaz povijesti politi�ke znanosti argumentirao se ili konkretnim politi�kim doga�ajima ili se povla�io u neodre�enu generacijsku hipotezu.

4

2. KONZERVATIVIZAM Sam pojam “konzervativizam” potje�e od Chateabrianda, koji je svoj list 1818. godine nazvao Le Conservateur. Konzervativizam ozna�ava jednu od najve�ih politi�kih struja i ideologija �iji po�eci leže u ranom 19. stolje�u i koji se prema kontekstu u kojem je nastao i sklopu posljedica mora promatrati u ukupnoj konstelaciji s drugim dvjema velikim ideologijama, liberalizmom i socijalizmom. Ovaj pokret zapravo obuhva�a odre�eni na�in razumijevanja �ovjeka u povijesti i povijesnog djelovanja nastalog u obliku protukretanja, protupokreta. Ako konzervativizam shvatimo kao politi�ku ideologiju a ne kao tradicionalnu dispoziciju ponašanja govorit �emo da je konzervativizam zapravo razlikovni kompleks politi�ko pozicijskih odredaba sa unutarnjom kohezijom, javnim zna�enjem, artikulacijom i orjentacijskom funkcijom za odre�ene društvene grupe. No budu�i da konzervativizam ne pokazuje uop�en sadržaj, definicija i njegovo tuma�enje bi trebalo biti otvoreno za sve nove konstelacije u kojima se pobliže objašnjavaju promjene, stavovi aktera, povjesna gledišta i razmišljanja. Za ovaj pravac, mišljenje ili pokret bitno je naglasiti razliku izme�u tradicionalizma i konzervativizma, jer su ta dva pojma široj publici ponekad jednaka. Naime, razlikuju se u tome što je tradicionalizam bliži �ovjeku kao djelovanje koje se oslanja isklju�ivo na iskustva prijašnjih generacija, pa se ono smatra ponavljanjem ve� napravljenog. Prema Mannheimu, tradicionalizam je naravni konzervativizam i pripada ljudskoj naravi, dok je konzervativizam društveno uvjetovan fenomen nastao 1789. Teorije o konzervativizmu skupljaju se oko tri skupine: 1. Aristokratska terorija - prema ovakvom gledištu konzervativizam je

ideologija specifi�nog povijesnog pokreta, te reakcija feudalnog staleža na Francusku revoluciju i liberalizam, te uspon gra�anstva. Dakle, konzervativizam je ideologija plemstva aristokracije, a liberalizam ideologija gra�anstva.

2. Autonomna teorija – polazi od toga da je konzervativizam samostalni sustav vrijednosti odre�en pravednoš�u, legitimnoš�u i poretkom.

3. Situacionisti�ka teorija – polazi od pretpostavke društvene uvjetovanosti konzervativizma. Konzervativizam je proturevolucionarni, protuprosvjetiteljski, protumetafizi�ki i protuliberalni pokret koji se potivi fundamentalnim, revolucionarnim zahvatima koji ukidaju etablirane ustanove i njihove nositelje.

Temeljni elementi konzervativnog vjerovanja su da je �ovjek religiozno bi�e, a religija je temelj društva, da je društvo naravni, organski proizvod povijesnog rasta, da je �ovjek bi�e koje koristi svoj um, mudrost i iskustvo, da je zajednica iznad pojednica i društva.

5

2.1. EUROPSKI KONZERVATIVIZAM Europski konzervativizam možemo podijeliti na �etiri faze: 1. Tradicionalni konzervativizam (1789. – 1848.)

Francuska revolucija 1789. godine, uvjetovala je ra�anje konzervativizma. Kao utemeljitelj i predstavnik tradicionalnog konzervativizma Burke u svojim spisima Razmišljanja o francuskoj revoluciji kritizira tada postoje�e stanje, štoviše proglašava ga zlim. Burke zastupa na�ela o�uvanja (ostaviti, osigurati kako jest) i poboljšanja (postoje�em dati snagu opstojanja), te drži da su upravo ta na�ela postojala i u vrijeme engleske revolucije i u vrijeme restauracije. Smatra da je europska kultura utemeljena u duhu viših staleža i religiji, te da je �ovjek prije svega Božiji stvor. Kritizira i apstraktnu slobodu i metafiziku, pogotovo kada je rije� o ljudskim pravima. Drži da vlast treba biti oslonjena na moralu, jer su u kulturni obrazac utkani religija, dakle, vjerovanje u Boga. Burke naglasak stavlja na prošlost, te kritizira novo, jer su po njemu, promjene mogu�e samo ako su promišljene te su “odradile” izvjesno vrijeme postupnog prilago�avanja. Tako�er smatra da zbog razli�itosti ljudske naravi demokracija nije mogu�a. Politika je po njemu stvar iskustva a ne razuma. Burkeovi sljedbenici i zastupnici tradicionalnog konzervativizma bili su Joseph de Maistre (1753. – 1821.) i Luis de Bonald (1782. – 1854.) Joseph de Maistre je kritizirao revoluciju, te zastupao apsolutnu monarhiju. Smatrao je da �ovjek može raditi po svojoj slobodnoj volji što god želi, ali da nikako ne smije mijenjati plan svijeta. Luis de Bonald u svojim se teorijama razlikuje od de Maistrea u shva�anju apsolutne morarhije. On ne dopušta nadmo� crkve nad državom jer je vlast sama po sebi apsolutna, nedjeljiva i nezavisna. De Bonald je ovakvo shva�anje apsolutne vlasti dokazivao na primjeru iz Egipta, gdje religija postoji u svim sferama života. Isticao je i na�elo naslije�a u vlasti, pa je po tom zakonu vlast neovisna o svakoj partikularnoj volji. Kada govorimo o pojavi konzervativizma u Španjolskoj moramo napomenuti da je najistaknutiji predstavnik bio Donoso Cortes, zagovornik restauracije monarhije. Bio je pod utjecajem francuskih teoreti�ara Bonada i de Maistrea. Poznat je po djelu Božja država 1851. U Njema�koj pak zasluge širenja tradicionalnog konzervativizma pripadaju F. Gentzu. On je 1783. Burkeove spise Razmišljanja o francuskoj revoluciji

preveo na njema�ki.Njema�ki konzervativizam bio je uprili�en u historicizmu i politi�koj romantici kojoj su pripadali Novalis, Müller i Schlegel. Novalisova tematika bila je reakcija na rušenje staroga svijeta. On je govorio o dobu kada je dominiralo krš�anstvo, duhovno carstvo na zemlji, te pojava kao slabljenje religije. Njegova je politi�ka romantika bila izražena u studiji Krš�anstvo ili Europa, gdje kao temeljne elemente politi�ke romantike isti�e prirodu, povijest i kontinuitet. Priroda je, prema njemu, struktura i funkcionalna jedinstvenost organizma, dok je organizam biološka sredina i funkcionalna povezanost. Povijest pak shva�a kao jedinstvo bez raznolikosti,

6

raznolikost bez jedinstva i raznolikost u jedinstvu. U Fragmentu o povijesti Novalis smatra da sadašnjost nije mogu�e razumjeti bez dobrog znanja o povijesti. Drugi njema�ki teoreti�ar koji je bio pod Burkeovim utjecajem, je Adam Müller, koji se suprotstavlja apstraktnom pojmu države jer je po njemu država nešto što u sebi ne nosi pojam. Oslanja se na religiju, “utemeljiteljicu životnog mira u najvišem poretku stvari.” 2. Gra�ansko- nacionalni konzervativizam (1848. – 1918. )

Gra�ansko – nacionalni konzervativizam se pojavljuje kao oblik borbe za ustanovljenje nacionalne države, tj. politi�ki oblik gra�ansko – nacionalnog konzervativizma koji je nacionalna država sa parlamentarnim ustavom. U prvoj fazi ovakvog oblika konzervativizma, liberalizam mu je bio suprotstavljena progresivna snaga, dok u drugoj fazi konzervativizam i liberalizam nisu više bili u suprotnosti. Ova teorija je završila sukobom nacija Europe. 3. Protudemokratski konzervativizam (1918. – 1933.)

Protivnici Weimarske republike su bili lijevi radikali i �itava lepeza konzervativnih i radikalno konzervativnih grupa koje su težile ponovnom uspostavljanju monarhije i raspadu carstva te zaustavljanju komunisti�ke revolicije i radikalnoj preinaci Versalleskog ugovora. Weimarska republika i demokracija našle su se suo�ene sa protudemokratskim, tradicionalnim i moderno radikalnim stavovima, od kojih je radikalni konzervativizam završio u njema�kom fašizmu (nacionalsocijalizmu). Grupe koje su se u to vrijeme javile, prema Kurtu Sontheimeru, bile su: -stari njema�ki nacinalisti koji su zastupali restaurativne ambicije, te su bili suprotstavljeni demokraciji. -konzervativni revolucionari koji su zastupali projekt “konzervativne revolucije” ili njema�ke revolucije koja bi trebala stvoriti novu Njema�ku ili Tre�i Reich -revolucionarni nacionalisti koji su zastupali potpuni aktivizam i vitalizam. Nacija im je bila osnovni pokreta�,a cilj im je bio njema�ki imperijalizam -nacionalni boljševici kojima je bio cilj podruštvljenje Njema�ke, osloba�anje radni�ke klase od kapitalizma i Versaillskog sustava -narodnjaci koji su zastupali svenjema�ku politiku mo�i, njema�ki svjetonazor te antisemitetske ideje -nacionalsocijalisti koji su zastupali sintezu nacionalne i socijalne politike u Njema�koj (protukapitalizam i njema�ki nacionalizam) Prema protuliberalnom kriti�kom razmišljanju o državi javilo se nekoliko postavki države : Staleška država (nejednakost ljudi i društvene hijerarhije) Autoritarna država (vrh vlasti pripada pojedincu ili eliti) Totalna država ( jedinstvo naroda i države. Može postojati samo onda kada nema “nepoliti�kih

7

zona”). Prema protuliberalnom konzervativnom mišljenu o državi država je narodna zajednica odre�ena vjerovanjem u izvornost i svetost naroda i potrebu

politi�kog jedinstva. Temelji protudemokratkog i konzervativnog mišljenja:

4. Neokonzervativizam (1945. - )

Gledano kronološkim redom neokonzervativizam nastaje nakon Drugog svjetskog rata, pa se u Njema�koj u tom razdoblju od 1945. do 1960. govori o restaurativnim ambicijama, dok su osamdesete godine obilježene vrijednosnim konzervativizmom. Neokonzervativizam se o�ituje kroz nekoliko tipova, a njegov najpoznatiji tip je antropologijski (kulturni) neokonzervativizam, kojem je glavni predstavnik bio Arnold Gehlen, koji polazi od odre�enja �ovjeka kao bi�a djelovanja ili bi�a kulture, koja je druga �ovjekova narav. �ovjek je bi�e poriva i kulture, pri �emu se porivi mogu odgajati kroz ustanove kao što su, obitelj, vojska, crkva, škola. Ustanove služe grupnom zadovoljenju potreba i interesa, a posljednja faza jednog povijesnog razdoblja završava kristalizacijom kulture. Drugi tip neokonzervativizma je tehnokratski neokonzervativizam koji je izražen u nauku o tehnokraciji, pomirenju s parlamentarnom demokracijom i prihva�anju elita. Pozicija ovog tipa neokonzervativizma je da prihva�a napredak, što je razli�ito od antropologijskog neokonzervativizma koji ne prihva�a napredak, i zabranjuje prekid tradicije. Znanost i tehnika, su prema tehnokratskom neokonzervativizmu, u funkciji povijesnog kontinuiteta. Tehnokratski neokonzervativizam kao politi�ka ideologija elita isti�e nadomo� stru�njaka i strojeva nad demokracijom tj. masovnom demokracijom koja vodi ka krizi parlamentarizma te masovnoj demokraciji kao tiraniji nadmo�ne ve�ine.

8

3. LIBERALIZAM Liberalizam je jedna od velikih politi�kih struja u poslijednja dva do tri stolje�a, s težištem u 19. stolje�u koje je povezano sa drugim ideološkim pravcima kao što su: konzervativizam i socijalizam, te u manjoj mjeri anarhizam i fašizam. Liberalizam je pokret i doktrina tre�eg staleža protiv svih srednjovjekovnih, duhovnih, politi�kih, kulturnih i materijalnih ograni�enja u vo�enju života i neograni�ene vlasti vladara, pa je zbog toga liberalizam vrlo vjerojatno prva sveobuhvatna politi�ka ideologija u modernom smislu. To je pokret prije svega nošen na na�elima slobode i prava, zasnovan na ideji napretka. Liberalizam ima najmanje tri temelja, a to su: 1. Filozofski (duhovni) temelj – po�iva na ideji slobode osobe ( jer se vjeruje da je �ovjek po prirodi dobar) i o�itovanju njezinih osobnosti bez ikakvih ograni�enja (vjera u um i razum). Širi duhovni temelj liberalizma izvodi se iz svih misaonih strujanja novovjekovlja, prije svega humanizma. 2. Politi�ki temelj liberalizma – izražava se u temeljnim pojmovima moderne demokracije – dioba vlasti. 3. Gospodarski temelj liberalizma – o�ituje se kroz privatno vlasništvo, slobodnu konkurenciju te na�elo laissez – fairea (samoregulacija). Za potpuno razumijevanje liberalizma kao ideologije posebno nam je važno djelo Alexisa de Tocquevillea (1805. – 1859.) Demokracija u Americi. On smatra da je ameri�ka demokracija op�eniti primjer moderne demokracije, te da demokracija i sloboda ne moraju biti nužno povezane jer mogu postojati i liberalne i neliberalne demokracije. Drugi vrlo važan autor je, možemo re�i, i John Stuart Mill (1816. – 1873.), koji je zastupnik naglašenog individualizma, jer nema pretjeranog povjerenja u demokraciju. On smatra da je sloboda jedino mogu�a ako je mogu�a i sloboda pojedinca, a to je izrazio u raspravi O slobodi. No, liberalizam nije zasnovan samo na jednom dijelu povijesti. On se razvijao kroz mnoge faze.

9

3.1. POVIJESNE FAZE LIBERALIZMA Postoje �etiri faze povijesnog razvoja liberalizma: - Rani liberalizam (1750. – 1850.)

Nazivamo ga još i revolucionarni liberalizam. To�ke istraživanja odnose se na liberalnu sliku svijeta racionalisti�kog prosvjetiteljstva, individualizma, ekonomskog razmišljanja u skladu sa zakonom, na empirijske strukture i tjekove ustavnih pokreta i na proces industrijalizacije, društvenog prestrukturiranja i postupnu klasnu polarizaciju plemstva, gra�anstva i proletarijata. - Liberalizam etabliranog gra�anstva ( 1860. – 1890.)

Ovo razdoblje obilježavaju odnosi: ustavni ideal versus realna politika, slobodna trgovina versus protekcionizam i imperijalizam, vlasništvo versus radni�ko pitanje, sindikalna sloboda (radni�ki pokreti), koncentracija versus

natjecanje, problem izbornog prava i demokracije(konkurencija). - Liberalizam monopolisti�kog kapitalizma (1890. – 1933.)

To je razdoblje organiziranog kapitalizma, monopolizma koji je poljuljao izvorne temelje liberalizma. Sve ve�a koncentracija kapitala, Prvi svjetski rat, klasna polarizacija, socijalne reforme, demokratski pritisak, pluralna organizacija udruga, inflacija, promjenili su lice liberalizma, no ipak, temeljna na�ela ugra�ena u ustave zemalja ostala su nepromjenjena. Ovo razdoblje možemo nazvati Propast i kriza liberalizma.

- Neoliberalizam ( 1933. - )

Vidjeli smo da liberalizam doživljava svoju krizu, no za obnovu liberalne misli, u ovom posljednjem povijesnom razdoblju od izuzetne je važnosti Ludwig Erhard (1897. – 1977.), koji je bio oštri kriti�ar monopolizma. Njegovo djelo Nadmašivanje gospodarske krize kroz gospodarsko politi�ko utjecanje, nastalo je u doba svjetske gospodatske krize, i u njemu se zalaže za jedan tip intervencionizma (što je i glavno obilježnje neoliberalizma). Vrlo važni teoreti�ari za ovo razdoblje su i W. Roepke i W. Eucken (ordo-liberali iz Njema�ke), koji se bore protiv kolektivizma, boljševizma i nacionalsocijalizma. Danas, novi izazovi liberalizma leže u tome da se u Isto�noj Europi i bivšem SSSR-u kratkoro�no, ali i istodobno etabliraju tržišno gospodarstvo i politi�ka demokracija u okolnostima novonastalih kulturnih temelja.

10

4. KRŠ�ANSKA DEMOKRACIJA Ova politi�ka doktrina se oslanja na crkvenosocijalni nauk, pa je genezu nauka mogu�e pratiti kroz socijalne dokumente Katoli�ke Crkve (enciklike). Teologija, filozofija i društvene znanosti sudjeluju u oblikovanju socijalnog nauka Crkve, �iji su izvori Sveto pismo, nau�avanje otaca i velikih bogoslova. U središtu ove doktrine je �ovjek (osoba) i njegovo dostojanstvo, jer je �ovjek temeljna zbilja krš�anske antropologije. Socijalni nauk Crkve ima trodimenzionalno obilježje: teorija, povijest i praksa, a temelji se na vi�enju, prosudbi i djelovanju. Crkveni socijalni nauk se prou�ava kroz nekoliko fundamentalnih na�ela: - Konkretna ljudska osoba i njezino dostojanstvo, koje se temelji na �injenici

da je osoba stvorena na Božiju sliku i priliku te uživa zemaljski život. �ovjek je temelj društvenosti i svih društvenih ustanova, a o�ituje se u obitelji, koja je temelj primarne društvenosti. Dostojanstvo osobe može se zaštititi zajam�enim ljudskim pravima koja proistje�u iz samog dostojanstva ljudske osobe.

- Drugo na�elo je solidarnost tj. uzajamnost koji se tuma�i kao krš�anska

krepost naspram �isto liberalnog shva�anja individualizma. - Supsidijarnost je temeljni dio solidarnosti, a pod tim se podrazumjeva

stajalište da se društvo višeg reda ne smije mješati u društvo nižeg reda lišavaju�i ga tako svih nadležnosti. Mora mu naprotiv pomagati u slu�aju potrebe, te mu pomo�i da uskladi svoje djelovanje sa djelovanjem drugih društvenih komponenti u vidu zajedni�kog dobra.

- Sudioništvo ili participacija �etvrto je fundamentalno na�elo. Sudioništvo

podrazumjeva pravo �ovjeka kao osobe na sudjelovanje u razvoju tj. suživotu.

- Sveop�a namjena dobara kaže da su zemaljska dobra namjenjena svim

ljudima kako bi zadovoljili svoje pravo na život u skladu sa dostojanstvom osobe i potrebama obitelji.

- Središnje na�elo je na�elo zajedni�kog dobra pod kojim se razumjeva

sveukupnost onih društvenih uvjeta koji ljudskim bi�ima dopuštaju i ubrzavaju cjelovit razvoj njihove osobnosti.

Državni upravlja�i moraju djelovati da im cilj bude blagostanje zajednice i pojedinca, pa se zbog toga moraju stvarati i uvjeti koji �e im to omogu�iti. Enciklike u Katoli�koj Crkvi upravo nam govore o tim stanjima i uvjetima. Enciklika Rerum novarum donesena je 1891. godine u doba naglašenog liberalizma. Ova enciklika govori o tome da je za sre�u i dobrobit države ponajprije važno:�udore�e, dobro ure�en obiteljski život,održavanje vjere i

11

pravednosti,napredak industije i trgovine, napredno poljodjelstvo i sl. Po ovoj enciklici svojstvo države je da se mora brinuti za sve društvene slojeve, dopuštaju�i pritom korištenje privatnog vlasništva. Druga enciklika, vrlo važna za povijest je enciklika Quadragesimo anno (15.05.1931.) koja podupire na�elo supsidijarnosti. Poslovi koje mogu obavljati niži �lanovi društva ne smiju pripasti ve�em društvu jer je bit na�ela supsidijarnosti hijerarhijski društveni red koji državi omogu�uje autoritet. Pio XII. u radioporuci upu�enoj cijelom svijetu na Badnjak 1944. kritizira diktaturu, a podupire demokraciju, što zna�i da podupire ograni�enu autoritarnu vlast, a negira neograni�enu vlast. U enciklici Mater et Magistra (15.05.1961.). Papa Ivan XIII. govori o tome da država podupire privatnu inicijativu, te da je �ovjek nužno temelj, uzrok i cilj svih društvenih ustanova. U enciklici Pacem in terris (11.04.1936.) govori se o tome da je �ovjek kao osoba temelj ustanova, uklju�uju�i i državu, te da osoba mora uživati sva prava koja joj država jam�i, jedino ako država po�iva na zakonima, jer zakoni osiguravaju op�e dobro i dostojanstvo ljudske odobe. Ova enciklika tako�er naglašava na�elo supsidijarnosti. Enciklika o razvitku naroda Populorum progresio od 26.03.1967. kaže da državna vlast mora posredovati u sukobu izme�u ste�enih privatnih prava i iskonskih potreba zajednice, pa politika ne smije odobravati pojedina�ne probitke ve� boljitak cijele zajednice. U socijalnim dokumentima Crkve odbacuje se socijalisti�ka doktrina, pa tako i socijalisti�ko na�elo o zajedni�kim dobrima. U ranijim dokumentima je �ak prona�ena i kritika liberalizma koji osobnu slobodu stavlja ispred svega. Crkvenosocijalna doktrina ne štedi ni nacionalizam koji izolira narode rade�i protiv njihovog istinskog dobra. Što se politi�kih poredaka ti�e, socijalni dokumenti Crkve odbacuju totalitarizam, diktaturu, preferiraju�i demokraciju na krš�anskim na�elima.

12

4.1. POVIJESNE FAZE KRŠ�ANSKE DEMOKRACIJE Povijesne faze krš�anske demokracije obuhva�aju razdoblja od oblikovanja doktrine do njenog pada. - Oblikovanje krš�anske demokracije (1891. – 1932.)

Sredinom 19. stolje�a, kada se ve� oblikovala crkvenosocijalna doktrina javile su se krš�ansko-demokratske (�ijih je zastupnika bilo više) i narodne stranke. Francuski promicatelji krš�anske demokracije bili su René de Chateaubriand, grof Montalambert, Mar Sasnier, Robert Schuman. U njema�koj glavnu ulogu su imali Joseph von Goerres, Ernst Ludwig von Gerlach, W. Emmanuel von Ketteler i drugi. Predstavnika ove doktrine bilo je �ak i u Luxemburgu, Belgiji, Nizozemskoj, Irskoj te Italiji. Prvi kongres krš�ansko-demokratskih i narodnih stranaka održan je u Kölnu 1932. Sudionici tog kongresa poduprli su suradnju europskih nacija. - Uloga Alcidea de Gasperia ( 1943.)

Alcidea de Gasperia bio je jedan od “mozgova” europske krš�anske demokracije, te ujedno i utemeljitelj talijanskih krš�anskih demokrata (1943. je iznio njihova temeljna razmišljanja). Založio se za zaštitu slobode svake ljudske osobe i svih državljanskih sloboda, poglavito politi�ke koju je smatrao polazištem temeljnih ljudskih prava. Razvio je tako�er i na�elo politi�ke supsidijarnosti kao jedno od temeljnih na�ela u socijalnim dokumentima Crkve. Govori o jamstvu slobode ure�enja regija, slobodnom ure�enju lokalnih interesa. Tako�er, isti�e stabilnost poretka zasnovanih na moralu, te zagovara zaštitu obitelji, krš�anski odgoj novih naraštaja i zaštitu ljudskog dostojanstva. - Obnova krš�anske demokracije i silazne tendencije (1947. - )

Nakon Drugog svjetskog rata u europskim su zemljama obnovljene krš�ansko-demokratske i narodne stranke. 1947. Utemeljena je �ak i me�unarodna krš�ansko-demokratska organizacija NEI koja je 1965. prerasla u Europsku uniju krš�anskih demokrata. Ciljevi NEI-a su bili stvaranje europske Unije i udruživanje ljudi u stranke krš�ansko-demokratskog usmjerenja. Usporedba programa europskih krš�ansko-demokratskih i narodnih stranaka : Temeljne vrijednosti i na�ela narodnih stranaka su da je �ovjek subjekt povijesti, te da svaka osoba mora biti slobodna (sloboda podrazumjeva slobodu posjedovanja). Onaj tko posjeduje mora ra�unati na solidarnost i na socijalnu pravdu, radi suzbijanja monopola državne vlasti. Narodne stranke su se zalagale za federalnu Europu sa socijalno tržišnim gospodarstvom i ekološkim na�inom gospodarenja. Krš�ansko – demokratske stranke imale su polazište u �ovjeku i njegovom dostojanstvu, te odgovornosti pred Bogom. Kao na�ela i vrijednosti isticali su slobodu osobe, solidarnost, supsidijarnost, razvoj osobe kroz obitelj i rad.

13

5. FAŠIZAM I NACIONALSOCIJALIZAM Fašizam je, prema rije�ima jednog od njegovih najistaknutijih protagonista, organizirana, koncentrirana, autoritarna demokracija na nacionalisti�kim temeljima. Pojam fašizma izvedenica je od talijanske rije�i fascio što zna�i savez (tj. izravno prevedeno-snopovlje). Kao pokret nastao je u Italiji, a njegov tvorac i najvažniji predstavnik bio je Benito Mussolini. Prema njema�kom teoreti�aru Nolteu 1919. je bila presudna godina za nastanak europskog fašizma. Te godine, kako on navodi, ubrzano “ni�u” fašisti�ke organizacije i pokreti u Njema�koj, Italiji, Austriji, Poljskoj, Britaniji, Francuskoj, Španjolskoj itd. Kako smo ve� vidjeli, fašizam je talijanska tvorevina, a nacionalsocijalizam je njema�ka tvorevina, tj. njema�ka varijanta fašizma, koji je bio više antisemitski,rasisti�ki orjentiran pokret. Fašizam i svi njegovi oblici razlikovali su se od države do države.

14

5.1. RAZVOJ ODRE�EN DRŽAVAMA -Francuska akcija

Maurras se 1789. pojavio kao predstavnik radikalnog konzervativizma koji se najviše približio fašizmu. Struktura radikalnog konzervativizma mogla bi se oslikati na slijede�i na�in : 1. protugra�anski pokret 2. mržnja prema kapitalu 3. antisemitizam 4. masovna promidžba Francuska akcija (organizacija i istoimeni �aspois) je utemeljena 1899., a nastala je u okrilju radikalnog konzervativizma na �elu s Charlesom Maurrasom. Na njegovim po�ecima po�ivao je �itav fašisti�ki francuski režim u Vichyju,a bio mu je blizak i maršal Petain kojeg su okruživali Maurrasovi u�enici. Maurras nikada nije osporavao srodnost svojih ideja s fašizmom. Klju�ni pojmovi njegove doktrine bili su monarhija i monarhizam (cezarizam odvojen od svojih revolucionarnih korjena) te federalizam(program uspostave starih provincija). Ostali pojmovi: - nacionalizam – idealno je društvo starog poretka - zavist prema drugim nacijama – zavist, strah, mržnja - demokracija je bolest – slabi naciju i vrata je anarhije koja donosi zlo i smrt - monarhizam(monarhofašizam) – zov za vo�om kontrarevolucije,

suverenitet u ratu - protuliberalizam – kritika individualisti�ke organizacije društva nasuprot

homogenizaciji nacije - iracionalni strah – strah od neo�ekivanih ljudskih mogu�nosti - strah od neprijatelja – strah od nepoznatog i neobi�nog �ovjeka - neprijatelj kao “kompleks neprijatelja” – razli�it pristup neprijatelju - romantika – literarno utjelovljenje konzervativnog i reakcionog duha - mesijanske elite – manjina koja razumije stvari i ne zaboravlja(temelj u

unutrašnjoj snazi) - konzervativna revolucija – iz nje proizlazi apsolutna monarhija Francuska je, prema Nolteu, neosporno i izravno utjecala na oblikovanje fašizma. Francuska je akcija imala uobli�enu doktrinu, a fašizam je tek paradigma koja se može razumjeti jedino na temelju prakse, jer se iz prakse jedino mogu vidjeti važni elementi doktrine. -Talijanski fašizam

Prva asocijacija na ovaj fašizam je Benito Mussolini. Talijanski fašizam se o�ituje kao pokret obnove koji se temeljio na talijanskom nacionalsocijalizmu, legionarstvu i marksisti�koj epizodi Mussolinija, s na�elima vo�e, etike i akcije.

15

Mussolinijeva kratka biografija, osnovne zna�ajke da bismo mogli razumjeti daljnji tekst.

Talijanski diktator, državnik i politi�ar ro�en 29. srpnja 1883. godine u okolici sela Predappio, nedaleko mjesta Forli u sjeveroisto�noj talijanskoj pokrajini Romagna (jedan od najsiromašnijih krajeva u Italiji). Njegova majka, Rosa (djevoja�ko prezime Malteni) bila je jedna od najuglednijih u�iteljica u okolici. Njegov otac, Allesandro, bio je kova� i predani socijalist. Benito je imao brata i sestru (Armaldo i Edviga), nijedno od djece nije dugo živjelo. Za vrijeme školskih dana bio je povu�eno dijete. Nikada nije plakao i rijetko se smijao niti je puno pri�ao. Radije je sjedio u zadnjoj klupi i �itao nego se igrao s drugom djecom. Kao i otac bio je nagle naravi. U razredu je uvijek bio neposlušan te je stoga izba�en iz internata. Zbog napada nožem na druge u�enike izba�en je iz dvije škole. Od rane mladosti bio je okružen utjecajima anarhizma, socijalizma i drugih sli�nih politi�kih opcija. Nakon završenog školovanja 1901. dobio je zvanje nastavnika i nekoliko je mjeseci predavao u osnovnoj školi. Potom je zapo�eo svoju politi�ku karijeru kao radikalni socijalist. Nesposoban prona�i stalan posao 1902. emigrira u Švicarsku (kasnije �e biti uhapšen zbog skitnje i protjeran iz Švicarske). Za vrijeme boravka u Švicarskoj povezao se s tamošnjim socijalistima, te je po povratku u Italiju preko lista Borba klasa propagirao socijalisti�ke ideje. Godine 1908. u austrijskom gradu Trentu napisao je novelu Kardinalova ljubavnica, kasnije prevednu na engleski. Dvije godine kasnije (1910.) postao je sekretar mjesne Socijalisti�ke stranke u Froliju. Iste godine ženi se s Rachele Guidi koja �e mu roditi petero djece. Kada je 1911. Italija objavila rat Turskoj bio je zatvoren zbog svoje pacifisti�ke propagande. U to doba hvalio se da je antipatriot. Ve� u srpnju 1912. izabran je za direktora Socijalisti�ke stranke, a u prosincu preuzima uredni�ko mjesto partijskog glasila Avanti. Tada postaje najutjecajniji vo�a talijanskog socijalizma. U to doba je vjerovao da se proleterijat mora ujediniti u jedan mo�an snop (fascio), spreman da zgrabi vlast. Neki u tim rije�ima vide za�etak fašisti�kog pokreta. U studenome 1914. Mussolini je po�eo objavljivati nove novine Il Popolo d'Italia i utemeljio je grupu Fasci d'Azione

Rivoluzionaria. Po�etkom 1. svjetskog rata Mussolini je bio protiv ulaska Italije u taj oružani sukob. No, dva mjeseca nakon po�etka rata mijenja svoj stav i zalaže se za ulazak Italije u sukob. Zbog takvog stava izba�en je iz Socijalisti�ke stranke. Po izbijanju 1. svjetskog rata napušta list Borba klasa i po�inje izdavati Talijanski narod, preko kojeg se zalaže za sudjelovanje Italije u ratu na strani Saveznika. Aktivno pomaže D'Annunzija u kampanji za pripajanje Rijeke Italiji i s njim osniva organizaciju nazvanu Borbeni fašisti�ki

odredi, a koja je bila za�etnik budu�e fašisti�ke stranke. U svibnju 1915. Italija

16

ulazi u rat, a u rujnu iste godine Mussolini biva unova�en i poslan u rovove na talijansko-austrijskoj fronti. Uskoro nakon mobilizacije ranjen je i demobiliziran kada se minobaca� koji je opsluživao pregrijao i eksplodirao. Fašizam je postao organizirani politi�ki pokret u ožujku 1919. kada je Mussolini s drugim mladim ratnim veteranima iz 1. svjetskog rata osnovao Fasci de Combattimento. Pokret je dobio ime po snopu (fasce) starom rimskom simbolu discipline. Taj nacionalisti�ki, antiliberalni i antisocijalisti�ki pokret imao je najve�u podršku iz donjih slojeva srednje klase. Nakon neuspjelog pokušaja na izborima 1919. da postane zastupnik u parlamentu to mu je kao predstavniku desnice 1921. ipak pošlo za rukom. Fašisti su osnovali odrede koji su terorizirali donedavne Mussolnijeve kolege. Vlada se u te sukobe rijetko miješala. Kao protuuslugu za podršku skupine industrijalaca i zemljoposjednika Mussolini je odobrio štrajkolomstvo i odrekao se revolucionarne agitacije. U vrijeme privredne krize, štrajkova i revolucionarnog perioda priklju�uje se desnici, vodi borbu protiv socijalista i osniva fašisti�ku stranku 1919. u Milanu. Iste godine u travnju fašisti su napali socijaliste na njihovom skupu u Milanu. Tom prilikom Mussolini je s još stotinjak ljudi pritvoren zbog ilegalnog posjedovanja oružja. Svi su iz zatvora pušteni ve� naredni dan. Uskoro se vojska i policija nisu miješali u fašisti�ke nasilne izgrede. Policijske zvani�nike zamijenili su Uskoro se vojska i policija nisu miješali u fašisti�ke nasilne izgrede. Policijske zvani�nike zamijenili su �lanovi Fašisti�ke stranke. Osnovana je Fašisti�ka milicija koja se sastojala od oružanih odreda, ubila�kih timova i tajne policije. U listopadu 1922. na kongresu stranke, koji je održan u Napulju, organizira pohod na Rim u kome sudjeluje 60.000 fašista. Prestrašen pohodom i stanjem u zemlji (liberalna vlada nije uspjela zaustaviti širenje anarhije) kralj Vittorio Emanuele III povjerava mu mandat za sastavljanje vlade (28. listopada 1922.) te Mussolini postaje premijer. Tada po�inje Mussolinijeva fašisti�ka diktatura za koju je bio karakteristi�an strahovit teror, imperijalisti�ka politika i ukidanje demokratskih sloboda. Od 1935. razvija se totalitarna vlast i donose fašisti�ki zakoni. Stvorena je korporativna fašisti�ka ili strana�ka država u kojoj vo�a nadzire radništvo, vlast, interese i sl. Stvoren je i nacionalfašizam kao metoda skupljanja nacije u centar energije. Krajnji je u�inak totalitarna nacionalfašisti�ka razvojna diktatura usmjerena prije svega u rat. Mussolini je, prema E. Noltu, 9. svibnja. 1936 proglasio pravno ro�enje imperija na sudbonosnim brežuljcima Rima. 1938. godina predstavlja po�etak fašisti�ke rasne politike, po�etak antisemitizma, iako su sami fašisti potjecali iz židovskih redova. Židovi su, kako Nolte smatra, bili manja zajednica nego primjerice u Njema�koj, pa nije došlo do zna�ajnije pojave antisemitizma. Elementi ove doktrine su: na�elo vo�e, nacionalizam, korporativizam, totalitarna država, populizam (narod shva�en kao masa), protuliberalizam, protusocijalizam, proturevolucija, diktatura i masovna promidžba.

17

Nacionalsocijalizam

Nacionalizam je zacijelo bliži Francuskoj akciji nego fašizmu zbog prenaglašenih naturalisti�kih elemenata, smatra Nolte. Odlu�uju�a razlika izme�u nacionalsocijalizma i fašizma po�iva na tome što je nacionalsocijalizam na umjetan na�in morao održavati i poja�avati socijalni aspekt, koji je zbog okolnosti u fašizmu ve� postojao. 1919. godine u Münchenu je utemeljena Njema�ka radni�ka stranka, malogra�anska ultranacionalna grupacija, koja 1920. prerasta u Nacionalsocijalisti�ku njema�ku radni�ku stranku s ekstremno nacionalisti�kim i rasnim programom radi stvaranja Velike Njema�ke. Godinu dana iza, na predsjedni�ki tron ove grupacije sjeo je Adolf Hitler. Ve� 1922. godine Hitler NSDAP odre�uje kao stranku akcije i radikalni narodni pokret. 1923. propada Hitlerov pokušaj pu�a, te biva osu�en na pet godina zatvora, gdje piše Mein Kampf (bibliju nacizma). 1924. Hitler je uspostavio apsolutni nadzor nad strankom, pokretom, te je odlu�io prihvatiti parlamentarnu taktiku, a ve� 1925. poziva stare �lanove stranke da joj se opet pridruže i tako je obnove. 1928. stranka/pokret se regionalizira, te se imenuju strana�ki lideri, a Hitler postaje postaje apsolutni autoritet-vo�a. U razdoblju od 1928. – 1933. nacionalizam postaje snažan pokret kojim upravlja snažan promidžbeni aparat J. Goebbelsa. Nacionalsocijalisti smatraju da je 1933. pobijedila nacionalsocijalisti�ka revolucija, a upravo je te godine Hitler 31.01. došao na vlast. Taj �in je bio poguban za Njema�ku jer je ukinuo gra�ansku slobodu, uveo krvavi teror, koncentracijske logore, a �itavu je Njema�ku pretvorio u totalitarnu policijsku državu. NSDAP je dominirao državom, a Ustav Tre�eg Reicha bio je �ista Hitlerova privatna diktatura. On je po Ustavu bio vo�a države, stranke, Reicha, kancelar i predsjednik vlade. Ustav je, tako�er, uz pomo� tajne policije (Gestapo) i policijske elite dobio svoju etiketu totalne mo�i. Uspostavljena je totalitarna diktatura sa obilježjima kao što su: jednostrana�ka država, policijska država, snažan promidžbeni aparat, centralizirano i upravljano gospodarstvo. Nacionalsocijalizam se može razumjeti i kao ultrakonzervativizam biologisti�ke, mitologisti�ke, naturalisti�ke provenijencije. Elementi Hitlerove nacionasocijalisti�ke prakse su: - narod – kao zajednica bliskog krvnog srodstva - krv – naturalisti�ka i biološka komponenta vezivanja jednog naroda u

organsku cjelinu - zajednica – kao organska povezanost naroda u cjelinu - mit o neprijatelju – neprijatelj kao oli�enje zla - rasa – rase su me�usobno nejednake, bjela�ka rasa ima mo�, viša rasa su

Arijevci (ljudi izdužene lubanje, plemeniti, motor moderne civilizacije) - nacija – sudbinski i prirodno, politi�ki povezan narod - vo�a – �ovjek koji usmjerava sve energije mase - masa – narod pretvoren u masu hipnotiziran totalnom promidžbom - totalna država – država koja je ukinula razliku izme�u privatnog i javnog - rat (vje�ni rat) – zadobivanje i potvr�ivanje suvereniteta ta njema�ku rasnu

državu u vje�nom ratu

18

- ideologija “grješnog jarca” – za životne probleme uvijek postoji krivac (taj netko je žrtva ili objekt agresije)

- antisemtitizam – ideologija i akcija uništenja jednog naroda. Nacionalsocijalizam je slomljen 1945. savezni�kom pobjedom, no oživio je (kao i fašizam) u obliku neonacizma i neofašizma. Hitlerova kratka biografija:

Adolf Hitler je ro�en u austrijskom grani�nom gradu Braunau, kao �etvrto od šestero djece carinika Aloisa Hitlera i njegove žene Klare (ro�ene Pölzl). Od sve djece samo su preživjeli Adolf i njegova sestra Paula. U knjigi "Mein Kampf" (moja borba), Hitler opisuje svog oca kao naprasita tiranina, a u stvarnosti ništa ne upu�uje na to da je on odgojen druga�ije od ostale djece toga doba. Što je Hitler svome ocu za vrijeme njegova života zamjerio, bilo je to da je njegov otac bio vanbra�ni sin Anna Maria Schcklgruber (Hitlerov djed) i 1876 Alois je promjenio svoje prezime u Hitler. Da li je kasniji muž od Aloisove majke u stvarnosti bio Hitlerov djed, to nikada nije bilo dokazano. Johann Georg Hiedler nikada nije priznao svoje o�instvo. Radi o�evog posla Adolf i njegova obitelj morali su se dosta puta seliti iz Braunau u Passausu, Lambacha i Leonding bei Linza. U razli�itim školama koje je Hitler poha�ao bio je dobar u�enik, osim kad je došao u srednju školu 1900. Adolf Hitler-njema�ki politi�ar, državnik, vo�a Führer (leader) Njema�ke Nacional Socijalisti�ke radni�ke stranke (Nacisti�ke stranke) kao i Nacisti�ke Njema�ke od 1933. do 1945. i to na dužnosti njema�kog kancelara, vrhovnog državnika, predsjednika države i diktatora. Kao animirani i karizmati�ni govornik, Hitler je smatran jedan od zna�ajnijih vo�a u svjetskoj povijesti.Uspio je angažirati njema�ki vojno-industrijski kompleks u izbavljanju države i ekonomije iz ekonomske depresije koja je

19

vladala nakon završetka Prvog svjetskog rata, a u svom vrhuncu, imao je vlast nad ve�inom Europskog kontineta. Hitlerov pokušaj stvaranja Velike Njema�ke (Grossdeutschland), prvo mirnim putem kroz stvaranja pritiska kroz njema�ki narod putem masovih pokreta i referenduma u okolnim zemljama. U malom rasponu uspio je pripojiti Austriju (Anschluss) te pojedine dijelove �ehoslova�ke sa njema�kim narodom. Invazijom na Poljsku 1939. nakon propalog pokušaja da kroz pritiske vrati teritorije izgubljene nakon Prvog svjetskog rata, izbija 2. svjetski rat koji je kroz nešto više od 5 godina sukoba izme�u bloka Osovina i Saveznika proizveo razaranje velikog dijela Europe. Hitler je tako�er smatran glavnim ideologom rasne politike nacisti�ke Njema�ke, kao i ideolog pokreta�a politike istrebljenja naroda i rasa u Holokaustu. Hitlerov san je bio stvoriti tisu�ljetni Reich, super države u kojemu njema�ki narod ima apsolutnu vlast. Ovaj san se slomio 30. travnja 1945., kada je re�eno da je Hitler izvršio samoubojstvo u svom bunkeru, ispred nadiru�e sovjetske Crvene armije. Neonacizam/neofašizam ( 1945. - )

Razlika izme�u njihovih povjesnih uzora, prvenstveno je u tome što ni u jednoj zemlji suverenog svijeta nisu osvojili vlast. Njihovu ideologiju su nosile pojedine stranke i pokreti, koji nisu baš bili posve bezopasni. Pokušava se izvršiti prilagodba doktrine u suvremenom svijetu, no to se ne uspijeva. O neonacizmu i o neofašizmu se govori kao o desnom ekstremizmu ili desnom radikalizmu. U Zapadnoj Europi obilježavaju ih male zatvorene skupine isklju�ivih ideologija. Temelje se na modelu zatvorenosti, predrasuda, frustracija, iracionalizma. Temelje se na svijesti o elitisti�kom poslanju, odbacivanju predstavni�kog sustava, neprihva�anju pluralisti�kog industrijskog društva, odbacivanju individualizma, iracionalnom politi�kom djelovanju, netoleranciji, nacionalizmu i autarkizmu, etnocentrizmu i sl. Neonacisti�ke i neofašisti�ke skupine bore se protiv višekulturnog društva, rasnog mišljenja i za o�uvanje vlastite nacije. Militarne su ili imaju poluvojni�ke formacije. Isti�u se u širenju ksenofobije, rasizma i antisemitizma.

20

6. NOVA DESNICA Nova desnica bio je pokret koji se otvoreno odmaknuo od nacizma. Nova desnica se razvila kao intelektualna reakcija na pojavu nove ljevice. Pod utjecajem stabilnosti koja se razvila nakon rasta blagostanja društva i države, nastale su sociološke teorije funkcionalisti�ke provenijencije, �iji teoreti�ari (prema T. Bottomoreu) isti�u stabilnost kao temeljnu vrijednost. Stabilnost je bila poljuljana studentskim pokretima protiv autoritarnog ustroja društva, što dovodi do pojave nove ljevice, koja je dovela u pitanje tradicionalne vrijednosti i oblike ponašanja. Nova desnica djeluje na kulturnoj okosnici, te u tom smislu predstavlja mrežu saveza kulturnih udruženja intelektualaca u Francuskoj, Njema�koj, Velikoj Britaniji, Italiji i dr. Nova desnica je možemo re�i kulturni pokret koja je prije svega zaokupljena kulturnom mo�i i osvajanjem kulturnih ustanova.. Nova desnica je, dakle, manje okrenuta kulturnoj mo�i, što je udaljuje od ljevice. Za njih se mo� ne o�ituje samo kroz politi�ku sferu, nego i kroz kulturu u obliku kulturne hegemonije. Ovakva se pozicija naziva i desnim gramsizmom. Idu�a tema nove desnice je �ovjekova ukorjenjenost u kulturi, jer je �ovjek baštinik jednog naroda, obitelji i kulture. Još jedna tema koja je vrlo važna za novu desnicu je i eminentno biologijsko-antropologijskoj temi o novom

konceptu �ovjeka . Sli�nosti izme�u životinja i ljudi prema Benoistu su: društvenost, hijerarhija, društvena organizacija i agresija. Novo desni�ari za temu uzimaju i povijesnost �ovjeka, prvenstvenost razlikovanje mita i kraja povijesti. Prema njima, povijesni razvoj je prije svega slijed momenata, u kojem je svaki moment prošlosti ali i budu�nosti ograni�en. Benoist priznaje da se nova desnica javila zbog višegodišnjeg monopola ljevice na podru�ju mišljenja. Pripadnici nove desnice sebe nazivaju revolucionarnim konzervativcima a kao alternativni naziv isti�u dinami�ki konzervativizam. Nova je desnica zapravo alternativa i kapitalizma i socijalizma, te inzistira na tre�em putu izme�u kapitalizma i komunizma. Njema�ka desnica promi�e biohomunizam, logi�ki empirizam, biologijsku sliku �ovjeka, europski socijalizam i etnopluralizam. To je zapravo borba za nacionalni i kulturni identitet u kojoj zna�ajnu ulogu imaju intelektualci kao predstavnici nove kulturne hegemonije i subjekti ustanovljenja novog društva tj. Velike Europe na �elu sa Francuskom i Njema�kom. Ameri�ka nova desnica, s druge strane, isti�e teme koje se ti�u obitelji, morala, politike i amerikanizma. Ona teži velikoj moralnoj obnovi i snaženju tipi�nih ameri�kih vrijednosti.

21

7. SOCIJALDEMOKRACIJA Socijaldemokracija je pojam kojim se izražava politi�ka pozicija, doktrina i ideologija stranaka koje su bile usmjerene na socijalizam i demokraciju. Izraz potje�e iz vremena utemeljenja stranaka koje su se zalagale za produbljivanje politi�ke demokracije, socijalnih sadržaja i pitanja demokracije. U povijesnom smislu socijaldemokratima u Njema�koj su se (od 1848.) nazivali pripadnici Op�eg njema�kog radni�kog bratstva. U odnosu na komunisti�ke stranke i pokrete revolucionarnog programa, socijaldemokracija se zasniva na reformizmu, koji je kao metoda, sinonim za socijaldemokraciju i negiranje nasilja prožetog marksizmom i boljševizmom. Reformisti�ke tendencije izražene su u revizionizmu (Njema�ka), automarksizmu (Austrija) i fabijanskom socijalizmu (Velika Britanija). Socijaldemokracija je svakako europski pokret, organizacija, politi�ka doktrina, ideologija. No, ipak, socijaldemokracija, u svojoj povijesti nije imala jedinstvenu doktrinu ili ideologiju, a razli�iti teoreti�ari i ideolozi su zastupali razli�ite koncepcije socijalizma i metode dolaska do tog cilja: od revolucionarnih, do reformisti�kih i demokratskih metoda. Ferdinad Lassalle (1825.-1864.) zastupao je državni socijalizam. Smatrao je da država mora zajam�iti radni�ke udruge tj. pružiti im sve uvjete kako bi se udruge mogle održavati. Zastupao je tezu da se radni�ke udruge trebaju udružiti u samostalnu politi�ku stranku na temelju op�eg, jednakog i neposrednog prava glasa. Eduard Bernstein (1850.-1932.) smatra se za�etnikom revizionizma tj. zahtjeva za prevrednovanje marksisti�ke doktrine. Revizija doktrine zna�ila je i posve novo shva�anje politi�kog djelovanja, tj. promjenu metode djelovanja. Umjesto revolucije revizionizam je zagovarao reformizam. Karl Kautsky (1854.1938.) smatra se jednom od najutjecajnijih figura njema�ke i europske socijaldemokracije. Demokracija i socijalizam, prema njemu, ne razlikuju se u tome što je ona sredstvo, a on svrha, ve� su oboje sredstvo za isti cilj. Demokracija je po njemu, mirna metoda klasne borbe koja se koristi parlamentarizmom, štrajkovima i demonstracijama. Doktrine razli�itih teoreti�ara utjecale su na suvremenu politi�ku doktrinu i socijaldemokraciju. Demokratski socijalizam je usmjeren protiv diktatorskog i totalitarnog socijalizma a temelji se na slobodi, jednakopravnosti i solidarnosti. Sloboda pri tom podrazumjeva slobodu osobe, samoodre�enje, samoodgovornost, jednakopravnost podrazumjeva stvaranje uvjeta za jednake životne prilike otklanjanjem privilegija, a solidarnost je shva�ena kao egzistencija �ovjeka i temelj unutarnjeg ozbiljenja slobode.

22

7.1. POVIJEST SOCIJALDEMOKRACIJE NA PRIMJERU NJEMA�KE S obzirom na pojedina�ne povijesti europske demokracije, kao primjer uzela sam Njema�ku, jer Njema�ka socijaldemokracija ima dugu tradiciju i dugu povijest. Razdoblje od 1848. do 1914.

1848. godine utemeljena je Radni�ka bratovština, a 23. svibnja. 1863. u Lepizigu Op�a njma�ka radni�ka udruga-ADAV, na �elu sa Ferdinandom Lassalleom. 1866. W. Libknecht i August Bebel s grupom gra�anskih demokrata utemeljili su Sasku narodnu stranku. 1869. osnovana je Socijaldemokratska radni�ka stranka u Eisenachu. 1875. u Gothi su se lasallovci i eisenacheri ujedinili u Socijalisti�ku radni�ku stranku Njema�ke. 1876. tiskan je prvi broj socijaldemokratskog Vorwaertsa. 30. srpnja. 1878. Socijaldemokrati su dobili 9 mandata. To je bilo doba njihovog uspona. Nakon toga 1878. je izglasan poznati Bismarkov Zakon o socijalistima. 1891. na Erfurtskom kongresu stranka je preimenovana u Socijaldemokratsku stranku Njema�ke. 1899. Eduard Bernstein objelodanio je knjigu Pretpostavke socijalizma i zadaci socijaldemokracije. Od 13. do 20. rujna 1903. U Dresdenu na strana�kom kongresu osu�en je Bernsteinov revizionizam 03. kolovoza 1914. uslijed glasovanja za ratne krediti, doga�a se razdor u krilu socijaldemokracije, podjela na reformisti�ko i revolucionarno krilo. Razdoblje od 1914. do 1945.

Proces razdjeljivanja donio je nekoliko frakcija. 24. ožujka 1916. utemeljena je Socijaldemokratska radna zajednica U travnju 1917. Utemeljena u Gothi Neovisna socijaldemokratska stranka Njema�ke, prekokomunisti�kog usmjerenja 1918. zna�ajna godina za daljnji razvoj njema�kog društva. Nametnut im je Versailleski mir. Ove godine su bile aktualne dvije politi�ke i ideološke koncepcije: konzervativna i revolucionarna (prekomunisti�ka). 11. velja�e 1919. Pogubljeni vo�e revolucionarnih komunista Rosa Luxemburg i Karl Liebknecht. 11. velja�e 1919. socijaldemokrat Friedrich Ebert je izabran za predsjednika Reicha. 13. velja�e 1919. Scheidemann sastavlja prvu koalicijsku vladu u koju ulaze predstavnici SPD-a, DPP-a i Centra.

23

12. do 17. listopada 1920. USPD je na izvanrednom kongresu u Halleu prihvatila 21 uvjet pristupanja Komunisti�koj internacionali, a to je dovelo do cjepanja unutar USPD-a Od 18. do 24. rujna 1921. SPD je na kongresu u Goerlitzu usvojila novi strana�ki program, u kojemu se stranka odredila kao stranka radnog naroda, koja se zalaže za domokraciju i demokratsku republiku, za razliku od komunisti�kog programa USPD-a iz 1919. u kojem se govori o desnim socijalistima. Potkraj rujna 1922. ostatci USPD-a koji se nisu priklonili revolucionarnoj struji, ujedinili su se s SDP-om, a tri godine kasnije, 1925. na kongresu u Heidelbergu je usvojen novi program Socijaldemokratske stranke Njema�ke. 22. prosinca 1931. utemeljena je Eisenerska fronta protiv fašisti�ke opasnosti. 1933. Hitler je postao kancelar Od 1933. do 1945. Prekinuto je normalno politi�ko djelovanje socijaldemokracije. Razdoblje od 1945.

U smjernicama iz 1945. njema�kih socijaldemokrata donesenih u Londonu, polazi se od zaštite slobode i dostojanstva osobe. Društveni se poredak, prema tome, zamišljao kao poredak socijalne jednakosti, humanizma i slobode. Naglašava se politi�ka i socijalna demokracija, samoodlu�ivanje i suodgovornost gra�ana. Od 1914. do 1945. reformisti�ko krilo socijaldemokracije se postupno udaljava od doktrine revolucionarnog marksizma prema demokratskom socijalizmu. U Smjernicama nije više bilo nikakve revolucionarne retorike u odnosu na Praški manifest. U Frankfurtu je 3. srpnja 1951. ponovno utemeljenja Socijalisti�ka internacionala. U dokumentu Ciljevi i zadaci demokratskog socijalizma (1951.) izvedena je kritika komunizma i jednostrana�ke diktature i istaknuta doktrina demokratskog socijalizma. Ciljevi demokratskog socijalizma su društvena jednakopravnost, blagostanje, svjetski mir, socijalna sigurnost i demokracija protiv svakog oblika totalitarizma. U razdoblju od 1949. do 1983. socijaldemokracija je u Njema�koj na izborima imala tendenciju rasta. U ve�ini europskih zemalja, posebice u Austriji i Švedskoj, socijaldemokracija igra zna�ajnu ulogu u politi�kim sustavima tih zemalja.

24

8. POLITI�KE STRANKE U REPUBLICI HRVATSKOJ U gore navedenim tekstovima nastojala sam objasniti pojmove koje smatram važnim, a koji se kao takvi upotrebljavaju i danas, naro�ito u politi�kim strankama. Za objašnjavanje naziva nekih stranaka, odabrala sam parlamentarne ali i izvanparlamentarne stranke u Republici Hrvatskoj. U Republici Hrvatskoj vlada parlamentarna vlast, što zna�i da postoji višestrana�je, u kojem ve�ina zastupnika formira Vladu. Demokracija, u tom slu�aju, ozna�ava vladavinu kada narod ima pravo birati izravno ili neizravno. Na izravan na�in se bira npr. Predsjednik države, a na neizravan npr. Sabor jer se bira stranka, a ne pojedina osoba. Mnoge stranke u Hrvatskoj imaju nacionalni predznak (H), a to je zbog toga jer su se osnivale kad je postojala opasnost od rata, pa se na taj na�in isticala nacionalnost. HDZ – je više pokret nego stranka jer obuhva�a sustav mišljenja koji utje�u i na Hrvate u drugim državama. LIBRA – (Stranka liberalnih demokrata) – ako je ovo stranka liberala, to za sobom odmah vu�e i naziv demokracije, pa je stavljanje oba dva pojma u naziv nepotrebno. ISTARSKI SAVEZ – tako�er, to nije jedna stranka, nego skup stranaka ujedinjenih u borbi za isti cilj. HSLS – (Hrvatska socijalno liberalna stranka) nazivi socijalno i liberalno ne idu zajedno, jer pojam “socijalno” za sobom vu�e razli�ita ograni�enja. (tako�er, gore navedena u tekstu), a pojam “liberalno” ozna�ava slobodu. Dakle, to su dva suprotna pojma i nemogu biti upotrijebljenja jedan do drugoga. ZeL – (Zelena ljevica Hrvatske) – ovo je stranka koja se bori za ekologiju, prema tome nikako ne bi trebala biti orjentirana ni lijevo a ni desno.

25

ZAKLJU�AK Ovaj seminarski rad poslužio mi je da se “prisilim” razjasniti sebi u glavi “veliku maglu” pojmova koji su mi se iz godine u godinu, iz dana u dan neprestano gomilali. Svaku tezu, i naslov koji sam imala zacrtan nastojala sam objasniti tako da ga razumiju i oni koji koji nikad nisu �uli za niti jedan gore navedeni pojam. Shva�anje pojmova pokušala sma objasniti i na temelju politi�kih stranaka u Republici Hrvatskoj. Objašnjavala sam njihove nazive, ali ne i njihov program i djelovanje na politi�koj sceni, iako osobno mislim da bi o njemu mogla pisati beskona�no dugo. Kod pisanja rada nisam se željela udaljavati od zakonitosti i ideologija koje su bile postavljene u literaturi.

26

POPIS LITERATURE: Neokonzervativizam , Autobiografija jedne ideje, Irwing Kristol, Algoritam;Zagreb 2004. Uvod u politologiju , An�elko Milardovi�, Pan Liber; Osijek- Zagreb – Split 1997. Politološki rje�nik, Država i politika, Pan Liber; Osijek – Zagreb – Split 2001. Internet