pismo mlade djevojke iz pakla

7/27/2019 Pismo mlade djevojke iz pakla

1/6

SVJEDOANSTVO KOJE E VAS POTRESTI:

Pismo mlade djevojke iz pakla

Mlada njemaka djevojka provodila je svoj godinji odmor na jezeru Lago di Garda uItaliji 1937. godine. Krajem drugog tjedna mjeseca rujna dobila je pismo od majke ukojemu je pisalo: "Zamisli, umrla je Ana. Poginula je u automobilskoj nesrei. Juer su jesahranili."

Ana joj je bila kolegica iz ureda. Djevojka je bila pogoena i zbunjena. Drugoga danaprisustvovala je sv. Misi, koju je namijenila za pokoj njezine due. No cijeli dan ju jeprogonio neki udan nemir. Uzbuena je otila spavati i nije mogla zaspati. U noi je ulanekakav um, kao kada bi joj zlovoljni ef bacio preko stola sveanj spisa. Pomolila se ipokuala zaspati. Tada je sanjala ovo:

Izlazi iz sobe i pred vratima nalazi potu. Kada je dobro pogledala, skamenila se. Pismood Ane! Je li mogue? A zna da je mrtva. Sjeda na klupu u parku, otvara pismo. Nemapotpisa ali rukopis je Anin. Dobro ga poznaje. Sva uzbuena pone itati:

"Klara! Nemoj moliti za mene! Ja sam izgubljena. Ako te o tome potanko izvjeujem,nemoj misliti da to inim iz prijateljstva. Mi ovdje nikog ne ljubimo. Ovo inim podpritiskom neizrecive moi. Uistinu, ja bih te najradije ovdje vidjela, ovdje gdje mi jesueno biti cijelu vjenost. Ne udi se toj mojoj elji. Mi prokletnici svi tako mislimo.Naa je volja otvrdnula u zlu. Mada ti na ovaj nain otvaram oi, ja to ne inim s dobromnakanom.

Sjea li se kako smo se pred etiri godine upoznale u Munchenu? Ti si tada imala 23

godine. Kada sam ja stupila u slubu, ti si se tamo nalazila ve est mjeseci. U poetku,meni nevjetoj ti si znala neto pomoi. Dala bi mi kakav dobar savjet.Ah, to to znai"dobar"? Ja sam se tada divila tvojoj ljubavi za blinjega. Glupost! Danas sam uvjerenada je tvoja ljubav izvirala iz bahatosti. Ti si samo htjela pokazati kako me natkriljuje.Ve onda sam na to pomiljala. Mi tu ne priznajemo nikakvo dobro. Nikomu!

Moja ti je mladost poznata. Spomenuti u ti neke pojedinosti, koje ti moda nisu poznate.

Prema planu mojih roditelja, ja se nisam smjela roditi. Kada sam ugledala svijet, jedna

moja sestra imala je etrnaest, druga petnaest godina. O, da se barem nikada nisamrodila! O, kada bi se sada mogla unititi i tako umai ovim mukama. Nikakav uitak ne bise mogao usporediti s uitkom nepostojanja! Ali ja moram biti, moram ivjeti. Bitionakva kakva sam samu sebe stvorila: bie sa promaenim ciljemivota.

Moja majka ila je koji puta nedjeljom u crkvu, ali me nikada nije nauila moliti. Sva je
http://4.bp.blogspot.com/-N5xVew6b59k/UcIbcg9eeII/AAAAAAAAAlw/avVwWHIvCWk/s1600/warnung_7_hoelle.jpg


2/6

tonula u dnevnim brigama, mada nama nije ilo loe. Rijei: molitva, blagoslovljenavoda, Crkva, ja piem s neizrecivim prezirom. Uope, mrzim sve ljude, posebno one kojiodlaze u crkvu. Sve su te stvari za nas vrelo neopisivih muka. Sve spoznaje o sebi, svakosjeanje na neto lijepo to smo u ivotu doivjeli - sve je to za nas plamen koji saie.Sve nas sjea milosti koju smo otklonili. To nas prodire. Mi ne jedemo, mi ne spavamo,mi ne hodamo. Duevno prikovani, sluamo pla i kripanje zubi. Bjesnimo u neprolaznoj

patnji. uje li? Mi ovdje pijemo mrnju kao vodu. Mrzimo svakoga, najvie Boga. To timoram protumaiti.

Blaeni u Nebu moraju Boga ljubiti. Ne mogu drugaije. Oni Ga direktno gledaju u svojNjegovoj blistavoj ljepoti. To ih neizmjerno usreuje. Mi to znamo i ta nas spoznaja bacau bjesnilo. Ljudi na zemlji mogu, ali ne moraju Boga voljeti. Mogu se odluiti i protivNjega. Ali mi, kojima Bog pristupa kao Sudac i Osvetnik, kao onaj koga smo prezreli iodbacili, koji dolazi u vihoru, mi Ga moemo samo mrziti i to svom snagom svojepakosne volje. Vjeno. Mi smo se dragovoljno odluili protiv Boga. Te se odluke mi nidanas ne odriemo i nikada je neemo promijeniti. Razumije li sada zato je pakaovjean? Zato, jer se naa tvrdokornost nikada ne moe promijeniti.

Odupirem se da ti ovo piem, ali ne mogu odoljeti. inim to po nekom "nareenju". Radobih lagala, ali ne mogu, rado bih psovala, ali sam prisiljena da to ne inim. Naprotiv,moramo priznati da je i s nama Bog u nekom smislu milosrdan. Na zemlji je to oitovaotako to nije doputao naoj volji da potpuno podivlja, kako smo mi eljeli. To bipovealo nau krivnju, pa dosljedno i kaznu. Sada svoje milosre prema nama pokazujetako da nas ne prisiljava da mu stupimo blie i tako donekle ublauje nae muke. Svakikorak prema Njemu poveao bi nau patnju, kao to bi tebi svaki korak dublje u vatruprouzroio sve jae boli.

Ti si bila ogorenakada sam ti jednom na etnji pripovijedala to mi je rekao otac prijemoje prve svete Priesti: pobrini se Anice za lijepu haljinu! Sve drugo je budalatina. Smajkom se uvijek svaao. Koji put sam ti znala o tome neto rei. Sramila sam se radi

njihova neslaganja. Ah, sramiti se, kako je to smijeno. Nama je ovdje sve svejedno.Uskoro vie nisu spavali u istoj sobi. Ja sam spavala s mamom, tata u drugoj sobi. Takoje mogao dolaziti kui kada je htio. Pio je i zapio sve to smo imali. Moje su starije sestrebile namjetene. ivjele su odvojeno od nas. Tako se majka brinula samo za mene.Posljednjih godina otac je esto tukao majku. Prema meni je uvijek bio dobar. Jednogadana ak je sam nosio moje cipele u trgovinu da ih zamijeni, jer mi nisu bile dovoljnomoderne.

U noi, kada je moga oca udarila kap, dogodilo se neto to ti nikada nisam rekla. Sadato mora znati. Vrijedno je znati, jer me tada prvi put opsjeo zao duh, koji me sada mui.

Spavala sam kod mame. Njezino jednolino disanje bilo je dokaz da tvrdo spava.Najednom sam ula da me netko zove. Neki nepoznati glas me pitao: "to e biti, ako tiotac umre?"

Iskreno ti kaem da oca vie nisam voljela od kada je s majkom onako strano postupao.Zapravo, ja nisam ljubila ni nju ni njega. Osjeala sam samo neku naklonost premaonima koji su mi uinili kakvo dobro. Ljubav, bez obzira na sve ivi samo u onim duamakoje su u milosti. Ja ve tada nisam bila. Na tajanstveno pitanje odgovorila sam: "Ah,neka umre!" Nakon kratkog vremena opet sam zaula isto pitanje. "Nee umrijeti!" vrisnula sam gotovo zdvojno. Pitanje se ponovilo i trei put. Sada mi je dolo pred oikako se otac gotovo uvijek vraao pijan kui, kako je buio, bio grub s mamom, kako nas

je sramotio pred ljudima i doveo na prosjaki tap, pa sam uzviknula: "Meni je svejedno.Neka umre!"

Kada je drugo jutro mama htjela pospremiti oevu sobu, vrata su bila zakljuana. Okopodneva silom su ih otvorili. Otac je leao na krevetu na pola obuen - mrtav. Udarila ga


3/6

je kap. Tako sam izgubila oca.

Marta K. i ti nagovorili ste me da pristupim u Organizaciju katolikih djevojaka.Predavanja koja sam tamo sluala, meni su bila dosadna. No priredbe sam voljela.

Sjea se da sam brzo u njima preuzela glavne uloge. To je laskalo mojojsamodopadnosti. I izlete sam voljela. Nekoliko puta sam se ak dala nagovoriti dapristupim ispovijedi i Priesti. Na ispovijedi nikada nisam imala to rei. Nisam seosjeala grjenom. Ti si me esto opominjala: "Ana, ako ne bude molila, propasti e."Uistinu, malo sam molila i to vrlo nevoljko. Imala si pravo. Doista, svi mi koji smo upaklu, ili nismo uope molili, ili smo molili premalo. Molitva je prvi odluan korak premaBogu. Posebno molitva Onoj koja je bila Majka Isusova, a ije ime mi ovdje u paklunikada neemo izgovoriti. Molitva njoj upravljena oduzme vragu vie dua, nego to muih osiguravaju najvei grijesi.

Nastavljam bjesnei, molitva je neto najlake to ovjek moe uiniti na zemlji. Upravozato jer je laka, Bog je uz molitvu vezao spasenje. Tko redovito moli, tome Bog malo po

malo daje toliko milosti i snage da e se podii iz grijeha, pa makar u njih utonuo do grla.

Posljednjih godina moga ivota na zemlji nisam uope molila. Nikada. Tako sam temeljitoupropastila milosti, bez koje nema spasenja. Mi ovdje ne primamo nikakvih milosti.Podrugljivo bismo ih odbili, kada bi nam i bile ponuene. Tu nema nikakvih promjena,Klara! Kod vas na zemlji ovjek moe pasti iz milosti u grijeh, bilo iz slabosti, bilo izpakosti. Iz grijeha se moe opet podii do nevinosti. Sa smru sve prestaje. ak i uodmaklim godinama promjene postaju sve tee i rjee. Istina je da se ovjek do zadnjegtrenutka moe opredijeliti za Boga ili protiv Njega.. Ali redovito se dogaa da on uzadnjem asu hoe ono to je htio itav ivot. Dobra ili slaba navika mu je druga narav,koja ga tada povue za sobom.

Tako se dogodilo i sa mnom, koja sam ivjela potpuno odvojena od Boga. Zato sam sepri zadnjem pozivu milosti odluila protiv Njega. Nije bilo sudbonosno to to sam

grijeila, nego to se nisam htjela grijeha osloboditi. To, to!

Sjeam se da si me vie puta nagovarala neka sluam propovijedi, itam dobre knjige,vjerske asopise. Odgovarala sam: "Nemam ti ja za to vremena." Nisam htjelauznemirivati ionako uznemirenu nutrinu.

Brzo sam se zasitila Organizacije katolikih djevojaka.. Osjeala sam da tamo nepripadam jer mi nije bilo stalo da se poboljam. Ti to nisi slutila, mada si primjeivala dasam nezadovoljna i nesretna. Govorila si mi: "Ispovijedi se, pa e sve biti dobro!" Slut ilasam da je tako. Ali svijet, tijelo i vrag drali su me ve tada vrsto u svojim pandama.

U upliv vraga na ovjeka ja nisam nikada vjerovala. Sada ti potvrujem, da takve kakvasam bila ja vrag ima vrsto u svojoj vlasti. Samo mnoge molitve, rtve i trpljenja moglebi ih istrgati iz njegovih klijeta. A i to bi ilo polagano. Istina je da i danas imaopsjednutih, kakvih je bilo u Isusovo vrijeme. Vrag dodue ne moe posve oduzetislobodnu volju onima koji mu se predaju, ali Bog doputa da se Sotona ugnijezdi, malopo malo u duama onih koji tvrdoglavo odbijaju milost. Mi prokleti mrzimo i vraga. Ali onnama ugaa na taj nain to nastoji da sve vas dovue ovamo.

Vi tu strahotu ne moete razumjeti. Vrazi se roje svijetom kao komarci. Ljudi zbogzaslijepljenosti to ne vide. Nama nije lake kad koja dua prispije u pakao. Naprotiv, topoveava nae muke. Ali mrnja, mrnja je naa bit i mi je ostvarujemo cijenom vlastitogtrpljenja. Zar nema takvih sluajeva i kod vas u svijetu?

Iako sam bjeala od Boga, On me trajno traio. Po naravi sam bila ovjekoljubiva, rado

sam uinila kakvo dobro djelo. Time sam utirala put milosti i svraala na sebe Bojupozornost. Koji put me Bog zvao u Crkvu. To mi je izgledalo kao tuga za domovinom.


4/6

Kada sam nakon napornog rada u uredu vodila brigu o bolesnoj majci, ti su Boji pozivibili jo jai. Kada ti je jednom uspjelo da me odvede u Crkvu, bila sam toliko potresena,da sam skoro doivjela svoje obraenje. Zaplakala sam, no ve u slijedeem trenutkunisam tu elju osjeala. Penicu je guilo trnje. S izgovorom da je vjera samo nekakvouvstvo, ja sam taj poziv milosti lako otklonila. Jednom si me napala to sam predTabernakulom samo izvela nekakav pokret, a nisam se poklonila. Ti si to pripisala mojoj

lijenosti. Nisi slutila da ja ve tada nisam uope vjerovala u Kristovu prisutnost podprilikom kruha. Sada vjerujem Klara, jer je to tako i ja vjerujem, kao to ovjek vjeruje uoluju koju je proivio.

U meuvremenu stvorila sam sebi vjeru po vlastitom ukusu. Prihvatila sam miljenje -koje je u naem uredu bilo u modi - da ljudska dua nakon smrti seli iz stvorenja ustvorenje i tako nastavlja ivot u beskraj. Tako sam ja rijeila pitanje o zagrobnom ivotui posve stiala glas savjesti.

Zato mi nikada nisi spomenula Kristovu prispodobu o bogatau i siromahu Lazaru, ukojoj stoji da je dua jednoga odmah nakon smrti otila u pakao, drugoga u Nebo? Nomislim da ni time ne bi nita postigla. Sama sam sebi stvorila nekakvog Boga koji je bio

dovoljno dalek da ne osjeam nikakvu obvezu prema Njemu. Takav Bog nije imaonikakvog neba da mi ga dade i nikakvog pakla da me u nj strmoglavi. astila sam gatako da sam ja njega ostavila na miru i on mene. to ovjek eli, rado vjeruje da je tako.Tokom godina u meni se uvrstilo uvjerenje da je ta vjera prava. Tako se dalonesmetano ivjeti. Po vlastitoj volji i ukusu. Jedno bi mi ipak slomilo vrat: teko i dugotrpljenje. A ono nije ni od kuda dolazilo. Sve mi je ilo glatko. Bilo mi je lijepo. Razumijeli sada to znai izreka: Koga Bog ljubi, onomu alje stradanja?

Bio je lijep proljetni dan. Katolika liga priredila je izlet. Ponavljam - izlete sam voljela.Ali me uvijek smetalo ono vjersko blebetanje i posjet svakoj crkvi na koju smo naili naputu. Ve tada mene nije zavodila Gospina slika na oltaru. Jedna druga slika kraljevala jena oltaru mojega srca: Maksova slika iz susjedne trgovine.

Upravo te nedjelje Maks me pozvao na izlet. Djevojka s kojom je redovito odlazio, bila je

u bolnici. Pristala sam, otila sam s njim. Bio je ljubazan prema svakoj djevojci, a ja samhtjela da takav bude samo sa mnom. Ne, njegova ena, nego njegova jedina ena. tosam htjela biti. Za vrijeme izleta Maks me upravo obasipao ljubaznou i duhovitou.Nije mi bilo dosadno kao na izletima s Katolikom ligom.

Drugo si mi jutro predbacila zato nisam ila s vama na izlet. Tvoje prvo pitanje je bilo:jesi li bila na misi? Smijeno! Ta dogovorili smo se da idemo vrlo rano. Sjea li se tosam ti odgovorila? Dobri Bog nije tako uskogrudan i sitniav kao tvoji upnici. Sadkaem: Bog uza svu svoju dobrotu, vie zahtijeva nego svi tvoji duhovnici zajedno. Alinakon prvog izleta s Maksom , jo jednom sam dola u Drutvo. Bilo je to o Boiu, napriredbu. Neto me je tamo vuklo, no duom sam se bila ve posve odijelila. Kino, ples,izleti - to se smjenjivalo jedno za drugim. Nekoliko puta sam se s Maksom posvaala.Pogotovo kada je njegova biva djevojka izala iz bolnice i podivljala kada je saznala zamene. Uasno me napala. Ostala sam mirna i dostojanstvena. To je Maksu imponiralo, pase posve odluio za mene. Govorila sam o njoj hladno s izvjesnim razumijevanjem, aliotrovno. Ocrnjivala sam je. To je najbolja priprava za pakao - sotonizam u pravom smislurijei. To ti pripovijedam da vidi kako sam se definitivno od Boga odvojila.

Moj konani otpad od Boga bio je u tome to sam ovjeka postavila na Njegovo mjesto.Nita ne moe ukloniti tako temeljito Boga iz naega srca kao ljubav prema osobi drugogspola, ako se ona sastoji samo u putenoj sferi. U tome je njezina strahota i otrov. Mojeoboavanje Maksa postala je moja nova vjera. Borila sam se protiv Boga. Ti toga nisi bilasvjesna. Smatrala si me jo vjernicom. Ja sam to i htjela. I crkveni porez sam redovito

plaala. Neko osiguranje i s te strane mislilasam nee koditi. Tvoji odgovori esto su biliizvrsni, ali ja sam ih otklanjala. Ti jednostavno nisi smjela imati pravo.


5/6

Pred udaju bila sam jo jednom na Ispovijedi i na Priesti. Tako je bilo propisano. Uinilismo to oboje. Zato ne? Formalnost je formalnost. Ti takvu ispovijed smatranevrijednom. U redu, ali ja sam i nakon takve Ispovijedi imala mirnu savjest. To je bila

moja zadnja sveta Priest. Nedostojna. S Maksom sam lijepo ivjela. U svemu smo seslagali. I u tome da ivot ne optereujemo djecom. Maks je ipak htio barem jedno dijete,

ali sam mu ja i tu elju izbacila iz glave. Lijepa odijela, elegantno pokustvo, barovi, izletiautomobilom i sline zabave - za to sam ivjela. Svake nedjelje nekamo smo skupaodlazili. Ali, priznajem ti, nisam bila sretna, mada sam se uvijek slatko smijeila. Netome izjedalo u dui. Uvijek sam eljela da nakon smrti za koju sam mislila da je vrlodaleko, ne bude niega. Karakteristino? Istina je ono to sam jednom ula napropovijedi, da Bog za najmanje dobro djelo koje ovjek uini uvijek plati na ovaj ili onajnain. Kada zna da nee moi platiti na drugom svijetu, uini to na ovomu. Tako samnenadano naslijedila veliki imetak od neke tetke. Mu je dobio veu plau, tako da smoupravo sjajno ivjeli. Svi ljudis kojima smo se druili ivjeli su kao i nas dvoje.

Ako smo koji put na izletu posjetili koju crkvu, u njoj su nas zanimale samo umjetnine.

Ako se koji put u meni pojavilo kakvo pobono uvstvo, brzo sam ga odagnala. Tako sam

svaki poziv milosti brzo uklonila. S posebnim uitkom sam ironizirala srednjovjekovneslike koje su prikazivale pakao: vrag na ranju pee due koje cvrlje na eravici, dok mudrugi avoli dovode nove rtve. Klara, pakao je mogue slikati, ali ga nije moguenaslikati. Sve ljudske predodbe o njemu nisu ni sjena njegove stvarnosti.

Sjea li se kako smo jednom raspravljali o paklu? Ti si ga opisivala kao vatru kojasaie. Tada sam ti gurnula pod nos upaljenu ibicu i zapitala: Da li tako smrdi? Ti siibicu lako ugasila. Ovdje vatrunitko ne moe ugasiti. Kaem ti, vatra o kojoj govorievanelje na znai samo grinju savjesti. Vatra je vatra. Doslovno treba shvatiti to jeOnaj rekao: "Idite od Mene, prokleti u oganj vjeni!" Doslovno. Da, ova je drukija vatranego vae na zemlji, ali je vatra. Vama je nae stanje posve neshvatljivo. Ali naanajvea muka sastoji se u tome to nikada neemo vidjeti Boga. udno, da te u vjenosti

trajno mui ono za to ti na zemlji nije bilo stalo. Ali tako je to. Dok no lei na stoluovjek se ne uzrujava, ne osjea njegovu otrinu. Ali zarini mu ga u srce, pa e osjetitito je njegova otrina. Tako je sa nama. Sada u vjenosti osjeamo gubitak Boga, doksmo na zemlji to samo izdaleka gledali.

Svi prokleti u paklu jednako ne trpe. Katolici trpe vie nego drugi, jer su imali vie milostikoje su proigrali. Trpi vie onaj tko je vie znao. Tko je grijeio iz zlobe tee pati odonoga tko je grijeio iz slabosti. Ali nitko ne trpi vie nego to je zasluio. O, da to nijetako! Barem bi opravdano mrzila! Ti si mi neko govorila da svatko svjesno odlazi upakao. Smijala sam se tome. Smatrala sam: u pravi as ve u sebi nekako pomoi. Aipak sam svjesna istine koju sam koji put u sebi ponavljala. Ano, ako iznenada umre,otii e Bogu nespremna. snosit e posljedice. Nisam se obratila. Zla navika me jepovukla. Povratak je sve tei, to je ovjek stariji. Tako me je smrt zatekla nepripravnu.

Pred tjedan dana, govorim po vaem nainu brojenja, jer je ovdje sve drugaije otilasam sa muem na izlet. Bila je nedjelja, posljednji dan moga ivota. Uivala sam. Bio jeprekrasan sunani dan. Obuzeo me poseban osjeaj sree i zadovoljstva. Kada smo senaveer vraali kui, moj je mu izgubio vlast nad volanom, jer ga je zaslijepio automobilkoji je dolazio iz suprotnog pravca. Tresak . . . . i vrisak: Isuse! Nije to bio poboanzaziv, nego spontani krik, nastao iz straha. Osjetila sam uasnu bol. to je ona premaovim mukama! Zatim mi se sve zamrailo. Zanimljivo. Onoga jutra kada sam sespremala na izlet, sijevnula mi je misao: nedjelja je, kako bi bilo da jo jednom odemona misu? Zvonilo je i kao da me je dozivalo. Presjekla sam misao sa jednim odlunim:ne! Kako to da jednom zauvijek ne mogu to izbiti iz glave? to je bilo poslije smrti,preuzimam posljedice. Sada ih snosim.

to se sa mnom dogodilo nakon smrti, ti to zna. Ja ne znam. Mi redovitim putem ne


6/6

moemo znati to se zbiva na svijetu. Ali znam da sam se u trenutku odvajanja due odtijela nala u nekoj svjetlosti koja zasljepljuje. Dogodilo se kao u kazalitu, kada se svasvjetla u kazalitu ugase. Osvijetljen je samo prizor na pozornici, prizor moga ivota.Dua mi se ukazala u zrcalu: sve prezrene milosti od prve mladosti do zadnjega "ne", tosam ga izgovorila u nedjeljno jutro. Osjeala sam se kao zloinac pred kojim defilirajunjegove rtve. Da alim? Ne! Da se sramim? Ne! A ni izdrati nisam mogla pred licemBoga, kojega sam prezirala. Tako je ostao samo - bijeg. To je bio Posebni sud. Na onomistom mjestu gdje je ostalo leati moje mrtvo tijelo. Nevidljivi Sudac rekao je: Idi! Kao

jeziac svijetlo-plaviastog plamena, pala sam u pakao."

(prijevod: o. Ivan uk, Veritas, br. 7, 8, 9, 1966. god.)

pismo mlade djevojke iz pakla

Documents