2

Charles Stross

Hladnije odpakla

3

Zaostatak u projektilima

Prekovremeno

Ni koliko pahulja

Hladniji rat

Propadasnje bitova

Palimpsest

4

Rije autora

Bok, i dobrodoli u moju prvu knjigu objavljenu u Hrvatskoj!Piem znanstvenu fantastiku od svoje dvanaeste godine; a negdje postoje i dokazi za

to. (Ako ih pronaem, spalit u ih Roger Zelazny je govorio da je put do knjievnog uspjehaprvo napisati milijun rijei dreka, a ja sam sporo uio. Vjerujte mi, te dokaze zbilja ne elitevidjeti.) Ovo to drite u rukama mnogo je skorije; najstarija od tih pria, "Hladniji rat,zapoeta je 1992., ali s njom nisam bio gotov sve do 1998., a sve ostalo proizvod je 21.stoljea.

Kratke prie, i u manjoj mjeri novele, za pisce znanstvene fantastike su igralite ideja.Romani pune duljine preglomazni su i prerizini da ih se napie na brzinu, da bi se istrailaneka udna ideja: na roman lako moete potroiti godinu dana ivota. Nasuprot tome, neke odovih pria napisane su iz vica ili kao odgovor na izazov.

"Ni koliko pahulja nastala je kada je jedan moj prijatelj sastavljao zbirku kotskihZF pria za Worldcon u Glasgowu 2005., a menije najednom palo na pamet da nikad nisamnapisao priu o Ugovoru s avlom. (to je gotovo obavezno za svakog pisca: to je jedan odklasika.) "Propadanje bitova jo je jedna pria nastala zbog izazova: radnja se dogaaizmeu mojih romana "Saturnova djeca i "Neptunov nakot, i napisao sam je samo da vidimje li mogue napisati priu o pa, morate je proitati da biste doznali. Konano, "Palimpsestje nastao tako to sam odjednom shvatio da ve jako dugo nisam itao nikakvu priu oVremenskim policajcima. Neke klasine ideje padnu rtvom modnih hirova; zamisao da jepovijest uvjetovana aktivnostima tajanstvene policijske slube bila je u jednom trenutkusveprisutna, ali je zanemarena (uz aicu istaknutih iznimki) negdje poslije sedamdesetihgodina.

to se preostalih pria u ovoj zbirci tie, imam nezdravu sklonost prema sumornomsvjetonazoru i egzistencijalnom uasu H. P. Lovecrafta. "Hladniji rat bio je rani pokuaj dase ponovo procijeni razina straha kojom bi Lovecraftova djela bila optereena u modemomkontekstu nuklearnog unitenja. Ali ne moete cijele romane pisati s tom razinom straha; takostiemo do "Prekovremenog, jedne meuprie u mom serijalu o Veeraju (etiri romana,zasad), u kojem se uas dri na odstojanju pomou zajedljivog humora i prevelike koliinepapirologije. Konano, tu je i "Zaostatak u projektilima; manje Lovecrafta ali vieegzistencijalnog uasa, koji se ovaj put odvija u krajoliku daleke budunosti ogromnom poputdubine vremena opisane u "Palimpsestu, i u kojem je pitanje je li ovjeanstvo vrhunacstvaranja ona vrsta pitanja koju je bolje ne postavljati.

Dobrodoli u moje svjetove! Nadam se da e vam boravak biti ugodan.

Charles Stross

5

Zaostatak u projektilima

(Missile Gap, 2006., preveo Marko Fanovi)

Strah od bombardiranja

Gregor hrani golubove dolje u parku kad se zauju sirene. Mukarac od etrdeset ineto pogrbljenih ramena, u tamnom odijelu, blijede puti i mrav, u poetku ne obraapozornost: usredotoen je na ptice. Stoji na rubu ljunane staze, okruen mokrom travomkoja kao da je posuta betonskom prainom, i kopa iz vanjskog depa svog balonera zadnjuaku mrvica starog kruha. Prljavi, od ai pocrnjeli gradski golubovi izoblienih nogu gurkajuse s tustim bjelovratim umskim golubovima, kljucajui i grabei zalogaje. Gregor se nesmijei. to je njemu aka starog kruha, golubovima je stvar ivota i smrti: pitanje opstanka.Ptija borba za preivljavanje paralelna je ljudskom postojanju, razmilja on. Sve je to stvarogranienih resursa i kritinog pozicioniranja. Intervencije imbenika izvan mogunostishvaanja njihovih ptijih mozgova, koji isputaju poslastice oko kojih e se oni tui. A ondaponu sirene za zrani napad.

Golubovi se s lepetom krila ratrkaju prema kronjama. Gregor se uspravlja i pogledaokolo. Nije samo jedna sirena, i nije samo vjeba: jedan policajac pedalira na svom bicikludu staze prema njemu, maui jednom rukom. "Vi tamo! U zaklon!" Gregor se okree ipokazuje svoju osobnu iskaznicu. "Gdje je najblie sklonite?"

Pozornik pokazuje javni zahod udaljen tridesetak metara. "Podrum tamo. Ako nedospijete unutra, morat ete se zakloniti iza istonog zida ako vas uhvati na otvorenom,samo zalegnite i zaklonite se na najbliu nisku toku. Krenite!" Murjak skae natrag na svojcrni velosiped i odlazi niz stazu prije nego to

Gregor stigne sroiti odgovor. Odmahujui glavom, odlazi do javnog zahoda i ulaziunutra.

Rano je proljee, jutro radnog dana, i zahodski posluitelj kao da shvaa hitnost kaoosobni komentar na istou svojeg porculana. Uurbano skakue gore-dolje dok gura Gregoraniz spiralno stubite u sklonite, poput oniskog trola u plavoj uniformi koji si puni smonicu."Tri minute!" vie trol. "Zatvaranje za tri minute!" Toliko ljudi u Londonu ovih dana nosiuniforme, pomilja Gregor; skoro kao da vjeruju da e se, ukoliko odigraju svoje ratne ulogeispravno, neizrecivost zadrati u njihovim okvirima ljudski shvatljivog neprijatelja.

Dvostruki prasak propara zrak nad parkom i odjekuje u stubitu. To su presretaiRAF-a ili USAF-a koji su krenuli iz velike baze lovaca kod Hanwortha. Gregor gleda okolo:par zadriglih vrtlara sjedi na drvenim klupama u betonskom tunelu sklonita, a jedan poronitip iz Cityja u odijelu naslanja se na zid, iritirano vrtei nezapaljenu cigaretu i mrtei se naznak ZABRANJENO PUENJE. "Vraja nezgodacija, ha?" zarei prema Gregoru.

Gregor posloi crte lica u tanak osmijeh. "Ne bih mogao to komentirati", kae,maarskim naglaskom koji odaje njegov status izbjeglice. (Jo jedan zvuni udar zatresepisoare, odajui da je jo lovaca u preletu.) Poroni poslovnjak bio bi njegov kontakt,Goldsmith. Baca pogled na broja u sklonitu. Brojanik se vrti polako, javljajui ozabiljeenom odsustvu radona i atomskih padalina. Vrijeme je za malo avrljanja, verbalnogprimatskog bitenja. "Dogaa li se to esto?"

Korporativni nasilnik se oputa. Nasmije se u sebi. Ve je ubiljeio Gregora kaoposjetitelja s udnijih obala, novih NATO-ovih prekomorskih posjeda gdje su naselilinajnoviji val izbjeglica koje su potjerali komunisti. Uoavajui primjerak Telegrapha i uzorakpruga na Gregorovoj kravati dosad je ve shvatio i to je jo Gregor njemu. "Trebali bisteznati, ba ste otezali sa silaskom ovamo. Dolazite li esto posjetiti prvu crtu bojinice, ha?"

"Tu sam u bunkeru s vama", slijee Gregor ramenima. "Nema crte bojinice naokrugloj povrini." Oprezno sjeda na klupu preko puta poslovnjaka. "Cigaretu?"

"Ne zamjerite, hou." Poslovnjak posuuje Gregorovu tabakeru: nakon to jesimbolina lula mira prihvaena, sjede u tiini nekoliko minuta, ekajui da doznaju je li to

6

pala zavjesa za etvrti svjetski rat, ili je bila samo najava.Drugaiji ton dopire niz stubite, cvrkutava melodija koja ovih dana oznaava

prestanak uzbune. Sovjetski bombarderi krenuli su prema doma, jo jednom zakakljavikianku na repu olinjalog lava. Toaletni trol dojuri niz stube i zavjetrenjai rukama na njih:"Ne smije se puiti u atomskom sklonitu!" vie. " Odite van! Van, kaem!"

Gregor odlazi natrag u Regents Park, da dovri razbacivanje svojih mrvica starogkruha i odnese sadrinu tabakere natrag u ured. Poslovnjak to jo ne zna, ali bit e uhien, injegova engleska nacionalistiko/neutralistika klika internirana: u meuvremenu, Gregor jeopozvan natrag u Washington. Ovo je njegov zadnji posjet, barem to se ovog zadatka tie.Dolaze mrava vremena za umske golubove.

Putovanje

No je bez mjeseine i ogromni pocrvenjeli vir Mlijene staze ispod je horizonta.Samo s crvenkasto-bijelim sjajem Lucifera poput rupice od igle za osvjetljenje, previe jemrano za itanje novina.

Maddy je dovoljno stara da se sjea vremena kad je no bila neto drugo: kad je tamavrebala po nebesima, a Mlijeni put bio blijedi dronjak preko pola neba. Vrijeme kad suzlokobne sovjetske kugle pitale i zujale preko horizonta koji je bio zakrivljen, kad je ugeometriji vladao pi, astronomija bila smislena, a ozbiljni ljudi s ronatim naoalama injemakim naglascima ili na Mjesec. Drugi listopada 1962.: tada se sve to promijenilo. Tadaje ivot prestao biti smislen, (naravno, prvo je prestao biti smislen nekoliko dana prije, spreletima aviona U-2 nad betonskim utvrenjima na Kubi, ali je ipak bilo neke razlike izmeuplesanja po rubu Hruovljeva cipela kojom lupa po stolu u Ujedinjenim narodima dok vie"mi emo vas pokopati!" i snovienja ravne zemlje koje je uslijedilo, smrskavi povijest iuronivi ih sve u ovu nonu moru revizionistikog zemljopisa.)

Ali natrag na ovdje i sada: ona sjedi na palubi ostarjelog prekooceanskog broda naputu od negdje do nigdje, i ivcira se jer se Bob opet zapija s dekima s palube F i troinjihovu zalihu novca. Previe je mrano da ita brodski dnevni list s vijestima (apirografiranimutni naslovi iz svijeta koji ve nestaje iza brodskog traga), proi e barem jo dva tjednaprije njihovog sljedeeg pristajanja (depo za uzimanje goriva u onome to su mjerniciNacionalne uprave za oceane i atmosferu u naletu nekarakteristinog duha nazvali OceanIspod), a ona je ve napola iskoila iz koe od dosade.

Kad su se prijavili za karte Odbora za emigraciju, Bob se alio: "est mjesecikrstarenja? Nakon tolikog odmora bit emo sretni kad ponemo raditi!" ali nekako istaogromnost svega toga nije bila shvatljiva sve do etvrtog tjedna bez kopna na vidiku. U taetiri tjedna preli su oceansku puinu iru od Pacifika, zastajui dvaput da uzmu gorivo izogromnih teglenica boje hre: a jo uvijek su bili na tek estinu puta od Kontinenta F-204,Nove Iowe, uronjene poput krajnjeg non sequitura u ocean koji je 2. listopada 1962. zamijeniosvjetske horizonte. Dva tjedna kasnije proli su Radijatore. Radijatori su se uzdizali izoceanskih dubina do stratosfere, crne peraje visine Everesta poput prstiju koji eljaju vodenestruje. Iza njih je tropska vrelina Pacifika ustupala mjesto podarktikom mrazu Oceana Ispod.Plovei izmeu njih, brod je bio sveden na proporcije ohara koji gmie kanjonom izmeunebodera. Maddy je samo jednom pogledala te uvare interplanetarnog oceana, zadrhtala ipovukla se u njihovu stijenjenu sobicu na dva dana koliko je trajalo da se isplovi izmeustupova.

Bob je mljeo o tome kako znanstvenici za materijale iz Nacionalne uprave za oceane iatmosferu i nacionalnih instituta jo uvijek pokuavaju shvatiti od kakvog su materijalanainjeni, dok se Maddy nije otresla na njega. On nikako da shvati da su to bile reetkezatvorske elije. Njemu se to inilo kao vodeni put irine La Manchea, i vrata u budunost: aliMaddy ih je vidjela kao znak da je njezin stari ivot zavren.

Da se samo Bob i njezin otac nisu posvadili; ili da se mama nije htjela sukobiti s njomzbog Boba Maddy se naslanja na brodsku ogradu i uzdie, i trenutak kasnije skoro iskoi izkoe kad nepoznati ovjek proisti grlo iza nje.

7

"Ispriavam se, nisam vas htio uznemiriti.""U redu je", odgovara Maddy, iritirana i pokuavajui to prikriti. "Ba sam krenula

unutra.""teta, krasna je no", kae stranac. Okree se i sputa veliki koveg pokraj ograde,

petljajui oko kopi. "Nema oblaka na vidiku, taman kako treba za gledanje u zvijezde." Onaga bolje pogleda, vidi kratku kosu, pomalo oputen trbui, i zabrinuto tridesetinetogodinjelice. On ne uzvraa pogled, prezauzet neim to slii na fotografski tronoac.

"Je li to teleskop?" pita ona, gledajui zdepastu cilindrinu napravu u kovegu."Da." Nelagodna stanka. "Zovem se John Martin. A vi?"Maddy Holbright." Neto u njegovoj plahosti djeluje oputajue na nju. "Naseljavate

se? Nisam vas viala."On se uspravlja i zatee zglobove na nogama tronoca, uvrujui ih. "Nisam

naseljenik, ja sam istraiva. Pet godina, svi trokovi plaeni, da odem i istraim novikontinent." Paljivo podie trup teleskopa i stavlja ga na platformu, i poinje zatezati vijke. "Itrebam ovo uperiti u nebo i obavljati redovita promatranja. Ustvari sam entomolog, Ali tolikostvari treba obaviti da oni od mene valjda oekuju da bude Katica za sve.

"Znai, dali su vam da nosite teleskop, ha? Mislim da nikad prije nisam srelaentomologa."

"Lovac na bube s teleskopom", potvruje on, "pomalo neoekivano."Zaintrigirana, Maddy promatra dok on uglavljuj e trailicu na mjesto a onda vadi

biljenicu i zapisuje neto. "U to gledate?" On slee ramenima. "Odavde se dobro vidi S-Doradus", kae. "Znate, Sotona? I njegova dva mala anela."

Maddy podie lice prema jarkoj tokici svjetla, a onda skree pogled prije nego to jojopee oi. Zvijezda je, ali dovoljno blistava da s pola svjetlosne godine udaljenosti baca sjene."Diskovi?"

"Oni." U njegovoj torbi je kutija kamere, zdepasta stara Bronica iz vremena prije negoto su Sovjeti progutali cijelu vicarsku i Njemaku. On je paljivo privruje na trailicuteleskopa. "Institut hoe od mene niz fotografija nita spektakularno, samo najbolje to ovajdvadesetcentimetarski refraktor moe uhvatiti tijekom est mjeseci. Izraunati poloaj brodana karti. U teretnom prostoru je vei teleskop, kad stignem, a spominju i da e poslati pravogastronoma jednog dana, ali u meuvremenu oni trae fotografije sa sto tisua kilometarapreko diska. Za paralaksu, da mogu izraunati koliko se brzo ti diskovi kreu."

"Diskovi." Oni su za nju udaljene apstrakcije, ali Johnovu gorljivost teko je ignorirati."Pretpostavljate li da je na njima kao, ovaj, ovdje?" Ne kae kao na Zemlji svi znaju da ovovie nije Zemlja. Ne onakva kakva je bila.

"Moda." Na minutu petlja s debelom kutijom za film. "Imaju kisik u svojimatmosferama, to znamo. I dovoljno su veliki. Ali su udaljeni najvei dio svjetlosne godine daleko blie od zvijezda, ali jo uvijek predaleko za teleskope."

"Ili rakete za Mjesec", kae ona, pomalo enjivo. "Ili sputnjike.""Kad bi te stvari jo funkcionirale." Film je unutra: on se naginje nad teleskop i okree

ga u smjeru prvog od diskova, par stupnjeva u stranu od Sotone. (Diskovi se ne mogu vidjetigolim okom; samo se teleskopom moe vidjeti njihov odbljesak.) Die pogled prema njoj."Sjeate li se Mjeseca?"

Maddy slijee ramenima. "Bila sam tek dijete kad se to dogodilo. Ali viala samMjesec, ponekad nou. I tijekom dana

On kima glavom. "Ne kao neki od klinaca danas. Kae im da smo nekad ivjeli navelikoj kugli koja se vrtila i pogledaju te kao da si poludio."

"to misle da e im brzina diskova otkriti?" pita ona. "Jesu li svi iste mase kao ovaj.Od ega bi mogli biti sainjeni. Ono to nam to govori o tome tko je bio onaj koji ih jenapravio." Slijee ramenima. "Ne pitajte mene, ja sam samo lovac na kukce. Ovo je velikastvar, vea od buba." Nasmije se. "Ovdje vani je novi svijet."

Ona vrlo ozbiljno klimne glavom, a onda ga prvi put zbilja pogleda: "Vjerujem dajest."

8

Smjelo ii

"Pa recite mi, drue pukovnie, kakav je to bio osjeaj?" Drug pukovnik se nelagodnosmije. S etrdeset tri godine jo je vitak i djeakog izgleda, ali oko sebe nosi utljivumelankoliju poput osobnog olujnog oblaka. "Imao sam tako mnogo posla tada", kae uzsamozatajno blago slijeganje ramenima. "Nisam imao vremena da se posvetim sebi. Jednaorbita, trajala je samo devedeset minuta, to biste oekivali? Ako zbilja elite doznati,German je onaj kojeg biste trebali pitati. On je imao vie vremena."

"Vremena." Njegov ispitiva uzdie i naslanja stolac natrag na dvije noge. To jeuasno star, prilino dragocjeni originalni Queen Anne stolac, darovan ovom ili onom carumnogo godina prije Oktobarske revolucije. "Koji vic. Devedeset minuta, dva dana, to je sveto smo imali prije nego to su nam oni promijenili pravila."

"Oni, drue premijeru?" Pukovnik izgleda zbunjeno."Tko god." Neodreeni premijerov pokret rukom obuhvaa polovicu horizonta

vidljivog iz raskonog kremaljskog ureda. "Koji vic. Tko god da su, barem su nas spasili odtotalnog gaenja na Kubi zbog onog upka Nikite." Zastaje na trenutak, pa se poigra s aomvina, koja je poluprazna na stolu pred njim. I pukovnik ima au, ali u njegovoj je sok odgroa, iz obzira prema njegovim prijanjim potekoama. "Taj tkogod kojeg spominjem sunaravno braa socijalisti sa zvijezda koji su nas doveli ovamo." Neveselo se nasmije, od egamu se lice izbora poput njuke morskog psa koji je nanjuio krv u vodi.

"Braa socijalisti." Pukovnik se oklijevajue smjeka, pitajui seje li to vic, i ako jest,je li mu doputeno sudjelovati u njemu. Jo uvijek ne zna zato ga je na razgovor pozvaopremijer i to u svom osobnom uredu. "Znamo li ita o njima, drue premijeru? To jest,trebam li ja "

"Nije bitno." Aleksej frkne, odbacujui pukovnikovu zabrinutost. "Da, odobreno vamje da znate sve o ovoj temi. Problem je u tome to se nema to znati, a to mene mui, JurijeAleksejeviu. Mi nagaamo o svrhi, o tome kako radi motor velike povijesti ali dijalektika otome uti. Konzultirao sam strunjake, pitao da proitaju pilee drobove, ali nitko od njih nezna nita osim da kao papagaj ponavlja dogmu od prije dogaaja: bilo koja vrsta koja jedovoljno napredna da nam uini ono to se na taj dan dogodilo naravno da je moralaevoluirati do pravog komunizma, drue premijeru! Pogledajte to su napravili za nas! (To je,usput reeno, izjavio klovski.) I da, gledam i vidim est gradova u kojima nitko ne moeivjeti, svemirske brodove koji odbijaju ostati na nebu, i krajolik koji Saharov i ona hrpavisokih ela nemaju pojma kako objasniti. Nebo je puno jebenih uda i udesa i predznaka,kao ono da je galaksija iji bismo dio trebali biti sad milijun godina prestara i pokazuje brojneznakove izgradnje. U naem racionalnom svijetu nema mjesta za uda i udesa, i od toga drugglavni tajnik, Jurij, drug glavni tajnik, dobiva ir na elucu; jeste li to znali?"

Pukovnik sjedne uspravno, oekujui kljunu reenicu: irom SSSR-a se zna da kadBrenjev kae aba, premijer zakrekee. A on je tu u uredu premijera, gleda kako upravo tajovjek, Aleksej Kosigin, predsjedavajui Ministarskog savjeta, trei najmoniji ovjek uSovjetskom Savezu, duboko uzdie.

"Jurije Aleksejeviu, doveo sam vas ovamo danas jer vam elim pomoi da smiriteeludac Leonida Iljia. Vi ste avijatiar i heroj Sovjetskog Saveza, a to je jo bitnije dovoljnoste pametni da obavite posao i dovoljno mladi da se do kraja pobrinete za to, ne kao one stareprdonje kojih je puna Stavka. (Trebat e vie nego jedan ivotni vijek da se to razmrsi, paziteto vam kaem.) Takoer ste, oprostite mi na izravnosti, na svom trenutnom poloaju korisnikoliko i peti kota: moramo se suoiti s injenicama, a tuna stvarnost je da nijedna odKoroljovljevih ptica nee vie nikad poletjeti, ak ni s onim poguravanjem atomskimbombama na kojem se radi." Kosigin uzdahne i uspravlja se u stolici. "Jednostavno nemasvrhe i dalje drati Centar za obuku kozmonauta. Dekret je napisan i bit e odobren iduitjedan: program raketa s posadom bit e obustavljen i kozmonautski korpus premjeten nadruge dunosti."

Pukovnik je osupnut. "Je li to apsolutno neophodno, drue premijeru?"Kosigin ispija svoju au vina do dna, odluuje ignorirati impliciranu kritiku.

9

"Nemamo resursa na bacanje. Ali, Jurije Aleksejeviu, sva ta obuka nije propala." Vuje sesmijei. "Imam nove svjetove za vas da istraite, i novi brod da u njemu to radite."

"Novi brod." Pukovnik klimne glavom a onda trgne, okiran. "Brod?""Pa, jebem mu, konj sigurno nije", kae Kosigin. Gura veliku sjajnu fotografiju preko

bugaice na stolu prema pukovniku. "Vremena su ila naprijed." Pukovnik zbunjeno trepedok pokuava shvatiti tu stvar u sredini fotografije. Premijer gleda njegovo lice, zabavljajuise u sebi: zbunjenost je svaija prva reakcija na tu stvar na fotografiji.

"Nisam siguran da razumijem, drue ""Sasvim je jednostavno: obueni ste da istraujete nove svjetove. Ne moete, ne uz

pomo raketa. Rakete ak ni ne mogu doi do orbite. Astronomi su mi tu doivljavali slomoveivaca pokuavajui objasniti zato, ali svi se slau u jednoj kljunoj stvari: rakete nam tu nisuod pomoi. Neto nije u redu s gravitacijom, kau da ona ak i drobi padajue svjetlozvijezda." Premijer kucne debelim prstom po fotografiji. "Ali moete to uiniti ovim. Mi smoga izmislili, a jebeni Amerikanci nisu. Zove se ekranoplan, i vi raketai prestat ete bitiprizemljeni kozmonauti i nauit ete letjeti njime. to mislite, pukovnie Gagarine?"

Pukovnik fal fune kroz zube: konano je shvatio razmjeru. To izgleda kao leteibrod s podrezanim krilima, mlazni motori naikani sa strane upravljake kabine ali nijedanletei brod nije imao na leima pistu s par MiGova-21. "Vei je od krstarice! Je li nanuklearni pogon?"

"Naravno." Premijerov smjeak nestane. "Kotao je koliko i one Sergejevljeve raketeza Mjesec, general-pukovnie. Pokuajte ga ne ispustiti."

Gagarin die pogled, u izrazu lica vide mu se iznenaenje i zapanjenost. "Drue,poaen sam, ali "

"Nemojte biti." Premijer ga prekida. "Unaprijeenje vas je ionako ilo. Mjesto koje ideuz njega donijet e vam isto onoliko poasti kao i ona prva orbita. Druga ansa za svemir, akotako hoete. Ali ne smijete ne uspjeti: cijena je nezamisliva. Nee vaa koa platiti za to, negocijela naa racionalistika civilizacija." Kosigin se gorljivo naginje naprijed.

"Negdje tamo vani su bia koja su toliko napredna da su ogulila Zemlju kao zrnogroa i posadila je na ovu plou ili jo gore, samo sve nas kopirala dolje do atomske razinei preslikali nas, kao jedna od onih amerikih Xerox kopirki. Premda, nismo tu samo mi. Znateda ima i drugih kontinenata u oceanima. Mislimo da bi i neki od njih mogli biti naseljeni nita drugo ne bi imalo smisla. Va zadatak je da povedete Sergeja Koroljova, prvi brod teklase, na povijesnu petogodinju plovidbu. Smjelo ete ii gdje nijedan sovjetski ovjek nijeiao prije, istraivati nove svijetove i traiti nove narode, te uspostaviti bratske socijalistikeodnose s njima. Ali va prvenstveni zadatak je da otkrijete tko je sagradio ovu divovskumiolovku od svijeta, i zato su nas stavili u nju, i da to dojavite nama prije nego toAmerikanci doznaju.

Komitetski proces

Stabla trenje su u cvatu u Washingtonu, i Gregor se znoji zbog ljetne ege. Priviknuose na relativnu svjeinu Londona i ova nenavikla promjena klime ga je dezorijentirala. Jet lagje ostao u prolosti barem malo olakanje ali jo uvijek treba proi prilagodbu. Zato to jeploa ravna, izvor dnevnog svjetla polarni bljesak iz prirasnog diska unutar aksijalne rupe,tako to zovu znanstvenici, to veini ljudi nita ne znai raste i smanjuje se isto, gdje god dastoji.

U betonskom uredskom bloku iz ezdesetih je sala za konferencije ureena s mnogotamnosmee i naranaste, kromirani stolci i grafike Kandinskog na zidovima: sve vrlo u stilusedamdesetih. Gregor eka pred salom dok signal ne zazuji i recepcionerka die pogled odsvojeg pisaeg stroja IBM i kae: "Sad moete ui, oekuju vas."

Gregor ulazi. To je profesionalni rizik, ali daleko od najgoreg, u njegovom poslu."Sjednite." To je Seth Brundle, Gregorov ef odjela rukovoditelj sivog izgleda,

vjetiji u uredskom zabadanju noeva u lea nego terenskim smaknuima. Njegov paravan,kao i Gregorov, je poloaj koji bezazleno zvui u Uredu za tehnoloke procjene. Ustvari, i on

10

i Gregor rade za jednu drugu vladinu agenciju, premda je nominalni zadatak isti:identificiranje tehnolokih prijetnji i njihovo gaenje prije nego to se pojave.

Brundle nije sam u prostoriji. Nastavlja s predstavljanjem: "Greg Samsa je na efpostaje u Londonu i specijalist za znanstveno-obavjetajno podruje. Greg, ovo je Marcus."elavi Nijemac uskog lica u elegantnom odijelu klimne glavom i nasmijei se iza svojihnaoala ronatog okvira. "Civilni konzultant." Gregor osjea nepovjerenje prema njemu naprvi pogled. Marcus je prebjeg bivi pijun Stasija, jo iz dana prije Brenjevljevih istkisredinom ezdesetih. to baca zanimljivo svjetlo na taj sastanak.

"Murray Fox, iz Langleya.""Haj", kae Gregor, Pitajui se kakvu to tono suludu politiku kritinu masu Stone

pokuava okupiti: Langley i Brundleova matina sluba ak ni ne razgovaraju meusobno,najblae reeno.

"I jo jedan civilni specijalist, dr. Sagan." Greg klimne doktoru, mravom tipublistavih smeih oiju i hipijevske duge kose. "Greg nam osobno hoe rei neto zanimljivo",kae Brundle. "Neto vrlo zanimljivo to je pokupio u Londonu. Bez spominjanja izvora,Greg, molim."

"Bez izvora", ponavlja Gregor. Izvlai stolac i sjeda. Sad kad je tu, pretpostavlja da ejednostavno morati igrati ulogu koju mu je Brundle dodijelio u tajnom briefingu koji jeproitao na dugom letu kui. "Imamo vijest iz pouzdanog ljudskog obavjetajnog izvora daRusi imaju " nakalje se u aku. "Ispriavam se." Pogleda u Brundlea. "Moe se govoriti oCOLLECTION RUBY?"

"Svi su odobreni", kae Brundle krto. "Zato i pie zajednika komisija u zaglavlju.""Shvaam. Moja pozivnica bila je malo saetija." Gregor prigui uzdah koji bi znaio,

sve to sam dobio je hitan poziv natrag; kako ja mogu znati to se dogaa i tko to zna? "Pazato smo mi tu?"

"Gledaj na to kao na jo jedan odbor za zajedniku analizu", kae Fox, ovjek iz CIA-e. Ne izgleda oduevljeno.

"Tu smo da doznamo to se dogaa, uz pomo nekih obavjetajnih izvora s drugestrane zavjese."

Doktor Sagan, koji je utke sluao s glavom nagnutom u stranu poput vrlointeligentnog kosa, podie obrvu.

"Da?" pita Brundle."Ja, ovaj, bi li vam smetalo da mi to objasnite? Nisam prije bio u ovakvim

komisijama."Itekako nisi, pomilja Gregor. udo je da je Sagan uope proao politiko

odobravanje: daleko je previe prijatelj s nekima od onih ruskih astronomskih tipova koji suoito u aci KGB-ovog Prvog odjela. I izrazio je sumnje priguene, naravno o smjerutrenutne vanjske politike, to je ozbiljni ne-ne pod McNamarinom administracijom.

"CAB je zdrueni odbor koji izvjetava vanjske urede Sredinje agencije zaizvjetavanje u ime vrhunske komisije strunjaka prikupljenih iz obavjetajne zajednice",recitira Gregor monotonim glasom. "Da sad tu ne kenjamo, mi smo odbor pametnih ljudi kojibismo trebali biti iznad birokratski uskih zacrtanih djelovanja i pripremiti izvjee Uredu zatehnoloke procjene koji e ga proslijediti direktoru Sredinje obavjetajne. Ne odraavaagendu nijednog od naih odjela, ve treba biti Delphi-umreena ploa koja sinergizira naelaterale. Ustanovljenje nakon kubanskog fijaska da bismo se osigurali da vie nikad neupadnemo u takvu slijepu ulicu zbog sluajnog grupnog razmiljanja. Jedno od pravila u CABprocesu je da u njemu mora biti barem jedan disident: za razliku od komunjara mi smo svjesnida nismo savreni." Gregor znakovito pogleda Foxa, koji ima dovoljno razuma da i dalje uti.

"Oh, shvaam", kae Sagan s oklijevanjem. Silovitije: "Znai zato sam tu? Je li tojedini razlog zbog kojeg ste me odvukli s Cornella?"

"Naravno da nije, doktore", ulizuje se Brundle, mrko pogledavi Gregora.Istononjemaki prebjeg, Wolff, i dalje samozadovoljno uti: Ja smo iznad sve ovo. "Ovdjesmo da iznaemo politike preporuke za bavljenje veom slikom. Mnogo, veom slikom."

"Graditelji", kae Fox. "Ovdje smo da odredimo kako nae opcije izgledaju ako i kad

11

se oni pojave, i da podnesemo preporuke za odgovarajui nain djelovanja. Vae zalee u,ovaj, SETI-ju bilo vam je preporuka."

Sagan ga gleda s nevjericom. "Ja bih pomislio da je to oito", kae."Eh?""Neemo imati nikakvog izbora", objanjava mladi profesor krto se osmjehujui.

"Pregovara li termitnjak s nuklearnom supersilom?"Brundle se naginje naprijed. "To je prilino radikalan stav, zar ne? Sigurno e biti

nekog manevarskog prostora? Znamo da je ovo umjetna konstrukcija, ali valjda su njezinigraditelji jo uvijek ivi ljudi. ak i ako imaju zelenu kou i est oiju."

"O, moj. Boe." Sagan se naginje naprijed, s licem u rukama. Nakon jednog trenaGregor shvati da se on trese od smijeha.

"Oprostite." Gregor gleda okolo. To je njemaki prebjeg, Wolff, ili kako mu je veime. "Herr Professor, biste li nama objasnili to je vama toliko smijeno?"

Nakon jednog trena Sagan se naslanja unatrag, gleda u strop i uzdahne. "Zamislitesinglicu, plou na 45 okretaja u minuti u ijoj sredini je probijena rupa. Unutranja rupa jepola astronomske jedinice vie od ezdeset milijuna kilometara u promjeru. Vanjski rub jenepoznatog promjera, Ali vjerojatno oko dvije i pol AJ sto pedeset milijuna kilometara.Debljina diska je nepoznata seizmiki valovi odbijaju se od zrcalnog vrstog sloja tisuudvjesto kilometara dolje ali moemo je procijeniti na trinaest tisua kilometara, ako jegustine u prosjeku iste kao Zemljina. Povrinska gravitacija ista je kao na naem originalnomplanetu, a budui da smo bilo presaeni ovamo i preivjeli nauili smo da je to iznimnoodgovarajui okoli za nau vrstu ivota; samo u veim razmjerima izgleda drugaije."Astronom se uspravlja na stolcu. "Ima li bilo tko od vas gospode bilo kakvu predodbu kolikoje nerazumno moan onaj tko god je sagradio ovu strukturu?"

"Kako to mislite, nerazumno moan?" pita Brundle, izgledajui vie zainteresiranonego iivcirano.

"Jedan moj kolega, Dan Alderson, napravio je prvu analizu. Mislim da biste boljeproli da ste njega dovukli, iskreno reeno. U svakom sluaju, da vam nabrojim: prva stvar jebrzina oslobaanja." Sagan podie jedan koati prst. "Gravitacija na disku ne umanjuje se pozakonu obratne proporcionalnosti, kao to to ini na sferinom objektu poput planeta s kojegsmo doli. Mi imamo otprilike zemaljsku gravitaciju, ali da pobjegnemo, ili da stignemo doorbite, zahtijeva puno veu brzinu. Otprilike dvjesto puta veu, u stvari. Rakete koje su saZemlje mogle doi do Mjeseca samo padnu s neba nakon to im nestane goriva. Sljedee je:"jo jedan prst. "Povrina i masa diska. Ako je dvostrani ima povrinu ravnu milijardama imilijardama Zemlji. Mi smo zarobljeni usred oceana punog tuinskih kontinenta, ali nemamonikakva jamstva da je ovaj gostoljubivi okoli bilo to drugo osim malene oaze u svijetupunom udnih stvari."

Astronom zastaje da si natoi au vode, a onda gleda oko stola. "Da vam to stavim uperspektivu, gospodo, ovaj svijet toliko je velik da bi, kad bi svaka stota zvijezda imala planetnalik Zemlji, ova jedna struktura mogla podrati stanovnitvo cijele nae domae galaksije. Ato se tie mase ova struktura masivna je kao pedeset tisua sunaca. Ona je, izravno reeno,nemogua: neke jo nepoznate sile fizike moraju djelovati da bi je sprijeile da brzo kolabirau samu sebe i stvori crnu rupu. Ta odbijaka sila, to god da jest, dovoljno je jaka da izdriteinu pedeset tisua sunaca: razmislite na tren o tome, gospodo."

U tom trenutku Sagan pogleda okolo i vidi prazne poglede. alosno se nasmije."Ono to sam htio rei je, ova struktura nije doputena zakonima fizike onako kako ih

mi razumijemo. Budui da oito ipak postoji, moemo izvui nekoliko zakljuaka, poevi odinjenice da je nae razumijevanje fizike nepotpuno. Pa, to nije nita novo: znamo da nemamounificiranu teoriju svega. Einstein je proveo trideset godina traei je, i nije je naao.

Ali, kao drugo." Izgleda umorno na trenutak, stariji od svojih godina. "Nekad smosmatrali da e bilo koja izvanzemaljska bia s kojima bi mogli komunicirati biti u sutinirazumljiva: ljudi poput nas, samo s boljom tehnologijom. Mislim da je to okvir u kojem vi jouvijek razmiljate. Jo ezdeset prve smo na jednoj konferenciji imali seansu mozganja,pokuavajui smisliti tono koliko bi veliki inenjerijski projekt civilizacija koja putuje

12

svemirom mogla smisliti. Freeman Dyson, s Princetona, smislio je najveu stvar koju je bilotko od nas mogao zamisliti: neto to je od nas trailo da zamislimo rastavljanje Jupitera injegovo pretvaranje u nastanjivu nekretninu.

Ovaj disk je oko sto milijuna puta vei od Dysonove sfere. A sve to prije nego touraunamo jo i faktor vremena."

"Vremena?" ponavlja Fox iz Langleya, zvuei zbunjeno. "Vremena." Sagan sesmijei na pomalo odsutan nain. "Mi nismo ni blizu naeg nekadanjeg galaktikogsusjedstva a, tko god da nas je premjestio ovamo, nije dovoljno iskrivio zakone fizike daprekri ogranienje brzine. Svjetlosti treba oko 160.000 godina da prijee udaljenost izmeuonog gdje smo nekad ivjeli, i naeg novog zvjezdanog susjedstva, Manjeg Magelanovogoblaka. to smo odredili, inae, mjerenjem udaljenosti od poznatih Cepheidnih varijabila, kadsmo jednom bili u stanju uraunati izmjerljivi crveni pomak pristiueg svjetla i injenicu dasu neke od njih polako mijenjale frekvenciju i izgleda da su se dosta promijenile. Naanajbolja procjena je osamsto tisua godina, plus ili minus dvjesto tisua. To je otprilike etiriputa dulje nego to je naa vrsta postojala, gospodo. Mi smo fosili, arheoloki pokus ili takoneto. Mi naim otimaima nismo relevantni kao njima jednaki, ve kao subjekti u nekakvomogromnom pokusu. A to bi svrha tog pokusa bila, ja vam ne mogu rei. Imam nekanagaanja, ali..."

Sagan slijee ramenima i zauti. Gregor ulovi Brundleov pogled i Brundle odmahneglavom, vrlo blago. Nemoj otkrivati karte. Gregor klimne. Sagan je moda shvatio da je uprostoriji sa pijunom iz CIA-e i istononjemakim prebjegom, ali jo ne mora nita znati oAlijenacijskoj slubi.

"Pa, moda to jest tako", kae Fox, isputajui rijei poput kamenja u uplju tiinu zastolom. "Ali to povlai pitanje, to emo rei direktoru Sredinje?"

"Predlaem", kae Gregor, "da ponemo s revizijom COLLECTION RUBY." KlimneSaganu. "Onda emo moda, kad smo svi u tijeku s time, imati bolju zamisao moemo lismisliti neto korisno to emo rei direktoru Sredinje. "

Topovsko meso

Madeleine i Robert Holbright su meu posljednjim doseljenicima koji se iskrcavaju nanovi svijet. Dok ona gleda bljetavo bijeli bok broda, horizont kao da se okree u njezinojglavi, ulazei u udnu novu nepominost koja izgleda neprirodno nakon skoro est mjeseci namoru.

Nova Iowa nije ravna i nije nova: zidine stijena uzdiu se s obje strane neprirodnoduboke luke (izdubljene u ivoj stijeni uz svesrdnu pomo General atomicsa). Uspinjaapokretana zupanicima die Maddy i Roberta i njihova etiri kovega tristo metara dovisoravni i lukog grada Fort Eisenhowera a onda u logor za dolazak i orijentaciju.

Maddy je utljiva i povuena, ali Bob, ne primjeujui to, stalno melje o prigodama iposlovima i kako se domoi komada zemlje za gradnju kue. "To je novi svijet", kae ujednom trenutku, "zato nisi uzbuena?"

"Novi svijet", ponavlja Maddy, potiskujui potrebu da kae neto zajedljivo. Gledakroz prozor dok se vlak uspinje liticom i dovodi ih do pogleda na grad. Grad je kriva rije:podrazumijeva vrstinu, stalnost. Fort Eisenhower je manje od pet godina star, leukeminioiljak koji je krajoliku nanio Inenjerijski korpus. Najvia zgrada je guvernerova palaa, s trikata. Arhitektonski, cijeli grad je Divlji zapad izmijean s Radarskim dobom, kue od siroveborovine izmjenjuju se s velikim sivim betonskim kutijama punim projektila Patriot uperenihprema moru da zaustave neizbjeni nasrtaj komunistikih hordi. "Tako je ravan. "

"Najblia brda su na tristo kilometara, iza obalne ravnice zar nisi pogledala nakartu?"

Ona ignorira njegovo podbadanje dok uspinjaa kripi i klopara na rubu stijene. Uzastmatini cvile zaustavlja se na rubu drvene platforme, i izdie rigajui zasienu paru. Satkasnije se, umorni i znojni, nalaze u predvorju neugledne velike barake od perploe. Tu jevelika sala s redom stolova i hrpom kolonijalnih slubenika na kojima se vidi da se dosauju,

13

i ljudi idu od jednog altera do drugog sa svenjevima papira, tiho odgovarajui na pitanja idobivajui slubene peate. Nadobudni kolonisti motaju se okolo poput uznemirenog blagameu hrpama prtljage u pozadini prostorije. Maddy i Robert s nelagodom staju u red povlanoj popodnevnoj vruini, oslukujui ulomke razgovora. "Zemlja porijekla? Obrazovnekvalifikacije? Da, ali to vam je bio zadnji posao?" Vjera i rasa skoro etvrtina ljudi u saliizbjeglice su iz Indije ili Pakistana ili nekog mjesta zauvijek izgubljenog na tajanstvenomistoku kao da su slubenicima nekakva opsesija. "Roberte?" proapue ona.

"Sve e biti u redu", kae on s lanom sigurnou. Ve se uvrgnuo na svog oca,pokuava se pretvarati da je vrsti obiteljski ovjek. Njezin pogled iskosa u njega skida svupreostalu samopouzdanost. A onda je na njih red.

"Imena, putovnice, zemlja porijekla?" Brkati tip je osoran od dosade, iritiranvruinom.

Robert mu se nasmijei. "Robert i Madeleine Holbright, iz Kanade." Prua njihoveputovnice.

"Uh-uh." Slubenik pregleda dokumente s vrlo amerikom temeljitou. "to od koleimate? Koji vam je bio zadnji posao?" "Ja sam, ovaj, radio povremeno u automehaniarskojradionici. Dok sam studirao bio sam ma zavrnoj godini u Torontu, studij strukturalnoginenjeringa, ali nisam polagao zavrni ispit. Maddy Maddy je bolniarka kvalificirana zahitnu pomo." Slubenik zuri u nju. "Jeste to radili?"

"to? Uh, ne tek sam zavrila kvalifikaciju." Od izravnosti njegovog ispitivanjaspetljala se.

"Hm." Stavlja zagonetnu biljeku uz njihova imena na dugom popisu, popisu kojiprelazi rub njegova stola i vue se po podu. "Sljedei." Vraa im putovnice, s parom kartica, ipokazuje dalje na red stolova.

Netko ve zauzima mjesto iza njih kad Maddy uspijeva proitati kartice. Na njenojpie BOLNIARKA PRIPRAVNICA. Robert zuri u svoju i kae: "Ne, to je pogreno."

"to je, Bobe?" Pogleda mu preko ramena kad ga netko gume u stranu. Na njegovojkartici pie RADNIK (nekvalificirani); ali nema vremena proitati ostatak.

Kapetanov dnevnik

Jurij Gagarin izuva cipele, olabavi kravatu, i zavaljuje se u stolac. "Gora je vruinanego na jebenoj Kubi!" poali se.

"Vi ste posjetili Kubu, zar ne, efe?" Njegov sudrug, jo uvijek na nogama, toi auledenog aja i dodaje je mladom general-pukovniku prije nego to natoi i sebi.

"Da, hvala ti, Mia." Bivi prvi kozmonaut umorno se smijei. "Jo prije invazije. Dajse sjedni."

Mia Gorodin je jedini ovjek na cijelom brodu kojeg ne mora biti briga nudi li mukapetan da sjedne, ali je svejedno zahvalan: malo potovanja mnogo znai, a Gagarinovavedra narav i prijateljski stav su daleko bolji od nekih dupeglavaca s kojima je Mia prijeimao posla. Postoji cijela jedna klasa asnika koji misle da to to si zampolit znai da sinekako ispod njihove razine, ali kod Jurija toga nema: na neki nain on je idealni Novisovjetski ovjek, otjelotvoreni napredak. to ini ivot mnogo lakim, jer je Jurij jedan odmalobrojnih mornarikih zapovjednika koje ne mora biti briga to njihov politiki asnikmisli, i ivot bi bio mnogo ljepljiviji bez toga maziva potovanja koje pomae kotaima da sevrte. Pazite, Jurij je uz to i zapovjednik jedinog mornarikog ratnog broda u sklopuKozmonautskog korpusa, koji je ogranak Stratekih ratnih snaga, jo jedna vritea iznimkaod uobiajenog vojnog protokola. Nekako je ta prekomanda prekrila sva pravila...

"Kako je to bilo, efe?""Pakleno vrue. Vlano, kao ovo. Prekrasne ene ali mnogo tamnokoih drugova koji

se nisu prali dovoljno esto sve jako veselo, ali nisi mogao ne gledati na more, prekoramena. Zna da je tamo jo i tad bila jedna amerika baza? Guantanamo. Sad nemaju bazu,ali imaju sve ruevine." Na trenutak Gagarin izgleda potiteno. "Pizde."

"Amerikanci."

14

"Da. Samo tako se posrati na mali nebranjeni otok, samo zato to do nas vie nisumogli. Sjea se kad su svoj djeci morali dijeliti tablete joda? To nije bio ni Lenjingrad niGorki, te radioaktivne padaline: to je bila Havana. Mislim da nisu htjeli priznati koliko je totono bilo gadno."

Mia otpije aja. "Sretno smo se izvukli." Moral nek je proklet, prihvatljivo je baremtoliko priznati pred zapovjednikom, u etiri oka. Mia je vidio neka od KGB-ovih izvjea onuklearnom arsenalu SAD u to doba, i krv mu se sledila; dok je Nikita luaki blefirao onuklearnoj branjenosti Rodine, Amerikanci su prikrivali stvarne razmjere svog arsenala. Odsamih sebe koliko i od ostatka svijeta.

"Da. Stvari su tad ile kvragu, izvan svake sumnje: da se nismo probudili ovdje, tkozna to bi se dogodilo? Tad su nas itekako ili u naoruanju. Rekao bih da to nisu znali."Gagarinov smrknuti izraz postaje vedriji: gleda kroz otvoren prozor jedini na nekojprivatnoj kabini koji se moe otvoriti i nasmijei se. "Ali ovo nije Kuba." Kopno koje seuzdie nad zaljevom to mu govori: nijedan tropski otok na Zemlji nije imao tako udnuvegetaciju. Ili takve ruevine.

"Zbilja nije. Ali, to s ruevinama?" pita Mia, odlaui svoju au aja na stol skartama.

"Da." Gagarin se naginje naprijed. "Htio sam popriati s tobom o tome. Istraivanjesvakako jest u skladu s naim zapovjedima, ali malo smo kratki s obuenim arheolozima, zarne? Da vidimo: daleko smo etiristo sedamdeset tisua kilometara od kue, est veihklimatskih zona, pet kontinenata proi e dosta vremena dok dovedemo bilo kakvedoseljenike ovamo, zar ne?" Obzirno zastaje. "ak i ako su istinite glasine o reformikaznenog sustava."

"To je itekakva dilema", Mia potvruje oputeno, namjerno ignorirajui kapetanovuzadnju primjedbu. "Ali moemo tome posvetiti neto vremena. Tu vani nema nikoga, bar ne udometu jueranjeg izviakog leta. Ja jamim za temeljitost porunika ehova, taj imaispravne stavove."

"Ne vidim kako bismo mogli otii bez da pregledamo ruevine, ali resursi su namogranieni i u svakom sluaju ne elim uiniti neto zbog ega bismo od Akademije dobili poprstima. Nema iskopavanja blaga dok pametnjakovii ne dou ovamo." Gagarin na trenutakfal pjevui, a onda lupi dlanom po bedru: "Mislim da emo snimiti jedan filmi zaroendansku zabavu druga glavnog tajnika. Prvo emo osigurati perimetar oko plae, dati timvrajim specnazima priliku da zarade svu onu votku koju su popili. Onda ti i ja, mi moemopovesti Primarnu znanstvenu grupu dva do najbliih ruevina sa svjetlima i kamerama.Napraviti vizualni zapis, prepustiti pametnjakoviima tamo u Moskvi da skue to to mirazgledamo i isplati li se dolaziti kasnije s hrpom arheologa. to ti kae, Mia?"

"Ja kaem da je to potpuno logino, drue generale", kae politiki komesar, klimajuiglavom za sebe.

"Onda je to nareenje. Ali igrat emo na sigurno. To to nismo vidjeli nikakav uzorakaktivnih naselja ne znai da nema domorodaca koji vrebaju u umi."

"Kao oni zadnji guteri." Mia se mrti. "Male ljubiaste pizde!""Jo emo mi od njih napraviti dobre komuniste", inzistira Jurij. "Zdravica! Za

pravljenje dobrih komunista od malih ljubiastih guterskih pizdi s puhaljkama koji pogaajupolitike komesare u guzicu!"

Gagarin se zlobno nasmijei i Gorodin zna kad ga se namjerno zafrkava i ubacujeveseli sjaj u svoj pogled dok die au: "I za otrove koji ne djeluju na ljudska bia."

Diskografija

Upozorenje:

Sljedei informativni film vodi se pod COLLECTION RUBY. Ukoliko ne posjedujeteodobrenja i za COLLECTION i za RUBY, napustite auditorij i odmah se javite asniku zasigurnost na prikazivanju. Otkrivanje neovlatenom osoblju je savezni prekraj kanjivglobom u iznosu do deset tisua dolara i/ili zatvorskom kaznom do dvadeset godina. Imate

15

trideset sekundi da izaete iz auditorija i javite se asniku za sigurnost na prikazivanju.

Glasovni komentar:

Ocean konana granica. Ve dvanaest godina, od onog sudbonosnog dana kad smootkrili da smo premjeteni na ovaj ravni svijet, bili smo suoeni s ogromnou oceana koji seprotee dokle god pogled see. Suoeni takoer s izgledima irenja komunizma na noveneotkrivene kontinente, posvetili smo se strategiji istraivanja i zaustavljanja.

Video isjeak:

Raketa Atlas na lansirnoj rampi polako se podie, bljujui plamen iz repa: sukne iznadokvira i nestaje prema nebu.

Rez na:

Kamera montirana na nos, usmjerena natrag du boka rakete. Tlo pada iza, zamuenou plavu daljinu. Polako, nebo iza rakete postaje crno: ali zemlja jo uvijek zauzima najvei diopogleda ribljim okom. Prsten motora prvog stupnja pada u kovitlacu, ostavljajui motor jezgreda gori blijedoplavim plamenom: sad je prepoznatljiv obris obale Kalifornije. SjevernaAmerika vidno se smanjuje: konano se jo jedan, udan obris pojavljuje na vidiku, poputznamenke na tuinskom pismu. Pogon sagorijeva i otpada, i prevrua kamera hvataodbljesak sunca na raketi gornjeg stupnja Centaur dok joj se motor pali, gonei je vie i bre.

Glasovni komentar:

Ne moemo pobjei.

Rez na:

Meteor juri preko prazne plave zdjele neba; usporava, izbacuje padobrane.

Glasovni komentar:

Jo 1962., ova raketa ponijela bi dvije tone korisnog tereta u svemir. To je bilo doksmo ivjeli na planetu koji je bio spljotena sfera. ivot na pladnju izgleda sasvim drugaije:dok je gravitacijska privlanost svugdje na povrini konstanta, ne moemo pobjei od nje.Ustvari, sve to ispalimo ravno gore opet e pasti dolje. ak ni nuklearna raketa ne moepobjei: prema znanstveniku Danu Aldersonu iz JPL-a, odlazak s Magelanovog diskaiziskivao bi brzinu veu od dvije tisue petsto kilometara u sekundi. To je zato to je ovaj diskmnogo masivniji od zvijezde ustvari, masa mu je pedeset tisua puta vea od naeg sunca.

to ga sprjeava da kolabira u sferu? Nitko ne zna. Fiziari nagaaju da su petu silukoja je pokretala rano irenje univerzuma zovu je kvintesencijom tvorci diska nekakoukrotili. Ali gola istina je, nitko ne zna za sigurno. Niti ne razumijemo kako smo doli ovamo kako je, za tren oka, neto izvan nae moi shvaanja ogulilo Zemljine kontinente i oceanekao naranu i razvuklo ih preko ovog tuinskog diska.

Rez na:

Karta. Izloeni su Zemljini kontinenti Amerike s jedne strane, Europa i Azija iAfrika istono od njih. S one strane indonezijskog lanca otoka Australija i Novi Zelandusamljeno se vide na rubu oceanskog beskraja.

Karta se pomie udesno: pojavljuju se udni novi kontinenti, neravnih rubova iogromni. Nekoliko njih vee je od Azije i Afrike zajedno; veina ih je manja.

Glasovni komentar:

Geopolitika je preseljenjem zauvijek izmjenjena. Dok je povrinska topografija naihkontinenata uglavnom ouvana, klinovi stranog materijala ubaeni su ispod Mohorovievogdiskontinueta ispod kore i u duboko oceansko dno, da poslue kao razmaknice.

16

Udaljenosti izmeu toaka razdvojenih dubokim oceanom bile su, neizbjeno, promijenjene, ito ne na nau geopolitiku korist. Dok je taktika ravnotea sila nakon preseljenja ostalauglavnom ista kao i prije, velike krune putanje leta za koje su nai strateki projektilikonstruirani preko polarne ledene kape i dolje u komunistiko carstvo izobliene su irastegnute, postavljajui neprijateljske ciljeve izvan njihovog dometa. U meuvremenu,premda bi nai bombarderi s posadom jo mogli doprijeti do Moskve uz dotakanje goriva uletu, izmijenjena karta bi ih prisilila da usput prou na tisue kilometara neprijateljskogzranog prostora. Preseljenje je uinilo veinu naih stratekih priprema beskorisnima. Da suBritanci bili voljni ustrajati, moda bismo prevladali ali u retrospektivi, ono to je vrijediloza nas vrijedilo je i za Sovjete, i teko je osuivati Britance to nisu bili voljni sami podnijeticijeli teret neizbjenog sovjetskog bombardiranja.

U retrospektivi, jedini razlog to za nas to nije bila potpuna katastrofa bilo je to to suSovjeti uhvaeni u isti poremeaj kao i mi. Ali utvara komunizma sad dominira zapadnomEuropom: navodno neovisne nacije Europske unije su isto toliko podreene Moskvi kao iklijentelistike drave Varavskog pakta. Samo nam stalno britansko izvanredno stanje pruabilo kakve ostatke geopolitikog utjecaja na crvenom kontinentu, a na dulji rok moramopredviati da e i Britanci biti nagnani da postignu sporazum sa Sovjetskim Savezom.

Rez na:

Srebrnasti avion s delta-krilima u letu. Zdepasta krila, zailjeni nos i nedostatakprozora oznaavaju ga kao bespilotnu sondu: jedini veliki motor u repu, iji ispuh bljeticrveno poput trenje, pokree je. Pusto bez tragova iri se pod njom dok se toka gledita avion u pratnji paljivo uspinje nad sondu da bi se jasno vidio gornji dio asije.

Glasovni komentar:

Disk je ogroman toliko velik da to prkosi razumu. Po nekim procjenama povrinamu je vea od milijardu Zemlji.

Istraivanje konvencionalnim metodama je uzaludno: stoga je u upotrebu stavljenasonda NP-101 Persephone, ovdje viena na pokaznom letu iznad kopnene mase F-42. NP-101je izviaka varijanta nuklearno pokretanog D-SLAM Pluto projektila koji ini kostur naegpost-Preseljenskog arsenala za odvraanje. Sporija je od stratekog D-SLAM-a, ali mnogopouzdanija: dok je D-SLAM konstruiran za brzi, estoki ulet u sovjetski teritorij, NP-101konstruiran je da leti na dugotrajne misije kartografiranja cijelih kontinenata. Na tipinomzadatku NP-101 leti van trostrukom brzinom zvuka skoro mjesec dana: prelazei sedamdesettisua kilometara na dan, prodire milijun i pol kilometara u nepoznato prije nego to se okrenei poleti doma. Njegove velike kartografske kamere snimaju dvije slike svakih tisuu sekundi,a njegovo sofisticirano digitalno raunalo svojim rasponom senzora biljei brojne podatke,doputajui nam da sastavimo sliku dijelova diska do kojih bi naim brodovima trebaladesetljea da stignu. S rezolucijom smanjenom na razinu jedne nautike milje, program NP-101-ova bio je izniman uspjeh, doputajui nam da izradimo karte cijelih novih svjetova zakoje bi nam bile potrebne godine da ih osobno posjetimo.

Na kraju svoje misije, NP-101 izbacuje svoju zadnju kapsulu s filmom i leti premasredini nenastanjenog oceana, da svoj potroeni nuklearni reaktor odbaci daleko od kue.

Rez na:

Kruni dijagram. Centar je crni krug sa zvijezdom u srcu; oko njega je okrugli pladanj,otprilike istih proporcija kao i singl ploa na 45 okretaja.

Glasovni komentar:

Okvirna karta diska. Ovdje je podruje koje smo dosad istraili, koristei NP-101program.

(Tokica malo vea od zrna pijeska zasvijetli na povrini singlice.)Ta toka svjetla je milijun kilometara u promjeru pet put vea razdaljina od one koja

17

je razdvajala nau staru Zemlju i njezin Mjesec. (Da bi preao cijeli promjer diska, NP-101morao bi letjeti na tri Macha skoro deset godina.) Nismo ak ni sigurni gdje se sredina tetoke nalazi na disku: naa najvia ispitivaka raketa, Nova-Orion blok dva, jedva se moedii dva stupnja iznad ravnine diska prije nego to padne natrag i skri se. Ovo je doseg naegsaznanja o naem okruenju, zakljuen prema kamerama za kartografiju kontinentalnogopsega koje je nosio Projekt Orion:

(Blijedoruiasto podruje skoro centimetar i pol u promjeru zasvjetli oko crvenetokice pijeska na povrini singlice.)

Naravno, kamere na visini od sto tisua kilometara ne mogu gledati dolje na novekontinente i uoiti znakove komunistike infiltracije; u najboljem sluaju mogu osluhnuti imali radijskih emitiranja i izvriti spektroskopske analize atmosferskih plinova nad udaljenimzemljama, traei plinove karakteristine za industrijski razvoj poput klorofluorougljika iduikovih oksida.

To nas ostavlja ranjivim za neugodna iznenaenja. Nae dugotrajne strateke analizepretpostavljaju da skoro sigurno nismo sami na disku. Pored komunista, moramo uzeti u obziri mogunost da tko god je izgradio ovu udovinu strukturu svakako jedno od uda svemira moda takoer ivi ovdje. Moramo razmisliti o njihovim motivima da nas dovedu na ovomjesto. A tu su i domorodake kulture otkrivene na kontinentima

F-29 i F-364, koji su sad stavljeni pod karantenu. Ako na nekim kopnenim masamaima domorodakog stanovnitva, moemo nagaati da su i oni bili transportirani na disk naisti nain kao i mi, s nekom jo uvijek nepoznatom svrhom. Mogue je da su oni originalniitelji kamenog doba ili da su preostali iz naprednih civilizacija koje nisu preivjeleprebacivanje u ovo okruenje. Kolika je mogunost da na disku postoji jedna ili vienaprednih tuinskih civilizacija koje su vee i monije od nae? I bismo li ih prepoznali kaotakve da ih vidimo? Kako moemo procijeniti rizik naeg susreta s neprijateljskim malimzelenima sad kad su drugi svjetovi na dohvatu ak i dobro opremljenog jedrenjaka, a kamoliistraivakih brodova na nuklearni pogon klase Savannah? Astronomi Carl Sagan i DanielDrake procjenjuju da je ta mogunost velika toliko velika, tovie, da oni vjeruju da tamovani ima nekoliko takvih civilizacija.

Nismo sami. Moemo samo nagaati o tome zato su nas nai otimai doveli ovamo,ali moemo biti sigurni da je samo pitanje vremena prije nego to sretnemo naprednu tuinskucivilizaciju koja bi prema nama mogla biti neprijateljski nastrojena. Ovaj obavjestni film sade se nastaviti pregledom naih stratekih priprema za prvi kontakt, i scenarijima unutar kojihpredviamo da bi se ta okolnost pojavila, s izriitim osvrtom na Sovjetski Savez kao primjerideoloki neprijateljske supersile...

K akademskom slijedu

Nakon dva tjedna, Maddy je sigurna da silazi s uma.Njoj i Bobu dodijeljena je mala montana kua (ne mnogo vie od kolibe, premda ima

struju i tekuu vodu) na rubu grada. On je unovaen u rezidencijalni posao, radi na podizanjujo zgrada: a to je najblie uspjehu to su dosad postigli, jer je nakon paljivo suzdranogprotesta njegov status promijenjen, iz jo jednog para nekvalificiranih ruku na geometrapripravnika. Unapreenje na koje je on silno ponosan, oito smatrajui to potvrdom da supovukli pravi potez dolaskom ovamo.

Maddy, u meuvremenu, tee nalazi posao. Podruna bolnica ima cjelokupno osoblje.Ona im ne treba, i nee im trebati dok sljedei brod s doseljenicima ne stigne, ukoliko ne elispakirati torbe i otii se smucati po izoliranim ranerskim naseljima u zaleu. Guverner jeobjavio da e za godinu dana uspostaviti jo jedno naselje veliine grada, dublje u kopnu blizurudarskih naselja na rubu Hooverove pustinje. Tada e im trebati medicinsko osoblje za novubolnicu: ali zasad, ona je rezervni kota. Jer je Maddy gradska cura po odgoju i naravi, i nijesklona prihvaanju posla koji bi je poslao da luta po zaleu ako to moe izbjei.

Provodi prvi tjedan i veinu drugog lunjajui po gradu, pokuavajui pronai to moeraditi. Nije jedina mlada ena u takvoj nevolji. Premda slubeno nema nezaposlenosti, i

18

kolonijalna diriistika administracija nalazi dosta tekog posla za dokone ruke, tu je inedostatak mjesta za ambulantno osoblje, ili jo bilo ega drugog to ona moe raditi. Upogledu karijere to je kao izlet u pedesete. Mlada, ensko i ambiciozna? Mnoga zanimanjajednostavno ne postoje tu na rubu, a mnoga druga su zatvorena ili nepristupana. Gdje godpogleda vidi majke koje vodaju neuvjerljivo velike opore djeice, lica usukanih od brige iiscrpljenosti. Bob eli djecu, premda Maddy jo nije spremna za to. Ali ponuda alternativa jeograniena.

Konano Maddy poinje pregledavati "trae se radnici" rubriku na oglasnoj ploi predgradskom vijenicom. Neki od njih su zakoniti: a barem nekoliko je potpuno udno. Jedan jojzapne za oko: trai se terenski pomonik za bioloko istraivanje. Moda, pomisli ona, i poepotraiti vrata na koja e pokucati.

Kad pronae vrata sirovo drvo, koje je tek poelo blijediti na jakom kolonijalnomsuncu i zalupa na njih, John Martin ih otvara i upitno trepne na svjetlu. "Da?" upita.

"Dali ste oglas za terenskog pomonika?" Zagleda se u njega. On je entomolog, ne?Sjea se njegovih ruku na teleskopu na palubi broda. Samo putovanje ve poprima lanupatinu romantike u njezinom sjeanju, u usporedbi s pranjavom sadanjou u koju ju jeisporuilo.

"Jesam? O da, da. Dajte uite." Korakne natrag u kuu jo jedna od onihablonskih koliba, kolonijalna,obiteljska, namjena za nudi je da sjedne u onom to je bilodnevna soba. Skoro je potpuno ispunjavaju radni i pisai stol i visoki drveni ormar s ladicamaza uzorke. Osjea se udan, pljesnjiv vonj, poput stare pauine i cureih demiona sformalinom. John se mota po svojoj jazbini, neodreeno uznemiren neoekivanim okomposjeta. Neto je dirljivo slatko kod njega, poput predmeta njegovih prouavanja, pomiljaMaddy. "Oprostite za nered, nema ba mnogo posjetitelja. Pa, ovaj, imate li nekogrelevantnog iskustva?"

Ona ne oklijeva: "Ba nikakvog, ali voljna sam uiti." Naginje se naprijed."Kvalificirala sam se za bolniarku prije nego to smo krenuli. Na koledu sam studiralabiologiju, ali sam morala odustati na polovici druge godine: razmiljala sam o medicinskojkoli kasnije, ali pretpostavljam da se to ovdje nee dogoditi. U svakom sluaju, u ovdanjojbolnici nema slobodnih mjesta, pa moram nai neto drugo to u raditi. to tono imaterenski pomonik?"

"Ima umorne noge." On se nakrivo nasmijei. "Imate li iskustva u laboratoriju? Uterenskom radu?" Maddy s oklijevanjem klimne glavom pa on iz nje upa podatke o njezinommravom iskustvu s koleda prije nego to nastavi. "Imam cijeli kontinent za istraiti i samojedan par ruku: malo smo tanki ovdje. Sreom mi je NSF dao proraun da zaposlimpomonika. Posao pomonika je da bude moj Petko; da mi pomogne cukati opremu, uzimauzorke, pomogne u osnovnim laboratorijskim poslovima najosnovnijim i tako dalje. O, iako ih zanima entomologija, botanika ili bilo to imalo relevantno, to je plus. Za divno udo,ovdje nema ba mnogo nezaposlenih u prirodnim znanostima: znate li to kemije?"

"Neto malo", kae Maddy oprezno, "nisam biokemiarka." Radoznalo gleda popretrpanom uredu. "to biste vi trebali raditi?"

On uzdahne. "Primarni razgled cijelog jednog kontinenta. Nitko, ali nitko, nije se nipotrudio pogledati lokalnu ekologiju kukaca ovdje. Nema doslovno nikakvih kraljenjaka,ptica, gutera, to god a tamo doma ima vie vrsta kukaca nego svega ostalog skupa, ovomjesto se po tome ne razlikuje. Znate li da nitko nije ni uzeo uzorke u zaleu na sedamdesetkilometara odavde? Ne radimo nita osim podizanja koliba du obale i povrinskihkamenoloma nekoliko kilometara u unutranjost. Moglo bi biti bilo ega u unutranjosti,doslovno svaega." Kad se uzbudi pone gestikulirati, primjeuje Maddy, s entuzijazmommae rukama. Ona klimne glavom i nasmijei se, pokuavajui ga ohrabriti.

"Veliki dio onog to radim su one stvari kakve su radili u osamnaestom idevetnaestom stoljeu. Uzimam uzorke, crtam ih, biljeim njihov habitat i prehrambenenavike, gledam mogu li shvatiti njihov ivotni ciklus, pokuavam ustanoviti to je u srodstvu sim. Napraviti obiteljsko stablo. O, i moram to raditi i s vegetacijom, znate? A ele i dapaljivo promatram druge diskove oko Lucifera. Pokuajte uoiti znakove razuma, to god

19

to znailo: pretpostavljam da je u astronomskoj zajednici preostala hrpa zanemarenih koji seosjeaju izravno uvrijeenima to se tko god da je izgradio ovaj disk i doveo nas ovamo nijespustio na travnjak Bijele kue i predstavio. Bolje da vam odmah kaem, ovdje ima dostaposla da cijela vojska zoologa i botaniara radi jedno stoljee; moete poeti raditi nadoktoratu ba tu i sad ako elite. Ja sam tu samo na pet godina, ali mom nasljedniku sigurnonee smetati da zaposli iskusnog istraivakog pomonika... samo e teko biti odratiusredotoenost. Ovaj, mogu vam smisliti stipendiju za ivotne trokove iz fonda generalnogguvernera za posebne trokove i srediti da mu NSF to nadoknadi, ali nee to biti ba mnogo.Bi li dvadeset Trumanovih dolara tjedno bilo dosta?"

Maddy razmilja na trenutak. Trumanovi dolari lokalni novac ne vrijede bamnogo, ali nema ni mnogo stvari na koje se mogu troiti. A Rob ionako zarauje dovoljno zaoboje. I doktorat... to bi mogla biti moja karta natrag u civilizaciju, zar ne? "Pretpostavljam",kae, osjeajui ogromno olakanje, znai ipak postoji neto za to je korisna osim podizanjasljedee generacije, na kraju krajeva. Pokuava odgurnuti vizije same sebe, otmjene i nemnogo starije, kako zahvalno prihvaa profesorsku katedru na sveuilitu Ivy League. "Kadpoinjem?"

Na plai

Miini prvi utisci o uznemirujue poznatom tuinskom kontinentu su uasna vlanavruina i zadah raspadajuih meduza.

Sergej Koroljov usidren je na uu rijeke, ogromni aerodinamini posjetitelj iz drugogsvijeta. Zdepaste peraje stre blizu vodene crte, poput hidroaviona podrezanih krila: divovskeKuznjecovljeve atomske turbine u ahurama su na nosaima s obje strane visoko pogrbljenihlea, okruujui lansirno/hvatake katapulte njegovih parazitskih MiG lovaca-bombardera,iza iroke krivulje komandnog mosta ekranoplana. Uz vodenu crtu, vrata za amce suotvorena: mornariki specnaz tim uurbano tovari svoju opremu desantnu brodicu koja e ihprevesti do malog logora na plai. Mia, koji stoji odmah iznad vodene crte, okree se oddivovske letjelice za glisiranje i gleda svog zapovjednika, koji zuri u kopno s izrazom blagezabrinutosti. "Ta stabla jako su blizu, zar ne?" kae Gagarin, a paljivo nauenom tupoukoja ga je ouvala u prvim opasnim godinama nakon pada njegova zatitnika Hruova.

"Ba to je ono za to e se satnik Kirov pobrinuti", odgovara Gorodin, igrajui svojuulogu mete za general-pukovnikov jetki humor. I zbilja, sjenoviti likovi u maslinasto-zelenojborbenoj odjei uljaju se oko drvea, paljivo postavljajui iane zamke i vritavce u lukuoko mjesta iskrcavanja. Pogleda na lijevo, gdje par mornara s jurinim pukama stoji nastrai, pogledom pretraujui dunglu. "Ne bih se nepotrebno brinuo, drue zapovjednie."

"Ipak u biti sretniji kad vanjski perimetar bude osiguran. I kad budem imao razumnoobjanjenje ovoga za druga glavnog tajnika." Gagarinov humor hlapi: on se okree i hoda duplae, prema velikom atoru koji je ve podignut da prui zatitu od podnevne vreline. ipkavrstog sunevog svjetla onog to ovdje prolazi pod sunevo svjetlo ve je namaksimalnoj duljini, bljetei poput tapa bijelo usijanog elika koji probada disk. (Neki odpraznovjernijih zovu je rajskom osovinom. Dio Gorodinovog posla je da zatire takvonematerijalistiko nazadnjatvo.)

atorsko krilo je podignuto i privreno: pod njim, Gagarin i Mia zatjeu bojnikaSuvurova i akademika Borisovia nagnute nad kartom. Ekipa za znanstvene filmove hrpasumnjivih civila iz agencije TASS ve uurbano radi u kutu, pripremajui role filma zasnimanje. "Ah, Oleg, Mihail." Gagarin iscjedi iz sebe profesionalno fotogenini smjeak."Jeste to postigli?"

Borisovi, mravi tip pogrbljenih ramena koji izgleda vie kao podvornik nego kaosvjetski poznati znanstvenik, slijee ramenima. "Ba smo razgovarali o odlasku doarheolokog nalazita, drue generale. Moda biste htjeli s nama?

Mia gleda preko njegovog ramena na kartu: nacrtana je olovkom, i na njoj ima vrakimnogo bijelih praznina, ali ono to su dosad ucrtali je uznemirujue poznato po obrisima dovoljno poznato da im svima uini nekoliko noi besanima jo prije nego to su se iskrcali

20

na obalu. Netko je nakrabao uvijenog zmaja u naroito neispunjenom kutu praznine. "Kolikoje nalaz velik?" pita Jurij.

"Ne znamo, drue." Bojnik Suvurov glasno guna, kao da mu nedostatak konkretnihpodataka o ruevinama predstavlja osobnu uvredu. "Nismo im jo nali kraj. Ali to odgovaraonome to ve znamo."

"Zrani pregled " Mihail se diskretno nakalje. "Kad biste me pustili na jo jedan letmogao bih vam rei vie, drue generale. Vjerujem da bi bilo mogue tono odrediti granicegrada, ali zbog stabala ih je teko vidjeti."

"Dao bih ti let, samo da imam avijacijskog goriva", objanjava Gagarin strpljivo."Helikopter moe sagorjeti svoju teinu u gorivu za jedan dan pregleda, a mi moramo svedovlaiti ovamo iz Arhangelska. U stvari, kad odemo doma ostavit emo veinu naih za letspremnih letjelica ovdje, samo da bismo na sljedeem putovanju mogli ponijeti vie goriva."

"Razumijem." Mihail ne izgleda sretno. "Kao to Oleg Ivanovi kae, ne znamokoliko daleko see. Ali mislim da ete, kad vidite ruevine, shvatiti zato se moramo vratitiovamo. Nitko prije nije naao ovako neto."

"Stari Kapitalistiki ovjek." Mia se kiselo nasmije. "Pretpostavljam.""Valjda." Borisovi slegne ramenima. "to god, trebamo dovesti arheologe. I maseni

spektroskop za karbonsko datiranje. I druge stvari." Nezadovoljno krivi lice. "Bili su ovdje jodok smo mi ivjeli u peinama!"

"Samo to mi nismo", kae Gagarin sebi u bradu. Mia se pretvara da nije uo.Dok su izali iz atora, marinci su ve dopremili Koroljovljeve dvije BRDM amfibije

na obalu. Velika oklopna vozila s balon-gumama na plai izgledaju poput udovinihvodozemaca netom izgmizalih iz nekakvog pradrevnog mora. Gagarin i Gorodin sjedajuotraga u drugo vozilo s akademikom i filmskom ekipom: prvi BRDM vozi njihovu specnazpratnju. Voze se u dostojanstvenoj utnji dok konvoj grmi i kripi preko plae, uz blaguuzbrdicu, a onda nie prema dolini s ruevinama.

Oklopna kola stanu i vrata se otvaraju. Svi osjeaju olakanje zbog blagog povjetarcakoji razbija vrelinu kao u penici. Gagarin odeta do najblie ruevine ostataka zida visokihdo struka i stane, ruku na bokovima, gledajui preko pustoi.

"Beton", kae Borisovi, podiui komad tronog ne-kamena iz podnoja zida da gaJurij vidi.

"Zbilja." Gagarin klimne glavom. "Ima li kakve ideje to je ovo bilo?""Ne jo." Filmska ekipa ve snima, kreui niz iroku cestu izmeu redova tronih

temelja. "Samo je beton preostao, a i on se uglavnom pretvorio u vapnenac. Ovo je jakostaro."

"Hmm." Prvi kozmonaut obilazi batrljak zida i zakorai na razinu temelja iza njega,zainteresirano gledajui okolo. "Unutarnji stup ovdje, etiri zida ba su istroeni, zar ne?Ovo ovdje izgleda kao crvena mrlja. Armatura? Jeste nali neku netaknutu?"

"Opet, jo nismo, drue", kae Borisovi. "Nismo jo pogledali svugdje, ali...""Zbilja." Gagarin se zamiljeno poee po bradi. "ini li se to meni ili su zidovi svi

nii s ove strane?" Pokazuje na sjever, duboko u raireni labirint obraslog uta."U pravu ste, drue. Ali za to jo nemamo teoriju.""Ma nemojte." Gagarin hoda na sjever od ruevine petostranine zgrade, gleda okolo.

"Ovo je bila cesta?""Jednom, drue. Bila je devet metara iroka izgleda da je bilo puste zemlje izmeu

kua, ako su to bile kue, i same ceste."Devet metara, kaete." Gorodin i akademik urno ga prate kad opet krene putem.

"Zanimljiva obrada kamena ovdje, ini li se i tebi, Mia?""Da, da, drue. Zanimljiva obrada kamena."Gagarin naglo stane i klekne. "Zato je ovako ispucao? Hej, tu dolje ima pijeska. I,

hm. Stakla? Izgleda kao da se rastopilo. Ah, trinitit.""Drue?"Borisovi se naginje naprijed. "To je neobino.""to to?" pita Mia, ali prije nego to dobije odgovor i Gagarin i istraiva su ustali i

21

krenuli prema drugoj zgradi."Pogledaj. Sjeverni zid." Gagarin je naao jo jedan komad zida, izlizani bartljak koji

je ipak vii od jednog metra: ne izgleda sretno."Drue? Je li vam dobro?" Mia zuri u njega. Onda primjeuje da je i akademik

zautio, i izgleda duboko potresen. "to nije u redu?"Gagarin prua prst, pokazuje na zid. "Moe ga vidjeti, jedva, ako poblie pogleda.

Koliko bi mu trebalo da izblijedi, Mihaile? Za koliko smo ih godina promaili?"Akademik oblie usne: "Bar dvije tisue godina, drue zapovjednie. Beton stari s

vremenom, ali mu treba zbilja dosta dugo da se skroz pretvori u vapnenac. A tu je i procestroenja meteorolokim pojavama koji treba uraunati. Ali povrinska erozija... da, to bimoglo fiksirati prizor iz bljeska. Moda. Morao bih pitati neke kolege tamo doma."

"to nije u redu?" ponavlja politiki komesar, zbunjen. Prvi kozmonaut neveselo sesmjeka. "Bolje donesi svoj Geigerov broja, Mia, i vidi jesu li ruevine jo vrue. Izgleda danismo jedini na disku s geopolitikim problemima..."

Tu smo ve bili

Brundle je konano naao vremena da povue Gregora u stranu i objasni mu to sedogaa; Gregor nije nimalo zadovoljan.

"alim to si u to uletio na hladno", kae Brundle. "Ali smatrao sam da je najbolje dasam vidi." Govori sa srednje-zapadnim otezanjem rijei i afektirajuom mirnoom kojunjegove kolege ponekad pogreno tumae kao znak pritajene psihopatologije.

"Vidim to, posebno?" pita Gregor otro. "to, posebno?" Gregor se sklon ponavljati,mijenjanjui samo intonaciju, kad je uznemiren. Dovoljno je ljudski da to prepozna kao lounaviku ali mu je jo uvijek teko potisnuti taj refleks.

Brundle zastaje na stazi, pogleda okolo da provjeri da nikog nema na dosegu ujnosti.Mali je danas skoro prazan, i samo vlani povjetarac pomie povrinu vode u bazenu. "Recimi to ti misli."

Gregor razmilja na trenutak, a onda priziva svoje potpuno znanje lokalnog jezika: toje dobro za vjebu. "Deki u velikoj kui zatraili su CAB. To znai da je netko izvukao svojuglavu sebi iz guzice dovoljno dugo da shvati da se imaju plaiti i gorih stvari od toga da ihsprcaju sovjeti. Neto se dogodilo zbog ega su shvatili da im je potrebna politika za odnosprema otimaima. To je protiv doktrine, moramo oko toga neto poduzeti brzo, prije nego tooni ponu postavljati prava pitanja. Neto ih je potreslo, neto tajno, neki ljudski obavjetajniizvor s krive strane zavjese, moda. Bi li to mogao biti onaj tip Gordijevski? Ali nisu jo dokraja shvatili to biti ovdje znai. Sagan znai li njegovo prisustvo ono to ja mislim daznai?"

"Da", kae Brundle napeto."O joj." Refleks se aktivira i Gregor skida svoje naoale i nervozno ih obrie kravatom

prije nego to ih ponovo stavi. "Je li to samo on, ili to ide i dalje?" Ostavlja ostatak reeniceneizgovoren, po uvrijeenom obiaju da li misli da emo samo njega morati uutkati?

"Dalje." Brundle ima naviku govoriti kutom usana kad je usplahiren, a po njegovomtrenutnom izrazu lica Gregor shvaa da je zbilja uznemiren. "Sagan i njegovi prijatelji naComellu koristili su tanjur u Arecibu da sluaju susjede. To nije bilo predvieno. Sad traedoputenje da poalju signal na najblii od preostalih diskova. Izravno, manje-vie;razgovarajte s nama. Na nesreu Sagan je jako poznat, to je razlog da je privukao panjunaih nominalnih nadreenih. U meuvremenu, Sovjeti su nali neto to ih je uplailo. CIAnije ula za to kroz uobiajene izvore oni su kontaktirali State Department prekoveleposlanstva, toliko su uplaeni." Brundle zastaje na tren. "Sagan i njegovo drutvo za to neznaju, naravno.

"Zato ih nitko nije ve upucao?" pita Gregor hladno. Brundle slijee ramenima."Uspjeli smo im ukinuti financiranje taman na vrijeme. Da smo ih jo i upucali netko bimogao primijetiti. Sve bi moglo poi nonlinearno dok mi to pokuavamo zatakati. Zna to jeproblem; ovo je poluotvoreno drutvo, nedovoljno kontrolirano. Hrpa astronoma okupi se na

22

vlastitu inicijativu akademska konferencija, to god i odlui potroiti par tisua zelembaaistraivake stipendije od NIST-a da uspostave komunikaciju s najbliim diskom. Kako bismomi trebali nadzirati takve stvari?"

"Zatvoriti im sve radio teleskope. Pukama, ako se mora, ali ja mislim da bi redukcijastruje ili kongresna komisija bili isto tako uinkovito sredstvo."

"Moda, ali mi za takav posao nemamo sovjetske resurse. U svakom sluaju, zato samdovukao Sagana ovamo za CAB. To je Potemkinovo selo, to ti je jasno, da uvjeri svakoga skim je on kontaktirao da se neto radi, ali morat emo smisliti kako da ga uutkamo."

"Sagan je voa te govorite s nama, tuinski bogovi bulumente, koliko shvaam.""Da.""Pa." Gregor paljivo bira svoje sljedee rijei. "Pod pretpostavkom da je on jo

uvijek ist i nekontaminiran, moemo ga okrenuti ili ga moemo ohladiti. Ako emo gaokrenuti moramo to uiniti uvjerljivo puna tellerizacija i morat emo smisliti uvjerljivoopravdanje. Iskoristiti ga da evangelizira astronomsku zajednicu u to da umukne ili daodskakue u krivom smjeru. Kao Heisenberg i nacistiki program nuklearnog oruja." Pucneprstima. "Zato mu ne kaemo istinu? Barem, neto dovoljno blizu istini da potpuno zamuticijelu stvar?"

"Zato to je on lan Saveza amerikih znanstvenika i nee povjerovati u nita to mumi kaemo bez neovisne potvrde", promrmlja Brundle krajikom usana. "To je problem kadkoristimo vladinu agenciju kao svoj paravan."

Minutu hodaju bez rijei. "Mislim da bi ga bilo vrlo opasno potcijeniti", kae Gregor."On bi nam mogao biti zbilja dobro sredstvo, ali nekontroliran je vrlo opasan. Ako ga nemoemo uutkati moda emo morati pribjei fizikom nasilju. A s onim brojem kolonijakoje su ve posijali, ne moemo biti sigurni da emo ih sve obuhvatiti."

"Nabroji situaciju s njihovim shvaanjem", kae Brundle iznenada. "Hou provjerustvarnog stanja. Rei u ti to je novo kad proe cijeli popis."

"Dobro." Gregor razmilja na minutu. "Da vidimo. Ono to svi znaju je da su izmeunula tri petnaest i dvanaest sekundi i trinaest sekundi po Zulu vremenu, na drugi listopada,ezdeset druge, svi satovi stali, sateliti nestali, karta zvijezda se promijenila, devetnaestputnikih zrakoplova i etrdeset est brodova u tranzitu nalo se u terminalnoj nevolji, i nalisu se premjetenima s globusa u galaksiji Mlijena staza na disk za koji smatramo da jenegdje u manjem Magelanovom oblaku. U meuvremenu se galaksija Mlijena staza mipretpostavljamo da je to ona vidljivo promijenila. Mnogo metalom osiromaenih zvijezda,znakovi makroskopskog kozmikog inenjeringa, takve stvari. Javno objanjenje je da suposjetitelji zaustavili vrijeme, ogulili Zemlju i rasprostrli je preko diska. Sreom se jo uvijeknateu oko toga je li pravo objanjenje Minskyjeva, ovaj, hipoteza kopiranja, ili onaj tipMoravec sa svojom teorijom digitalne simulacije."

"Doista." Brundle zamiljeno utne kamenu plou. "Sad. Kakva je tvoja analizanapretka?"

"Pa, prije ili kasnije postat e opasni. Oni imaju povijesnu sklonost teleolokimgrekama, vjerovanju u velikog svemogueg stvoritelja i svrhu svojeg postojanja. Ako ponunagaati o namjerama transcendentne inteligencije, vjerojatno je da e se konano zapitati jeli njihovo prisustvo ovdje simptomatino za elju Boga da ispita okolnosti svojeg roenja. Nakraju krajeva, imamo dokaze za koliko tehnolokih vrsta na disku, deset milijuna, dvanaest?Repliciranih mnogo puta, u nekim sluajevima. Mogli bi to spojiti sa svojim konceptom oitesudbine i zakljuiti da je, u stvari, njihova sudbina da izrode Boga. Stoje potpuno nepoeljanzakljuak do kojeg bi oni mogli doi, iz nae toke gledita. Teleolozi nisu poeljni susjedi,da se tako izrazim.

"Zbilja da", kae Brundle zamiljeno, a onda se naas tiho zahihoe sebi u bradu."Ovo nije prvi put da su izbjegli bacanje H-bombi uokolo na veliko. To je

neuobiajeno za primatske civilizacije. Ako to nastave initi, mogli bi biti opasni.""Opasnost je relativna", kae Brundle. Opet se zahihoe. Stvari se pokrenu u njegovim

ustima."Nemoj to raditi!" odbrusi Gregor. Instinktivno pogleda okolo, ali nita se ne dogaa.

23

"Nervozan si." Brundle se namrti. "Prestani toliko brinuti. Neemo jo dugo bitiovdje."

"Je li nam nareeno da krenemo? Ili da pripremimo sterilizacijski udar?""Ne jo." Brundle slijee ramenima. "Imamo jo istraivanja za obaviti prije nego to

se donese odluka. Sovjeti su doli do otkria. Njihov program istraivanja s posadom.Koroljov je imao sree."

"Oni " Gregor je napet. "to su nali?" Zna za veliki ekranoplan na nuklearni pogon,zmaja Kaspijskog mora, koji pretrauje sedam oceana da nae nove svjetove za osvajanje.

Zna ak i za malu flotu koju pokuavaju izgraditi u Arhangelsku, njezinuupropaavajuu skupou. Ali ovo je novo. "to su nali?"

Brundle se neveselo nasmijei. "Nali su ruevine. A onda su proveli jo osam tjedanaucrtavajui obalu na karte. Potvrdili su to su nali, poslali su State Departmentu fotografije,mjernike detalje sve." Brundle pokae na spomenik Kubanskom ratu, ogromni granitnistup koji dominira Mallom, pokazujui svojom sjenkom prema Capitolu. "Nali suWashington, u ruevinama. Dvjesto deset tisua kilometara na onu stranu." Pokazuje premasjeveru. "Oni nisu totalni idioti, a ovo je prvi put da su nali jednu od svojih transferiranihvrsti pamjaka. Mogli bi biti podosta na putu da shvate istinu, ali sreom nai suborci uMoskvi dre tu stranu afere pod kontrolom. Ali obavijestili su CIA-u o svojem otkriu prijenego to je to moglo biti zatakano, to izaziva odreene glavobolje.

Moramo se pobrinuti da se nitko ovdje ne zapita zato. Zato hou da ti pone time toe se pobrinuti za Sagana."

Staklenka za uzorke

Podne je, i titranje zraka pretvara udaljeni horizont u izmaglicu. Maddy se pokuavane micati previe: palme bacaju nepotpune sjene, i moe osjetiti rolete svjetla kako prenjezinu blijedu kou. Blago uzdahne kad podigne teku platnenu torbu za uzorke otraga izLand Rovera: Johnu e uskoro trebati, kad zavri s fotografiranjem gnijezda kvazi-termita.Ovo je njihov trei terenski izlazak dosad, najdalje to su doli u zalee, i ve se navikava narad s Johnom. Iznenaujue je lako slagati se s njim, jer se toliko unosi u svoj posao da jeosvjeavajue lien drutvenih oekivanja. Daje neiskusnija, skoro bi mogla zaboraviti naoprez i poeti razmiljati o njemu kao o prijatelju, a ne poslodavcu.

Od vreline joj misli poinju lutati: pokuava se sjetiti to je izazvalo njezinu zadnjusvau s Bobom, ali to sve sad izgleda tako daleko i nebitno kao doma, kao kad se Bobprepirao s njezinim ocem, kao njihovo navrat-nanos vjenanje u matinom uredu i odlazakkriomice na roite komisije za emigraciju. Sve to sad ima smisla je omorina, bljetavosvjetlo ne-sunca, John koji radi sa svojom kamerom na podnevnoj egi na koju se samobijesni psi i Englezi usude izai. Ah, da, bilo je o pranju. Tko e prati rublje dok je Maddy nadvodnevnom odlasku na teren? Bob je izgleda smatrao da joj ini uslugu time to je kuhao zasebe i nosio svoju odjeu u jedinu preoptereenu javnu praonicu. (Jednu od iduih godinadobiti e perilice za rublje, ali ne jo...) Bob izgleda smatra da je jako velikoduan, time tonije javno izraavao ljubomoru jer ona ima posao zbog kojeg odlazi od kue s mukimnadreenim koji je javno neoenjen. Bob izgleda smatra da je neka vrsta naprednog liberalnogmukarca, zato to trpi enu koja je itala Betty Freidan i ne brije pazuha. Jebi se, Bobe,pomilja ona umorno, i navue teki remen torbe za uzorke na rame i kree u Johnovomsmjeru. Bit e vremena kasnije da se rasprave stvari s Bobom. Sad ima posla koji trebaobaviti.

John se naginje nad olupanu kameru, kilji kroz trailicu u potrazi za... neim. "toima?" pita ona.

"Ima kvazi-termita", kae on, vrlo ozbiljno. "Vidi ulaze?" Kvazi-termiti su ono to sudoli pogledati nitko nije izvijestio o njima izbliza, ali su vrlo vidljivi im se zae napranjavu ravnicu. Ona zaviri u podnoje termitnjaka, grbe peene gline na tlu koja kao damigolji od ivota. Malene cjevaste rupice, skoro tuneli, izbijaju iz podnoja brdaca, a malicrni kvazi-termiti u svom plesu ulaze i izlaze iz rupa u neprekidnim kolonama. Mali je

24

relativno veliki su skoro kao mievi. "Ne diraj ih", upozori je on."Jesu li otrovni?" pita Maddy."Ne znam, ne elim doznati ovoliko daleko od bolnice. injenica da ovdje nema

kraljenjaka " slegne ramenima. "Znamo da su otrovni za druge insektoide."Maddy odlae kutiju za uzorke. "Ali nitko nije ugrizen, ili umro, ili bilo to.""Ne koliko mi znamo." On otvara poklopac kutije u stranu a ona zadrhti, najednom

smrznuta, zamiljajui izblijedjele kosti nepokopane u visokoj travi kopnene ravnice, gdjenijedan ovjek nee ivjeti jo stoljeima. "Bitno je paziti se tu vani. Moglo bi nas ne bitidanima prije nego to bi bilo tko primijetio, a potraga nas ne bi lako nala, ak ni s planomputa koji smo podnijeli."

"Dobro." Gleda dok on vadi jednu praznu staklenku za uzorke i etiketu i paljivobiljei sat i datum, udaljenost i smjer od kamena temeljca u srcu Fort Eisenhowera. Pedesetosam kilometara. Mogli bi isto tako biti na drugom planetu. "Uzima uzorke?"

On gleda okolo: "Naravno." Onda posee u boni dep torbe i vadi par debelihrukavica, koje navlai, i lopaticu. "Ako bi mogla staviti koveg tamo?"

Maddy baca pogled u koveg dok on klei pored kvazi-termitnjaka. Koveg je punstaklenki s praznim etiketama, uredno razdvojenih, neprelazne zone karantene za nevjerojatnevrste. Pogleda okolo. John je u poslu oko brda kvazi-termita. Uredno je odrubio vrh: iznutra,zemlja je migoljea masa oblika. Crnih oblika, bijelih oblika nalik komadiima konca, ipulpe napola raspadnute biljne tvari koja vlano vonja na humus. On blago opipava brdolopaticom, traei neto. "Vidi", dobaci joj preko ramena. "To je matica!"

Maddy urno prie. "Zbilja?" pita. Slijedei prst njegove rukavice, vidi neto velikokao njezina lijeva podlaktica, bijelo i blistavo. To se zgri, izbacujui neto okruglo, i onaosjea kako joj se eludac die. "Fuj!"

"To je samo sretna majka", kae John smireno. Sputa lopaticu, zavlai je pod maticu ipodie nju i skupinu pratitelja, dvorjana i tjelesne strae nad staklenku. Istrese, protrese, inavrne poklopac na mjesto. Maddy zuri u kaos unutra. Kako je to biti kvazi-termit, najednomugrabljen i presaen u travestiju od doma? Kako je vidjeti sunce u elektrinoj arulji, nastavitisa svojim poslom, slijepo izbacivati jaja i jesti i traiti lie, pod pogledom nerazumljivihskupljaa? Pita se bi li Bob to razumio da mu pokua ispriati. John ustaje i sputa staklenku ukoveg s uzorcima, a onda se ukoi. "Jao", kae i skida lijevu rukavicu.

"Jao." Ponavlja to, sporije. "Jednog malog sam propustio. Maddy, komplet za prvupomo, molim te. Atropin i neostigmin."

Ona vidi njegove oi, zjenice poput glave pribadae na podnevnom suncu, i juri doLand Rovera. Komplet za prvu pomo, maslinasto zelen s crvenim kriem na bijelom krugu,kao da joj se ruga: urno ga nosi do Johna, koji sad mimo sjedi na zemlji pored kovega suzorcima. "to ti treba?" pita ga.

John pokuava pokazati, ali ruka u rukavici mu se divljaki trese. Pokuava je skinuti,ali natekli miii opiru se pokuajima da otrese rukavicu. "Atropin " Bijeli cilindar, scrvenom strelicom s jedne strane: ona brzo proita oznaku, a onda ga snano gume nanjegovo bedro, osjeti neto s oprugom kako eksplodira unutra. John se ukoi, a onda pokuaustati, dok mu automatska igla jo visi iz noge. Otetura na ukoenim nogama do Land Roverai srui se u suvozako sjedalo.

.ekaj!" kae ona. Pokua mu opipati zapee: "Koliko njih te je ugrizlo?"Oi mu se zakolutaju. "Samo jedan. Ba sam glup. Nema kraljenjaka." A onda se

nasloni. "Pokuat u izdrati. Tvoja obuka iz prve pomoi."Maddy skida rukavicu, izlaui prste poput ljutitih crvenih kobasica, ali ne moe

pronai ranu na njegovoj lijevoj ruci, ne moe nai nita ime bi isisala otrov. John teko diei trza se. Treba mu bolnica, ali to je najmanje etiri sata vonje, a ona ne moe paziti na njegadok vozi. Stoga mu zabija jo jednu iglu s dozom atropina u nogu i eka s njim pet minutadok on promuklo krklja, a onda to dopuni adrenalinom i svime ostalim

Sega se moe sjetiti da je dobro za olakanje anafilaktikog oka. "Odvedi nas natrag",uspijeva joj prokrkljati izmeu gueih dahtaja. "I uzorke."

Nakon to ga ubaci u teretni prostor terenca, otri do termitnjaka s kantom rezervnog

25

benzina. Ispljuska skoro pet litara na brdace, kaljui od smrada: stavi poklopac na kantu,odvue je od termitnjaka, a onda kresne igicu i razgorjelu je baci na kraljevstvo kukaca uneredu. Zauje se tihi prasak kad buktea tekuina zapali termitnjak: maleni oblici se uvijaju ipre pod praznim plavim nebom probijenim bljetavom iglom S-Doradusa. Maddy ne ostajegledati. Odvlai teki koveg s uzorcima natrag u Land Rover, ukrca ga u prtljanik poredJohna, i odjuri natrag prema gradu to bre moe.

Prela je skoro petnaest kilometara prije nego to se sjetila kamere, ostavljene da zuriu kiklopskoj izolaciji u sprene ostatke mrtve kolonije.

Na putu prema kui

Veliki glisirajui letei brod tiho tutnji dok krstari po beskrajnom prostranstvu OceanaDerinski brzinom od skoro tristo vorova, konano na putu prema doma. Mia sjedi usvojoj kabinici kao brodski politiki komesar ima pravo na vlastiti ured i znoji se nadsvojim izvjetajem uz pomo ae poljske ljivovice. Radio se ne moe izravno probiti krozvie od par tisua kilometara zraka, ma koliko snani bili predajnici; na Zemlji su odbijalisignale od jonosfere ili od Mjeseca, ali to ovdje ne radi drugi diskovi su predaleko da seiskoriste kao releji. Postoji lanac transmiterskih plutaa koje su postavljene po oceanu urazmacima od dvije tisue kilometara, ali tu opremu je svinjarija odravati, bolno skuponapraviti, a nitko ak ni u ali ne spominje rastezanje podvodnih kablova preko milijunkilometara morskog dna. Miin problem je to je ekspedicija, ukljuujui i njega, praktinonasukana u osamnaestom stoljeu, nema ak ni telegrafa koji bi povezivao civilizaciju to jelijepa kaa da se u njoj nae kad si donositelj vijesti od kojih e Politbiro iskenjat ilete. Onoajniki eli da bude mogue da stvar pogura malo vie na ljestvici, ali umjesto toga enjegovo i samo njegovo ime biti u impresumu.

"Pizde. Zato nam nisu mogli dati koju signalnu raketu?" Proguta ono to je ostalo odljivovice i ubacuje novi sendvi papira i indiga u svoj supertajni samo za tvoje oi pisaistroj.

"Jer bi bile previe teke, Mia", kae kapetan iza njegovog lijevog ramena, od egaon poskoi i lupi glavom u visei ormari.

Kad Mia prestane psovati a Gagarin se prestane smijati, partijac paljivo okreenatipkane stranice licem dolje na stolu a onda pristojno mahne kapetanu da ue u njegov ured."Kako vam mogu pomoi, efe? I kako to mislite, preteke su?"

Gagarin slijee ramenima. "I to smo razmatrali. Svakako, mogli bismo stavitimagnetofon i predajnik ujedan interkontinentalni balistiki projektil i ispucati ga na dvadesettisua kilometara. Problem je u tome to bi pao natrag za oko sat vremena. Najbre to bismomogli iscijediti poruku, kotala bi oko deset rubalja za svako slovo a jo bitnije, i najlakaraketa teila bi koliko i cijeli na korisni teret. Moda za deset godina." Sjeda. "Kako ti ide stim izvjetajem?"

Mia uzdahne. "Kako u objasniti Brenjevu da Amerikanci nisu jedini luaci shidrogenskim bombama ovdje vani? Da smo nali novi svijet i da je novi svijet isti kao i starisvijet, samo to svijetli u mraku? A da su jedini komunisti koje smo dosad nali bili termiti spukama?" Na trenutak izgleda izmodeno. "Bilo je lijepo poznavati te, Jurij."

"Ma daj! Ne moe biti toliko loe " Gagarinovo obino vedro raspoloenje sesmrkne.

"Probaj ti smisliti kako im priopiti te vijesti." Nakon identificiranja prve gruperuevina, poslali su jedan od svojih MiGova van, nakrcan kamerama i gorivom: tisuukilometara u unutranjost vidio je svugdje istu zlokobnu priu nuklearnog unitenja nanijetogtuinskoj civilizaciji: ruevine aerodroma, eljeznica, gradova, tvornica.Poznata topografijau nepoznatom obliku.

Ovo je bio New York jednom, tisuama godina prije nego to je neki div uguraodonji dio otoka Manhattan u morsko dno ono je jednom bio Washington. Naravno da je bilododatnih nebodera, ali jedva da im je bilo potrebno kasnije krstarenje oko obale da se uvjereda je ono u to gledaju isti kontinent kao i njihov stari kapitalistiki neprijatelj, tisuama

26

godina i milijunima kilometara iza nuklearnog rata. "Bjeimo kao pas koji je vidio vraga da jeizjahao, nadajui se da nas nee vidjeti i slijediti doma za novu ubaru."

Gagarin se namrti. "Smijem?" pokae na bocu ljivovice."Svakako." Mia toi au prvom kozmonautu a onda dopuni i svoju. "To otvara neke

ideoloke konflikte, Jurij. A nitko ne eli biti donositelj loih vijesti.""Ideoloke kao recimo?""Ah." Mia otpije rakije. "Pa, mi smo dosad izbjegli nuklearno unitenje i invaziju sila

reakcionarnog terora tijekom Velikog domovinskog rata, ali je to bilo tijesno. Sad, doktrinatvrdi da je bilo kakva tuinska rasa dovoljno napredna da putuje svemirom skoro sigurnootkrila socijalizam, ako ve ne i pravi komunizam, ne? I da neprijatelji socijalizma eleunititi socijalizam, i prisvojiti njegove resurse. Ali ono to smo ovdje vidjeli je dokaz drugevrste. To je bila Amerika. Iz toga slijedi da je negdje blizu i kontinent koji je bio dom jednomdrugom Sovjetskom Savezu prije dvije tisue godina. Ali ova Amerika je zbrisana, a naestarije sovjetske brae nigdje nema za vidjeti i nisu kolonizirali ovu drugu Ameriku to bito trebalo znaiti?"

Gagarin mrti elo. "Da su i oni mrtvi? Mislim, da su ih alternativno-Amerikancipobili u inu kolonijalistike imperijalistike agresije ali nisu preivjeli svoju izdaju", dodajeurno.

Miine usne se iskrive u neto priblino osmjehu: "Bolje poradi na tome daterminologiju pogodi od prve prije nego to stane pred Brenjeva, drue", kae. "Da, tonosi pogodio to se injenica tie, ali treba uzeti i pitanje interpretacije u obzir. Nije se dogodilakolonijalna eksploatacija. Znai da su ili poinitelji takoer uniteni, ili moda... no, to otvaranekoliko veoma opasnih kanala razmiljanja. Jer ako Novog sovjetskog ovjeka nema domatu negdje, to implicira da im se neto dogodilo, zar ne? Gdje su svi pravi komunisti? Ako seispostavi da su naletjeli na neprijateljske tuince, onda... pa, teorija tvrdi da bi tuinci trebalibiti dobra braa socijalisti. A s tom teorijom i deset rubalja mo si kupit bocu votke. Netogadno ne valja u naem razumijevanju razvitka povijesti."

"Pretpostavljam da nije upitno da je tu i neto to mi ne znamo", dodaje Gagarinnakon utnje koja je uslijedila, skoro kao post scriptum.

"Da. I to je smokvin list neizvjesnosti iza kojeg se moemo sakriti, bar se nadam."Mia odlae svoju au i isprui ruke iza glave, isprepliui prste dok mu zglobovi nezakrckaju. "Prije nego to smo krenuli, nai agenti izvjestili su da su u Americi uhvaenisignali od kvragu, ne bih ti to trebao govoriti bez odobrenja. Pravi se da nisam nita rekao."Opet se namrti.

"Zvui kao da si zapao u oaj", bone ga Gagarin."I jesam zapao u oaj, drue general-pukovnie, u itekakav oaj. Ponaali smo se kao

da je ovaj svijet u kojem obitavamo samo nova ploa za geopolitike igre, zar ne? Sigurni uspoznaji da su nas braa socijalisti s onu stranu zvijezda dovela ovamo da nas spasu odgluposti imperijalistikih agresora, i da e svi koje sretnemo biti ili barbari ili dobri komunisti,upali smo u uzorak ponaanja iz prolog doba ekspanzija u svim smjerovima,neprepoznavanje ogranienja, pretpostavka nae oite sudbine. Ali to ako ogranienjapostoje? Ne ograda od bodljikave ice ili crta u pijesku, nego neto suptilnije. Zato povijestod nas zahtijeva uspjeh? Ono to mi znamo je ispravan nain ivota za ljude na ljudskomsvijetu, s industrijskim drutvom. Ali ovo nije ljudski svijet. I to ako to nije svijet u kojemnam je sueno da uspijemo? Ili to ako su i same okolnosti iz kojih je ponikao marksizamprolazne, gledano iz ire perspektive? to ako postoji da oprosti materijalistiki Bog?Znamo da je ovo u emu ivimo naa daleka budunost. Zato bi nas bilo koja sila dovoljnomona da izgradi