petar matkovic - putovanje po balkanskom poluotoku xvii

8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XVII

1/95

Putovanja po Balkanskom poluotok« XVI. vieka.

X V I I .

Putopisi Jos. Rosaccia i M. Quada. put u Carigrad

L. Bern a rd a ,

Tr. Korobejnikova i Gj. Douse.

NAPISAO PRAVI ČLAN DR. P . MATKOVIC.

Čitano u sjednici filologijsko historijskoga razreda jugoslavenske akademije

znanosti i umjetnosti dne 11. ožujka 1897.

1.

Putopisi Josipa Rosaccia g.

1674—1606.

i Matije Quada

g.

1600. .

Medju

putopisi

po balkanskom poluotoku, što j i b jo š imamo do

kra ja X V I . vieka, na ime od god. 1 6 9 1 . do god. 16 00 , da tu

ocienimo, spadali bi još oni gore u naslovu pomenuti, a na prvom j e

mjestu po kronologijskom redu putopis, kojemu j e naslov Viaggio

da Venetia Gonstantinopoli per mare e per

terra

da

Gioseppo

Bosaccio

con brevita descritto Iztakni mo b il je žke , gdje i kada

j e ovaj putopis

naštampan.

Istoga

putopisa

ima više izdan ja : jed no

vidio sam na geografijskoj izložbi prigodom medjunarodnoga geo-

grafijskoga kongresa u Mlecib god. 18 80 . u velikoj hrpi starih

geografijskib knjiga mletačkih; zabil ježeno j e i u katalogu iste

izložbe (Ital ia, p. 44) s naslovom: „Vi aggi da Venezia a Gonstanti

nopoli per mare e per terra. Venetia 1574 obi. in 4. con tavole

7 2

incise da Marco Sađeler . Osim ovoga navode se i druga iz

danja, na ime „Viaggio da Venezia a Constantinopoli per mare e

per terra e insieme quello di Te rr a san ta da

Giuseppe Eossaccio

con

sincerita descritto nel quale oltre

settanta

disegni di Geografia e

Corografia si discorre

quanto

in esso si ri trova

cioè città castelli

porti golfi isole monti fiumi e mari; opera utile ai mercant i

marinai et studiosi di Geografia. In Venezia appresso Giaccomo

R j A.

c xxxv i

1


2/95

osmini ; format čini se da j e bio, po opisih sudeć, u svih izđanjih

isti, jer bijaše udešen prema veličini slika. Putopisac iztiče u

pred

govoru, da su u

putopisu

opisana sva mjesta na

putu

od Mletaka

do Carigrada, to po kopnu, to po moru, i da je uz to naznačena

mjera

njihovih medjusobnih daljina. Osim toga da imaju u

putopisu

7 2 u bakar urezane slike, izvedene s najvećoAgpomnjom. Prema

broju

slika bilo bi naše izdanje istovjeti*^ s najscarijim, u kojem

se takodjer navode 72 slike, ali našemu manjka godina i mjesto

štampe te ime bakrorezca . Mi smo naše izdanje tačno pretresli i slike

opetovano prebrojili, pak se tim uvjerili , da slika ima, osim vignete,

samo 68, dakle 4 manje, nego što j ih pisac u

pristupu

spominje.

Budué da slike nisu brojevi označene, moguće j e , da su n. pr.

po dva otoka na jednoj te istoj stranici ili sliki za toliko posebnih

slika računana. Prema broju slika bilo bi naše izdanje slično i

onomu od god.

1 5 9 8 . ,

gdje se samo 70 slika navodi; ali u našega

j e znatno kraći naslov, pa neima ni godine ni mjesta štampe.

Buduć da su sva izdanja do broja slika, koj ih se b r o j , naznačen

na naslovu, neslaže svagdje sa sadržinom, glede teksta i sadržine

slika istovjetna, nije mnogo stalo, kad i gdje su poslije prvoga

izdanja ostala naštampana; j e r se mladja od starijih nerazlikuju,

pošto su slike i opisi ostali stereotipni.

Pisac

teksta u našem

putopisu

bijaše Josip Rosaccio

putnik

i

geograf, rodom iz Pordenona u Fur lanskoj ; priredio j e treće izdanje

Ptolomeja, kojega prevede na talijanski Girolamo Ruscelli, i doda

mu nekoje ilust racije u Mlecih

1 5 9 8 . .

1

О istom Rosaceiu navodi

Meletti

da j e Rosacc io tvrdio da j e Ruscelli plagiator j e r da j e

samo prvu knjigu Ptolomejevu preveo a ostale da j e prepisao od

Mattiola i da j e Ros. izpravljao mu kart e; ali ovu Ros. tvrdnju

da je Apostolo Zeno posve oborio.

2

Osim ove

bilježke nisam ništa

drugoga u biografijskih i bibliografijskih sbornicih talijanskih о

našem Rosaceiu naći mogao, dočim u

drugih

sličnih sbornicih neima

mu spomena. —

О Marku Sadeleru bakrorezeu slika Rosaccieva

putopisa znamo da potječe od bakrorezačke porodice belgi janske

nizozemske).

Ova porodica rodi tri glasovita bak ror ezca: Ivana,

Rafaela

i Egida. Marko bijaše vjerovatno sin Ivanov, rodi se u

Monakovu, a otac povede ga sa sobom u Mletke, gdje j e ono doba

1

Stuđi biografici e bibliografici, vol. I. , p. 371.

3

Meletti, Dizionario di opere anonime e pseudonime đi scrittori ita-

liani. Milano 185 2, p. 4 8 1 .


3/95

j o š

umjetnost evala, a Marko proživi tu svoje godine života kao

vrlo radin bakrorezae i trgovae umjetnina. U Markovoj nakladi

izidjoše

na sviet mnogi listovi pomenutih članova Sađelerove poro

dice, a Markovo ime nose samo

drugi

otisci. U izkazu bakroreza,

koji nose ime Markovo, navodi Nagl er

1

u svem 30 komada, a

medju timi neima spomena slikam Rosaccieva putopisa. U ostalom

bakrorezi M. Sadgjrera u našem

putopisu

nisu rdjavi, karakteristič-

nije

bi se prikazivali i izricali, kad bi bili naštampani na boljem

papiru. Štamparski papir mletački onoga doba prilično j e

krupan,

ritav i malko mrk,

nije

povoljno utjecao na slike. U Nizozemskoj,

gdje

su se ono doba slični predmeti u velike izvadjali, obično se

štampali na liepoj pergameni ili sličnom

papiru,

kao što j e n. pr.

Hoogenberghov atlas od 87 karata , kojemu j e naslov : „Itinerarium

orbis christiaani od g. 1 5 7 9 . sačuvan u dvorskoj knjižnici bečkoj,

prava kartografijska umjetnina onoga doba.

Vigneta ili prvi list pred naslovom prikazuje brodarsku kartu

(mapu) malo ne svega Sredozemnoga mora i njegovih kotlina, osim

sjeverne obale Afrike, za koju na karti nebijaše prostora ; nosi

napis: „Deserittione di quello, che i Turc hi possedono in Europa,

eon i confini popoli christiani . Ali ova kar ta prikazuje više, nego

što joj napis naznačuje.

Putopisac opaža u

pristupu,

da će najpri je opisati put od Mle

taka do Carigrada po kopnu, za tim isti put po moru. Put od

Mletaka do Dubrovnika ide naravno morem; dakle ovaj dio

puta

b io

bi zajedničkim u jednom i drugom pravcu, a u Dubrovniku

odpočimlje

mu carigradski kopneni put. Nu to je onaj put, kojim

su obično putovali mletački poslanici i trgovci Balkanskim polu

otokom u Carigrad. Opis pako Rosaccieva kopnena puta nije drugo

nego suhoparni izkaz golih putničkih stanica s međjusobnimi da-

ljinami

naznačenimi u (talijanskih) mil jah, u formi staro-rimskih

itinerara, u kojih se takodjer navode samo imena stanica s dalji-

nami. Nu ako tačnije pretresemo Ros. izkaz putničkih stanica, ra

zabrat i ćemo, da jih putopisac

nije

crpio iz sobstvena iskustva,

nego da j ih j e ujedno s pogrješkami i daljinami izpisao iz pozna

toga putopisa B . Ramberta od g.

1 5 3 3 .

izostavio Rambertove geo-

grafijske i topografijske opise; čega naravno nigdje nespominje.

1

Nagler, Neues allgemeines Künstlerlexicon ; München

1 8 4 5 . В

X V p 162


4/95

Pored svega Ros. ipak nije posve tačan u pisanju topografijskih

imena; j e r ima dosta znatnih razl ika medju njim i Rambertom, bud

da su pogrješke prepisačeve, bud štamparske. U Ramberta naime do

lazi mjesto Budine,

1

a u Ros. Ruđen ( ) ; u Ramb. Curita a u Ros.

Guricia ( ); Ramb. Verba j e izostavljena, a u mjesto Ramb. „Priedio"

piše Ros. Tvieđio ( ) ; u Ramb. Orach, a u Ros. Bracha ( ), što dva

puta navodi: jednom na putu pred Fočom

Gozza),

a drugi put za

Foćom

kao prvu stražu ; potonji j e put s Ra mb . u skladu. U Ramb.

Plievie, a u Ros . Pleuse ( ); u Ramb . Priepole na rieei

Lim

a u

R o s Triepoli

( ) na rieei Limmi ( ); u Ramb. Uvatz i

Millesevatz,

a u Ros. j e prvo ime izpušćeno, a u mjesto drugoga čita se „San

Sava, monasterio di caloieri serviani" ; u Ramb. Toplisa, a u Ros.

Tolepiza ( ); u Ram. Buoga, a u Ros. Buoaga; u Ramb. Zari-

brodt, a u Ros. Zalibroto ( ) ; u Ramb. Gelopinci, a u Ros. Calo-

pinci

;

u Ramb. Vieterno, a u Ros. Vienterno ( ) ; u Ra mb .

Vas-

siliesa

i Basarcich, a u Ros . izostavljeno; u Ramb. Ponte

di

Mustafa

bassa, a u Ros. izostavljeno; u Ram. Sugutli a u Ros. Sugatli;

u Ram. Eschibaba, a u Ros . izostavl jeno; u Ram. Ghiumbergasti,

a u Ros. Chiambergasti ( ) ; u Ram. Cochivechegmeghi ili „Ponte

piccolo",

a u Ros.

Cochiugmeghi

ili „Porto piccolo* ( ); u Ramb.

Biucchegmeghi, a u Ros. izostavl jeno. — Uz to buduć da u Ro-

saecia

neima opisa ni

puta,

ni mjesta, ni gora, ni rieka, s toga

j e njegov putopis puki putokaz. Pošto smo о Rambertovu putopisu

j u r

u Radu na tanje razpravljali i ondje na navedene razl ike

pažnju

svratil i, upućujemo na pomenutu razpravu.

2

— Za ovaj kopneni

put neima žalibog ni jedne slike, koja bi taj put razsvjetljivala. Za

naše poslove bile bi slike kopnena

puta

vrlo znamenite, popunja

vale bi Kur ipešićev putopis, koj j e za ono doba jedini svoje vrsti.

Šteta dakle, što neima slika о kopnenom putu od Dubrovnika u

Carigrad ; vjerovatno da M.

Sađeler nije imao uzoraka, da osvietli

ovaj kopneni put.

Zatim opisuje Rosaccio pomorski put od Mletaka u Carigrad i

u sv. zemlju, a na ovaj put odnose mu se sve slike. Ovaj put

čini se da se dielio na dvoje : do Dubrovnika bijaše zajedničkim

i za one, ko ji su od Dubrovnika dalje kopnom putovali . Na tom

pomorskom

putu

opisuje Ros. gradove, tvrdjice, otoke i luke te

Gl. Rad jugosl. akademije knj. LVI, 211 i dalje.

2

Rad, knj. LVI , 209 i dalje. К tomu gledaj opise istoga puta u pu-

tovanju P.jKontar ina i Hayesa u Radu knj. C X X IV 6 2 — 7 6 .


5/95

6

E P. MATKOVIĆ

6 )

razsvjetljuje j ih pojedinimi slikami ili bakrorezi ; uz to dodaje

mjere

daljina od je dne do druge stanice con terminata mensura

delie distancie loro). — Mlet ačka knj iževnost bijaše onoga doba

razmjerno obilna raznimi opisi otoka i luka isolarii, portulani),

kakovih djela u drugih pomorskih naroda onoga doba nije onoliko

bilo.

Tu se izticali poznati opisi otoka i luka od Kristofora Bon-

delmonta,

koji

sižu u 15. viek, a iz 16. v. su najzna tnij i Benedetta

Bordona, Tomasa Porcacchia, Gr. Fr ank a i dr.

B i l o

j e u tadanjoj

mletačkoj

literaturi i opisa pomorskoga puta od Mletaka uz j a

dranske i grčke obale, kao n. pr. od Fr . Grasset ta od god. 1 5 1 1 . ; *

pa poznati obsežni putopis G B . Giustinianov od g. 1 55 3. itd. ;

2

u razpravljenih mletačkih putopisih,

3

kao i u njekojih putopisih

u sv. zemlju ima takodjer opisa luka i otoka dalmatinskih i grčkih ;

dosta j e dakle bilo izvora za objasniti slike Rosaccieva putopisa,

pošto su mu opisi i onako kra tki , te većinom naravi historijske,

više

ili manje same poznate stvari. Ka o što j e Rosaccio za kopneni

put upotriebio Rambertov putopis, možda da je i opis pomorskoga

puta izpisao iz nekoga tadanjega ili starijega opisa ili putopisa

istoga

puta.

Kao što nam j e pošlo za rukom ući u trag izvoru

Rosaccieva putopisa za put po kopnu, dali smo si truda, nebismo li i

izvoru Ros. opisa pomorskoga puta takodjer ušli u t rag; ali pored

obilne

tadanje mletačke litera ture, koj a j e djelomice još u ruko-

pisih sahranjena, nismo bili srećni u potraživanju toga izvora, pošto

nam j e dosta toga bilo nepristupno. Ta ko nebismo znali za sada ka

zati, jesu li Ros. opisi pomorskoga

puta

bili izvorni njegovi, ili

možda takodjer pozajmljeni.

Opis morskoga

puta

od Mle taka uz iztočne obale mora Jadran

skoga osvjetljuje putopisac sa 22 sl ike : prikazuju se Mleci, otoci medju

Mleci

i Istrom, zal jev tršćanski , t. j

zapadna

obala Is tre i na-

pramna Itali je ;

Rovinj, Pulj,

Osor, Ra b, Pag, Zadar, Kliš, tvrdjica

Sta.

Maria de Tremiti, Korčula , Dubrovnik, Erceg-Novi, Kotor ,

Budva,

Albanija ili zaljev drimski, Dulc inj, Dra č, Skadar i Ba r.

Susjedno j e kopno prikazano više ili manje fantast ički, osobito gore

i ri eke : prve se prikazuju po tadanjem običaju u perspektivi, nu

sva su mu brda je dnako visoka, a njihova razredba više ili manje

Viaggio di Fr . Grassetto da Lonigo lungo le coste dalmate, greeo-

venete eđ italiche п ѳ І Г anno 1511 e seguente. Monumenti storici publ.

dalla Deput. Yeneta ser. IV. vol. IV. p. 1—91.

Ljubić,

Commissiones et Relationes venetae, II, 190 i d.

Gl. Rad, knj. С Х Х Г , 1 4 — 2 5 .


6/95

samovoljna ; a tako i rieke glede svoga toka i izvora. Iz opisa,

koji osvjetljuju ove slike, priobćiti ćemo nekoje karakteris tičnije

podatke na ogled, da se vidi, kakovi su mu bili opisi. — Istra

opisuje se razmjerno, obširno p. 7—9) , ali je opis, počamši od

logografa, većinom historičan i obćeni t; u ostalom navode se ob-

ćenito znamenitosti i izvodi zemlje ; u cielom zaostaje prema po

znatim starijim opisom. Kod Paga opisuje zemlju slovinsku Sćhia-

vonia, p. 11) , ko ja mu zaprema Hrvatsku i Dalmaciju, ili staru

Liburniju i Iliriju, zove mu se po Slovinskom narodu, koj se za

Justiniana doselio iz Sarmaeije; prebaciv Dunav, jedan dio naselio

za cara Maur icija Makedoniju, drugi Traciju , a Dalmaci ja bi nase

ljena

za cara Foke . Slovinska zemlja proteže mu se od Raše do

Drima ; sa sjevera dižu joj se gore hrvatske, koje ju diele od su

sjedne Štajerske. Uz more iztiče dragu Zrnovnicu C e r n o v i z a ) blizu

S e n j a ; nedaleko živu Vlas i Morlachi), a njihova bi bila prebiva

lišta Kosinj Cosin), Oštra Osternisa) kod Gospića, Novi i Počitelj

Pocital). Ova su mjesta većinom u današnjoj L i c i . Zadar si. 9.

p. 12. ) mu j e j a ka tvrdja, koju su Turci g. 157 0. i 71 . do samih

vrata bili obsjeli, ali su ju Mlečani suzbivši neprijatelja oslobodili.

Kliš

si. 10 .) mu j e tvrdja sred gore, gotovo četvorasta j e lika ;

Spljeta

niti nespominje, nego u mjesto toga navodi luku klisku

porto di Clissa). Korčul a slika 12 .) , ozidan grad na istoimenom

otoku, stolica j e biskupa, ima mnogo trgovaca, koji svojimi brodovi

mnogo privriedjuju. Dubrovnik

Ragusi

si. 13) i njegova vlast

proteže mu se 200 milja u duljinu

prama

jugo-)iztoku, a najznatniji

j e grad slovinske zemlje i najbogatij i, j er tjera najveću trgovinu,

plaća Turčinu

1 4 . 0 0 0

cekina danka, a jo š toliko stoje ga darovi,

za to trguje po svoj Turskoj slobodan od svake carine i daće.

Zemlja mu j e od naravi nerodna, nu ipak teži se maslina, vino i

plemenito voće. Ima dolinu, u kojoj se nabere zimi tol ika vođa,

da tvori jezero, u kojem ima obilje pretuste ribe ; kada pako pro

ljećem nestane vode,

s i j e

se žito, ko je bujno raste ; dakle isti prie-

đjel daje u godini ribu i žito. Dubrovkinje crne si kose, a djevojke

se

udavaju, kada su 25 i više godina stare. Žitelji ove slovinske

zemlje mnogo su vriedni u pomorskih poslovih; u tom poslu ne-

imaju premca, j e r do njih neima boljih ljudi za veslo. Dubrovčani

živući

о trgovini imaju mnogo brodova kojimi daleko plove

uži-

vajuć mnoge povlastice trguju u velike . Erceg-Novi Gastelnovo,

s i . 14 .) , znamenita tvrdja, na velikom j e glasu; sagradio ju Bar ba

rossa. Kotor

Gataro,

si. 15 .) ima na

vrhu

visoke gore tvrdjicu, a


7/95

8

E P. MA.TK0VIÖ

8 )

na okolo su planine, koje su fantastički prikazane, kao i one u

zaledju Budve (si. 16.) i Drimova ušća (si. 17.) — Dalj e su slike

glede geografijskoga reda pobrkane, a tako i opisi. J e r po geo-

grafijskom

redu

sliediti bi imala sl ika Bara

Antivari),

koja j e

u

redu

tek 21. u mjesto 17.; pa Skadar Scutari), što j e 20. u

mjesto 18. slika ; Dulcinj Dulcigno), č i j a j e sl ika 18. u mjesto 19. ;

zatim Albania ili Golfo

di

Lodrin, ili „vrata Albani je , što j e slika

17. u mjesto 20. ; napokon D rač (Durazzo), što j e 19. u mjesto

21.

slika.

Držee

se glede opisa putopiščeva reda, ve li: „Albani ja

nastaje

s riekom Bojanom, ko ja jo j j e granicom, a razprosti re se

medju riekom i gorami. Vel ika j e to i Hepa pokrajina, vrlo rodna,

gore ju sa sjevera štite od sjevernih vjetrova. Narod j e ratoboran

i neumoran ; osobiti su konjanici , koji pokazaše svoje junačtvo

pod Skenderbegom ; ima svoj osobiti jez ik, koj se razlikuje od slo-

vinskoga i grčkoga . Kod Drača (si. 19.) teče bezimena rieka к moru,

vjerovatno da prikazuje r. Argen ; ali j o j tok nije pravilno pri-

kazan. Skadar s okolinom i s riekami Bojanom i Drinom ; gore i

rieke

su fantastički prikazane. Gore Ceraunii ili Cimera (Chimara) ,

radi visine od pjesnika proslavljene, strahotom bure bivaju bro

darom užasne ; ali sve te gore prenio j e putopisac к Skadru, dočim

bi

jim mjesto bilo izpod rta Glosse ili Linguetta, na vratih Epira.

S l i k a 21. (u mjesto 17.) prikazuje tvrdju Bar , a okolina puna j e

fantastičnih planina. Tu se opisuje narod Comeriotika (? možda

Chimariote, narod epirotski), koj mu j e vrlo surov, žive о hajdučtvu,

ima jih do 14.000 oružanika, potječu od Uskoka , Martoloza i Vl aha ;

vični

hajdučtvu, živu u šumah i planinah Albanije i Bosne; čvrsti

su i hitri, neobuzdani u

trudu, pripravni

na svako vojno poduzeće;

malo ne golimi nogami bježe kao koze preko stiena i vrletnih gora

s nevjerovatnom sigurnošću; s daleka upotrebljuju striele i praće,

a s bliza oštroperce. Ovako od prilike opisuju starij i pisci Albaneze.

Ni ovaj opis nije na svom mjestu. S l i k a 22. (p. 30) prikazuje

Va-

lonu (Avionu), na moru s liepom dubokom lukom. Za tim sliedi zaljev

ambrakijski V Ambrassia o

Arta), a uz to j e ova bil ježka:

„Е с с о

gia trapassati il segno di Adriatico mare, giunti nel Jonio .

Iz

dojakošnjih Rosaeeijevih opisa razabiramo, da u njih geogra-

fijske

gradje po gotovu neima, i da vrl inom svojom znatno zaostaju

iza mnogih starijih sličnih opisa. I opisi dal jega pomorskoga puta,

kao i slike, nisu savršeniji. Pošto na rtu Linguetta po našoj oznaci

prestaje Balkanski poluotok, s toga prekidamo tu naše razpravlj anje

о Rosaccievu putopisu, je r bismo inače premašili medje naših razprav-


8/95

l j a n j a . — Napokon misl imo, da Ros. putopis nije drugo, nego ta

danja putnička knjiga, slična n. pr današnjemu Bädekeru, prire-

djena na

uputu

onih,

koji

su iz Mletaka putovali na Iztok, osobito

u Carigrad i u sv. zemlju, kamo se j e ono doba preko Mletaka

morem u velike putova lo; j e r opisi toga

puta

nisu drugo, nego

puka objašnjenja sl ika; a tolika izdanja u raznih oblicih svjedoče,

da j e od Sadelera, umjetnika i nakladnika, u trgovačku svrhu pri-

redjivana.

Slično

djelo Rosacci jevu imamo u X V I . vieku i u njemačkoj

literaturi, naime od Matije Quada, koj j e rezultate svojih pre-

mnogih putovanja objelodanio u formi putničkih ručnih knjiga ili

uputa,

sličnih n. pr. današnjemu Bädekeru. Matija Quadus, učenjak

i bakrorezac, rodio se god. 1557 . u današnjoj nizozemskoj varoši

Deventeru, ili u tadanjoj njemačko-carevinskoj i slobodnoj glavnoj

varoši ; njekoj i tvrde, da se rodio u Kilkenbachu u

F a l a č k o j ;

živio

j e još g. 1 6 0 9 . ; godina smrti nije poznata. Posli je svojih premnogih

putovanja, malo ne po svoj Europi, nastani se g. 1594 . u Kolnu,

gdje j e radio za nakladu tamošnjih knjižara (Busemachera, Hem-

merdesa i dr.) . Poslije g. 1609. živio j e u

F a l a č k o j .

U njegovu

glavnom djelu

„Teutscher

Nation

Herrlichkeit

ima razsijanih za-

nimivih viesti

о njegovih studijah i putovanjih. Quadus napisa osim

mnogih knjiga više geografijskih spisa, koje kao vrli bakrorezac

osvietli slikami i dobrimi geografijskimi kartami, koje bi imale

služiti kao putničke

upute

ili vodje; nu šteta, što su karte u vrlo

stegnutoj mjeri izvedene. U ostalom spisi Quadovi s obzirom na

svoju

dobu i tadanju njihovu naučnu i praktičnu porabu velikoga

su poštovanja vriedni, osobito j e znamenito njegovo gore pomenuto

djelo, u kojem ima mnogo znatnih viesti о učenjacih i umjetnicih.

Quadov sud о potonjih j e tim znatniji je r sudi kao razborit struč

njak,

ko j se odlikovao temelji tom i obsežnom učenošću i poznava

njem umjetnosti ; j e r se mnogo bavio geografijskimi i heraldičkimi

bakrorezi, s kojimi j e kadšto spajao i slike, prikazujuće ljudske

nošnje.

Premda potonje nisu od velike ciene, ipak pokazuju

v j e -

štinu i pohvalnu mar lj ivost.

1

О putovanjih i

đjelih M. Quada gledaj na šire u Allgemeine Deutsche

Biographie, Leipzig 188 8, Bd. X V I I p. 1 i 2. V. Hantzsch, Deutsche

Reisende đ. XVI. Jd . ; Leipzig 18 9 5 ; p. 94 i 95. — Potonjoj se raz-

pravi radovasmo, jer smo očekivali, da će naša „putovanja" nepozna

tim putopisi popuniti; ali nada nas je ljuto prevarila; jer u

pristupu


9/95

1 0

E

P. MATKOVIĆ

1 0 )

Medju Quadovi putničkimi ručnimi kn jigami ili putničkimi vodjami

osobito se iztiče njegov Liber aliquot itinerum ex ugusta Vindelicorum

egredientium

I. dio, Urselis 1 60 2 ; 2. dio Francof.

1 6 0 3 ) .

Quadus

opisuje u ovom djelu najznatni je puteve od Augsburga u Iz tok i

u južnu Europu, Sv. zemlju, Perziju i Indi ju, gornjom i dolnjom

Njemačkom,

Francuzkom, Ita lijom i sjevernom Europom; osobito

prikazuje tadanji mnogo upotrebljavani put preko Ugar sk e i S r b i j e

u Carigrad, pa preko Dubrovnika kopnom i morem u Carigrad.

Iz ovoga djela iztaći ćemo tu samo onaj odsjek, koj se odnosi na

pomenute puteve preko Ugarske i preko Dubrovn ika kopnom u

Carigrad ; jedno što su slični putopisu Rosaccijevu, pa što zahva-

taju

u naša studija, je r se odnose na tadanje puteve iz srednje

Europe preko Balkanskoga poluotoka u Carigrad; ostale pako pu

teve Quadova djela mimoilazimo, j e r premašuju okvir naših studi ja.

Najprije nam j e ogledati put iz Augsburga na Be č i preko Ugar sk e

kopnom u Carigrad It inerarium ex ugusta Vindelicorum

Viennam

et

Constantinopolim, I , 1— 4 0 . ) . Put od Augsburga do Biograda

prikazan j e većinom mjestnimi imeni glavnih stanica, odnosno naj -

znatnijih gradova i varoši na onom

putu

preko Bavarske, Austrije

i

Ugarske; razsvietljen j e vignetami i kra tkimi opisi nekojih znat

nijih gradova Pasova, Lands huta , Laurenza, B e č a , Komorana,

Ostrogona, Višegrada i Budima) , pa opisi i zemljovidi Bavarske,

Austrije

i Ugarske. Opisi su pozajmljeni iz tadanjih geografij skih

djela

i putopisa n. pr. Austri je i Ugar ske iz

Lazia),

a zemljovidi

iz tadanjih atlasa u vrlo skraćenoj mjeri; nego ove ilustracije po

kazuju velikoga vještaka u bakroreztvu. Pos to je djelo naštampano

u maloj duguljastoj četvrtini, slike su vrlo malene, osobito zemljo

vidi,

koji

su tako stegnuti, a predmeti jim tako stisnuti, da su sa-

držinom i likom mjestimice prave geografijske nakaze . Od Augs

burga do Biograda računa

Quadus ukupno

157 */

8

milja ; na kojem

računu j e ova daljina osnovana, toga pisac nekazuje ; s Apianovimi

daljinami neda se ovaj račun u sklad svesti; čini se, da j e za Ba

varsku i Austriju uzimao njemačke , a za Ugarsku ugarske milje,

koje

su od njemačkih bile malo veće.

Biogradom

Belgradum,

I,

2 1 — 4 0 )

odpočimlje mu

drugi

odsjek

ovoga puta, ili pravi put Balkanskim poluotokom, koji put mu se

čitamo,

da će se njemačka putovanja 16. v. u Tursku, Rusku i Sv.

zemlju

u posebnih knjigah razpravljati. U ostalom ova Hantzschova raz-

pravljauja nisu drugo, nego kratki referati iz putničkih putopisa, kojih

se

literatura u bilježkah tacno navodi.


10/95

do Car igrada za 26 dana prevali. Od Biograda dalje nenavodi više

daljina, pošto j i b ni njegov izvor nenavodi. Vigneta Biograda pri

kazuje tvrdju s kulami na brdu, a varoš na pođanku uz vodu,

kojom plove ladjice. Opis od dva redka bilježi, da j e Biograd

stari Taurunum ( s i c ) , znamenita kršćanska tvrđja, dok ju nije

Sulejman g. 1521. osvojio. Geografijska s l i č i c a ili karta nosi naslov

„icon

Walachiae,

Bułgar

г а е ,

8er viae

t

Bomaniae ,

prava geogra-

ijsk

nagrda

Put od Biograda dalje

naznačen j e golimi mjestnimi

imeni,

glavnimi putničkimi stanicami ; vigneta neima, nego kod

najglavnijib

mjesta prinosi po koju kratku bilježku. Na tom

putu

do S o f i j e ove su mu glavne stanice: „Bulkowar ili Bucovar minus;

Bulkowar maius; Wadasch in ili Badosehin; Jagodna, pulchrum

oppidum

Barakin, vilis pagus

Hassan

Bassa

Caravanserei ; Nissa ;

Curisehesma, pagus; Pirotin, oppidulum; Dragomanei pagus" ; sva

redom mjesta, k ako su popisana u putopisu Besoltovu, izpustivši

njegove

opise pomenutih mjesta. Kod Sof i je

bilježi:

„emporium

nullis muris cinctum; metropolis antiqui populi Triballi. Hic locus

est quasi centrum earum regionum, quas Turca occupât in Europa".

Od S o f i j e dalje navodi opet kao i Besolt: „Elleklissa, vilis pagus

Bulgariae; Gelderbend, pagus; Tatar Bassar , oppidulum" ; kod Plov-

diva Philippolis) bilježi: „valde a Judaeis colitur, variisque mer-

cibus referta", i da j e u židovskih rukuh sva carina turske države.

Ove j e bil ježke Quadus od nekud drugud umetnuo. U mjesto Be-

soltova Cagiali piše Eggial i ( ), vilis pagus; Hermandil i; u mjesto

B e s . Mustafa Bascha Tgiupr i piše M. P. Tingpry ( ). O Adrianopolu

bilježi, da j e smješten na r. Marici i da spada medju najglasovi

t i j e turske gradove u Europi , da ga je sultan Murat prije pada Cari

grada osvojio, u njem da ima djevojački samostan, u kojem da

se odgajaju djevojke, sabrane od svakuda; njim upravljaju eunusi,

koji su takodjer učitelj i, poučavajući takodjer u glasbi i drugih

plemenitih vještinah. Mnoge od ovih djevojaka budu žene sultana,

beglerbega, i drugih dostojanstvenika, što visi о djevojačkoj ljepoti

i vladanju. Ovih bi lj ež aka takodjer neima u Besol ta, nego su od

nekuda prenesene. Da lj a mjesta ili stanice od Adrianopola do Cari

grada, naime „Hapsala, pagus; Eskibaba, pagus; Pregasch sive

Burgas, oppidulum

Schurli, oppidulum

Silibria, oppidum ; Porto

piccolo, oppidum ad mare, i Constantinopolis", sliede kao i u Besolta.

Kod Corlu

Schurli)

dodaje poznatu priču o boju Selima I . prot iva

otca Bajazi ta , koje neima u Besolta. — Iz ovih se Quadovih b i l j e -

žaka о putu od Biograda do Carigrada razabira da j e Quadu kod


11/95

oznake ovoga

puta

bio izvorom Besoltov putopis, kojega nigdje

nespominje; iz Besoltova j e putopisa Q. izpisao malo ne doslovce

sve glavne stanice ili mjesta na onom

putu,

izpustiv Besoltove

opise, a dodav mjestimice

svoje,

pozajmljene vjerovatno iz nekoga

tadanjega nepoznata nam opisa ili putopisa.

Drugi kopneni put u Carigrad vodi Quadu preko Dubrovnika;

ali

ovaj put odpočimlje jur s Mleci, odkuda se putuje morem

do Dubrovnika; ovomu je putu nas lov: „Iter Venetiis Parentium,

Jaderam, Sebenicum, Lixinam, Curzolam, Epidaurum sive Ragu-

sium, indeque terrestri itinere Constantinopolim". (I . 4 1 — 5 5 . Put

morem do Dubrovnika prikazuje vignetami i kratkimi opisi glavnih

gradova i otoka ; slike su u bakru rezane

;

nu na prvi se pogled opaža,

da nisu izvorne, nego da je Quadu bio za ovaj put izvorom putopis

Rosaccijev,

kao što mu j e za biogradski put bio

putopis

Besoltov.

Da se to neopazi, nenavadja svih slika, ko je navodi i Rosaccio,

nego samo njekoje, a opisi su od kojekuda sabrani, iz nepoznatih

nam opisa, u kojih neima ništa nepoznata. Kopneni dio

puta

od

Dubrovnika dalje nedonosi slika, jer jih neima nit u Rosaccia, nit

drugdje. U ostalom slike Quadove prema veličini liepo su i čisto

izvedene, pače njekoje glede tehnike (n. pr. Šibenik) nadkril juju

Rosaccijeve. Quadus prikazuje morski put do Dubrovnika u 6

slika, naime „tabula Istriae, Jaderae, Sebenici, Lixinae , Curzolae i

Ragusii" ; Rosaccio pako navodi za ovaj dio

puta

13 slika ,

1

te

neima slike Šibenika i Hvara. О ubrovniku zabilježio je Quadus,

„da j e starinski grad, smješten pored starijega Epidaura, j a ka j e

tvrdja, koja se turski ( ) zove Dobronicha ( ), ujedno j e repub

lika i tržište. Žitel ji mu se zanimaju trgovinom, imajuć mnoge i

najbolje

brodove. Njegda bijahu slobodni, a onda su plaćali Tur

činu

danak od 1 4 . 0 0 0

dukata

godišnje. Dubrovačka se vlast malo

u kopno prostire, a na moru ima nekol iko otoka, izmeđju kojih se

iztiče Lastovo (Lagusta), koj im se po sredini prostire liepa ravnica,

a

rodno je maslinom i vinom". Ovim Q. opisom Dubrovnika, na j-

znatnijega grada na onom putu, htjedosmo pokazati, kakovi su

mu u obće opisi, kojimi osvjetluje onaj put.

I kopneni put od Dubrovnika do Carigrada prikazuje Quadus,

kao i

Rosaccio,

popisom znatnijih mjesta ili golimi imeni glavnih

stanica na onom putu, s medjusobnimi daljinami, naznačenimi —

kao i na putu do Dubrovnika — u talijanskih miljah. Poredimo li

Gl. sprieđa.


12/95

popis ovoga kopnena puta u Quada s popisom u Rosaccia , uvjeriti

ćemo

se, da ga j e Quadus doslovce prepisao iz Ro saccia;

1

odnosno

da j e Q. svoje znanje o tom putu crpio iz Ros . putopisa, kojemu

bijaše Rambertov putopis izvorom, izostaviv Rambertove opise, kao

što j e Q. kod biogradskoga puta izostavio Besoltove opise. Je r na

putu od Dubrovnika do Carigrada i Q. navodi ista mjesta i iste

daljine kao Rosaccio, samo što se u pisanju topografijskih imena,

koja su u Quada latinska, a u Ros. talijanska, mjestimice malko

razlikuju, pa što su nekoja mjestna imena u Q. glede reda pobr

kana. I daljine j im se mjestimice malko razlikuju. Kao što na

putu

od Biograda dalje, tako i na

putu

od Dubrovnika kopnom

nedonosi ni opisa zemalja i mjesta, kojimi j e put išao, niti prinosi

slika,

kojimi bi osvietlio onaj put. I forma, kojom to prikazuje, ista

j e

kao i u Rosaccia. — Put Quadov od Dubrovnika do Carigrada

vodi, kao i Rosacciu, preko ovih mjesta: „Terebing, Ruden, Guricia,

Cernice, Triedo et Vratz (u Ros. i Ramberta Vrataz); Cozza, Bracha,

ubi excubiae sunt;

2

Pienie (u mjesto Pleuie) et Niosta ubi sonitu

mercatoris securitas datur,

3

Prepoli ad flumen Lini,

4

Santa ( ) Sava

monasterium Caloierorum,

5

Novi Baza r, Ibar , Stator ia, Suarza,

Bagoa

β

Clissorizza Zuribrod Bellizza Sophia Vacarevo Vienterno

Colopinzi Cogniza Philippopoli ; Chiudegegni Basterama

oppidum

turcicum Anđrinopoli, Sugatti, Bergas , Chiambergasti, Chochuig-

meghi, Porto ( ) piccolo, Constantinopoli". Od Mletaka do Cari

grada računa ukupno 1380 tal. milja, dočim Rosaccio računa od

Mletaka do Carigrada ukupno 1375 tal. milja. — Pošto su ova

topografijska imena jur drugdje

7

objašnjena, bilo bi izlišno ono isto

opet tu opetovati. Iz ovoga se razabira, da kao što j e

Quadus

crpio

svoju

gradju za put od Biograda do Carigrada iz putopisa

Besol-

tova, tako j e za put od Dubrovnika do Carigrada crpio iz puto

pisa Rosaccieva.

Gl. sprieda.

U Rosaccia „Bracha, Cozza", pa opet „Bracha, prima guardia" ;

u Ramberta „Orach et Cozza".

3

U Ros. „Plemse et Unista, dove con il sono suono assicurati i

mercanti". U Ramb. „Vuista et Plievie".

4

Ros. „Triepoli et flume Limrni".

6

U Ros. „San Sava monasterio de caloieri serviani".

8

U Ros. „Statoria, dove si passa il fiume Tolciza (u mjesto Toplica),

Suatza e Buoga". U Ramb. „Statoria, Suatza e Buoaga".

7

Rad, knj. LVI,

7 1 — 9 2


13/95

DR. Р . М А Т К О І С ,

14 )

Treći

Quadov put u Carigrad j e pomorski Navigatio a Bagusio

Dulcignum Corcyram etc. GonstantinopoUm. I , 5 5 — 8 0 . Pošto j e

pomorski put od Mletaka do Dubrovnika ju r gore prikazao, na

stavlja dalji put od Dubrovnika morem do Carigrada, j e r j e morski

put do Dubrovnika zajednički i onim, koji putuju preko Dubrov

nika kopnom u Carigrad. I ovaj put pr ikazao j e Quadus slikami

i opisi gradova i otoka, kao i Rosaccio, kojega putopis bijaše i za

ovaj Quadov put glavnim izvorom. Nu ipak ima izmedju obojih

prikazivanja znatnih razl ika ; j e r Quadov put j e najkr aći i prikaza

ga

s 10 slika (Icon Corcyrae, Cephaloniae, Zanti, Peloponnesi,

С у -

therae insulae Euboeae

Scyros

Stalimenae Darđanel lorum et Con-

stantinopolis) ; Rosaccijev pako morski put obuhvaća i sirijsku obalu,

te ga prikazuje s 50 slika. Quadus se dakle steže na najglavnije

otoke,

dočim j e Rosaccio vrlo spec ijalan; prvi je donjekle izvod

potonjega. U ostalom Q. bakrore zi i za ovaj put izvedeni su tačno,

bistro i

čisto,

i pokazuju u tehničkom pogledu vješta umjetnika.

I glede opisa razlikuje se

Quadus

od

Rosaccia

;

odkuda

j e Q. svoje

opise uzimao, nismo mogli u tr ag ući ; j e r j e lite ratura о putu od

Mletaka

u Carigrad preobi lna; kad bi sva bila na nekom mjestu

sabrana nebi se

trud

izplatio potraživati izvore, jer Q. opisi nedo-

nose ništa, što nebi bilo poznato iz starijih pisaca.

Iz «vega ovoga razabiramo, da M. Quadus nije prošao svimi pu-

tevi,

koje u svojem djelu pr ikazuje, nego mnogi će biti sabrani i

izpisani iz tadanjih putopisa. J e r kao što mu j e za put biogradsko-

carigradski služio putopis Besoltov izvorom, isto tako mu j e za

put dubrovačko-carigradski, kao i za pomorski put mletačko-cari -

gradski bio glavnom podlogom

Rosaccijev

putopis. Ovaj Q. popis

carigradskih puteva, sudeć po izdanju Besoltova putopisa, napisan

j e

vjerovatno izmedju 1596. i 16 00. godine. Kako s drugimi Q.

putevi glede izvora

stoji,

nespada u okvir ove razprave.


14/95

utopis о putovanju mletačkoga

poslanika

Lovre ernarda

u Carigrad od god 1591

Girolamo

vitez Lippomano bijaše odličan plemić mletački, zastu

paše republiku kao poslanik u Turinu, Poljskoj, Napulju, Franeeskoj,

Spaniji, i napokon u Carigradu

;

od njega ima izvještaja poslaničkih

relacija)

u poznatoj sbirc i

Alberijevoj.

Za poslanstva carigradskoga

bijaše

Lippomano okrivljen,

1

da j e izdao državne tajne, te da j e

za svoga poslanstva carigradskoga izvješćivao poslanike i predstav

nike

inostranih vladalaca, podržavajuć s njimi tajne sporazumke, i

tim da j e izdajicom svoje vlastite domovine.

2

Osim toga bijaše

okrivljen, da j e sgriešio formalno protiva zakona, trošeć državne

novce

s očitom pogibelju i s najvećom štetom republike ; je r mu

bi naloženo, da

kupi

u Iztoku za

državu

žita,

koje

j e po nižu

cienu kupovao, a po višu državi računao. Inkvizitori о izd jstvu

t jn

državnih sakupili su sve dokaze protiva Lippomana i poda

strli iztražne spise vieću desetorice, kojega bijahu cjelokupni dio.

Vieće pako desetorice nakon zrela promatranja i izpitivanja jedno

glasno odluči, da se krivac ima zatvoriti.

3

Buduć da se radilo

о

plemiću, koj bijaše u javn oj službi, pa što se radilo

о

šteti, na

nesenoj državnoj blagajni, imao bi ovaj nezahvalni posao provesti

sam

đužda

Paskval Cicogna) . Dne 20. travnja 1591 . razpravljalo

j e

svestrano ovaj predmet i umoljeno vieće Pregadi),

koje

se oba-

ziralo i na pogibelj, naime da bi bailo mogao uzmaknuti i tim se

ukloniti kazni, ili da bi mogao potaknuti vrlo očajne odluke, kada

bi spleo republiku u vrlo težke obveznosti s Tur ci. Napokon nad

vlada predlog člana i prokuratora Barbar a, da bi se što prije oda

slao neki plemeniti vanređni poslanik, koj da bi što hitrije pošao

u Carigrad, da glede Lippomana izvrši odluku decemvirata, pa da

Gr. Lippomano bi za carigradskoga baila izabran 19. studenoga

1 5 8 9

E. Alberi, Relazioni degli ambaseiatori Veneti; 8er . II I. , vol. II I. ,

p. X X I I

2

Po izvještaju carskoga poslanika bi Lippomano uapšen na zapo-

vied mletačke republike i za Kanđiju ukrcan; jer okrivljen bi, da je

sgriešio

protiva naloga i zapoviedi republike u razpravah španjolskoga

mira s Portom, i da je preko svoga brata, biskupa u Rimu, odao spise

kralja navarskoga i engleskoga poslanika. Hammer, Gesch. d. Osman.

Reiches,

Bd. IV , p. 212 , N . e.

3

Documenti, num. 1, 2, 3, 4, 5. Gl. Monumenti storici, publicati

dalla r. Deputazione Veneta di storia patr ia; ser. IV ., vol. IV . Ve

nezia 1887.


15/95

sam ostane kod Porte kao namjestnik

vice

bailo) Lippomanov, dok

se

imenuje novi poslanik carigradski

bailo).

1

Provedbu ovoga

t a j -

noga i vrlo nježnoga posla povjeri vieće desetorice i senat Lovri

Bernardu, koj bijaše jur jednom mletačkim poslanikom bailom)

kod Porte u Carigradu.

2

L Bernardo bi dakle odredjen, da kao vanredni poslanik što

prije krene na put u Car igrad i da Lippomana kao uznika odpravi

uz sigurnu pratnju u Mletke. Bernardo krenu na put 26. travnja

1591., osta u Carigradu preko jed ne godine

3

i tačno izvrši svoj

težki nalog, odpraviv Lippomana pod sigurnom stražom u domo-

vinu. Kao što se iz Bernardove

relacije

razabira, čudjahu se sami

Portini ministri bezprimjernoj smjelosti, odnosno odluci mletačkoga

senata, da se naime utamniči neki kod vanjskoga dvora, osobito

sultanova, ovlašćeni poslanik.* U ostalom u Bernardovoj relaciji,

pošto potječe od g. 1592., kad se poslanik jur u Mletke povratio,

neima govora ni о nalogu ni о putu nego većinom razpravlja о

tadanjih političkih prilikah osmanskoga carstva, о v o j s c i о ratu

perzijskom

о pojedinih Portinih dostojanstvenicih i о ođnošajih

Porte prema raznim državam i narodom. Bernardov a dakle rela-

c i j a

nepopunjuje nit osvjetl juje njegova putovanja, niti provedena

naloga.

О ovom Bernardovom putovanju u Carigrad sačuva se u sbirci

Frederika Stefani u Mlecih u rukopisu putopis, koji isti učenjak

na sviet izda s uvodom i к tomu pripadajućimi historičkimi spo-

menici, a naslov mu j e ovaj : Viaggio

Constantinopoli

di

sier

Lorenzo ernardo

per Г

arresto

del

Bailo sier Girolamo Lippo-

mana

cav. 1591.

aprile

6

Ovomu putopisu neima nigdje spomena

nit u s t a r i j o j nit u novijoj mle tačkoj literaturi. Za ime pisca mu

se nezna, j e r mu se ime u putopisu nigdje nespominje, nego puto-

pisac u uvodu putopisa navodi, da jur služi republici preko 22

godine neprekinuto, i da ga j e senat nenadano preko

Μ . A. a r -

bara pozvao da se spremi i krene kao tajnik s poslanikom e r -

nardom na put u Carigrad. Ovomu se nalogu putopisac

rado

i sa

Documenta η . 6. 1.

с .

L . Bernardo bi izabran bailom 20. svibnja 1584. Relazioni 1. c.

Nasljednikom mu bijaše Matteo Zane, koj bi izabran 22. srpnja 1 591 .

Relazioni, 1. c.

Alberi, Relazioni; ser. III., vol. П . 3 2 1 — 4 2 6 .

6

Monumenti storici publicati dalla r. Deputazione Veneta di storia

patria. Ser. IV. vol. IV. Ven. 18 77 p. 1—47.


16/95

zahvalnošću odazva, j e r mu se nova pri lika pružila, da može svojoj

domovini poslužiti. I sinovac putopiščev, poznati G. Mocenigo, u

svojem

pismu od 23. listopada takodjer odobri, što j e senatovu

odluku prihvatio. Putopis dakle napisa Bernardov tajnik, kojega

imenu i osobi ipak j e izdavalac putopisa u trag ušao. Putopisac

navodi u uvodu, da j ed va što se povratio iz Krfa i Kefalonije,

mislio

j e poći u Padovu da se

Н е й pa da se povrati na

Kanđiju,

u službu ta jn ika vrh. upravitelja G. Moceniga, kojega putopisac

bijaše

ujak. Pošto se putopisac poslije svršena Bernardova poslan

stva povratio iz Carigrada u Kandiju i nastupio svoju tamošnju

tajničku službu, trudi se Stefani svestrano dokazati, da taj bez

imeni putopisac odnosno Bernardov tajnik bijaše Ivan Cavasza

nećak

Gabre, tajnika senata.

1

Stefani u uvodu izloži povod B e r -

nardova putovanja, na koje se

putopis

odnosi, te ga osvietli i

nepoznatimi historijskim spomenici, kojimi prinese znatan prilog

za mletačku historiju onoga doba. — Rukopis ovoga putopisa u

sbirci Stefani jevoj nije autograf; izdavalac nije nigdje mogao izvor

niku u trag ući. nego je dobar priepis. U ostalom ovaj je

putopis

i u historijskom pogledu znatan, je r izpravlja mletačke histor ike

(Daru-a, Romanina i Cicog-nu) о Lippomanovoj parnici na mnogih

mjestih.

Mi ćemo najpri je priobćiti u hrvatskom izvodu sadržinu

ovoga putopisa, pošto se opisuje put, kojim nisu mletački poslanici

obično u Carigrad putovali, pa ćemo ga razsvietliti po našem obi

čaju,

j e S t e f a n i к svojemu izdanju nije pridao komentara.

Putopis nosi ovaj naslov: R e l a t i o n e del viaggio

fatto

da o-

renzo Bernardo,

fu

altra v olta Ъ а і іо

a

Gonstantinopoli,

1

e di

pré

sente

rispedito

al

sultan Amur

at III.

onde

ivi

trattenersi, riuscen-

dogli

di

mandare

a

Venezia Girolamo Lippomano cavali re, impu-

tato

di rivelare li secreti del

Senate

a

Principi,

e scoperto

infid le

alla

propria patria. 1591

Aprile

u

. — Pošto bi L . Bernardo iza-

bran u senatu dne 20. travnja 1591. na predlog senatora i proku-

ratora Barbar a — odpočimlje putopisac svoje bil ježke —• da podje

kao vanredni poslanik s nalogom vieća desetorice u Carigrad spremi

se

sa svojom družinom na put te krenu petkom dne 26. travnja

Doeumenti 7—17 in op.

с .

Bernardo

bijaše dne 20 . svibnja 1584. bailom izabran, osta u Cari

gradu

do polovine 15 87. godine, a nasljednikom mu bijaše Ivan Moro.

Alberi, Relazioni, ser. III., vol. III., p. X X I I I


17/95

18

DE. P,

MATKOVIĆ.

18 )

1 5 9 1 . ukrcavši sc na Lidu u gali ju, koju j e vodio Ivan Galbo.

Pomorskoga

puta,

kao poznatoga, putopisac neopisuje, nego samo

spominje glavnija poznata mjesta, kojimi su putem prošli (Rovigno,

Pola, Veruda, S. Piero di Nembo, Zara, Morter, Curzola, Croce di

Ragusi

ili Gravosa) i primjećuje, da j e poslanik bio odlučio, da će

se izkrcati u Kotoru i odavle poći kopnom dalje, da bi se uklonio

Dubrovniku i njegovoj radoznalosti :

1

toga

radi

odaslaše dragomana

turskoga, M. Spinella, u Dubrovnik, da najmi ondje potrebite konje

3 3 )

i 2—3 čauša, a da nekaže kamo i za koga jih najmij uje, pa da

j ib dovede u Kotor, gdje se poslanik mislio izkrcati i dalje krenuti

kopnom. Poslanstvo j e prispjelo u Kotor dne 8. svibnja, kamo se

povrati iz Dubrovnika i dragoman, koj nemogaše najmiti za dalji

put ni konja ni Turaka, nego dovede vodioca karavane (karavan-

basi),

koj je

nudio

36 konja uz plaću od 950 aspra za svakoga

konja do Carigrada, a uz obvezu da će konje izmieniti u Skoplju,

gdje bi imao 2—3

kočije;

nu ove

ponude

nehtjede poslanik pri

hvatiti . Bnduć da so poslanstvu u Kotoru savjetovalo, da bi glede

sigurnosti

puta

radje krenulo preko sandžakata skadarskoga i izkr-

calo

se u

Lješu,

odaslan bi glede daljega putovanja V . Bolizza u

L j e š , i povede sa sobom V. Pi tkovića kao tumača slavenskoga

jezika;

galije pako krenuše dalje, a na tom putu spominju se po

znata pristaništa „Budua, Pastrovichi, Dolcigno vecchio i S. Zuanne

di Medoeca , gdje j e poslanstvo pristalo dok se odluči, koj im će

putem dalje putovati. Poslanik odasla

z

Ulcinja glasnika

к sand-

žaku u Skadar , dobromu prijatelju mletačkomu, da ga izviesti

о

sigurnosti

puta

i da bi pripravio poslanstvu preporučna pisma da

uzmogne sigurno putovati preko njegove pokrajine, uz to da mu

pripravi janičare za pratnju i za put potrebite konje. Nu glasovi

iz Skadra bijahu za putnike dosta nepovoljni, naime da j e paša

odputovao, a da put preko dukadjinske zemlje nije dosta siguran

radi

čestih ustanaka arbanaških, nego se predlaže, da bi poslan

stvo radje putovalo preko El basa na i Soluna, a o tom putu da

j e

dobro upućen njeki Petar V olvizza iz

Bara,

koj se

nudi

za

pratioca.

Medju

ti m povrati se Bolizza iz

Lješa

i

potvrdi

skadarske

viesti.

Na to bi odaslan Spinel la i Bolizza s 2 gali jama u

Ulcinj,

da bi tamošnji aga pribavio 2 janičara, s kojima bi se zametnulo

Dubrovčani bijahu glasonoše na glasu; oni priobćivahu znatnije

viesti kraljevom i sultanu. O tom gl. Dr. К .

Jireček

„der ragus. Dichter

S

Menčetić im Archiv f. slav. Philologie, P>.

X V i l l i ,

(S. Ab.), p. 27.


18/95

ugovaranje. Za toga vrati se i V. Pitković iz L j e š a koj bi oda

slan, da se izviesti о putu i da li bi poslanstvo za dalje putovanje

preko Skoplja ili Elbasana ili do Soluna moglo dobiti 40 konja

i

druge potrebe; pa da s Turčinom sklopi ugovor za konje, po

9 0 aspra za svakoga konja do Elbasana. S Pitkovićem povrati se

Pellesa, Deca i Volvizza, koji takodjer pričaše da put preko duka-

djinske zemlje nije siguran, nego da bi preko Elbasana i Soluna

bio sigurnij i; uz to pričaše, da bi put preko Skopl ja bio udobniji

i sigurniji , ali da j e za 4 dana duži. Na to odluči poslanik, da će

putovati preko Elbasana , pa se pogodi s Turci, koje dovede Pit

ković,

za 40 konja, medju timi 14 sa sjedalom, a 2 za nosiljku,

a za svakoga konja po 90 aspra do Elbasana. Buduć da j e put

preko Elbasana neobičan za osoblje, opaža putopisac, t im bi se

poslanik bar uklonio nepri lici , da bi viest

о poslanikovi putovanju

u Carigrad prije stigla, nego

što on onamo prispije. Pošto poslanici

mletački ili baili preko Elbasana neobičaju putovati, s toga odluči

putopisac, da će napisati itinerar ovoga neobična puta; prodju li

srećno ovim putem, da tim dade uputu onim,

koji

bi se slučajno

odlučili, da u buduće prodju istim putem. Povrativši se gal ije s Ul

c in j a

ukrcaše prtljagu i krenuše

к

ušću Drima, da pođju dalje u

L j e š .

Ove putopiščeve pristupne bil ježke neki su uvod u pravi putopis;

j e r j e putopisac na kratko izložio, kojim j e povodom putovao B e r -

nardo u Carigrad i kak o mu j e putopisac kao tajnik pridružen,

što se s his tor ijskim spomenici, koje Stefani priobći (р . 6 — 1 7 , u

sućnosti sl aže; pa ko je su okolnosti prinukale poslanika, što nije

krenuo običnim poslaničkim putem preko Dubrovnika, nego preko

Elbasana. Pošto je potonji put bio mletačkim putnikom neobičan,

s toga se putopisac odluči, da napiše о njem itinerar, da tim pruži

uputu

budućim putnikom, koji bi voljni bili istim putem u Carigrad

putovati. U ostalom ove putopiščeve bilježke netrebaju komentara.

Tim odpočimlje pravi putopis, ili putopiščeve bil ježke о smjeru i

naravi puta i о drugih njegovih osobitostih.

„Galije

su pristale dne 14. (p. 25) svibnja na

ušću Drima —

odpočimlje pravi putnički dnevnik — odkuda j e poslanstvo kre

nulo u

L j e š Alesio),

ka mo j e radi riečne struje za 2 ure prispjelo.

Ova rieka Drim

Drino)

izvire iz Ohridskoga jezera di

Ocriđa),

izpod L j e š a tvori 2 plovna rukava, ko ja utječu u more, u zaljev,

nazvan od iste rieke

Lodrino

lo

Drino,

ili il

Drino);

jedan j e


19/95

2 0

DR

P Μ A

T K O V I C

2 0 )

rukav od drugoga 3 milje tal ijanske) udaljen. Ovi rukavi zapre-

maju

ubav otok u vrlo liepoj rodnoj ravnini.

Pr iča se, da se ovamo

protezao grad L j e š , kad su u ovih k ra jevih Mlečani gospodovali.

L j e š Alesio) bijaše za putopiščeva tamošnja boravka gradić mala

obsega,

sagradjen na starinski, nije dosta jak, diže mu se na bre

žuljku, na rodnom tlu, udaljen oko pó tal . milje od rieke, nad

kojom se ubavo uzdiže; prama jugu u mjesto jugo-iztoku) ima

goru, koja mu j e od čela pó mil je udaljena; s druge pako strane

preko rieke ima sa zapada drugo kamenito brdo, koje j e znatno

niže. Ш е к а Drim struji plaho obale su joj nizke i djelomice mo-

čvarne, ima odavle da prevali jednu i pó milje do mora, a zarasla

j e trskom, s koje bi se mogla užeta vlači ti. Slušali su sv. misu u

Franjevaca, koji s nova sagradiše svoju crkvu nasuprot na drugoj

obali rieke. Na pođanku lješke gore, nad riekom, prostiru se pred-

gradja

L j e š a

; tu sjedi takodjer emin ili financijalni činovnik ; tu

ima i karavanseraj , gdje noćevaju trgovci i putnici, ali j e neuredan

i neudoban.

L j e š

je luka i tržište, tu se negda trgovalo u velike,

sada pako malo se radi, j er putevi nisu sigurni, pa što j e napa

stuju dukadjinski Arbanasi . Tu su našli onda samo 2 mletačka

trgovca,

koji

trguju za se i po stalnih naručbah. — Dne 15. svibnja,

pošto su natovarili prtljagu i posjeli konje, čim su prvi dan dosta

časa izgubili, krenuše sa L j e š a , pa su prispjeli o pódne u

Lach,

koj j e u oblasti krojanskoj , i odsjedoše u kuć i Malcoz age; potonji

bijaše otac Mustafę cekaje krojanskoga, koj dodje iz Ulc inja, da

sprovede poslanstvo; putovahu 5—6 ura, a prevališe 18 milja tal.)

puta,

što j e ovisilo о vrjemenu i načinu jahan ja . U Tursko j, pri

mjećuje,

neračuna se na ure, ni na

milje,

nego na dneve; put j im

bijaše ravan i dobar. S lieve ruke imali su đukađjinske gore,

s desne pako ravan, koja dopire do zal jeva drimskoga, zapremajuć

8 milja u širini. Van grada

L j e š a

krenuše prama jugu, poslije

р б

milje naidjoše na vodu, ko ja zalieva put, buduć da j e ondje tlo

niže; svagda je ima, a siže konjem do koljena. Poslije milje

puta

udjoše u ubavu, ne odveć gustu šumu divjih jas en a i jablana; ovom

šumom jahahu 2 ure i više, a 7 do 8 milja po dulj ini; na izlazu

naidjoše na dobro uradjeno polje, zasijano pšenicom, kukuruzom i

zobju; j ašuć dalje jednu milju, predjoše tri puta preko rieke, po

imenu

Emathia

M a t j a ) ; korito joj j e veliko, kao u Talj amenta,

tok joj j e plah, a vođa dosiže konjem do polovine bedara. S kuće

Malkoz-age

svoga noćišta) ugledaše more, koje se j e sleglo od za

ljeva Drimova đo rta Ređoni Rodoni ). Na ovom putu, od L j e š a


20/95

do simo, nemože se dobiti ni kruha, ni vina, jer neima kuća. —

Dne 16. pošto su vrlo rano krenuli i 4 ure putovali, a odmarali

se na polju radi doručka, krenuv dalje prispješe na noć u kuću

nekoga čauša kod sela

San

Gion

ostavivši s desna polje emati jsko

di Emathia), držali se po strani gora, pa prevališe goru i šumu

hrastovu, kojom putovahu preko 2 ure, a zove se „šuma spredetska"

di Spređet). Prebacivši dvie vode i potok, izidjoše iz šume i stu-

piše na veliko polje, koje j e na glasu od doba Skanderbegova,

zove

se Tiranskim Tirrana), a ograđjeno j e górami krojanskimi.

Tirrana j e takodjer ugledan grad Albanije, koju j e njegđa posje

dovala Mletačka, sada j e pako pod sandžakom ohridskim. Na istih

gorah krojanskih vidi se grad s tvrdjicom, što j e s lieva od po-

menutoga polja, a s desna mu je na vrhu gore gradić

Pres.

Priča

se, da se tu radjaju ljudi jaki i živi, koji kada postanu Turci, na

glasu su konjanici. J a š e ć uru pomenutom ravninom pregaziše rieku

Ferens,

koja teče dolinom, zvanom

Gamera,

protežućom se sa kro

janskih gora, a blizu ovoga noćišta pregaziše drugu neznatnu vodu.

S gore, gdje j e gradić Prez , 12 m. onkraj prama rtu Redoni, silazi

rieka

Ismo, koja utječe u zaljev drimski ; po n jo j voze Arbanasi

žito,

što krcaju na rtu Redoni. Sultan

Selim,

otac tadanjega sultana,

dade

prije 18 god. od prilike sagraditi na ušću rieke tvrdjicu,

koja se zove takodjer Ismo, i držeć u pokornosti obližnji narod

odvraća izvoz žita. S traga pustili su tri sela : prije ulaza u šumu

selo Gion, pa Rudrue u šumi, a

Dervent

(Deuent ) na izlazu iz

šume. Osim raznih osamljenih stanova, što se vide putem po bre-

žuljcih, ima s lieve ruke veliko selo, po imenu Xegi

stanovnici

su mu tati na glasu, ulazeć u šumu ubijaju i robe putnike, kad

jih ima malo. Pr ij e no što su stupili na polje tirańsko, prodjoše

šumicom od Povasa, gdje na izlazu iz šume ima s desna bunar

dobre hladne vode. Putem su sastali karavane sa žitom,

koje

j e

išlo u L j e š a kupili ga u Strugi, koja j e varoš bugarska, na gra

nici Albani je, 3 dana daleko. Ovdješnji konjski tovar čini dva

mletačka s tara, a prošlo j e do 50 0 konja. Poslanik nagovarao Bo-

l i z zL i da na povratku iz Elbasana kupi žita za Mletke, tim bi si,

osim

znatne koristi , stekao velikih zasluga za jav nu službu za one

vrlo oskudne godine ; j e r žito u Strugi trži se s dva i po talira

tovar, a u Lješu se prodaje mletački star po 2 talira. — Dne 17.

krenuše prije dana, a na noć prispjeli su u

Elbasan.

Ovaj dan

bijaše vrlo dosadan, j e r su* 16 ura jahali , i što bijaše put rdjav.

Tri

dobre ure putuje se poljem tiranskim, a na njegovu kraju, ili


21/95

malo dalje, prodjoše uz gradić Petrella, koj j e s desna na gori,

na

vrhu

brežuljka, imajuć na čelu prama iztoku obkop, sličan

polumjesecu,

a nasuprot ima visoku goru, ko ja ga zašt ićuje. Pod

ovim gradićem struji r ieka Arsente, koju pregaziše, voda jo j j e

bistra, a korito

puno

vrlo bielą pieska ; možda da odatle nosi svoje

ime (Srebrna ili Arzente). Od Petrel le, gdje se ulazi medju gore,

nastaje

rdjav put, a što dalje, to gore ; je r ide se klancem uz i

niz provaljenu goru, tovari idu vrlo mučno, a nosioci nosil jke no-

sili su j u mjestimice na rukama. Elbasan Elbasano) j e grad u

ravnini sa starinskimi zidovi T u j e stolica sandžaka ove pokraj ine;

tadanji sandžak Mehmed beg pohodi poslanika, i izkaza mu počasti

te dade mu stražu da ga prati na daljem putu. Ovo j e grad trgovački ,

promeće kožu i

vunu,

ima 2 karavanseraja, blizu teče rieka Egrede,

koju trieba dva

puta

pregaziti prije, nego što se udje u grad. Dne

1 8 . i 19. tu se odmarali da si najme konje za dalj i put u Solun.

Poslanik

odabra ovaj put, što j e po ubaviesti kraći , laglji i sigur-

ni j i

nego onaj preko Skoplja Euscopia). Istim j e putem opetovano

išao sandžak skadarski u Carigrad .

E t o opisa Bernardova puta od L j e š a do Elbasana . Sav pako

put Bernardov od L j e š a do Carigrada možemo razdieliti na dva

glavna odjela, naime od

L j e š a

do Soluna i od Soluna do Carigrada.

Prvi dio — od L j e š a do Soluna — dielimo na dvoje, naime na

odsjek do Elbasana, pa odavle do Soluna. Prvi dio, do Elbasana,

spada medju najredje puteve ; j e r о njem koliko znamo neima

putopisa nit iz starijega nit iz onoga doba; s toga je već ovaj

dio

puta

dosta znatan, što о njem nismo imali u naših iztraživanjih

do sele putopisa; ni u novije doba nisu istim putem učenjaci mnogo

iš l i .

Put pako od Elbasana dalje sastavinom je staroga glavnoga

rimskoga

puta

„Viae Egnat iae , koj je put vodio od Drača na

Solun

i dalje, a o tom glasovitom starom putu govoriti ćemo niže. —

Medju novijimi putnici iztraživaoci proputova A. Bouć sav dio puta

od L j e š a do Elb asa na;

1

drugi su pako putnici iztraživaoci samo

djelomice ovim putem išl i naime Leake, Pouquevilie, Hecquard,

Hahn i dr. ; to su oni,

koji

su putovali od Skadra preko

L j e š a

u

Drač

i obratno, ili od Elbasana u Drač , ili preko K r o j e . Poredimo li

u ovih putopisaca ili u njihovih djelih topografijska imena, koja

navode na svojih putevih, razabrati ćemo osobiti pojav, što se redje

u kojem drugom priedjelu Europe opetuje. A. Boué η . pr. spo

A. Boué,

Recueil d' Itinéraires

dans

la'Turquie d' Europe, II .

1—-51 .


22/95

minjuć imena mjesta, koj imi j e prolazio, vrlo se često glede pra

vilnosti pisanja pozivlje na I lahna i Mullera, a kod mnogih

drugih

mjesta, osobito sela, stavlja glede imena često znak pitanja ; kod

ostalih pako putopisaca, na koliko zahvaćaju na pomenuti put, topo-

grafijska su imena svakojaka i različito se pišu. Poredimo li topo-

grafijska imena u Hahnovih djelih s istimi imeni na karti, što ju

H. Kiepert izradi za Hahnovo djelo о putovanju Drimom i Var -

darom, opet se mnoga topografijska imena znatno medju sobom

razlikuju, a Kiepert opravdava imena svoje karte u posebnih svojih

opazkah Bemerkungen über die Construction der Karte).

1

Na ovom

dakle putu nameću se glede topogratijskih imena arbanaških, oso

bito kod imena sela, mjestimice onakove potežkoće, kakove nave-

dosmo na putu preko zemlje dukadjinske.

2

Još bismo imali napome

nuti

jedno putovanje,

koje

H. Kiepert zabilježi na pomenutoj

svojoj

kart i, naime glasovitoga putnika H. Bartha od g. 186 5. ; ali Barth

se

prestavi prije, nego što je rezultate svoga posljednjega putovanja

obradio. Nu bil ježke B . putničkoga dnevnika dospjele su u ruke

H. Kieperta, koj bi j ih bio imao obraditi, ali nisu ni

danas

još

svjetla ugledale, nego ji h j e Kiepert na svojih kartah Balkanskoga

poluotoka raznovrsno upotrebljavao. — Bernardov dakle put od

Lješa do Elbasan« vodi priedjelom, koj još ni

danas nije

savršeno

naučno izpitan, te bi bio u geografijskom pogledu gotovo onako

nepoznat, kao put dukadjinski, kada nebi većinom vodio preko

jednolike

ravnine. Bernardov bo put vodi od Lješa do Tirane na

plavnom, većinom pustom i donjekle močvarnom ravninom, koja

j e longitudinalno pukla medju morem odnosno dračkimi górami

na

zapadu

i rubom gora ljeških i krojanskih na iztoku. 1 Bernardov

putopisac zgodno označuje pustoš ovoga kraja opažajuć, da na

onom

putu

nisu mogli ni kruha ni vina dobiti, jer da neima na

njem ni kuća. II ustalom poredimo li putopisce

ν opis put s d -

našnjom austrijskom kartom :

3 0 0 .0 0 0 ,

na

kojoj

j e geografijsko

razprostiranje šuma u onih priedjelih zelenom bojom označeno,

razabrati ćemo, da j e opis Bernardova putopisca, što ga daje

о

onom putu, u cielom savršeno tačan. Ove kratke i obćenite opazkc

о historiji puta — medju Lješem i Elbasanom —• i о njegovom

geografijskom

poznavanju, trebalo je tu ravnanja radi prije

iztaći.

nego što predjemo na ocjenu samoga putopisa.

I. Hahn, Reise durch die Gebiete des Drin u. A Vardar; Wien. 1887.

Denkschriften d. phil.-hist. Ol. d. k. Akademie d. Wissenschafton, Bd. XVI.

Gl. Rad jugoslavenske akademije, knj. C X X 1 V , 34.


23/95

Izkrcavši Bernardova družina svoju prtljagu na ušću Drima,

kr enu barkami po istoj rieci, pa j e dospjela za 2 ure u L j e š

Alessio),

kojem smo govorili kod Soranč ina putovanja od g. 1 5 7 5 .

1

B e r -

nardov putopisac spominjuć ponajprije Drim

Drino)

navodi о njem

samo ono što j e na ovom putu vidio, naime izvor iz Ohridskoga

jezera i posljednji dio njegova toka. od L j e š a do ušća, što u ostalom

tačno opisuje; iztiče narav njegove delte, koja bi zapremala

rodan

otok, u koji mu se razprostirao

L j e š

za tamošnjega mletačkoga

gospodstva 14 vieka) . Pouqueville računa duljinu Drima od L j e š a

do ušća na 2 milje, a ri eka da nosi ba rke od 40 do 50 tona težke.

Za put od L j e š a do ušća tr ieba niz rieku dobru uru, je r struja

ladje

nosi; uz rieku pako trieba više

radi

riečne struje i utjecaja

mora, koje se za plime u rieci gotovo do L j e š a opaža.

2

Ono pako

uzveličavanje tamošnjega blagostanja za mletačkoga gospodstva

bilo bi ostavilo tragova, о kojih putopisac ništa nespominje. —

Govoreć о Lješu opisuje ga topografijski obćenito, ali dosta tačno,

prikazuje ga kakav je onda bio, te se slaže u sućnosti sa starijimi

1 poznijimi opisi istoga grada. Bern. putopisac prikazuje L j e š kao

malu slabu tvrdjavu, iztieuć njegov starinski gradi ć, negdašnju

akropolu, gdje j e Hahn našao -ostataka ciklopskih zidova ; pa ga

prikazuje kao luku i tržište, koje j e negda bilo znatnije , a za tur

skoga gospodstva pala j e trgovina

radi

nesigurnosti tamošnjih puteva.

3

Krenuvši poslanstvo od L j e š a , podje karavanom prama jugu,

putem, što vođi к rieci Matji a put mu bijaše zaista ravan i

dobar. Po austrijskoj karti vođe od L j e š a prama jugu к Matji dva

puta koji

se kod broda na Matji stječu : iztočni vodi rubom ljeških

gora, a blizu ima dosta sela ; zapadni pako ide sredinom naplavne

ravnine, te j e većinom

pust

i močvaran. Po opisu putopiščevu suđeć

Bern.

poslanstvo krenulo j e zapadnim putem,

koji

putopisac dosta

vjerno opisuje. Ka d bi bio iztočnim putem išao, bio bi putopisac

spomenuo bar najznatnije tamošnje mjesto, naime Pedanti blizu

Matje,

koje mjesto putopisci obično spominju. U ostalom Bern .

putopisac nije u svojih opisih dosta sustavan, jer , miešajući opis

puta

s opisom mjesta, nerazlikuje redom jedno od drugoga. Na

Rad, knj. C XX I V , 32.

2

Pouqueville, Voyage de la Grèce I 406. Müller Albanien p. 6.

Gl.

о Lješu Rad, C X X I V , 32. Barletius, đe vita G. Castrioti,

Argent. 1537, p. 364. Pouqueville, I, 323, 324, 330, II, 404, 412. Н е с -

quard Haute Albanie p. 51. Müller, Albanien, p. 58. A. Boué, op. с

П . p. 3 i 4.


24/95

tom svojem putu putopisac navodi najprije kao noćište prvoga dana

mjesto

ach

u krojanskoj oblasti, gdje su odsjeli u kući Malkos age,

ođkuda su motrili more zaljeva drimskoga. Mjesto Lach , kojega

položaj pobliže nenaznačuje, po daljini sudeć, ima se tražiti onkraj

Matje. Boué spominje u onoj daljini muhamedovsko selo Laatzi ;

na austrijskoj kar ti nailazi se blizu Delbiništa, Hahnove glavne

stanice,

u onom kraju na selo L a c i , dočim Müller navodi muhame

dovsko selo Laaći, što bi putopiščevu Lachu odgovaralo.

1

Putopisac,

opisujući svoj put od L j e š a do Matje, navodi s lieva gore duka-

đjinske

V e l j u ) ,

a s desna močvarnu ravan, koja mu se do drim

skoga zaljeva prostire, što se u ostalom s opisom tačno slaže. Buduć

da su naučni putnici obično iztočnim putem

išl i ,

neimamo za puto-

piščev zapadni

put do Mat je mnogo putničkih svjedočanstva

;

jedini

Pouqueville, putujući obratno — od Matje do

L j e š a

—, opisuje isti

put na kratko, a opis mu se u cielom slaže s putopiščevim,

2

kao

što i s pomenutom austrijskom kar tom. Put od L j e š a do broda

Matje

dug j e po računu Hahnovu (op. c , p. 204) 3 ure, što bi

od prilike odgovaralo daljini Pouquevillovoj, (3 m.) i putopiščevoj

1.1 tal. т . . Putopisac uz to opaža, da su tri

puta

išli preko Matje ;

u istinu ondje se .Matja raztače u ramena, tvoreć dvogube otoke.

О rieci pako Matji nije drugo šta opazio, nego da jo j je korito ve

liko,

da j e plaha i da je veličinom slična Talj amentu; ovo potonje

obično

j e u talijanskih putopisaca, koji , osobito motreć rieke, pore-

djuju

j ih sa svojimi domaćimi, na što smo jur drugdje opetovano

pozornost svrati li. U ostalom A. Boué opaža (op. c , p. 6) о Matji

na onom prevozu, da joj j e široko korito

puno

vapnena i dioritna

koturinja.

3

Prebacivši

M

at

ju

na križanju obaju

puta,

krenu poslanstvo istom

ravninom prama Ti rani na jug. I dalji opis puta i mjesta tako

j e izpremiešan, da j e mjestimice težko kazat i, što spada na put,

a što li na topografiju. Putopisac priča , da su drugoga dana,

A. Boué op. с . И , 6. Hahn

Reise

p. 204. Müller, p. 72.

2

Pouqueville (voyages, I, 406.) računa od Matje do L j e š a . > т .

Matja

se prebacuje na čamcih ili deblih drveća, izdubeuib

poput

barke;

put je širok dva lakta, a ide prostranom šumovitom močvarom.

3

О Matji gl. Müller, p. 7. Halm, Alban. Studien, I, 91 u. 92. Reise

d. Geb. d. Drin, p. 198 i d. — Sličnost imena Matja i Emathia — po

tonja

je poznata pokrajina stare Makedonije — zavela je vjerovatno Bern.

putopisca, da je staro geografijsko ime makedonsko prihvatio za novije

arbanaško.


25/95

t. j . 16 . prispjeli na noćište u an Gion, koje selo, po opisu malo

niže, bilo bi pred ulazom u vel iku šumu, što bi bilo odveć blizu

prema predjašnjemu noćištu ; nego po opisu puta dojdućega dana,

bijaše

mu noćište vjerovatno u Tirani , što bi bilo i s daljinom puta

u skladu. Se lo San Gion spominje i

B i z z i

(g. 1 6 1 0 . na svojem

putu od rieke Matje '(Mathia) к r. Išmu (Isimo),

1

a zabilježeno je

na austr. karti po imenu Džon, te j e gleđom na položaj u skladu

s opisom putopisce

vim.

Na onom

putu

pustili su putnici s desna

Matjino

polje, a s lieva gore krojanske, uz kojib rub vodi dalji

put u Tiranu; toga se

puta

i poslanstvo držalo, a put j e isti,

koji

i danas onuda vodi. Suma Spredet, kojom 2 ure putovahu, još se

i danas spominje, navode ju Hahn i Boué (Schperde t) ,

2

a na austr.

kar ti protezala bi se šuma „Sperdet malo ne od Matje na sjeveru

do preko Išma na jugu, mjest imice je močvarna, protječe bo ju

riečica

Droj sa svojimi pritoci, kojim putopisac, kao što ni rieei,

za imena nezna. Ušav u veliku ravnu kotl inu Tirane, glasovitu

po Skenderbegu, ali kro janske ju gore samo s iztoka ogradjuju,

spominje varoš Tirrana. vjerovatno poslanikovo noćište onoga dana,

о k o o varoši jedino j e to zabi lježio, da j e ugledna i da j e sa

svojim gradićem smještena na gori. U istinu, veli Hahn, da se u

zaledju Tirane vrletno dižu kroj anska brda, ko ja bi po Boué-u bila

2 0 0 0 stopa visoka.

3

Što j e о ovoj uglednoj varoši naš putopisac

razmjerno malo kazao, biti će razlogom, što su pod noć onamo

prispjeli, a sliedećega dana uru prije dana od onuda krenuli. Nego

s desna od Tirane spominje na brdu gradić Pres, što j e bez sumnje

današnja Prešja (na karti B r e s a , koja mu j e po daljem opisu 12 mil ja

onkraj puta prama glavini Rodoni, gdje izlazi rieka Išmi Ismo),

koja

utječe u zaljev drimski. U istinu Preš ja j e po Miilleru na

gorskom zaravanku, ili po Hahnu na sljemenu pogorja, koje dieli

tiransku dolinu od primorske ravnine.

1

Znatna mu je bilježka, da

Išmom voze Arbanasi žito, koje krcaju u Rodonu, ali tvrdj ica Išmi

Ismo),

po rieei nazvana, koja pazi na divlje Arbanase i odvraća

izvoz žita, nije kod ušća istoimene rieke nego

3

/

4

ure ušću na

Starine, knj. XX, 100.

Boué,

Ree. d. Irin., II, 8.

3

Halm, Alban. Studien, I, 8 5 — 8 7 ; Re is e , p. 7.

Boué,

op.

с II

13 i 14 . Pouqueville I 320 322 328. Müller, p. 71. Hecquard p.

2 5 5 — 5 8 .

4

Müller, p. 61. Hahn, Alban. Stud. I, 89 ; pa Pouqueville, I, 303.,

Boué, II, 12.


26/95

jugu.

1

Na putu preko ravne kotline tiranske pregaziše rieku Fercus

koja dolazi s krojanskih gora i teče dolinom Gamera . Fercuz j e

b e z sumnje današnja Trgjuša (na austr. karti Terpus ), koja u

istinu dolazi s krojanskih gora i utječe u Zezu

Ç e ç a ) ,

pritok Išma,"

preko nje zaista vodi put u Tiranu. Ime pako doline Gamera

slično

je Kamari, tiesnoj kamenitoj dolini gornjega Škumba;

8

puto

pisac ili ju j e krivo prenio na Arcen, ili se ondje tako zove svaka

kamenita tiesna dolina.

4

Bezimena mala rieka, koju kod noćišta

(Tirane) pregaziše, biti će vjerovatno Ljum ili L j a n e .

f )

Osim Tirane

i Prešje spominje putopisac na istom putu još nekoja sela, naime

poznati S. Gion prije ulaza u šumu, pa Buđrue u šumi; izopačeno

ime možda sela Sparadžia s prostom mošejom, takodjer u sred hra

stove šume, tursko mjesto od proštenja.

6

Dervent pako na izlazu

iz iste šume današnja j e katolička župa Drveni, spominju ju no

v i j i putopisci.

7

Veliko hajdučko selo

Xegi.

koje jim bješe s lieva,

vjerovatno današnje j e selo Džej ili Zej, koje po austr. karti zaista

leži s lieva od puta, Džonu na jugu. Polje Povasa (isto što i Pr ez )

po opisu biti će polje Prešjansko, kojim se ulazi u kotlinu tiransku.

Putopiščeva bilježka o cieni žita u Strugi i u Lješu za ono je doba

vrlo znatna.

Treći dan puta po kopnu bijaše poslanikovoj družini najtegotniji,

pošto j e 16 ura od Ti ra ne do Elbasana jahala . Putopisac opisuje

ovaj put vrlo obćenito, put pako bijaše tako mučan, da se nosiljka

morala na rukah, u mjesto na ramenih, nositi, a put je Bernardovu

družinu tako izmučio, da se morala dva dana u Elbasanu odma

rati. Ka o što j e putopisac vrlo obćenito prikazao onaj mučan ali

u ostalom zanimiv gorski put, tako j e oskudan i glede topografije

onoga

puta.

U svem spominje jedini starinski glasoviti gradić

Pe

trellu (Petrć ila), koj e položaj vjerno prikazuje, te j e о n j o j jedino

zabilježio,

da ju s iztoka štiti bedem sličan polumjesecu, a nasu-

1

B i z z i (Starine, XX, 103) zove Prešju Pressia a Išmi hinio gra

dići

(castelloti). Hahn, Alban. Studien, I. 89. Išim u Hadži Chalfe, p.

1 4 1 . Midler, p. 60 , 61 . Pouqueville I, 3 91. Boué II , 8.

2

Boué, op.

с , p. 7.

3

Tuma, Griechenland, Makedonien u.

Süd-Albanien; Hannover 1888,

p. 107.

4

„К х а а р г -ја , kleine gew lbte Mauervertiefung" Hahn, Alban. Stud.

I I Bd. Alban.-deutsches Lexikon, p. 41.

5

„Lioum-Tiranese". Boué, II, 13.

6

Müller, Albanien, p. 72.

7

Boué, II, 8. Hahn, Alban. Stud. I, 89. Isti, Re i s e , p. 334.


27/95

prot da joj se diže visoka gora (Gerâbe) , koja ju takodjer zaklanja.

Petreilu spominje jur Idrisi (Beturda ili Betrula) kao visoko po

ložen gradić.

1

U ratovih normanskoga vojvode Boemunđa spominje

se

т ,

Ь

τ ; /·//z njekoliko

puta;

2

kao i u

Skenđerbegovih ratovih

za nezavisnost protiva Turaka . Mar. Barletius opisuje Petrei lu kao

gradić „in sublimi montis cacumine situm,

oppidum

inexpugna-

bile propter loci naturam et altitudinem montis, in cuius vertice

stat, armis et viriš munitum .

3

U opisu Albani je od g. 1570 . pri

kazuje se etrellia kao jak gradić, od

kuda

se ide prama jugo-

iztoku „infra terra e si passano certe cime di montagne prije,

nego što se udje u liepu i rodnu ravninu elbasansku .

4

Petréila

po Hahnu diže se na osamljenoj glavi pogorja, koje se od Gerâbe

odvaja i prama rtu Rođoni proteže. „Ova preko 1000 st. visoka

kamenita glava ruši se gotovo okomito prama jugo-zapadu i s j e -

veru. Glava j e djelomice ogradjena kulam sličnimi utvrdjenji, koja

se

pomalo ruše. Sve to naliči razval jenu sredovječnu gradiću, koj

bijaše u staro doba naseljen ; mjesto pako sastoji- se od razsi-

janih kuća, koje su medju maslinami razmještene. Glavni je dio

mjesta na ždrielu, što tvori pogorje pri je , no što se uzdigne do

pomenute kamenite gl ave .

5

Pod gradićem (prama sjeveru) u istinu

se ugleda rieka rzenta (Arcen),

0

koju su putem pregazili, je r pro

b i j a

pomenuto pogorje; a putopisac misli, da se odatle tako zove,

^ °

joj j e korito

puno

najbjelijega pieska (srebrna). Kod Petréile

u istinu zalazi put medju gore, pa vodi ždrielom Gerâbe (640 m.

visokim),

7

odkuda

prelazi u vrlo tiesnu dolinu riečice Kuč a K i š a ) ,

kojom ide gotovo do Elbasana Iz novijega doba imamo medju

1

W. Tomascbek u Sitzgsber. d. phil.-hist. Cl. đ. k. Akademie d.

Wissensch., M . С Х Ш . 353.

2

Anna Comnena ed.

Bonn.) , X I I I ,

5, 7, 8, 9 ; tom. I I , p. 18 5,

1 9 8 , 199, 209, 212 .

s

Gl. Mar. Barletius, De vita, moribus а с rebus adversus Turcas

gestis G. Castriotae; Argentorati 1537, I, p. 23, 25 etc.

4

Starine, knj. XII, 198. 20 2.

5

Hahn, Alban. Studien, 1, 87, 120.

6

Χ α ρ ζ ά ν τ ς 6 π ο τ α μ ό : spominje se u Ane Komnene za pomonutih

normanskib ratova. Tom. I. IV 5. p. 2 0 3 ; IV 7 p. 215 ; IV. 8 p. 221.

T . II X I I I 5 p. 203 i 214І

7

О gori Gerâbe i njezinu ždrielu gl. Hahn, Alb. Stud. I, p. 84,

8 5 , 136. Na vrhu ždriela ima trag stope, о kojoj se sačuvala spomen

na Kraljevića Marka (Deli Marka), koj da j e od krojanskoga brda na

Gerâbu u dva skoka skočio.


28/95

ostalimi od Pouquevdla i A. Boué-a dobre opise ovoga istoga

puta,

koji opisi našega putopisca liepo popu n j uju i osvjetl juju.

1

Halm

p .

84 i 13 6) pako računa od Elbasana u Tiranu 9 V

2

ura, dočim

j e

Bern.

družina

obratnim putem 16 ura trebovala ; koja razlika

medju tadanjim i novijim putovanjem

Prevalivši sljeme Gerabe, prispjelo j e Bern. poslanstvo u Elbasan

Elbasano), koji grad opisuje putopisac vrlo obćenito, premda j e

u njem dva dana boravio; spominjuć starinske njegove zidove,

prikazuje ga kao grad trgovačk i, promećući osobito kože i

vunu.

Spominje i rieku Egrede ( ), koju trieba na onom putu dva puta

pregaziti: izopačeno ime, vjerovatno potoka Caranike, pritoka Kuče,

sjevernoga

pritoka Sk umba; u istinu trieba Caraniku pregaziti,

kad se sa sjev.-zapada dolazi. Elbasan bijaše u istinu starinski grad,

na njegovu mjestu staro-rimski grad SJc/impa

(Σ

/ /7 ·: Σ κ ζ ι/.-ία ),

2

na koje ime spominje

još rieka „Scombinus" ili „Scampinus" (Skumbi),

il i starinski Genesis (Γ ε ν υ σ ό ς ).

— U Elbasanu, na zemljištu staro-

rimske Skampe stupi Bern . poslanstvo na staro-rimsku glasovitu

cestu

„Via Egnat ia", k oj a j e išla od Drača (Dyrrachium) preko

Balkanskoga

poluotoka na Solun i u Carigrad, te j e spajala Italiju

s Iztokom, koju ćemo cestu na daljem Bern. putu češće spominjati.

4

Skampu ili Elbasan spominju stari i sredovječni pisci raznovrsno.

U bizantinskih pisaca zove se Ί ν φ α ν ο ν ili Α λ β ά ν ο ν / U pomenutom

opisu Albanije od god. 1570 . zove se erra nuova (Nova varoš)

ili

turski Albasan, koja varoš, smještena u ravnini, prostrana je,

te ima veliko predgradje, tursko i kršćansko ; znatno trgovačko

mjesto, obilno svakim dobrom; ima zidove i četvorastu kulu s ja-

1

Pouqueville, op.

с . I 39 0 i d.; A. Boué,

op.

е . II

1 6— 1 9 .

2

Ptol. II I 13 26 . Itin. Antoniiii 329. Hieros. 60 8 Tab. Peut.;

Ilieroclis Synecdemus 653 p. 15. Not. dign. or. c. V I I I 35. Malchas

I I 1. Const. Porphyr de them. II 9.

8

Livius X L I V 35 Lucan. V. ν . 461. Raven. IV, 15.

0 starom glavnom rimskom putu „Via Egnatia imamo od Tafela

krasnu

naučnu radnju, koja još

danas

spada medju uzor-djela histo

rijske

geografije. U prvoj česti razpravlja Tafel о historiji toga

puta

i tu je prilično

podpuno

pribrana sva literatura stara, sredovječna i

novija;

nego potonju dobu trebalo bi još nekojimi putopisi i iztraži-

vanji

popuniti, jer n. pr. u 16. vieku spominje samo

putopis

petar matkovic - putovanje po balkanskom poluotoku xvii

Documents