� Pi{e: Pejo ]O[KOVI]

Ljudi su oduvijek imali potrebu da

prekapaju po pro{losti kao po

nepreglednom odlagali{tu svega

{to je minulo u nadi da }e nakon

toliko vremena ondje ipak prona-

}i ba{ ono {to im je za njihove nakane

potrebno. Naj~e{}e je to neki podatak

koji svjedo~i o ljudima, prostoru i vre-

menu s kojima pojedinac ili {ira zajed-

nica `eli uspostaviti vezu i zapo~eti svoj

razgovor s povije{}u. Obi~no je za ta-

kav razgovor izazovnije uspostaviti ve-

zu sa {to je mogu}e vremenski uda-

ljenijim sugovornikom, jer ve}a distan-

ca obi~no prerasta u ja~i argument koji

se naj~e{}e pote`e kao dokaz za isprav-

nost tvrdnji i zaklju~aka do kojih je tra-

ga~ u svojim nastojanjima do{ao ili mu

je, mo`da, do njih toliko stalo da ih kao

povijesnu istinu nudi drugima. Toj su

praksi ~e{}e skloni autori skromnih zna-

nja o pro{losti, jer je njihov istra`iva~ki

pristup nagla{eno odre|en `eljom za

dokazivanjem onoga {to ve} odnekud

znaju, pa ih potreba da to ka`u i drugi-

ma nagoni da strasno pi{u. I oni to ~ine

bez ustru~avanja i nelagode, iako poru-

ke koje {alju nerijetko nisu u skladu sa

znanstvenoistra`iva~kim rezultatima.

Ni na{a bosanskohercegova~ka po-

vijest nije u tom smislu nikakvo za{ti-

}eno i zatvoreno podru~je. Naprotiv, i u

nas svakodnevno ni~u novi naslovi s

neupitnom povijesnom tematikom ali,

sa stajali{ta historiografskih saznanja,

vrlo problemati~nih poruka. Takvih se

radova u posljednje vrijeme pojavljuje

puno te ih je, zbog njihove brojnosti i

slabe pristupa~nosti, jer se objavljuju u

malim nakladama i po manjim mjesti-

ma, objektivno nemogu}e pratiti. ^ak

kad bi u tom situacija bila mnogo po-

voljnija, postavlja se pitanje {to biste sa

svim tim napisima, njihovim porukama

i istinama. Umjesto da se na njih poje-

dina~no osvr}e i upozorava na njihove

lo{e strane, na ovom mjestu ~ini se pu-

no korisnijim upoznati znati`eljnog ~i-

tatelja na stanje pisane rije~i o na{oj

pro{losti, kako bi se on u svemu tome

lak{e sna{ao. Za razumijevanje te si-

tuacije nije neva`no imati na umu da se

ve}i dio tih naslova pojavljuje izvan

znanstvenih ustanova, ~esto bez primi-

jenjene metodologije u radu, provede-

nog istra`iva~kog procesa u kojemu bi

prikupljena izvorna gra|a bila podvrg-

nuta kriti~koj ocjeni, a izvedeni zaklju~-

ci ne po~ivaju na izvornim svjedo~an-

stvima nego na sumnjivoj interpretaci-

ji i nisu bili podvrgnuti stru~noj ocjeni.

Zbog svega toga, s puno se razloga mo-

`e re}i da su mnogi od radova o na{oj

srednjovjekovnoj povijesti razli~ite

upotrebne vrijednosti, od pozornosti

vrijednih do potpuno bezvrijednih dile-

tantskih priloga.

Bez obra~unavanja s diletantima

Na{ prilog suradnji u mjese~niku

Svjetlo rije~i ne namjeravamo iz vi{e

razloga pretvoriti u tekst kojim bismo

se obra~unavali sa svim napisima koji

su na neku historiografsku temu napi-

sani ili bi se uskoro mogli pojaviti na

stranicama nekog glasila, ~asopisa ili

novina. Takva ambicija ne bi bila u

skladu s karakterom navedene revije i

prakti~nom potrebom da se na njezinim

stranicama pojavljuje tekst povijesnog

sadr`aja motiviran pozitivnim odnosom

prema vlastitoj pro{losti. Stoga bez op-

tere}enja `elimo u nastavcima koji

budu slijedili pratiti franjeva~ku djelat-

nost u srednjovjekovnoj bosanskoj dr-

`avi i dru{tvu, pristupaju}i joj kao jed-

noj od velikih tema bosanskohercego-

va~ke povijesti. Na izbor te velike teme

kao okvira unutar kojega bi se poku{a-

lo, kroz mo`da manje poznate pojedi-

nosti, pratiti u cjelini franjeva~ka nazo-

~nost i snala`enje u radu od dolaska na

podru~je srednjovjekovne bosanske

dr`ave do kraja srednjeg vijeka kad je

taj prostor u potpunosti bio uklju~en u

osmansku dr`avu, utjecala su barem

dva sna`na razloga. Prvi je sadr`an u

~injenici da se tekst objavljuje na stra-

nicama Svjetla rije~i, mjese~niku Fra-

njeva~ke provincije Bosne Srebrene,

drugi je samo logi~na posljedica, jer ni-

{ta nije prirodnije nego da se o franje-

va~koj pro{losti pi{e na stranicama vla-

stite revije, ba{ kao {to npr. povjesni-

~ari ili kemi~ari objavljuju tekstove u

svojim stru~nim ~asopisima. ^ak i da ne-

ma te uzajamnosti, franjevci su svojim

radom utisnuli sna`an biljeg bosanskom

srednjovjekovlju, kao {to su to primje-

rice u~inili i krstjani Crkve bosanske, s

tom razlikom {to su ovi u me|uvreme-

nu nestali s povijesne pozornice.

Franjeva~ka prisutnost u Bosni

Od dolaska u Bosnu franjevci su se

znali postaviti prema svim promjenama

64 svjetlo rije~i sije~anj 2006.

Bosansko srednjovjekovlje

Povijest umire od zaborava

Na prou~avanjedavno nestalih

franjeva~kihsamostana nagoninas `elja da se taj

potamnjeli diobosanskohercegova~ke

povijesti otrgne zaboravu

kroz koje je bosansko dru{tvo prolazilo

i osigurati sebi makar i minimalne uv-

jete za rad. To im je osiguralo djelova-

nje i nazo~nost do na{ih dana, pa je nji-

hova organizacija danas najstarija in-

stitucija u bosanskom dru{tvu koja svoj

rad nikad nije ugasila i jedina koja ima

korijene u za nas tako dalekom dobu

Stjepana II. Kotromani}a. Zbog svega

toga bosanski franjevci danas imaju

puno razloga da se zanimaju za svoju

najstariju pro{lost, a ona jednim dije-

lom pro`ima bosansko srednjovjekov-

lje, koje je od po~etka devedesetih go-

dina XIII. st. obilje`eno njihovom pri-

sutno{}u. Istina, materijalnih tragova

toga velikog doba danas nema mnogo, pa

o njemu s puno vi{e pojedinosti svje-

do~e pisani dokumenti razli~itog podri-

jetla, koji istra`iva~ima stoje na raspo-

laganju. U tom pogledu povjesni~ari

koji se zanimaju za njihovu djelatnost

nisu u nepovoljnom polo`aju prema oni-

ma koji se op}enito bave bosanskim

srednjim vijekom.

U namjeri da poklonimo pozornost

franjevcima i njihovoj ulozi u bosanskom

dru{tvu, radi cjelovitosti na{eg pregle-

da i razumijevanja njegove tematike,

neophodno je temu sveobuhvatno pra-

titi, zadr`avaju}i se vi{e na pojedinosti-

ma koje ozna~avaju va`ne trenutke u

njihovoj bosanskoj djelatnosti. Tako va-

`no mjesto u toj pri~i ima razja{njenje

okolnosti pod kojim su do{li u Bosnu

kao i prve godine malo poznatog rada,

koji je bio puno sna`niji nego se obi~no

misli. Pedesetak godina anonimnosti

prekinuto je uspostavom redovni~ke po-

krajinske organizacije poznate pod na-

zivom Bosanska vikarija. S obzirom na

tada{nje politi~ke i crkvene prilike na

tom {irem rubnom podru~ju, gdje su se

dodirivale jurisdikcije crkava, Zapadne

i Isto~ne te prostor za djelovanje izbo-

rila dualisti~ka Crkva bosanska, dava-

nje bosanskog imena novoj franjeva-

~koj pokrajini, koja je svojim opsegom

znatno nadilazila okvire teritorijalno pro-

{irene bosanske dr`ave Kotromani}a,

bilo je osobito va`no. Ono {to je u doba

dolaska franjevaca u Bosnu i na {ire

podru~je Bosanske vikarije bilo izraz

zanimanja Katoli~ke crkve za te pros-

tore, danas neodoljivo podsje}a na da-

lekovidno priznanje iskazano prije sve-

ga onima koje nazivamo bosanskim fra-

njevcima za sve njihove napore koje su

tijekom minulih stolje}a najprije ulagali

da bi pro{irili, a potom da bi odr`ali

katoli~ku vjeru u misijskim zemljama.

Nije sve bilo idili~no

Danas mnogima mo`e biti vrlo pou-

~no golemo iskustvo koje su stekli svo-

jim radom kao i razvijena sposobnost

da se dobro postave u konkretnim okol-

nostima, a one ni u srednjem vijeku ni-

su bile istovjetne u svim vremenima i u

svim krajevima prostrane Bosanske

vikarije. Za nas je ovom prilikom puno

zanimljivije pratiti njihovo pojavljiva-

nje kroz one primjere koji se izravno

ti~u dana{njeg bosanskohercegova~kog

prostora na kojemu se njihova redovni-

~ka organizacija sa~uvala. Zato svoje

posebno mjesto u nastavcima koji }e

slijediti imaju vijesti o njihovim bliskim

vezama s bosanskim vladarom, poput

onih koje je s banom Stjepanom II. Ko-

tromani}em odr`avao vikar fra Peregrin

Saksonac, ali i one koje svjedo~e kako

na toj relaciji sve nije uvijek bilo idili-

~no, odnosno kako su bosanske prilike

posebne i zahtijevaju puno obzira kome

se ponekad daje prednost pred strogo-

}om propisa, kako to pokazuje za{tita

koju je kralj Tvrtko II. pru`io jaja~kim

franjevcima kad su se na{li na udaru

reformatorskih mjera vikara fra Jakova

Markijskog. Ponekad su u `aru svoga

djelovanja znali pokazati nestrpljivost

koja im je donosila neugodnosti, poput

onih koje su imali s kraljem Toma{em

od kojega su u po~etku vladavine o~eki-

vali odlu~niji nastup prema pripadnici-

ma Crkve bosanske. Ipak, takve situaci-

je su rijetkost, a dobri njihovi odnosi

pravilo, {to je za posljedicu imalo pru-

`anje materijalne potpore njihovu radu.

Izvori potvr|uju da je kralj pru`ao

materijalnu pomo} franjevcima, da im

je darivao zemlje i kmetove, pa je u nji-

hovim samostanima bilo nebrojeno ko-

nja kojima su se fratri slu`ili kad je tre-

balo dijeliti stanovni{tvu sakramente.

O njihovoj prihva}enosti u bosan-

skom dru{tvu svjedo~e dubrova~ki po-

daci koji su uglavnom financijske na-

ravi i govore o materijalnoj strani nji-

hova polo`aja. Veze s poslovnim Du-

brov~anima kojih je bilo puno u Bosni u

skladu su s franjeva~kom orijentacijom

na gradove u kojima se odvija inten-

zivniji `ivot. Oni su na vrijeme osjetili

va`nost grada, {to je istaknuto u pole-

mi~kom spisu kroz razgovor katolika i

krstjanina, kad je katolik slavodobitno

zaklju~io da je vjera u gradovima, gdje

su biskupi i u~eni ljudi, a da sljedbeni-

ci Crkve bosanske borave u brdima i

{umama me|u grmljem.

U ozra~ju tih za Bosnu novih ideja

koje su franjevci donosili iz razvijenijih

zapadnoevropskih sredina u kojima su

bili ro|eni ili su se {kolovali, njihova

nazo~nost bila je vrlo va`na. Oni su br-

zo stekli povjerenje poslovnih ljudi, koji

su im se obra}ali u razli~itim prilikama,

navra}ali u njihova svrati{ta, obdarivali

ih materijalnim dobrima u svojim opo-

rukama.

Neophodno bi bilo prikazati franje-

va~ku teritorijalnu organizaciju kroz

kustodije i pojedine samostane koji su

tijekom srednjeg vijeka bili podignuti.

Svi oni nemaju jednaku va`nost, niti su

imali podjednako vrijeme djelovanja, pa

su i na{a dana{nja znanja o njima vrlo

neujedna~ena. O poznatijima od njih

zna se vi{e, a o ostalima neusporedivo

manje. Iz dana{nje retrospektive zani-

manje za prve je po sebi razumljivo, a

na prou~avanje davno nestalih samo-

stana nagoni nas `elja da se taj potam-

njeli dio bosanskohercegova~ke povi-

jesti otrgne zaboravu. Zaborav je bolest

od koje umire povijest i sve ono {to je u

njoj pohranjeno. Mi svakim danom za-

kora~ujemo kroz otvorena ulazna vrata

pro{losti. �

sije~anj 2006. svjetlo rije~i 65

Neophodno bi bilo prikazati

franjeva~ku teritorijalnu organizaciju

kroz kustodije i pojedine samostane koji su

tijekom srednjeg vijeka bili podignuti.

Svi oni nemaju jednaku va`nost,

niti su imali podjednako

vrijeme djelovanja, pa su i

na{a dana{nja znanja

o njima vrlo neujedna~ena

� Pi{e: Pejo ]O[KOVI]

Jo{ u doba kasne antike crkvena or-

ganizacija pokrivala je podru~je da-

na{nje Bosne i Hercegovine na ko-

jemu je bilo uspostavljeno vi{e bi-

skupija. Vi{estoljetno pusto{enje tih

podru~ja u doba velike seobe naroda

zavr{ilo je potpunim slomom rimske

vlasti i zamiranjem crkvenog `ivota,

{to se osje}alo u rastrojstvu crkvene or-

ganizacije. Ostaci stare dru{tvene

strukture, zate~eno romanizirano i

kristijanizirano stanovni{tvo, nisu imali

snage za obnovu ni politi~ke vlasti ni

crkvenog `ivota. U oba slu~aja trebalo

je pri~ekati da to bude u stanju u~initi

novonaseljeno stanovni{tvo koje je naj-

prije stvorilo svoje dr`ave, a potom je

bilo spremno prihvatiti kr{}anstvo.

Smjena neukogbosanskog biskupa

Iako nema sumnje da je na podru~ju

dana{nje Bosne i Hercegovine djelova-

lo vi{e biskupija podlo`nih jurisdikciji

Rimske crkve, do pojave crkvene orga-

nizacije s bosanskim imenom trebalo je

pri~ekati. Tek od polovice XII. stolje}a

spominju se u vrelima bosanski biskupi

koji, osim biskupa Danijela s kraja XII.

i u prvoj polovici XIII. st., odreda nose

narodna imena (Vladislav oko 1141,

Milovan oko 1151, Radogost, suvreme-

nik pape Celestina III, Dragonja, posve-

}en 1209, Vladimir, suvremenik dubro-

va~kog nadbiskupa Leonarda od oko

1203-20. i Bratoslav, posve}en prije 1252).

Kasno spominjanje katoli~ke Bosanske

biskupije u izravnoj je vezi s kasnim

javljanjem bosanskog imena za zemlju i

nestalnim politi~kim prilikama kroz

koje je njezina ranosrednjovjekovna po-

vijest prolazila. Kratka razdoblja poli-

ti~ke samostalnosti prekidana duljim

rasponima strane vlasti nisu mogla pru-

`iti priliku uspostavi trajnije crkvene

organizacije u tom grani~nom podru~ju

na kojemu su se pro`imali utjecaji Isto-

ka i Zapada. Jurisdikciju Zapadne crkve

nitko nije dovodio u pitanje, ali slaven-

ski jezik u liturgiji, te isto~ni obred i

mona{tvo udaljavali su je od Rima. Uosta-

lom, zamjerka upu}ena bosanskom

biskupu nepoznata imena koji je svrg-

nut 1232. odnosila se na njegovo ne-

znanje latinskog jezika i zanemarivanje

vjerskih obreda (slu`enje sv. mise, dije-

ljenje sakramenata, nepoznavanje for-

me u kojoj se vr{i kr{tenje i dr.), a bo-

sanski redovnici okupljeni na Bilinu Po-

lju 1203. izjavljuju da su na zao glas

do{li zbog shizme. Smjena neukog bo-

sanskog biskupa i dovo|enje na njego-

vo mjesto u~enih dominikanaca u oso-

bama realnijeg Ivana Nijemca (Iohan-

nes Teutonicus iz Wildeshausena), koji

se ubrzo odrekao biskupske ~asti i am-

bicioznijeg Ponse, koji je, istina po~eo

graditi katedralu i kaptol, ali napustiv{i

Bosnu, zadr`ao je biskupski naslov ko-

riste}i se njima i nakon {to se skrasio u

\akovu (u Slavoniji se nalazio ve} 1247).

Slijed doga|aja brzo je pokazao neuspje-

lim rje{enje bosanskih crkvenih prilika

koje su ozbiljno izmicale Rimskoj kuriji

i ugarskom dvoru. Zadr`avanje biskup-

skog naslova onemogu}ilo je prorimskoj

slavenskoj struji me|u bosanskim sve-

}enstvom da vrati izgubljeni polo`aj i

obnovi crkvenu vlast koja je odlaskom

biskupa i njegova kaptola ostala ispra-

`njena. Takva je ideja u Bosni o~ito po-

stojala, na {to upu}uje dubrova~ki poda-

tak po kome je takav biskup nepoznata

imena spominjan kao `iv 1252. godine.

Stvaranje Bosanske crkve

Skori su doga|aji pokazali da je ka-

toli~ka inicijativa u Bosni potrajala koli-

ko i nazo~nost ugarske vojske, a nastalo

stanje u zemlji nakon njezina povla~e-

nja iskoristila je druga struja me|u bo-

sanskim sve}enstvom koja je bila pod

64 svjetlo rije~i velja~a 2006.

Bosansko srednjovjekovlje

Korijeni kr{}anstva na podru~ju

dana{nje BosneS

tefa

n D

rag

utin

Na podru~judana{nje Bosne

i Hercegovinekr{}anstvo je bilo

uhvatilo ~vrste korijene puno prijedolaska franjevacau te krajeve potkraj

XIII. stolje}a

utjecajem dualisti~kih shva}anja. Ona

je zadr`ala ime katoli~ke ecclesiae bos-

nensis, u obliku Crkva bosanska, i spor-

ni naziv krstjani za pravovjerne redov-

nike Bilinopoljske izjave iz 1203. Tako

je spajanjem organizacijskog okvira

prethodne katoli~ke Bosanske biskupije

s dualisti~kim u~enjem i novim ustrojem

zapo~elo djelovanje nove crkvene orga-

nizacije u Bosni, dualisti~ke Crkve bo-

sanske, koja je prekinula veze s Rim-

skom crkvom. Ja~anje njezina polo`aja

i uloge u bosanskoj dr`avi rezultiralo je

u susjednim krajevima `eljom da se

njezin utjecaj suzbije. Istina, takve ideje

nisu prvotno potekle iz Bosne u u`em

smislu, od bosanskog vladara, ugarskog

vazala bana Prijezde ili njegova sina i

nasljednika bana Stjepana I. Kotroma-

na, nego se pripisuju biv{em srpskom

kralju Stefanu Dragutinu. On je nakon

gubitka srpskog prijestolja 1282, naj-

ranije u drugoj polovici 1284. kao zet

ugarske vladarske ku}e (o`enjen je bio

Katarinom, k}eri kralja Stjepana V) do-

bio na upravu sjeveroisto~nu Bosnu te

dana{nju Ma~vu (onostrani Srijem) i

Beograd, a na po~etku devedesetih go-

dina XIII. st. svojoj vlasti pripojio je i

Brani~evo. Osim toga, te godine je udao

k}er Elizabetu za Stjepana, sina i na-

sljednika bosanskog bana Prijezde I.

Za na{u temu va`no je istaknuti da

je na ~itavom tom podru~ju vodio vla-

stitu crkvenu politiku i odr`avao dobre

odnose s papom Nikolom IV. (1288-92),

koji se kao poglavar Rimske crkve puno

zauzimao za uspostavu crkvenog jedin-

stva te je po izaslanicima fra Marinu i

Ciprijanu uputio kralju Dragutinu, kra-

lju Milutinu i njihovoj majci Jeleni, k}e-

ri latinskog cara Balduina II., pisma ko-

jima ih je pozivao da svoju zemlju i puk

privedu jedinstvu i priznaju papinsku

vlast. Kraljici majci je dopustio da za

svoga ispovjednika mo`e uzeti fra Niko-

lu de Vosica ili nekog drugog franjevca.

Prvi kontakti u tom pogledu nisu puno

obe}avali. Ali se uskoro pokazalo da je

Stefan Dragutin, koji se suo~avao s jakim

dualisti~kim pokretom u dijelu Bosne

pod svojom vla{}u, odlu~io uz pomo}

katoli~kih redovnika zaprije~iti dalje {i-

renje bosanskog krivovjerja. Stoga se

obratio papi Nikoli IV. putem svoga iza-

slanika barskog arhi|akona Marina @a-

reti}a (Zareti}a), mole}i ga da mu uputi

sposobne misionare, jer u njemu podlo-

`nim bosanskim krajevima ima puno

svijeta koji je zapao u krivovjerje. Za

obra}anje tih heretika bili su potrebni

sve}enici koji bi, uz druge vrline, po-

znavali i jezik tamo{njeg puka. Papa je

pozitivno odgovorio na Dragutinove

molbe te je 23. o`ujka 1291. uputio pi-

sma Stjepanu Dragutinu, kraljici majci

Jeleni, provincijalu Franjeva~ke provin-

cije Slavonije (obuhva}ala je hrvatski

prostor te se u literaturi naziva Franje-

va~ka provincija Hrvatske) i franjevci-

ma koje }e on odrediti da kao istra`itelji

krivovjerja po|u u Bosansko kne{tvo (in

Principatu Bosnae). Naravno, to Bosan-

sko kne{tvo nije istovjetno s bosan-

skom srednjovjekovnom dr`avom, kojom

je nastavio vladati ~lan doma}e dinastije

u osobi malo poznatoga bana Stjepana

I. Kotromana, nego onom njezinu dijelu

za koji se izrijekom ka`e da je tada bio

podlo`an Stefanu Dragutinu (in parti-

bus Bosnae tuae ditionis subiectis).

Prvi franjevci u Bosni

Papa je udovoljio tim Dragutinovim

molbama tako {to je naredio provinci-

jalu franjeva~ke provincije u susjednim

hrvatskim krajevima (provintia Sclavo-

niae) da kao istra`itelje krivovjerja po-

{alje srijemskome kralju dvojicu franje-

vaca koji su uzorna `ivota i vrlo u~ena

u teolo{kim pitanjima te vi~na jeziku

tamo{njeg puka. Ipak, sam Nikola IV.

kao da nije vjerovao da }e se oni tamo

uspjeti odr`ati te je predvidio da se u slu-

~aju njihova povratka u mati~nu pro-

vinciju zbog bolesti ili iz nekih drugih

razloga Dragutinu po{alju druga dvoji-

ca franjevaca. Strahovanja su se poka-

zala neutemeljenim. Franjevci su se otpo-

~etka dobro postavili, pa je njihov rad

stao davati trajnije plodove.

Dragutinova briga za vjerska pitanja

na podru~jima koja je dobio na upravu

na{la je mjesto u njegovu `ivotopisu

(@itiju) arhiepiskopa Danila II, koji hvali

njegove napore {to je na kr{}anstvo ob-

ratio mnoge od heretika. U historiogra-

fiji se pod pravom vjerom uglavnom

podrazumijevalo pravoslavlje, uostalom

od pravoslavnog dostojanstvenika je i

potekla pohvala. Ako te podatke stavi-

mo u {iri okvir poznatih crkvenih prili-

ka, tada navedeno uvjerenje dijela po-

vjesni~ara ne izgleda tako sigurno. Nai-

me, sam `ivotopisac obra}ene heretike

naziva bosanskim imenom, dakle misli

na pripadnike Crkve bosanske, obra}e-

nje kojih je bilo povjereno franjevcima,

pa ni vjera na koju su trebali biti vra}e-

ni nije mogla biti pravoslavna nego

katoli~ka.

Misionarsko djelovanjefranjevaca

Te pojedinosti vrlo su va`ne za razu-

mijevanje crkvenih prilika na {irem bo-

sanskohercegova~kom podru~ju, koje je

potkraj XIII. i u prva dva desetlje}a XIV.

st. bilo druk~ije politi~ki organizirano.

Vlast Prijezdina nasljednika bila je sku-

~ena gubitkom Usore, a poslije su ve}im

dijelom Bosne zavladali mo}ni ~lanovi

iz obitelji knezova Bribirskih, ban

Pavao, njegov brat Mladin I. sin Mladin

II. Ban Pavao se od 1305. nazivao go-

spodarom cijele Bosne (dominus tocius

Bosne), a brat i sin nosili su naziv bo-

sanskog bana. Ban Pavao je poznat kao

za{titnik franjevaca i osniva~ vi{e njiho-

vih samostana (npr. u Bribiru i Skra-

dinu). Nije stoga isklju~eno da su pod

njegovom za{titom franjevci pro{irili

djelovanje i na podru~je Bosne koje su

Bribirski kontrolirali. Takva mogu}nost

~ini se potpuno izvjesnom nakon pogi-

bije brata mu Mladina 1304, za ~iju su

smrt, prema Bribirskom nekrologiju,

izravno bili optu`eni patareni.

To bi ukratko bila politi~ka pozadina

u koju bi valjalo smjestiti pojavu franje-

vaca, mada izvorna gra|a ne govori pu-

no o crkvenim prilikama toga doba. Za

razumijevanje pitanja dolaska franjeva-

ca u Bosnu, i vezivanje tog doga|aja uz

kralja Dragutina, jasno upu}uje na za-

klju~ak kako banska Bosna, tako bismo

nazvali onaj njezin dio koji je ostao pod

upravom bana Stjepana I., nije mogla s

pozivom Stefana Dragutina imati ne-

posredne veze. Ipak, vezivanje dolaska

franjevaca u Bosnu uz njegovo ime, pod-

razumijeva njihovo misionarsko djelo-

vanje na suzbijanju daljeg {irenja duali-

sti~kog krivovjerja koje je bilo oja~alo u

bosanskoj dr`avi kojom je vladao ban

Stjepan I. Kotroman. U tom smislu njihov

nastup pokrivao bi Usoru i Soli, odno-

sno podru~je sjeveroisto~ne Bosne. �

velja~a 2006. svjetlo rije~i 65

Dragutinova briga za vjerska pitanja na podru~jima koja

je dobio na upravu na{la je mjesto u njegovu `ivotopisu

(@itiju) arhiepiskopa Danila II, koji hvali njegove napore

{to je na kr{}anstvo obratio mnoge od heretika

� Pi{e: Pejo ]O[KOVI]

Izvorna gra|a ne nudi potpuno ne-

dvosmislen odgovor na pitanje kojim

se smjerom kretao razvoj crkvenih

prilika u onom dijelu Bosne koji je

ostao pod vla{}u doma}eg vladara,

bana Stjepana I. Kotromana. Ipak, o~i-

ma suvremenika na to se pitanje uglav-

nom gleda kroz prizmu ja~anja dua-

listi~kog pokreta na ~elu s nedavno

ustanovljenom Crkvom bosanskom i

uzmakom pravovjernog kr{}anstva.

Takvo mi{ljenje odra`ava vi{e dokume-

nata iz prva dva desetlje}a XIV. st. U

godinama u~vr{}ivanja vlasti napulj-

skog An`uvinca Karla I. Roberta, bo-

sanske politi~ke i crkvene prilike nisu

na sebe svra}ale osobitu pozornost,

iako ima nagovje{taja da su prolazile

kroz dramati~ne preokrete.

Po~etak borbe protiv heretika

Uznemiruju}e podatke o crkvenim

prilikama u Bosni i njezinu susjedstvu

prvi je iznio papa Bonifacije VIII, koji je

suvremenicima bio poznat kao prista{a

politike napuljskog dvora te se trudio

da Karlu osigura ugarsko prijestolje.

Papa je 30. svibnja 1303. pisao kalo-

~kom nadbiskupu Stjepanu i svim dru-

gim crkvenim dostojanstvenicima u

Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu kako je

saznao da hereti~ka opa~ina raste u Bo-

sanskoj Banovini i drugim, napose pri-

morskim krajevima kalo~ke nadbisku-

pije te im je stoga nalo`io da po kanon-

skim propisima postupe protiv heretika

i patarena, a ako bude potrebno da u

pomo} pozovu i svjetovnu vlast. U vezi

s ovim navodom valja upozoriti da je

papa ispravno postupio kad je rje{ava-

nje crkvenih pitanja na podru~ju tada-

{nje bosanske dr`ave povjerio kalo~kom

nadbiskupu, jer je njegovoj jurisdikciji

papa Inocent IV. jo{ 1247. podlo`io Bo-

sansku biskupiju.

Papin je postupak, me|utim, imao i

politi~ku te`inu. Ve} smo spomenuli ka-

ko je Bonifacije VIII. slovio kao podupi-

ratelj politike napuljskih An`uvinaca te

je u tom pogledu pripadao taboru onih

koji su pomogli Karlu I. Robertu da do-

|e na ugarsko prijestolje, a me|u njima

su bili i mo}ni hrvatski knezovi Bri-

birski, koji su u pozadini prijestolnih

sukoba {irili podru~je svoje vlasti.

Osvajanjem dijelova bosanskog dr`av-

nog teritorija prekora~ili su granice hr-

vatsko-ugarskog kraljevstva, gdje im,

unato~ rodbinskim vezama s pojedinim

velika{kim rodovima poput Stipani}a,

poslije glasovitih Hrvatini}a, uspostava

vlasti nije tekla bez ozbiljnog otpora.

Ima li se sve to u vidu, ~ini se razlo-

`nim pretpostaviti kako je papa svojim

pismom crkvenim vlastima u Hrvatsko-

-Ugarskom Kraljevstvu `elio pomo}i kne-

zovima Bribirskim da u~vrste svoju

vlast u primorju i Bosni.

Vezano uz Bosnu, treba spomenuti

poku{aj pape Bonifacija VIII. da Bosan-

sku banovinu uklju~i u hrvatsko-ugar-

ski politi~ki prostor tako {to je poseb-

nim pismom naredio kaptolu Bosanske

biskupije da sve~ano proglasi nasljedno

pravo kralja Karla I. Roberta na ugarsko

prijestolje. Bosanski kaptol je doista 6.

kolovoza 1303. objavio ispravu kojom

se Karlo progla{ava pravnim nasljed-

nikom Ugarskog kraljevstva, a potpisali

su je bosanski biskup Nikola te kanoni-

ci, prepo{t Ivan, kustod Mihovil i kan-

tor Grgur. Da ne bi bilo zabune, jasno je

da se u pismu ne govori o kaptolu koji

bi imao sjedi{te u Bosni, onom koji je

svojedobno gradio ban Ninoslav, nego o

kaptolu Bosanske biskupije koji se ve}

pola stolje}a nalazio u \akovu.

Politi~ka pozadina ~uvanja vjere

Papine politi~ke zamisli nisu bili sprem-

ni pratiti predstavnici crkvene vlasti

kojima se obra}ao, pa su Bribirski i dalje

imali ozbiljnih problema s odr`anjem

svoje vlasti u Bosni. Potvrdu tome pru-

`aju vijesti o dr`anju kneza Hrvatina

64 svjetlo rije~i o`ujak 2006.

Bosansko srednjovjekovlje

Sve je u znaku (i{)~eznu}a

O djelovanju franjevaca u Bosni

u XIV. stolje}u nema podataka

niti se mogu nazrijeti pozitivni

tragovi njihove pastoralnenazo~nosti

Osta

ci B

rib

irsk

og

sam

osta

na

Stipani}a kao i podatak ljetopisca Mihe

Madijeva iz lipnja 1304. kojim je zabi-

lje`ena vijest o nasilnoj smrti bosanskog

bana Mladina I. za koju se izrijekom

optu`uju patareni.

Nema sumnje da vijest o Mladinovoj

pogibiji ima izrazito politi~ku pozadinu

i motivaciju, jer lako se mo`e zamisliti,

a navedena primjedba to potvr|uje, da

je bribirska vlast u Bosni imala `estokih

protivnika, a oni nisu nu`no morali biti,

niti su, doista, bili raslojeni po vjerskoj

pripadnosti. U osnovi tih doga|aja nije

rje{avano pitanje crkvene pripadnosti i

ispravnosti vjerskog nauka nego pri-

hva}anja vlasti koja je podanicima bo-

sanske dr`ave bila strana. To je izrazito

politi~ko pitanje pa izbor istomi{ljenika

i saveznika, odnosno mogu}ih protivni-

ka valja mjeriti tim kriterijima.

Modeli isklju~ivosti u to doba bili su

dobro razra|eni, a po~ivali su na termi-

nologiji posu|enoj iz duhovnog `ivota i

postupaka kojima se izra`ava politi~ka

volja predstavnika sredi{nje ili lokalne

vlasti. Stoga postupci nositelja vlasti

~esto nisu bili u skladu s duhovnim po-

trebama, nego su te potrebe na svoj

na~in shva}ali i svojim nastupima os-

tvarivali. To je otvaralo tako velik pro-

stor za djelovanje da su se u njemu mo-

gli sretati i kri` i ma~ i spasenje du{e i

nemilosrdna osuda na zemaljsku pro-

past. Sve je bilo podre|eno da suvre-

menike podsjeti kako ih na kraju puta

~eka obe}ana nagrada ili zaslu`ena

kazna, {to se izra`avalo slikom raja i

slikom pakla. Raj je ostajao nedohvatlji-

vo tajanstven, a pakao realno prisutan.

[to je bosanski ban Stjepan I. podu-

zimao na polju crkvene politike u ze-

mlji, danas se ne mo`e pouzdano utvr-

diti. ^ini se razlo`nim pretpostaviti da

je suvi{e bio zaokupljen nastojanjima

da sa~uva prijestolje da bi se, uz te

brige, mogao baviti vjerskim prilikama.

U starijoj historiografskoj literaturi za

potvrdu te{kog stanja Katoli~ke crkve u

Bosni u drugom desetlje}u XIV. st. na-

vodi se izvje{taj papinskog nuncija Ru-

fina de Civinio koji je pisao o kupljenju

crkvene desetine na podru~ju Hrvat-

sko-ugarskog kraljevstva za 1317-1320.

Istina, crkvenoj vlasti u Ugarskoj, vi-

djeli smo, bila je podvrgnuta i Bosanska

biskupija, u samom po~etku sa sjedi-

{tem u Bosni, a kasnije u \akovu. Sva-

kako je zanimljiva ta izjava po kojoj se

Bosanska biskupija i njezino stolno

mjesto nalaze blizu shizmatika i gotovo

su razru{eni te, po njemu, u tome treba

tra`iti obja{njenje {to se visina sakup-

ljenog novca penjala tek na ne{to vi{e

od {est maraka. Prema stilizaciji i mje-

stu na kojemu je u izvje{}u zabilje`en

navedeni podatak slijedilo bi da je iz-

vjestitelj imao na umu isto~nu Slavo-

niju i \akovo kao aktualno sjedi{te

Bosanske biskupije, a ne staro biskup-

sko sjedi{te u samoj Bosni. U tom smi-

slu navedeni podatak ne bi odra`avao

crkvene prilike na podru~ju srednjo-

vjekovne bosanske dr`ave.

Religioznost u raspadu

Puno dramati~nije, a da se obavije-

sti sigurno odnose na Bosnu, pisao je 18.

srpnja 1319. banu Mladinu II. o tim

pitanjima papa Ivan XXII. Tom prilikom

papa navodi kako je iz pouzdanih izvora

saznao da je Bosna zbog nemara upra-

viteljâ zapala u takvu nevjeru da su u

njoj crkve zapu{tene, sve}enstvo isko-

rijenjeno, da se izruguju Kristove sve-

tinje, ne po{tuje kri`, ne dijeli pri~est, a

u nekim krajevima ne zna se ni za

kr{tenje. Da bi se to `alosno stanje po-

pravilo, papa je nalo`io banu Mladinu

II. da iz Bosne istrijebi to zlo i uspostavi

pravu vjeru jer - zanimljivo je papino

obja{njenje - tek tada }e ban mo}i sa-

vladati svoje neprijatelje kad u zemlji

uni{ti protivnike Kristova kri`a.

Analizirani podaci dali bi solidnu

podlogu za zaklju~ak kako se polo`aj

ostataka Katoli~ke crkve u Bosni i dalje

pogor{avao te da do dvadesetih godina

XIV. st. u zemlji nije bilo snaga koje bi

bile kadre zaustaviti posvema{nje pro-

padanje. O franjevcima u Bosni za bana

Stjepana I. i u po~etku vladavine njego-

va nasljednika bana Stjepana II. Ko-

tromani}a nema podataka niti se mogu

nazrijeti pozitivni tragovi njihove pas-

toralne nazo~nosti. U takvim okolnosti-

ma zasluge za obra}anje bosanskih

heretika stekao je, kako smo vidjeli, sri-

jemski kralj Stefan Dragutin, ali ni fra-

njevci koji su stigli na njegov poziv nisu

svojim djelovanjem prelazili granice

zemalja kojima je on vladao. Tako se re-

zultati borbe protiv rastu}e bosanske

hereze mogu vezati samo uz podru~je

sjeveroisto~ne Bosne, odnosno Usore i

Soli, koje je dobio na upravu.

Je li tim putom krenuo i ban Mladin

II. nakon papina pisma iz 1319. te{ko je

re}i, jer izvori o tome ne govore. Takvu

mogu}nost dopu{tala bi poznata ~inje-

nica da su Bribirski odr`avali srda~ne

odnose s franjevcima na podru~ju svo-

jih zemalja, ban Pavao im je sagradio

samostane u Bribiru i Skradinu, njego-

va sestra Stanislava uz pomo} bra}e

podigla je samostan klarisa u Bribiru,

ban je dao sagraditi i crkvu sv. Ivana

Krstitelja uz samostan sv. Elizabete na-

suprot gradu Skradinu, koju je njegova

supruga darovala franjevcima, a sin

Mladin II. je uz nju 1319. dao sazidati

samostan. Na temelju tih podataka mo-

glo bi se o~ekivati da su ih uklju~ili u

rad na suzbijanju krivovjerja u bosan-

skim podru~jima kojima su ovladali, ali

ni oni im nisu mogli osigurati nesme-

tano djelovanje u krajevima koji su

ostali pod kontrolom bana Stjepana II.

Va`no je napomenuti da kroz to tri-

desetogodi{nje krizno razdoblje u po-

vijesti Katoli~ke crkve u Bosni, ~lanovi

vladarske ku}e nisu mijenjali svoju

vjersku i crkvenu pripadnost. Na po-

~etku vladavine Prijezdinih sinova, ba-

nova Stjepana I. i Prijezde II, papa

Nikola IV. je ra~unao na njihovu pot-

poru preporu~iv{i im 23. srpnja 1290.

svoga legata, gubijskoga biskupa

Benevenuta de Urbeveteri. Tridesetak

godina poslije, kad je mladi ban stasao

za `enidbu papa ga je trebao oslobo-

diti zapreke srodstva s ku}om koru-

{kih grofova Ortenbur{kih. Pritom bo-

sanskom banu nisu postavljani nikakvi

zahtjevi za valjano sklapanje crkvenog

braka s jednom katolkinjom. Umjesto

toga, isticana su pozitivna o~ekivanja

u radu na suzbijanju dualisti~ke here-

ze u Bosni, kojoj Stjepan II., o~ito, nije

pripadao. �

o`ujak 2006. svjetlo rije~i 65

Uznemiruju}e podatke o crkvenim

prilikama u Bosni i njezinu susjedstvu

prvi je iznio papa Bonifacije VIII, koji je

suvremenicima bio poznat kao prista{a

politike napuljskog dvora te se trudio

da Karlu osigura ugarsko prijestolje

Preuzimanjem pune odgovornosti

za promicanjekatoli~ke vjere

u dr`aviKotromani}a

te organiziranjemmisionarskog

rada u tim krajevima

franjevci su stvorili uvjete za uspostavu

Bosanske vikarije

� Pi{e: Pejo ]O[KOVI]

Promjena politi~kih prilika izazva-

nih slomom bribirske svemo}i u

Hrvatskoj i Bosni te uklanjanje

bana Mladina II. s politi~ke scene,

odrazili su se na polo`aj bana Stje-

pana II. Kotromani}a i ja~anje njegove

dr`ave. Te promjene na unutarnjem pla-

nu pratilo je prestrojavanje dijela bo-

sanskih podanika, napose me|u Stipa-

ni}ima – poslije poznatim Hrvatini}ima

– najmo}nijim velika{ima u Donjim

Krajima, grani~nom podru~ju prema

Hrvatskoj. Rodbinske veze s knezovima

Bribirskim i polo`aj njihovih zemalja

stavili su ih pred veliku ku{nju da biraju

izme|u hrvatskih velika{a ~ija se vlast

slama i ambicioznog bana, koji je u

svemu tome sudjelovao. Da izbor nije

bio nimalo lak, govore suvremena svje-

do~anstva po kojima su se jedni prik-

lonili banu, a drugi su ostali vjerni

hrvatskoj gospodi. Ti doga|aji osobito

su va`ni za razumijevanje crkvenih pri-

lika u dr`avi Kotromani}a od dvadese-

tih godina XIV. stolje}a, kad se u izvor-

noj gra|i u ulozi jamca javlja Crkva bo-

sanska sa svojom hijerarhijom i vrhov-

nim poglavarom – djedom. S obzirom na

to da je u sredi{tu na{eg zanimanja fra-

njeva~ka nazo~nost i djelatnost u Bosni,

vrijedno je istaknuti da ona u to doba

ulazi u sferu zanimanja franjevaca.

Prvi pouzdani podaci o tome vezani

su uz ime fra Fabijana Motovunjanina,

koji je polovicom dvadesetih godina XIV.

st. bio istra`itelj krivovjerja u Franjeva-

~koj provinciji Slavoniji, koju povjesni-

~ari obi~no nazivaju hrvatskim imenom.

Njegove istra`iteljske ovlasti protezale

su se i na podru~ja pod vla{}u Stjepana

II. Kotromani}a, {to se mo`e zaklju~iti

iz pisma kojim je 5. lipnja 1325. papa

Ivan XXII. preporu~io fra Fabijana i

njegove pomo}nike hrvatsko-ugarskom

kralju Karlu I. Robertu te bosanskom

banu i njegovoj majci banici Elizabeti.

Organizacijski gledano, ta ~injenica je

va`na zato {to potvr|uje da je i bosan-

ski dr`avni teritorij bio obuhva}en spo-

menutom franjeva~kom provincijom.

Takva redovni~ka organizacija bila

je u skladu s poimanjima o politi~koj

podre|enosti tog prostora. U toj terito-

rijalnoj pro`etosti i podudarnosti nadle-

`nosti i interesa, postaje puno jasnije

{to se papa najprije obra}a Karlu I. Ro-

bertu, javljaju}i mu da se, kako je saznao,

80 svjetlo rije~i travanj 2006.

Bosansko srednjovjekovlje

Bosna ulazi u sferufranjeva~ke djelatnosti

Gu

sta

ve D

OR

E, P

ap

a Iv

an

XX

II.

veliko mno{tvo heretika iz razli~itih

krajeva skupilo u bosanskom principatu

na granici prema Dalmaciji te da ondje

siju besramne zablude i ve} su zaveli

mnoge du{e. Obra}anje hrvatsko-ugar-

skom kralju obja{njava sam papa sazna-

njem da je Bosanska Banovina podlo`na

njegovoj vlasti. To je razlog {to mu pa-

pa nala`e da pomogne fra Fabijanu o~i-

stiti Bosnu od hereze kako ona ne bi

oku`ila zdrave ovce i ra{irila se u okol-

ne pokrajine. Isto tako, organizacijski

okvir Franjeva~ke provincije Slavonije,

omogu}io je istra`itelju da svoje posla-

nje mo`e ispuniti.

Vijesti o slo`enim crkvenim prilika-

ma u srednjovjekovnoj bosanskoj dr`a-

vi iz dvadesetih godina XIV. st. utjecale

su na izno{enje razli~itih mi{ljenja o

vjerskoj i crkvenoj pripadnosti bana

Stjepana II. Kotromani}a. Tako je, pri-

mjerice, V. Klai} u svojoj Poviesti Bosne

iz 1882. tvrdio da je ban bio ili izto~ne

vjere ili prijatelj patarena, pobune kojih

se pla{io. Klai}evu nesigurnost u ba-

novu vjersku pripadnost ne dijeli papa

Ivan XXII. koji je u spomenutom pismu

izri~ito naveo kako je iz pouzdana izvo-

ra doznao da je bosanski vladar vjeran

papi i Katoli~koj crkvi te da u granica-

ma svojih mogu}nosti progoni heretike.

^ini se da je papa ipak bio sumnji~av

kad je u pitanju banova revnost u tim

pitanjima zbog ~ega bi mogla izostati

o~ekivana pomo} fra Fabijanu, a to bi

se moglo protuma~iti, veli papa dalje,

kao da ih ban {titi i trpi. Banu nije osta-

lo puno prostora za tra`enje izlaza, jer

mu je jasno stavljeno do znanja da }e u

slu~aju njegova nemara i neupu}ivanja

pomo}i ovla{tenom istra`itelju krivo-

vjerja biti prisiljen ustati protiv njega.

Tog dana pismo sli~na sadr`aja uputio

je papa i banici majci Elizabeti. Suvre-

mena svjedo~anstva ne pru`aju nika-

kve podatke o tome je li ban Stjepan II.

ispunio papina o~ekivanja i s kraljem

Karlom I. Robertom pomogao fra Fabi-

janu u njegovu nastupu protiv heretika

u dr`avi Kotromani}a.

Tom ozra~ju pripadaju sljede}e su-

vremene vijesti koje oslikavaju poja~ano

zanimanje franjevaca i dominikanaca za

crkvene prilike u teritorijalno pro{ire-

noj bosanskoj dr`avi iz prvih desetak

godina samostalne vladavine bana

Stjepana II. Njihovo zanimanje za sta-

nje u tom dijelu franjeva~ke slavonske

provincije zarana je poprimilo obilje`ja

nadmetanja u kojemu je `elja za djelo-

vanjem zasjenila ono {to bismo mogli

nazvati njihovim zajedni~kim intere-

som, a mogao bi se nazvati {irenjem

katoli~ke vjere u tim problemati~nim

krajevima koji su bili zahva}eni duali-

sti~kim krivovjerjem. Papina odluka da

povjeri istra`iteljsku slu`bu franjevci-

ma slavonske provincije izazvala je ne-

zadovoljstvo ~lanova dominikanskog

reda te je zagreba~ki dominikanac fra

Marijan prikupio papinska pisma iz

prve polovice XIII. st. dokazuju}i njima

pravo svoga Reda na misionarski rad u

Bosni. Njegov se napor pokazao plodo-

nosnim te je papa 1. velja~e 1327. pre-

sudio da dominikancima Ugarske pro-

vincije pripada slu`ba inkvizitora u

Ugarskoj te napose u Bosni, Erdelju i

Slavoniji. Sad franjevci nisu bili zado-

voljni ishodom te je fra Fabijan Moto-

vunjanin prikupio franjeva~ke povla-

stice i pisma papâ Nikole IV., Bonifacija

VIII. i Ivana XXII., a odnosile su se na

franjevce slavonske provincije. Ponov-

no je uslijedio obrat. Papa je poni{tio

svoju odluku nedavno donesenu u ko-

rist dominikanaca i pismom od 1. srp-

nja 1327. ostrogonskom i kalo~kom

nadbiskupu ponovno povjerio franjev-

cima istra`iteljsku slu`bu u Bosni i dru-

gim zemljama. Toga dana papa je po-

sebnim pismom upoznao s tom svojom

odlukom hrvatsko-ugarskog kralja koje-

mu je povjerio brigu o njezinu provo-

|enju, preporu~iv{i mu ujedno fra Fabi-

jana i njegovu subra}u franjevce.

Nema suvremenih podataka kakvo

je dr`anje u tim prijeporima zauzeo ban

Stjepan II, a ni papa o tome ne pi{e ili

nam njegovo pismo nije sa~uvano pa se

za njega ne zna. Tu neizvjesnost otk-

lanja papa Ivan XXII. pismima od 22.

studenog 1329. u kojima je zahvalio hr-

vatsko-ugarskom kralju i bosanskom

banu na pomo}i koju su pru`ili fra Fabi-

janu i njegovim drugovima. Taj podatak

je vrlo va`an jer iz njega slijedi da je is-

tra`itelj krivovjerja s drugim franjevci-

ma odlazio u krajeve pod vla{}u bosan-

skog bana radi obra}anja tamo{njih he-

retika. Ipak, pomo} svjetovne vlasti kao

da nije bila dovoljna ili su o~ekivanja

bila prevelika, kako bi se dalo zaklju~iti

iz u~estalih papinih preporuka i tra-

`enja da se franjevcima pru`i potpora.

S tim u vezi ne bi se smjelo zanemariti

~injenicu da se upravo tih godina javlja

na bosanskoj javnoj i politi~koj sceni or-

ganizirana Crkva bosanska sa svojom

hijerarhijom u ulozi jamca posjedovnih

prava Kotromani}ima odanih Hrvatini}a.

Usporedo s tim nastojanjima jo{

jednom su dominikanci poku{ali promi-

jeniti u svoju korist papinsku odluku o

pravu na misionarski rad na podru~ju

srednjovjekovne bosanske dr`ave, pa je

papa 1330. ponovno rje{avao spor iz-

me|u njih i franjevaca. Ovaj put papa

se nije zadovoljio samo jednostranim

podno{enjem povlastica i pisama koje

su dvije strane dobile od crkvenih vla-

sti nego je pisao nadbiskupima Zadra i

Splita da po{alju franjeva~ke i domini-

kanske poglavare te da sa sobom pone-

su sve isprave kojima dokazuju svoja

prava na djelovanje u Bosni da bi na te-

melju njih mogao donijeti presudu.

Kako su dvije strane u sporu na taj

zahtjev reagirale, danas se vi{e ne mo-

`e pouzdano odgovoriti, a nije poznato

ni kakvu je odluku papa u tom slu~aju

donio. Franjeva~ki povjesni~ari navode

da je fra Fabijan Motovunjanin uspio u

pape ishoditi odluku kojom je njihovu

Redu bilo priznato potpuno pravo

preuzimanja slu`be istra`itelja krivo-

vjerja u Bosni. Tom mi{ljenju i{la bi u

prilog ~injenica da se od tada domini-

kanci u vezi s misionarskim radom pro-

tiv bosanskih heretika vi{e ne spominju.

To ne zna~i da su se odmah svi do jed-

noga povukli iz Bosne nego da njihov

Red vi{e nije bio nositelj misionarskog

rada u tim krajevima. Tim doga|ajima

zavr{ilo bi se gotovo polustoljetno raz-

doblje franjeva~kih dodira s Bosnom i

upoznavanja s njezinim crkvenim pri-

likama. Preuzimanjem pune odgovor-

nosti za promicanje katoli~ke vjere u

dr`avi Kotromani}a te organiziranjem

misionarskog rada u tim krajevima fra-

njevci su stvorili uvjete za uspostavu

Bosanske vikarije. Otada se Bosna s pra-

vom mo`e nazivati franjeva~kom – Bo-

sna franciscana. U njoj su pustili kori-

jen i ostavili dubok trag po kome se oni

i zemlja i danas poistovje}uju. �

travanj 2006. svjetlo rije~i 81

Papina odluka

da povjeri istra`iteljsku

slu`bu franjevcima slavonske

provincije izazvala je

nezadovoljstvo ~lanova

dominikanskog reda te je

zagreba~ki dominikanac fra

Marijan prikupio papinska

pisma iz prve polovice XIII. st.

dokazuju}i njima pravo svoga

Reda na misionarski rad u Bosni

Neobi~no je da upovijesti franjeva~ke

Bosanske vikarije,odnosno Provincije

Bosne Srebrenenema izvornom

gra|om egzaktnozasvjedo~eno

vrijeme njezinautemeljenja

� Pi{e: Pejo ]O[KOVI]

Upo~ecima franjeva~kog misio-

narskog rada na podru~ju sred-

njovjekovne bosanske dr`ave

uslijedio je va`an doga|aj koji je

njihovim naporima dao organi-

zacijsku formu, udariv{i time temelje

slavnoj i najdugovje~nijoj instituciji u

Bosni i Hercegovini koja od po~etka ~e-

trdesetih godina XIV. stolje}a nije pre-

stajala djelovati. Rije~ je o osnutku Bo-

sanske vikarije, kojoj su pripali dijelovi

franjeva~kih provincija Slavonije i

Ugarske. Iako je rije~ o vrlo va`nom do-

ga|aju u franjeva~koj povijesti u ovim

na{im krajevima, u dostupnoj izvornoj

gra|i ipak nema podataka koji bi uspo-

stavu Bosanske vikarije nepobitno po-

tvr|ivali, {to se odrazilo na obja{njenja

koja su o tome poslije u svojim radovi-

ma pru`ali brojni, ponajprije franjeva-

~ki povjesni~ari.

Prijeporna datiranja

Tim pitanjima posebice se pozaba-

vio Julijan Jeleni} koji je pomno anali-

zirao razli~ita mi{ljenja starijih franje-

va~kih ljetopisaca, uo~iv{i u njihovim

opisima i obja{njenjima tri ponu|ena,

ali me|usobno razli~ita odgovora. Pre-

ma prvom od tih mi{ljenja, franjevci su

u Bosnu stigli za generala fra Geralda

Ota (Geraldus Odonis, Eudes) potkraj

tridesetih i u po~etku ~etrdesetih godi-

na XIV. st. Prista{e drugog mi{ljenja iz-

nosili su tvrdnju da su franjevci u dr-

`avu Kotromani}a stigli puno ranije te da

su ve} 1260. ondje imali svoju organi-

zaciju, u rangu vikarije podijeljene na

sedam ili osam kustodija. Predstavnici

tre}eg mi{ljenja poku{ali su pomiriti

prve dvije teze, dodaju}i svom obja{nje-

nju neke nove podatke. Oni su, naime,

po~etke franjeva~kog djelovanja u Bo-

sni protezali do vremena osnutka Fra-

njeva~koga reda tvrde}i da su tu ve}

1235. imali svoju posebnu kustodiju,

koja je 1260. bila progla{ena vikarijom,

uz napomenu da je to progla{enje reali-

zirano tek 1340. Prvom mi{ljenju pri-

klonio se i Jeleni}, ustvrdiv{i da fra-

njevci u Bosni trajno djeluju od 1291, a

da su svoju organizaciju, poznatu pod

nazivom Bosanska vikarija dobili 1340.

te da joj je za vikara postavljen fra Pe-

regrin Saksonac.

Podsje}anje na ranija mi{ljenja tre-

balo bi ~itatelju pokazati kako odgovor

na tako va`no pitanje nije bilo nimalo

lako ponuditi. To potvr|uje ~injenica da

su se u svakoj skupini istomi{ljenika na-

lazila poznata imena franjeva~ke po-

vjesnice, poput Marka Lisabonskog, Fra-

nje Gonzage, Emerika Pavi}a i Nikole

La{vanina, u prvoj, Luke Waddinga, For-

tunata Hübnera, Filipa Lastri}a, Bone

Beni}a, u drugoj, te Grge ^evapovi}a i

Mije V. Batini}a, u tre}oj.

Iako prvo od iznesenih mi{ljenja da-

nas ima najvi{e prista{a, ono nije Jele-

ni}evim trudom bilo potpuno uobli~e-

no. Dalje dorade te teze prihvatio se Do-

minik Mandi}, koji je analizirao raspo-

lo`ive vijesti starijih franjeva~kih vrela,

64 svjetlo rije~i svibanj 2006.

Bosansko srednjovjekovlje

Bosanska vikarija 1375. godine

Osnutak Bosanske vikao historiografski p

poput Kronike 24 generala Franjeva-

~koga reda iz 1374. u kojoj se spominje

odr`avanje generalnog kapitula u Asizu

1340. i putovanje generala Reda fra

Geralda u Ugarsku, Hrvatsku i Bosnu.

Mandi} je upozorio na podatke u Ime-

niku generalnih ministara Franjeva-

~koga reda, koji pripisuje Dujmu Tro-

giraninu, a sadr`i podatak o izboru ge-

nerala fra Geralda iz Akvitanije na ge-

neralnom kapitulu u Parizu 1328.

Ovdje se u kratkoj bilje{ci navodi kako

je ovaj poslao subra}u u mnoge krajeve

svijeta, a poimence se spominju Bosna

i Korzika, te da su ondje bile osnovane

vikarije me|u nevjernicima. S tim u ve-

zi valja primijetiti da taj navod ne sa-

dr`i nikakav novi podatak koji bi bacao

vi{e svjetla na te doga|aje, nego i on

tek okvirno ponavlja poznatu ~injenicu

o fra Geraldu kao osniva~u vikarije u

Bosni. U nastojanju da ponudi {to to-

~niji odgovor na to pitanje, Mandi} je

osobito pozorno analizirao vijesti \en-

|e{koga ljetopisa, koji je prema C. Oth-

meru, 1535. napisao franjevac Nikola

Buzijakovi}. Iako su tog ljetopisca dije-

lila gotovo puna dva stolje}a od vreme-

na uspostave Bosanske vikarije, pozor-

nosti vrijedno je upozorenje prire|iva-

~a Euzebija Fermend`ina, da je on za

najstariju povijest koristio podatke da-

nas izgubljenih djela starijih autora,

poput Gesta Vicariorum Bosnae bosan-

skog vikara fra Bla`a de Zalka, koji je tu

du`nost obna{ao od 1420. do 1429. te

uspomena njegova ne{to mla|eg sub-

rata fra Grgura Ilo~anina. Prema tekstu

\en|e{koga ljetopisa, general Franje-

va~koga reda fra Gerald je nakon ge-

neralnog kapitula odr`anog navodno

1339. u Asizu i{ao u Ugarsku te je odan-

de po{ao u Bosnu, gdje je ustanovio

prvu franjeva~ku vikariju na podru~ju

srednjovjekovne bosanske dr`ave. Na

~elo te novouspostavljene franjeva~ke

pokrajine postavio je fra Peregrina Sak-

sonca za njezina prvog vikara. To obja-

{njenje prihvatio je potom i fra Bazilije

Pand`i}, iako izvorna svjedo-

~anstva kojima je raspo-

lagao nisu u potpu-

nom skladu.

Naime, provjereni podaci o odr`a-

vanju generalnog kapitula u Asizu iz

1340. pokazuju da je sastavlja~ \en-

|e{koga ljetopisa pogrije{io kad je na-

veo da je to bilo godinu dana ranije.

Datiranju osnutka Bosanske vikariju

1339. protivilo bi se i pravilo da je samo

generalni kapitul mogao osnivati nove

pokrajine, jer boravak generala Franje-

va~kog reda u Bosni pada prije odr`a-

vanja spomenutog kapitula. To nepo-

bitno slijedi iz pisama pape Benedikta

XII. koje je 28. velja~e 1340. uputio hr-

vatsko-ugarskom kralju Karlu I. Rober-

tu, generalnom ministru Franjeva~koga

reda fra Geraldu Otu i bosanskom banu

Stjepanu II. Kotromani}u.

Nije zasvjedo~eno vrijemeutemeljenja

Povjesni~ari gra|anske orijentacije

koji su se u svojim radovima doticali te

problematike pokazali su veliku uzdr`a-

nost prema rje{enjima franjeva~kih

autora. Me|u njima tim se temeljitije

pozabavio Jaroslav [idak, koji se osvr-

nuo na ranija mi{ljenja, ispravljaju}i u

pojedinostima njihove previde i o~ite

pogre{ke. U tom smislu vrlo je va`na

njegova primjedba da spomenuta pa-

pina pisma od 28. velja~e 1340. uop}e

ne spominju Bosansku vikariju, nego

govore o fra Geraldovim uspjesima kod

bosanskog bana Stjepana II. Kotroma-

ni}a. Svi se istra`iva~i sla`u da je fra

Peregrin Saksonac prvi u nizu bosan-

skih franjeva~kih vikara.

On se u vezi s Bosnom prvi put poi-

mence spominje tek u pismu pape Kle-

menta VI. od 13. lipnja 1344. Ni tada se

taj ljubljeni sin izri~ito ne oslovljava kao

vikar nedavno uspostavljene franjeva-

~ke Bosanske vikarije, nego se za njega

ka`e da ga je kao svoga vikara (vicari-

um suum) postavio u Bosni fra Gerald

dok je jo{ bio general Franjeva~kog reda.

Ipak, vijesti o njemu iz ~etrdesetih go-

dina XIV. st. neprijeporno potvr|uju da

je imao starje{inski polo`aj me|u fra-

njevcima u Bosni.

Neobi~no je da tako va`an doga|aj u

povijesti tako poznate i slavne ustano-

ve kakva je franjeva~ka Bosanska vikar-

ija, odnosno Provincija Bosna Srebrena

nema izvornom gra|om egzaktno zasvje-

do~eno vrijeme svoga utemeljenja. U tom

pogledu nije sa~uvana nikakva odredba

ili odluka generalnog kapitula na koje-

mu je razmatrano pitanje organizacije

novih franjeva~kih pokrajina, me|u ko-

jima bi bila i ona bosanskog imena, a

nama najzanimljivija. Iako se u dva popisa

franjeva~kih pokrajina, onom poznatom

kao Bonaventurski popis (Series Bona-

venturiana) iz 1272, odnosno Pseudo-Bo-

naventurski popis objavljen kod Wad-

dinga pod 1260. Popis iz kataloga sve-

tih Reda Male bra}e (Series ex catalogo

Sanctorum FF. Minorum) iz 1335, spomi-

nje Bosanska vikarija, ali ne i u Popisu

provincija Franjeva~kog reda iz 1340.

(Series ex Provinciale Ord. FF. Min.), nema

osnove za njezino postojanje prije 1340.

Kako organizacijske pojedinosti za

utvr|ivanje vremena uspostave Bosan-

ske vikarije vi{e nisu poznate, [idak je

najpouzdanijim izvorom vijesti koje o

tome svjedo~e dr`ao one koje donosi

Kronika 24 generala Franjeva~koga re-

da, a najvjerojatnijim mu se ~inilo dati-

ranje tog doga|aja vremenom izme|u

1340. i 27. studenog 1342, kad je fra

Geraldu prestala slu`ba generala Reda.

Na temelju analiziranih izvornih svje-

do~anstava i dalje se okvirna datacija

osnutka Bosanske vikarije u posljednjim

godinama Geraldova generalstva ~ini

znanstveno korektnijom, odnosno ma-

nje pogre{nom od svih ponu|enih kon-

kretnih rje{enja. �

svibanj 2006. svjetlo rije~i 65

NAPOMENA - U pro{lom nastavku pri sa`imanju teksta potkrala se pogre{ka u navo|enju imena zagreba~kog dominikanca kojije poku{ao od pape ishoditi potvrdu prava dominikanskog reda na djelovanje u Bosni. Njegovo ime je fra Matija, a ne fraMartin, kako je u tekstu navedeno. Molimo na{e ~itatelje da tu ispravku prime. - prim. P. ].

karije roblem

Pe~at bosanskog bana

Stjepana II. Kotromani}a

U procesfranjeva~kog

misionarskog radadoma}e bosansko

stanovni{tvo bilo je uklju~ivano

postupno

� Pi{e: Pejo ]O[KOVI]

Putovanje generala Franjeva~koga

reda fra Geralda u Ugarsku, Hr-

vatsku i Bosnu pada potkraj 1339.

i u po~etku sljede}e godine. Pouz-

dano se, me|utim, mo`e re}i da je

Geraldova misija u Bosni bila zavr{ena

prije 28. velja~e 1340, kad je papa Be-

nedikt XII. uputio posebna pisma banu

Stjepanu II. Kotromani}u, hrvatsko-ugar-

skom kralju Karlu I. Robertu i franjeva-

~kom poglavaru fra Geraldu kao odgovor

na izvje{}a koja je u vezi s tim poho-

dom primio.

Posebni motivi za to naporno puto-

vanje u zimskim mjesecima nisu do-

voljno poznati. Moglo bi se pretpostavi-

ti da je ono bilo dio redovitih obveza na

upoznavanju prilika u kojima Red djelu-

je u pojedinim pokrajinama pred odr-

`avanje generalnog kapitula za koji se

pripremalo. Obi~no se u historiograf-

skoj literaturi isti~e kako je fra Geralda

na putovanje u Bosnu nagovorio hrvat-

sko-ugarski kralj Karlo I. Robert za nje-

gova boravka u Ugarskoj. S odre|enim

razlogom moglo bi se pretpostaviti da

je ono bilo pripremano uz suglasnost

bosanskog bana. Nedvojbeno je da je

otvaranje bosanskog prostora franjevci-

ma uslijedilo posredovanjem hrvatsko-

ugarskog kralja Karla I. Roberta, koji je

u to doba bio u dobrim odnosima s bo-

sanskim banom Stjepanom II, svojim lo-

jalnim vazalom. Poznaju}i vjersko stanje

u Bosni, on je doista mogao upozoriti

franjeva~kog poglavara na specifi~ne

crkvene prilike u bosanskoj dr`avi u ko-

joj je ve} sa zavidnim autoritetom dje-

lovala Crkva bosanska, koja je u o~ima

katoli~kih suvremenika bila hereti~na

te stoga za crkvene vlasti nepo`eljna.

To {to je u Ugarskoj mogao ~uti i od-

ranije o bosanskim crkvenim i vjerskim

prilikama iz drugih izvora saznati, bilo

je fra Gerardu dovoljno da se zaintere-

sira i odlu~i po}i u zemlju Kotromani}a

kako bi se sam uvjerio u stvarno stanje

i istinitost glasina koje su se o bosan-

skim podanicima kao hereticima povre-

meno {irile u crkvenim krugovima na

Zapadu. Je li inicijativa za pribli`avanje

bosanskog bana i njegovih podanika

Rimskoj crkvi potekla iz Bosne, to~nije

s bosanskog dvora, danas se vi{e ne

mo`e sa sigurno{}u potvrditi, ali se s

razlogom dâ pretpostaviti kako su na

bosanskoj strani taj dolazak o~ekivali i

za njega se sve~ano pripremali. Takav

zaklju~ak slijedi na temelju podatka iz

odgovara pape Benedikta XII. na iz-

vje{}e koje mu je o svojoj misiji poslao

sam fra Gerald. Ovdje se jasno navodi

kako je ban iza{ao u susret franjeva-

~kom poglavaru i sve~ano ga do~ekao,

ali se mjesto njihova susreta ne navodi.

S tim u vezi izneseno je u historiograf-

skoj literaturi mi{ljenje po kome bi se

Bosansko srednjovjekovlje

General i ban – – franjevac i vladar

Listina bana

Stjepana

Kotromani}a

64 svjetlo rije~i lipanj 2006.

njihov susret imao zbiti negdje na bo-

sansko-ugarskoj granici.

Povremeno aktualizirane vijesti o {i-

renju dualisti~kog krivovjerja u Bosni

nepovoljno su utjecale na predod`bu

njezina vladara u o~ima crkvenih vlasti

na Zapadu, pa je s takvim mi{ljenjem

krenuo u Bosnu i general Franjeva~kog

reda. Na temelju spomenutih papinskih

pisama dalo bi se zaklju~iti kako susret

franjeva~kog generala i bosanskog

bana nije bio zaodjenut diplomatskom

suzdr`ljivo{}u i protokolarnom ljubaz-

no{}u, nego otvoreno{}u i odlu~no{}u

za {to je inicijativa bila na Geraldovoj

strani. Pri takvom njegovu nastupu ban

je morao otrpjeti niz o{trih zamjerki,

koje je u ime velikih ideala bilo lak{e

izdiktirati, nego {to ih je ban u bosan-

skim prilikama mogao ispuniti, pa je us-

pjeh misije spasila pripravnost Stjepa-

na II. Kotromani}a da pristane uz Kato-

li~ku crkvu.

Gerald je banu zamjerao popustlji-

vost i obzir prema hereticima, zanema-

ruju}i pritom da je on vladar svih svo-

jih podanika bez obzira na njihovu vjer-

sku i crkvenu pripadnost, a u teritori-

jalno znatno uve}anoj dr`avi bana Stje-

pana II. na{li su se sljedbenici triju cr-

kava, Katoli~ke, Pravoslavne i Crkve

bosanske. Razgovori koji su tom prigo-

dom me|u njima povedeni, ipak su pr-

votno nepovjerenje i oprez ubrzo pre-

tvorili u puno razumijevanje, jer se ban

pokazao pripravnim da ispunjava svoje

vjerske obveze kao pravi katolik uvjetu-

ju}i, istina, uspjeh svoje vjerske poli-

tike papinskom i ugarskom potporom.

Upadljivo je ban svoj vladarski oprez

izrazio priznanjem nemo}i da sam sredi

crkvene prilike u zemlji, obja{njavaju}i

to susjedstvom s vjernicima Pravoslav-

ne crkve koje bi njegovi podanici optu-

`ivani za dualisti~ku herezu pozvali u

pomo}, kad bi saznali da }e ih se istrije-

biti iz Bosne. Banova je izjava u tom di-

jelu zanimljiva stoga {to otkriva njego-

vu bojazan da se obra~un s hereticima

u vlastitoj sredini ne pro{iri preko bo-

sanskih dr`avnih granica, {to bi ugrozilo

njegov opstanak na vlasti. Treba upo-

zoriti da mogu}e savezni{tvo izme|u

progonjenih heretika kao dijela banovih

podanika i sljedbenika Pravoslavne crk-

ve s podru~ja susjedne srpske dr`ave ne

bi bilo motivirano vjerskim, nego izra-

zito politi~kim razlozima, iako je banova

interpretacija odnosa u zemlji i njezinu

susjedstvu stavljena u vjerski kontekst.

Izvje{}e koje je fra Gerald poslao u

Avignon bilo je dovoljno da papa Bene-

dikt XII. ve} 28. velja~e 1340. s neskri-

venom rado{}u pi{e ljubljenom sinu i

plemenitomu mu`u bosanskom banu

Stjepanu II. Kotromani}u kako ga je ge-

neral Franjeva~kog reda na{ao priprav-

na da u svojoj dr`avi obnovi slu`bu Bo-

`ju. Po istom izvje{}u stanje Katoli~ke

crkve u bosanskoj dr`avi bilo je vrlo

te{ko, jer su zbog mno{tva krivovjeraca

crkve bile razorene i trebalo ih je ob-

noviti kako bi se u njima ponovno mo-

gla vr{iti slu`ba Bo`ja po crkvenom

obredu i obi~aju. Papa ne propu{ta upo-

zoriti bana na opasnost koja prijeti nje-

mu i njegovim nasljednicima na bosan-

skom prijestolju, ako bi heretici u zem-

lji slobodno ostali. Predvi|anjem budu-

}ih opasnosti Benedikt XII. poku{ao je

potaknuti na odlu~nost da mu`evno na-

stupi protiv heretika u svojoj zemlji, a

kad se na taj korak odlu~i, neka mu javi

kako bi papa mogao pozvati hrvatsko-

ugarskoga kralja i ostale vjernike da po-

mognu banu. Da se papa doista zanosio

idejom o iskorjenjivanja krivovjerja u

dr`avi Kotromani}a, pokazuje i pismo

koje je toga dana uputio Karlu I. Ro-

bertu tra`e}i od njega, ne ~ekaju}i banov

odgovor, da ovome rije~ju i djelom po-

mogne uni{titi herezu i obnoviti slu`bu

Bo`ju te podignuti razorene crkve.

Jesu li banovi zahtjevi za ugarskom

i papinskom pomo}i svjesno bili previ-

soko postavljeni kako bi pomo} izostala,

a ban ostao ~ist jer se sam nije mogao

upu{tati u sukobe sa svojim inovjernim

podanicima, nije jednostavno odgovoriti.

^ini se da je prvotni zanos splasnuo te

da izre~ene `elje i ponu|ena obe}anja

nisu pratile poduzete akcije pa su i brzi

rezultati izostali. [to se u tom pogledu

u Bosni po~etkom ~etrdesetih godina

XIV. st. poduzimalo, ostaje nepoznato.

Nema vijesti koje bi svjedo~ile o ba-

novu otvorenom nastupu protiv pripad-

nika Crkve bosanske, {to mu je u ob-

vezu stavio franjeva~ki poglavar, a ne

spominje se ni ugarska pomo}, odnosno

upletanje u bosanske prilike.

Najva`niji rezultat Geraldova puto-

vanja u Bosnu i susreta s banom Stje-

panom II. Kotromani}em je u ~injenici

da su franjevci ostali u dr`avi Kotroma-

ni}a te da su dobili svoju pokrajinsku

upravnu organizaciju u rangu vikarije,

neposredno podlo`nu generalu Reda,

koji se za nju brine i {alje franjevce da

ondje djeluju. U vezi s na~inom popune

franjevaca novoorganizirane Bosanske

vikarije iznio je D. Mandi} hrabru pret-

postavku s politi~kom pozadinom. Po

njemu u `elji za {to ve}om politi~kom

samostalno{}u predlo`io je generalu

Reda da se u Bosnu ne {alju franjevci iz

provincija Hrvatske i Ugarske.

U svakom slu~aju fra Gerald je na

odlasku ostavio nekoliko franjevaca iz

svoje pratnje koji su zapo~eli djelovanje

na organizacijskom i pastoralnom polju,

a njima su se poslije pridru`ivali mnogi

iz razli~itih krajeva. Me|u njima je bio

i fra Peregrin Saksonac, kojega je ge-

neral Reda imenovao svojim namjesni-

kom, odnosno vikarom. Peregrinov izbor

odaje veliku ozbiljnost i promi{ljanje

uprave Franjeva~kog reda o novoj uprav-

noj jedinici za uspostavu koje su se

stekli povoljni uvjeti privolom politi~ke

vlasti u dr`avi Kotromani}a, koja je

do`ivljavana kao zemlja heretika i pot-

puno razorenog pravovjernog kr{}an-

stva. Stje~e se dojam da franjeva~ki po-

glavar u po~ecima organiziranog djelo-

vanja ra~una na potporu katolika u Bo-

sni stranog podrijetla, ponajprije ruda-

ra Sasa. U prilog toj ideji govore i prvi

rezultati franjeva~ke djelatnosti koji

svoje prve samostane uglavnom podi`u

uz rudarska sredi{ta, a pogodovala je

tome i ~injenica da su se u tim sredina-

ma u ve}em broju stjecali i poslovni

ljudi iz katoli~kog Dubrovnika. Doma}e

bosansko stanovni{tvo bit }e u proces fra-

njeva~kog misionarskog rada uklju~i-

vano postupno. �

lipanj 2006. svjetlo rije~i 65

Papa Benedikt XII.

U stru~noj literaturi

prevladava mi{ljenje da je

prvi vikar novouspostavljeneBosanske vikarijebio fra Peregrin iz

Saksonije, odnosnodanas uobi~ajeno

Peregrin Saksonac

� Pi{e: Pejo ]O[KOVI]

Onjegovu `ivotu do imenovanja bo-

sanskim franjeva~kim vikarom

danas se malo zna. Brojne neja-

sno}e u tom pogledu pove}avale

su razli~ite, pa i opre~ne vijesti

koje su o njemu donosili franjeva~ki lje-

topisci, a potom ih preuzimali i {irili

povjesni~ari. S obzirom na karakter i

namjenu ovoga priloga puno je zanim-

ljiviji onaj poznatiji dio njegova `ivota

koji je djelovanjem vezan uz podru~je

srednjovjekovne bosanske dr`ave, pa

}emo, rukovo|eni tim razlozima, poku-

{ati slijediti poznate podatke iz njegove

biografije.

Ve} smo ranije spominjali kako je nje-

gov dolazak u Bosnu bio tijesno pove-

zan sa susretom generala Franjeva~kog

reda fra Geralda s banom Stjepanom II.

Kotromani}em zimi 1339-40. Istina,

njegovo ime u papinskim pismima koja

se odnose na taj doga|aj nije izrijekom

spomenuto, ba{ kao {to nije spomi-

njano nijedno drugo ime iz Geraldove

pratnje. To {to nam ne posvjedo~uju

suvremena izvorna svjedo~anstva, po-

tvr|uje tek nekoliko godina mla|i do-

kument, to~nije odgovor pape Klemen-

ta VI. od 13. lipnja 1344. na tu`be bo-

sanskog biskupa Lovre Lőkösa (Lorand)

sa sjedi{tem u \akovu. Tragom tih vi-

jesti doznaje se da je Peregrinovo djelo-

vanje u Bosni (to~nije na podru~ju no-

voustanovljene Bosanske vikarije) za-

po~elo u znaku nesporazuma s bosan-

skim biskupom oko prava na ubiranje

crkvene desetine od vjernika me|u po-

danicima bosanskoga bana. Zahtjeve za

dijelom desetine imali su i predstavnici

crkvene vlasti u susjednim krajevima,

poput splitskog i dubrova~kog nadbi-

skupa. Ipak, prema biskupovu pisanju

pomutnju su izazvali franjevci, to~nije

njihov vikar neto~nim izvje{}em, a op-

tu`uje ga se da je prisvojio sve biskup-

ske ovlasti. Upadljivo je da biskup u

svom pismu pokazuje zabrinutost za

stanje Katoli~ke crkve u Bosni, nagla{a-

vaju}i da sporovi oko desetine sprje~a-

vaju obra}enje bosanskih podanika, ali

ne ka`e tko je na tome radio. Taj us-

kra}eni novac upotrijebio bi se, po nje-

mu, za ponovnu izgradnju i popravak

poru{enih crkava te nabavku kale`a i

podmirenje drugih crkvenih potrep{ti-

na. S obzirom na te{ko crkveno stanje u

Bosni, zamolio je biskup papu da bo-

sansku katedralu i mnoge druge crkve

u Bosanskoj biskupiji, koje su ostale bez

potrebnog ure|aja, opskrbi te da se za

njega i njegovu crkvu pobrine. Biskup

je tako neo~ekivano pokazao veliko za-

nimanje i brigu za Katoli~ku crkvu u

dr`avi Kotromani}a, koju su njegovi

prethodnici napustili prije ne{to vi{e od

devedeset godina zadr`av{i se kroz to

vrijeme u \akovu, a o tamo{njim vjerni-

cima toliko su brinuli da su oni do

1340. bili gotovo potpuno nestali.

Peregrin kao papin vikar

Na {to se sve svodilo njegovo zani-

manje kad je u pitanju podru~je sred-

njovjekovne bosanske dr`ave podudar-

no s njegovom Bosanskom biskupijom,

izvori ne ostavljaju dovoljno svjedo~an-

stava. S razlogom bi se ipak dalo za-

64 svjetlo rije~i srpanj/kolovoz 2006.

Bosansko srednjovjekovlje

Peregrin Saksonac –– bosanski vikar

Arheolo{ko nalazi{te uMilima kraj Visokog (dana{nje selo Arnautovi}i)u kojima je pokopan kralj Stjepan II. Kotromani}

M. K

AR

AU

LA

klju~iti da se njegovo probu|eno zani-

manje za bosanske prilike ne bi moglo

svesti samo na `elju da za{titi stara bi-

skupska prava na ubiranje crkvene

desetine od podanika bosanskoga bana

oko koje se sukobio s franjevcima. Od-

govaraju}i na biskupovo javljanje, papa

je u svom pismu od 13. lipnja 1344. is-

taknuo velike zasluge biv{eg generala

Franjeva~kog reda fra Geralda na obra-

}anju bosanskih podanika za njegova bo-

ravka u Bosni te kako je onamo poslao fra

Peregrina kao vicarium suum, kojega je

podvrgnuo vlasti bosanskog biskupa. [to

se ti~e sporne crkvene desetine, Kle-

ment VI. je odredio da biskupu Lovri ima

i nadalje pripadati ona desetina koju su

biskup i njegovi prethodnici u`ivali.

Banovo prihva}anje franjevaca nije

naru{ilo odnose me|u njegovim poda-

nicima, iako je Katoli~ka crkva u njima

dobila iznimno va`no upori{te za sna-

`no i nesmetano djelovanje kako na du-

hovnom tako i na politi~kom, pa i go-

spodarskom polju. Prvi franjeva~ki vi-

kar u Bosni na{ao je ubrzo na~in kako

se pribli`iti njezinu vladaru, koji je bio

pripravan primiti katoli~ke redovnike u

svoju zemlju. U prilog vikarovu moral-

nom ugledu i dobrom poznavanju prili-

ka na dvoru govorili bi podatci iz prve

polovice 1346, kad su se u njegov sa-

vjet pouzdavali Mle~ani. Oni su u polo-

vici velja~e te godine otpremili u Bosnu

dvojicu franjevaca, jedan od njih bio je

provincijal Catarino, kako bi mu zahva-

lili na dobroj volji te ga sklonili na pri-

jateljstvo i ljubav. Nekoliko dana kasni-

je, pripremaju}i novog izaslanika banu

Stjepanu II, nalo`ili su mu da se pret-

hodno mora susresti s franjeva~kim vi-

karom ma gdje se on nalazio, u [ibe-

niku, Trogiru ili Splitu. Izaslanik je tre-

bao upoznati fra Peregrina s mleta~kim

nakanama te u skladu s njegovom pro-

cjenom nastaviti put u Bosnu banu Stjepa-

nu II. Kotromani}u ili se vratiti u Veneciju.

Mle~ani se bore za svoje interese

Rije~ je o pregovorima koje su Mle-

~ani poveli sa zapovjednicima kraljev-

ske vojske pod Zadrom potkraj 1345. i

u po~etku 1346, s banovima, bosanskim

i slavonskim, kako bi za{titili svoje in-

terese na isto~noj obali Jadrana. Slje-

de}e vijesti pokazuju da je i sam bosan-

ski vikar bio uklju~en u diplomatska

nastojanja te se uskoro tim poslovima

na{ao u gradu na lagunama kamo je

stigao i izaslanik bosanskoga bana.

Mleta~ka strana je o~ito imala razloga

za zadovoljstvo postignutim, jer je nji-

hovo Vije}e odlu~ilo 8. travnja da se

preko istog poslanika po{alje banu Stje-

panu II. Kotromani}u dar u vrijednosti

od 1.000 dukata. S tim u vezi upadljivo

je da se ~ak i o tome mleta~ki pouzda-

nik trebao posavjetovati s fra Peregri-

nom. Deset dana kasnije mleta~ka su

o~ekivanja bila ispunjena, jer je franje-

va~ki vikar s banovim poslanikom pri-

stao nagovoriti bana da posreduju pri

izmirenju izme|u Venecije i Ugarske te

su mu Mle~ani za njegovo dobro i hvale

vrijedno dr`anje u njihovoj slu`bi odlu-

~ili 18. travnja dati 100 dukata.

Ta vikarova misija u kona~nici nije

dala rezultata, jer je kralj Ludovik I. i

nakon toga ustrajao u neprijateljstvu

prema Serenissimi. Nepovoljan ishod

misije ipak nije poljuljao mleta~ko po-

uzdanje u njega te su 26. kolovoza

1346. odlu~ili uputiti novo izaslanstvo

koje je imalo zahvaliti banu na njegovu

zagovoru te njemu i fra Peregrinu po-

novo preporu~iti za{titu svojih interesa

na isto~noj strani Jadrana. Mleta~ko

oslanjanje na franjeva~kog vikara u Bo-

sni i njegov nedvojbeno veliki moralni

ugled i utjecaj na banskom dvoru, na-

veli su neke povjesni~are da u njemu

vide dostojanstvenika koji bi odgovarao

polo`aju majordoma kakav je neko} bio

poznat na dvorovima nekih zapadnoeu-

ropskih vladara. Takva usporedba vi{e

je plod privla~ne analogije nego odraz

realne stvarnosti.

Fra Peregrinovo djelovanjena vjerskom polju

Vi{e od njegova snala`enja u politi-

~kim pitanjima, ovom prigodom znati-

`elju bismo usmjerili na njegovo djelo-

vanje na vjerskom polju. O tome drago-

cjene podatke sadr`i poruka koju je ban

Stjepan II. uputio preko mleta~kog iza-

slanika Amadea u rano prolje}e 1347.

papi Klementu VI. Ovdje se ban naziva

poniznim i pokornim sinom, a predmet

njegova javljanja je vikarovo djelovanja

na ja~anju polo`aja Katoli~ke crkve u

srednjovjekovnoj bosanskoj dr`avi.

Ban je pun hvale za ono {to je fra-

njeva~ki vikar svojim radom ve} postig-

nuo u Bosni. Iz tog njegova obra}anja

papi doznaje se da on ovdje djeluje kao

vikar te da radi revno, vjerno i ustrajno

na dobrobit katoli~ke vjere i spas du{a,

ali potrebe znatno nadma{uju njegove

mogu}nosti jer nema dovoljno suradni-

ka koji bi mu u tome pomagali, pa zbog

toga vjerske stvari mnogo trpe. Da bi

se crkvene prilike u Bosni popravile po-

trebno je bilo poduzeti vi{e mjera. Me-

|u banovim molbama va`no mjesto za-

uzima tra`enje dopu{tenja da vikar mo-

`e pozvati iz drugih krajeva redovnike

svoga ili drugih odobrenih katoli~kih

redova koji bi morali znati slavenski

jezik ili bi ga mogli nau~iti, kako bi se

ubrzalo obra}anje heretika me|u bo-

sanskim podanicima. Dalekose`nost

Peregrinovih planova dolazi do izra`aja

u zahtjevu da bosanski vikar mo`e u

pojedine samostane razli~itih redova,

koji su se nalazili u okolnim krajevima,

postaviti po nekoliko novaka da bi on-

dje u~ili latinski jezik i nauk Rimske

crkve. Budu}i da je oskudica u sve}en-

stvu bila velika, tra`io je dozvolu da

vikar mo`e pozvati u Bosnu i svjetovno

sve}enstvo koje bi s njegovim dopu{te-

njem dijelilo crkvene sakramente. Da

bi se katoli~ko sve}enstvo zainteresi-

ralo za dolazak i djelovanje u Bosni,

molio je ban papu da se franjevcima i

drugim sve}enicima koji bi do{li podi-

jele one povlastice i ovlasti koje su da-

vane redovnicima koji propovijedaju

katoli~ku vjeru me|u Tatarima, nevjer-

nicima i shizmaticima. Zatim se moli

dopu{tenje da vikar mo`e po hrvatskim

i ugarskim gradovima i mjestima u ko-

jima katoli~ki redovnici nemaju svojih

ku}a osnivati franjeva~ke samostane

koji bi pripadali Bosanskoj vikariji. Na

kraju se ban zauzeo i za svojega kape-

lana i izaslanika Jurja de Berito ili de

Cipro da mu papa udijeli jedan ili dva

beneficija u Splitu ili na podru~ju Split-

ske nadbiskupije. �

srpanj/kolovoz 2006. svjetlo rije~i 65

^

Ugarski kralj Ludovik I.

U historiografskojliteraturi iznesenoje mi{ljenje kako jePeregrinov prijelazna stolicu splitskihnadbiskupa omeo

ban Stjepan II.Kotromani}

� Pi{e: Pejo ]O[KOVI]

Bliske veze s bosanskim banom po-

voljno su se odrazile na Peregri-

novu crkvenu karijeru. Doda li

tome i splet povoljnih okolnosti,

tada su u malo vremena razum-

ljive i velike promjene, za koje ve}ini ni-

je dovoljan ni ~itav `ivotni vijek. Smr}u

Dominika Lukareva 1348. godine osta-

lo je upra`njeno mjesto splitskog nad-

biskupa, pa je Splitski kaptol te godine

za njegova nasljednika izabrao franjevca

Peregrina, tada na mjestu vikara Bo-

sanske vikarije. Taj izbor papa Klement

VI. nije potvrdio, te je splitskim nadbi-

skupom postao benediktinac Hugolin

de Branca iz umbrijskoga grada Augu-

bija. U historiografskoj literaturi izne-

seno je mi{ljenje kako je Peregrinov

prijelaz na stolicu splitskih nadbiskupa

omeo ban Stjepan II. Kotromani}, koji

je bio zadovoljan vikarovim radom na

{irenju katoli~ke vjere me|u bosanskim

podanicima te ga je stoga i dalje `elio

zadr`ati u svojoj sredini. Prou~avaju}i

fra Peregrinovo djelovanje vezano uz

Bosnu, M. Pervan je upozorio da sa~u-

vana izvorna gra|a ne potvr|uje tvrd-

nje o njegovu izboru za splitskog nad-

biskupa, kako se u historiografskoj li-

teraturi navodi.

Njegovi napori na organizaciji fra-

njeva~kog misionarskog djelovanja u

dr`avi Kotromani}a, prema istra`ivanju

D. Mandi}a, zabilje`eni su u Kronici

samostana klarisa u Ribnitzu u Meklen-

burgu, gdje je zabilje`eno da je Bosan-

ska vikarija tada bila organizirana u

dvije kustodije te da je imala dvanaest

samostana. Pouzdano se zna da je fra

Peregrin 21. o`ujka 1347. dobio dozvo-

lu da sagradi samostane u Stonu i \a-

kovu, ali njihov polo`aj pokazuje da su

prva franjeva~ka upori{ta ipak nicala u

izrazito katoli~kom okru`enju. Istina,

za ostalih deset spomenutih tek brojem

te{ko je pouzdano re}i gdje su bili po-

dignuti, ali je razlo`no pretpostaviti da

su neki da njih ipak bili na podru~ju ta-

da{nje bosanske dr`ave.

[to se ti~e samog poglavara franje-

vaca Bosanske vikarije, njegova omete-

na karijera uskoro je dobila zadovolj-

{tinu u ne tako slavnoj, ali problemima

itekako obdarenoj Bosanskoj biskupiji.

64 svjetlo rije~i rujan 2006.

Bosansko srednjovjekovlje

Peregrin Saksonac – bosanski biskup

\ak

ov

a~k

a k

ate

draln

a c

rk

va

Prilika za to pru`ila se uskoro. Doga|aji

koji su s tim u vezi uslijedili pokazuju

da su prijateljski odnosi izme|u franje-

va~kog vikara i bosanskoga bana ostali

nepomu}eni te da se Stjepan II. Kotro-

mani} zdu{no zauzimao na razli~itim

stranama kako bi svom pouzdaniku, fra

Peregrinu, osigurao stolicu bosanskih

biskupa u \akovu. Povoljna prilika za to

nastala je smr}u bosanskog biskupa Lo-

vre Lokösa potkraj 1347. ili po~etkom

1348. Da bi pove}ao izglede svojih na-

stojanja oko popunjavanja stolice bosan-

skih biskupa, poznato je da se ban pi-

smom obra}ao Mle~anima mole}i ih da

upotrijebe svoj utjecaj te za njegova

kandidata posreduju kod pape Klemen-

ta VI. u Avignonu, {to su oni prihvatili.

U me|uvremenu je vakantna Bosanska

biskupija dobila svoga poglavara u oso-

bi biskupa Ivana (Boniohannes). Papa

se ipak pokazao sklonim udovoljiti ba-

novim `eljama te je potkraj sije~nja

1349. to pitanje rije{io tako {to je bi-

skupa Ivana premjestio za biskupa u

Fermo, a Peregrina Saksonca umjesto

njega imenovao bosanskim biskupom

sa sjedi{tem u \akovu (prema jednom

dokumentu od 10. prosinca te godine,

mjesto bosanskog biskupa jo{ nije bilo

popunjeno).

Skori su doga|aji pokazali da je ta

~injenica bila vrlo va`na za dalji razvoj

odnosa izme|u biskupa i bosanskog

vladara. Na ~este kontakte bliskih su-

radnika iz vremena kad je Peregrin bio

vikar Bosanske vikarije, geografska

udaljenost po~ela je ostavljati traga.

Umjesto da se pojavljuje u javnom i

politi~kom `ivotu srednjovjekovne bo-

sanske dr`ave, novi bosanski biskup se

uklju~uje u hrvatsko-ugarske prilike te

se ~esto navodi me|u svjedocima vla-

darskih isprava bez obzira na njihov

sadr`aj i namjenu.

Iz vremena njegova biskupovanja

skrenuli bismo pozornost tek na jednu,

ina~e poznatu epizodu. Naime, u jesen

1351. spremao se po}i u Rim radi obav-

ljanja nekih crkvenih poslova na Rim-

skoj kuriji. Zbog nedovoljno poznatih

razloga obra}ao se pred polazak Mle~a-

nima, s kojima je bio u dobrim odnosi-

ma, da ga preporu~e svome izaslaniku

na papinskom dvoru i nekim kardinali-

ma, {to su oni prihvatili ovlastiv{i Malo

vije}e 4. listopada da mu preda odgo-

varaju}u preporuku. Te{ko je objasniti

kako je mleta~ko zauzimanje za bosan-

skoga biskupa u dijelu historiografske

literature bilo pripisivano u zasluge bo-

sanskom banu, koji se u navedenom

mleta~kom dokumentu nijednom rije-

~ju ne spominje.

Drugih diplomati~kih podataka o bi-

skupovim vezama sa Stjepanom II.

Kotromani}em nema. Tek za njegova

nasljednika bana Tvrtka zna se da je

polovicom velja~e 1355. boravio u \a-

kovu te bio u vezi s biskupom. Na taj

banov boravak vi{e svjetla bacaju po-

daci iz njegove isprave kojom je 13.

velja~e potvrdio da su Dubrov~ani Kle-

ment Dr`i} i Biste Buni} za bana Stje-

pana II. dr`ali trgove u Neretvi i Ostru-

`nici te da su sve svoje obveze izmirili.

Isprava je pisana pokraj |akova~ke ka-

tedralne crkve, a me|u svjedocima na-

vedeni su bosanski velika{i iz banove

pratnje te neke crkvene osobe. Tako se

doznaje da su tada izdavanju isprave

nazo~ili franjeva~ki vikar fra Franjo iz

Firence, ~lanovi Bosanskoga kaptola,

prepo{t Nikola i lektor Petar, te sâm bi-

skup Peregrin, kojega je u toj prigodi

ban nazvao svojim duhovnim ocem. Ti

navodi pouzdan su dokaz da je Tvrtko

odmalena pripadao Katoli~koj crkvi.

Peregrinov nasljednik kao bosanski

biskup vjen~ao ga je u jesen 1374. po

katoli~kom obredu s bugarskom prince-

zom Dorotejom, a nakon {to je postao

kraljem, uzeo je za protovestijara kato-

li~kog sve}enika Ratka, kasnijega tre-

binjskog biskupa. U njegovim vladar-

skim postupcima kao i u osobnom `i-

votu katoli~ka crkvena hijerarhija zau-

zimala je istaknuto mjesto i nije imala

konkurencije u velikodostojnicima dru-

gih dviju crkava.

Uz Peregrinovo djelovanje ve`u se

prvi uspjesi franjeva~koga misionar-

skog rada u Bosni. Njemu se u zaslugu

stavlja izgradnja prvih franjeva~kih sa-

mostana i crkava na podru~ju dr`ave

Kotromani}a, iako izvorna svjedo~anst-

va u tom pogledu ne nude dovoljno ne-

pobitnih dokaza. Najvi{e zanimanja u

stru~noj literaturi pobu|ivao je prvi sa-

mostan koji je dao sagraditi ban Stje-

pan II. Kotromani}, o kojemu je neja-

sno}e temeljito ra{~istio M. An~i}.

Ono {to nam uskra}uje diplomati~ka

gra|a nadokna|uju vijesti narativnih

vrela. Tako je primjerice arhi|akon Ja-

nos Küküllei, kao ljetopisac kralja Lu-

dovika, zabilje`io kako Peregrinova

briga oko bosanskih crkvenih prilika ni-

je prestajala ni nakon {to je postao bi-

skupom nego je patarene koji su se u

Bosni bili previ{e namno`ili na kraljev

poticaj obra}ao na katoli~ku vjeru i

kr{tavao.

Unato~ tom nedvosmislenom pri-

znanju za njegovo revnovanje oko {i-

renja katoli~ke vjere me|u bosanskim

hereticima, ~ini se da je njegovim po-

stavljenjem za bosanskog biskupa i

prelaskom u \akovo, ipak bio usporen

zapo~eti proces sna`enja katoli~anstva

u srednjovjekovnoj bosanskoj dr`avi.

Posljednje dana `ivota, sla`u se povje-

sni~ari, proveo je u svom biskupskom

sjedi{tu, gdje ga je 28. sije~nja 1356.

zatekla smrt te je potom, najvjerojatni-

je, bio pokopan na franjeva~kom grob-

lju uz samostan. Fra Peregrin je kod

bosanskih franjevaca ostao u dobroj us-

pomeni. Franjeva~ki red slavi uspome-

nu na njega kao bla`enika 28. sije~nja

svake godine, isti~u}i njegovu razbori-

tost i gorljivost u propovijedanju vjere.

Njegovi pak neposredni nasljednici na

~elu Bosanske vikarije, fra Martin

(1349-1350) i fra Franjo iz Firence

(1351-1357) nisu ostavili gotovo nika-

kva traga u povijesnim vrelima.

Bez obzira koliko su po~etni rezul-

tati misionarskog rada franjevaca na

obra}enju krstjana obe}avali, polo`aj

Katoli~ke crkve u Bosni u polovici XIV.

st. jo{ uvijek je bio nepovoljan, pa se na

svakom koraku osje}alo da se na po-

~etku velikog posla koji je usporavala

oskudica sve}enstva, nedostatak nji-

hovih boravi{ta i crkava te ~injenica da

se u bosanskoj dr`avi i dru{tvu osje}ao

sna`an utjecaj i moralni ugled krstjan-

ske hijerarhije. Na takvo stanje upu}i-

vali bi i navodi u izjavi koju je Jakov

Bech dao u istra`nom postupku pred

inkvizicijskim sudom u Chieriju kraj

Torina 1388, pred dominikancem Anto-

nijem de Septo de Savilliano, da je pot-

kraj ~etrdesetih godina XIV. st. u Bosni

radi izobrazbe boravio lombardijski he-

rezijarh, Moretus Rebellator de Balbis

iz Cherija. �

rujan 2006. svjetlo rije~i 65

´́

´

U Kronici samostana klarisa u Ribnitzu u

Meklenburgu, zabilje`eno je da je Bosanska

vikarija tada bila organizirana u dvije

kustodije te da je imala dvanaest samostana

Tvrtkova vladavinazapo~ela je u znaku

rje{avanja nizaproblema s kojimasu se novi vladar i

namjesni{tvosuo~avali kako naunutarnjem tako i

na vanjskopoliti~komplanu

� Pi{e: Pejo ]O[KOVI]

Ukrugu novog vladara se znalo

da je oko popunjavanja upra`nje-

nog bosanskog prijestolja bilo

va`no dr`anje ugarskog dvora i

kralja Ludovika koji se `enidbom

nedavno povezao s doma}om dinasti-

jom Kotromani}a. Stoga je Tvrtkova

majka Jelena u toku 1354. boravila s

mla|im sinom Vukom u Ugarskoj, a po

povratku u zemlju odr`ala je u Milima

stanak kojemu su nazo~ila vlastela sve

Bosne, Donjih Kraja, Zagorja i Humske

zemlje. Na unutarnjopoliti~koj sceni

najmo}nija je vlastela ve} istupala sa

zahtjevima da joj se potvrde povlastice

i dobra koja su stekli za Tvrtkovih

prethodnika. Ta pitanja rje{avana su na

spomenutom stanku, kako svjedo~i

isprava koju su knezu Vlatku Vukosla-

vi}u Hrvatini}u izdali knez Vladislav i

kneginja Jelena, roditelji te ban Tvrtko

i brat mu knez Vuk. Tom prigodom mla-

di ban je zadavao vlasteli vjeru gospod-

sku s jamstvima osobne i imovinske si-

gurnosti.

Uskoro se pokazalo da je potpora

mladom bosanskom banu za ostanak na

bosanskom prijestolju imala svoju cije-

nu koja je stajala bosansku dr`avu di-

jela njezina teritorija. Kralj je na {irem

podru~ju svoje vlasti vodio politiku po-

tiskivanja i pod~injavanja feudalne go-

spode te je u tu svrhu ispitivao sva pra-

va i posjede koje su velika{i u`ivali. Te

kraljeve mjere zahvatile su i Bosnu u

prvim godinama Tvrtkove vladavine,

{to je za posljedicu imalo gubitak pod-

ru~ja u zapadnoj Bosni, poznatog kao

Zapadne strane, jer je utvr|eno da pri-

pada kralju. Potom je kralj Ludovik pro-

{irio svoje zahtjeve prema bosanskom

banu tra`e}i Humsku zemlju. Pretpo-

stavlja se da je taj zahtjev mogao biti

temeljen na nekada{njoj vlasti Bribir-

skih knezova nad tim podru~jem, od-

nosno na povremenom vazalstvu hum-

skih knezova. Bosanski ban je ponovno

morao popustiti, predao je ugarskom

kralju dio Huma koji se prostirao zapad-

no od Neretve zajedno s Drijevskim tr-

gom na ime miraza uz Elizabetu, k}er

pokojnog bana Stjepana II. Kotromani-

}a. Okrnjiv{i tako bosanski dr`avni te-

ritorij, Ludovik je u srpnju 1357. po-

novno potvrdio banu Tvrtku i njegovu

bratu Vuku banstvo u Bosni i Usori.

Osim {to je priznao ugarsku vrhovnu

vlast, bosanski vladar se obvezao da }e

iz svojih zemalja prognati patarene i

heretike. U me|uvremenu je kralj na-

stojao na svoju stranu pridobiti neku

donjokrajsku vlastelu obe}avaju}i joj

zamjenu njihovih posjeda za imanja u

Slavoniji. Tako su na kraljevu stranu pre-

{li sinovi kneza Pavla Hrvatini}a, Grgur

i Vladislav te Grgur Stjepani}, koji su

dr`ali gradove Greben i Glamo~.

U to doba nakratko je u visokim crk-

venim krugovima bilo aktualizirano pi-

tanje vjerskih prilika u Bosni, a zanima-

nje za njih osobito je stao pokazivati

novi bosanski biskup Petar Siklósi, ko-

jega je 29. velja~e 1356. imenovao pa-

pa Inocent VI. Mjesec dana kasnije

papa je nalagao provincijalu ugarskih

dominikanaca da propovijeda kri`arsku

vojnu protiv svih heretika u Transilva-

niji, Bosni i Slavoniji. ^ini se da u po-

~etku izbor novog bosanskog biskupa

nije nai{ao na lo{ prijem u Bosni, jer ga

ban u ispravi kojom je 1. studenoga

1356. potvrdio crkvi sv. Petra u Usori

posjed Dubicu (Dubimcham) nazvao

duhovnim ocem u Kristu. Dobri odnosi

me|u njima nisu dugo trajali, a razloge

tim nesporazumima te{ko je nazrijeti.

Iako se izbor novog bosanskog bi-

skupa sa sjedi{tem u \akovu ne mo`e

dovesti u izravnu vezu s papinim po-

zivom na iskorjenjivanje krivovjerja u

Bosni, niti ga se mo`e ozna~iti glavnim

poticateljem i podupirateljem kraljeve

politike prema dr`avi Kotromani}a, sa-

64 svjetlo rije~i listopad 2006.

Bosansko srednjovjekovlje

FRANJEVCI U SJENITvrtkovo u~vr{}ivanje

na vlastiP

ap

a U

rb

an

V.

~uvani podaci potvr|uju da je ban Tvrt-

ko radio protiv bosanskog biskupa, a sve

je zavr{ilo aferom u kojoj su kod Ivana,

lektora Bosanskog kaptola, otkrivena

Tvrtkova pisma, nakon ~ega je bila po-

krenuta istraga pred Be~kim kaptolom.

Bosanski ban je u lektorovoj izjavi od

21. rujna 1358. ozna~en kao kraljev pro-

tivnik i neskriveni podupiratelj heretika

te potajni biskupov protivnik. Teretilo

ga se da je govorio razne stvari protiv kr{-

}ana, kraljeve ~asti i na pogibelj samo-

ga biskupa.

Kad je suvremenicima izgledalo da

su se bosansko-ugarski odnosi stabilizi-

rali, a u o~ima Dubrov~ana ban Tvrtko

tretiran na isti na~in kao i hrvatski i

slavonski ban Nikola Szécsi, po~inju se

uo~avati promjene u Tvrtkovim odnosi-

ma s Ugarskom. To novonastalo stanje

odra`ava sukob izme|u vlastelina San-

ka Miltenovi}a i bana Nikole do kojega

je do{lo prije svibnja 1362, a u njihovu

izmirenju posredovali su Dubrov~ani.

Doga|aji koji su potom uslijedili

pokazali su da Tvrtkov vladarski polo-

`aj na bosanskom prijestolju nije bio

~vrst, ba{ kao {to ni njegova zemlja na

unutarnjem i vanjskom politi~kom pla-

nu nije bila posve sigurna. Kralj Ludo-

vik je u travnju 1363. skupljao vojsku,

a u svibnju se u Dubrovniku znalo da

od nje Bosni prijeti golema opasnost.

Prva vojska koju je vodio sâm kralj,

prodrla je u prvoj polovici srpnja u Bo-

snu, napreduju}i dolinom Vrbasa, opu-

sto{ila je zapadne dijelove zemlje, dru-

ga, koju je vodio palatin Nikola Kont,

upala je u rujnu u Usoru i opsjela grad

Srebrenik. Ali, ni prva ni druga nisu

ispunile o~ekivanja; u Donjim Krajima

je vojvoda Vukac Hrvatini} obranio grad

Sokol na Plivi, a druga se morala povu}i

u neredu, pa je tom prilikom bio

izgubljen veliki dr`avni pe~at. Motivi za

taj upad ugarske vojske nisu jasni, iako

je kralj tvrdio da se za rat odlu~io kako

bi iskorijenio nebrojeno mno{tvo he-

retika i patarena, koji su se ugnijezdili

u njegovoj dr`avi Bosni. Ugarski ljeto-

pisac i kraljev `ivotopisac János Kükül-

lei kraljevu namjeru obja{njava `eljom

da kazni drskost nekih buntovnika.

Obraniv{i zemlju 1363. od napada

ugarskih vojski, Tvrtkov vladarski polo-

`aj se popravio. To se mo`e i{~itati iz

mleta~ke isprave od 7. rujna 1364, ko-

jom je on s majkom i mla|im bratom

Vukom dobio mleta~ko gra|anstvo,

gdje su ga Mle~ani nazvali Bo`jom mi-

lo{}u banom ~itave Bosne. Dobri odno-

si s Venecijom potrajali su do potkraj

1365, kad se Mle~ani po~inju `aliti ba-

nu na postupke neke njegove vlastele

prema njihovim trgovcima. Uskoro su

se banu stali `aliti i Dubrov~ani, pa se

zaklju~uje da ban nije bio u stanju osi-

gurati strancima sigurnost u svojoj dr-

`avi, jer je, o~ito, izgubio kontrolu nad

podru~jima svoje vlastele. Tada se u

gradu pod Sr|om ve} vodilo ra~una o

mi{ljenju i snazi zagovora Sanka Milte-

novi}a, bra}e Dragi{i}a i nekih drugih

velika{a, koji su postali utjecajni ne sa-

mo u svojim zemljama nego i u banovoj

sredini.

Oja~ala vlastela svoje nezadovolj-

stvo prema banu Tvrtku pokazala je u

velja~i 1366. te je on bio prisiljen s

majkom Jelenom pobje}i u Ugarsku.

Pojedinosti u vezi s tim doga|ajima ni-

su pobli`e poznate, uz napomenu da je

Tvrtko poslije tvrdio da se vlastela po-

kazala nevjernom prvo Bogu, a potom i

njemu. Bez obzira {to je mo}nu vlastelu

navelo na nevjeru prema banu, Tvrtko

je tom pobunom izgubio vlast, a na pri-

jestolje se popeo njegov brat Vuk. Da bi

povratio izgubljeni vladarski polo`aj,

po{ao je Tvrtko s majkom u Ugarsku da

ondje tra`i pomo}. Ugarska pomo} zba-

~enom banu bila je u~inkovita te je on

do kraja o`ujka obnovio svoju vlast u

dijelu Bosne, tako da su se u njegovim

rukama nalazili Donji Kraji, Rama,

Hum i Usora. Povratak u svoju dr`avu

Tvrtko je dugovao ugarskom kralju te je

to javno priznao u pismu Mle~anima od

29. o`ujka 1366, gdje je naveo kako je

zahvaljuju}i Bogu i milosti kralja Lajo{a

vra}en u svoju dr`avu, ali ne ~itavu.

Njegov brat Vuk odr`ao se u isto~nim

krajevima bosanske dr`ave, gdje su po-

sjede imali Dabi{i}i, a pod svojom vla{-

}u dr`ao je i tvrdi grad Bobovac.

Slamanje pobune i nastojanja da se

vlast obnovi na ~itavom dr`avnom teri-

toriju nastavljeni su tijekom sljede}ih

godina. Prvotnu lako}u kojom je Tvrtko

nastupao, ometalo je poslije prevrtljivo

dr`anje vlastele koja su mijenjala stra-

ne. Tako je potkraj 1366. postupio i

Tvrtku vjerni kaznac Sanko Miltenovi}

iz Huma, koji se iznevjerio banu. Ne-

prijateljstva me|u njima trajala su do

kralja ljeta 1367, a njihovim izmire-

njem Tvrtkova vlast bila je uspostavlje-

na u ~itavoj zemlji. U neprijateljstvu s

banom ustrajao je jedino jo{ njegov

brat Vuk, koji se obra}ao za pomo} papi

Urbanu V, napominju}i, ne bez odre|e-

ne namjere, kako su dotada{nji bosan-

ski vladari uglavnom bili shizmatici i

heretici te da je on sâm gorljiv privr`e-

nik katoli~ke vjere i protivnik heretika,

koje }e progoniti svim silama. Navo|e-

nje vjerskih motiva trebalo je kod pape

ostaviti dojam da u Bosni ima snaga

privr`enih katoli~koj vjeri, ~ak i me|u

~lanovima doma}e dinastije te da je ba{

Vuk ta osoba, za razliku od brata koji

slijedi odurne stope svojih prethodnika.

Papa je pismom od 14. prosinca 1369.

preporu~io kralju Ludoviku pobunjenog

pretendenta na bosansko prijestolje, a

njemu je savjetovao da bude strpljiv i

postojan u katoli~koj vjeri. Razmirice

me|u bra}om zavr{ene su prije 1374.

Normalizacija unutarnjih odnosa

pogodovala je sna`nijem djelovanju

franjevaca Bosanske vikarije u krajevi-

ma pod vla{}u Kotromani}a. U tom smi-

slu pozornosti vrijedni su podaci iz pi-

sma pape Urbana V, koje je 21. srpnja

1368. uputio bosanskom biskupu Petru

tra`e}i od njega da poma`e franjevce

koji u njegovoj biskupiji rade na obra-

}anju i iskorjenjivanju krivovjeraca.

Tako franjevci ponovno stupaju na jav-

nu scenu, izlaze}i iz sjene kojom su ih

bili zagrnuli burni politi~ki doga|aji. �

listopad 2006. svjetlo rije~i 65

Prva vojska koju je vodio sâm kralj, prodrla je u prvoj

polovici srpnja u Bosnu, napreduju}i dolinom Vrbasa,

opusto{ila je zapadne dijelove zemlje, druga, koju je

vodio palatin Nikola Kont, upala je u rujnu u

Usoru i opsjela grad Srebrenik

[irenje podru~jamisionarskog

djelovanja franjevaca

Bosanske vikarije u drugoj polovici{ezdesetih godinaXIV. st. slijedilo je

smjer {irenja politi~kog utjecaja

kralja Ludovika kojije pozvao franjevce

da ga prate na njegovu ratnom

pohodu u Bugarsku

� Pi{e: Pejo ]O[KOVI]

Uprvoj politi~ki nestabilnoj po-

lovici Tvrtkove vladavine na ~elu

Bosanske vikarije izmijenilo se

vi{e njezinih poglavara, ali o nji-

hovu djelovanju u Bosni i utjeca-

ju na tamo{nje prilike nema puno po-

dataka. Oskudne vijesti o tome kao da

sugeriraju pomisao kako su oni radije

zaobilazili to podru~je svoje vlasti nego

{to su na njemu bili djelatni. Vikarom je

tada najprije bio fra Franjo iz Firence

kome je 1354. zapo~elo drugo trogo-

di{te vikarske slu`be koju mu je potvr-

dila Op}a skup{tina Franjeva~koga reda

odr`ana u Asizu. Polovicom velja~e

1355. nalazio se u \akovu, gdje je u to

doba bio i ban Tvrtko, koji je tom pri-

godom izdao razrje{nicu Klementu Dr-

`i}u i Bisti Buni}u. Oni su za bana Stje-

pana II. bili zakupci trgova u Drijevima

i Ostru`nici, a navedenom ispravom

ban Tvrtko izjavljuje da su oni podmirili

sve svoje ra~une. Bosanski vikar fra

Franjo i njegov prethodnik na tom polo-

`aju, bosanski biskup fra Peregrin Sak-

sonac, bili su ne samo svjedoci nego i

osobe koje su s banom potpisale nave-

deni dokument.

Ponovni izbor fra Franje za vikara,

prema D. Mandi}u, pada u 1360. go-

dinu i podudara se s vremenom kad se

i u Rimskoj kuriji razmi{ljalo o nepo-

voljnim crkvenim prilikama u Bosni.

Stoga je papa Inocent VI. bulom od 23.

travnja 1360. dopustio bosanskom bi-

skupu Petru da u vr{enju inkvizitorske

slu`be protiv heretika u svojoj biskupiji

mo`e pozvati u pomo} dr`avnu vlast te

da ih mo`e kazniti crkvenim kaznama.

Iako o njegovoj djelatnosti u Bosni

gotovo da uop}e nema suvremenih svje-

do~anstava, na temelju upute koju su

4. velja~e 1366. Dubrov~ani dali svom

poslaniku u Bosni, proistje~e da je fra

Franjo tada u`ivao ne samo njihovo pu-

no povjerenje nego i ugled kojim je mo-

gao utjecati na bosanskog bana te tako

i}i na ruku njihovim interesima u zem-

lji Kotromani}a. Stoga su Dubrov~ani

tra`ili da se njihov izaslanik Prip~e Utol-

~i} najprije raspita i posavjetuje s fra-

njeva~kim vikarom, pa tek onda neka pri-

stupi sre|ivanju poslova s banom i nje-

govom vlastelom. Na temelju tog po-

datka moglo bi se zaklju~iti da je vikar

tada boravio negdje u Bosni te da je

dobro poznavao prilike u zemlji i raspo-

lo`enje bana i vlastele prema Dubrov-

niku. Zapleti koji su tada zahvatili Bo-

snu onemogu}ili su taj susret, a skori

prestanak slu`be i izbor novog vikara

potpuno su onemogu}ili njegovo anga-

`iranje u interesu o{te}enih dubrova-

~kih trgovaca.

Ne{to druk~iju sliku o njemu daje

suvremena bilje{ka u rukopisnom dje-

lu Sermones festivi et dominicales et

de communi sanctorum franjevca Jea-

na de la Rochellea, kojega se primje-

rak nalazi u Knji`nici Male Bra}e u

Dubrovniku. Tu se navodi kako je vi-

kar fra Franjo me|u franjevcima Bo-

sanske vikarije podupirao izobrazbu

subra}e dijele}i mnogima knjige.

Moglo bi se pretpostaviti da je i nave-

deno djelo jedno od onih koje je fra

Franjo donio iz Italije i darovao ga

nekom od franjevaca, koji su u to doba

djelovali na ovim prostorima. Da je on

bio ~ovjek duboke franjeva~ke du-

hovnosti svjedo~i i njegov ne{to mla|i

suvremenik fra Marijan iz Firence koji

u svom djelu Compendium chronica-

rum Ordinis FF. Minorum navodi kako

se fra Franjo isticao sveto{}u i redov-

ni~kim krepostima.

64 svjetlo rije~i studeni 2006.

Bosansko srednjovjekovlje

Bosanska vikarija

Tom vremenu pripada jo{ jedan do-

ga|aj koji su suvremenici zapisali, a na

odre|eni na~in odnosio se na crkvene

prilike u Bosni. Rije~ je o bilje{ci split-

skog ljetopisca A. Cutheisa koji je zabi-

lje`io kako se uo~i sv. Katarine 1366.

prema istoku pokazala nebeska vatra

na nebu s jakim svjetlom, {to je izazva-

lo strah i trepet u ljudi. Tada su u Bosni

izgorjele najve}e planine s kamenjem,

`ivotinjama i pticama. Prema ljetopiscu

tamo su sada mnoga sela u kojima obi-

tavaju patareni koji se hvale da je Bog

spalio navedene gore njima na korist,

jer voli njihovu vjeru. Iz tog opisa se ne

vidi uloga franjevaca u potiskivanju

pripadnika Crkve bosanske, ali opisana

situacija neodoljivo podsje}a na mjesto

iz polemi~kih spisa u kome katoli~ki (fra-

njeva~ki) polemi~ar zamjera svom za-

mi{ljenom sugovorniku – krstjaninu da

su se povukli u nepristupa~na brda, a

vjera je u gradovima gdje su biskupi i

u~eni ljudi, a ne u brdima i {umama me-

|u grmljem.

Politi~ke nesuglasice u Bosni iz dru-

ge polovice {ezdesetih godina XIV. st.

ostavile su traga na djelovanje franje-

vaca, koji su svoju pozornost tih kriznih

godina vi{e usmjeravali na krajeve pod

vla{}u kralja Ludovika. Prema krono-

taksi franjeva~kih vikara koju je utvrdio

D. Mandi}, uprava Bosanske vikarije

povjerena je u polovici 1366. fra Barto-

lomeju Alvernskom. To je vrijeme izbija-

nja pobune dijela bosanske vlastele pro-

tiv bana Tvrtka i prvih koraka u njezinu

slamanju. U takvim okolnostima novi

vikar mogao je potporu o~ekivati jedino

od hrvatsko-ugarskoga kralja te je s

njim u srpnju 1366. pisao generalu Fra-

njeva~koga reda fra Marku iz Viterba

izvje{}uju}i ga o uspje{nom radu fra-

njevaca na podru~ju Bosanske vikarije,

ali ga je istodobno molio da bi dopustio

poslati ve}i broj novih redovnika u te

krajeve. Za razumijevanje takva njego-

va postupka va`no je imati na umu da

je Bosanska vikarija obuhva}ala puno

ve}e podru~je od tada{njeg teritorija

srednjovjekovne bosanske dr`ave. [to

se ti~e bosanskoga bana, on je, kako smo

spomenuli, ba{ u to vrijeme bio zauzet

obnavljanjem vlasti u zemlji.

Dvije godine poslije suvremena svje-

do~anstva o crkvenim prilikama u dr`a-

vi Kotromani}a su ne{to brojnija i razno-

vrsnija. Ponovno podlogu tih vijesti ~ini

izvje{}e u uspjesima franjeva~koga

misionarskog rada na {irokom podru~ju

Bosanske vikarije, a naglasak bi bio na

izvan bosanskim prostorima. Naime,

fra Bartolomej iz Alverne otpravio je

Urbanu V. u lipnju ili u po~etku srpnja

1368. u Avignon dvojicu izaslanika, fra

Ivana iz Rhena i fra Andriju iz Perugie,

da izvijeste papu o rezultatima franje-

va~ke misionarske djelatnosti u njego-

voj pokrajini. Na temelju molbi koje su

tom prigodom podastrli papi, vidljivo je

da su u pitanju bili krajevi pod vla{}u

kralja Ludovika kome je papa trebao pre-

poru~iti spomenute redovnike. U istom

smislu govorila bi i naredba kalo~kom

nadbiskupu Stjepanu i ~anadskom bi-

skupu Dominiku da se pobrinu za `up-

nike koji bi opslu`ivali obra}enike. Papa

je iza{ao u susret `eljama franjeva~kog

vikara te je o tome 13. srpnja 1368. pi-

sao hrvatsko-ugarskom kralju, a 21. srp-

nja te godine, kako smo ve} spominjali,

preporu~io ih je bosanskom biskupu

Petru. Kako bosanski biskup sa sjedi-

{tem u \akovu u to doba nije imao utje-

caja na crkvene prilike u krajevima pod

vla{}u bosanskoga bana, navedeni po-

datci nas ponovno upu}uju na pomisao da

se mislilo na djelovanje franjevaca me|u

podanicima hrvatsko-ugarskoga kralja.

Do kraja te godine fra Bartolomej se

jo{ jednom obra}ao papi da iza|e u su-

sret njegovim molbama u namjeri da

pobolj{a franjeva~ko misionarsko djelo-

vanje na podru~ju Bosanske vikarije.

Podaci u vezi s tim otkrivaju kako je rad

franjevaca ve} bio uhvatio korijene i

me|u bosanskim pukom, {to je vikaru

omogu}avalo da poradi na redovni~koj

stezi i zahvali na suradnji onima koji su

postali nesposobni za dalji misionarski

rad ili su svojim `ivotom davali lo{ pri-

mjer drugima, razaraju}i ono {to su ri-

je~ju i dobrim obi~ajima propovijedali.

Njih su, o~ito, trebali zamijeniti franjev-

ci rodom iz Bosne (fratres ex nacione

Bosnensi) koje je za tu slu`bu namjera-

vao osposobiti izvan Vikarije te je stoga

tra`io od pape potporu da svaka provin-

cija mora primiti i u svoje samostane

smjestiti one Bosance koje bi im on u od-

re|enim prigodama poslao. Papa je po-

novno imao razumijevanja za ta njego-

va tra`enja te ih je odobrio 13. prosin-

ca 1369. posebnom ispravom. Uz druge

razloge za istiskivanje stranaca i njiho-

vu zamjenu doma}im sinovima, moglo bi

se navesti da su ovi bolje poznavali jezik

puka kome su propovijedali rije~ Bo`ju.

Razgranavanje franjeva~ke djelatno-

sti iziskivalo je ve}a materijalna sred-

stva kojima bi se pokrili izdaci, pa je

papa Urban V. 13. prosinca 1369. po-

sebnom ispravom dopustio franjevcima

Bosanske vikarije da mogu izvan svoje

vikarije ubirati milostinju po Ugarskoj,

Dalmaciji i Hrvatskoj. [irenje podru~ja

misionarskog djelovanja franjevaca Bo-

sanske vikarije u drugoj polovici {ezde-

setih godina XIV. st. slijedilo je smjer {i-

renja politi~kog utjecaja kralja Ludovi-

ka koji je pozvao franjevce da ga prate na

njegovu ratnom pohodu u Bugarsku. �

studeni 2006. svjetlo rije~i 65

nije samo u Bosni

Fra Bartolomej iz Alverne

otpravio je Urbanu V.

u lipnju ili u po~etku

srpnja 1368. u Avignon

dvojicu izaslanika, fra Ivana

iz Rhena i fra Andriju iz

Perugie, da izvijeste papu

o rezultatima franjeva~ke

misionarske djelatnosti

u njegovoj pokrajiniAvignon

� Pi{e: Pejo ]O[KOVI]

Nastoje}i pro{iriti podru~je svoga

utjecaja, odlu~io se kralj Ludovik

umije{ati u bugarske prilike, pa

je svoj vojni pohod usmjerio u

sjeverne krajeve zemlje kojima

je iz Vidina u ime cara Ivana Aleksan-

dra upravljao njegov najstariji sin Ivan

Stracimir. Svoje politi~kim razlozima

motivirano upletanje u tamo{nje odno-

se kralj je `elio opravdati vjerskim razlo-

zima, a sebe prikazati revnim privr`e-

nikom Katoli~ke crkve te je zatra`io fra-

njeva~ke misionare kako bi poradili na

obra}anju heretika u tim podru~jima.

Bosanski vikar je, kako se saznaje, doista

onamo poslao osmoricu subra}e, koji su

dolazili iz razli~itih zemalja i naroda.

Optimisti~ne vijesti o toj franjeva-

~koj misiji {irile su se katoli~kim Zapa-

dom. General njihova Reda po`urio je o

tome izvijestiti provincijala u Asizu, a

brojke o pokr{tenom mno{tvu u svega

pedesetak dana, dosezale su gotovo

tre}inu stanovni{tva sjeverne Bugarske

s Vidinom. Vijesti o franjeva~kim usp-

jesima na Rimskoj kuriji nisu ostavile

tako sna`an dojam, a papa Urban V, pi-

{u}i 14. srpnja 1368. kralju Ludoviku,

spominje da se na prostorima Bugar-

ske, Ra{ke i Bosne svjetlu prave vjere i

jedinstvu i poslu{nosti presvete Rimske

crkve vratilo mnogo tisu}a osoba obaju

spolova. Ti podaci su u historiografskoj

literaturi dugo vremena razli~ito tuma-

~eni, a danas vi{e nije sporno da se

uspjeh od 200.000 pokr{tenih ocjenju-

je kao pretjeran i nevjerojatan.

Brzina kojom su franjeva~ki misio-

nari {irili kr{}anstvo me|u stanovni-

{tvom Vidina i njegove okolice naglo je

zaustavljena povla~enjem ugarske voj-

ske 1369, a obra}eno se stanovni{tvo

vratilo staroj vjeri. Tada su neki fra-

njevci bili pohvatani i pobijeni, a me|u

njima su imenom spomenuti fra Juraj

iz Trogira, Antun iz Saske, Nikola iz

Ugarske i laik Ivan Fulgineo. Osvr}u}i

se na te doga|aje, Dominik Mandi} je

istaknuo da je fra Juraj iz Trogira, koje-

ga on pogre{no naziva Grgurom, pre-

vodio bugarskom puku propovijedi svo-

je subra}e koja nisu znala bugarski, a

za franjeva~koga ljetopisca L. Waddinga

on je bio najdublji tuma~ Sv. pisma.

Izvje{}a o djelovanju franjevaca na

{irem ju`noslavenskom prostoru stizala

su na Zapad, pa i u Rimsku kuriju, gdje

su nai{la na veliko zanimanje i budila

nadu da bi nastavak njihova rada mo-

gao polu~iti lak i brz uspjeh. Na temelju

ve} spominjanog optimisti~nog pisanja

dvojice franjeva~kih misionara, fra Iva-

na iz Rhenoa i fra Andrije iz Perugie,

papa Urban V. je u tom duhu pisao 14.

srpnja 1368. kralju Ludoviku tra`e}i od

njega da pomogne kalo~kom nadbisku-

pu Stjepanu Frankóiau i ~anadskom bi-

skupu Dominiku Bebeku, kojima je bilo

povjereno slanje misionara u Bugarsku,

Srbiju (Ra{ka) i Bosnu. Tjedan dana ka-

snije pisao je papa i bosanskom biskupu

Petru Siklósiju nala`u}i mu da podupire

franjevce kojima pripadaju zasluge za

goleme uspjehe u radu protiv heretika

kad se u krajevima Bugarske, Srbije i

80 svjetlo rije~i prosinac 2006.

Bosansko srednjovjekovlje

Vrijeme franjeva~kog i vladarskih ambicija

Izvje{}a o djelovanjufranjevaca na {irem

ju`noslavenskomprostoru stizala su

na Zapad, pa i uRimsku kuriju, gdjesu nai{la na velikozanimanje i budila

nadu da bi nastavaknjihova rada mogao

polu~iti lak i brz uspjeh

Bosne mnogo tisu}a osoba obaju spolo-

va vratilo svjetlu prave vjere napustiv{i

kletu shizmu i druge bludnje. S obzi-

rom na to da se crkvena vlast bosan-

skog biskupa protezala na podru~je nje-

gove Bosanske biskupije, o~ekivalo bi

se da je on trebao podupirati franjevce

u obra}anju heretika koji su nerijetko

nazivani bosanskim imenom. Ipak, u

izvornoj gra|i nema suvremenih svje-

do~anstava koji bi potvrdili da je i na

podru~ju dr`ave Kotromani}a njihov rad

protjecao u takvom zanosu.

Uop}ene vijesti o hereticima i nji-

hovu brzom pokr{tavanju ne pru`aju

puno sigurnosti ni u nastojanju da se

odredi o kakvoj se herezi radilo. ^ak se

stje~e dojam da franjeva~ki general i

papa Urban V. nemaju na umu istu vjer-

sku pripadnost tada{njih obra}enika, jer

dok prvi izrijekom spominje krivovjerje,

drugi isti~e njihovu pripadnost pravo-

slavlju. Kasnija djela iz franjeva~ke povi-

jesti kao da su taj nesklad nastojala iz-

bje}i tako {to su isticala kako su franje-

va~ki misionari u balkanskim krajevima

{irili katoli~ku vjeru me|u shizmaticima

i hereticima i da su kr{tavali me|u nji-

ma one koji su se obratili.

Papa je nastavio podupirati misio-

narsku djelatnost franjevaca na prostra-

nom podru~ju Bosanske vikarije. Kako

su se unutar njezinih granica nalazili

dijelovi zemalja koje su pripadale juris-

dikciji Isto~ne crkve, katolici su ondje

`ivjeli kao manjina, izmije{ani s pravo-

slavnim stanovni{tvom, i krajevi u koji-

ma se kroz dulje vrijeme spominje pri-

sutnost heretika ~ije je djelovanje tre-

balo suzbijati. Na podru~ju sjeverne

Bugarske s gradom Vidinom i njego-

vom okolicom, uz pravoslavne, spomi-

nju se pavli}ani, prista{e dualisti~ke

sljedbe iz VII. st. koje je bizantski car

Ivan I. Cimisces u drugoj polovici X. st.

preselio na Balkan u Traciju, a na pod-

ru~ju dr`ave Kotromani}a djelovali su

sljedbenici dualisti~ke Crkve bosanske.

Bulom Odor vestrae famae od 28. sije-

~nja 1369. papa Urban V. je podijelio

franjevcima povlastice kakve je 1321.

papa Ivan XXII. dao dominikancima za

rad me|u Saracenima te su tako mogli

propovijedati auctoritate apostolica,

ispovijedati bez dozvole biskupa, slu`iti

misu i obavljati druge obrede, ali nisu

mogli davati oproste vi{e od godinu da-

na, a nisu im podijeljene ni one povla-

stice koje pripadaju biskupskoj vlasti.

Papa je svoj postupak i naklonost pre-

ma njima obja{njavao zaslugama koje

su stekli propovijedanjem i primjerom

hvale vrijednog `ivota za boravka me-

|u hereticima i shizmaticima u Bugar-

skoj, Vla{koj, Ra{koj i Bosni.

Potkraj {ezdesetih godina XIV. st.

vjerske se prilike u Bosni aktualiziraju iz

politi~kih pobuda, a spominjanje here-

tika samo je poku{aj da se na toj osnovi

diskreditira protivnika na jednoj i pod-

loga za osobno politi~ko uzdizanje na

drugoj strani. Tako se tada pona{ao

mla|i brat bana Tvrtka optu`uju}i ga

krajem 1368. papi Urbanu V. O postup-

ku kneza Vuka doznaje se iz papinih

pisama koja je s tim u vezi pisao hrvat-

sko-ugarskom kralju i samom Vuku.

Tako se iz papina pisma kralju Ludoviku

doznaje kako su bosanski vladari ve}i-

nom bili raskolnici i krivovjerci te da je

ban Tvrtko od Bosne napravio stjeci{te

heretika. Sebe je pak knez papi pred-

stavljao kao privr`ena i gorljiva katoli-

ka i odlu~na protivnika heretika koje je

suzbijao koliko je mogao. Na tom polju

jo{ bi energi~nije nastupao ako do|e na

bosansko prijestolje i preuzme vlast u

zemlji. Nema sumnje da su Vukovi mo-

tivi izrazito politi~ki, a njegove izjave o

privr`enosti katoli~anstvu samo su li-

citacija kojom poku{ava zadobiti pot-

poru koja bi mu otvorila neometan hod

do trona na kome se nalazio njegov sta-

riji brat. Prava pozadina Vukova neza-

dovoljstva nije u tome {to mu brat sli-

jedi odurne stope svojih prethodnika na

prijestolju Kotromani}a nego u ~injeni-

ci da mu pobuna u kojoj je sudjelovao s

nekom vlastelom nije osigurala vlast u

zemlji, a njezino slamanje nije mu do-

nijelo izmirenje s bratom. Nesloga koja

je me|u bra}om potrajala prije~ila je da

ban Tvrtko vrati bratu ba{tinu koja mu

pripada te on do nje poku{ava do}i uz

pomo} zagovora rimskoga pape i hrvat-

sko-ugarskoga kralja. Ulog je velik,

o~ekivanja mogu}a, pa ni podila`enje

nije moglo i}i ispod toga.

Knez Vuk uspio je uvjeriti papu da je

mnogo pretrpio zbog katoli~ke vjere te

je 14. prosinca 1369. pisao kralju Ludo-

viku da ga za{titi od bratova progona i

pomogne mu da do|e do svoje uskra-

}ene ba{tine te da ga podupire dok

bude katolik. Istodobno je papa pisao i

samom knezu Vuku javljaju}i mu o ko-

racima koje je poduzeo u smislu ostva-

renja za{tite njegovih prava. Doznaje

se tako|er da je knez bio spreman do}i

u Rim papi u pohode te da papa izjav-

ljuje kako }e mu biti drago ako Vuk do-

|e u Sveti grad. Iako je iz Vukova obra-

}anja papi jasna politi~ka pozadina, iz-

nena|uje lako}a kojom je papa prihva-

tio njegove navode. Ipak, na ugarskom

dvoru, gdje su bosanske prilike bile pu-

no bolje poznate, papino pismo nije

imalo nikakva u~inka.

Zanimanje Rimske kurije za crkvene

prilike u Bosni potvr|uju i neki drugi

podaci iz pisama koja je papa pisao ra-

zli~itim osobama. S tim u vezi doznaje

se da je papa mjesec dana ranije, 13.

studenoga, pisao dubrova~kom nadbi-

skupu Hugu de Scuria i splitskom nad-

biskupu Hugolinu de Branca kako je

doznao da u dijelovima Bosne nadomak

njihovih gradova i nadbiskupija `ive

mnogi heretici koji slobodno dolaze na

podru~je njihove crkvene vlasti radi tr-

govine i da ondje {ire krivovjerje, zavo-

de du{e priprostih ljudi. ^uo je isto ta-

ko da me|u katolicima spomenutih

nadbiskupija ima onih koji takve prima-

ju u svoje ku}e i {tite ih i stoga papa

nare|uje nadbiskupima da takve here-

tike vi{e ne primaju u svoju sredinu niti

pak s njima trguju. Papa Urban V. nada-

lje nala`e nadbiskupima da svojim ka-

toli~kim podanicima zabrane i}i istim

poslom u Bosnu, a onima koji ipak budu

primali bosanske krivovjerce neka za-

prijete izop}enjem. U borbi protiv bo-

sanskih heretika papa je dopustio nad-

biskupima Dubrovnika i Splita da se

poslu`e ~ak i svjetovnom vla{}u i si-

lom. Ipak, raspolo`iva povijesna vrela

ne daju potvrdu da su se oni tim ovla-

{tenjima i tako radikalnim sredstvima

ikada poslu`ili. �

prosinac 2006. svjetlo rije~i 81

zanosaStranica

Hrvojeva

misala,

oko 1404.

64 siječanj 2007.

Bosansko srednjovjekovlje

Vikar fra Bartolomej

je u uočavanju praktičnih

problema i formuliranju

pitanja, odnosno pružanju

stručnih odgovora, imao

na umu čitavo područje

Bosanske vikarije u granicama

koje su živjeli vjernici

Katoličke i Pravoslavne crkve

te Crkve bosanske

� Piše: Pejo ĆOŠKOVIĆ

Pojačano zanimanje Rimske kurije za vjerske prilike na širem prostoru Bosanske vikarije nastavljeno je za-

uzimanjem pape Urbana V. da se olakša položaj i poboljšaju materijalni uvjeti u kojima su djelovali tamošnji franjevci. U tom je smislu papa bulom Excolentes vineam od 13. prosinca 1369. dopustio franjevcima navedene pokrajine da smi-ju za svoje potrebe skupljati i primati mi-lostinju u krajevima Ugarske, Hrvatske i Dalmacije koji su bili izvan njihove vi-karije. Tu im povlasticu daje bez obzira na bilo kakve statute, odredbe i druge propise koji bi se tome protivili, a motiv je bio u činjenici da su bili siromašni.

Širenje franjevačkog djelovanja na području Bosanske vikarije nailazilo je na probleme koje je valjalo rješavati. Unatoč tome, ipak nisu izostali pozitivni rezul-tati. Suvremena izvorna svjedočanstva bi govorila u prilog zaključku kako je tada poraslo zanimanje za svećenički po-ziv na čitavom prostoru Vikarije, jer se vikar fra Bartolomej iz Alverne mogao lišiti usluga one subraće koja na bilo koji način više nisu bila pogodna propovije-dati katoličku vjeru krivovjercima i shiz-maticima kojih je bilo mnogo u granica-ma njegove vikarije. Podaci o tome nude

dvije zanimljivosti: prvu, što se kao ne-prikladne franjevačke misionare apostro-fi ra one koji su u Bosansku vikariju sti-gli iz različitih franjevačkih pokrajina, a drugu da se franjevački kadar počinje po punjavati domaćim ljudima – fratres ex natione Bosnensi. Njihova prednost nad strancima je nesumnjivo bila velika: dobro su poznavali sredinu, mentalitet i navike puka među kojim su djelovali,

poznavali su njegov jezik i lako su se mo-gli sporazumijevati i propovijedati im bez posrednika.

Okretanje franjevaca užem bosan-skom području, gdje je njihovo djelovanje bilo usmjereno na obraćenje sljedbenika dualističke Crkve bosanske nije narušilo unutrašnje odnose, iako je u polovici šez desetih godina XIV. st. mir u zemlji ugro zila pobuna dijela vlastele uz koju

Vrijeme franjevačkog zanosa

65siječanj 2007.

je pristao mlađi banov brat, knez Vuk. Iako je on u obraćanju papi pokušao u politički sukob unijeti vjerske elemente, ni po čemu se ne može zaključiti da je taj sukob imao vjersku pozadinu i obilježje vjerskog rata.

Ni u događajima koji su slijedili nema bilo kakvih naznaka da bi vjerska pri-padnost bila osnovom za pristajanje uz jednu od dviju suprotstavljenih strana. To potvrđuje isprava koju je ban Tvrtko između 1370. i 1374. izdao velikašu Stje-panu Rajkoviću zbog suzbijanja ugarske vojske koja je, pružajući pomoć knezu Vu ku, napredovala prema Bobovcu, ali stolnoga grada nije zauzela. Ban je sto ga darovao spomenutom velikašu tri se la, Čukle u Lašvi, Klopče u Brodu i Brlo-žnik u Usori. Jamac njegove sigurnosti i darovanih posjeda bila je Crkva bosan-ska i njezin vrhovni poglavar djed, što je potpuno u skladu s tadašnjom praksom pružanja zaštite, odnosno predavanja u ruke crkvene. U tome je bilo sasvim od-ređenog pravila, pa se kao jamac stečenih prava, povlastica i posjeda pojavljuju najviši predstavnici Crkve bosanske ili Katoličke crkve ovisno o tome kojoj je od njih pripadao velikaš kojega je tre-balo zaštititi. Kako se navodi u ispravi, ban je predao svog vjernog velikaša sa svim darovanim selima u vjeru djedovu i sve Crkve bosanske i svih krstjana. Ovdje pojam vjera djedova nije istovjetan poj-mu la fede bosignana, odnosno pojmu religija, nego ima značenje obećanja zaštite i jamstva koju Stjepanu Rajkoviću daje Crkva bosanska, njezin vrhovni po-glavar i svi krstjani. Tvrtko je predvidio kako bi se imali urediti odnosi između njega i njegova vjernog velikaša ako bi se on ogriješio o vjernu službu pod ko-jom su se podrazumijevale u cjelini sve obveze koje je vlastelin dugovao vladaru ili svom feudalnom gospodaru kojemu je neposredno bio podčinjen. Moguću nje-govu krivicu imali su utvrditi djed i dva strojnika u ime Crkve bosanske te trojica predstavnika bosanskog plemstva. Ban je vrlo obazriv prema mogućoj nevjeri svo-ga podanika te navodi da ga nikakvo zlo ne može zadesiti niti mu se zadana jam-stva mogu povući niti on može postati sužnjem.

Smirivanjem unutrašnjih prilika u zemlji prestale su stizati optužbe za kri-

vo vjerje na račun bana i njegovih po-danika, pa do kraja Tvrtkove vladavine više nije prijetila opasnost od pokre-tanja križarskog rata i upletanja u bo-sanske prilike sa strane, iako je sljedbe-nika Crkve bosanske još uvijek bilo na području države Kotromanića. Bosan-ski ban je ponovno postao osoba papina povjerenja te mu se Urban V. obraćao pi smom od 8. travnja 1370. tražeći od njega da onemogući udaju kćeri kneza Grgura Bribirskog za jednog od sinova kralja Vukašina Mrnjavčevića i pomogne da se ona vrati roditeljima. Kao smetnju tom braku papa je isticao vjerske razlo-ge. Papa je za samo nekoliko mjeseci iz temelja izmijenio svoje držanje prema bosanskom vladaru kojega u pismu kra-lju Ludoviku naziva njegovim poda ni-kom, a u pismu kraljici Elizabeti kaže za njega da je njezin brat, iako je on u oba slučaja u stvari plemeniti muž Tvrtko, ban bosanski, a u pismu kojim se njemu iz-ravno obraća on je ljubljeni sin, plemeniti muž Tvrtko, ban bosanski.

Od sedamdesetih godina XIV. st. ne ma suvremenih svjedočanstava o dje lo vanju Crkve bosanske i njezinih sljedbenika, ali je u porastu broj dokumenata u kojima se spominje napredovanje franjevačkog misionarskog rada, osobito u rubnim krajevima prema područjima pod vlašću Kotromanića. Upadljivo je da se u izvori-ma za velike franjevačke uspjehe ne napo-minje kako su oni postignuti nadmoćnim nastupom prema perfi dnim hereticima, kako je to spominjano u početku pede-setih godina XV. st. Nakon kratkotrajne i neuspjele misije u sjevernoj Bugar-skoj, franjevačko se djelovanje počinje usmjeravati na područje južne Ugarske, Bosne i njoj susjednih krajeva Dalmacije i Hrvatske. Tako se u godinama koje su slijedile nailazi na vijesti o misionarskom radu franjevaca u granicama teritorijal-no znatno uvećane države Kotromanića, gdje su na katoličku vjeru obraćali sljed-benike dualističke Crkve bosanske, ali i pripadnike Pravoslavne crkve kojih je bilo u pograničnim krajevima, osobito u Humu i Podrinju, krajevima koji su pred-stavljali nove stečevine bosanske države XIV. stoljeća.

Kako u promijenjenim prilikama okol nosti u kojima su franjevci djelovali u Bosanskoj vikariji nisu zadovoljavale,

bo sanski vikar fra Bartolomej iz Alverne je, u dogovoru s kraljem Ludovikom, po slao papi Grguru XI. u Avignon kao svoga izaslanika rođaka aragonskoga kralja Petra IV, fra Berengara koji je izvijestio papu kako u tadašnjoj državi Kotromanića nema župnih crkava ni župnika kojima je pripadalo obav ljanje duhovne službe tamošnjem puku. Da bi se takvo, po Katoličku crkvu, vr lo teško stanje popravilo, papa je na primljeno izvješće 22. lipnja 1372. od govorio bulom Salvatores Domini. Berengarovo se izaslanstvo može oci-jeniti uspješnim, jer je uskoro slijedilo podizanje franjevačkih samostana u različitim krajevima Vika rije.

Vijesti koje o tome svjedoče ipak ne govore o bosanskom državnom terito-riju, nego o krajevima pod upravom dru-gih vlasti. Tako je na primjer papa Grgur XI. dozvolio 16. lipnja 1372. franjevcima Bosanske vikarije da mogu podignuti dva samostana u području Rudnika, tada u posjedu župana Nikole Altomanovića, te jedan u gradu Glaž na granici Usore, ali pod vlašću kralja Ludovika. U istom se pismu spominje i podizanje još devet franjevačkih samostana u neimenovanim mjestima, za koje se uopćeno kaže da bi trebali biti sagrađeni u gradovima i kra-jevima u Bosni, Raškoj i Vlaškoj.

Sve nedoumice i problemi u samom radu time nisu nestali. Franjevački vi-kar uputio je papi više pitanja koja su proistjecala iz stanja u njegovoj Vikariji, a sam nije bio siguran kako bi se u tim problematičnim situacijama trebalo dr ža-ti. Tim pitanjima se pozabavila posebna komisija, a odgovor pape Grgura XI. poznat je u historiografskoj literaturi kao Dubia ecclesiastica fratris Bartholomaei de Alvernia. Navedeni dokument tiče se pastoralnih pitanja i problema s kojima su se franjevci u svom svakodnevnom mi-sionarskom radu suočavali. S tim u vezi valja upozoriti da je vikar fra Bartolomej iz Alverne, baš kao i papinsko povjeren-stvo, u uočavanju praktičnih problema i formuliranju pitanja, odnosno pružanju stručnih odgovora, imao na umu čitavo područje Bosanske vikarije u granicama koje su živjeli vjernici Katoličke i Pravo-slavne crkve te Crkve bosanske. O tome se mora voditi računa, jer je spomenuta Vikarija prostorom natkriljivala granice čak i teritorijalno znatno proširene sred-njovjekovne bosanske države XIV. st. Na crkvene prilike u Bosni odnose se oni dijelovi papinih odgovora u kojima se iz-rijekom spominju Bosnenses ili politički teritorij bosanske banovine. �

i vladarskih ambicija

VJERA

DRU[TVO

KULTURA

Godina X

XIV. �

Broj 274 �

Sarajevo, sije~anj 2006. �

Cijena 3,5 K

M (14 K

n) http://w

ww

.svjetlorijeci.ba

Godina X

XIV. �

Broj 275 �

Sarajevo, velja~a 2006. �

Cijena 3,5 K

M (14 K

n) http://w

ww

.svjetlorijeci.ba

Godina X

XIV. �

Broj 276 �

Sarajevo, o`ujak 2006. �

Cijena 3,5 K

M (15 K

n) http://w

ww

.svjetlorijeci.ba

VJERA

DRU[TVO

KULTURA

Godina X

XIV. �

Broj 277 �

Sarajevo, travanj 2006. �

Cijena 3,5 K

M (15 K

n) http://w

ww

.svjetlorijeci.ba

VJERA

DRU[TVO

KULTURA

Godina X

XIV. �

Broj 278 �

Sarajevo, svibanj 2006. �

Cijena 3,5 K

M (15 K

n) http://w

ww

.svjetlorijeci.ba

VJERA

DRU[TVO

KULTURA

Godina X

XIV. �

Broj 279 �

Sarajevo, lipanj 2006. �

Cijena 3,5 K

M (15 K

n) http://w

ww

.svjetlorijeci.ba

VJERA

DRU[TVO

KULTURA

Godina X

XIV. �

Broj 280/281 �

Sarajevo, srpanj/kolovoz 2006. �

Cijena 3,5 K

M (15 K

n) http://w

ww

.svjetlorijeci.ba

VJERA

DRU[TVO

KULTURA

Godina X

XIV. �

Broj 282 �

Sarajevo, rujan 2006. �

Cijena 3,5 K

M (15 K

n) http://w

ww

.svjetlorijeci.ba

VJERA

DRU[TVO

KULTURA

Godina X

XIV. �

Broj 283 �

Sarajevo, listopad 2006. �

Cijena 3,5 K

M (15 K

n) http://w

ww

.svjetlorijeci.ba

VJERA

DRU[TVO

KULTURA

Godina X

XIV. �

Broj 284 �

Sarajevo, studeni 2006. �

Cijena 3,5 K

M (15 K

n) http://w

ww

.svjetlorijeci.ba

VJERA

DRU[TVO

KULTURA

Godina X

XIV. �

Broj 285 �

Sarajevo, prosinac 2006. �

Cijena 3,5 K

M (15 K

n) http://w

ww

.svjetlorijeci.ba

VJERA

DRU[TVO

KULTURA

God

ina

XXV.

� B

roj 2

86 �

Sar

ajev

o, s

iječa

nj 2

007.

� C

ijena

3,5

KM

(15

Kn) h

ttp:

//w

ww

.svj

etlo

rijec

i.ba

VJERADRUŠTVOKULTURA