Download - Pejo Ćošković, Franjevačka djelatnost u srednjovjekovnoj bosanskoj državi i duštvu (serija priloga)
� Pi{e: Pejo ]O[KOVI]
Ljudi su oduvijek imali potrebu da
prekapaju po pro{losti kao po
nepreglednom odlagali{tu svega
{to je minulo u nadi da }e nakon
toliko vremena ondje ipak prona-
}i ba{ ono {to im je za njihove nakane
potrebno. Naj~e{}e je to neki podatak
koji svjedo~i o ljudima, prostoru i vre-
menu s kojima pojedinac ili {ira zajed-
nica `eli uspostaviti vezu i zapo~eti svoj
razgovor s povije{}u. Obi~no je za ta-
kav razgovor izazovnije uspostaviti ve-
zu sa {to je mogu}e vremenski uda-
ljenijim sugovornikom, jer ve}a distan-
ca obi~no prerasta u ja~i argument koji
se naj~e{}e pote`e kao dokaz za isprav-
nost tvrdnji i zaklju~aka do kojih je tra-
ga~ u svojim nastojanjima do{ao ili mu
je, mo`da, do njih toliko stalo da ih kao
povijesnu istinu nudi drugima. Toj su
praksi ~e{}e skloni autori skromnih zna-
nja o pro{losti, jer je njihov istra`iva~ki
pristup nagla{eno odre|en `eljom za
dokazivanjem onoga {to ve} odnekud
znaju, pa ih potreba da to ka`u i drugi-
ma nagoni da strasno pi{u. I oni to ~ine
bez ustru~avanja i nelagode, iako poru-
ke koje {alju nerijetko nisu u skladu sa
znanstvenoistra`iva~kim rezultatima.
Ni na{a bosanskohercegova~ka po-
vijest nije u tom smislu nikakvo za{ti-
}eno i zatvoreno podru~je. Naprotiv, i u
nas svakodnevno ni~u novi naslovi s
neupitnom povijesnom tematikom ali,
sa stajali{ta historiografskih saznanja,
vrlo problemati~nih poruka. Takvih se
radova u posljednje vrijeme pojavljuje
puno te ih je, zbog njihove brojnosti i
slabe pristupa~nosti, jer se objavljuju u
malim nakladama i po manjim mjesti-
ma, objektivno nemogu}e pratiti. ^ak
kad bi u tom situacija bila mnogo po-
voljnija, postavlja se pitanje {to biste sa
svim tim napisima, njihovim porukama
i istinama. Umjesto da se na njih poje-
dina~no osvr}e i upozorava na njihove
lo{e strane, na ovom mjestu ~ini se pu-
no korisnijim upoznati znati`eljnog ~i-
tatelja na stanje pisane rije~i o na{oj
pro{losti, kako bi se on u svemu tome
lak{e sna{ao. Za razumijevanje te si-
tuacije nije neva`no imati na umu da se
ve}i dio tih naslova pojavljuje izvan
znanstvenih ustanova, ~esto bez primi-
jenjene metodologije u radu, provede-
nog istra`iva~kog procesa u kojemu bi
prikupljena izvorna gra|a bila podvrg-
nuta kriti~koj ocjeni, a izvedeni zaklju~-
ci ne po~ivaju na izvornim svjedo~an-
stvima nego na sumnjivoj interpretaci-
ji i nisu bili podvrgnuti stru~noj ocjeni.
Zbog svega toga, s puno se razloga mo-
`e re}i da su mnogi od radova o na{oj
srednjovjekovnoj povijesti razli~ite
upotrebne vrijednosti, od pozornosti
vrijednih do potpuno bezvrijednih dile-
tantskih priloga.
Bez obra~unavanja s diletantima
Na{ prilog suradnji u mjese~niku
Svjetlo rije~i ne namjeravamo iz vi{e
razloga pretvoriti u tekst kojim bismo
se obra~unavali sa svim napisima koji
su na neku historiografsku temu napi-
sani ili bi se uskoro mogli pojaviti na
stranicama nekog glasila, ~asopisa ili
novina. Takva ambicija ne bi bila u
skladu s karakterom navedene revije i
prakti~nom potrebom da se na njezinim
stranicama pojavljuje tekst povijesnog
sadr`aja motiviran pozitivnim odnosom
prema vlastitoj pro{losti. Stoga bez op-
tere}enja `elimo u nastavcima koji
budu slijedili pratiti franjeva~ku djelat-
nost u srednjovjekovnoj bosanskoj dr-
`avi i dru{tvu, pristupaju}i joj kao jed-
noj od velikih tema bosanskohercego-
va~ke povijesti. Na izbor te velike teme
kao okvira unutar kojega bi se poku{a-
lo, kroz mo`da manje poznate pojedi-
nosti, pratiti u cjelini franjeva~ka nazo-
~nost i snala`enje u radu od dolaska na
podru~je srednjovjekovne bosanske
dr`ave do kraja srednjeg vijeka kad je
taj prostor u potpunosti bio uklju~en u
osmansku dr`avu, utjecala su barem
dva sna`na razloga. Prvi je sadr`an u
~injenici da se tekst objavljuje na stra-
nicama Svjetla rije~i, mjese~niku Fra-
njeva~ke provincije Bosne Srebrene,
drugi je samo logi~na posljedica, jer ni-
{ta nije prirodnije nego da se o franje-
va~koj pro{losti pi{e na stranicama vla-
stite revije, ba{ kao {to npr. povjesni-
~ari ili kemi~ari objavljuju tekstove u
svojim stru~nim ~asopisima. ^ak i da ne-
ma te uzajamnosti, franjevci su svojim
radom utisnuli sna`an biljeg bosanskom
srednjovjekovlju, kao {to su to primje-
rice u~inili i krstjani Crkve bosanske, s
tom razlikom {to su ovi u me|uvreme-
nu nestali s povijesne pozornice.
Franjeva~ka prisutnost u Bosni
Od dolaska u Bosnu franjevci su se
znali postaviti prema svim promjenama
64 svjetlo rije~i sije~anj 2006.
Bosansko srednjovjekovlje
Povijest umire od zaborava
Na prou~avanjedavno nestalih
franjeva~kihsamostana nagoninas `elja da se taj
potamnjeli diobosanskohercegova~ke
povijesti otrgne zaboravu
kroz koje je bosansko dru{tvo prolazilo
i osigurati sebi makar i minimalne uv-
jete za rad. To im je osiguralo djelova-
nje i nazo~nost do na{ih dana, pa je nji-
hova organizacija danas najstarija in-
stitucija u bosanskom dru{tvu koja svoj
rad nikad nije ugasila i jedina koja ima
korijene u za nas tako dalekom dobu
Stjepana II. Kotromani}a. Zbog svega
toga bosanski franjevci danas imaju
puno razloga da se zanimaju za svoju
najstariju pro{lost, a ona jednim dije-
lom pro`ima bosansko srednjovjekov-
lje, koje je od po~etka devedesetih go-
dina XIII. st. obilje`eno njihovom pri-
sutno{}u. Istina, materijalnih tragova
toga velikog doba danas nema mnogo, pa
o njemu s puno vi{e pojedinosti svje-
do~e pisani dokumenti razli~itog podri-
jetla, koji istra`iva~ima stoje na raspo-
laganju. U tom pogledu povjesni~ari
koji se zanimaju za njihovu djelatnost
nisu u nepovoljnom polo`aju prema oni-
ma koji se op}enito bave bosanskim
srednjim vijekom.
U namjeri da poklonimo pozornost
franjevcima i njihovoj ulozi u bosanskom
dru{tvu, radi cjelovitosti na{eg pregle-
da i razumijevanja njegove tematike,
neophodno je temu sveobuhvatno pra-
titi, zadr`avaju}i se vi{e na pojedinosti-
ma koje ozna~avaju va`ne trenutke u
njihovoj bosanskoj djelatnosti. Tako va-
`no mjesto u toj pri~i ima razja{njenje
okolnosti pod kojim su do{li u Bosnu
kao i prve godine malo poznatog rada,
koji je bio puno sna`niji nego se obi~no
misli. Pedesetak godina anonimnosti
prekinuto je uspostavom redovni~ke po-
krajinske organizacije poznate pod na-
zivom Bosanska vikarija. S obzirom na
tada{nje politi~ke i crkvene prilike na
tom {irem rubnom podru~ju, gdje su se
dodirivale jurisdikcije crkava, Zapadne
i Isto~ne te prostor za djelovanje izbo-
rila dualisti~ka Crkva bosanska, dava-
nje bosanskog imena novoj franjeva-
~koj pokrajini, koja je svojim opsegom
znatno nadilazila okvire teritorijalno pro-
{irene bosanske dr`ave Kotromani}a,
bilo je osobito va`no. Ono {to je u doba
dolaska franjevaca u Bosnu i na {ire
podru~je Bosanske vikarije bilo izraz
zanimanja Katoli~ke crkve za te pros-
tore, danas neodoljivo podsje}a na da-
lekovidno priznanje iskazano prije sve-
ga onima koje nazivamo bosanskim fra-
njevcima za sve njihove napore koje su
tijekom minulih stolje}a najprije ulagali
da bi pro{irili, a potom da bi odr`ali
katoli~ku vjeru u misijskim zemljama.
Nije sve bilo idili~no
Danas mnogima mo`e biti vrlo pou-
~no golemo iskustvo koje su stekli svo-
jim radom kao i razvijena sposobnost
da se dobro postave u konkretnim okol-
nostima, a one ni u srednjem vijeku ni-
su bile istovjetne u svim vremenima i u
svim krajevima prostrane Bosanske
vikarije. Za nas je ovom prilikom puno
zanimljivije pratiti njihovo pojavljiva-
nje kroz one primjere koji se izravno
ti~u dana{njeg bosanskohercegova~kog
prostora na kojemu se njihova redovni-
~ka organizacija sa~uvala. Zato svoje
posebno mjesto u nastavcima koji }e
slijediti imaju vijesti o njihovim bliskim
vezama s bosanskim vladarom, poput
onih koje je s banom Stjepanom II. Ko-
tromani}em odr`avao vikar fra Peregrin
Saksonac, ali i one koje svjedo~e kako
na toj relaciji sve nije uvijek bilo idili-
~no, odnosno kako su bosanske prilike
posebne i zahtijevaju puno obzira kome
se ponekad daje prednost pred strogo-
}om propisa, kako to pokazuje za{tita
koju je kralj Tvrtko II. pru`io jaja~kim
franjevcima kad su se na{li na udaru
reformatorskih mjera vikara fra Jakova
Markijskog. Ponekad su u `aru svoga
djelovanja znali pokazati nestrpljivost
koja im je donosila neugodnosti, poput
onih koje su imali s kraljem Toma{em
od kojega su u po~etku vladavine o~eki-
vali odlu~niji nastup prema pripadnici-
ma Crkve bosanske. Ipak, takve situaci-
je su rijetkost, a dobri njihovi odnosi
pravilo, {to je za posljedicu imalo pru-
`anje materijalne potpore njihovu radu.
Izvori potvr|uju da je kralj pru`ao
materijalnu pomo} franjevcima, da im
je darivao zemlje i kmetove, pa je u nji-
hovim samostanima bilo nebrojeno ko-
nja kojima su se fratri slu`ili kad je tre-
balo dijeliti stanovni{tvu sakramente.
O njihovoj prihva}enosti u bosan-
skom dru{tvu svjedo~e dubrova~ki po-
daci koji su uglavnom financijske na-
ravi i govore o materijalnoj strani nji-
hova polo`aja. Veze s poslovnim Du-
brov~anima kojih je bilo puno u Bosni u
skladu su s franjeva~kom orijentacijom
na gradove u kojima se odvija inten-
zivniji `ivot. Oni su na vrijeme osjetili
va`nost grada, {to je istaknuto u pole-
mi~kom spisu kroz razgovor katolika i
krstjanina, kad je katolik slavodobitno
zaklju~io da je vjera u gradovima, gdje
su biskupi i u~eni ljudi, a da sljedbeni-
ci Crkve bosanske borave u brdima i
{umama me|u grmljem.
U ozra~ju tih za Bosnu novih ideja
koje su franjevci donosili iz razvijenijih
zapadnoevropskih sredina u kojima su
bili ro|eni ili su se {kolovali, njihova
nazo~nost bila je vrlo va`na. Oni su br-
zo stekli povjerenje poslovnih ljudi, koji
su im se obra}ali u razli~itim prilikama,
navra}ali u njihova svrati{ta, obdarivali
ih materijalnim dobrima u svojim opo-
rukama.
Neophodno bi bilo prikazati franje-
va~ku teritorijalnu organizaciju kroz
kustodije i pojedine samostane koji su
tijekom srednjeg vijeka bili podignuti.
Svi oni nemaju jednaku va`nost, niti su
imali podjednako vrijeme djelovanja, pa
su i na{a dana{nja znanja o njima vrlo
neujedna~ena. O poznatijima od njih
zna se vi{e, a o ostalima neusporedivo
manje. Iz dana{nje retrospektive zani-
manje za prve je po sebi razumljivo, a
na prou~avanje davno nestalih samo-
stana nagoni nas `elja da se taj potam-
njeli dio bosanskohercegova~ke povi-
jesti otrgne zaboravu. Zaborav je bolest
od koje umire povijest i sve ono {to je u
njoj pohranjeno. Mi svakim danom za-
kora~ujemo kroz otvorena ulazna vrata
pro{losti. �
sije~anj 2006. svjetlo rije~i 65
Neophodno bi bilo prikazati
franjeva~ku teritorijalnu organizaciju
kroz kustodije i pojedine samostane koji su
tijekom srednjeg vijeka bili podignuti.
Svi oni nemaju jednaku va`nost,
niti su imali podjednako
vrijeme djelovanja, pa su i
na{a dana{nja znanja
o njima vrlo neujedna~ena
� Pi{e: Pejo ]O[KOVI]
Jo{ u doba kasne antike crkvena or-
ganizacija pokrivala je podru~je da-
na{nje Bosne i Hercegovine na ko-
jemu je bilo uspostavljeno vi{e bi-
skupija. Vi{estoljetno pusto{enje tih
podru~ja u doba velike seobe naroda
zavr{ilo je potpunim slomom rimske
vlasti i zamiranjem crkvenog `ivota,
{to se osje}alo u rastrojstvu crkvene or-
ganizacije. Ostaci stare dru{tvene
strukture, zate~eno romanizirano i
kristijanizirano stanovni{tvo, nisu imali
snage za obnovu ni politi~ke vlasti ni
crkvenog `ivota. U oba slu~aja trebalo
je pri~ekati da to bude u stanju u~initi
novonaseljeno stanovni{tvo koje je naj-
prije stvorilo svoje dr`ave, a potom je
bilo spremno prihvatiti kr{}anstvo.
Smjena neukogbosanskog biskupa
Iako nema sumnje da je na podru~ju
dana{nje Bosne i Hercegovine djelova-
lo vi{e biskupija podlo`nih jurisdikciji
Rimske crkve, do pojave crkvene orga-
nizacije s bosanskim imenom trebalo je
pri~ekati. Tek od polovice XII. stolje}a
spominju se u vrelima bosanski biskupi
koji, osim biskupa Danijela s kraja XII.
i u prvoj polovici XIII. st., odreda nose
narodna imena (Vladislav oko 1141,
Milovan oko 1151, Radogost, suvreme-
nik pape Celestina III, Dragonja, posve-
}en 1209, Vladimir, suvremenik dubro-
va~kog nadbiskupa Leonarda od oko
1203-20. i Bratoslav, posve}en prije 1252).
Kasno spominjanje katoli~ke Bosanske
biskupije u izravnoj je vezi s kasnim
javljanjem bosanskog imena za zemlju i
nestalnim politi~kim prilikama kroz
koje je njezina ranosrednjovjekovna po-
vijest prolazila. Kratka razdoblja poli-
ti~ke samostalnosti prekidana duljim
rasponima strane vlasti nisu mogla pru-
`iti priliku uspostavi trajnije crkvene
organizacije u tom grani~nom podru~ju
na kojemu su se pro`imali utjecaji Isto-
ka i Zapada. Jurisdikciju Zapadne crkve
nitko nije dovodio u pitanje, ali slaven-
ski jezik u liturgiji, te isto~ni obred i
mona{tvo udaljavali su je od Rima. Uosta-
lom, zamjerka upu}ena bosanskom
biskupu nepoznata imena koji je svrg-
nut 1232. odnosila se na njegovo ne-
znanje latinskog jezika i zanemarivanje
vjerskih obreda (slu`enje sv. mise, dije-
ljenje sakramenata, nepoznavanje for-
me u kojoj se vr{i kr{tenje i dr.), a bo-
sanski redovnici okupljeni na Bilinu Po-
lju 1203. izjavljuju da su na zao glas
do{li zbog shizme. Smjena neukog bo-
sanskog biskupa i dovo|enje na njego-
vo mjesto u~enih dominikanaca u oso-
bama realnijeg Ivana Nijemca (Iohan-
nes Teutonicus iz Wildeshausena), koji
se ubrzo odrekao biskupske ~asti i am-
bicioznijeg Ponse, koji je, istina po~eo
graditi katedralu i kaptol, ali napustiv{i
Bosnu, zadr`ao je biskupski naslov ko-
riste}i se njima i nakon {to se skrasio u
\akovu (u Slavoniji se nalazio ve} 1247).
Slijed doga|aja brzo je pokazao neuspje-
lim rje{enje bosanskih crkvenih prilika
koje su ozbiljno izmicale Rimskoj kuriji
i ugarskom dvoru. Zadr`avanje biskup-
skog naslova onemogu}ilo je prorimskoj
slavenskoj struji me|u bosanskim sve-
}enstvom da vrati izgubljeni polo`aj i
obnovi crkvenu vlast koja je odlaskom
biskupa i njegova kaptola ostala ispra-
`njena. Takva je ideja u Bosni o~ito po-
stojala, na {to upu}uje dubrova~ki poda-
tak po kome je takav biskup nepoznata
imena spominjan kao `iv 1252. godine.
Stvaranje Bosanske crkve
Skori su doga|aji pokazali da je ka-
toli~ka inicijativa u Bosni potrajala koli-
ko i nazo~nost ugarske vojske, a nastalo
stanje u zemlji nakon njezina povla~e-
nja iskoristila je druga struja me|u bo-
sanskim sve}enstvom koja je bila pod
64 svjetlo rije~i velja~a 2006.
Bosansko srednjovjekovlje
Korijeni kr{}anstva na podru~ju
dana{nje BosneS
tefa
n D
rag
utin
Na podru~judana{nje Bosne
i Hercegovinekr{}anstvo je bilo
uhvatilo ~vrste korijene puno prijedolaska franjevacau te krajeve potkraj
XIII. stolje}a
utjecajem dualisti~kih shva}anja. Ona
je zadr`ala ime katoli~ke ecclesiae bos-
nensis, u obliku Crkva bosanska, i spor-
ni naziv krstjani za pravovjerne redov-
nike Bilinopoljske izjave iz 1203. Tako
je spajanjem organizacijskog okvira
prethodne katoli~ke Bosanske biskupije
s dualisti~kim u~enjem i novim ustrojem
zapo~elo djelovanje nove crkvene orga-
nizacije u Bosni, dualisti~ke Crkve bo-
sanske, koja je prekinula veze s Rim-
skom crkvom. Ja~anje njezina polo`aja
i uloge u bosanskoj dr`avi rezultiralo je
u susjednim krajevima `eljom da se
njezin utjecaj suzbije. Istina, takve ideje
nisu prvotno potekle iz Bosne u u`em
smislu, od bosanskog vladara, ugarskog
vazala bana Prijezde ili njegova sina i
nasljednika bana Stjepana I. Kotroma-
na, nego se pripisuju biv{em srpskom
kralju Stefanu Dragutinu. On je nakon
gubitka srpskog prijestolja 1282, naj-
ranije u drugoj polovici 1284. kao zet
ugarske vladarske ku}e (o`enjen je bio
Katarinom, k}eri kralja Stjepana V) do-
bio na upravu sjeveroisto~nu Bosnu te
dana{nju Ma~vu (onostrani Srijem) i
Beograd, a na po~etku devedesetih go-
dina XIII. st. svojoj vlasti pripojio je i
Brani~evo. Osim toga, te godine je udao
k}er Elizabetu za Stjepana, sina i na-
sljednika bosanskog bana Prijezde I.
Za na{u temu va`no je istaknuti da
je na ~itavom tom podru~ju vodio vla-
stitu crkvenu politiku i odr`avao dobre
odnose s papom Nikolom IV. (1288-92),
koji se kao poglavar Rimske crkve puno
zauzimao za uspostavu crkvenog jedin-
stva te je po izaslanicima fra Marinu i
Ciprijanu uputio kralju Dragutinu, kra-
lju Milutinu i njihovoj majci Jeleni, k}e-
ri latinskog cara Balduina II., pisma ko-
jima ih je pozivao da svoju zemlju i puk
privedu jedinstvu i priznaju papinsku
vlast. Kraljici majci je dopustio da za
svoga ispovjednika mo`e uzeti fra Niko-
lu de Vosica ili nekog drugog franjevca.
Prvi kontakti u tom pogledu nisu puno
obe}avali. Ali se uskoro pokazalo da je
Stefan Dragutin, koji se suo~avao s jakim
dualisti~kim pokretom u dijelu Bosne
pod svojom vla{}u, odlu~io uz pomo}
katoli~kih redovnika zaprije~iti dalje {i-
renje bosanskog krivovjerja. Stoga se
obratio papi Nikoli IV. putem svoga iza-
slanika barskog arhi|akona Marina @a-
reti}a (Zareti}a), mole}i ga da mu uputi
sposobne misionare, jer u njemu podlo-
`nim bosanskim krajevima ima puno
svijeta koji je zapao u krivovjerje. Za
obra}anje tih heretika bili su potrebni
sve}enici koji bi, uz druge vrline, po-
znavali i jezik tamo{njeg puka. Papa je
pozitivno odgovorio na Dragutinove
molbe te je 23. o`ujka 1291. uputio pi-
sma Stjepanu Dragutinu, kraljici majci
Jeleni, provincijalu Franjeva~ke provin-
cije Slavonije (obuhva}ala je hrvatski
prostor te se u literaturi naziva Franje-
va~ka provincija Hrvatske) i franjevci-
ma koje }e on odrediti da kao istra`itelji
krivovjerja po|u u Bosansko kne{tvo (in
Principatu Bosnae). Naravno, to Bosan-
sko kne{tvo nije istovjetno s bosan-
skom srednjovjekovnom dr`avom, kojom
je nastavio vladati ~lan doma}e dinastije
u osobi malo poznatoga bana Stjepana
I. Kotromana, nego onom njezinu dijelu
za koji se izrijekom ka`e da je tada bio
podlo`an Stefanu Dragutinu (in parti-
bus Bosnae tuae ditionis subiectis).
Prvi franjevci u Bosni
Papa je udovoljio tim Dragutinovim
molbama tako {to je naredio provinci-
jalu franjeva~ke provincije u susjednim
hrvatskim krajevima (provintia Sclavo-
niae) da kao istra`itelje krivovjerja po-
{alje srijemskome kralju dvojicu franje-
vaca koji su uzorna `ivota i vrlo u~ena
u teolo{kim pitanjima te vi~na jeziku
tamo{njeg puka. Ipak, sam Nikola IV.
kao da nije vjerovao da }e se oni tamo
uspjeti odr`ati te je predvidio da se u slu-
~aju njihova povratka u mati~nu pro-
vinciju zbog bolesti ili iz nekih drugih
razloga Dragutinu po{alju druga dvoji-
ca franjevaca. Strahovanja su se poka-
zala neutemeljenim. Franjevci su se otpo-
~etka dobro postavili, pa je njihov rad
stao davati trajnije plodove.
Dragutinova briga za vjerska pitanja
na podru~jima koja je dobio na upravu
na{la je mjesto u njegovu `ivotopisu
(@itiju) arhiepiskopa Danila II, koji hvali
njegove napore {to je na kr{}anstvo ob-
ratio mnoge od heretika. U historiogra-
fiji se pod pravom vjerom uglavnom
podrazumijevalo pravoslavlje, uostalom
od pravoslavnog dostojanstvenika je i
potekla pohvala. Ako te podatke stavi-
mo u {iri okvir poznatih crkvenih prili-
ka, tada navedeno uvjerenje dijela po-
vjesni~ara ne izgleda tako sigurno. Nai-
me, sam `ivotopisac obra}ene heretike
naziva bosanskim imenom, dakle misli
na pripadnike Crkve bosanske, obra}e-
nje kojih je bilo povjereno franjevcima,
pa ni vjera na koju su trebali biti vra}e-
ni nije mogla biti pravoslavna nego
katoli~ka.
Misionarsko djelovanjefranjevaca
Te pojedinosti vrlo su va`ne za razu-
mijevanje crkvenih prilika na {irem bo-
sanskohercegova~kom podru~ju, koje je
potkraj XIII. i u prva dva desetlje}a XIV.
st. bilo druk~ije politi~ki organizirano.
Vlast Prijezdina nasljednika bila je sku-
~ena gubitkom Usore, a poslije su ve}im
dijelom Bosne zavladali mo}ni ~lanovi
iz obitelji knezova Bribirskih, ban
Pavao, njegov brat Mladin I. sin Mladin
II. Ban Pavao se od 1305. nazivao go-
spodarom cijele Bosne (dominus tocius
Bosne), a brat i sin nosili su naziv bo-
sanskog bana. Ban Pavao je poznat kao
za{titnik franjevaca i osniva~ vi{e njiho-
vih samostana (npr. u Bribiru i Skra-
dinu). Nije stoga isklju~eno da su pod
njegovom za{titom franjevci pro{irili
djelovanje i na podru~je Bosne koje su
Bribirski kontrolirali. Takva mogu}nost
~ini se potpuno izvjesnom nakon pogi-
bije brata mu Mladina 1304, za ~iju su
smrt, prema Bribirskom nekrologiju,
izravno bili optu`eni patareni.
To bi ukratko bila politi~ka pozadina
u koju bi valjalo smjestiti pojavu franje-
vaca, mada izvorna gra|a ne govori pu-
no o crkvenim prilikama toga doba. Za
razumijevanje pitanja dolaska franjeva-
ca u Bosnu, i vezivanje tog doga|aja uz
kralja Dragutina, jasno upu}uje na za-
klju~ak kako banska Bosna, tako bismo
nazvali onaj njezin dio koji je ostao pod
upravom bana Stjepana I., nije mogla s
pozivom Stefana Dragutina imati ne-
posredne veze. Ipak, vezivanje dolaska
franjevaca u Bosnu uz njegovo ime, pod-
razumijeva njihovo misionarsko djelo-
vanje na suzbijanju daljeg {irenja duali-
sti~kog krivovjerja koje je bilo oja~alo u
bosanskoj dr`avi kojom je vladao ban
Stjepan I. Kotroman. U tom smislu njihov
nastup pokrivao bi Usoru i Soli, odno-
sno podru~je sjeveroisto~ne Bosne. �
velja~a 2006. svjetlo rije~i 65
Dragutinova briga za vjerska pitanja na podru~jima koja
je dobio na upravu na{la je mjesto u njegovu `ivotopisu
(@itiju) arhiepiskopa Danila II, koji hvali njegove napore
{to je na kr{}anstvo obratio mnoge od heretika
� Pi{e: Pejo ]O[KOVI]
Izvorna gra|a ne nudi potpuno ne-
dvosmislen odgovor na pitanje kojim
se smjerom kretao razvoj crkvenih
prilika u onom dijelu Bosne koji je
ostao pod vla{}u doma}eg vladara,
bana Stjepana I. Kotromana. Ipak, o~i-
ma suvremenika na to se pitanje uglav-
nom gleda kroz prizmu ja~anja dua-
listi~kog pokreta na ~elu s nedavno
ustanovljenom Crkvom bosanskom i
uzmakom pravovjernog kr{}anstva.
Takvo mi{ljenje odra`ava vi{e dokume-
nata iz prva dva desetlje}a XIV. st. U
godinama u~vr{}ivanja vlasti napulj-
skog An`uvinca Karla I. Roberta, bo-
sanske politi~ke i crkvene prilike nisu
na sebe svra}ale osobitu pozornost,
iako ima nagovje{taja da su prolazile
kroz dramati~ne preokrete.
Po~etak borbe protiv heretika
Uznemiruju}e podatke o crkvenim
prilikama u Bosni i njezinu susjedstvu
prvi je iznio papa Bonifacije VIII, koji je
suvremenicima bio poznat kao prista{a
politike napuljskog dvora te se trudio
da Karlu osigura ugarsko prijestolje.
Papa je 30. svibnja 1303. pisao kalo-
~kom nadbiskupu Stjepanu i svim dru-
gim crkvenim dostojanstvenicima u
Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu kako je
saznao da hereti~ka opa~ina raste u Bo-
sanskoj Banovini i drugim, napose pri-
morskim krajevima kalo~ke nadbisku-
pije te im je stoga nalo`io da po kanon-
skim propisima postupe protiv heretika
i patarena, a ako bude potrebno da u
pomo} pozovu i svjetovnu vlast. U vezi
s ovim navodom valja upozoriti da je
papa ispravno postupio kad je rje{ava-
nje crkvenih pitanja na podru~ju tada-
{nje bosanske dr`ave povjerio kalo~kom
nadbiskupu, jer je njegovoj jurisdikciji
papa Inocent IV. jo{ 1247. podlo`io Bo-
sansku biskupiju.
Papin je postupak, me|utim, imao i
politi~ku te`inu. Ve} smo spomenuli ka-
ko je Bonifacije VIII. slovio kao podupi-
ratelj politike napuljskih An`uvinaca te
je u tom pogledu pripadao taboru onih
koji su pomogli Karlu I. Robertu da do-
|e na ugarsko prijestolje, a me|u njima
su bili i mo}ni hrvatski knezovi Bri-
birski, koji su u pozadini prijestolnih
sukoba {irili podru~je svoje vlasti.
Osvajanjem dijelova bosanskog dr`av-
nog teritorija prekora~ili su granice hr-
vatsko-ugarskog kraljevstva, gdje im,
unato~ rodbinskim vezama s pojedinim
velika{kim rodovima poput Stipani}a,
poslije glasovitih Hrvatini}a, uspostava
vlasti nije tekla bez ozbiljnog otpora.
Ima li se sve to u vidu, ~ini se razlo-
`nim pretpostaviti kako je papa svojim
pismom crkvenim vlastima u Hrvatsko-
-Ugarskom Kraljevstvu `elio pomo}i kne-
zovima Bribirskim da u~vrste svoju
vlast u primorju i Bosni.
Vezano uz Bosnu, treba spomenuti
poku{aj pape Bonifacija VIII. da Bosan-
sku banovinu uklju~i u hrvatsko-ugar-
ski politi~ki prostor tako {to je poseb-
nim pismom naredio kaptolu Bosanske
biskupije da sve~ano proglasi nasljedno
pravo kralja Karla I. Roberta na ugarsko
prijestolje. Bosanski kaptol je doista 6.
kolovoza 1303. objavio ispravu kojom
se Karlo progla{ava pravnim nasljed-
nikom Ugarskog kraljevstva, a potpisali
su je bosanski biskup Nikola te kanoni-
ci, prepo{t Ivan, kustod Mihovil i kan-
tor Grgur. Da ne bi bilo zabune, jasno je
da se u pismu ne govori o kaptolu koji
bi imao sjedi{te u Bosni, onom koji je
svojedobno gradio ban Ninoslav, nego o
kaptolu Bosanske biskupije koji se ve}
pola stolje}a nalazio u \akovu.
Politi~ka pozadina ~uvanja vjere
Papine politi~ke zamisli nisu bili sprem-
ni pratiti predstavnici crkvene vlasti
kojima se obra}ao, pa su Bribirski i dalje
imali ozbiljnih problema s odr`anjem
svoje vlasti u Bosni. Potvrdu tome pru-
`aju vijesti o dr`anju kneza Hrvatina
64 svjetlo rije~i o`ujak 2006.
Bosansko srednjovjekovlje
Sve je u znaku (i{)~eznu}a
O djelovanju franjevaca u Bosni
u XIV. stolje}u nema podataka
niti se mogu nazrijeti pozitivni
tragovi njihove pastoralnenazo~nosti
Osta
ci B
rib
irsk
og
sam
osta
na
Stipani}a kao i podatak ljetopisca Mihe
Madijeva iz lipnja 1304. kojim je zabi-
lje`ena vijest o nasilnoj smrti bosanskog
bana Mladina I. za koju se izrijekom
optu`uju patareni.
Nema sumnje da vijest o Mladinovoj
pogibiji ima izrazito politi~ku pozadinu
i motivaciju, jer lako se mo`e zamisliti,
a navedena primjedba to potvr|uje, da
je bribirska vlast u Bosni imala `estokih
protivnika, a oni nisu nu`no morali biti,
niti su, doista, bili raslojeni po vjerskoj
pripadnosti. U osnovi tih doga|aja nije
rje{avano pitanje crkvene pripadnosti i
ispravnosti vjerskog nauka nego pri-
hva}anja vlasti koja je podanicima bo-
sanske dr`ave bila strana. To je izrazito
politi~ko pitanje pa izbor istomi{ljenika
i saveznika, odnosno mogu}ih protivni-
ka valja mjeriti tim kriterijima.
Modeli isklju~ivosti u to doba bili su
dobro razra|eni, a po~ivali su na termi-
nologiji posu|enoj iz duhovnog `ivota i
postupaka kojima se izra`ava politi~ka
volja predstavnika sredi{nje ili lokalne
vlasti. Stoga postupci nositelja vlasti
~esto nisu bili u skladu s duhovnim po-
trebama, nego su te potrebe na svoj
na~in shva}ali i svojim nastupima os-
tvarivali. To je otvaralo tako velik pro-
stor za djelovanje da su se u njemu mo-
gli sretati i kri` i ma~ i spasenje du{e i
nemilosrdna osuda na zemaljsku pro-
past. Sve je bilo podre|eno da suvre-
menike podsjeti kako ih na kraju puta
~eka obe}ana nagrada ili zaslu`ena
kazna, {to se izra`avalo slikom raja i
slikom pakla. Raj je ostajao nedohvatlji-
vo tajanstven, a pakao realno prisutan.
[to je bosanski ban Stjepan I. podu-
zimao na polju crkvene politike u ze-
mlji, danas se ne mo`e pouzdano utvr-
diti. ^ini se razlo`nim pretpostaviti da
je suvi{e bio zaokupljen nastojanjima
da sa~uva prijestolje da bi se, uz te
brige, mogao baviti vjerskim prilikama.
U starijoj historiografskoj literaturi za
potvrdu te{kog stanja Katoli~ke crkve u
Bosni u drugom desetlje}u XIV. st. na-
vodi se izvje{taj papinskog nuncija Ru-
fina de Civinio koji je pisao o kupljenju
crkvene desetine na podru~ju Hrvat-
sko-ugarskog kraljevstva za 1317-1320.
Istina, crkvenoj vlasti u Ugarskoj, vi-
djeli smo, bila je podvrgnuta i Bosanska
biskupija, u samom po~etku sa sjedi-
{tem u Bosni, a kasnije u \akovu. Sva-
kako je zanimljiva ta izjava po kojoj se
Bosanska biskupija i njezino stolno
mjesto nalaze blizu shizmatika i gotovo
su razru{eni te, po njemu, u tome treba
tra`iti obja{njenje {to se visina sakup-
ljenog novca penjala tek na ne{to vi{e
od {est maraka. Prema stilizaciji i mje-
stu na kojemu je u izvje{}u zabilje`en
navedeni podatak slijedilo bi da je iz-
vjestitelj imao na umu isto~nu Slavo-
niju i \akovo kao aktualno sjedi{te
Bosanske biskupije, a ne staro biskup-
sko sjedi{te u samoj Bosni. U tom smi-
slu navedeni podatak ne bi odra`avao
crkvene prilike na podru~ju srednjo-
vjekovne bosanske dr`ave.
Religioznost u raspadu
Puno dramati~nije, a da se obavije-
sti sigurno odnose na Bosnu, pisao je 18.
srpnja 1319. banu Mladinu II. o tim
pitanjima papa Ivan XXII. Tom prilikom
papa navodi kako je iz pouzdanih izvora
saznao da je Bosna zbog nemara upra-
viteljâ zapala u takvu nevjeru da su u
njoj crkve zapu{tene, sve}enstvo isko-
rijenjeno, da se izruguju Kristove sve-
tinje, ne po{tuje kri`, ne dijeli pri~est, a
u nekim krajevima ne zna se ni za
kr{tenje. Da bi se to `alosno stanje po-
pravilo, papa je nalo`io banu Mladinu
II. da iz Bosne istrijebi to zlo i uspostavi
pravu vjeru jer - zanimljivo je papino
obja{njenje - tek tada }e ban mo}i sa-
vladati svoje neprijatelje kad u zemlji
uni{ti protivnike Kristova kri`a.
Analizirani podaci dali bi solidnu
podlogu za zaklju~ak kako se polo`aj
ostataka Katoli~ke crkve u Bosni i dalje
pogor{avao te da do dvadesetih godina
XIV. st. u zemlji nije bilo snaga koje bi
bile kadre zaustaviti posvema{nje pro-
padanje. O franjevcima u Bosni za bana
Stjepana I. i u po~etku vladavine njego-
va nasljednika bana Stjepana II. Ko-
tromani}a nema podataka niti se mogu
nazrijeti pozitivni tragovi njihove pas-
toralne nazo~nosti. U takvim okolnosti-
ma zasluge za obra}anje bosanskih
heretika stekao je, kako smo vidjeli, sri-
jemski kralj Stefan Dragutin, ali ni fra-
njevci koji su stigli na njegov poziv nisu
svojim djelovanjem prelazili granice
zemalja kojima je on vladao. Tako se re-
zultati borbe protiv rastu}e bosanske
hereze mogu vezati samo uz podru~je
sjeveroisto~ne Bosne, odnosno Usore i
Soli, koje je dobio na upravu.
Je li tim putom krenuo i ban Mladin
II. nakon papina pisma iz 1319. te{ko je
re}i, jer izvori o tome ne govore. Takvu
mogu}nost dopu{tala bi poznata ~inje-
nica da su Bribirski odr`avali srda~ne
odnose s franjevcima na podru~ju svo-
jih zemalja, ban Pavao im je sagradio
samostane u Bribiru i Skradinu, njego-
va sestra Stanislava uz pomo} bra}e
podigla je samostan klarisa u Bribiru,
ban je dao sagraditi i crkvu sv. Ivana
Krstitelja uz samostan sv. Elizabete na-
suprot gradu Skradinu, koju je njegova
supruga darovala franjevcima, a sin
Mladin II. je uz nju 1319. dao sazidati
samostan. Na temelju tih podataka mo-
glo bi se o~ekivati da su ih uklju~ili u
rad na suzbijanju krivovjerja u bosan-
skim podru~jima kojima su ovladali, ali
ni oni im nisu mogli osigurati nesme-
tano djelovanje u krajevima koji su
ostali pod kontrolom bana Stjepana II.
Va`no je napomenuti da kroz to tri-
desetogodi{nje krizno razdoblje u po-
vijesti Katoli~ke crkve u Bosni, ~lanovi
vladarske ku}e nisu mijenjali svoju
vjersku i crkvenu pripadnost. Na po-
~etku vladavine Prijezdinih sinova, ba-
nova Stjepana I. i Prijezde II, papa
Nikola IV. je ra~unao na njihovu pot-
poru preporu~iv{i im 23. srpnja 1290.
svoga legata, gubijskoga biskupa
Benevenuta de Urbeveteri. Tridesetak
godina poslije, kad je mladi ban stasao
za `enidbu papa ga je trebao oslobo-
diti zapreke srodstva s ku}om koru-
{kih grofova Ortenbur{kih. Pritom bo-
sanskom banu nisu postavljani nikakvi
zahtjevi za valjano sklapanje crkvenog
braka s jednom katolkinjom. Umjesto
toga, isticana su pozitivna o~ekivanja
u radu na suzbijanju dualisti~ke here-
ze u Bosni, kojoj Stjepan II., o~ito, nije
pripadao. �
o`ujak 2006. svjetlo rije~i 65
Uznemiruju}e podatke o crkvenim
prilikama u Bosni i njezinu susjedstvu
prvi je iznio papa Bonifacije VIII, koji je
suvremenicima bio poznat kao prista{a
politike napuljskog dvora te se trudio
da Karlu osigura ugarsko prijestolje
Preuzimanjem pune odgovornosti
za promicanjekatoli~ke vjere
u dr`aviKotromani}a
te organiziranjemmisionarskog
rada u tim krajevima
franjevci su stvorili uvjete za uspostavu
Bosanske vikarije
� Pi{e: Pejo ]O[KOVI]
Promjena politi~kih prilika izazva-
nih slomom bribirske svemo}i u
Hrvatskoj i Bosni te uklanjanje
bana Mladina II. s politi~ke scene,
odrazili su se na polo`aj bana Stje-
pana II. Kotromani}a i ja~anje njegove
dr`ave. Te promjene na unutarnjem pla-
nu pratilo je prestrojavanje dijela bo-
sanskih podanika, napose me|u Stipa-
ni}ima – poslije poznatim Hrvatini}ima
– najmo}nijim velika{ima u Donjim
Krajima, grani~nom podru~ju prema
Hrvatskoj. Rodbinske veze s knezovima
Bribirskim i polo`aj njihovih zemalja
stavili su ih pred veliku ku{nju da biraju
izme|u hrvatskih velika{a ~ija se vlast
slama i ambicioznog bana, koji je u
svemu tome sudjelovao. Da izbor nije
bio nimalo lak, govore suvremena svje-
do~anstva po kojima su se jedni prik-
lonili banu, a drugi su ostali vjerni
hrvatskoj gospodi. Ti doga|aji osobito
su va`ni za razumijevanje crkvenih pri-
lika u dr`avi Kotromani}a od dvadese-
tih godina XIV. stolje}a, kad se u izvor-
noj gra|i u ulozi jamca javlja Crkva bo-
sanska sa svojom hijerarhijom i vrhov-
nim poglavarom – djedom. S obzirom na
to da je u sredi{tu na{eg zanimanja fra-
njeva~ka nazo~nost i djelatnost u Bosni,
vrijedno je istaknuti da ona u to doba
ulazi u sferu zanimanja franjevaca.
Prvi pouzdani podaci o tome vezani
su uz ime fra Fabijana Motovunjanina,
koji je polovicom dvadesetih godina XIV.
st. bio istra`itelj krivovjerja u Franjeva-
~koj provinciji Slavoniji, koju povjesni-
~ari obi~no nazivaju hrvatskim imenom.
Njegove istra`iteljske ovlasti protezale
su se i na podru~ja pod vla{}u Stjepana
II. Kotromani}a, {to se mo`e zaklju~iti
iz pisma kojim je 5. lipnja 1325. papa
Ivan XXII. preporu~io fra Fabijana i
njegove pomo}nike hrvatsko-ugarskom
kralju Karlu I. Robertu te bosanskom
banu i njegovoj majci banici Elizabeti.
Organizacijski gledano, ta ~injenica je
va`na zato {to potvr|uje da je i bosan-
ski dr`avni teritorij bio obuhva}en spo-
menutom franjeva~kom provincijom.
Takva redovni~ka organizacija bila
je u skladu s poimanjima o politi~koj
podre|enosti tog prostora. U toj terito-
rijalnoj pro`etosti i podudarnosti nadle-
`nosti i interesa, postaje puno jasnije
{to se papa najprije obra}a Karlu I. Ro-
bertu, javljaju}i mu da se, kako je saznao,
80 svjetlo rije~i travanj 2006.
Bosansko srednjovjekovlje
Bosna ulazi u sferufranjeva~ke djelatnosti
Gu
sta
ve D
OR
E, P
ap
a Iv
an
XX
II.
veliko mno{tvo heretika iz razli~itih
krajeva skupilo u bosanskom principatu
na granici prema Dalmaciji te da ondje
siju besramne zablude i ve} su zaveli
mnoge du{e. Obra}anje hrvatsko-ugar-
skom kralju obja{njava sam papa sazna-
njem da je Bosanska Banovina podlo`na
njegovoj vlasti. To je razlog {to mu pa-
pa nala`e da pomogne fra Fabijanu o~i-
stiti Bosnu od hereze kako ona ne bi
oku`ila zdrave ovce i ra{irila se u okol-
ne pokrajine. Isto tako, organizacijski
okvir Franjeva~ke provincije Slavonije,
omogu}io je istra`itelju da svoje posla-
nje mo`e ispuniti.
Vijesti o slo`enim crkvenim prilika-
ma u srednjovjekovnoj bosanskoj dr`a-
vi iz dvadesetih godina XIV. st. utjecale
su na izno{enje razli~itih mi{ljenja o
vjerskoj i crkvenoj pripadnosti bana
Stjepana II. Kotromani}a. Tako je, pri-
mjerice, V. Klai} u svojoj Poviesti Bosne
iz 1882. tvrdio da je ban bio ili izto~ne
vjere ili prijatelj patarena, pobune kojih
se pla{io. Klai}evu nesigurnost u ba-
novu vjersku pripadnost ne dijeli papa
Ivan XXII. koji je u spomenutom pismu
izri~ito naveo kako je iz pouzdana izvo-
ra doznao da je bosanski vladar vjeran
papi i Katoli~koj crkvi te da u granica-
ma svojih mogu}nosti progoni heretike.
^ini se da je papa ipak bio sumnji~av
kad je u pitanju banova revnost u tim
pitanjima zbog ~ega bi mogla izostati
o~ekivana pomo} fra Fabijanu, a to bi
se moglo protuma~iti, veli papa dalje,
kao da ih ban {titi i trpi. Banu nije osta-
lo puno prostora za tra`enje izlaza, jer
mu je jasno stavljeno do znanja da }e u
slu~aju njegova nemara i neupu}ivanja
pomo}i ovla{tenom istra`itelju krivo-
vjerja biti prisiljen ustati protiv njega.
Tog dana pismo sli~na sadr`aja uputio
je papa i banici majci Elizabeti. Suvre-
mena svjedo~anstva ne pru`aju nika-
kve podatke o tome je li ban Stjepan II.
ispunio papina o~ekivanja i s kraljem
Karlom I. Robertom pomogao fra Fabi-
janu u njegovu nastupu protiv heretika
u dr`avi Kotromani}a.
Tom ozra~ju pripadaju sljede}e su-
vremene vijesti koje oslikavaju poja~ano
zanimanje franjevaca i dominikanaca za
crkvene prilike u teritorijalno pro{ire-
noj bosanskoj dr`avi iz prvih desetak
godina samostalne vladavine bana
Stjepana II. Njihovo zanimanje za sta-
nje u tom dijelu franjeva~ke slavonske
provincije zarana je poprimilo obilje`ja
nadmetanja u kojemu je `elja za djelo-
vanjem zasjenila ono {to bismo mogli
nazvati njihovim zajedni~kim intere-
som, a mogao bi se nazvati {irenjem
katoli~ke vjere u tim problemati~nim
krajevima koji su bili zahva}eni duali-
sti~kim krivovjerjem. Papina odluka da
povjeri istra`iteljsku slu`bu franjevci-
ma slavonske provincije izazvala je ne-
zadovoljstvo ~lanova dominikanskog
reda te je zagreba~ki dominikanac fra
Marijan prikupio papinska pisma iz
prve polovice XIII. st. dokazuju}i njima
pravo svoga Reda na misionarski rad u
Bosni. Njegov se napor pokazao plodo-
nosnim te je papa 1. velja~e 1327. pre-
sudio da dominikancima Ugarske pro-
vincije pripada slu`ba inkvizitora u
Ugarskoj te napose u Bosni, Erdelju i
Slavoniji. Sad franjevci nisu bili zado-
voljni ishodom te je fra Fabijan Moto-
vunjanin prikupio franjeva~ke povla-
stice i pisma papâ Nikole IV., Bonifacija
VIII. i Ivana XXII., a odnosile su se na
franjevce slavonske provincije. Ponov-
no je uslijedio obrat. Papa je poni{tio
svoju odluku nedavno donesenu u ko-
rist dominikanaca i pismom od 1. srp-
nja 1327. ostrogonskom i kalo~kom
nadbiskupu ponovno povjerio franjev-
cima istra`iteljsku slu`bu u Bosni i dru-
gim zemljama. Toga dana papa je po-
sebnim pismom upoznao s tom svojom
odlukom hrvatsko-ugarskog kralja koje-
mu je povjerio brigu o njezinu provo-
|enju, preporu~iv{i mu ujedno fra Fabi-
jana i njegovu subra}u franjevce.
Nema suvremenih podataka kakvo
je dr`anje u tim prijeporima zauzeo ban
Stjepan II, a ni papa o tome ne pi{e ili
nam njegovo pismo nije sa~uvano pa se
za njega ne zna. Tu neizvjesnost otk-
lanja papa Ivan XXII. pismima od 22.
studenog 1329. u kojima je zahvalio hr-
vatsko-ugarskom kralju i bosanskom
banu na pomo}i koju su pru`ili fra Fabi-
janu i njegovim drugovima. Taj podatak
je vrlo va`an jer iz njega slijedi da je is-
tra`itelj krivovjerja s drugim franjevci-
ma odlazio u krajeve pod vla{}u bosan-
skog bana radi obra}anja tamo{njih he-
retika. Ipak, pomo} svjetovne vlasti kao
da nije bila dovoljna ili su o~ekivanja
bila prevelika, kako bi se dalo zaklju~iti
iz u~estalih papinih preporuka i tra-
`enja da se franjevcima pru`i potpora.
S tim u vezi ne bi se smjelo zanemariti
~injenicu da se upravo tih godina javlja
na bosanskoj javnoj i politi~koj sceni or-
ganizirana Crkva bosanska sa svojom
hijerarhijom u ulozi jamca posjedovnih
prava Kotromani}ima odanih Hrvatini}a.
Usporedo s tim nastojanjima jo{
jednom su dominikanci poku{ali promi-
jeniti u svoju korist papinsku odluku o
pravu na misionarski rad na podru~ju
srednjovjekovne bosanske dr`ave, pa je
papa 1330. ponovno rje{avao spor iz-
me|u njih i franjevaca. Ovaj put papa
se nije zadovoljio samo jednostranim
podno{enjem povlastica i pisama koje
su dvije strane dobile od crkvenih vla-
sti nego je pisao nadbiskupima Zadra i
Splita da po{alju franjeva~ke i domini-
kanske poglavare te da sa sobom pone-
su sve isprave kojima dokazuju svoja
prava na djelovanje u Bosni da bi na te-
melju njih mogao donijeti presudu.
Kako su dvije strane u sporu na taj
zahtjev reagirale, danas se vi{e ne mo-
`e pouzdano odgovoriti, a nije poznato
ni kakvu je odluku papa u tom slu~aju
donio. Franjeva~ki povjesni~ari navode
da je fra Fabijan Motovunjanin uspio u
pape ishoditi odluku kojom je njihovu
Redu bilo priznato potpuno pravo
preuzimanja slu`be istra`itelja krivo-
vjerja u Bosni. Tom mi{ljenju i{la bi u
prilog ~injenica da se od tada domini-
kanci u vezi s misionarskim radom pro-
tiv bosanskih heretika vi{e ne spominju.
To ne zna~i da su se odmah svi do jed-
noga povukli iz Bosne nego da njihov
Red vi{e nije bio nositelj misionarskog
rada u tim krajevima. Tim doga|ajima
zavr{ilo bi se gotovo polustoljetno raz-
doblje franjeva~kih dodira s Bosnom i
upoznavanja s njezinim crkvenim pri-
likama. Preuzimanjem pune odgovor-
nosti za promicanje katoli~ke vjere u
dr`avi Kotromani}a te organiziranjem
misionarskog rada u tim krajevima fra-
njevci su stvorili uvjete za uspostavu
Bosanske vikarije. Otada se Bosna s pra-
vom mo`e nazivati franjeva~kom – Bo-
sna franciscana. U njoj su pustili kori-
jen i ostavili dubok trag po kome se oni
i zemlja i danas poistovje}uju. �
travanj 2006. svjetlo rije~i 81
Papina odluka
da povjeri istra`iteljsku
slu`bu franjevcima slavonske
provincije izazvala je
nezadovoljstvo ~lanova
dominikanskog reda te je
zagreba~ki dominikanac fra
Marijan prikupio papinska
pisma iz prve polovice XIII. st.
dokazuju}i njima pravo svoga
Reda na misionarski rad u Bosni
Neobi~no je da upovijesti franjeva~ke
Bosanske vikarije,odnosno Provincije
Bosne Srebrenenema izvornom
gra|om egzaktnozasvjedo~eno
vrijeme njezinautemeljenja
� Pi{e: Pejo ]O[KOVI]
Upo~ecima franjeva~kog misio-
narskog rada na podru~ju sred-
njovjekovne bosanske dr`ave
uslijedio je va`an doga|aj koji je
njihovim naporima dao organi-
zacijsku formu, udariv{i time temelje
slavnoj i najdugovje~nijoj instituciji u
Bosni i Hercegovini koja od po~etka ~e-
trdesetih godina XIV. stolje}a nije pre-
stajala djelovati. Rije~ je o osnutku Bo-
sanske vikarije, kojoj su pripali dijelovi
franjeva~kih provincija Slavonije i
Ugarske. Iako je rije~ o vrlo va`nom do-
ga|aju u franjeva~koj povijesti u ovim
na{im krajevima, u dostupnoj izvornoj
gra|i ipak nema podataka koji bi uspo-
stavu Bosanske vikarije nepobitno po-
tvr|ivali, {to se odrazilo na obja{njenja
koja su o tome poslije u svojim radovi-
ma pru`ali brojni, ponajprije franjeva-
~ki povjesni~ari.
Prijeporna datiranja
Tim pitanjima posebice se pozaba-
vio Julijan Jeleni} koji je pomno anali-
zirao razli~ita mi{ljenja starijih franje-
va~kih ljetopisaca, uo~iv{i u njihovim
opisima i obja{njenjima tri ponu|ena,
ali me|usobno razli~ita odgovora. Pre-
ma prvom od tih mi{ljenja, franjevci su
u Bosnu stigli za generala fra Geralda
Ota (Geraldus Odonis, Eudes) potkraj
tridesetih i u po~etku ~etrdesetih godi-
na XIV. st. Prista{e drugog mi{ljenja iz-
nosili su tvrdnju da su franjevci u dr-
`avu Kotromani}a stigli puno ranije te da
su ve} 1260. ondje imali svoju organi-
zaciju, u rangu vikarije podijeljene na
sedam ili osam kustodija. Predstavnici
tre}eg mi{ljenja poku{ali su pomiriti
prve dvije teze, dodaju}i svom obja{nje-
nju neke nove podatke. Oni su, naime,
po~etke franjeva~kog djelovanja u Bo-
sni protezali do vremena osnutka Fra-
njeva~koga reda tvrde}i da su tu ve}
1235. imali svoju posebnu kustodiju,
koja je 1260. bila progla{ena vikarijom,
uz napomenu da je to progla{enje reali-
zirano tek 1340. Prvom mi{ljenju pri-
klonio se i Jeleni}, ustvrdiv{i da fra-
njevci u Bosni trajno djeluju od 1291, a
da su svoju organizaciju, poznatu pod
nazivom Bosanska vikarija dobili 1340.
te da joj je za vikara postavljen fra Pe-
regrin Saksonac.
Podsje}anje na ranija mi{ljenja tre-
balo bi ~itatelju pokazati kako odgovor
na tako va`no pitanje nije bilo nimalo
lako ponuditi. To potvr|uje ~injenica da
su se u svakoj skupini istomi{ljenika na-
lazila poznata imena franjeva~ke po-
vjesnice, poput Marka Lisabonskog, Fra-
nje Gonzage, Emerika Pavi}a i Nikole
La{vanina, u prvoj, Luke Waddinga, For-
tunata Hübnera, Filipa Lastri}a, Bone
Beni}a, u drugoj, te Grge ^evapovi}a i
Mije V. Batini}a, u tre}oj.
Iako prvo od iznesenih mi{ljenja da-
nas ima najvi{e prista{a, ono nije Jele-
ni}evim trudom bilo potpuno uobli~e-
no. Dalje dorade te teze prihvatio se Do-
minik Mandi}, koji je analizirao raspo-
lo`ive vijesti starijih franjeva~kih vrela,
64 svjetlo rije~i svibanj 2006.
Bosansko srednjovjekovlje
Bosanska vikarija 1375. godine
Osnutak Bosanske vikao historiografski p
poput Kronike 24 generala Franjeva-
~koga reda iz 1374. u kojoj se spominje
odr`avanje generalnog kapitula u Asizu
1340. i putovanje generala Reda fra
Geralda u Ugarsku, Hrvatsku i Bosnu.
Mandi} je upozorio na podatke u Ime-
niku generalnih ministara Franjeva-
~koga reda, koji pripisuje Dujmu Tro-
giraninu, a sadr`i podatak o izboru ge-
nerala fra Geralda iz Akvitanije na ge-
neralnom kapitulu u Parizu 1328.
Ovdje se u kratkoj bilje{ci navodi kako
je ovaj poslao subra}u u mnoge krajeve
svijeta, a poimence se spominju Bosna
i Korzika, te da su ondje bile osnovane
vikarije me|u nevjernicima. S tim u ve-
zi valja primijetiti da taj navod ne sa-
dr`i nikakav novi podatak koji bi bacao
vi{e svjetla na te doga|aje, nego i on
tek okvirno ponavlja poznatu ~injenicu
o fra Geraldu kao osniva~u vikarije u
Bosni. U nastojanju da ponudi {to to-
~niji odgovor na to pitanje, Mandi} je
osobito pozorno analizirao vijesti \en-
|e{koga ljetopisa, koji je prema C. Oth-
meru, 1535. napisao franjevac Nikola
Buzijakovi}. Iako su tog ljetopisca dije-
lila gotovo puna dva stolje}a od vreme-
na uspostave Bosanske vikarije, pozor-
nosti vrijedno je upozorenje prire|iva-
~a Euzebija Fermend`ina, da je on za
najstariju povijest koristio podatke da-
nas izgubljenih djela starijih autora,
poput Gesta Vicariorum Bosnae bosan-
skog vikara fra Bla`a de Zalka, koji je tu
du`nost obna{ao od 1420. do 1429. te
uspomena njegova ne{to mla|eg sub-
rata fra Grgura Ilo~anina. Prema tekstu
\en|e{koga ljetopisa, general Franje-
va~koga reda fra Gerald je nakon ge-
neralnog kapitula odr`anog navodno
1339. u Asizu i{ao u Ugarsku te je odan-
de po{ao u Bosnu, gdje je ustanovio
prvu franjeva~ku vikariju na podru~ju
srednjovjekovne bosanske dr`ave. Na
~elo te novouspostavljene franjeva~ke
pokrajine postavio je fra Peregrina Sak-
sonca za njezina prvog vikara. To obja-
{njenje prihvatio je potom i fra Bazilije
Pand`i}, iako izvorna svjedo-
~anstva kojima je raspo-
lagao nisu u potpu-
nom skladu.
Naime, provjereni podaci o odr`a-
vanju generalnog kapitula u Asizu iz
1340. pokazuju da je sastavlja~ \en-
|e{koga ljetopisa pogrije{io kad je na-
veo da je to bilo godinu dana ranije.
Datiranju osnutka Bosanske vikariju
1339. protivilo bi se i pravilo da je samo
generalni kapitul mogao osnivati nove
pokrajine, jer boravak generala Franje-
va~kog reda u Bosni pada prije odr`a-
vanja spomenutog kapitula. To nepo-
bitno slijedi iz pisama pape Benedikta
XII. koje je 28. velja~e 1340. uputio hr-
vatsko-ugarskom kralju Karlu I. Rober-
tu, generalnom ministru Franjeva~koga
reda fra Geraldu Otu i bosanskom banu
Stjepanu II. Kotromani}u.
Nije zasvjedo~eno vrijemeutemeljenja
Povjesni~ari gra|anske orijentacije
koji su se u svojim radovima doticali te
problematike pokazali su veliku uzdr`a-
nost prema rje{enjima franjeva~kih
autora. Me|u njima tim se temeljitije
pozabavio Jaroslav [idak, koji se osvr-
nuo na ranija mi{ljenja, ispravljaju}i u
pojedinostima njihove previde i o~ite
pogre{ke. U tom smislu vrlo je va`na
njegova primjedba da spomenuta pa-
pina pisma od 28. velja~e 1340. uop}e
ne spominju Bosansku vikariju, nego
govore o fra Geraldovim uspjesima kod
bosanskog bana Stjepana II. Kotroma-
ni}a. Svi se istra`iva~i sla`u da je fra
Peregrin Saksonac prvi u nizu bosan-
skih franjeva~kih vikara.
On se u vezi s Bosnom prvi put poi-
mence spominje tek u pismu pape Kle-
menta VI. od 13. lipnja 1344. Ni tada se
taj ljubljeni sin izri~ito ne oslovljava kao
vikar nedavno uspostavljene franjeva-
~ke Bosanske vikarije, nego se za njega
ka`e da ga je kao svoga vikara (vicari-
um suum) postavio u Bosni fra Gerald
dok je jo{ bio general Franjeva~kog reda.
Ipak, vijesti o njemu iz ~etrdesetih go-
dina XIV. st. neprijeporno potvr|uju da
je imao starje{inski polo`aj me|u fra-
njevcima u Bosni.
Neobi~no je da tako va`an doga|aj u
povijesti tako poznate i slavne ustano-
ve kakva je franjeva~ka Bosanska vikar-
ija, odnosno Provincija Bosna Srebrena
nema izvornom gra|om egzaktno zasvje-
do~eno vrijeme svoga utemeljenja. U tom
pogledu nije sa~uvana nikakva odredba
ili odluka generalnog kapitula na koje-
mu je razmatrano pitanje organizacije
novih franjeva~kih pokrajina, me|u ko-
jima bi bila i ona bosanskog imena, a
nama najzanimljivija. Iako se u dva popisa
franjeva~kih pokrajina, onom poznatom
kao Bonaventurski popis (Series Bona-
venturiana) iz 1272, odnosno Pseudo-Bo-
naventurski popis objavljen kod Wad-
dinga pod 1260. Popis iz kataloga sve-
tih Reda Male bra}e (Series ex catalogo
Sanctorum FF. Minorum) iz 1335, spomi-
nje Bosanska vikarija, ali ne i u Popisu
provincija Franjeva~kog reda iz 1340.
(Series ex Provinciale Ord. FF. Min.), nema
osnove za njezino postojanje prije 1340.
Kako organizacijske pojedinosti za
utvr|ivanje vremena uspostave Bosan-
ske vikarije vi{e nisu poznate, [idak je
najpouzdanijim izvorom vijesti koje o
tome svjedo~e dr`ao one koje donosi
Kronika 24 generala Franjeva~koga re-
da, a najvjerojatnijim mu se ~inilo dati-
ranje tog doga|aja vremenom izme|u
1340. i 27. studenog 1342, kad je fra
Geraldu prestala slu`ba generala Reda.
Na temelju analiziranih izvornih svje-
do~anstava i dalje se okvirna datacija
osnutka Bosanske vikarije u posljednjim
godinama Geraldova generalstva ~ini
znanstveno korektnijom, odnosno ma-
nje pogre{nom od svih ponu|enih kon-
kretnih rje{enja. �
svibanj 2006. svjetlo rije~i 65
NAPOMENA - U pro{lom nastavku pri sa`imanju teksta potkrala se pogre{ka u navo|enju imena zagreba~kog dominikanca kojije poku{ao od pape ishoditi potvrdu prava dominikanskog reda na djelovanje u Bosni. Njegovo ime je fra Matija, a ne fraMartin, kako je u tekstu navedeno. Molimo na{e ~itatelje da tu ispravku prime. - prim. P. ].
karije roblem
Pe~at bosanskog bana
Stjepana II. Kotromani}a
U procesfranjeva~kog
misionarskog radadoma}e bosansko
stanovni{tvo bilo je uklju~ivano
postupno
� Pi{e: Pejo ]O[KOVI]
Putovanje generala Franjeva~koga
reda fra Geralda u Ugarsku, Hr-
vatsku i Bosnu pada potkraj 1339.
i u po~etku sljede}e godine. Pouz-
dano se, me|utim, mo`e re}i da je
Geraldova misija u Bosni bila zavr{ena
prije 28. velja~e 1340, kad je papa Be-
nedikt XII. uputio posebna pisma banu
Stjepanu II. Kotromani}u, hrvatsko-ugar-
skom kralju Karlu I. Robertu i franjeva-
~kom poglavaru fra Geraldu kao odgovor
na izvje{}a koja je u vezi s tim poho-
dom primio.
Posebni motivi za to naporno puto-
vanje u zimskim mjesecima nisu do-
voljno poznati. Moglo bi se pretpostavi-
ti da je ono bilo dio redovitih obveza na
upoznavanju prilika u kojima Red djelu-
je u pojedinim pokrajinama pred odr-
`avanje generalnog kapitula za koji se
pripremalo. Obi~no se u historiograf-
skoj literaturi isti~e kako je fra Geralda
na putovanje u Bosnu nagovorio hrvat-
sko-ugarski kralj Karlo I. Robert za nje-
gova boravka u Ugarskoj. S odre|enim
razlogom moglo bi se pretpostaviti da
je ono bilo pripremano uz suglasnost
bosanskog bana. Nedvojbeno je da je
otvaranje bosanskog prostora franjevci-
ma uslijedilo posredovanjem hrvatsko-
ugarskog kralja Karla I. Roberta, koji je
u to doba bio u dobrim odnosima s bo-
sanskim banom Stjepanom II, svojim lo-
jalnim vazalom. Poznaju}i vjersko stanje
u Bosni, on je doista mogao upozoriti
franjeva~kog poglavara na specifi~ne
crkvene prilike u bosanskoj dr`avi u ko-
joj je ve} sa zavidnim autoritetom dje-
lovala Crkva bosanska, koja je u o~ima
katoli~kih suvremenika bila hereti~na
te stoga za crkvene vlasti nepo`eljna.
To {to je u Ugarskoj mogao ~uti i od-
ranije o bosanskim crkvenim i vjerskim
prilikama iz drugih izvora saznati, bilo
je fra Gerardu dovoljno da se zaintere-
sira i odlu~i po}i u zemlju Kotromani}a
kako bi se sam uvjerio u stvarno stanje
i istinitost glasina koje su se o bosan-
skim podanicima kao hereticima povre-
meno {irile u crkvenim krugovima na
Zapadu. Je li inicijativa za pribli`avanje
bosanskog bana i njegovih podanika
Rimskoj crkvi potekla iz Bosne, to~nije
s bosanskog dvora, danas se vi{e ne
mo`e sa sigurno{}u potvrditi, ali se s
razlogom dâ pretpostaviti kako su na
bosanskoj strani taj dolazak o~ekivali i
za njega se sve~ano pripremali. Takav
zaklju~ak slijedi na temelju podatka iz
odgovara pape Benedikta XII. na iz-
vje{}e koje mu je o svojoj misiji poslao
sam fra Gerald. Ovdje se jasno navodi
kako je ban iza{ao u susret franjeva-
~kom poglavaru i sve~ano ga do~ekao,
ali se mjesto njihova susreta ne navodi.
S tim u vezi izneseno je u historiograf-
skoj literaturi mi{ljenje po kome bi se
Bosansko srednjovjekovlje
General i ban – – franjevac i vladar
Listina bana
Stjepana
Kotromani}a
64 svjetlo rije~i lipanj 2006.
njihov susret imao zbiti negdje na bo-
sansko-ugarskoj granici.
Povremeno aktualizirane vijesti o {i-
renju dualisti~kog krivovjerja u Bosni
nepovoljno su utjecale na predod`bu
njezina vladara u o~ima crkvenih vlasti
na Zapadu, pa je s takvim mi{ljenjem
krenuo u Bosnu i general Franjeva~kog
reda. Na temelju spomenutih papinskih
pisama dalo bi se zaklju~iti kako susret
franjeva~kog generala i bosanskog
bana nije bio zaodjenut diplomatskom
suzdr`ljivo{}u i protokolarnom ljubaz-
no{}u, nego otvoreno{}u i odlu~no{}u
za {to je inicijativa bila na Geraldovoj
strani. Pri takvom njegovu nastupu ban
je morao otrpjeti niz o{trih zamjerki,
koje je u ime velikih ideala bilo lak{e
izdiktirati, nego {to ih je ban u bosan-
skim prilikama mogao ispuniti, pa je us-
pjeh misije spasila pripravnost Stjepa-
na II. Kotromani}a da pristane uz Kato-
li~ku crkvu.
Gerald je banu zamjerao popustlji-
vost i obzir prema hereticima, zanema-
ruju}i pritom da je on vladar svih svo-
jih podanika bez obzira na njihovu vjer-
sku i crkvenu pripadnost, a u teritori-
jalno znatno uve}anoj dr`avi bana Stje-
pana II. na{li su se sljedbenici triju cr-
kava, Katoli~ke, Pravoslavne i Crkve
bosanske. Razgovori koji su tom prigo-
dom me|u njima povedeni, ipak su pr-
votno nepovjerenje i oprez ubrzo pre-
tvorili u puno razumijevanje, jer se ban
pokazao pripravnim da ispunjava svoje
vjerske obveze kao pravi katolik uvjetu-
ju}i, istina, uspjeh svoje vjerske poli-
tike papinskom i ugarskom potporom.
Upadljivo je ban svoj vladarski oprez
izrazio priznanjem nemo}i da sam sredi
crkvene prilike u zemlji, obja{njavaju}i
to susjedstvom s vjernicima Pravoslav-
ne crkve koje bi njegovi podanici optu-
`ivani za dualisti~ku herezu pozvali u
pomo}, kad bi saznali da }e ih se istrije-
biti iz Bosne. Banova je izjava u tom di-
jelu zanimljiva stoga {to otkriva njego-
vu bojazan da se obra~un s hereticima
u vlastitoj sredini ne pro{iri preko bo-
sanskih dr`avnih granica, {to bi ugrozilo
njegov opstanak na vlasti. Treba upo-
zoriti da mogu}e savezni{tvo izme|u
progonjenih heretika kao dijela banovih
podanika i sljedbenika Pravoslavne crk-
ve s podru~ja susjedne srpske dr`ave ne
bi bilo motivirano vjerskim, nego izra-
zito politi~kim razlozima, iako je banova
interpretacija odnosa u zemlji i njezinu
susjedstvu stavljena u vjerski kontekst.
Izvje{}e koje je fra Gerald poslao u
Avignon bilo je dovoljno da papa Bene-
dikt XII. ve} 28. velja~e 1340. s neskri-
venom rado{}u pi{e ljubljenom sinu i
plemenitomu mu`u bosanskom banu
Stjepanu II. Kotromani}u kako ga je ge-
neral Franjeva~kog reda na{ao priprav-
na da u svojoj dr`avi obnovi slu`bu Bo-
`ju. Po istom izvje{}u stanje Katoli~ke
crkve u bosanskoj dr`avi bilo je vrlo
te{ko, jer su zbog mno{tva krivovjeraca
crkve bile razorene i trebalo ih je ob-
noviti kako bi se u njima ponovno mo-
gla vr{iti slu`ba Bo`ja po crkvenom
obredu i obi~aju. Papa ne propu{ta upo-
zoriti bana na opasnost koja prijeti nje-
mu i njegovim nasljednicima na bosan-
skom prijestolju, ako bi heretici u zem-
lji slobodno ostali. Predvi|anjem budu-
}ih opasnosti Benedikt XII. poku{ao je
potaknuti na odlu~nost da mu`evno na-
stupi protiv heretika u svojoj zemlji, a
kad se na taj korak odlu~i, neka mu javi
kako bi papa mogao pozvati hrvatsko-
ugarskoga kralja i ostale vjernike da po-
mognu banu. Da se papa doista zanosio
idejom o iskorjenjivanja krivovjerja u
dr`avi Kotromani}a, pokazuje i pismo
koje je toga dana uputio Karlu I. Ro-
bertu tra`e}i od njega, ne ~ekaju}i banov
odgovor, da ovome rije~ju i djelom po-
mogne uni{titi herezu i obnoviti slu`bu
Bo`ju te podignuti razorene crkve.
Jesu li banovi zahtjevi za ugarskom
i papinskom pomo}i svjesno bili previ-
soko postavljeni kako bi pomo} izostala,
a ban ostao ~ist jer se sam nije mogao
upu{tati u sukobe sa svojim inovjernim
podanicima, nije jednostavno odgovoriti.
^ini se da je prvotni zanos splasnuo te
da izre~ene `elje i ponu|ena obe}anja
nisu pratile poduzete akcije pa su i brzi
rezultati izostali. [to se u tom pogledu
u Bosni po~etkom ~etrdesetih godina
XIV. st. poduzimalo, ostaje nepoznato.
Nema vijesti koje bi svjedo~ile o ba-
novu otvorenom nastupu protiv pripad-
nika Crkve bosanske, {to mu je u ob-
vezu stavio franjeva~ki poglavar, a ne
spominje se ni ugarska pomo}, odnosno
upletanje u bosanske prilike.
Najva`niji rezultat Geraldova puto-
vanja u Bosnu i susreta s banom Stje-
panom II. Kotromani}em je u ~injenici
da su franjevci ostali u dr`avi Kotroma-
ni}a te da su dobili svoju pokrajinsku
upravnu organizaciju u rangu vikarije,
neposredno podlo`nu generalu Reda,
koji se za nju brine i {alje franjevce da
ondje djeluju. U vezi s na~inom popune
franjevaca novoorganizirane Bosanske
vikarije iznio je D. Mandi} hrabru pret-
postavku s politi~kom pozadinom. Po
njemu u `elji za {to ve}om politi~kom
samostalno{}u predlo`io je generalu
Reda da se u Bosnu ne {alju franjevci iz
provincija Hrvatske i Ugarske.
U svakom slu~aju fra Gerald je na
odlasku ostavio nekoliko franjevaca iz
svoje pratnje koji su zapo~eli djelovanje
na organizacijskom i pastoralnom polju,
a njima su se poslije pridru`ivali mnogi
iz razli~itih krajeva. Me|u njima je bio
i fra Peregrin Saksonac, kojega je ge-
neral Reda imenovao svojim namjesni-
kom, odnosno vikarom. Peregrinov izbor
odaje veliku ozbiljnost i promi{ljanje
uprave Franjeva~kog reda o novoj uprav-
noj jedinici za uspostavu koje su se
stekli povoljni uvjeti privolom politi~ke
vlasti u dr`avi Kotromani}a, koja je
do`ivljavana kao zemlja heretika i pot-
puno razorenog pravovjernog kr{}an-
stva. Stje~e se dojam da franjeva~ki po-
glavar u po~ecima organiziranog djelo-
vanja ra~una na potporu katolika u Bo-
sni stranog podrijetla, ponajprije ruda-
ra Sasa. U prilog toj ideji govore i prvi
rezultati franjeva~ke djelatnosti koji
svoje prve samostane uglavnom podi`u
uz rudarska sredi{ta, a pogodovala je
tome i ~injenica da su se u tim sredina-
ma u ve}em broju stjecali i poslovni
ljudi iz katoli~kog Dubrovnika. Doma}e
bosansko stanovni{tvo bit }e u proces fra-
njeva~kog misionarskog rada uklju~i-
vano postupno. �
lipanj 2006. svjetlo rije~i 65
Papa Benedikt XII.
U stru~noj literaturi
prevladava mi{ljenje da je
prvi vikar novouspostavljeneBosanske vikarijebio fra Peregrin iz
Saksonije, odnosnodanas uobi~ajeno
Peregrin Saksonac
� Pi{e: Pejo ]O[KOVI]
Onjegovu `ivotu do imenovanja bo-
sanskim franjeva~kim vikarom
danas se malo zna. Brojne neja-
sno}e u tom pogledu pove}avale
su razli~ite, pa i opre~ne vijesti
koje su o njemu donosili franjeva~ki lje-
topisci, a potom ih preuzimali i {irili
povjesni~ari. S obzirom na karakter i
namjenu ovoga priloga puno je zanim-
ljiviji onaj poznatiji dio njegova `ivota
koji je djelovanjem vezan uz podru~je
srednjovjekovne bosanske dr`ave, pa
}emo, rukovo|eni tim razlozima, poku-
{ati slijediti poznate podatke iz njegove
biografije.
Ve} smo ranije spominjali kako je nje-
gov dolazak u Bosnu bio tijesno pove-
zan sa susretom generala Franjeva~kog
reda fra Geralda s banom Stjepanom II.
Kotromani}em zimi 1339-40. Istina,
njegovo ime u papinskim pismima koja
se odnose na taj doga|aj nije izrijekom
spomenuto, ba{ kao {to nije spomi-
njano nijedno drugo ime iz Geraldove
pratnje. To {to nam ne posvjedo~uju
suvremena izvorna svjedo~anstva, po-
tvr|uje tek nekoliko godina mla|i do-
kument, to~nije odgovor pape Klemen-
ta VI. od 13. lipnja 1344. na tu`be bo-
sanskog biskupa Lovre Lőkösa (Lorand)
sa sjedi{tem u \akovu. Tragom tih vi-
jesti doznaje se da je Peregrinovo djelo-
vanje u Bosni (to~nije na podru~ju no-
voustanovljene Bosanske vikarije) za-
po~elo u znaku nesporazuma s bosan-
skim biskupom oko prava na ubiranje
crkvene desetine od vjernika me|u po-
danicima bosanskoga bana. Zahtjeve za
dijelom desetine imali su i predstavnici
crkvene vlasti u susjednim krajevima,
poput splitskog i dubrova~kog nadbi-
skupa. Ipak, prema biskupovu pisanju
pomutnju su izazvali franjevci, to~nije
njihov vikar neto~nim izvje{}em, a op-
tu`uje ga se da je prisvojio sve biskup-
ske ovlasti. Upadljivo je da biskup u
svom pismu pokazuje zabrinutost za
stanje Katoli~ke crkve u Bosni, nagla{a-
vaju}i da sporovi oko desetine sprje~a-
vaju obra}enje bosanskih podanika, ali
ne ka`e tko je na tome radio. Taj us-
kra}eni novac upotrijebio bi se, po nje-
mu, za ponovnu izgradnju i popravak
poru{enih crkava te nabavku kale`a i
podmirenje drugih crkvenih potrep{ti-
na. S obzirom na te{ko crkveno stanje u
Bosni, zamolio je biskup papu da bo-
sansku katedralu i mnoge druge crkve
u Bosanskoj biskupiji, koje su ostale bez
potrebnog ure|aja, opskrbi te da se za
njega i njegovu crkvu pobrine. Biskup
je tako neo~ekivano pokazao veliko za-
nimanje i brigu za Katoli~ku crkvu u
dr`avi Kotromani}a, koju su njegovi
prethodnici napustili prije ne{to vi{e od
devedeset godina zadr`av{i se kroz to
vrijeme u \akovu, a o tamo{njim vjerni-
cima toliko su brinuli da su oni do
1340. bili gotovo potpuno nestali.
Peregrin kao papin vikar
Na {to se sve svodilo njegovo zani-
manje kad je u pitanju podru~je sred-
njovjekovne bosanske dr`ave podudar-
no s njegovom Bosanskom biskupijom,
izvori ne ostavljaju dovoljno svjedo~an-
stava. S razlogom bi se ipak dalo za-
64 svjetlo rije~i srpanj/kolovoz 2006.
Bosansko srednjovjekovlje
Peregrin Saksonac –– bosanski vikar
Arheolo{ko nalazi{te uMilima kraj Visokog (dana{nje selo Arnautovi}i)u kojima je pokopan kralj Stjepan II. Kotromani}
M. K
AR
AU
LA
klju~iti da se njegovo probu|eno zani-
manje za bosanske prilike ne bi moglo
svesti samo na `elju da za{titi stara bi-
skupska prava na ubiranje crkvene
desetine od podanika bosanskoga bana
oko koje se sukobio s franjevcima. Od-
govaraju}i na biskupovo javljanje, papa
je u svom pismu od 13. lipnja 1344. is-
taknuo velike zasluge biv{eg generala
Franjeva~kog reda fra Geralda na obra-
}anju bosanskih podanika za njegova bo-
ravka u Bosni te kako je onamo poslao fra
Peregrina kao vicarium suum, kojega je
podvrgnuo vlasti bosanskog biskupa. [to
se ti~e sporne crkvene desetine, Kle-
ment VI. je odredio da biskupu Lovri ima
i nadalje pripadati ona desetina koju su
biskup i njegovi prethodnici u`ivali.
Banovo prihva}anje franjevaca nije
naru{ilo odnose me|u njegovim poda-
nicima, iako je Katoli~ka crkva u njima
dobila iznimno va`no upori{te za sna-
`no i nesmetano djelovanje kako na du-
hovnom tako i na politi~kom, pa i go-
spodarskom polju. Prvi franjeva~ki vi-
kar u Bosni na{ao je ubrzo na~in kako
se pribli`iti njezinu vladaru, koji je bio
pripravan primiti katoli~ke redovnike u
svoju zemlju. U prilog vikarovu moral-
nom ugledu i dobrom poznavanju prili-
ka na dvoru govorili bi podatci iz prve
polovice 1346, kad su se u njegov sa-
vjet pouzdavali Mle~ani. Oni su u polo-
vici velja~e te godine otpremili u Bosnu
dvojicu franjevaca, jedan od njih bio je
provincijal Catarino, kako bi mu zahva-
lili na dobroj volji te ga sklonili na pri-
jateljstvo i ljubav. Nekoliko dana kasni-
je, pripremaju}i novog izaslanika banu
Stjepanu II, nalo`ili su mu da se pret-
hodno mora susresti s franjeva~kim vi-
karom ma gdje se on nalazio, u [ibe-
niku, Trogiru ili Splitu. Izaslanik je tre-
bao upoznati fra Peregrina s mleta~kim
nakanama te u skladu s njegovom pro-
cjenom nastaviti put u Bosnu banu Stjepa-
nu II. Kotromani}u ili se vratiti u Veneciju.
Mle~ani se bore za svoje interese
Rije~ je o pregovorima koje su Mle-
~ani poveli sa zapovjednicima kraljev-
ske vojske pod Zadrom potkraj 1345. i
u po~etku 1346, s banovima, bosanskim
i slavonskim, kako bi za{titili svoje in-
terese na isto~noj obali Jadrana. Slje-
de}e vijesti pokazuju da je i sam bosan-
ski vikar bio uklju~en u diplomatska
nastojanja te se uskoro tim poslovima
na{ao u gradu na lagunama kamo je
stigao i izaslanik bosanskoga bana.
Mleta~ka strana je o~ito imala razloga
za zadovoljstvo postignutim, jer je nji-
hovo Vije}e odlu~ilo 8. travnja da se
preko istog poslanika po{alje banu Stje-
panu II. Kotromani}u dar u vrijednosti
od 1.000 dukata. S tim u vezi upadljivo
je da se ~ak i o tome mleta~ki pouzda-
nik trebao posavjetovati s fra Peregri-
nom. Deset dana kasnije mleta~ka su
o~ekivanja bila ispunjena, jer je franje-
va~ki vikar s banovim poslanikom pri-
stao nagovoriti bana da posreduju pri
izmirenju izme|u Venecije i Ugarske te
su mu Mle~ani za njegovo dobro i hvale
vrijedno dr`anje u njihovoj slu`bi odlu-
~ili 18. travnja dati 100 dukata.
Ta vikarova misija u kona~nici nije
dala rezultata, jer je kralj Ludovik I. i
nakon toga ustrajao u neprijateljstvu
prema Serenissimi. Nepovoljan ishod
misije ipak nije poljuljao mleta~ko po-
uzdanje u njega te su 26. kolovoza
1346. odlu~ili uputiti novo izaslanstvo
koje je imalo zahvaliti banu na njegovu
zagovoru te njemu i fra Peregrinu po-
novo preporu~iti za{titu svojih interesa
na isto~noj strani Jadrana. Mleta~ko
oslanjanje na franjeva~kog vikara u Bo-
sni i njegov nedvojbeno veliki moralni
ugled i utjecaj na banskom dvoru, na-
veli su neke povjesni~are da u njemu
vide dostojanstvenika koji bi odgovarao
polo`aju majordoma kakav je neko} bio
poznat na dvorovima nekih zapadnoeu-
ropskih vladara. Takva usporedba vi{e
je plod privla~ne analogije nego odraz
realne stvarnosti.
Fra Peregrinovo djelovanjena vjerskom polju
Vi{e od njegova snala`enja u politi-
~kim pitanjima, ovom prigodom znati-
`elju bismo usmjerili na njegovo djelo-
vanje na vjerskom polju. O tome drago-
cjene podatke sadr`i poruka koju je ban
Stjepan II. uputio preko mleta~kog iza-
slanika Amadea u rano prolje}e 1347.
papi Klementu VI. Ovdje se ban naziva
poniznim i pokornim sinom, a predmet
njegova javljanja je vikarovo djelovanja
na ja~anju polo`aja Katoli~ke crkve u
srednjovjekovnoj bosanskoj dr`avi.
Ban je pun hvale za ono {to je fra-
njeva~ki vikar svojim radom ve} postig-
nuo u Bosni. Iz tog njegova obra}anja
papi doznaje se da on ovdje djeluje kao
vikar te da radi revno, vjerno i ustrajno
na dobrobit katoli~ke vjere i spas du{a,
ali potrebe znatno nadma{uju njegove
mogu}nosti jer nema dovoljno suradni-
ka koji bi mu u tome pomagali, pa zbog
toga vjerske stvari mnogo trpe. Da bi
se crkvene prilike u Bosni popravile po-
trebno je bilo poduzeti vi{e mjera. Me-
|u banovim molbama va`no mjesto za-
uzima tra`enje dopu{tenja da vikar mo-
`e pozvati iz drugih krajeva redovnike
svoga ili drugih odobrenih katoli~kih
redova koji bi morali znati slavenski
jezik ili bi ga mogli nau~iti, kako bi se
ubrzalo obra}anje heretika me|u bo-
sanskim podanicima. Dalekose`nost
Peregrinovih planova dolazi do izra`aja
u zahtjevu da bosanski vikar mo`e u
pojedine samostane razli~itih redova,
koji su se nalazili u okolnim krajevima,
postaviti po nekoliko novaka da bi on-
dje u~ili latinski jezik i nauk Rimske
crkve. Budu}i da je oskudica u sve}en-
stvu bila velika, tra`io je dozvolu da
vikar mo`e pozvati u Bosnu i svjetovno
sve}enstvo koje bi s njegovim dopu{te-
njem dijelilo crkvene sakramente. Da
bi se katoli~ko sve}enstvo zainteresi-
ralo za dolazak i djelovanje u Bosni,
molio je ban papu da se franjevcima i
drugim sve}enicima koji bi do{li podi-
jele one povlastice i ovlasti koje su da-
vane redovnicima koji propovijedaju
katoli~ku vjeru me|u Tatarima, nevjer-
nicima i shizmaticima. Zatim se moli
dopu{tenje da vikar mo`e po hrvatskim
i ugarskim gradovima i mjestima u ko-
jima katoli~ki redovnici nemaju svojih
ku}a osnivati franjeva~ke samostane
koji bi pripadali Bosanskoj vikariji. Na
kraju se ban zauzeo i za svojega kape-
lana i izaslanika Jurja de Berito ili de
Cipro da mu papa udijeli jedan ili dva
beneficija u Splitu ili na podru~ju Split-
ske nadbiskupije. �
srpanj/kolovoz 2006. svjetlo rije~i 65
^
Ugarski kralj Ludovik I.
U historiografskojliteraturi iznesenoje mi{ljenje kako jePeregrinov prijelazna stolicu splitskihnadbiskupa omeo
ban Stjepan II.Kotromani}
� Pi{e: Pejo ]O[KOVI]
Bliske veze s bosanskim banom po-
voljno su se odrazile na Peregri-
novu crkvenu karijeru. Doda li
tome i splet povoljnih okolnosti,
tada su u malo vremena razum-
ljive i velike promjene, za koje ve}ini ni-
je dovoljan ni ~itav `ivotni vijek. Smr}u
Dominika Lukareva 1348. godine osta-
lo je upra`njeno mjesto splitskog nad-
biskupa, pa je Splitski kaptol te godine
za njegova nasljednika izabrao franjevca
Peregrina, tada na mjestu vikara Bo-
sanske vikarije. Taj izbor papa Klement
VI. nije potvrdio, te je splitskim nadbi-
skupom postao benediktinac Hugolin
de Branca iz umbrijskoga grada Augu-
bija. U historiografskoj literaturi izne-
seno je mi{ljenje kako je Peregrinov
prijelaz na stolicu splitskih nadbiskupa
omeo ban Stjepan II. Kotromani}, koji
je bio zadovoljan vikarovim radom na
{irenju katoli~ke vjere me|u bosanskim
podanicima te ga je stoga i dalje `elio
zadr`ati u svojoj sredini. Prou~avaju}i
fra Peregrinovo djelovanje vezano uz
Bosnu, M. Pervan je upozorio da sa~u-
vana izvorna gra|a ne potvr|uje tvrd-
nje o njegovu izboru za splitskog nad-
biskupa, kako se u historiografskoj li-
teraturi navodi.
Njegovi napori na organizaciji fra-
njeva~kog misionarskog djelovanja u
dr`avi Kotromani}a, prema istra`ivanju
D. Mandi}a, zabilje`eni su u Kronici
samostana klarisa u Ribnitzu u Meklen-
burgu, gdje je zabilje`eno da je Bosan-
ska vikarija tada bila organizirana u
dvije kustodije te da je imala dvanaest
samostana. Pouzdano se zna da je fra
Peregrin 21. o`ujka 1347. dobio dozvo-
lu da sagradi samostane u Stonu i \a-
kovu, ali njihov polo`aj pokazuje da su
prva franjeva~ka upori{ta ipak nicala u
izrazito katoli~kom okru`enju. Istina,
za ostalih deset spomenutih tek brojem
te{ko je pouzdano re}i gdje su bili po-
dignuti, ali je razlo`no pretpostaviti da
su neki da njih ipak bili na podru~ju ta-
da{nje bosanske dr`ave.
[to se ti~e samog poglavara franje-
vaca Bosanske vikarije, njegova omete-
na karijera uskoro je dobila zadovolj-
{tinu u ne tako slavnoj, ali problemima
itekako obdarenoj Bosanskoj biskupiji.
64 svjetlo rije~i rujan 2006.
Bosansko srednjovjekovlje
Peregrin Saksonac – bosanski biskup
\ak
ov
a~k
a k
ate
draln
a c
rk
va
Prilika za to pru`ila se uskoro. Doga|aji
koji su s tim u vezi uslijedili pokazuju
da su prijateljski odnosi izme|u franje-
va~kog vikara i bosanskoga bana ostali
nepomu}eni te da se Stjepan II. Kotro-
mani} zdu{no zauzimao na razli~itim
stranama kako bi svom pouzdaniku, fra
Peregrinu, osigurao stolicu bosanskih
biskupa u \akovu. Povoljna prilika za to
nastala je smr}u bosanskog biskupa Lo-
vre Lokösa potkraj 1347. ili po~etkom
1348. Da bi pove}ao izglede svojih na-
stojanja oko popunjavanja stolice bosan-
skih biskupa, poznato je da se ban pi-
smom obra}ao Mle~anima mole}i ih da
upotrijebe svoj utjecaj te za njegova
kandidata posreduju kod pape Klemen-
ta VI. u Avignonu, {to su oni prihvatili.
U me|uvremenu je vakantna Bosanska
biskupija dobila svoga poglavara u oso-
bi biskupa Ivana (Boniohannes). Papa
se ipak pokazao sklonim udovoljiti ba-
novim `eljama te je potkraj sije~nja
1349. to pitanje rije{io tako {to je bi-
skupa Ivana premjestio za biskupa u
Fermo, a Peregrina Saksonca umjesto
njega imenovao bosanskim biskupom
sa sjedi{tem u \akovu (prema jednom
dokumentu od 10. prosinca te godine,
mjesto bosanskog biskupa jo{ nije bilo
popunjeno).
Skori su doga|aji pokazali da je ta
~injenica bila vrlo va`na za dalji razvoj
odnosa izme|u biskupa i bosanskog
vladara. Na ~este kontakte bliskih su-
radnika iz vremena kad je Peregrin bio
vikar Bosanske vikarije, geografska
udaljenost po~ela je ostavljati traga.
Umjesto da se pojavljuje u javnom i
politi~kom `ivotu srednjovjekovne bo-
sanske dr`ave, novi bosanski biskup se
uklju~uje u hrvatsko-ugarske prilike te
se ~esto navodi me|u svjedocima vla-
darskih isprava bez obzira na njihov
sadr`aj i namjenu.
Iz vremena njegova biskupovanja
skrenuli bismo pozornost tek na jednu,
ina~e poznatu epizodu. Naime, u jesen
1351. spremao se po}i u Rim radi obav-
ljanja nekih crkvenih poslova na Rim-
skoj kuriji. Zbog nedovoljno poznatih
razloga obra}ao se pred polazak Mle~a-
nima, s kojima je bio u dobrim odnosi-
ma, da ga preporu~e svome izaslaniku
na papinskom dvoru i nekim kardinali-
ma, {to su oni prihvatili ovlastiv{i Malo
vije}e 4. listopada da mu preda odgo-
varaju}u preporuku. Te{ko je objasniti
kako je mleta~ko zauzimanje za bosan-
skoga biskupa u dijelu historiografske
literature bilo pripisivano u zasluge bo-
sanskom banu, koji se u navedenom
mleta~kom dokumentu nijednom rije-
~ju ne spominje.
Drugih diplomati~kih podataka o bi-
skupovim vezama sa Stjepanom II.
Kotromani}em nema. Tek za njegova
nasljednika bana Tvrtka zna se da je
polovicom velja~e 1355. boravio u \a-
kovu te bio u vezi s biskupom. Na taj
banov boravak vi{e svjetla bacaju po-
daci iz njegove isprave kojom je 13.
velja~e potvrdio da su Dubrov~ani Kle-
ment Dr`i} i Biste Buni} za bana Stje-
pana II. dr`ali trgove u Neretvi i Ostru-
`nici te da su sve svoje obveze izmirili.
Isprava je pisana pokraj |akova~ke ka-
tedralne crkve, a me|u svjedocima na-
vedeni su bosanski velika{i iz banove
pratnje te neke crkvene osobe. Tako se
doznaje da su tada izdavanju isprave
nazo~ili franjeva~ki vikar fra Franjo iz
Firence, ~lanovi Bosanskoga kaptola,
prepo{t Nikola i lektor Petar, te sâm bi-
skup Peregrin, kojega je u toj prigodi
ban nazvao svojim duhovnim ocem. Ti
navodi pouzdan su dokaz da je Tvrtko
odmalena pripadao Katoli~koj crkvi.
Peregrinov nasljednik kao bosanski
biskup vjen~ao ga je u jesen 1374. po
katoli~kom obredu s bugarskom prince-
zom Dorotejom, a nakon {to je postao
kraljem, uzeo je za protovestijara kato-
li~kog sve}enika Ratka, kasnijega tre-
binjskog biskupa. U njegovim vladar-
skim postupcima kao i u osobnom `i-
votu katoli~ka crkvena hijerarhija zau-
zimala je istaknuto mjesto i nije imala
konkurencije u velikodostojnicima dru-
gih dviju crkava.
Uz Peregrinovo djelovanje ve`u se
prvi uspjesi franjeva~koga misionar-
skog rada u Bosni. Njemu se u zaslugu
stavlja izgradnja prvih franjeva~kih sa-
mostana i crkava na podru~ju dr`ave
Kotromani}a, iako izvorna svjedo~anst-
va u tom pogledu ne nude dovoljno ne-
pobitnih dokaza. Najvi{e zanimanja u
stru~noj literaturi pobu|ivao je prvi sa-
mostan koji je dao sagraditi ban Stje-
pan II. Kotromani}, o kojemu je neja-
sno}e temeljito ra{~istio M. An~i}.
Ono {to nam uskra}uje diplomati~ka
gra|a nadokna|uju vijesti narativnih
vrela. Tako je primjerice arhi|akon Ja-
nos Küküllei, kao ljetopisac kralja Lu-
dovika, zabilje`io kako Peregrinova
briga oko bosanskih crkvenih prilika ni-
je prestajala ni nakon {to je postao bi-
skupom nego je patarene koji su se u
Bosni bili previ{e namno`ili na kraljev
poticaj obra}ao na katoli~ku vjeru i
kr{tavao.
Unato~ tom nedvosmislenom pri-
znanju za njegovo revnovanje oko {i-
renja katoli~ke vjere me|u bosanskim
hereticima, ~ini se da je njegovim po-
stavljenjem za bosanskog biskupa i
prelaskom u \akovo, ipak bio usporen
zapo~eti proces sna`enja katoli~anstva
u srednjovjekovnoj bosanskoj dr`avi.
Posljednje dana `ivota, sla`u se povje-
sni~ari, proveo je u svom biskupskom
sjedi{tu, gdje ga je 28. sije~nja 1356.
zatekla smrt te je potom, najvjerojatni-
je, bio pokopan na franjeva~kom grob-
lju uz samostan. Fra Peregrin je kod
bosanskih franjevaca ostao u dobroj us-
pomeni. Franjeva~ki red slavi uspome-
nu na njega kao bla`enika 28. sije~nja
svake godine, isti~u}i njegovu razbori-
tost i gorljivost u propovijedanju vjere.
Njegovi pak neposredni nasljednici na
~elu Bosanske vikarije, fra Martin
(1349-1350) i fra Franjo iz Firence
(1351-1357) nisu ostavili gotovo nika-
kva traga u povijesnim vrelima.
Bez obzira koliko su po~etni rezul-
tati misionarskog rada franjevaca na
obra}enju krstjana obe}avali, polo`aj
Katoli~ke crkve u Bosni u polovici XIV.
st. jo{ uvijek je bio nepovoljan, pa se na
svakom koraku osje}alo da se na po-
~etku velikog posla koji je usporavala
oskudica sve}enstva, nedostatak nji-
hovih boravi{ta i crkava te ~injenica da
se u bosanskoj dr`avi i dru{tvu osje}ao
sna`an utjecaj i moralni ugled krstjan-
ske hijerarhije. Na takvo stanje upu}i-
vali bi i navodi u izjavi koju je Jakov
Bech dao u istra`nom postupku pred
inkvizicijskim sudom u Chieriju kraj
Torina 1388, pred dominikancem Anto-
nijem de Septo de Savilliano, da je pot-
kraj ~etrdesetih godina XIV. st. u Bosni
radi izobrazbe boravio lombardijski he-
rezijarh, Moretus Rebellator de Balbis
iz Cherija. �
rujan 2006. svjetlo rije~i 65
´́
´
U Kronici samostana klarisa u Ribnitzu u
Meklenburgu, zabilje`eno je da je Bosanska
vikarija tada bila organizirana u dvije
kustodije te da je imala dvanaest samostana
Tvrtkova vladavinazapo~ela je u znaku
rje{avanja nizaproblema s kojimasu se novi vladar i
namjesni{tvosuo~avali kako naunutarnjem tako i
na vanjskopoliti~komplanu
� Pi{e: Pejo ]O[KOVI]
Ukrugu novog vladara se znalo
da je oko popunjavanja upra`nje-
nog bosanskog prijestolja bilo
va`no dr`anje ugarskog dvora i
kralja Ludovika koji se `enidbom
nedavno povezao s doma}om dinasti-
jom Kotromani}a. Stoga je Tvrtkova
majka Jelena u toku 1354. boravila s
mla|im sinom Vukom u Ugarskoj, a po
povratku u zemlju odr`ala je u Milima
stanak kojemu su nazo~ila vlastela sve
Bosne, Donjih Kraja, Zagorja i Humske
zemlje. Na unutarnjopoliti~koj sceni
najmo}nija je vlastela ve} istupala sa
zahtjevima da joj se potvrde povlastice
i dobra koja su stekli za Tvrtkovih
prethodnika. Ta pitanja rje{avana su na
spomenutom stanku, kako svjedo~i
isprava koju su knezu Vlatku Vukosla-
vi}u Hrvatini}u izdali knez Vladislav i
kneginja Jelena, roditelji te ban Tvrtko
i brat mu knez Vuk. Tom prigodom mla-
di ban je zadavao vlasteli vjeru gospod-
sku s jamstvima osobne i imovinske si-
gurnosti.
Uskoro se pokazalo da je potpora
mladom bosanskom banu za ostanak na
bosanskom prijestolju imala svoju cije-
nu koja je stajala bosansku dr`avu di-
jela njezina teritorija. Kralj je na {irem
podru~ju svoje vlasti vodio politiku po-
tiskivanja i pod~injavanja feudalne go-
spode te je u tu svrhu ispitivao sva pra-
va i posjede koje su velika{i u`ivali. Te
kraljeve mjere zahvatile su i Bosnu u
prvim godinama Tvrtkove vladavine,
{to je za posljedicu imalo gubitak pod-
ru~ja u zapadnoj Bosni, poznatog kao
Zapadne strane, jer je utvr|eno da pri-
pada kralju. Potom je kralj Ludovik pro-
{irio svoje zahtjeve prema bosanskom
banu tra`e}i Humsku zemlju. Pretpo-
stavlja se da je taj zahtjev mogao biti
temeljen na nekada{njoj vlasti Bribir-
skih knezova nad tim podru~jem, od-
nosno na povremenom vazalstvu hum-
skih knezova. Bosanski ban je ponovno
morao popustiti, predao je ugarskom
kralju dio Huma koji se prostirao zapad-
no od Neretve zajedno s Drijevskim tr-
gom na ime miraza uz Elizabetu, k}er
pokojnog bana Stjepana II. Kotromani-
}a. Okrnjiv{i tako bosanski dr`avni te-
ritorij, Ludovik je u srpnju 1357. po-
novno potvrdio banu Tvrtku i njegovu
bratu Vuku banstvo u Bosni i Usori.
Osim {to je priznao ugarsku vrhovnu
vlast, bosanski vladar se obvezao da }e
iz svojih zemalja prognati patarene i
heretike. U me|uvremenu je kralj na-
stojao na svoju stranu pridobiti neku
donjokrajsku vlastelu obe}avaju}i joj
zamjenu njihovih posjeda za imanja u
Slavoniji. Tako su na kraljevu stranu pre-
{li sinovi kneza Pavla Hrvatini}a, Grgur
i Vladislav te Grgur Stjepani}, koji su
dr`ali gradove Greben i Glamo~.
U to doba nakratko je u visokim crk-
venim krugovima bilo aktualizirano pi-
tanje vjerskih prilika u Bosni, a zanima-
nje za njih osobito je stao pokazivati
novi bosanski biskup Petar Siklósi, ko-
jega je 29. velja~e 1356. imenovao pa-
pa Inocent VI. Mjesec dana kasnije
papa je nalagao provincijalu ugarskih
dominikanaca da propovijeda kri`arsku
vojnu protiv svih heretika u Transilva-
niji, Bosni i Slavoniji. ^ini se da u po-
~etku izbor novog bosanskog biskupa
nije nai{ao na lo{ prijem u Bosni, jer ga
ban u ispravi kojom je 1. studenoga
1356. potvrdio crkvi sv. Petra u Usori
posjed Dubicu (Dubimcham) nazvao
duhovnim ocem u Kristu. Dobri odnosi
me|u njima nisu dugo trajali, a razloge
tim nesporazumima te{ko je nazrijeti.
Iako se izbor novog bosanskog bi-
skupa sa sjedi{tem u \akovu ne mo`e
dovesti u izravnu vezu s papinim po-
zivom na iskorjenjivanje krivovjerja u
Bosni, niti ga se mo`e ozna~iti glavnim
poticateljem i podupirateljem kraljeve
politike prema dr`avi Kotromani}a, sa-
64 svjetlo rije~i listopad 2006.
Bosansko srednjovjekovlje
FRANJEVCI U SJENITvrtkovo u~vr{}ivanje
na vlastiP
ap
a U
rb
an
V.
~uvani podaci potvr|uju da je ban Tvrt-
ko radio protiv bosanskog biskupa, a sve
je zavr{ilo aferom u kojoj su kod Ivana,
lektora Bosanskog kaptola, otkrivena
Tvrtkova pisma, nakon ~ega je bila po-
krenuta istraga pred Be~kim kaptolom.
Bosanski ban je u lektorovoj izjavi od
21. rujna 1358. ozna~en kao kraljev pro-
tivnik i neskriveni podupiratelj heretika
te potajni biskupov protivnik. Teretilo
ga se da je govorio razne stvari protiv kr{-
}ana, kraljeve ~asti i na pogibelj samo-
ga biskupa.
Kad je suvremenicima izgledalo da
su se bosansko-ugarski odnosi stabilizi-
rali, a u o~ima Dubrov~ana ban Tvrtko
tretiran na isti na~in kao i hrvatski i
slavonski ban Nikola Szécsi, po~inju se
uo~avati promjene u Tvrtkovim odnosi-
ma s Ugarskom. To novonastalo stanje
odra`ava sukob izme|u vlastelina San-
ka Miltenovi}a i bana Nikole do kojega
je do{lo prije svibnja 1362, a u njihovu
izmirenju posredovali su Dubrov~ani.
Doga|aji koji su potom uslijedili
pokazali su da Tvrtkov vladarski polo-
`aj na bosanskom prijestolju nije bio
~vrst, ba{ kao {to ni njegova zemlja na
unutarnjem i vanjskom politi~kom pla-
nu nije bila posve sigurna. Kralj Ludo-
vik je u travnju 1363. skupljao vojsku,
a u svibnju se u Dubrovniku znalo da
od nje Bosni prijeti golema opasnost.
Prva vojska koju je vodio sâm kralj,
prodrla je u prvoj polovici srpnja u Bo-
snu, napreduju}i dolinom Vrbasa, opu-
sto{ila je zapadne dijelove zemlje, dru-
ga, koju je vodio palatin Nikola Kont,
upala je u rujnu u Usoru i opsjela grad
Srebrenik. Ali, ni prva ni druga nisu
ispunile o~ekivanja; u Donjim Krajima
je vojvoda Vukac Hrvatini} obranio grad
Sokol na Plivi, a druga se morala povu}i
u neredu, pa je tom prilikom bio
izgubljen veliki dr`avni pe~at. Motivi za
taj upad ugarske vojske nisu jasni, iako
je kralj tvrdio da se za rat odlu~io kako
bi iskorijenio nebrojeno mno{tvo he-
retika i patarena, koji su se ugnijezdili
u njegovoj dr`avi Bosni. Ugarski ljeto-
pisac i kraljev `ivotopisac János Kükül-
lei kraljevu namjeru obja{njava `eljom
da kazni drskost nekih buntovnika.
Obraniv{i zemlju 1363. od napada
ugarskih vojski, Tvrtkov vladarski polo-
`aj se popravio. To se mo`e i{~itati iz
mleta~ke isprave od 7. rujna 1364, ko-
jom je on s majkom i mla|im bratom
Vukom dobio mleta~ko gra|anstvo,
gdje su ga Mle~ani nazvali Bo`jom mi-
lo{}u banom ~itave Bosne. Dobri odno-
si s Venecijom potrajali su do potkraj
1365, kad se Mle~ani po~inju `aliti ba-
nu na postupke neke njegove vlastele
prema njihovim trgovcima. Uskoro su
se banu stali `aliti i Dubrov~ani, pa se
zaklju~uje da ban nije bio u stanju osi-
gurati strancima sigurnost u svojoj dr-
`avi, jer je, o~ito, izgubio kontrolu nad
podru~jima svoje vlastele. Tada se u
gradu pod Sr|om ve} vodilo ra~una o
mi{ljenju i snazi zagovora Sanka Milte-
novi}a, bra}e Dragi{i}a i nekih drugih
velika{a, koji su postali utjecajni ne sa-
mo u svojim zemljama nego i u banovoj
sredini.
Oja~ala vlastela svoje nezadovolj-
stvo prema banu Tvrtku pokazala je u
velja~i 1366. te je on bio prisiljen s
majkom Jelenom pobje}i u Ugarsku.
Pojedinosti u vezi s tim doga|ajima ni-
su pobli`e poznate, uz napomenu da je
Tvrtko poslije tvrdio da se vlastela po-
kazala nevjernom prvo Bogu, a potom i
njemu. Bez obzira {to je mo}nu vlastelu
navelo na nevjeru prema banu, Tvrtko
je tom pobunom izgubio vlast, a na pri-
jestolje se popeo njegov brat Vuk. Da bi
povratio izgubljeni vladarski polo`aj,
po{ao je Tvrtko s majkom u Ugarsku da
ondje tra`i pomo}. Ugarska pomo} zba-
~enom banu bila je u~inkovita te je on
do kraja o`ujka obnovio svoju vlast u
dijelu Bosne, tako da su se u njegovim
rukama nalazili Donji Kraji, Rama,
Hum i Usora. Povratak u svoju dr`avu
Tvrtko je dugovao ugarskom kralju te je
to javno priznao u pismu Mle~anima od
29. o`ujka 1366, gdje je naveo kako je
zahvaljuju}i Bogu i milosti kralja Lajo{a
vra}en u svoju dr`avu, ali ne ~itavu.
Njegov brat Vuk odr`ao se u isto~nim
krajevima bosanske dr`ave, gdje su po-
sjede imali Dabi{i}i, a pod svojom vla{-
}u dr`ao je i tvrdi grad Bobovac.
Slamanje pobune i nastojanja da se
vlast obnovi na ~itavom dr`avnom teri-
toriju nastavljeni su tijekom sljede}ih
godina. Prvotnu lako}u kojom je Tvrtko
nastupao, ometalo je poslije prevrtljivo
dr`anje vlastele koja su mijenjala stra-
ne. Tako je potkraj 1366. postupio i
Tvrtku vjerni kaznac Sanko Miltenovi}
iz Huma, koji se iznevjerio banu. Ne-
prijateljstva me|u njima trajala su do
kralja ljeta 1367, a njihovim izmire-
njem Tvrtkova vlast bila je uspostavlje-
na u ~itavoj zemlji. U neprijateljstvu s
banom ustrajao je jedino jo{ njegov
brat Vuk, koji se obra}ao za pomo} papi
Urbanu V, napominju}i, ne bez odre|e-
ne namjere, kako su dotada{nji bosan-
ski vladari uglavnom bili shizmatici i
heretici te da je on sâm gorljiv privr`e-
nik katoli~ke vjere i protivnik heretika,
koje }e progoniti svim silama. Navo|e-
nje vjerskih motiva trebalo je kod pape
ostaviti dojam da u Bosni ima snaga
privr`enih katoli~koj vjeri, ~ak i me|u
~lanovima doma}e dinastije te da je ba{
Vuk ta osoba, za razliku od brata koji
slijedi odurne stope svojih prethodnika.
Papa je pismom od 14. prosinca 1369.
preporu~io kralju Ludoviku pobunjenog
pretendenta na bosansko prijestolje, a
njemu je savjetovao da bude strpljiv i
postojan u katoli~koj vjeri. Razmirice
me|u bra}om zavr{ene su prije 1374.
Normalizacija unutarnjih odnosa
pogodovala je sna`nijem djelovanju
franjevaca Bosanske vikarije u krajevi-
ma pod vla{}u Kotromani}a. U tom smi-
slu pozornosti vrijedni su podaci iz pi-
sma pape Urbana V, koje je 21. srpnja
1368. uputio bosanskom biskupu Petru
tra`e}i od njega da poma`e franjevce
koji u njegovoj biskupiji rade na obra-
}anju i iskorjenjivanju krivovjeraca.
Tako franjevci ponovno stupaju na jav-
nu scenu, izlaze}i iz sjene kojom su ih
bili zagrnuli burni politi~ki doga|aji. �
listopad 2006. svjetlo rije~i 65
Prva vojska koju je vodio sâm kralj, prodrla je u prvoj
polovici srpnja u Bosnu, napreduju}i dolinom Vrbasa,
opusto{ila je zapadne dijelove zemlje, druga, koju je
vodio palatin Nikola Kont, upala je u rujnu u
Usoru i opsjela grad Srebrenik
[irenje podru~jamisionarskog
djelovanja franjevaca
Bosanske vikarije u drugoj polovici{ezdesetih godinaXIV. st. slijedilo je
smjer {irenja politi~kog utjecaja
kralja Ludovika kojije pozvao franjevce
da ga prate na njegovu ratnom
pohodu u Bugarsku
� Pi{e: Pejo ]O[KOVI]
Uprvoj politi~ki nestabilnoj po-
lovici Tvrtkove vladavine na ~elu
Bosanske vikarije izmijenilo se
vi{e njezinih poglavara, ali o nji-
hovu djelovanju u Bosni i utjeca-
ju na tamo{nje prilike nema puno po-
dataka. Oskudne vijesti o tome kao da
sugeriraju pomisao kako su oni radije
zaobilazili to podru~je svoje vlasti nego
{to su na njemu bili djelatni. Vikarom je
tada najprije bio fra Franjo iz Firence
kome je 1354. zapo~elo drugo trogo-
di{te vikarske slu`be koju mu je potvr-
dila Op}a skup{tina Franjeva~koga reda
odr`ana u Asizu. Polovicom velja~e
1355. nalazio se u \akovu, gdje je u to
doba bio i ban Tvrtko, koji je tom pri-
godom izdao razrje{nicu Klementu Dr-
`i}u i Bisti Buni}u. Oni su za bana Stje-
pana II. bili zakupci trgova u Drijevima
i Ostru`nici, a navedenom ispravom
ban Tvrtko izjavljuje da su oni podmirili
sve svoje ra~une. Bosanski vikar fra
Franjo i njegov prethodnik na tom polo-
`aju, bosanski biskup fra Peregrin Sak-
sonac, bili su ne samo svjedoci nego i
osobe koje su s banom potpisale nave-
deni dokument.
Ponovni izbor fra Franje za vikara,
prema D. Mandi}u, pada u 1360. go-
dinu i podudara se s vremenom kad se
i u Rimskoj kuriji razmi{ljalo o nepo-
voljnim crkvenim prilikama u Bosni.
Stoga je papa Inocent VI. bulom od 23.
travnja 1360. dopustio bosanskom bi-
skupu Petru da u vr{enju inkvizitorske
slu`be protiv heretika u svojoj biskupiji
mo`e pozvati u pomo} dr`avnu vlast te
da ih mo`e kazniti crkvenim kaznama.
Iako o njegovoj djelatnosti u Bosni
gotovo da uop}e nema suvremenih svje-
do~anstava, na temelju upute koju su
4. velja~e 1366. Dubrov~ani dali svom
poslaniku u Bosni, proistje~e da je fra
Franjo tada u`ivao ne samo njihovo pu-
no povjerenje nego i ugled kojim je mo-
gao utjecati na bosanskog bana te tako
i}i na ruku njihovim interesima u zem-
lji Kotromani}a. Stoga su Dubrov~ani
tra`ili da se njihov izaslanik Prip~e Utol-
~i} najprije raspita i posavjetuje s fra-
njeva~kim vikarom, pa tek onda neka pri-
stupi sre|ivanju poslova s banom i nje-
govom vlastelom. Na temelju tog po-
datka moglo bi se zaklju~iti da je vikar
tada boravio negdje u Bosni te da je
dobro poznavao prilike u zemlji i raspo-
lo`enje bana i vlastele prema Dubrov-
niku. Zapleti koji su tada zahvatili Bo-
snu onemogu}ili su taj susret, a skori
prestanak slu`be i izbor novog vikara
potpuno su onemogu}ili njegovo anga-
`iranje u interesu o{te}enih dubrova-
~kih trgovaca.
Ne{to druk~iju sliku o njemu daje
suvremena bilje{ka u rukopisnom dje-
lu Sermones festivi et dominicales et
de communi sanctorum franjevca Jea-
na de la Rochellea, kojega se primje-
rak nalazi u Knji`nici Male Bra}e u
Dubrovniku. Tu se navodi kako je vi-
kar fra Franjo me|u franjevcima Bo-
sanske vikarije podupirao izobrazbu
subra}e dijele}i mnogima knjige.
Moglo bi se pretpostaviti da je i nave-
deno djelo jedno od onih koje je fra
Franjo donio iz Italije i darovao ga
nekom od franjevaca, koji su u to doba
djelovali na ovim prostorima. Da je on
bio ~ovjek duboke franjeva~ke du-
hovnosti svjedo~i i njegov ne{to mla|i
suvremenik fra Marijan iz Firence koji
u svom djelu Compendium chronica-
rum Ordinis FF. Minorum navodi kako
se fra Franjo isticao sveto{}u i redov-
ni~kim krepostima.
64 svjetlo rije~i studeni 2006.
Bosansko srednjovjekovlje
Bosanska vikarija
Tom vremenu pripada jo{ jedan do-
ga|aj koji su suvremenici zapisali, a na
odre|eni na~in odnosio se na crkvene
prilike u Bosni. Rije~ je o bilje{ci split-
skog ljetopisca A. Cutheisa koji je zabi-
lje`io kako se uo~i sv. Katarine 1366.
prema istoku pokazala nebeska vatra
na nebu s jakim svjetlom, {to je izazva-
lo strah i trepet u ljudi. Tada su u Bosni
izgorjele najve}e planine s kamenjem,
`ivotinjama i pticama. Prema ljetopiscu
tamo su sada mnoga sela u kojima obi-
tavaju patareni koji se hvale da je Bog
spalio navedene gore njima na korist,
jer voli njihovu vjeru. Iz tog opisa se ne
vidi uloga franjevaca u potiskivanju
pripadnika Crkve bosanske, ali opisana
situacija neodoljivo podsje}a na mjesto
iz polemi~kih spisa u kome katoli~ki (fra-
njeva~ki) polemi~ar zamjera svom za-
mi{ljenom sugovorniku – krstjaninu da
su se povukli u nepristupa~na brda, a
vjera je u gradovima gdje su biskupi i
u~eni ljudi, a ne u brdima i {umama me-
|u grmljem.
Politi~ke nesuglasice u Bosni iz dru-
ge polovice {ezdesetih godina XIV. st.
ostavile su traga na djelovanje franje-
vaca, koji su svoju pozornost tih kriznih
godina vi{e usmjeravali na krajeve pod
vla{}u kralja Ludovika. Prema krono-
taksi franjeva~kih vikara koju je utvrdio
D. Mandi}, uprava Bosanske vikarije
povjerena je u polovici 1366. fra Barto-
lomeju Alvernskom. To je vrijeme izbija-
nja pobune dijela bosanske vlastele pro-
tiv bana Tvrtka i prvih koraka u njezinu
slamanju. U takvim okolnostima novi
vikar mogao je potporu o~ekivati jedino
od hrvatsko-ugarskoga kralja te je s
njim u srpnju 1366. pisao generalu Fra-
njeva~koga reda fra Marku iz Viterba
izvje{}uju}i ga o uspje{nom radu fra-
njevaca na podru~ju Bosanske vikarije,
ali ga je istodobno molio da bi dopustio
poslati ve}i broj novih redovnika u te
krajeve. Za razumijevanje takva njego-
va postupka va`no je imati na umu da
je Bosanska vikarija obuhva}ala puno
ve}e podru~je od tada{njeg teritorija
srednjovjekovne bosanske dr`ave. [to
se ti~e bosanskoga bana, on je, kako smo
spomenuli, ba{ u to vrijeme bio zauzet
obnavljanjem vlasti u zemlji.
Dvije godine poslije suvremena svje-
do~anstva o crkvenim prilikama u dr`a-
vi Kotromani}a su ne{to brojnija i razno-
vrsnija. Ponovno podlogu tih vijesti ~ini
izvje{}e u uspjesima franjeva~koga
misionarskog rada na {irokom podru~ju
Bosanske vikarije, a naglasak bi bio na
izvan bosanskim prostorima. Naime,
fra Bartolomej iz Alverne otpravio je
Urbanu V. u lipnju ili u po~etku srpnja
1368. u Avignon dvojicu izaslanika, fra
Ivana iz Rhena i fra Andriju iz Perugie,
da izvijeste papu o rezultatima franje-
va~ke misionarske djelatnosti u njego-
voj pokrajini. Na temelju molbi koje su
tom prigodom podastrli papi, vidljivo je
da su u pitanju bili krajevi pod vla{}u
kralja Ludovika kome je papa trebao pre-
poru~iti spomenute redovnike. U istom
smislu govorila bi i naredba kalo~kom
nadbiskupu Stjepanu i ~anadskom bi-
skupu Dominiku da se pobrinu za `up-
nike koji bi opslu`ivali obra}enike. Papa
je iza{ao u susret `eljama franjeva~kog
vikara te je o tome 13. srpnja 1368. pi-
sao hrvatsko-ugarskom kralju, a 21. srp-
nja te godine, kako smo ve} spominjali,
preporu~io ih je bosanskom biskupu
Petru. Kako bosanski biskup sa sjedi-
{tem u \akovu u to doba nije imao utje-
caja na crkvene prilike u krajevima pod
vla{}u bosanskoga bana, navedeni po-
datci nas ponovno upu}uju na pomisao da
se mislilo na djelovanje franjevaca me|u
podanicima hrvatsko-ugarskoga kralja.
Do kraja te godine fra Bartolomej se
jo{ jednom obra}ao papi da iza|e u su-
sret njegovim molbama u namjeri da
pobolj{a franjeva~ko misionarsko djelo-
vanje na podru~ju Bosanske vikarije.
Podaci u vezi s tim otkrivaju kako je rad
franjevaca ve} bio uhvatio korijene i
me|u bosanskim pukom, {to je vikaru
omogu}avalo da poradi na redovni~koj
stezi i zahvali na suradnji onima koji su
postali nesposobni za dalji misionarski
rad ili su svojim `ivotom davali lo{ pri-
mjer drugima, razaraju}i ono {to su ri-
je~ju i dobrim obi~ajima propovijedali.
Njih su, o~ito, trebali zamijeniti franjev-
ci rodom iz Bosne (fratres ex nacione
Bosnensi) koje je za tu slu`bu namjera-
vao osposobiti izvan Vikarije te je stoga
tra`io od pape potporu da svaka provin-
cija mora primiti i u svoje samostane
smjestiti one Bosance koje bi im on u od-
re|enim prigodama poslao. Papa je po-
novno imao razumijevanja za ta njego-
va tra`enja te ih je odobrio 13. prosin-
ca 1369. posebnom ispravom. Uz druge
razloge za istiskivanje stranaca i njiho-
vu zamjenu doma}im sinovima, moglo bi
se navesti da su ovi bolje poznavali jezik
puka kome su propovijedali rije~ Bo`ju.
Razgranavanje franjeva~ke djelatno-
sti iziskivalo je ve}a materijalna sred-
stva kojima bi se pokrili izdaci, pa je
papa Urban V. 13. prosinca 1369. po-
sebnom ispravom dopustio franjevcima
Bosanske vikarije da mogu izvan svoje
vikarije ubirati milostinju po Ugarskoj,
Dalmaciji i Hrvatskoj. [irenje podru~ja
misionarskog djelovanja franjevaca Bo-
sanske vikarije u drugoj polovici {ezde-
setih godina XIV. st. slijedilo je smjer {i-
renja politi~kog utjecaja kralja Ludovi-
ka koji je pozvao franjevce da ga prate na
njegovu ratnom pohodu u Bugarsku. �
studeni 2006. svjetlo rije~i 65
nije samo u Bosni
Fra Bartolomej iz Alverne
otpravio je Urbanu V.
u lipnju ili u po~etku
srpnja 1368. u Avignon
dvojicu izaslanika, fra Ivana
iz Rhena i fra Andriju iz
Perugie, da izvijeste papu
o rezultatima franjeva~ke
misionarske djelatnosti
u njegovoj pokrajiniAvignon
� Pi{e: Pejo ]O[KOVI]
Nastoje}i pro{iriti podru~je svoga
utjecaja, odlu~io se kralj Ludovik
umije{ati u bugarske prilike, pa
je svoj vojni pohod usmjerio u
sjeverne krajeve zemlje kojima
je iz Vidina u ime cara Ivana Aleksan-
dra upravljao njegov najstariji sin Ivan
Stracimir. Svoje politi~kim razlozima
motivirano upletanje u tamo{nje odno-
se kralj je `elio opravdati vjerskim razlo-
zima, a sebe prikazati revnim privr`e-
nikom Katoli~ke crkve te je zatra`io fra-
njeva~ke misionare kako bi poradili na
obra}anju heretika u tim podru~jima.
Bosanski vikar je, kako se saznaje, doista
onamo poslao osmoricu subra}e, koji su
dolazili iz razli~itih zemalja i naroda.
Optimisti~ne vijesti o toj franjeva-
~koj misiji {irile su se katoli~kim Zapa-
dom. General njihova Reda po`urio je o
tome izvijestiti provincijala u Asizu, a
brojke o pokr{tenom mno{tvu u svega
pedesetak dana, dosezale su gotovo
tre}inu stanovni{tva sjeverne Bugarske
s Vidinom. Vijesti o franjeva~kim usp-
jesima na Rimskoj kuriji nisu ostavile
tako sna`an dojam, a papa Urban V, pi-
{u}i 14. srpnja 1368. kralju Ludoviku,
spominje da se na prostorima Bugar-
ske, Ra{ke i Bosne svjetlu prave vjere i
jedinstvu i poslu{nosti presvete Rimske
crkve vratilo mnogo tisu}a osoba obaju
spolova. Ti podaci su u historiografskoj
literaturi dugo vremena razli~ito tuma-
~eni, a danas vi{e nije sporno da se
uspjeh od 200.000 pokr{tenih ocjenju-
je kao pretjeran i nevjerojatan.
Brzina kojom su franjeva~ki misio-
nari {irili kr{}anstvo me|u stanovni-
{tvom Vidina i njegove okolice naglo je
zaustavljena povla~enjem ugarske voj-
ske 1369, a obra}eno se stanovni{tvo
vratilo staroj vjeri. Tada su neki fra-
njevci bili pohvatani i pobijeni, a me|u
njima su imenom spomenuti fra Juraj
iz Trogira, Antun iz Saske, Nikola iz
Ugarske i laik Ivan Fulgineo. Osvr}u}i
se na te doga|aje, Dominik Mandi} je
istaknuo da je fra Juraj iz Trogira, koje-
ga on pogre{no naziva Grgurom, pre-
vodio bugarskom puku propovijedi svo-
je subra}e koja nisu znala bugarski, a
za franjeva~koga ljetopisca L. Waddinga
on je bio najdublji tuma~ Sv. pisma.
Izvje{}a o djelovanju franjevaca na
{irem ju`noslavenskom prostoru stizala
su na Zapad, pa i u Rimsku kuriju, gdje
su nai{la na veliko zanimanje i budila
nadu da bi nastavak njihova rada mo-
gao polu~iti lak i brz uspjeh. Na temelju
ve} spominjanog optimisti~nog pisanja
dvojice franjeva~kih misionara, fra Iva-
na iz Rhenoa i fra Andrije iz Perugie,
papa Urban V. je u tom duhu pisao 14.
srpnja 1368. kralju Ludoviku tra`e}i od
njega da pomogne kalo~kom nadbisku-
pu Stjepanu Frankóiau i ~anadskom bi-
skupu Dominiku Bebeku, kojima je bilo
povjereno slanje misionara u Bugarsku,
Srbiju (Ra{ka) i Bosnu. Tjedan dana ka-
snije pisao je papa i bosanskom biskupu
Petru Siklósiju nala`u}i mu da podupire
franjevce kojima pripadaju zasluge za
goleme uspjehe u radu protiv heretika
kad se u krajevima Bugarske, Srbije i
80 svjetlo rije~i prosinac 2006.
Bosansko srednjovjekovlje
Vrijeme franjeva~kog i vladarskih ambicija
Izvje{}a o djelovanjufranjevaca na {irem
ju`noslavenskomprostoru stizala su
na Zapad, pa i uRimsku kuriju, gdjesu nai{la na velikozanimanje i budila
nadu da bi nastavaknjihova rada mogao
polu~iti lak i brz uspjeh
Bosne mnogo tisu}a osoba obaju spolo-
va vratilo svjetlu prave vjere napustiv{i
kletu shizmu i druge bludnje. S obzi-
rom na to da se crkvena vlast bosan-
skog biskupa protezala na podru~je nje-
gove Bosanske biskupije, o~ekivalo bi
se da je on trebao podupirati franjevce
u obra}anju heretika koji su nerijetko
nazivani bosanskim imenom. Ipak, u
izvornoj gra|i nema suvremenih svje-
do~anstava koji bi potvrdili da je i na
podru~ju dr`ave Kotromani}a njihov rad
protjecao u takvom zanosu.
Uop}ene vijesti o hereticima i nji-
hovu brzom pokr{tavanju ne pru`aju
puno sigurnosti ni u nastojanju da se
odredi o kakvoj se herezi radilo. ^ak se
stje~e dojam da franjeva~ki general i
papa Urban V. nemaju na umu istu vjer-
sku pripadnost tada{njih obra}enika, jer
dok prvi izrijekom spominje krivovjerje,
drugi isti~e njihovu pripadnost pravo-
slavlju. Kasnija djela iz franjeva~ke povi-
jesti kao da su taj nesklad nastojala iz-
bje}i tako {to su isticala kako su franje-
va~ki misionari u balkanskim krajevima
{irili katoli~ku vjeru me|u shizmaticima
i hereticima i da su kr{tavali me|u nji-
ma one koji su se obratili.
Papa je nastavio podupirati misio-
narsku djelatnost franjevaca na prostra-
nom podru~ju Bosanske vikarije. Kako
su se unutar njezinih granica nalazili
dijelovi zemalja koje su pripadale juris-
dikciji Isto~ne crkve, katolici su ondje
`ivjeli kao manjina, izmije{ani s pravo-
slavnim stanovni{tvom, i krajevi u koji-
ma se kroz dulje vrijeme spominje pri-
sutnost heretika ~ije je djelovanje tre-
balo suzbijati. Na podru~ju sjeverne
Bugarske s gradom Vidinom i njego-
vom okolicom, uz pravoslavne, spomi-
nju se pavli}ani, prista{e dualisti~ke
sljedbe iz VII. st. koje je bizantski car
Ivan I. Cimisces u drugoj polovici X. st.
preselio na Balkan u Traciju, a na pod-
ru~ju dr`ave Kotromani}a djelovali su
sljedbenici dualisti~ke Crkve bosanske.
Bulom Odor vestrae famae od 28. sije-
~nja 1369. papa Urban V. je podijelio
franjevcima povlastice kakve je 1321.
papa Ivan XXII. dao dominikancima za
rad me|u Saracenima te su tako mogli
propovijedati auctoritate apostolica,
ispovijedati bez dozvole biskupa, slu`iti
misu i obavljati druge obrede, ali nisu
mogli davati oproste vi{e od godinu da-
na, a nisu im podijeljene ni one povla-
stice koje pripadaju biskupskoj vlasti.
Papa je svoj postupak i naklonost pre-
ma njima obja{njavao zaslugama koje
su stekli propovijedanjem i primjerom
hvale vrijednog `ivota za boravka me-
|u hereticima i shizmaticima u Bugar-
skoj, Vla{koj, Ra{koj i Bosni.
Potkraj {ezdesetih godina XIV. st.
vjerske se prilike u Bosni aktualiziraju iz
politi~kih pobuda, a spominjanje here-
tika samo je poku{aj da se na toj osnovi
diskreditira protivnika na jednoj i pod-
loga za osobno politi~ko uzdizanje na
drugoj strani. Tako se tada pona{ao
mla|i brat bana Tvrtka optu`uju}i ga
krajem 1368. papi Urbanu V. O postup-
ku kneza Vuka doznaje se iz papinih
pisama koja je s tim u vezi pisao hrvat-
sko-ugarskom kralju i samom Vuku.
Tako se iz papina pisma kralju Ludoviku
doznaje kako su bosanski vladari ve}i-
nom bili raskolnici i krivovjerci te da je
ban Tvrtko od Bosne napravio stjeci{te
heretika. Sebe je pak knez papi pred-
stavljao kao privr`ena i gorljiva katoli-
ka i odlu~na protivnika heretika koje je
suzbijao koliko je mogao. Na tom polju
jo{ bi energi~nije nastupao ako do|e na
bosansko prijestolje i preuzme vlast u
zemlji. Nema sumnje da su Vukovi mo-
tivi izrazito politi~ki, a njegove izjave o
privr`enosti katoli~anstvu samo su li-
citacija kojom poku{ava zadobiti pot-
poru koja bi mu otvorila neometan hod
do trona na kome se nalazio njegov sta-
riji brat. Prava pozadina Vukova neza-
dovoljstva nije u tome {to mu brat sli-
jedi odurne stope svojih prethodnika na
prijestolju Kotromani}a nego u ~injeni-
ci da mu pobuna u kojoj je sudjelovao s
nekom vlastelom nije osigurala vlast u
zemlji, a njezino slamanje nije mu do-
nijelo izmirenje s bratom. Nesloga koja
je me|u bra}om potrajala prije~ila je da
ban Tvrtko vrati bratu ba{tinu koja mu
pripada te on do nje poku{ava do}i uz
pomo} zagovora rimskoga pape i hrvat-
sko-ugarskoga kralja. Ulog je velik,
o~ekivanja mogu}a, pa ni podila`enje
nije moglo i}i ispod toga.
Knez Vuk uspio je uvjeriti papu da je
mnogo pretrpio zbog katoli~ke vjere te
je 14. prosinca 1369. pisao kralju Ludo-
viku da ga za{titi od bratova progona i
pomogne mu da do|e do svoje uskra-
}ene ba{tine te da ga podupire dok
bude katolik. Istodobno je papa pisao i
samom knezu Vuku javljaju}i mu o ko-
racima koje je poduzeo u smislu ostva-
renja za{tite njegovih prava. Doznaje
se tako|er da je knez bio spreman do}i
u Rim papi u pohode te da papa izjav-
ljuje kako }e mu biti drago ako Vuk do-
|e u Sveti grad. Iako je iz Vukova obra-
}anja papi jasna politi~ka pozadina, iz-
nena|uje lako}a kojom je papa prihva-
tio njegove navode. Ipak, na ugarskom
dvoru, gdje su bosanske prilike bile pu-
no bolje poznate, papino pismo nije
imalo nikakva u~inka.
Zanimanje Rimske kurije za crkvene
prilike u Bosni potvr|uju i neki drugi
podaci iz pisama koja je papa pisao ra-
zli~itim osobama. S tim u vezi doznaje
se da je papa mjesec dana ranije, 13.
studenoga, pisao dubrova~kom nadbi-
skupu Hugu de Scuria i splitskom nad-
biskupu Hugolinu de Branca kako je
doznao da u dijelovima Bosne nadomak
njihovih gradova i nadbiskupija `ive
mnogi heretici koji slobodno dolaze na
podru~je njihove crkvene vlasti radi tr-
govine i da ondje {ire krivovjerje, zavo-
de du{e priprostih ljudi. ^uo je isto ta-
ko da me|u katolicima spomenutih
nadbiskupija ima onih koji takve prima-
ju u svoje ku}e i {tite ih i stoga papa
nare|uje nadbiskupima da takve here-
tike vi{e ne primaju u svoju sredinu niti
pak s njima trguju. Papa Urban V. nada-
lje nala`e nadbiskupima da svojim ka-
toli~kim podanicima zabrane i}i istim
poslom u Bosnu, a onima koji ipak budu
primali bosanske krivovjerce neka za-
prijete izop}enjem. U borbi protiv bo-
sanskih heretika papa je dopustio nad-
biskupima Dubrovnika i Splita da se
poslu`e ~ak i svjetovnom vla{}u i si-
lom. Ipak, raspolo`iva povijesna vrela
ne daju potvrdu da su se oni tim ovla-
{tenjima i tako radikalnim sredstvima
ikada poslu`ili. �
prosinac 2006. svjetlo rije~i 81
zanosaStranica
Hrvojeva
misala,
oko 1404.
64 siječanj 2007.
Bosansko srednjovjekovlje
Vikar fra Bartolomej
je u uočavanju praktičnih
problema i formuliranju
pitanja, odnosno pružanju
stručnih odgovora, imao
na umu čitavo područje
Bosanske vikarije u granicama
koje su živjeli vjernici
Katoličke i Pravoslavne crkve
te Crkve bosanske
� Piše: Pejo ĆOŠKOVIĆ
Pojačano zanimanje Rimske kurije za vjerske prilike na širem prostoru Bosanske vikarije nastavljeno je za-
uzimanjem pape Urbana V. da se olakša položaj i poboljšaju materijalni uvjeti u kojima su djelovali tamošnji franjevci. U tom je smislu papa bulom Excolentes vineam od 13. prosinca 1369. dopustio franjevcima navedene pokrajine da smi-ju za svoje potrebe skupljati i primati mi-lostinju u krajevima Ugarske, Hrvatske i Dalmacije koji su bili izvan njihove vi-karije. Tu im povlasticu daje bez obzira na bilo kakve statute, odredbe i druge propise koji bi se tome protivili, a motiv je bio u činjenici da su bili siromašni.
Širenje franjevačkog djelovanja na području Bosanske vikarije nailazilo je na probleme koje je valjalo rješavati. Unatoč tome, ipak nisu izostali pozitivni rezul-tati. Suvremena izvorna svjedočanstva bi govorila u prilog zaključku kako je tada poraslo zanimanje za svećenički po-ziv na čitavom prostoru Vikarije, jer se vikar fra Bartolomej iz Alverne mogao lišiti usluga one subraće koja na bilo koji način više nisu bila pogodna propovije-dati katoličku vjeru krivovjercima i shiz-maticima kojih je bilo mnogo u granica-ma njegove vikarije. Podaci o tome nude
dvije zanimljivosti: prvu, što se kao ne-prikladne franjevačke misionare apostro-fi ra one koji su u Bosansku vikariju sti-gli iz različitih franjevačkih pokrajina, a drugu da se franjevački kadar počinje po punjavati domaćim ljudima – fratres ex natione Bosnensi. Njihova prednost nad strancima je nesumnjivo bila velika: dobro su poznavali sredinu, mentalitet i navike puka među kojim su djelovali,
poznavali su njegov jezik i lako su se mo-gli sporazumijevati i propovijedati im bez posrednika.
Okretanje franjevaca užem bosan-skom području, gdje je njihovo djelovanje bilo usmjereno na obraćenje sljedbenika dualističke Crkve bosanske nije narušilo unutrašnje odnose, iako je u polovici šez desetih godina XIV. st. mir u zemlji ugro zila pobuna dijela vlastele uz koju
Vrijeme franjevačkog zanosa
65siječanj 2007.
je pristao mlađi banov brat, knez Vuk. Iako je on u obraćanju papi pokušao u politički sukob unijeti vjerske elemente, ni po čemu se ne može zaključiti da je taj sukob imao vjersku pozadinu i obilježje vjerskog rata.
Ni u događajima koji su slijedili nema bilo kakvih naznaka da bi vjerska pri-padnost bila osnovom za pristajanje uz jednu od dviju suprotstavljenih strana. To potvrđuje isprava koju je ban Tvrtko između 1370. i 1374. izdao velikašu Stje-panu Rajkoviću zbog suzbijanja ugarske vojske koja je, pružajući pomoć knezu Vu ku, napredovala prema Bobovcu, ali stolnoga grada nije zauzela. Ban je sto ga darovao spomenutom velikašu tri se la, Čukle u Lašvi, Klopče u Brodu i Brlo-žnik u Usori. Jamac njegove sigurnosti i darovanih posjeda bila je Crkva bosan-ska i njezin vrhovni poglavar djed, što je potpuno u skladu s tadašnjom praksom pružanja zaštite, odnosno predavanja u ruke crkvene. U tome je bilo sasvim od-ređenog pravila, pa se kao jamac stečenih prava, povlastica i posjeda pojavljuju najviši predstavnici Crkve bosanske ili Katoličke crkve ovisno o tome kojoj je od njih pripadao velikaš kojega je tre-balo zaštititi. Kako se navodi u ispravi, ban je predao svog vjernog velikaša sa svim darovanim selima u vjeru djedovu i sve Crkve bosanske i svih krstjana. Ovdje pojam vjera djedova nije istovjetan poj-mu la fede bosignana, odnosno pojmu religija, nego ima značenje obećanja zaštite i jamstva koju Stjepanu Rajkoviću daje Crkva bosanska, njezin vrhovni po-glavar i svi krstjani. Tvrtko je predvidio kako bi se imali urediti odnosi između njega i njegova vjernog velikaša ako bi se on ogriješio o vjernu službu pod ko-jom su se podrazumijevale u cjelini sve obveze koje je vlastelin dugovao vladaru ili svom feudalnom gospodaru kojemu je neposredno bio podčinjen. Moguću nje-govu krivicu imali su utvrditi djed i dva strojnika u ime Crkve bosanske te trojica predstavnika bosanskog plemstva. Ban je vrlo obazriv prema mogućoj nevjeri svo-ga podanika te navodi da ga nikakvo zlo ne može zadesiti niti mu se zadana jam-stva mogu povući niti on može postati sužnjem.
Smirivanjem unutrašnjih prilika u zemlji prestale su stizati optužbe za kri-
vo vjerje na račun bana i njegovih po-danika, pa do kraja Tvrtkove vladavine više nije prijetila opasnost od pokre-tanja križarskog rata i upletanja u bo-sanske prilike sa strane, iako je sljedbe-nika Crkve bosanske još uvijek bilo na području države Kotromanića. Bosan-ski ban je ponovno postao osoba papina povjerenja te mu se Urban V. obraćao pi smom od 8. travnja 1370. tražeći od njega da onemogući udaju kćeri kneza Grgura Bribirskog za jednog od sinova kralja Vukašina Mrnjavčevića i pomogne da se ona vrati roditeljima. Kao smetnju tom braku papa je isticao vjerske razlo-ge. Papa je za samo nekoliko mjeseci iz temelja izmijenio svoje držanje prema bosanskom vladaru kojega u pismu kra-lju Ludoviku naziva njegovim poda ni-kom, a u pismu kraljici Elizabeti kaže za njega da je njezin brat, iako je on u oba slučaja u stvari plemeniti muž Tvrtko, ban bosanski, a u pismu kojim se njemu iz-ravno obraća on je ljubljeni sin, plemeniti muž Tvrtko, ban bosanski.
Od sedamdesetih godina XIV. st. ne ma suvremenih svjedočanstava o dje lo vanju Crkve bosanske i njezinih sljedbenika, ali je u porastu broj dokumenata u kojima se spominje napredovanje franjevačkog misionarskog rada, osobito u rubnim krajevima prema područjima pod vlašću Kotromanića. Upadljivo je da se u izvori-ma za velike franjevačke uspjehe ne napo-minje kako su oni postignuti nadmoćnim nastupom prema perfi dnim hereticima, kako je to spominjano u početku pede-setih godina XV. st. Nakon kratkotrajne i neuspjele misije u sjevernoj Bugar-skoj, franjevačko se djelovanje počinje usmjeravati na područje južne Ugarske, Bosne i njoj susjednih krajeva Dalmacije i Hrvatske. Tako se u godinama koje su slijedile nailazi na vijesti o misionarskom radu franjevaca u granicama teritorijal-no znatno uvećane države Kotromanića, gdje su na katoličku vjeru obraćali sljed-benike dualističke Crkve bosanske, ali i pripadnike Pravoslavne crkve kojih je bilo u pograničnim krajevima, osobito u Humu i Podrinju, krajevima koji su pred-stavljali nove stečevine bosanske države XIV. stoljeća.
Kako u promijenjenim prilikama okol nosti u kojima su franjevci djelovali u Bosanskoj vikariji nisu zadovoljavale,
bo sanski vikar fra Bartolomej iz Alverne je, u dogovoru s kraljem Ludovikom, po slao papi Grguru XI. u Avignon kao svoga izaslanika rođaka aragonskoga kralja Petra IV, fra Berengara koji je izvijestio papu kako u tadašnjoj državi Kotromanića nema župnih crkava ni župnika kojima je pripadalo obav ljanje duhovne službe tamošnjem puku. Da bi se takvo, po Katoličku crkvu, vr lo teško stanje popravilo, papa je na primljeno izvješće 22. lipnja 1372. od govorio bulom Salvatores Domini. Berengarovo se izaslanstvo može oci-jeniti uspješnim, jer je uskoro slijedilo podizanje franjevačkih samostana u različitim krajevima Vika rije.
Vijesti koje o tome svjedoče ipak ne govore o bosanskom državnom terito-riju, nego o krajevima pod upravom dru-gih vlasti. Tako je na primjer papa Grgur XI. dozvolio 16. lipnja 1372. franjevcima Bosanske vikarije da mogu podignuti dva samostana u području Rudnika, tada u posjedu župana Nikole Altomanovića, te jedan u gradu Glaž na granici Usore, ali pod vlašću kralja Ludovika. U istom se pismu spominje i podizanje još devet franjevačkih samostana u neimenovanim mjestima, za koje se uopćeno kaže da bi trebali biti sagrađeni u gradovima i kra-jevima u Bosni, Raškoj i Vlaškoj.
Sve nedoumice i problemi u samom radu time nisu nestali. Franjevački vi-kar uputio je papi više pitanja koja su proistjecala iz stanja u njegovoj Vikariji, a sam nije bio siguran kako bi se u tim problematičnim situacijama trebalo dr ža-ti. Tim pitanjima se pozabavila posebna komisija, a odgovor pape Grgura XI. poznat je u historiografskoj literaturi kao Dubia ecclesiastica fratris Bartholomaei de Alvernia. Navedeni dokument tiče se pastoralnih pitanja i problema s kojima su se franjevci u svom svakodnevnom mi-sionarskom radu suočavali. S tim u vezi valja upozoriti da je vikar fra Bartolomej iz Alverne, baš kao i papinsko povjeren-stvo, u uočavanju praktičnih problema i formuliranju pitanja, odnosno pružanju stručnih odgovora, imao na umu čitavo područje Bosanske vikarije u granicama koje su živjeli vjernici Katoličke i Pravo-slavne crkve te Crkve bosanske. O tome se mora voditi računa, jer je spomenuta Vikarija prostorom natkriljivala granice čak i teritorijalno znatno proširene sred-njovjekovne bosanske države XIV. st. Na crkvene prilike u Bosni odnose se oni dijelovi papinih odgovora u kojima se iz-rijekom spominju Bosnenses ili politički teritorij bosanske banovine. �
i vladarskih ambicija
VJERA
DRU[TVO
KULTURA
Godina X
XIV. �
Broj 274 �
Sarajevo, sije~anj 2006. �
Cijena 3,5 K
M (14 K
n) http://w
ww
.svjetlorijeci.ba
Godina X
XIV. �
Broj 275 �
Sarajevo, velja~a 2006. �
Cijena 3,5 K
M (14 K
n) http://w
ww
.svjetlorijeci.ba
Godina X
XIV. �
Broj 276 �
Sarajevo, o`ujak 2006. �
Cijena 3,5 K
M (15 K
n) http://w
ww
.svjetlorijeci.ba
VJERA
DRU[TVO
KULTURA
Godina X
XIV. �
Broj 277 �
Sarajevo, travanj 2006. �
Cijena 3,5 K
M (15 K
n) http://w
ww
.svjetlorijeci.ba
VJERA
DRU[TVO
KULTURA
Godina X
XIV. �
Broj 278 �
Sarajevo, svibanj 2006. �
Cijena 3,5 K
M (15 K
n) http://w
ww
.svjetlorijeci.ba
VJERA
DRU[TVO
KULTURA
Godina X
XIV. �
Broj 279 �
Sarajevo, lipanj 2006. �
Cijena 3,5 K
M (15 K
n) http://w
ww
.svjetlorijeci.ba
VJERA
DRU[TVO
KULTURA
Godina X
XIV. �
Broj 280/281 �
Sarajevo, srpanj/kolovoz 2006. �
Cijena 3,5 K
M (15 K
n) http://w
ww
.svjetlorijeci.ba
VJERA
DRU[TVO
KULTURA
Godina X
XIV. �
Broj 282 �
Sarajevo, rujan 2006. �
Cijena 3,5 K
M (15 K
n) http://w
ww
.svjetlorijeci.ba
VJERA
DRU[TVO
KULTURA
Godina X
XIV. �
Broj 283 �
Sarajevo, listopad 2006. �
Cijena 3,5 K
M (15 K
n) http://w
ww
.svjetlorijeci.ba
VJERA
DRU[TVO
KULTURA
Godina X
XIV. �
Broj 284 �
Sarajevo, studeni 2006. �
Cijena 3,5 K
M (15 K
n) http://w
ww
.svjetlorijeci.ba
VJERA
DRU[TVO
KULTURA
Godina X
XIV. �
Broj 285 �
Sarajevo, prosinac 2006. �
Cijena 3,5 K
M (15 K
n) http://w
ww
.svjetlorijeci.ba
VJERA
DRU[TVO
KULTURA
God
ina
XXV.
� B
roj 2
86 �
Sar
ajev
o, s
iječa
nj 2
007.
� C
ijena
3,5
KM
(15
Kn) h
ttp:
//w
ww
.svj
etlo
rijec
i.ba
VJERADRUŠTVOKULTURA