padeži nominalnih komplemenata imenicama u hrvatskom ... · iz konteksta, (…) taj /je/ problem u...

1

Padeži nominalnih komPlemenata imenicama u hrvatskom jeziku i njemački ekvivalenti

tema su članka konverzije glagolskih komplemenata u akuzativu, da-tivu, instrumentalu i lokativu te subjekta u atribute imenicama koje su izvedene iz dotičnih glagola. kontrastivno su korišteni analogni primje-ri iz njemačkog jezika. članak se dotiče, među ostalim, sljedećih sin-taktičkih pitanja: kako u području atributa razgraničiti komplemente od suplemenata? je li u suvremenom hrvatskom jeziku lokativ postao suvišan padež? koje su posebnosti njemačkih neprijedložnih atributa u dativu? kako red riječi i neki pragmatički faktori pridonose jednoznač-nosti nominalne fraze s više komplemenata iste razine? kako pridjevi u hrvatskom i elementi složenica u njemačkom jeziku kao komplementi imenicama konkuriraju komplementima u imeničkom obliku?

osim glagola, u hrvatskom jeziku i relativno velik broj imenica ima komplemente (valentne dopune). te imenice dakle u svojoj nominalnoj fra-zi, kojoj su jezgra, otvaraju mjesto za još jednu ili dvije fraze kao fakulta-tivne ili nužne dopune. tako na primjer imenica prijetnja otvara mjesta za dva komplementa: jedan u dativu i jedan u instrumentalu. komplement u dativu izražen je nominalnom frazom, dok onaj u instrumentalu može biti izražen nominalnom ili verbalnom frazom:

prijetnja <dat, instr> prijetnja <dat, instr> dat instr dat instr → vrb novinarima smrću novinarima da će biti smaknuti

oba su komplementa sintaktički fakultativna, tj. njihovom eliminaci-jom fraza odnosno rečenica u koju je fraza uklopljena ostaje gramatički korektna:

1. U četvrtak popodne stigla je nova prijetnja novinarima smrću. 1.a. U četvrtak popodne stigla je nova prijetnja.

vladimir karabalićFilozofski fakultet sveučilište j. j. strossmayeral. jägera 9, hr–31000 [email protected]

2

Drugi hrvatski sintaktički dani:Sintaksa padeža

Primjerice imenica pripadnost otvara mjesta za komplemente u geniti-vu i dativu:

pripadnost <gen, dat>

gen dat pisca narodu

velikog svome

Pritom je komplement u dativu, za razliku od onoga u genitivu, sin-taktički nužan na nivou nominalne fraze u kojoj se nalazi, mora dakle biti izražen barem anaforom (rečenica (4) dolje) da bi fraza bila gramatički korektna:

2. Pripadnost svome narodu ovaj veliki pisac pokazuje u cijelom svom opusu.

3. * Pripadnost ovaj veliki pisac pokazuje u cijelom svom opusu. / * Ovaj veliki pisac pokazuje pripadnost u cijelom svom opusu.

4. Tu pripadnost ovaj veliki pisac pokazuje u cijelom svom opusu.kada genitivni atribut ima posvojno značenje (genitivus possessivus),

zamjenjuje se u književnom hrvatskom jeziku posvojnim pridjevom, pod uvjetima da je takva pridjevska izvedenica moguća i da genitivus possessi-vus nema i sam atribut1 (kao velikog u gornjem primjeru velikog pisca): pi-ščeva pripadnost svome narodu. jednostavna pridjevska fraza je dakle al-ternativna forma izraza genitivnoga komplementa:

pripadnost <gen, dat>

gen → adj dat piščeva narodu

svome

ili, na primjer, imenica dodjela otvara mjesto za jedan komplement u genitivu, izražen nominalnom frazom: dodjela nagrada. komplement je

1 usp. opće pravilo u kuna (2003: 256): „Pomicati se putem kategorije Poss može samo slo-bodna leksička glava nP-dopune, ako glava ima dopunu ili odrednika, pomicanje je neo-vjereno, bez obzira na vrstu imenice koja je unutar nP. zato vrijedi:

sin a. profesora – profesorov sinsin b. profesora povijesti - *profesorov sin povijestisin c. ambicioznog profesora - *profesorov sin ambicioznog“.

3

Vladimir Karabalić:Padeži nominalnih komplemenata imenicama u hrvatskom jeziku i njemački ekvivalenti

sintaktički fakultativan, no moramo konstatirati da se imenica dodjela u praksi rijetko pojavljuje bez tog komplementa, sukladno razlikovanju iz-među minimalne, najfrekventnije i maksimalne strukture jedne fraze:2 naj-frekventnija struktura fraze s imenicom dodjela kao jezgrom jest nomen + genitivus objectivus.

imenice s takvim atributnim komplementima uglavnom su izvedeni-ce iz glagola ili, rjeđe, pridjeva ili pak služe kao tvorbena osnova za izvo-đenje glagola ili pridjeva. u nastavku bit će prikazano što se događa s pa-dežom kada se glagolski komplement u akuzativu, dativu, instrumentalu i lokativu te subjekt upotrijebi kao atribut srodnoj imenici, tj. kad glagolski komplement konvertira u komplement srodnoj imenici u smislu „svojevr-sne preoblike (nominalizacije) glagolskih struktura“ (Pranjković 2002: 44). kontrastivno će biti korišteni analogni primjeri iz njemačkog jezika.

1. Glagolski objekt u akuzativu i atributne konverzije

Glagolski objekt u akuzativu, kad se upotrijebi kao atribut srodnoj ime-nici, prelazi

a) u genitiv (genitivus objectivus):dodjela nagrada (< dodijeliti nagrade), proslava rođendana (< prosla-

viti rođendan), liječenje bolesnika (< liječiti bolesnika), ili b) u dativ:posjet liječniku (< posjetiti liječnika), poziv vladi (< pozvati vladu), do-

puna glagolu (< dopuniti glagol),ili c) ostaje akuzativ, ako ispred stoji prijedlog (tzv. prijedložni

akuzativ):bijeg u Egipat (< bježati u Egipat).u slučaju a) umjesto genitivnog atributa moguć je pridjevski atribut

koji stoji neposredno ispred nominalne jezgre: rođendanska proslava, bo-lesnikovo liječenje. ako je atribut jednostavno ime, u književnom hrvat-skom jeziku izražen je posvojnim pridjevom (Ivanovo liječenje), no u go-vornom jeziku može se čuti i genitivni atribut (liječenje Ivana). ako se ime proširi atributom, moguć je i u književnom jeziku samo genitiv: liječenje Ivana Horvata, liječenje našeg Ivana.3

2 usp. heringer 1996: 54.3 za razliku od fraze liječenje bolesnika / bolesnikovo liječenje, gdje atribut jednoznačno

imenuje objekt radnje (bolesnik ne liječi, nego njega liječe), fraze s vlastitim imenom kao atributom dvoznačne su: tu atribut može, ovisno o ishodišnoj verbalnoj frazi, označivati

4


u slučaju b) dativu kao atributnom padežu konkurira genitiv:dopuniti glagol > dopuna glagolu / dopuna glagola; uzrok nesreći /

uzrok nesreće (> prouzročiti nesreću); razlog nestanku / razlog nestanka (> obrazložiti nestanak) …

ovakve alternacije dativa i genitiva najčešće su kad jezgra fraze stoji u no-minativu. ako je međutim jezgra u nekom kosom padežu, atribut stoji pretež-no do isključivo u genitivu, što ovisi, čini se, o tome kakva imenica čini jez-gru fraze. tako npr. za frazu uzrok nesreći, s jezgrom uzrok u nominativu i atributom nesreći u dativu, internetska tražilica Google izbaci 644 potvrda, a s atributom u genitivu (uzrok nesreće) 71900 potvrda; čim jezgri promijenimo padež iz nominativa u genitiv, dativ ili lokativ, ne nalazimo s atributom u da-tivu (uzroka / uzroku nesreći) niti jednu potvrdu na internetu, nego samo s atributom u genitivu: uzroka nesreće – 4250 potvrda, uzroku nesreće – 4320 potvrda. s druge strane npr. u frazama s imenicom predgovor kao jezgrom pojavljuje se i atribut u dativu kad jezgri mijenjamo padež: predgovora knjizi (601 potvrda na internetu), predgovoru knjizi (1380 potvrda).

neko buduće istraživanje trebalo bi pokazati postoje li tu kakve zako-nitosti, odnosno o čemu zapravo ovisi pojava atributa u dativu ako jezgra fraze stoji u kosom padežu.

Pritom možda i značenje igra određenu ulogu. naime pitanje jesu li no-minalna fraza s atributom u dativu i fraza s istom imenicom i atributom u genitivu istoznačnice, ili među njima ipak postoji razlika u značenju koja bi otprilike odgovarala onoj između glagolske fraze s objektom u akuzati-vu i fraze istoga glagola s objektom u dativu. o značenjskoj razlici između takvih dviju glagolskih fraza piše katičić (2002: 133): „tima je glagolima s objektom u akuzativu značenje ponešto drugačije nego je kad im je objekt u dativu. s objektom u dativu izriče se samo odnos upravljen prema neko-mu ili nečemu bez dubljega ili stalnijega zahvaćanja. s objektom u akuza-tivu izriču ti glagoli odnos koji duboko zahvaća ono na što je uperen i po tome je često nešto trajno, a ne samo prolazna situacija.

tako pomagati nekomu znači samo olakšavati mu kakav posao ili po-ložaj, dok pomagati nekoga znači trajan odnos koji uključuje i zavisnost štićenikovu.“

no postoje i glagoli koji otvaraju mjesto objektu u akuzativu ili dativu bez značenjske razlike: „upotreba različitih objekatskih padeža tu nije ve-zana ni za kakve razlike u značenju pa se jedno može bez ikakva ograniče-

objekt ili subjekt radnje (liječenje Ivana / Ivanovo liječenje < 1. Ivana liječe, 2. Ivan lije-či). ovakvi ambigviteti obično se razrješavaju kontekstom u kojemu se nominalna fraza pojavljuje, o čemu će još biti riječi.

5


nja uzimati mjesto drugoga“ (katičić 2002: 134). takvi su po katičiću (ib.) glagoli dopasti, zapasti, ići, doći – na primjer:

Koliko me dopade od cijeloga kraljevstva.Meni za svu muku prepisivanja ne dopade ni jedna para.atribut u genitivu može konkurirati atributu u dativu naravno samo

ako je kao i ovaj nastao iz akuzativnog objekta odgovarajuće glagolske fra-ze: dopuniti glagol > dopuna glagolu / dopuna glagola. u protivnom kon-kurencije nema: poziv vladi (< pozvati vladu), poziv vlade (< vlada poziva). no tako jednoznačno kao u ovom zadnjem primjeru nije uvijek. na primjer atribut u dativu u frazi posjet liječniku isključivo je konverzija akuzativ-nog objekta iz glagolske fraze posjetiti liječnika, dok je fraza s atributom u genitivu posjet liječnika dvoznačna (< liječnik posjećuje ili < posjetiti liječ-nika) i tek se u kontekstu može monosemizirati:4

< liječnik posjećuje:Vizita je formalni posjet liječnika bolesniku tijekom bolničkog

liječenja.Za devetnaestero djece uskoro će biti organiziran posjet liječnika spe-

cijalista iz Mađarske. < posjetiti liječnika:Vi sigurno ne želite odgoditi posjet liječnika ukoliko vaše dijete zaista

zahtijeva hitnu liječničku pomoć.Mladi je Rabljanin Miroslav Maškarin, nakon posjeta liječnika zbog

boli u trbuhu, upućen u riječki KBC na “rutinsku” operaciju slijepog crijeva.

zahvaljujući monosemizaciji u kontekstu Pranjković (2001: 77) takve dvoznačnosti nominalnih fraza izdvojenih iz konteksta ne smatra većim sintaktičkim problemom:

„Što se tiče potencijalne ambigvitetnosti (dvosmislenosti) razmatranih nominalnih struktura, npr. tipa njegovo hvatanje (← On hvata // Njega hvataju), na kojoj posebno insistiraju lingvisti generativno-transformacij-ske orijentacije, i to čak u tolikoj mjeri da jezične iskaze umjetno izoliraju iz konteksta, (…) taj /je/ problem u sintaksi praktično zanemariv jer potpu-ne izolacije iskaza u realnim tekstovima i situacijama naprosto nema.“

atributne varijante slične gore navedenima spominje i Pranjković (2002: 45):

4 sljedeći su primjeri s interneta.

6


„s normativističkog i stilističkog stajališta osobito je relevantan opis va-lencijskih varijanata, kao što su npr. odazivanje pozivu / na poziv, konac ljeta / ljetu, uklanjanje nasrtljivcu / od nasrtljivca, ispitivanje virusa / na virus, (…), spomenik I. Meštrovića / I. Meštroviću, sudionik rasprave / u raspravi itd.“

kod nekih od ovih primjera radi se o različitim valencijama već na ra-zini glagolske fraze iz koje su nominalizacije izvedene (odazivanje pozivu / na poziv < odazvati se pozivu / na poziv, uklanjanje nasrtljivcu / od nasrt-ljivca < ukloniti se nasrtljivcu / od nasrtljivca, ispitivanje virusa / na virus < ispitivati virus na nečemu / ispitivati nešto na virus), u jednom primjeru valencijske varijante postoje samo na razini nominalne fraze (sudionik ra-sprave / u raspravi < sudjelovati u raspravi / * sudjelovati raspravu), u jed-nom je primjeru jedna valencijska varijanta za razliku od druge višeznačna (spomenik I. Meštrovića može značiti isto što spomenik I. Meštroviću, ali i da je spomenik izradio i. meštrović), a primjer konac ljeta / ljetu analogan je gore navedenom primjeru posjet liječnika / liječniku po dvoznačnosti: odgovarajuća glagolska fraza glasi ili okončati ljeto ili ljeto skonča.

u slučaju c) prijedložni glagolski objekt u akuzativu morfološki se ne mijenja ako se kao atribut pridruži srodnoj imenici: bježati u Egipat > bi-jeg u Egipat. hrvatska gramatika ovdje govori o prijedložnom akuzativu. naprotiv npr. u frazi život u Egiptu (< živjeti u Egiptu) govori se zbog pri-jedloga o lokativu, a ne o prijedložnom dativu,5 iako se imenska riječ u lo-kativu u suvremenom hrvatskom jeziku formalno gotovo uopće ne razliku-je od iste riječi u dativu6 (živjeti u Egiptu – pripadati Egiptu), kao što su i

5 Prema Hrvatskoj gramatici uz dativ stoje samo prijedlozi k, nasuprot, naprama, usprkos, unatoč i nadomak, a uz prijedloge u, na, o, po (kad odgovaraju na pitanje gdje? odnosno kuda?) te pri i prema stoji lokativ (Barić et al. 1997: 279). nije sasvim jasna ovakva podjela na prijedložni dativ i lokativ jer npr. prijedlog prema, koji navodno stoji uz lokativ, može značiti kao i dativni prijedlog k usmjerenost radnje, što se navodi kao jedno od znače-nja dativa; a s ovim kao ni s drugim značenjima dativa („… dativ, koji znači usmjerenost, čemu je što namijenjeno ili čemu se teži“, Barić et al. 1997: 102) nikako se ne slažu uspr-kos i unatoč, kao što se ni sa statičnim značenjem lokativa („statične podatke daje loka-tiv, koji znači mirovanje u mjestu i vremenu, mjesto gdje se što zbiva, gdje se stoji, bora-vi, miruje, vrijeme kad se što zbiva itd.“, Barić et al., ib.) ne slaže uvijek značenje npr. pri-jedloga o (govoriti o važnoj temi), ili po (kupiti po nižoj cijeni), itd.

6 razlike su u području osobnih zamjenica (kratki oblici mi, ti, mu, joj, nam, vam, im mogu stajati samo u dativu, dok u lokativu mogu stajati samo dugi oblici o meni, tebi, njemu, njoj, nama, vama, njima), zatim u području pridjeva i pridjevnih zamjenica, gdje se pre-poručuje (ali ne i propisuje) duži nastavak –omu za dativ muškog i srednjeg roda, a kraći –om za lokativ (recite svojemu prijatelju – u svojem/svom domu), te u području naglasa-ka – usp. Barić et al. 1997: 114, § 284; 117 i pass. – no te naglasne razlike navodno su nehr-vatskoga podrijetla (utjecaj vukovske reforme), a činjenica je da se u suvremenom hrvat-skom jeziku gube – usp. ham 1995; Babić–Brozović–Škarić–težak 2007: 320.

7


prijedložni i besprijedložni akuzativ morfološki identični (bježati u Egipat – voljeti Egipat).

ako se složimo s tim da su tvorba dativa i lokativa u suvremenom hr-vatskom jeziku identične, dakle da nekoliko spomenutih razlika u područ-ju naglasaka, osobnih zamjenica te pridjeva i pridjevnih zamjenica nisu bit-ne, postavlja se pitanje, u koje se međutim ovaj članak ne može dublje upu-štati, treba li u gramatici suvremenoga hrvatskog jezika uopće još govo-riti o lokativu, odnosno bi li, analogno razlikovanju između akuzativnog objekta i prijedložnog objekta u akuzativu, u suvremenom hrvatskom jezi-ku trebalo uz dativni objekt govoriti još samo o prijedložnom objektu u da-tivu, i to, kao kod prijedložnog objekta u akuzativu, za sve prijedloge koji idu uz dativ:

dativ ovomu ratu rat akuzativ prijedložni dativ ? o, na, u, po, pri, k,

nasuprot, naprama, usprkos, unatoč, prema ovom ràtu

ò, nà, ù, pò, zà, nàd, pòd, kròz, nìz, ùz rat

prijedložni akuzativ

moguća je protuargumentacija da postojanje jednoga padeža ne oprav-dava samo formalna razlika prema svim drugim padežima (koje u sluča-ju lokativa nema), nego i funkcija odnosno semantika dotičnoga padeža,7 pa da zbog toga treba zadržati lokativ i u suvremenom hrvatskom jeziku.8 međutim logika te argumentacije nameće razmišljanje da se analogno zna-čenjskoj razlici između dativa i lokativa (usmjerenost nasuprot statičnosti – ako se zadržimo na osnovnim značenjima ta dva padeža i na ovom mjestu zanemarimo ostala značenja) uvede uz besprijedložni akuzativ novi padež, nazovimo ga radno „direktiv“, koji bi za razliku od besprijedložnog akuza-tiva izražavao „ono u što se prodire, ulazi, (…) na što se oslanja, sjeda, sta-je“ (Barić et al. 1997: 102):

dativ ovomu ratu prijedložni dativ k, nasuprot,

naprama, usprkos, unatoč ovomu ratu

rat akuzativ

lokativ o, na, u, po, pri, ovom ràtu

ò, nà, ù, pò, zà, nàd, pòd, kròz, nìz, ùz rat

direktiv ?

7 no ako je funkcija odnosno semantika jedini kriterij za razlikovanje određenog padeža od onoga s kojim je formalno identičan, kriterij je vrlo nepouzdan, kao što je gore prikazano na par primjera za dativ i lokativ.

8 za nekadašnji srpskohrvatski jezik usp. Batistić 1972.

8


Budući da se, kao što je već rečeno, u ovom članku ne može detalj-no otvoriti pitanje opravdanosti lokativa u suvremenom hrvatskom jeziku, oprezno ćemo samo navesti činjenicu da su gramatike drugih jezika ukinu-le one padeže koji su se vremenom formalno sinkretizirali s drugim pade-žima. Pritom funkcije odnosno značenja ukinutoga padeža preuzima dru-gi padež, kako čitamo u gramatikama dotičnih jezika. tako npr. njemač-ka gramatika govori o dativu bez obzira da li, odnosno koji prijedlog stoji ispred imenske riječi: ich lebe in diesem Land ‘živim u ovoj zemlji’, ich ge-höre diesem Land an ‘pripadam ovoj zemlji’ – jer u oba slučaja imenska ri-ječ ima identičnu formu: diesem Land ‘ovoj zemlji’. isto je i s akuzativom: ich liebe dieses Land ‘volim ovu zemlju’, ich denke an dieses Land ‘mislim na ovu zemlju’ – isti je padež jer u oba slučaju imamo identičnu formu di-eses Land ‘ovu zemlju’.

2. Glagolski objekt u dativu i atributne konverzije

kada objekt u dativu konvertira u atribut srodnoj imenici, atribut osta-je u dativu:

obećati prijatelju > obećanje prijatelju; radovati se darovima > radova-nje darovima; pripadati narodu > pripadnost narodu; doprinijeti znanosti > doprinos znanosti, prijetiti novinaru > prijetnja novinaru, oprostiti gu-bitašima > oprost gubitašima, …

dativ je naime, kao i instrumental, tzv. „inherentni padež koji se pojav-ljuje uz odgovarajući glagol“ (Birtić 2004: 160) i stoga, za razliku od nomi-nativa i akuzativa kao tzv. strukturnih padeža, „ostaje nepromijenjen pri izvođenju imenice od toga glagola (trgovati žitom (instrum.) → trgovac ži-tom (instrum.), prkositi strogim pravilima (dat.) → prkositelj strogim pra-vilima (dat.), osvetiti se neprijatelju (dat.) → osvetnik neprijatelju (dat.)).

kod nekih će imenica dopuna ipak biti u genitivu (ili su moguće obje varijante), iako temeljni glagol zahtijeva objekt u inherentnom padežu:

a. predsjednik države / * predsjednik državom – predsjedati državomb. sudac nevinim dušama / sudac nevinih dušac. upravitelj zatvora“ (Birtić, ib.).ima dosta imenica koje uz komplement u dativu imaju još jedan u ge-

nitivu. u tom slučaju zanima nas redoslijed atributa. čini se da on ovisi o proširenosti atributa. ako su atributi u genitivu i dativu jednostavni, tj. ako sami nemaju vlastite atribute, atribut u dativu stoji iza onoga u genitivu, npr. pripadnost pisca narodu, doprinos instituta znanosti, oprost duga gu-

9


bitašima. za razliku od jednostavnoga, prošireni atribut u genitivu može stajati iza atributa u dativu: pripadnost narodu ovog pisca, doprinos zna-nosti Instituta „Ruđer Bošković“. ovakav redoslijed atributa dativ– genitiv može rezultirati dvoznačnošću: npr. u frazi pripadnost narodu ovog pisca atribut u genitivu može se odnositi kako na imenicu narodu tako i na sin-tagmu pripadnost narodu. u prvom slučaju radi se dakle o narodu ovoga pisca i tom narodu netko ili nešto pripada, a u drugom slučaju pisac pripa-da narodu.

pripadnost narodu pripadnost ovog pisca narodu ovog pisca

jedna sintaktička razlika između atributa u dativu i genitivu u hrvat-skom jeziku je u tome što dativni može stajati i ispred jezgre fraze, dok ge-nitivni može stajati samo iza nje:

oprost duga gubitašima – gubitašima oprost duga, *duga oprost gubitašima.

za pozicioniranje ispred jezgre genitivni atribut moramo transformira-ti u pridjevski: pripadnost pisca narodu > *pisca pripadnost narodu > pi-ščeva pripadnost narodu.

a postoje i imenice koje uz atribute u genitivu i dativu imaju još i treći, prijedložni. o značenju takvih imenica piše Pranjković (2002: 45): „sintagme s trovalentnim imenicama kao jezgrenim, koje imaju ustrojstvo s + G + d + pc, označuju najčešće ili prijenos kakva predmeta partneru (npr. prodaja robe kupcima preko zastupnika) ili kakvo priopćenje (npr. izvještaj mini-strova zamjenika / predsjedništvu države / o stanju u privredi).

(…) sintagme s trovalentnim imenicama često pretpostavljaju značenje koje se tiče kakvih interpersonalnih odnosa (npr. molba skupine radnika poslovodnom odboru za povećanje plaća, …).“

čini se da je redoslijed atributa iza jezgrene imenice fiksan. atribut u dativu može se premjestiti ispred jezgrene imenice (d + s + G + pc): kupci-ma prodaja robe preko zastupnika, a eventualno i prijedložni atribut (pc + s + G + d): (?) preko zastupnika prodaja robe kupcima – pri čemu se bitno mijenjaju tematsko-rematski odnosi u frazi. no ovakva premještanja mo-guća su, čini se, samo u slučaju jednostavnih atributa; ako su ovi prošireni, tj. sami imaju atribute, premještanje ide teže: *(?) predsjedništvu države iz-vještaj ministrova zamjenika o stanju u privredi; * (?) poslovodnom odbo-ru molba skupine radnika za povećanje plaća.

10


Postoje i imenice koje uz komplement u dativu imaju i jedan u instru-mentalu. u tom slučaju uobičajeni red atributa u frazi je, sudeći po primje-rima s interneta, instrumental – dativ. atribut u instrumentalu stoji dakle kao i genitivni odmah iza jezgre fraze, a ispred atributa u dativu. evo ne-koliko primjera s interneta za nominalne fraze s imenicom prijetnja kao jezgrom:

prijetnja smrću gradonačelniku, prijetnja bombom trgovačkom centru, prijetnja ubojstvom legalno izabranom šefu, prijetnja smrću iračkom he-avy-metal bandu, prijetnja smrću paraolimpijki, …

nije se našao nijedan primjer upotrebe imenice prijetnja s oba komple-menta u kojemu bi komplement u dativu stajao ispred onoga u instrumen-talu, iako sustav tu mogućnost dopušta: prijetnja gradonačelniku smrću. atribut u instrumentalu pokretljiviji je od onoga u genitivu koji smo tek proširen mogli staviti iza atributa u dativu: pripadnost narodu ovog pisca, (?) pripadnost narodu pisca – s tim da ovakav redoslijed rezultira dvoznač-nošću, kao što je gore spomenuto.

no kao i mjesto atributa u genitivu i dativu, čini se da i mjesto atributa u instrumentalu i dativu iza jezgre fraze ovisi o proširenosti tih atributa. u gore navedenim primjerima s interneta atribut u dativu je proširen, za ra-zliku od jednostavnog atributa u instrumentalu, pa bi to mogao biti razlog redoslijedu instrumental – dativ. izmijenjeni redoslijed (prošireni) dativ – (jednostavni) instrumental, čini se, nije neutralan; usporedimo:

prijetnja bombom trgovačkom centru – prijetnja trgovačkom centru bombom

prijetnja ubojstvom legalno izabranom šefu – prijetnja legalno izabra-nom šefu ubojstvom

prijetnja smrću iračkom heavy-metal bandu – prijetnja iračkom he-avy-metal bandu smrću

ovdje bi se morala istražiti obavijestna vrijednost u smislu tematskih i rematskih dijelova fraze: izgleda da pri redoslijedu (prošireni) dativ – (jed-nostavni) instrumental, atribut u dativu dobiva više tematski karakter, a informativno težište fraze prebacuje se na atribut u instrumentalu, dok su pri neutralnijem redoslijedu jednostavni instrumental – prošireni dativ oba atributa podjednako informativna.

u njemačkom jeziku redoslijed atributa u frazi identičan je hrvatskome:a) pripadnost pisca narodu Zugehörigkeit des Schriftstellers zum Volk

11


b) pripadnost narodu ovog pisca Zugehörigkeit zum Volk dieses Schriftstellersc) pripadnost narodu ovog pisca Volkszugehörigkeit dieses Schriftstellers

u slučaju a) imamo kao i u hrvatskom dva atributa iste (prve) razine, dakle uz jezgru fraze (pripadnost, Zugehörigkeit), s tim što njemački umje-sto čistog dativnog atributa ima prijedložni, o čemu će još biti riječi.

u slučaju b) njemački atribut u genitivu (dieses Schriftstellers) isklju-čivo je atribut maloj prijedložnoj frazi u dativu ispred sebe (narodu, zum Volk). ne postoji dakle kao u hrvatskom mogućnost da se genitivni atribut odnosi na cijelu sintagmu ispred sebe Zugehörigkeit zum Volk ‘pripadnost narodu’. da bi se to ostvarilo, njemački tvori složenicu: Zugehörigkeit zum Volk → Volkszugehörigkeit, pa dobijemo frazu kao gore pod c).

osim navedene mogućnosti složenice, koja je u njemačkom jeziku puno češći način sažimanja sintaktičkih odnosa nego u hrvatskome, bitna razli-ka između dvaju jezika je u tome što njemački u načelu nema mogućnost besprijedložnog atributa u dativu. (o jednoj zanimljivoj iznimci bit će još riječi.) u njemačkom jeziku glagolski objekt u dativu sustavno konvertira u prijedložni atribut kada se pridruži imenici. tako npr. hrvatska fraza pri-padnost narodu, s atributom u dativu, u njemačkom glasi Zugehörigkeit zu dem (zum) Volk (doslovno: ‘pripadnost k narodu’); doprinos znanosti: Beitrag zu der (zur)Wissenschaft (doslovno: ‘doprinos k znanosti’), itd.

u njemačkom jeziku postoje nominalne fraze s atributom u dativu, ali su one, za razliku od drugih nominalnih fraza s atributima i za razliku od hrvatskih nominalnih fraza s dativnim atributima, sintaktički nepostojane u tom smislu da se ne mogu uvrstiti u rečenicu, a da se pritom ne izgubi integritet fraze: od atributa u dativu postaje dativni objekt glagolu ili pak prijedložni atribut. uzmimo na primjer nominalne fraze s atributom u da-tivu Frieden dem Menschen (‘mir čovjeku’) ili Geld den Anfängern (‘no-vac početnicima’): uvrštavanjem u rečenicu atribut u dativu postaje ili da-tivni objekt glagolu (u njemačkim i hrvatskim rečenicama (5) i (6)) ili pri-jedložni atribut (samo u njemačkim rečenicama (7) i (8), dok u hrvatskima ostaje atribut u dativu):

5. Gott bringt dem Menschen Frieden. – Bog donosi čovjeku mir.6. Man soll das Geld den Anfängern geben. – Novac bi trebalo dati

početnicima.7. Molimo Boga za mir svim ljudima. – *Wir beten Gott um den

Frieden allen Menschen. → Wir beten Gott um den Frieden für alle Menschen. ‘(doslovno:) molimo Boga za mir za sve ljude.’

12


8. Kao novac početnicima doniran je iznos od 50.000 eura. – *Als Geld den Anfängern wurde eine Summe von 50.000 Euro gespen det. → Als Geld für die Anfänger wurde eine Summe von 50.000 Euro gespendet. ‘kao novac za početnike …’

to je indikator da njemačke nominalne fraze s atributom u dativu sin-taktički odudaraju od sustava jer jedinstvo fraze kao sintaktičke jedinice ostvaruje se upravo time da se uvrštavanjem u rečenicu ne narušava in-tegritet fraze. Pojava nominalnih fraza s atributom u dativu u njemačkom je jeziku uvjetovana izvanjezičnim razlozima: upotrebljavaju se npr. kao naslovi,9 u parolama i kampanjama10 te sličnim komunikativnim konteksti-ma za koje je karakterističan pregnantan jezični izraz.11

3. subjekt i atributne konverzije

kad se pridruži imenici, hrvatski subjekt sustavno postaje ili genitivni atribut (genitivus subjectivus) ili atribut u obliku posvojnog pridjeva: plač djeteta, djetetov plač (< dijete plače), Anino pitanje, pitanje Ane (< Ana pita), posjet predsjednika / predsjednikov posjet (< predsjednik posjeću-je). kad je atribut jednostavno (neprošireno) ime, jezična norma zahtjeva posvojni pridjev (Anino pitanje), no u govoru može se čuti i genitiv (pita-nje Ane).

o tome koja je interpretacija primjerenija – je li atributni posvojni pri-djev preobličeni genitivus possessivus koji je pomaknut s položaja iza jez-grene imenice na mjesto odrednika ispred nje, kako smatra kuna (2003), ili je pak obratno genitivus possessivus preobličeni posvojni pridjev koji je pomaknut s mjesta odrednika na mjesto adjacentno iza jezgrene imenice – na ovom mjestu o tome ne možemo diskutirati. o razlogu pomicanja piše kuna (2003: 257): „Glavni razlog pomicanja atributnoga genitiva na mjesto odrednika jest provjera obilježja određenosti te s tim u skladu vrijedi slje-deće pravilo:

9 npr. „schach dem mörder“ (‘Šah ubojici’) njemački je naslov jedne epizode američke se-rije o inspektoru columbu emitirane 8. ožujka 2009. na njemačkoj televiziji super rtl; „kunst dem volk“ (‘umjetnost narodu’) naslov je jednog mjesečnika u njemačkoj četrde-setih godina prošlog stoljeća; „krieg dem Westen: terrorismus im 21. jahrhundert“ (‘rat zapadu: terorizam u 21. stoljeću’) naslov je knjige autora laqueur–kruse–schmidt iz 2004. godine; itd.

10 npr. Tod der Privatisierung! (‘smrt privatizaciji!), Tod dem Faschismus! (‘smrt fašiz-mu!’), Kampf dem Terrorismus! (u hrvatskom neovjereno: ‘Borba terorizmu!’), itd.

11 usp. Pranjković (2001: 78): „nominalizirani su (i/ili kondenzirani) iskazi naime problem pragmatike ukoliko je njihova pojava uvjetovana izvanjezičnim razlozima“.

13


težnja svake imenice kao glave nP da bude što jasnije izdvojena i prepoznata, određena na temelju posvojnog odnosa u najširem smislu riječi, razlogom je pomicanja genitiva u projekciju gdje dobiva od PossP tvorbeni sufiks koji nedvojbeno ima jaku morfološku oznaku određenosti.“

ako je glagol polazne rečenice prijelazan, pri nominalizaciji glagolske fraze objekt u akuzativu postaje atribut u genitivu, pa budući da i subjekt konvertira u genitivni atribut, dobijemo frazu s dva atributa u genitivu iste razine:

Ivo Ivić prevodi Shakespearea → prijevod Shakespearea Ive Ivića12

Genitivni atributi mogu biti izraženi pridjevski:Ivo Ivić prevodi Shakespearea → Ivićev prijevod Shakespearea /

Shakespeareov prijevod od (strane) Ive Ivića.ovjerenost primjera kao prijevod Shakespearea Ive Ivića zahtijeva ko-

rekciju zaključka do kojega dolazi kuna (2003: 248): „međutim genitivni argumenti ne mogu biti nanizani jedan za drugim ako su oni dopuna iste glave jer onom drugom ne može biti pridružen padež (*probijanje tune-la Konstruktora, otkriće Amerike Kolumba). stoga je potreba za padežom uzrok nP-pomicanja, a u opisivanim primjerima to je mjesto odrednika“.

naime nizanje genitivnih atributa iste razine moguće je ako je deverba-tivna izvedenica koja je jezgra nominalne fraze rezultativna imenica (npr. prijevod), a nije moguće odnosno više-manje je neprihvatljivo samo ako je jezgrena imenica događajna (npr. probijanje ili prevođenje):

„ako se glavna imenica (…) preoblikuje u događajnu imenicu, primjer postaje više-manje neprihvatljiv:

? prevođenje Williama shakespearea ive ivića“ (Birtić 2004: 180).u njemačkom jeziku moguć je kao konverzija subjekta samo genitiv-

ni atribut jer njemački ne poznaje kategoriju posvojnoga pridjeva: das Weinen des Kindes ‘plač djeteta’, der Besuch des Präsidenten ‘posjet pred-sjednika’. alternativa genitivnom atributu prijedložna je fraza s prijedlo-gom von ‘od’, koja genitivni atribut u poziciji iza nominalne jezgre u pra-vilu zamjenjuje kada se radi o imenu: (rijetko:) die Frage Annas ‘pitanje ane’ → die Frage von Anna ‘pitanje od ane’. Posvojni pridjev – nominal-na jezgra kao tipični hrvatski red riječi kad je atribut ime (Anino pitanje) u njemačkom je ostvariv samo tzv. saksonskim genitivom: Annas Frage (do-slovno: ‘ane pitanje’). u slučaju nizanja atributa iste razine genitivus su-bjectivus izražen je saksonskim genitivom (Che Guevaras Einnahme des

12 Primjer je preuzet od Birtić (2004: 179).

14


Berges ‘(doslovno:) * che Guevare zauzeće brda → che Guevarino zauze-će brda’) ili postaje prijedložni atribut koji stoji iza atributa genitivus objec-tivus (die Einnahme des Berges durch Che Guevara ‘zauzeće brda od stra-ne che Guevare’). u standardnom njemačkom jeziku saksonski se genitiv u pravilu zamjenjuje prijedložnim atributom ako se radi o općoj imenici: des Feindes Einnahme des Berges (doslovno:) * ‘neprijatelja zauzeće brda’ → die Einnahme des Berges durch den Feind ‘zauzeće brda od strane ne-prijatelja’. u ovom konkretnom primjeru iznimno je moguće prijedložni atribut zamijeniti pridjevskim jer to dopušta semantika pridjevske izvede-nice: die feindliche Einnahme des Berges ‘neprijateljsko zauzeće brda’ = ‘neprijateljevo zauzeće brda’.13

Glavno pitanje za sintaktičku teoriju ovdje je status atributa genitivus subjectivus i njegove inačice u obliku posvojnoga pridjeva: je li taj atri-but komplement? za usporedbu, u primjeru posjet američkog predsjedni-ka našoj zemlji odnosno predsjednikov posjet našoj zemlji atribut našoj zemlji jeste (fakultativni) komplement u dativu, no je li i atribut američkog predsjednika odnosno predsjednikov (fakultativni) komplement?

za usporedbu, njemačka gramatika komplementima smatra samo one atribute koji su semantički selektirani tzv. jakom selekcijom argumenta (starke Argumentselektion, usp. zifonun–hoffmann– strecker 1997: 1974). naprotiv atributi koji su semantički selektirani slabom selekcijom argu-menta (schwache Argumentselektion, ib.), ili pak semantički uopće nisu selektirani kao argumenti, tj. nisu dio elementarne propozicije, nego kao tzv. adverbijali tek nadgrađuju tu propoziciju u određenim dimenzijama, imaju status suplementa. Prema navedenom semantičkom kriteriju u nje-mačkom jeziku status komplementa ima samo dio prijedložnih i čistih (ne-prijedložnih) genitivnih atributa, i to oni koji dopuštaju jednoznačnu inter-pretaciju kao određeni argument, npr. Tiefe von 20 cm ‘dubina od 20 cm’, Reise in die Mongolei ‘putovanje u mongoliju’, Einladung zum Tanz ‘po-ziv na ples’, Erstellung der Wohnungen ‘gradnja stanova’.14 ostali prijed-ložni i genitivni atributi koji se ne mogu jednoznačno interpretirati kao

13 Primjer neprijateljevo zauzeće brda preuzet je od Birtić (2004: 189).14 svi primjeri osim genitivnoga preuzeti su od zifonun–hoffmann–strecker 1997: 1976–

1977. u ovoj gramatici naime smatraju da su svi genitivni atributi u njemačkom jeziku suplementi, što se međutim relativno lako može pobiti, tj. pokazati da, prema kriterijima koje su postavili sami autori, postoje i genitivni atributi u statusu komplementa. jedan od glavnih kriterija je obvezatnost ili fakultativnost atributa: obvezatni su uvijek kom-plementi, dok fakultativni mogu biti komplementi ili suplementi. Prema tome genitiv-ni atribut npr. u frazi Erstellung der Wohnungen ima status komplementa jer je obveza-tan – čak i u kontekstu neposrednoga prethodnog spominjanja, npr.: Der Stadtrat besch-loss in der Wohnsiedlung S. neue 50 Wohnungen zu erstellen. * Mit der Erstellung soll Anfang April begonnen werden. u ovom konkretnom primjeru tako je i u hrvatskom:

15


određeni argument, nego dopuštaju i alternativne interpretacije (kao neki drugi argument, ili pak kao adverbijal), imaju status suplementa. na pri-mjer fraza ein Bild von Picasso / ein Bild Picassos ‘jedna slika od Picassa / jedna slika Picassa → jedna Picassova slika’ dopušta najmanje troznač-nu interpretaciju: ili je sliku načinio Picasso, ili ona prikazuje Picassa, ili je pak vlasništvo slikara Picassa.15 atribut von Picasso / Picassos možemo dakle interpretirati kao genitivus subjectivus, genitivus objectivus ili geni-tivus possessivus. ili npr. u frazi Reise mit Freunden ‘putovanje s prijate-ljima’ prijedložna fraza nije semantički selektirana kao argument imeni-ci Reise ‘putovanje’, tj. nije dio elementarne propozicije s predikatnom jez-grom Reise ‘putovanje’, nego tek nadgrađuje tu elementarnu propoziciju u komitativnoj dimenziji.

Primjena na hrvatski jezik djelomično je moguća. tako svi gore nave-deni hrvatski ekvivalenti njemačkim atributima imali bi isti status kao nje-mački atributi: prijedložni i genitivni atributi u frazama dubina od 20 cm, putovanje u Mongoliju, poziv na ples i gradnja stanova bili bi komplemen-ti, a prijedložni odnosno pridjevski atribut u frazama putovanje s prijate-ljima i jedna Picassova slika bili bi suplementi. razlike između dvaju jezi-ka proizišle bi iz razloga što hrvatski osim genitivnih i prijedložnih atribu-ta ima i (stabilne) dativne te pridjevske atribute koji konkuriraju nekim ge-nitivnima, kao i neprijedložne atribute u instrumentalu (prijetnja smrću), a prijedložni atributi mogu stajati u genitivu (ubojstvo iz ljubomore), dati-vu (put ka sreći), akuzativu (bijeg u Egipat), lokativu (život u Egiptu) i in-strumentalu (putovanje s prijateljima). za hrvatske neprijedložne atribu-te u dativu i instrumentalu te za sve prijedložne njemački ima kao ekviva-lente samo prijedložne atribute u genitivu, dativu i akuzativu, s tim da po-stoji i velika asimetrija između dvaju jezika u sintaksi prijedloga: većinom je tako da isti prijedlog zahtijeva u hrvatskom jeziku jedan padež, a u nje-mačkom drugi, i to ne samo kad njemački mora „sublimirati“ nedostajući lokativ i instrumental, nego i kod padeža koji postoje u oba jezika – na pri-mjer prijedlog iz u hrvatskom zahtijeva genitiv, u njemačkom dativ: uboj-stvo iz ljubomore – Mord aus Eifersucht.

jedan od glavnih zadataka kontrastivne sintakse nominalne fraze u hr-vatskom i njemačkom jeziku bit će istražiti status atributa (komplementi i suplementi) s obzirom na navedene asimetrije među dvama jezicima u sin-taksi padeža. za takav potpuniji prikaz valentnosti imenica također valja prema Pranjkoviću (2002: 45) u hrvatskom jeziku – a kontrastivno, dodali

‘Gradsko vijeće odlučilo je u naselju s. podići 50 novih stanova. * Podizanje bi trebalo po-četi u travnju.’

15 usp. zifonun–hoffmann–strecker 1997: 1974.

16


bismo, i u njemačkom – „voditi računa o nekim semantičkim parametrima kao što su razlika između živog i neživog, između ljudskog i ne-ljudskog te između apstraktnog i konkretnog.“

Literatura:BaBić, Stjepan; DaliBor Brozović; ivo Škarić; Stjepko težak 2007.

Glasovi i oblici hrvatskoga književnoga jezika. Zagreb: Globus.Barić, eugenija; Mijo lončarić; Dragica Malić; Slavko paveŠić;

Mirko peti; veSna zečević; Marija znika 1997. Hrvatska gramatika. Zagreb: Školska knjiga.

BatiStić, tanja 1972. Lokativ u savremenom srpskohrvatskom jeziku. Beograd: Biblioteka Južnoslavenskog filologa.

Birtić, Matea 2004. Argumentna struktura imenskih riječi. Doktorska disertacija (u rukopisu). Zagreb: Filozofski fakultet.

HaM, SanDa 1995. Ȍsijeka ili Osijéka? Jezik, 42, Zagreb, 103–106.Heringer, HanS jürgen 1996. Deutsche Syntax dependentiell. Tübingen:

Stauffenburg.katičić, raDoSlav 2002. Sintaksa hrvatskoga književnog jezika. Zagreb:

HAZU – Globus.kuna, Branko 2003. NP–pomicanje i posvojni genitiv. Jezikoslovlje,

2/4, Osijek, 245–261.pranjković, ivo 2001. Nominalizacija i dekompozicija, u: I. Pranjković.

Druga hrvatska skladnja: sintaktičke rasprave. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 76–81.

pranjković, ivo 22002. Spojidbena svojstva imenskih riječi, u: I. Pranjković. Hrvatska skladnja: rasprave iz sintakse hrvatskoga standardnog jezika. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 42–50.

zifonun, giSela; luDger HoffMann; Bruno Strecker 1997. Grammatik der deutschen Sprache. Band 3. Berlin – New York: De Gruyter.

17


Die Kasus der nominalen Komplemente zu Substantiven im Kroatischen und deutsche Äquialente

zusammenfassung

das thema des aufsatzes sind konversionen der kroatischen verbkomplemente im akkusativ, dativ, instrumental und lokativ sowie des subjekts in attribute zu den von den betreffenden verben abgeleiteten nomina. kontrastiv werden entsprechende deutsche Beispiele herangezo-gen. es werden unter anderem folgende syntaktische Fragen erörtert: Wie sind komplemente und supplemente im Bereich der attribute voneinan-der abzugrenzen? ist der kasus lokativ im Gegenwartskroatisch überflüs-sig geworden? Welche Besonderheiten weisen deutsche nichtpräpositio-nale attribute im dativ auf? Wie tragen die Wortfolge sowie bestimmte pragmatische Faktoren zur eindeutigkeit der nominalphrase mit mehre-ren gleichrangigen komplementen bei? Wie konkurrieren adjektive im kroatischen und Bestimmungswörter in deutschen zusammensetzungen als komplemente zum substantiv mit den komplementen in substantivi-scher Form?

ključne riječi: atribut, dopuna glagolu, atributna konverzija, komplement, suple-ment, padež

schlüsselwörter: attribut, verbergänzung, attributive konversion, komplement, supplement, kasus

padeži nominalnih komplemenata imenicama u hrvatskom ... · iz konteksta, (…) taj /je/ problem u...

Documents