p. matkovic, putovanja po balkanskom poluotoku xvi. vieka 10, rad jazu 100 (1890)

Putovanja po Balkanskom poluotoku XVI. vieka. .

Patopis Marka Antuna Pigafette, ili drogo putovanje Antuna Vrania u Carigrad 1567 godine.

itao u sjednici filologicko-historiekoga razreda jugoslavenske akademije znanosti umjetnosti dne 11. svibnja 1889.

PRAVI LAN DR. P . M A T K O V I .

U naoj razpravi putovanju Antuna Vrania god. 1553 u Carigrad (Rad, kn. L X X I , 161) spomenusmo na kraju drugo Vraneievo putovanje, kojem su se sauvala medju ostalimi dva dnevnika, napisana od istoga putnika: jedan dnevnik odnosi se na boravak u Carigradu,1 a drugi na put u Carigrad. Ali potonji dnevnik donosi veinom izkaz znatnijih mjesta na putu od Bea do Biograda, to po vodi, to po kopnu, pa na putu od Biograda do Carigrada; uz to su svagdje pobiljeene daljine izmedju pojedinih znatnijih mjesta.2 Ovo je dakle samo popis puta, a nikakav

1 Kovaie, Scriptores minores. I, 14954. Monumenta Hungariae

historica, Scriptores, VI, 235 45. 2 Monum. Hung. hist.: Scriptores, tom. VI, 7884; tom. XXXII,

5560. drugom Vraneieevu putu sauvala se dva malo ne suglasna dnevnika. Prvi: 1567, iulii 1. aug. 22. Ratio itineris in Turciam facti fer Danubium (Mon. Hung., Scr. VI, 7884). Drugi bez svakoga podatka: Ratio viae Danubialis Vienna Belgradum Ratio itineris, quod est a Vienna ad Constantinopolim (Scrip., t. XXXII, 55 59). Premda izdavatelji ob ovom drugom dnevniku nikakova razjanjenja nedonose, ipak dokazasmo, da se i ovaj drugi dnevnik odnosi na drugo Vranievo putovanje od god. 1567 (Rad, LXXI, 50). Prvi dnevnik;, po formi i biljekah sue, biti e vjerovatno onaj isti, to ga Vrani putem vodio, u njem bo ima po koja biljeka, koja je znatna ne samo za topografiju, nego i za potanju oznaku puta; u njem su pobiljeeni i odmori. Drugi pako dnevnik puki je popis znatnijih

R. J . A. 0 . 5

66 P. MATKOVIC,

putopis. Osim toga sauvala su se medju spisi Vranievimi istom putu dva pisma, pisana caru Maksimilijanu I I . : jedno pismo pisano je u Sofiji (4/VIII), a drugo u Tatarpazariku (8/ 1567);1 ali u tih kratkih pismih samom putu se vrlo malo govori. U prvom se pismu javlja, da su prvoga kolovoza prispjeli u Sofiju, glavni grad Bugarske; da su poli kopnenim putem, putuju uviek od. ponoi do dana, a kadto i vie, podnose pasju egu i druge oskudice. U drugom pismu spominje, da su prevalili goru Rodopu i prispjeli u Novo selo, odkuda su doli u Tatarpazardik, koj je 4 milje od Ploviva. Napokon pie Vrani caru iz Carigrada (18/IX. 1567), da su od Budima za 40 dana prevalili put uz veliku egu i mnoge potekoe po priejelih prostranih i pustih, u kojih neima malo ne nikakove kulture i da su napokon 22. kolovoza prispjeli u Carigrad.2 Ovo je sve to se sauvalo od Vrania njegovom drugom putovanju u Carigrad. Ob ovom dakle drugom putovanju nije Vrani medju svojimi obilatimi rukopisi ostavio nikakova putopisa; valjda zato, to je i onda istim putovao putem, koji je ve jednom opisao.

Povod ovomu drugomu Vranievu putovanju bijae evo ovaj-0 m je sultan Selim, drugi ovoga imena medju vladaoci osmanskoga carstva, bio od velikoga vezira Mehmeda Sokolovia oba-vieen smrti svojega otca, koja se jednako vojsci zatajivala, zaputi od Kjutahije, gdje je bio namjestnikom, as prije u priestol-nicu, da primi ondje poklonstvo; pa odputova uinah zatim u Ugarsku, da se svojom nazonou opre svakomu pokusu, koj bi se u taboru poduzeo proti sigurnosti priestolja. Ovo je bilo u istinu u velikoj opasnosti, jer janjiari nisu bili voljni prenieti svoje odanosti, koju je Sulejnian tolikimi sjajnimi pobjedami stekao, na njegova nasljednika. Poto je Selimu ipak za rukom polo umiriti nezadovoljne i bunee se janjiare tim, to jih je najprije u Biogradu, pa na povratku u Carigradu obilnije nadario i zadovoljio: obrati

mjesta i daljina na putu od Bea do Carigrada, te se podpuno sudara s prvim dnevnikom, jedino to je na pet mjestah, koja emo na dotinom mjestu navesti, njeto proiren, i tim je prvi dnevnik donjekle dopunjen, odnosno izpravljen. Ovaj je drugi dnevnik kao njeki prie-gle i dopunjak, vjerovatno poslije napisan ; jer mu je pridan i ukupni broj ili svota milja (192), ili ciela daljina prevaljena puta. Prema potrebi osvrtati emo se i na ovaj drugi dnevuik.

1 Monum. Hung, hist.; Scriptores, VI., 75 78.

9 Monum. Hung, hist.; Scriptore, VI., 95 101.

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIKKA. 6 7

svoju panju ponajprije na ugarske poslove, koje mu je otac posve neuredjene ostavio. Je r doim se u Ugarskoj poslije pada Sigeta s obje strane jednakom ogorenou nastavljali ratovi; ti ratovi nisu bili uviek slavni po osmansko oruje; u Carigradu bijahu priegovori radi mira opet navezani. Sultan i veliki vezir bijahu miru skloni, pustivi iz zatvora carske poslanike A. Vyssa i Hoszu-tota, koji su bili za to zatvoreni, to je car za se traio Hust i Munka, pa to je Siget i Gjulu sultanu uzkratio ; potonjega pako, na ime Hoszutota odasla veliki vezir s porukom caru Maksimi-lijanu, da ako eli obnoviti mir, neka odaalje to prije u Carigrad poslanstvo s darovi, i neka dade tvrdje Tatu i Vesprim poruiti.

istom miru dogovarahu se Skender i Muhamed paa s pomenu-timi carskimi poslanici; portin dragoman Ibrahim, koj bijae odaslan kao poslanik u Mletke, pisao je caru istoj stvari, a paa Mustafa Sokolovi, namjestnik budimski, odailjae pisma koje caru koje njegovomu vojskovodji, grofu Salmu, s kojim je umah poslije pada Sigeta glede mira zametnuo dopisivanje, kad mu je po zapovjedi bratovoj poslao glavu Zrinskoga. Na to sve upravi car Maksi-milijan dva pisma na sultana: u jednom mu estita to je nastupio priestolje, a u drugom moli provodno pismo za svoje poslanstvo. Selim odgovori s proljea 1567. na Maksimilijanova pisma, u kojih oitova takodjer svoju sklonost miru; iste su sadrine bila pisma velikoga vezira, koja su obino bila sultanovim priloena; ali se oba (sultan i veliki vezir) ljuto u pismih tuila, to je Svendi osvojio jake tvrdje Munka i Satmar, koje da su, osobito Munka, sultanove, jer da vojvoda erdeljski Ivan Sigismund nije drugo, nego sultanov sandak. Prvoga svibnja 1567 odpra-vljena bie iz Carigrada provodna pisma za careve poslanike ; ujedno nastupi primirje uz pogodbu, da se poslanici Ivana Sigis-munda, Stjepan Bathory i Aleksander Kendy, koji su bili dvie godine u Beu zatvoreni, na slobodu puste.

Za sabora, to ga je car Maksimilijan za to doba u Pounu drao, bijae za Carigrad imenovano poslanstvo, na ime jegarski biskup Antun Vrani, koj je jur pune etiri godine kao carski poslanik proveo u Turskoj, sudjelovavi s Busbekom i Zayem kod utanaivanja potonjega mira, te se odlikovao velikom uenosu i diplomatskom vjetinom, i tajerski velemoa i carski savjetnik Kritof Teuffenbach. Car dade poslanikom potanki pismeni naputak, kako e zajedno i sporazumno s carskim poslanikom u Carigradu, Nizozemcem Albertotn Vyssom, voditi s portom priegovore miru,

68 P. MATKOVI,

koji e utanaiti na to veu carevu korist. Po instrukciji/ danoj poslanstvu, imao se mir ugovoriti na pogodbah potonjega mira ; poslanstvo nosilo je bogate darove za sultana, vezire i pae: velikomu veziru, da ga se za cara predobije, sjajan dar od 4000 du kata, etiri srebrne ae i jednu uru, a bude li mir povoljan, 2000 dukata godinje; sultanu pako imalo se obrei svake godine obini poastni dar od 30000 dukata, 20 pozlaenih aa i tri ure, a pojedinim vezirom, paam i ragomanom odrejeni bie darovi u novcu i dragocjenostih.2 Car nemoe, glasi dalje instrukcija, nikako pristati na to, da porui Tatu i Vesprim usuprot ima se pokuati, nebi li Turci poruili Babou i Berzence; Kvar pako i Nova Banja, to je erdeljski vojvoda osvojio, neka se natrag potrai, ili za Hust u zamjenu ponudi. Opainam hajduka i marto-loza ima se na put stati; granice izmedju careve i sultanove vlasti u Ugarskoj treba tano ustanoviti, i odluiti, kojoj vlasti ovi ili oni seljaci pripadaju. Imala se nadalje ustanoviti sjegurnost trgovine i dragomana; imalo se takodjer nastojati, da vojvodu erdelj-skoga lie svake vjere i upliva, a nikako se neima pristati, da bi se Francezka i Mletaka u mir ukljuila. Ovo je bila u sutini sadrina instrukcije, dane carskomu poslanstvu putujuemu u Carigrad, da obnovi mir uz pomenute uvjete. I carski poslanik u Carigradu, Albert Vyss, dobio je takodjer instrukciju ove iste sa-drine.3

I ovoga dakle drugoga putovanja Vranieva u Carigrad bijahu povod, kao i prvi put, diplomatski poslovi, na ime ugovaranje i utanaivanje mira medju carem i sultanom, a tim imamo zahvaliti putovanju carskih poslanika u Carigrad opet jedan putopis po Balkanskom poluotoku. Budu da je Vrani bio stupio u dobu visoke starosti,4 pa to gore, nije bio kremenita zdravlja, a iskustvom prvoga puta pouen, teko mu se bilo odluiti za najvee ljetne ege na toli muno i naporno putovanje, i preuzeti vrlo tegotna

1 Instrukcija cara Maksimiliana II. od 25/VI 1567 u Mon. Hung,

histor.; Script., VI, 1149. 2 Potanki popis darova i pojedinih komada vriednost gl. u Mon.

Hung, hist., Scr., VI, 49 60. 8 Mon. Hung, hist., Scr., VI, 11.

4 Vrani pie Zayu iz Bea (12/ 1567): iacta itaque est alea,

experiarque adhuc semel, an sexagenarius etiam possim patriae osten-dere, quantum pro incolumitate eius et hactenus voluerim et impo-sterum velim. Mon. Hung., Scrip., VI, 3.

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 6 9

dogovaranja, koja su traila najveu opreznost; a moglo s e j e unapried misliti, da e se ovimi dogovori tim manje poluiti trajno i prilino rieenje zapletenih odnoaja, to je car prema izvojtenim koristim i vea prava traio. Ali odanost prama kralju i stanje domovine nadvladalo je u Vrania sve potekoe, te se odazvao pozivu kraljevu i dao se pored sve starosti i slaboe na toli naporan put i muan posao, da izhodi u Carigradu dravi stalan mir uza to povoljnije uvjete.1 Vrani, kao to se iz njegovih dnevnika razabira,2 krenuo je sa svojim drugom, Kritofom Teuffen-bachom i sa sjajnom pratnjom od 86 osoba dne 1. srpnja 1567 iz Pouna na put, te je prispio dne 22. kolovoza iste godine u Carigrad. Za historiju ovoga Vranieva poslanstva sauvala se, kao to je poznato, vrlo obilna gradja, potekla iz pera samoga Vrania, ponajvie pisma i izvjetaji, pisana caru i drugim uglednim osobam, natampana je medju djeli Vrauievi (Osszes Munkai), izdanimi od magjarske akademije znanosti. povodu drugoga putovanja Vranieva neka bude ovo dosta, poto i onako Pigafetta, putopisac ovoga Vranieva puta, tom na tanje govori.

Osim pisama, izvjetaja i dnevnika Vranievih imamo ob ovom znamenitom poslanstvu jo jedan knjievni tampani spomenik, naime opis putovanja Vranieva, a napisao ga Marko Antonij Pigafetta, plemi vientinski, lan istoga poslanstva. Putopisu je naslov ltinerario di Marc Antonio Pigafetta, gentilhuomo vincen-tino; posvetio ga poznatomu Eduardu Seymouru (Seymer), bratu kraljice Johane, ene kralja Henrika VIII, vojvodi somersetskomu i grofu hertfordskomu ; putopis je natampan u Londonu (apresso Wolfio Inghlese) 1585 godine. Pigafettin putopis popunjuje u svakom pogledu Vranieve spise ob ovom poslanstvu, jer neopisuje samo put, kojim se do Carigrada putovalo, ega Vrani ovoga puta nije uinio, nego podava jo i znatnih historijskih podataka ta

1 Glede tadanjega politikoga stanja Ugarske i drugoga Vranieva

poslanstva u Carigrad gl. Isthvanffi, historia de rebus hungaricis, p. 30513. Katona, Ilistoria critica regum Hungariae, t. XXIV, 404 do 502; t. XXV, 338. Miller, Epistolae imperatorum et regum Iliin-gariae, p. 383. Monumenta Hungariae historica, Scriptores, t. VI. i XXXII. Hammer, Geschichte des Osman Reiches. 1. Aufl., III, 510 bis 25, 767; 2. Aufl., II, 36475. Zinkeisen, Gesch. des osman. Reiches in Europa, II, 91424. Fessler-Klein, Gesch. von Ungarn, III, 6005. Mesi, ivot N. Zrinskoga. Zagreb 1866.

2 Moiram. Hung, hist., Scrip., VI, 7 8 - 8 4 ; XXXII, 5560.

70 P. MATKOVI,

danjih ugarsko-turskih odnoajih, napokon razpravlja upravi i raznih prilikah osmanskoga carstva, i tim razsvjetljuje tadanje stanje sultanove drave. Tim bi Pigafettin putopis bio za tadanji dravopis kao i za historijske poslove dosta znatan; ali od novijih historika malo je upotrebljavan, jer je odve riedak i vrlo teko pristupan. Hammer, koj se u svojoj historiji osmanskoga carstva osvre i na starije putopise po Turskoj, poslije Liidecka i MeuseiV prvi je medju historici, koj je svratio panju na Pigafettin putopis, pri-mjeuju, da je vrlo znatno i riedko djelo".2 Hammer, komu su kod izradjivanja pomenute historije bile pristupne sve arkivalne i knjievne riedkosti, kao to se razabire iz njegove historije, a osobito iz vrlo bogatoga popisa upotrebljene historijske literature,3 nije bio srean domoi se tampane knjige Pigafettina putopisa, nego mu je prijatelj, uveni historik profesor Eichhorn, pozajmio priepis toga putopisa iz sveuiline knjinice u Gttingenu; ali ni toga priepisa vie danas neima. Putopisni pako dio Pigafettine knjige popunjuje takodjer Vraniev putopis prvoga putovanja, jer kao to je poznato, dopire ovaj Vraniev putopis samo do Jedrene, gdje napreac prestaje.

Marko Antonij Pigafetta vjerovatno da je potekao od glasovite i plemenite porodice Pigafetta", koja je ivjela u Vicenci, kamo se doselila iz Toskane. Antun Pigafetta (god. 14911534), vitez Eodski, bijae glasovit putnik i geografijski obretnik, uestvovav na prvom Magalhesovom putu oko zemlje, a njegov izvjetaj znameniti j e izvor za historiju geografijskih obreta.4 Drugi glasoviti

1 Kaum sollte man glauben, dass in diesem alten Werkchen auf

140 Seiten so viel richtiges n. artiges stnde, als wirklich darin gefunden ; so dass es auch noch heute zu Tage, wenn es nicht so selten wre, mit allem Vergngen gelesen werden kann, u. man sich wundern muss, das nicht die nachfolgenden Schriftsteller von d. trkischen Reiche sich desselben lieber als anderer unrichtigen Werke bedient haben". Ldecke, Beschreibg. d. trkischen Reiches, etc. 2. Aufl. Leipzig 1778. B. II. S. 110. Opusculum (Pigafettae) hodie fere neglectum, et quidem immerito, auctor enim, comes legationis ab imp. Maximiliano II. a. 1567 ad Selimum missae, occasione memorabilia recte videndi atque audiendi egregie usus est". Meusel, Bibliotheca historica, Lipsiae 1787, vol. IL, P. 1. p. 249.

2 Hammer, Gesch. d. Osman. Reiches, III, 517.

8 Hammer, Gesch. d. Osm. R., Bd. X., p 57336.

* Amoretti, Primo viaggio intorno il globo, fatto dal cav. Antonio Pigafetta, patricio vicentino. Milano 1800. Morsolini, Elogio di Ant. Pigafetta, Vicenza 1867. Ciscato, Antonio Pigafetta (Atti della Acca-

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 71

Pigafetta bijae Filip (g. 15331603), takojer rodom iz Vicenee, ovaj se posveti vojnitvu, osobito bojnomu graditeljstvu, poduze mnoga putovanja na sjever i iztok, junak maem i perom, napisa vie znatnih geografijskih i putopisnih djela.1 Na putopisac, kao to iztie u naslovu svoga putopisa, bijae takojer plemi vientinski; osim toga nita nespominje svom rodu, zaviaju i drugih odno-ajih svoga ivota; da li je poticao ad porodice Antunove ili Filipove, ili koje pobone, ni toga za sada jote neznamo. Kao to si dadosmo truda, da nadjemo tampano izdanje Pigafettina putopisa, nismo poalili truda, da njeto saznamo i ivotu naega putopisca. Mi pretraismo mnoge ivotopisne rjenike i strukovne knjige, dadosmo traiti po velikih knjinicah u rjedjih starih biografijskih rjenicih, naunih enciklopedijah i putopisnih sbornicih, nebi li gdje ta naem putopiscu saznali; obratismo se u Italiju na znamenite strunjake i poznavaoce starije literature talijanske; pisasmo u Viencu, nebi li se u vientinskih kronikah onoga doba ili u genealogijskih spisih porodice Pigafetta, koji se uvaju u rukopisih u tamonjoj knjinici, ta doznalo naem putopiscu; ali sav je trud i svako pretraivanje i izpitivanje bilo ali bog bezuspjeno.2 Pretrauju spise putu Antuna Pigafette oko zemlje, nebi li u njegovu vjekopisu naili na podatke za ivotopis naega putopisca: ledino itasmo u pomenutoj knjizi Amoretta, da je na Marko Antonij bio rodjak (agnato) glasovitoga Antuna.3 U pomenutom bibliografijskom djelu historiji geografije u Italiji oekivasmo kakovu biografijsku crticu naem putopiscu, ali osim naslova putopisa nenavodi se nita drugo, nego da potie od porodice Antuna

emia Olimpica, vol. XVIII, 94227). S. Rge, Geschichte des Zeit alters der Entdeckungen (Oncken, Allgem. Gesch. in Einzeldarstellungen, II. Ab., IX. Th. S. 46283), itd.

1 Studi biografici bibliografiei sulla storia della geografia in Italia,

2. ed., p. 31618. Hammer, III. 763. 2 Vicenza 22/1 89. Ho fatte ricerche, con me il Chiariss. Biblio-

tecaiio della Bertoliana, sul Marcantonio Pigafetta. I nostri cronisti appena ne ricordano il nome. Mi rimangono ancora a vedere i mano-scritti del Bressan, ma lemo sia tempo perdutto." Seb. Rumor.

Vicenza 8/1. 90. Ho ricercato nelle fonti di Storia Vicentina le no-tizie da Lei richieste sul viaggiatore Pigafetta, ma pur troppo dovetti constatare, che se ne sa molto poco, per non dir quasi nulla. ci ben naturale quando si rifflette che egli parti giovanissimo dalla sua patria, viaggi molto. fu lungamente presso corti straniere". D. Tortolan, bibl. della Bertoliana.

3 Amoretti, Primo viaggio etc. p. 25, 30. 39.

72 P. MATKOVI,

i Filipa Pigafette.1 S toga neznamo, kad se je na putopisac rodio, ni kad je umro, niti se ta znade za druge okolnosti i djela njegova ivota. Nit u putopisu, kako spomenusmo, neima putopisnih podataka; putopisac nekazuje, kojom je prilikom doao u Ugarsku, (moda prilikom onih vojnikih eta, koje su talijanski knezovi slali caru Maksimilijanu II. proti Turinu u pomo); a budu da se u putopisu utvrdjena mjesta osobito iztiu i opisuju, pa to vojsku i njezine redove vjeto i na tanko opisuje: sva je prilika, da se je na putopisac i u vojnike poslove dobro razumio. Niti nekazuje, u kojem svojstvu bijae pridruen pratnji Vranieva poslanstva. Hammer misli, da je bio Vraniev tajnik; ali toga putopisac nigdje nespominje. Sude po njegovoj obrazovanosti, koja je za ono doba bila dosta obsena i duboka, te se u njegovu putopisu jasno oituje, svakako je obavljao njeku odliniju slubu u pratnji poslanikovoj. Nazivaju Vrania svojim gospodarom, proizlazi odatle, da je bio u istinu u njegovoj slubi; broje pako sebe medju Ugre, znai, da je bio lanom Vranieve ugarske pratnje, koju od Teuffenbachove svakom prilikom razlikuje. Niti medju tampanimi spisi ovoga Vranieva poslanstva neima naemu putopiscu nigdje spomena. Kao to napokon nekazuje, kojom je prilikom i u kojem je poslu doao u Ugarsku, tako isto se nezna, kad i za to je ostavio Ugarsku, i u kojem je poslu zaputio u Englezku, gdje je svoj putopis izdao.

Budu da je Dernschwamov putopis jo uviek u rukopisih, a ne-pristupan:2 na kronologijskom je redu sada putopis Marka Antuna Pigafette, da ga razpravimo, i da mu ocienimo sadrinu s obzirom na starije putopise po Balkanskom poluotoku i prema pomenutoj historijskoj gradji drugoga Vranieva poslanstva, a osobito po-

1 Studi biografici bibliografici sulla storia della geografia in Italia

2. ed. Roma 1882, 1. 308. 2 Kazao sam u Radu (LXXXIV, 42), daje i Derschwam ostavio putopis

po Balk, poluotoku. Prof. dr. . Kiepert priredio je iz rukopisa Deni-schwamova putopisa, pohranjenih u Wolfenbttelu i Pragu, dobar izvod, u kojem je izerpena sutina geografijske i etnografijske gradje. Taj izvod priobi H. Kiepert u asopisu Globus" g. 1887 ; sv. LH, str. 18690, 2025, 21420. i 23035. AI ovaj izvod bi se za nae poslove mogao samo s velike nevolje upotriebiti Medju tim oznasmo, da se sreom naao izvorni rukopis Dernschwamova putopisa u knjinici Fuggerova dvorca Babenhausen medju Augsburgom i Kemptenom. Nada, da e se ovaj znatan rukopis jednom tampom izdati, sklonu me, da odgodim razpravljanje Busbekovu i Dernschwamovu putopisu, dok potonji na svjetlo izije.


gledom na pomenute Vranieve dnevnike. Budu da je ovaj knjievni spomenik danas u istinu tako rieak i tako teko pristupan, da se smatra kao rukopis;1 biti e zasluga za nauku, ako se priredi novo izdanje Pigafettina putopisa, te tim bu

74 P. MATKOVIC,

ga na svjetlo izda; ali nagovaranja nije posluao, jer se takovimi poslovi nije zanimao. Doav u Englezku, u Londonu i Oksfordu pokaza ga njekojim plemenitim prijateljem, koji ga vrlo moljahu, da ga natampa. On je za to, veli, bio odluio, da ga dri samo za privatnu porabu, to ima dosta spisa stvarih turskih, pa to se njegov putopis odnosi samo na njekoliko milja puta, kojim su i drugi jur proputovali. Ovi i drugi jo razlozi suztezahu ga od izdavanja. Budu ga s mnogih strana opet nagovarahu, osobito Rikardo HaMuyt, plemeniti Englez, profesor u Oksfordu, uman mladi, veleduan, ne samo uen u svojoj struci, nego i u drugih zna-nostih, a osobito upuen u geografijskih predmetih; razmiljaju nadalje, kako su putopisi geografiji koristni, kako jih malo ima, kako su ovi veinom obeniti, tamni, netani i nepodpuni; s obzirom na sve to, pa da budu one zemlje i mjesta poznata ne samo onim, koji bi onamo putovali, nego i svim drugim; pa to se prije dviesta i sto godina mnoga mjesta poznavalo, za koja se danas nezna; i to mnogi koji su daleko putovali, inae vrstni, nisu svoga puta opisali: glede na sve to, odlui se, veli, na sviet izdati svoj putopis, pa bio i od male koristi. Tim prije se na to odlui, to je spoznao, da su oni krajevi, premda su u Europi i premda svake godine onuda po koji putnik putuje, od starih geografa rdjavo i tamno opisani, a novi jih slabo poznaju. Vrh svega toga, primjeuje, treba i to uvaiti, da mnogi piu stvarih turskih ; ali nitko nije od tih pisaca, kao to je spazio, iztraio: u em se poglavito sastoji snaga i slaboa turska, i kako se uzvila Turska do tolike veliine? Jo ga je i to potaklo na izdanje svoga djela: to mnogi piu potonjem turskom ratu (od g. 1566) u Ugarskoj, s neznanja nisu mnoge stvari dobro razloili, dapae krivo i po ugled historije nedostojno. Napokon dodaje, da mu nije zadatak, da u svojoj knjizi opisuje rat ugarski, nego da razpravlja uzrocih svoga putovanja, biljee istinito sve (budu da je bio prisutan), to spada na pravo poznavanje njegove historije." Ovo su razlozi, koji su sklonili naega putopisca, da poslije estnaest godina pusti u sviet svoj putopis, koj ne bijae s prvine javnosti namienjen. Iztiu pako nestaicu dobrih putopisa po Turskoj, razabira se odatle, da Pigafetta vjerovatno nije poznavao putopisa prvoga Vranieva puta, inae bi, budu da svakom prilikom u putopisu uzveliuje uenost svoga gospodara, bio i njegov putopis spomenuo , moda ga Vrani jo nije bio tada napisao; a da je bar njekoje starije putopise po Turskoj poznavao, razabira se odatle, to se,

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIKKA. 75

nespominju jim pisce, kadto na nj pozivlje. Zaista bi bila teta, kad Pigafetta nebi bio svoga putopisa izdao, jer za onda bjee od velike koristi (poto je Vraniev u rukopisu nedogotovljen i neizdan ostao), osobito za poznavanje zemalja i naroda proputovanih krajeva, pa i za poznavanje tadanjega stanja Ugarske i Turske. Medju poticatelji, koji stekoe zasluga, da je putopis Pigafettin svjetlo ugledao, iztie se Rikardo Hakluyt, glasoviti englezki geograf, prvi svojega doba, koj se dao na izuavanje historije geografijskih obreta, god. 1577 drae prva javna predavanja geografiji u Oksfordu, te izdade historiji geografijskih obreta, vie znamenitih djela i putopisa, a njegovo djelo Principal navigations voyages und discoveries of the English nations, London 1589" svjetskoga je glasa. Ponuka ovoga glasovitoga geografa i uenjaka bijae Pigafetti odlino svjedoanstvo i priznanje vrlini njegova djela, koje je vriedno, da se svietu preda, za to na poticanje ovoga uvenoga strunjaka nije mogao na putopisac da mu se neodazove. Po Hakluytu nazvano bi u Londonu god. 1846 osnovano drutvo, koje kritiki izdaje s uenimi uvodi starije geografijske putopise i druga djela ove sadrine, te je jur preko 60 knjiga znamenitih geografijskih spomenika na sviet izdalo. Da li je Hakluyt za Pigafettin putopis jo drugih zasluga stekao, toga nam putopisac nespominje.

Pigafetta razdielio je svoj putopis na 23 glave. U prvoj glavi razpravlja uzrocih, zato je car Maksimilijan II . g. 1567 odaslao poslanstvo Selimu II . u Carigrad; uz to govori i uspjehu ugarsko-turskoga rata, koj bijae jednu godinu prije toga (g. 1566) poduzet. U 2., 3. i 4. glavi opisuje obenito put od Bea do Carigrada ; u 5. glavi govori, kako se obavlja poklonstvo kod sultana; uz to opisuje seralj i sjaj, kojim je bilo poslanstvo primljeno; u 6. gl. opisuje Carigrad i Peru; u 7. gl. opisuje tiesno carigradsko (Bospor), odnosno put tiesnom sve do njegova ua u Crno more; u 8. gl. govori poreklu Turaka, kako su narasli i u em se sastoji njihova glavna sila; u 9. gl. opisuje nonju tursku i njekoje njihove obiaje; u 10. gl. razpravlja vojnitvu turskom, osobito

dvoru sultanovu; u 11. gl. govori ob onih osobah, koje stanuju izvan seralja, a pripadaju dvoru sultanovu; u 12. gl. razpravlja

vojsci, osobito janjiarih i dr.; u 13. gl. paah, vezirih i dr.; u 14. gl. linosti sultanovoj; u 15. gl. broju vojske i njihovih beglerbegih; u 16. glavi reasumira na kratko predjanje; u 17. gl. opisuje na ire put od Carigrada do Jereneta; u 18, gl.

76 P. MATKOVI,

razpravlja Jedrenetu i riekah, koje onuda teku; u 19. glavi govori poslanstvu perzijskom, koje je onda u Jedreue prispjelo; u 20. do 23. glave ukljuivo opisuje na ire svoj dalji put od Jedreneta do Bea. tomu svemu dodaje jo trni cjenik raznih mirodija i drugih trgovina, to se je za nje u studenom g. 1567 u Carigradu plaalo.

Prema zadatku naem razpravljati emo na ire putopisnom dielu, a to onako, kako je isti putopisac uradio, naime opisuju put od Carigrada do Biograda na ire, doim je put od Biograda do Carigrada, kako veli, vrlo obenito nacrtao. Dre se ovoga putopieva reda spojiti emo s opisom puta od Carigrada do Biograda i onaj prvi obeniti dio; a da bude opis sustavniji i slika podpunija, obazirati emo se takodjer na pomenuti Vraniev dnevnik i na druge spise ob ovom putovanju.

U prvoj glavi (str. 116) razpravlja putopisac o uzrocih, zato je car Maksimilijan I I . odaslao svoje poslanike god. 1567 u Carigrad, da utanae mir sa Selimom I I . ; uz to govori na kratko uspjehu rata ugarskoga, poduzeta jednu godinu prije toga." Putem, veli, to su ga poduzeli u pomenutu svrhu, mnogo su vidjeli i sluali onih narodih, koje djelomice upoznae, na kojih se osniva snaga kue osmanske, koja ve tolike godine najmonije vlada kranskimi zemljanu, dre jih u krutom robstvu. S toga odlui, da e za svoju porabu voditi spomenicu, odnosno dnevnik, te sve upisati, kako ga je iskustvo poduilo, pamte dobro sve, to se na putu vidjelo, i biljee sve, to se na mnogih mjestih i od mnogih lica slualo; stvari, koje bi danas ili sutra mogle posluiti. Mnogi e se uditi, opaa, kako maleni i sirovi opor Turaka dri pod jarmom tolike tisue Krana s tolikimi plemenitimi i rodnimi zemljami na sramotu svih naih vladalaca. Al prije, no to e opisati svoj put, nee, veli, biti izlino, da progovori povodu ovoga poslanstva, a za to treba da se dodirne uspjeha ne samo minuloga rata ugarskoga (od g. 1566), nego i onoga, to se u Ugarskoj sbilo uslied pretenzija, koje su nadvojvode austrijski u ovoj dravi davno gojili." Pigafettin dakle putopis osniva se na samoj autopsiji, jer sve znatnije, to je putopisac putem vidio i sluao, a vriedno je da se pamti, to je sve zabiljeio i sloio u jednu cjelinu i sliku. Tim bi se ovaj putopis od dojakonjih znatno razlikovao, osobito od Vranieva, koj se trudio, da svoja opaanja dovede u sklad s geografijskimi opisi starih pisaca, doim se Pi-

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 7 7

gafetta stegnuo ponajvie na svoja sobstvena motrenja i iskustvo. Da li je Pigafettin putopis u istinu takove naravi, to e pokazati rezultati naega razpravljanja.

Prva dakle glava Pigafettina putopisa ponajvie je historijske naravi, jer putopisac pripovieda, kako su nadvojvode austrijski od vremena careva Friderika I I I . i Maksimilijana I. traili pravo na Ugarsku i toga radi s kraljevi ugarskimi vodili ratove; kako je nadalje poslije boja muhakoga postao Ivan Zapolja, vojvoda erdeljski, proti Ferdinandu, kraljem ugarskim. Budu da ga je ovaj svladao, utee se Ivan preko poslanika Sulejmanu, molei, da mu bude zatitnikom i pomonikom, nebi li mu povratio kra-ljestvo, obvezao se plaati mu godinji danak. Na to dodje Sulejman u Ugarsku i srenimi ratovi postade Turin gospodarom Ugarske. Dalje prikazuje u obenitih crtah razvoj sgoda r\ Ugarskoj sve do smrti Ferdinandove: poznata fakta, kojim glede tanosti neima prigovora; putopisac jih je crpio bud iz dobrih suvremenih izvora, ili jih je sluao od svoga gospodara, koji bijae u poznavanju ugarske historije svoga vremena prvim uglednikom. Ovom obe-nitom historijskom crticom prelazi putopisac na dobu cara Maksimilijana II . , te pripovieda ratove ugarske od 1565/6 godine na ire, kao svjedok, koj je jur tada ne samo bio u Ugarskoj, nego je, kao to opetovano u putopisu spominje, sluio u carevoj vojsci kod Komorana (noi dimorammo a ComaraJ, a moda bijae u onom odjelu vojske, to ga je Vrani kao jegarski biskup glavom doveo svomu kralju u pomo. Pigafetta dakle bijae neposredni svjedok za ugarski rat od god. 1565/6, te je, koje iz sobstvena iskustva, koje od pripoviedanja svoga gospodara dobro poznavao razvitak onih sgoda, a obirnim prianjem tih sgoda hoe da pokae, kako je dolo do poslanstva, kojega je i on bio lanom, i na koje se poslanstvo odnosi njegov putopis. Vrh toga ovomu obirnijemu prianju bijae, kako gore ree, i taj razlogf da izpravi sve one, koji su tih sgodah krivo pisali. Priobujemo glavne momente tih sgoda, kako jih prikazuje putopisac kao neposredni svjedok, jer su i za historiju poslanstva dosta znatne.

Budu da je po smrti Ferdinandovoj s nova nastalo neprijateljstvo medju carem Maksimilijanom II . i Ivanom, vojvodom er-deljskim, toga radi harae carski vojvoda, Lazar Svendi, ne samo ereljske, nego i turske zemlje, a car uzkrati porti danak, to je njegov otac poiljao godimice u Carigrad. Osvojivi Svendi zna-

78 P. MATKOVI,

menitu tvrdju Tokaj,1 poboja se Ivan za svoj Erdelj i poticae Turina proti caru, a to da j e podupirao i paa tamivarski. Ova su dvojica draila i nutkala Sulejmana, s jedne strane prikazuju mu prividna prava, a s druge izvjeuju ga krivo Maksimi-lijanovih osnovah, dokazivahu, da nemisli samo zavladati Erdeljem, nego da e podporom ciele Njemake i velikoga diela kranstva kuati, da sa svom snagom izagna Turke iz Ugarske, kao to i iz ostalih krajeva, koji mu pripadahu, a to da se moe odatle razabrati, sto je umah po smrti otevoj prekinuo svaki ugovor mira i uzkratio danak, to je plaao za Ugarsku. To je bilo dovoljno Sulejmanu, komu je bilo prirodjeno boj biti s kranstvom. Rasrdiv se i pobjesniv radi zle sree svoje vojske, koja se sramotno s Malte povratila, odazva se svakojakim ponukam, i odlui se u kasnoj svojoj starosti na rat, pripravljajui ga svom snagom gledom na vojsku kao i na njezine potrebe, te odlui ljeti g. 1566 na elu vojske udariti na Ugarsku, govorei, da e se rad je rastaviti sa ivotom, nego da bi se vratio bez pobjede. Medjutim je Erdeljac s jedne strane draio Turina na rat, doim se s druge trudio, da Maksimilijana nagovori na mir, oaslav u to ime u Be svojega poslanika Stjepana JBatora, vlastelina ugarskoga. Ali Maksimilijan doznavi s raznih strana za zle nakane Erdeljca i za priprave Turinove, potui se Batoru, da se s njim u Beu jedno ugovara, doim njegov gospodar ugovara s Turinom posve drugo, sasvime protivne neprijateljske osnove: za to dade na Batora straiti kao u zatvoru u kui, gdje je u Beu stanovao.2 Tim napusti car ugovaranje mira, stane na obranu svoje vlasti sakupljati vojsku, koje od carstva, koje od drugih kranskih vladalaca, i sve je u tu svrhu radio, to mu je samo bilo mogue; odaslav naime vojsku grofu Ecku Salmu, koj bijae gubernatorom Gjura i zapovjednikom onoga diela Ugarske, to bijae pod carevom vlau. Salm pako osvoji Vesprim,3 neznatnu varo, gdje je malo pliena naao; zatim udari na Tatu, malu tvrdju, 22 milje po prilici daleko od Komo-rana, a branilo ju 300 Turaka; osvojivi ju 21. srpnja, potue sve vojnike, osim petdesetorice, koji bjee sa svojim zapovjednikom odvedeni u suanjstvo. Tata bijae za kraljeva ugarskih Hepa i ubava varo, ali osvojivi ju Turci prije sedam godina, poruie

1 P. Bizarus, ap. Schwandtner 1, 668 669. Katona, XXIV, 4555.

2 Bizarus ap. Schwandtner, I, 669, 675.

3 P. Bizarus ap. Schwandtner, I, 691, 692. Contarini, ap. Mesi,

p. 227, LXIV, br. 5.

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 79

ju i gotovo unitie, osim jedine tvrdje, koja je od varoi pukomet daleko.1 Isti dan, kad bi Tata osvojena, dodju Salmu u pomo pod vodstvom Iv. Kastalda i grofa Kamerana 2000 talijanskih vojnika, papinskih plaenika, a jo istoga ili sliedeega dana prispije u Tatu 550 vojnika vojvode savojskoga. Mejutim se car bavio u Beu, uredjuju vojsku, koja mu je dolazila oda svuda u pomo.

Sulejman sakupivi silnu vojsku, krenu s Carigrada; ali vei dio vojske i dobar dio kapetana nije mu rado iao u boj u Ugarsku, bojei se, da je vodi u klaonicu, a ne u rat. Tako su bile viesti velike i uasne, to su dolazile s one strane, koje su sluali putem na mnogih mjestih i od mnogih osoba, jakosti kranske vojske, da su se Turci imali razloga bojati. Medju ostalimi viestmi, to se prialo kranskoj vojsci, jedna je bila ta, da ima toliko oruanih konjanika, to su razni knezovi talijanski glavom doveli, da su oni i konji jim, prekriti bielim i blistajuim se orujem, koje kad bi sunce unj uprlo, odrazivalo toliki sjaj na daleko, da je u gledaoca u jedan mah probudjivao udo i strah. Vrh toga doznae, da kad je njihova vojska stajala pod Sigetom, da se noju esto puta dizalo stranu viku doau kranske vojske, premda je bila vrlo daleko od njih ; jedini nadvojvoda Karlo nije bio sa svojom malom vojskom daleko,2 nu vie kao motrilac, nego li branilac. Jo su sluali od njekojih kranskih robova, koji su bili u njihovoj vojsci na Dunavu (izpitivao jih je sam putopisac), da su se Turci od straha pred kranskom vojskom, koja se jednom bila pribliila Ostrogonu, odmakli Budimu, a ona ostrogonska da je bila sveudilj pripravna, kad bi se bila primakla kranska vojska, koja je bila onda u Komaronu, ka gradskim zidinam, da bi bila turska umah uzmakla.3 Tim je stvar jasna i izvan svake sumnje, da je u Turaka jo ukorienjen strah, a po tom se ima suditi, da premda su njihove sile bile velike, nisu ipak tako bile strane, kao to se bio raznio glas, a taj glas vie je osnovan na njihovih pobjeah, koje su poluili svojimi malimi ratovi i vie po slaboj disciplini, neposlunosti i nestrpljivosti kranske vojske, nego to po svojem junatvu i vrlini svoje mnogobrojne vojske. Sulejman iskustvom dobro pouen jakosti kranske vojske i

neslozi kranskih vladalaca, odlui: ili poiniti velika djela ili

1 P. Bizarua, ap. Schwandtner I, 692, 693. Mesi, 236, LXVII, br. 8.

2 Mesi, p. 263, LXV.

3 Mesi, op. . . 236.

80 P. MATKOVI,

umrieti; povukavi se k Biogradu, pregleda svu svoju vojsku. Tu (tanije u Zemunu) je primio vrlo milostivo vojvodu erdeljskoga, koj mu se doje pokloniti, zagrlivi ga, poljubi ga u elo, nazvav ga svojim sinom, ree: da kao to mu je bio otcu prijateljem, da e biti takodjer njegov i da e ga braniti od svih nepravda njegovih neprijatelja.1 Sulejman krenuv odavle (odaslavi Pertava, svoga drugoga pau-vezira obsadi Gjule prama Erdelju),2 zaputi s ostalom vojskom, koja je bila u istinu velika, Sigetu u Ugarskoj, na medji hrvatskoj, tri milje od Drave, a etiri od Blatnoga jezera, ka gradu, opasanu od bara i movara, a poetkom kolovoza dade se na obsadu.8 Car pako, ili douvi, da su Turci krenuli Sigetu, ili radi drugoga uzroka, pia grofu Ecku, da se povue u Komoran. Grof uzevi Tatu, osvoji malo zatim jo Vitan i Grhestea/ tvrdjice, koje su Turci bili napustili, a lee medju breuljci, 20 do 25 milja daleko od Tate. Zatim se povue 27. srpnja u Komoran i utabori se ovkraj Dunava, na desnom mu briegu naproti komoranskoj tvrdji. Car pako krenuvi iz Bea prve nedjelje kolovoza, zaustavi se s veim dielom konjanitva medju Gjurom i Komoranom.6 Tako su nae vojske, opaa putopisac, bile cieli jedan dan medju sobom udaljene. Borave bezposleni od 27. srpnja do 14. rujna u Komoranu, primjeuje putopisac, koj je takodjer ondje bio: ekasmo na svretak obsade Sigeta.0 Turci, podignuvi mnoge baterije i udarivi mnogo puta, osvojie napokon dne 7. rujna 1566 tvrdju Siget,7 a to je bilo uprav treega dana po smrti staroga Sulejmana. Nije se prialo bez razloga, veli dalje, da j e smrt uprav odatle nastala, to vide, da mu je vojska bila s velikim gubitkom vie puta suzbijena, i zdvajaju pobjedi, uze si

srcu, da e mu obsada one tvrdje zadati prikora i sramote, te donieti mu ne malenu tetu, tuno mu je tako srce iznemoglo boleu i starou, da nije moglo podnieti tako estoka i teka udarca, ve shrvan i satrt dokona svoj ivot.8 Ovo mu se ini vjerovatno,

1 Katona XXIV, 207 i . Forga, XVI, 420. Hammer, I I , 315.

Klein, I I I , 595, 596. 2 Mesi, op. . . 228.

3 Mesi, op. . . 23338.

4 Katona, XXIV, 205, 206.

5 Istvar.fi, op. c. p. 287. Oester. Milit. Zeitschrift 1827, II, 187,

Mesi, p. 236. 6 Vrani kod Katone, XXIV, 297.

7 Izvori obsai i padu Sigeta u Mesia, op. c.

8 smrti Sulejmanovoj gl. Mesi, p, 282, op. 2.


jer su Turci priali, da Sulejman, nije umro prije, nego poslije osvojenja Sigeta, a to je sluao putopisac, veli, iz ustiu istoga Ibrahima, koj je kao poslanik sultanov odaslan caru, s njimi na povratku putovao. Ibrahim ree naemu poslaniku (Vraniu), koj spomenu, da je Sulejman umro tri dana prije pada Sigeta, da nije, nego da je umro tri dana poslije zauzea; na to poslanik opet odgovori, da nije, nego da je prije umro.

uvi car, da je Siget pao, vrati se natrag u Gjur, i pia Salmu, da bi se i on sa svojom vojskom natrag povukao.1 Na to dignuv grof 14. rujna tabor u Komoranu, prispije slieeega dana u Gjur. To je varo i tvrdjava careva u Ugarskoj, 80 je milja od Bea daleko, Ugri ju zovu Jurr, a Niemci Rab. Maksimilijan, neznajui za smrt sultanovu, sjedini svoju vojsku, jer se je bojao, da e mu neprijatelj doi u pohode; za to dade radi vee sigurnosti blizu Gjura graditi most od ladja, da se bude moglo priei na drugu obalu Dunava, doim mu je vojska bila zatiena s ledja, t. j . od zapada, gjurskom tvrdjom i Dunavom, a na desnom krilu potokom, to tee u Rabu; uz to odredi, da se lievo krilo i elo utvrdi obkopi i jarugami. Doznavi napokon za smrt Sulejmanovu, nije se vie bojao Turaka, te ostavi most i ostale utvrde nedovrene.2 Vojska pjeaka i konjanika, koja je bila uz cara kod Gjura, bila je ova: 3150 konjanika iz eke, iz Slezke 2000, iz Moravske druge 2000, a iz Austrije 2150. Svi su ovi bili naoruani prsnimi oklopi i kacigami, a za obranu imali su maeve i pitolje. Iz Ugarske bilo je 4500 konjanika, koji su imali titove, kacige, kopja, kratke i iljaste maeve, a njekoji vrh toga eljeznu koulju. Medju timi bilo jih je (po starom skitskom obiaju, ili je to oponaanje Turaka), koji su imali na pleih najvea orlova krila, a preko ramena kao oklop od koe medjeda i od druge zvjeradi, da se pretvore u to uasnije strailo. Ovakove zovu Turci deli", t. j . ludjaci. Osim pomeimtih konjanika, postavljenih od zemalja carevih, odasla vojvoda savojski pod vodstvom gospodina Levi 550 konjanika, oboruanih na gore pomenuti nain; bijae tu glavom i vojvoda od Ferrare u pratnji uglednoga konjanitva, kojega zajedno s konji bijae 1150; doao je takodjer vojvoda Guize i talijansld pustolovi sa 750 konja. Osim ovih bilo je i drugih njemakih knezova, poslanika i pustolova, a svi ovi su skupa

1 Mesi, op. c, p. 2G5.

2 Katona, XXIV, 287 i d. Petrus de Reva . Schwandtner, II, 748. R. J . . .

82 P. MATKOVI,

imali 1150 konja. Nadvojvoda Ferdinand, carev brat i namjestnik, dovede sa sobom 1150 konja; a pripadajuih caru i njegovoj kui bilo je ukupno 2120 konja. Vrh svih ovih konjanika bijae vojnika, koji bijahu odaslani od drava carevih, a tih je bilo 8000 konjanika, oruanih pitoljami. Ovo je bilo svekoliko konjanitvo, koje je ukupno brojilo 30.790 konja.1 Pjeatvo bijae ovako sastavljeno : iz Ugarske bilo je 20C0 momaka, iz Austrije drugih 2000, iz Italije 2000 plaenika papinskih, a 3000, koje odasla vojvoda fiorentinski pod vodstvom gospodina Aurela Fregolsa; zatim je prispjelo 16.000 momaka iz carevih drava. Tim je bilo u svemu 25.000 pjeaka. Toliko je brojila kranska vojska; premda je u istinu u pojedinih etah pjeakih, kao i u konjanikih eskadrah, manjkalo ne malo njih, ali ipak prema tomu uinjene bijahu odredbe glede staua i hrane. Za potrebe ove vojske bilo je 4000 pionira, koji stanovahu blizu rieke Rabe do polja.2

Turci osvojivi Siget i pogubivi sve vojnike, koji su ga branili, odrubie glavu od tiela grofa Zrinskoga (ZerinaJ, gubernatora mjesta i onoga kraja, koj ive junaki, umre takodjer junaki. Beg pako Stolnoga biograda, koj bijae prijatelj grofa Zrinskoga, htjede barbarskim pietetom pokazati, da cieni takova junaka, za to uzev njegovu glavu, poalje ju na kolih, crnim barunom prekritih, na dar grofu Salmu, poruiv mu, da mu nemoe izkazati vee u .duge, nego to mu alje glavu velikoga junaka, da bude im dostojnije od njegovih sahranjena.3 U ovo isto doba osvoji paa Pertav Gjulu, buu se bio predao njezin upravitelj Keretzkein, (Kereeni), gospodar Nikolsburga (Mikulova); to nije ovaj drao uinjena obeanja, bude za to grad oplienjen i opustoen, mnogi ljudi poubijani, a na glavu mnogih ciena udarena; malo zatim od alosti i sramote satrt, kasno kajaju svoju kukavtinu, umre sramotno medju Turci.4

1 Ako se pojedini brojevi zbroje dobije se ukupno 28.670, dakle

za 2120 k. manje; biti e se putopisac, ako nije tamparskom grjekom ta izostavljeno, kod gdjekoje stavke ili kod sbrajanja pomeo.

2 Na putopisac glede broja careve vojske i od drugu mu dole

pripomoi, ini se, da je bio dobro izvieen, poto je i njegov gospodar A. Vrani, kao jegarski biskup, bio u kraljevu taboru. Puto-piev ukupni broj careve vojske (55.000) slae se i s drugim izvorom. Gl. Mesi, p. 262.

3 Mesi, p. 292, 293; LXXX, br. 22

4 Istvanffy, p. 472; Forga, XVI, 413 ; Bizarus i P. de Reva ap.

Schwandtner, I, 701 ; II, 747, 748. Leunclavius, Aimales, p. 63.


Mehme, prvi paa vezir, odasla umah po Sulejmanvoj smrti (koju j e drao tajno, to j e vie mogao) u Malu Aziju (Anatoliju), aua Sulejmanovu sinu Selimu, koj je onda sjedio u Kutehu (Kjutahiji), gradu Galatije, nedaleko od Angore, ubaviesti ga smrti otevoj, i da su svi pripravni na njegovu zapovied i na posluh, priznavajui ga svojim gospodarom. uvi to Selim, umah zaputi u Carigrad, kamo prispjevi, bavio se etiri ili pet dana ; zatim krenu Sigetu, da preuzme gospodstvo nad vojskom i zajedno nad carstvom."1 Dalje opisuje Pigafetta veliku vatru, koja je velik dio Gjura unitila, a podmetnuli da su ju vojnici, da mogu to bolje plieniti.2 Poto je opisao haranje po gradu, i kako su si vojnici medjusobno plien otimali, opaa, da su se ovom prilikom turski vojnici boljimi od kranskih pokazali; jer po priedjelih, kojimi je prolazila turska vojska, nisu se vidjela tolika pustoenja, kolika na putu od Gjura do Bea. Dalje pripovieda, kako se za careva boravka u Gjuru kualo, da se iz zasjede ulovi 1520.000 turskih konja, koji su bili kod Stolnoga Biograda; ali su lukavi Turci svojom opreznou to poduzee sasvime osujetili; dobilo se nije nita, primjeuje, a izgubilo se, kako se poslije opazilo, mnogo konja i ljudi, jer su vrlo trpjeli od edje, te su pili blatnu i gnjusnu vou.

Prispjevi Selim vojsci, nije naao nikakova suparnika, budu mu je brat Bajazit jur bio umro, svi mu se pokorie i priznae ga svojim gospodarom. Dalje pria poznatu poviest smrti Baja-zita, brata Selimova. Zatim crta brmjenje janjiara, koji su iskali, da jim se potvrde sve njihove povlasti, koje jim se podjeljuju prigodom smrti i zasjenua na priestolje njihovih gospodara. Traili su vrlo veliki novani dar u mjesto plienitba, koje jim se dozvoljavale na trgovcih idovskih i kranskih; ali se poslije umirie, dok ne stigoe u Carigrad. Selim malo dana poslije dolazka krene, ostaviv veliku posadu u Sigetu, povede sa sobom mrtvo tielo otca Sulejmana, te zaputi vojskom prama Carigradu. Ta se vojska vie prikazivala kao pobiedjena, nego slavodobitna; jer je poznata stvar, da je mnogo vojnika poginulo, a svakoga dana su putem umirali, ili su ili iznemogli u neredu, ili, izgubivi mnoge konje, ili su na po razoruani, goli, i raztueni. Ova je stvar zaista vjerovatna i od mnogih stanovnika potvrdjena. Kad bi pored tolikih zavladavih nereda koja vrstna sila i valjana mno-

1 Hammer Gesch., I I I , 496 i d.

2 P. Bizarus ap. Schwandtner, I. 709.

*

84 P . MATKOVI,

ina vojnika, bila za njimi u potjeru pola, nanose jim s traga tete, zadala bi jim bila teki udarac i dovela jih u pogibelj; tim vie, to uprav onda nisu janjiari bili u dobrom sporazumku s paami i s vlastitim svojim gospodarom. To dokazuje ova okolnost, to prispjev Selim u Carigrad, zaputi u svoj stan i htjede unii u seralj, ali janjiari mu se oprli, bunei se, neadoe mu da unidje, zahtievajui od njega svoje povlasti. Hotei jih pae umiriti, krenue janjiari proti njim, te kundaci udarie na Mehmeda i Per-tava, prve medju paami, pa jih izlupae kao one, koji su krivi, to nisu od gospodara obilnije nadareni. Selim pako, vrlo uplaen, pozva janjiarskoga agu, pitajui ga : to hoe janjiari? Na to aga, koj je ve bio siao s konja, da umiri svoje vojnike, plau ree: sultane! ele novca. Sveudilj je aga nastojao, da jih bratskom i ljubeznom riei, plau, umiri, govore: neka takovim ponaanjem nekaljaju svoga imena kao najodanijih vojnika, koji vrh svega ljube svoga gospodara; neka neine, da jim kapetan izgubi ivot, a da gospodar nee jim nita uzkratiti, te da e biti obilno nadareni i nagrajeni. Napokon su se umirili i udovoljili. Ali pored svega toga, ipak se Mehmed, bojei se kakove neprilike, nije dao nekoliko dana iz kue, nije dolazio po obiaju nit u seralj u viee, to oni zovu divanom.1

U carevoj pako vojsci nastali su jo vei neredi, to je svakim danom vrlo mnogo ljudi umiralo, a jo jih je vie neprestano iz tabora odlazilo, buu da se primicala studena doba i zloesta vremena. Poto se obistinilo, da je Sulejman mrtav, i da je turska vojska krenula natrag: odlui car, nebojei se vie niega, nepo-iniv nita znatna, dii pod kraj listopada tabor kod Gjura, budu da je bilo preostalo malo ljudi. Razpustivi preostalu vojsku, zaputi u Be, ponesav sa sobom mjesto slavja kunu bolest, koja, od-poev na bojnom polju, svri unutar zidina Bea, more cielu zimu ljude svake ruke, koji su prije pobjesnili, no umrli.2 Tako je svrila ova vojna ugarska, koja bi razglaena po cielom svietu, koje radi od svih kranskih naroda dodjoe onamo mnoga gospoda, vitezovi i plemii, ljudi svake ruke, dre, da e djelo i posljedak joj biti u suglasju s glasom tako velike vojske, koja je amo imala dovesti osim mnoge gospoe i etovodja velika glasa, jo i tako monih vladalaca i knezova.

1 Izvori pobuni janjiara u Hammera, III, 497 506.

2 Istvanffy, , 492. Forga, XVI, 437 i d.


Doim se na taj nain rastale vojske, malo zatim njekoji s jedne, a drugi s druge strane stadoe posredovati i raditi miru. Medju timi bijae s jedne strane paa budimski a s druge grof Eck. Potonji razabra od istoga pae, da kad bi car Maksimilijan poslao poslanike u Carigrad s dankom, to se prije njekoliko godina plaalo za Ugarsku, i s namjerom da ugovori mir, da bi se taj lasno uz povoljne pogodbe od sultana postigao. Poto se njekoliko pisama s Carigradom izmienilo, bi odlueno, da car poalje s punomoi i dankom svoje poslanike, koji da poju u Carigrad, obskrb-ljeni provodnim pismom, da mogu sigurno poi i vratiti se u sluaju mira i rata, da tamo ugovore mir ili primirje, bud li to. Poto se to zakljuilo uz obeanja, jedan da e poslati, a drugi da e osigurati poslanike, pustie Turci na slobodu gospodina Alberta Vuisa, koj bijae jur est godina poslanikom u Carigradu, najprije za Ferdinanda, pa za Maksimilijana, a 22 mjeseca bila su jur minula, to je bio od Turaka u tako strogom zatvoru u kui dran, da ni on, nit itko od njegove obitelji nije smio izai, imajui danom i nou uviek strau oko sebe; vrh toga tako jim pozatvarae prozore, da jim je malo svjetla oknom od ozgo dolazilo, nernogavi nikuda van gledati, nego u nutarnje dvorite.1 Jedna i druga stranka s raznih je obzira mir eljela. Naemu caru bilo bi skoro nemogue, da postavi sliedee godine onakovu vojsku, kakova se bila prole godine sabrala. Selim pako takodjer je elio mir, jedno radi nemira na Iztoku, to se u Arabiji pobunio narod u jednom i drugom Jemenu, umoriv pau i njekoliko sandaka, koji su njim upravljali: pa i Perzijanci, koji mu nisu bili veliki prijatelji, dospjee dapae u oiti ra t : za to je elio, da se u carstvu utvrdi radje mirom, nego li ratom; tim vie, to mu dojdue godine nije bilo nikako mogue voditi u Ugarsku znatnije vojske, jer mu je minulim ratom nestalo vojnika i mnogih drugih potrieba, a zemlje poharane i iztroene nisu mogle toliko hrane pruiti, koliko bi bilo dosta za uzdravanje velike vojske. Na rat ugarski nije se nimalo raunalo niti slieeega ljeta, niti ljeta za tim ; jer Turci (premda jim se obricalo) nisu htjeli vjerovati, da bi poslanici kranski imali doi ugovarati mir; i doim su oni jur na putu bili, u Carigradu se vrsto dralo, da nee doi. Njekoji Dubrovani u Biogradu mu priae, da jim je njeki spahi, portin odmetnik, rekao (kad je onud vojska turska na svom

1 Hammer, III, 511513.

86 P. MATKOVI,

povratku prola): ba u ljetos vidjeti, imadu li Krani mozga i hoe li doi u Ugarsku; jer stvar j e vrlo jasna, da bi polovinom vojske od prologa rata poluili najvee koristi u onih krajevih. Nu oni su poznavali svoje razloge, a naih nisu znali, a ti su bili takovi, da je car nastojao na svaki nain miru, a ne ratu, koji je odgadjao na bolja vremena i bolje prilike, budu da mu je manjkalo novaca. S toga odlui car odaslati poslanike s dankom i drugim novcem te vrlo astnimi darovi za sultana, kao i za sve pae vezire, pa jo i za pau budimskoga. Promiljaju mnogo, koga vriednoga da odredi, koj bi bio tako sposoban, da taj toli znameniti posao mudrou i au svri; jer se imalo pregovore voditi to veom koriu i dostojanstvom s narodom barbarskim, najsilnijim i najlakomijim: svidje mu se izabrati dvojicu, prvoga gospodina Antuna Vrania, biskupa jegarskoga, svoga savjetnika kr. Ugarske, prelata najveega ugleda i iskustva, koj budu star, imaju 63 godine, osim literarnoga znanja imao je iskustva od 27 poslanstva, u kojih je uviek astno iznio svoje ime; a posljednji put pred deset godina bi odaslan kao poslanik u Carigrad od Ferdinanda prvoga Sulejmanu prvomu, to su otevi, kao to ga sada alje Maksimilijan drugi Selimu drugomu, koji su sinovi, carevi, jedni su bili kranski, a drugi turski. Povrativi se Vrani sreno, uzdignut bi na vladu biskupije jegarske. Tomu muu bi povjeren zadatak ovoga vrlo znamenitoga posla. Car Maksimilijan, koj je tada boravio u Pragu, da to vie poasti ovo poslanstvo, te da bude to uglednije, osim dostojanstva one osobe, prida mu druga, vrlo estitoga viteza, gospodina Kristofa Thaimphimpocha (TeufTenbacha), tajerca, vojnoga savjetnika nj. velianstva. Ovi poslanici napokon, budu je minulo dosta vremena, i jer su Turci dvojili, da nisu duni drati riei, i to je car pourivao odlazak, naglo se oprostie s nj. velianstvom, koje je onda dralo sabor u Pounu. Praeni dakle astnom i velikom drubom, krenue na put prvoga srpnja 1567 godine."

Ovo su prianja Pigafettina sgodah 1566 godine i povodu drugoga Vranieva puta u Carigrad. Nije na posao, da pore-djujemo ova prianja s historijskimi izvori onoga doba, te da jih po strogoj historijskoj kritici ocjenjujemo, jer se putopisac negradi historikom, nego na kratko ali vjerno pripovieda, to je vidio i sluao, biljee i ista puka prianja njekojih prilikah onih sgoda. Pored toga ipak se usudjujemo primietiti, da ova Pigafettina prianja ne samo da nisu u protuslovju, nego da se u sutini suda-


raju s historijskim! izvori onih sgoa. Ako na putopisac neprinosi tim znamenitih historijskih priloga, koji bi znatnije popunjivali historijske izvore, ipak zasluuje, da se pribroji medju nje; tim vie, to bijae rodom tudjinac, to je uprav onoga doba ivio u Ugarskoj, u carevu taboru, na izvoru onih sgoda, a svojim poloajem uz Vrania imao je riedku priliku mnoga vidjeti i mnoga doznati.

U drugoj glavi (p. 1623) putopisa opisuje Pigafetta svoj put od Bea po Dunavu do Biograda. U tom opisu spominje znatnija mjesta, u kojih se pristajalo, ili uz koja se prolazilo. Za taj dio puta imamo jur poznati Vraniev dnevnik istoga putovanja,1 gdje je obilnija topografija, osobito za dio puta od Budima do Biograda; ali ponajvie su puka imena mjesta s daljinami bez svakih biljeaka. Pigafetta odpoimlje svoj putopis s opisom Bea (Vienna), glavnoga graa Austrije, gdje je carski dvor, gdje su se ukrcali u ladje; odkuda je poslanstvo, pravo reku, na put krenulo, premda se u Pouti u s carskim dvorem oprostilo- Be mu se prostire na desnom briegu dunavskoga rukava, a zove se Vienna po rieici, koju stanovnici zovu W i e n . Ovaj potok, teku na dobar hitac kamena daleko od grada, obtae ga s juga i iztoka, te utjee u Dunav. Taj grad nije velikoga obsega, te je vie okrugao nego drugaiji, a moe se uz obkope obii dobrim korakom za tri etvrti ure. Od kako je car Ferdinand amo prenio priestolnicu, u krasu je se najboljimi i sjajnimi kuami, te je danas vrlo naseljen i Hep grad. Zidine su mu gradili talijanski graditelji, sagradjene su na novi nain od peenih opeka, a utvrjene jakimi i ogromnimi obkopi, te je najtvrdji grad onoga kraja. Izvan pak grada, prema prostoru ov- i onkraj Dunava, ima vrlo velikih i vrlo naseljenih predgradja; kue su jim drvene, da se za potrebu rata mogu malim trudom ukloniti, a kad rat mine, mogu se s malim trokom opet sagraditi. Okolina mu je vrlo rodna i Hepa, a grad obiluje najboljim kruhom, vinom, mesom, drvi i drugimi potrebami u tolikom obilju, kao nijedna druga varo njemaka. Ovaj je grad bez sumnje stara Julibiona (sic!), koju Ptolomej postavlja kod gore Cetius, a ta mu je gora dananji C a l e n b e r g , gdje je odpoeimala gornja Panonija. Krenuvi dakle s Bea, prispjeli su, poto su sedam milja plovili, u Peternel. To je tvrjica na

1 Mon. Hung, hist., Scr., VI, 7879. XXXII, 5557.

88 P. MATKOVI,

breuljku s desna od Dunava; prolih vjekova bijae znatna varo^ koju je poruio (kao to se pria) kralj Matija.1 Tu je medja Austrije i Ugarske, koju od one dieli rieka Laita, osobito na onoj strani, gdje je varo Pruch. Ova rieica tee dalje Ugarskom prama iztoku dok se neizlije u Dunav. Dalje su stigli za tri milje u Poun (Possonia), na lievu je Dunava, Niemci ga zovu F e-s p r u c h , a glavni je grad carskoga diela Ugarske, gdje se obavlja krunitba i dre sabori kraljevine. Tu odpoimlju Karpati, koji poto su opasali Ugarsku onkraj Dunava i Erdelj, svravaju ka-taraktami dunavskimi kod Almasca.2, Budu da poslanik Vrani jo nebijae u redu, dade svoju pratnju ukrcati u ladje te odredi da plove ka Komoranu (Comara) i da se ondje zaustave. Me-djutim poslanik s putopiscem i njekojimi drugimi krenue istoga dana od Pouna na kolih, prebacivi Dunav na ladjah, stupie na otok komoranski i dospjee na noite u selo Nagie Magiar, t. j . selo ugarsko, prevalivi tri milje ugarske puta, to bi odgovaralo 21 milji talijanskoj. Odavle dodjoe poslije pet milja puta u veliku varo Megier, odkuda su do Komorana trebovali etiri milje. Ko-moran je ugarska varo, po njoj nosi ime otok, koj je najvei izmed svih dunavskih otoka; grad je ogradjen bedemi, al je kukavan. U krajnjem kutu, meju gradom i otokom, sagradjena je tvrdja na novi nain sa tri obkopa, hvataj u se na dvie strane dvajuh rukava dunavskih, od kojih se lievi zove V a g a . Ovdje je medja turska. Tu se sastalo cielo poslanstvo, koje se ukrcalo u ladje, to su bile priredjene jur u Beu i Pounu, da poslanike i njihovu pratnju s konji, koli i prtljagom dovezu u Biograd. Jedva se odmakli, dodje jim na turskom zemljitu na susret turski aga i au, imenom Bekran, s njekoliko ladja i oruanimi turskimi vojnici, odaslav jih paa budimski, da poslanstvo prate i tite. Prevalivi onoga dana 5 milja, prispjeli su u Ostrogon (Strigonia), gdje jim se nije dalo iskrcati; na veer jih poastie na obali rieke turskom glasbom njihovih barbarskih i bunih glasbila, a mladi ljudi izvadjahu svakojake skokove jedan preko drugoga.

1 Petronell u Schwandtnera I, 339, 689.

2 Finis Karpati montis, quo loco jungitur Danubio, eoque divi-

sus vi aquarum, cataractas facit crepidum plus 60 vocaturque ab in-digenis Halimaska. Haeque cataractae, Glinta (? Clisura) indigenis dictae ab asperitate, sunt inter Golubacz et Cladovo olim, nunc Novigrad appellatum, quod Turcae construxerunt Siverino estructo." Mon. Hung., Scr., VI, 83.


O.aj je grad na desnom briegu Dunava i stere se po ravnini, doim se gradi, koj bijae nadbiskupski, die na peini vie grada. Tu opaa putopisac, da e ob ovih i drugih mjestih, koja su i na povratku vidjeli, ovaj put samo toliko kazati, to misli, da je potrebito, pridruju si, da kod opisa povratka, rekne njih vie, jer e biti bolje informiran. Al na povratku od Biograda u Be nije poslanstvo putovalo Dunavom, nego je ilo kopnenim putem; za to nije prolo na ovom putu svih onih navedenih mjesta, nego samo njekoja, na ime Tolna, Budim, strogen, Komoran i Nagy Megyer, tih mjestih predjanja opaanja popunjuje naknadnimi biljekami. Poto su dvie milje otrag ostavili Viegrad {Vice-grao), tvrdju na brdu, na desnoj obali Dunava, dospjeli su nakon 5 milja puta u Budim (Buda ) , grad kraljevski. Tu stoluje paa, koj upravlja svom turskom Ugarskom i drugimi krajevi, koji njoj pripadaju. Grad mu se prostire po breuljku na desnom viem briegu Dunava, a s june strane ima na elu tvrdju, koja se die na vrlo uzvienom i uglednom mjestu, koj gradom vlada; u tvrdji stanuje katelan s 500 vojnika; ali putopisac misli, da jih nije bilo toliko. Tu je kraljevski dvor, koj zaprema malo ne sve ono mjesto, a restaurirao ga je s najvee strane kralj Matija; ini se, da je morao biti vrlo ugledna palaa, i jo bi bio, kad bi se drao u redu. Tu se vide vrlo prostrane dvorane, veliki triemi i prekrasne dvorane; vidjeli su medju ostalimi ostanke vrlo liepe knjinice s mnogimi slikarijami i Iatinskimi napisi. Sve te stvari, primjeuje, prikazuju plemenitu starinu, u jedan se mah osjea strah i suut, vide veliku slavu onih kraljeva, kako je poruena i satrta. Dalje opisuje audienciju kod budimskoga pae, njegov divan, spominje prikazane mu darove, tom svem govori na ire i Vrani u svojih pismih na cara,1 Razpravljalo se preko tumaa, a taj bijae njeki padovanski idov, koj je pai tumaio turski, a poslanikom talijanski. Kad bi bili htjeli, primjeuje putopisac, mogli bi bili i bez tumaa hrvatski razpravljati; ali paa je htjeo, da mu se predloi na turski kau, a tako isto bi on odgovarao ; to se takodjer obiaje u Carigradu, doim se u neznatnih stvarih govori bez dragomana hrvatski, jer taj jezik znadu malo ne svi Turci, osobito vojnici. Nakon obavljene audiencije vodilo se poslaniku pratnju, da vidi tvrdju i grad. Tu spominje putopisac medju ostalimi most od ladja, koj vodi od tvrdje preko

1 Monum. Hung, hist., Ser. VI, 6575.

90 P. MATKOVI,

Dunava, a dug je etvrt talijanske milje; preko mosta dolazi se u Petu (Peta), koja je s jednom stranom na lievoj obali Dunava, oblika je etvorasta, vea je od Budima, opasana nizkimi zi-dinami, popravljenimi od Turaka Kreana, a nalie vie plotu, nego gradskim zidinam. U nutri ima dosta kua, u kojih stanuju Ugri i Turci ; ima raznih trgovina, svega ima u veem obilju, nego u Budimu. Probavivi dva dana u Budimu, paa jim dade na put dobru pratnju: upravitelja svoje kue ili ehaju, ovjeka vrlo ugledna, pomenutoga aua Bekrana s njekoliko janjiara, da se za poslanstvo skrbe, da ga sigurno prate, da mu priprave stanove, i da mu od mjesta do mjesta prirede sve potrebe na raun sultanov, to za nje, to za njihove konje Poslanici, ukrcavi se sa svom svojom pratnjom 10. istoga mjeseca u brodove, krenue Dunavom prama Biogradu."1

Poslanstvo ukrcavi se u Beu na ladje, krenu Dunavom put Biograda. Na tom putu, ponajprije do Budima, spominje putopisac ona znatnija mjesta, u kojih se pristajalo; a odpohnlje svoj putopis s opisom tadanjega Bea, vjerovatno tako zvanoga sredovjenoga, crtaju osobito njegov poloaj i utvrdjenja; opis mu je dosta obenit, ali taniji, nego u mnogoga pisca onoga i poznijega doba. I na putopisac posie kadto, premda ne toliko kao Vrani, u staro-klasinu geografiju, to se ini, da je bilo karakteristino kod tadanjih uenjaka; a glavni uglednik bijae jim Ptolomej, kojega obielodanjena izdanja onoga doba, popunjena novinu ge-ografijskimi opisi i kartami, bijahu jim glavne prirune geografijske knjige. Be naemu putopiscu bijae stara Ptolomejova Julibiona (valjda 'Ioulioovoc) na kraju gore Cetius", poznato keltiko mjesto i rimski municipij, poslije nazvana Vindobona".2 Mons Cetius na medji gornje Panonije i Norika, uzimahu stariji pisci, kao to i na putopisac, za dananji Kahlenberg" kod Bea,3 doim se danas uzimlje za Beki lug" (Wienerwald), koji s Kahlenbergom

1 Vrani javlja iz Budima (11. VII, 1567) poslaniku Vyssu u Ca

rigrad, da e krenuti sutra s 86 osoba na put. Mon. Hung., Scr., VI, 65. Po Vranievu dnevniku krenue 13/VII. Ser. VI, 78-

2 Ptolomaei lib. II, . 14, ed. Mller, p. 291. Smith, Dictionary

of Greek and Roman geography, London 1873, II, 1311. Btidinger, Oesterr, Gesch. I, 48688. Kiepert, alte Geographie, p. 363, 364.

8 Mller u. Bischov, Vergl. Wrterbuch d. alten, mittl. u. neuer.

Geogr., p. 292.


svrava.1 Peternel odnosno Petronel, stari je C a r n u n t u m , znamenita rimska varo i stanica brodovlja dunavskoga svojim poloajem naproti uu Morave, u staro doba najudobnija prometna ila za germanski sjever i znamenito trite. Ruevine ovoga grada su na briegu Dunava kod Njemakoga Staroga graa (D. Alten-burg) blizu Haimburga.2 Prevalivi medju austrijsko-ugarsku, koju riekom Litavom (Laita) i Bruckom (Pruch) na Litavi3 tano oznauju, navodi Poun (Possonia), kao prvu znatniju varo ugarsku, ka kojoj se iz Austrije po Dunavu dolazilo: tadanji glavni grad careve Ugarske, gdje se obavljala krunitba i drao sabor kra-ljestva.* Budu da kod Pouna na Dunavu odpoimlju Karpati, to se naemu putopiscu nije izmaklo, dobro je oznaio njihov obseg; ali svretak kataraktam dunavskim kod mjesta, po imenu Ahnasca (?), nije dosta tano opredieljen. I Vrani na kraju svoga putnoga dnevnika5 oznauje na kratko obseg Karpata i tanije opredjeljuje dunavske katarakte medju Golubcem i Kla-ovom", spominju takojer stupove mosta Trajanova na Dunavu kod ruevina Severina. Almasca, Vranieva Halimaska, mogao bi biti Armaok (?) austrijske karte (1 : 300.000), uprav kod Kladova, to bi se od prilike slagalo s Vranievom i putopievom medjom dunavskih sutjesaka (klisura); ali geografijskomu imenu Armaok u srpskoj knjizi nigdje neima spomena. Dovode na dalje Karpate u savez s gorami preko Dunava, prigovara Vrani po svojem obiaju starim geografom, osobito Ptolomeju, to su gore Balkanskoga poluotoka, na ime Haemus, Scardus i Orbellus zlo razredili. Dalje spominje na putopisac dva mjesta, Nagie Magiar i Megier, prvo je dananje selo Nagy-Magyar (Gross Magendorf) u upaniji pounskoj, a drugo je varoica Nagy-Megyer, u upaniji komo-ranskoj, oba mjesta na otoku Calokezu, koji se onda nazivao ko-moranskim otokom (insula Cornaron).e Poloaj tvrdje Komorana,

1 Schmiedl Mittheil. . k, k. geogr. Gesellscli., Wien, 1858, p. 48.

Kiepert, alte Geogr., 1. ., Smith, Dictionary, I, 199. 2 . v. Sacken, Carmmtum, Sitzgsberichte d. k. Akademie, phil.

hist. Cl Wien 1852, IX, 734. Ptolomaei ed. Mller, p. 291. Kiepert, p. 363, 64. Smith, op. c. I, 522, 23.

3 Pruck ad Leytam ap. Schwandtner, I, 658, 689, 716.

4 Karakteristian opis tadanjega Pouna gl. u N. Olahi, De Hun-

garia et Atila, Varasini 1774, p. 45. 6 Mon. Hung, hist., Scr., VI, 83.

6 Olah, op. . . 15, 16.

92 P. MATKOVI,

na uu Vaga i Dunava, kao i poloaj Ostrogona i njegove tvr-djiee1 vrlo je tano oznaeno. Poto je mimogred spomenuo Vie-grad (Vicegrad) i njegovu tvrdjicu,2 prelazi na Budim (Buda), glavni grad tadanje turske Ugarske. Putopisac prikazuje Budim kakav je onda bio, osobito opisuje tadanje stanje zaputenoga kraljevskoga dvora, koji je po tanko razgledao, te se u glavnih crtah sudara s opisom Budima kod Olaha, jedino to ovaj knjinici kr. Matije Korvina na ire govori.3 Sto na putopisac opaa glede porabe hrvatskoga jezika kod turskih dostojanstvenika, pae i u dvoru sultanovu: to se dosta vierno slae s prianjem Ljudevita Basana, pisca malo ne suvremenoga.4 I opis tadanje Pete u naega je putopisca prema opisu u Olaha prilino vjeran i taan.6

Sliedei dio puta, od Budima do Biograda po Dunavu, opisao je na ire i savrenije Vrani u putopisu svoga prvoga putovanja,6 a u dnevniku svoga drugoga putovanja navodi sva znatnija mjesta na tom putu.7 Premda se ovaj dio puta, kao i predjanji, neodnosi na Balkanski poluotok, mi ga ipak kod Vranieva putopisa raz-pravismo:8 za to mislimo, da bi bilo izlino, opet ga ovdje opetovati, tim vie, to Pigafetta svojimi topografijskimi biljekami neprinosi znatnijih podataka, koji bi Vraniev opis popunjavali \ jedino to njekojih mjestih (Chevi, uu Drave, Vukovaru i Petrovaradinu) dodaje male biljeke, jer Vrani ona mjesta radi noi. nije mogao opisati. Chevi

prilina varoica na lievoj obali Dunava, koj pravi tu velik otok (Gepel), a taj zaprema osam i vie sela, naseljenih od Hrvata, koje Turci ueobtereuju odve.9 Poslije Erdeuda (Erutal, gradia na lievo, spominje Dravu, koju Ptolomej D a r u s zove, ugledna rieka, koja mu od ponoi (sic!) dolazi i

1 Olali, p. 3133. Opis tadanjega Komorana u Sclrvvantnera, I,

607, 608, 622. 2 Obiran i Hep opis tadanjega Viegrada gl. u Olaha p. 2533.

Schwandtner, I, 331, '232, 621, 622. 3 Obih, p. 1921. Petani u Radu, kn. XLIX, 109. Schwandtner,

I, 331, 36, 37, 411, 562, 850; II, 137, 465, 608, 728. 4 Lj. Bassano gl. u Radu, kn. LXII, 127, 128.

5 Olah, p. 4244. Schwandtner I, 301, 340, 411, 563.

6 Mon. Hung, hist., Scr. II , 28996.

7 Mon. Hung, hist., Scr. VI, 78, 79; XXXII, 5557.

8 Rad, kn. LXXr, 1619,

9 Na otoku epelu, uz druga mjesta, spominje se Kevy, quod Ra-

sciani incolunt. Olah, p. 16.

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. . 9 3

s desna utjee u Dunav, koji je tim znatno vei.1 Valcovar (Vukovar), velika varo, pod njezinimi zidinami tee rieka Volco (Vuka),2 od koje varo nosi ime, a izlieva se a desna u Dunav. Preko ove rieke Volco, koja nije odve obilna vodom, Sulejman na polau Sigetu dade sagraditi vrlo dug drven most, koj je jo sauvan.3 Suvremeni izvori ovoga Sulejmanova mosta kod Vukovara niti ne spominju, usuprot na ire govore tadanji pisci velikom mostu, koj dade Sulejman preko Drave kod Osieka sagraditi, nosilo ga 18 ladja, a duljina mu je iznosila 4800 lakata,4 Mogue, da je na putopisac Vuku s Dravom zamienio; nu Sulejmanova vojska na polau od Zemuna Sigetu imala je na tom putu prebaciti Vuku (njegdi kod Vukovara), ako je htjela Dravu kod Osjeka priei. Ovim istim putem putovao je i na putopisac na povratku, te biljei kod Osieka: tu smo preli preko Drave. Sulejman idu Sigetu, prispije napokon do ovoga graa; prebacivi rieku, uviek se nje drao i nije se mnogo udaljivao od lieve joj obale." Mosta pako preko Drave kod Osieka na putopisac nit nespominje, doim pomemiti pozniji putopisac (Wallsdorf) jo spominje (kao i Pigafetta) onaj Sulejmanov most kod Vukovara. Dalje navodi putopisac Ilok (Vyllach), grad na breuljku, plae ga Dunav, opasan je zidom, ima tvrdjicu na iztoku, te bijae jedna od najmogunijih vojvodina ugarskih,5 Ovom biljekom popunjuje se opis Vraniev.0 Mnogo dalje spazili su uz desni brieg Dunava na breuljku Petrovaradino, mal, ali liep i vrlo ubavan gradi, ogradjen zidinami i kulami na okrug, a po sredini iztie se tvrdjica

1 Darus ( ; u mjesto ;), Ptol., 1. II , c. XV, ed. Mller

p. 297. Smith, I, 788. 2 Fluv. Valpo, Vrani, Mon., Sc. VI, 79.

3 Kristijan Wallsdorf za poraza Rakocijeva kod Kolovara (god.

1660) zasunjen i kao rob prodan, proputova Tursku i napisa poslije oslobodjenja putopis (trkische Pilgramschaft), u kojem biljei kod Vukovara (Wulkawar), da je tu dug drven most, sagradi ga Sulejman g. 1566, damit er daselbst desto leichter ber den, wegen auslaufenden Donau grossen Morast, mit seinen Kriegsheer n. Geschtz gelangen mchte. Neue Reissbeschreibung, 1664, p. 4.

4 Budina, dvistor. Szigethi ap. Seh wandt. I. 723. Istvanfi, p. 290.

Soranzo; depea od 14. rujna 1566. kod Mesia, p. LXXXllI Hammer, III, 444, 751.

r' Wylak ap. Olah, p. 41. Schwandtner, I, 275, 340' 6 Uylach, Vrani, Rad, LXXI, 16. Hoch, Stdtlein u. Schloss

auf einem lustigen Berg, gleich oberhalb d. Donau liegt, hat weit ein schnes Aussehen." .Wallsdorff, p. 4.

94 P. MATKOVI,

sa svojimi bedemi, na isti nain sagradjena. U Biograd (Belgrado), glavni grad, gdje je prestala plovitba, stigoe 18. (po Vraniu 19.) srpnja; uljezav u ue Save, koju Ptolomej S a u s 1 zove, pristali su sa svojimi ladjami na desnoj njezinoj obali, a svoje atore ra-zapee na Hepoj livadi; udaljenoj od grada treinu talijanske milje. Spominju Savu, koja mu uprav ondje utjee u Dunav, gdje je grad, pogrieno biljei, da dolazi s juga (di mezo giorno), u mjesto od zapada, a to isto tvrdi vie gore i Dravi. Na obih je dakle mjestih zaroienio putopisac zapad s jugom, a takove pogrjeke u orientaciji nisu riedke u tadanjih putopisaca. Onkraj ovih dviju rieka, opaa, odpoimlje Raa (Rascia), koja je dio stare gornje Mizije,2 tu prestaje Ugarska, imajua Rau na iztoku (sic!), na ime onaj samo dio, koj je odieljen Savom, jer Dunav teku dalje prama iztoku, ostavlja na jugu Rau, a na sjeveru pokrajinu ta-mivarsku, koja je dielom Ugarske. Biograd ovoga puta nee da potanje opisuje, nego si to priraje za povratak. Za tim dodaje mali ekskurz, kojim se trudi dokazati, da je Biograd Ptolomejov T a u r u r u m ili Plinijev T a u r u n u m , 3 na utoku Save u Dunav.

tom je takodjer Vrani razpravljao u putopisu svoga prvoga putovanja;4 odkuda se ujedno razabira, da je Pigafetta, gdje god razpravlja staroj geografiji, re bi, odvisan bio od svojega gospodara, koji u svojih arheologijskih edukcijah nije bio osobito srean ; nu ipak na njekojih mjestih, kao to e se nie vidjeti, iao je Pigafetta u takovom raspravljanju i samostalnim putem. Do glasovitoga francezkoga geografa D' Anville-a miljahu stari uenjaci, da je dananji Biograd (Alba Graeea) stari Taurunum".5 Toj pogrjeki bijae vjerovatno razlog, to je Ptolomej, krivo

1 Savus (Saouo, Eauo?), Ptol. I I , 15, ed. Mller p. 296; ostali

izvori u Smitha, v. II , 925. 2 Po jednom ielu svoje drave oko staroga Rasa, a sadanjega

Novoga Pazara, kraljevi se srpski pisahu , a po tom se i zemlje njihove zvahu . Danii, Rjenik starina, I I I , 44. Moesia (Mysia) gl. u Kieperta, alte Geographie, p. 330.

3 Taupouvov, , Ptol. 1. II , . 15, ed. Miller p. 300. Plin.

III. 148, e. Detlefsen, I, 161. * Mon. Hun., Scr. I I , 297. Rad, kn. LXXI, 20. 6 Biograd stari Taurunum gl. Geogr. i Cl. Tolomaeo, e. Malombra,

Ven. 1574, p. 122. Pauli Jovii Novocomensis, Hist, sui temporis, Ba-sileae 1567, I I , 2. p. 29. Bischof u. Mller, Vergleichendes Wrterbuch, p. 951. Schwandtner, I, 384, 85, 465. Katani, Orbis anfci-quus, I, 343.


upuen, postavio Singiunum" (45 30') po stupnja Taurunu" na iztok (45), a ova je pogrjeka i naega putopisca u njegovih de-dukcijah smetala. Pigafetta prihvaa Vranievo i drugih tadanjih uenjaka miljenje, jedino za to, to Plinij (III, 148) tvrdi, da je Taurunum na utoku Save i Dunava; inae bi uztvrdio, da je stari Singiunum" dananji Biograd, jer svi stari pisci postavljaju Taurunum u Dolnju Panoniju, a ne u Gornju Miziju, gdje bi mu bilo mjesto. Vrh toga smeta ga poloaj Tauruna sa strane Ugarske, na ime medju lievom obalom Save i desnom Dunava, za to da bi prije uztvrdio, da Taurunum nije Biograd; ali poloaj Singiduna po Ptolomeju p stupnja od Tauruna daleko, i nestaica starina, nuka ga da vjeruje, da je Taurunum u istinu Biograd. Ovaj po-grjeni Ptolomejov poloaj voi ga na krive njekoje dedukcije; medju ostalim spominje njekoje gradove, poloene po Ptolomeju uz Dunav, obziru se na njihovu medjusobnu duljinu i poloaj rieke, te jih prilagodjuje novim imenom, izvode, da je Vukovar (Valcovar) stari Cornacum, Ilok (Vyllach) stari Acumincum, a Petrovarain stari Rittium. Ova identifikacija starih i novih imena, nije za ono doba vrlo pogrjena, jer su mnogi arheolozi jo poslije tako tvrdili.1 Jo danas se tvrdi, da je Cornacum bio kod Vukovara, doim je Mommsen dokazao, da je Acumincum kod Slankamena,2 a za Rittium se tvrdi, da je kod Titelja, odnosno Karlovaca.3 Iz ovoga se razabira, da je na putopisac bio klasini uzobraen, te da je dobro poznavao stare geografijske pisce, osobito Ptolomeja, koji mu je bio pristupan u mnogih talijanskih izdanjih onoga doba, to e jo jasnije dokazati putopieva razpravljanja

staroj geografiji, koja se nie navode.

Poto se poslanstvo u Biogradu dva dana odmorilo, ostavivi ladje u luci biogradskoj, krenu 20. srpnja na kolih putem Carigradu. Tim opoimlje putovanje kopnom, pravi putopis, na koliko se tie naih razpravljanja. Ovaj put opisuje Pigafetta u 3. i 4. glavi svojega putopisa. U 3. opisuje put po Srbiji, a u 4. gl. po Bugarskoj i Traciji. Opis mu je vrlo obenit, navode samo glav-nija mjesta, kojimi su proli, i gdje su noevali, pridrav si u opisu povratka tom putu na ire govoriti. Put pako, kojim je

1 Ptolomaeus ed. Malombra, p. 122, Katani, Orbis antiquus, I,

322. Mller, p. 12, 362, 877. 2 Mommsen, . I. L., I I I , 420.

3 Katani, op. I, 322. Smith, op. c.; I I , 718.

96 P. MATKOVI,

poslanstvo putovalo od Biograda u Carigrad i natrag po gotovu je isti put, kojim je Vrani na prvom svojem putovanju u Carigrad putovao i na tanje ga opisao u putopisu toga putovanja.1 Poslanstvo je krenulo od Biograda pored Dunava preko turskoga gradia Grocke (Parchan) u Smederevo (Zendereuu, Samandria),2 koju Ptolomej zove Tricornium, stere se s desna Dunava, a s lieva Morave; varo mu je vrlo velika i napuena, kue su joj nizke, po obiaju zemlje, ponajvie drvene; naseljena od Turaka i Krana. Ima tu njekoliko Dubrovana, koji tjeraju trgovinu. Varo ima na sjeveru eetvorastu tvrdjicu, obsie milje talijanske, ogradjena je dobrimi zidinami na stari nain s mnogimi kulami, koje ju brane s nutra, a puna je vrlo rdjavih kua. Sa zapada i sjevera pere ju Dunav, a s iztoka Morava, koja ovdje utjee u Dunav. Ovu rieku zove Ptolomej Moschio. Tu kod tvrdjice s one strane Morave, na desnoj joj obali, ima arsenal, gdje sultan dri brodovlje, koje za rata upotrebljuje na Dunavu.

Put, kojim je ilo poslanstvo od Biograda u Smederevo, od prilike je onaj isti, koj i danas tamo vodi. Vrani opisuje Smederevo na ire,3 a jedno s drugim se popunjuje i prikazuje varo s tvrdjom, kakova je onda bila. Na putopisac navodi, da je Smederevo Ptolomejov Tricornium,4 a na tu ga tvrdnju to navelo, to Ptolomej primjeuje, da kod Tricornia utjee rieka Mosehios6 (mjesto Margus) u Dunav"; doim se danas tvrdi, da je Ritopek stari Tricornium;6 kod Smedereva pako utjee Jezava, struga Morave, a ova se njeto dalje kod Kulia u Dunav izlieva. Pogrjeka Pto-lomejova zavela je dakle naega putopisca kao i Vrania,7 koji ga je vjerovatno u to uputio, te je zamienio Moravu s njezinim raztokom, Jezavom a Smederevo, koje je sazidano u 15. vieku, uzeo za stari Tricornium.

Tu ostavivi Dunav s lieva, nastavlja, krenue prama jugo-iztoku. Budu se kod Smedereva oprostili s Dunavom, prihvaa putopisac priliku, da opie ovu rieku, kojom je tri puta (in tre miei viaggi)

1 Mon. Hung. Hist., Scr. [I, 288334.

2 U Vrania Zmid er avium, Scr. II, 298; Samandria, Scr. VI,

79, XXXII, 59. s Rad, kn. LXXI, 20, 21.

4 Ptolomaeus 1. III . , 91 ed. Mller, p. 433. Smith, II, 1230.

6 Ptolomaeus I. . ed. Malombrea p. 154; ed. Mller p 433.

6 Glasnik, kn. XLV, 16.

7 Mon. hist., Scr. II, 30. Rad, kn. LXXI, 21.


od Ulma do Biograda plovio, a duljina bi joj na tom putu bila vie od tisuu i sto milja. Najgornji pako dio Dunava, od vrela do Ulma, kojega nije vidio, opisuje po Glareanu, suvremenom piscu malih geografijskih traktata iz prve polovine 16. vieka. Dunav, kao to pie Grlareanus, izvire u Svabskoj (S u v i a), u pokrajini Brizgavi ( B r i s g o i a ) , u umi, koja se njemaki zove Swarzwald, t. j . crna uma", te je sastavina starinske ume Hercinie, u ravnini, koja je od svake gore udaljena na jednu njemaku milju, to ini pet talijanskih milja, kod mjesta, zvana po rieci Don Eshingen (Donaueschingen), budu da Niemci Dunav zovu Donaw. Ovo vrelo Dunava ima iza sebe glavicu, 12 lakata visqku, a ta je vii dio ravnine; vrelo je obilno vodom, jer umah tjera njekoje vodenice, i jedva to j e po njemake milje prevalio, teko se moe konjem pregaziti; jer ga poveavaju drugi potoci, koji mu pritjeu sa susjednih gora, a tako je irok, da se jedva kamen dobaci na drugu obalu. Teku dalje njekoliko milja poveava se neprestano i dospjeva Ulmu (Ulma), slobodnoj varoi, koja mu je s lieva. Tu opoimlje plovitba, a rieka je iroka kao talijanski Bacchi-glione ili Brenta." Dalji opis do Biograda osniva se, kako ree, na putopievoj autopsiji. Prevalivi Ulm, deset milja nie Tona-berta (Donauwrth), prije no to prispije u Neuburg, ulazi iz Svabske u Bavarsku (tadanju); zatim pere gradove Ingelstad (Ingolstad), Neuburg, Hienam (Hienheim) i dospieva u Kelam (Kelheim). Na tom putu od 9 milja tee Dunav tiesnom dolinom izmed gora, razirivi se ponjeto, tee 4 milje i protjee Ratisbonu, koju Niemci zovu Regenspurg. Teku dalje plae mjesta Strauba (Straubing), Filshouen (Vilshofen) i Passau, gdje prima s desna In (Eno), a s lieva lis (Ilz). Poto je prevalio od Regenspurga oko 28 milja, ulazi iz Bavarske u Gornju Austriju, malo vie Lintza, glavnoga grada potonje zemlje. Nastavljaju odavle svoj put dalje prama iztoku ulazi poslije 10 milja puta u gorsku su-tjesku, zvanu Strauben (Struden), gdje je vrlo pogibeljna prosjelina, koju putnici i brodari blizu njekoga nenaseljena tornja s velikim strahom na desno ostavljaju. Napokon poto je prevalio Crems, 18 milja poslije one prosjeline, izlazi iz gora (zvanih ondje od Ptolomeja t i i , a danas Calenberg,1 jer moda se na drugih mjestih drugaije zovu) i ulazi na otvoreno polje, diele se na dva rukava: desni, manji, kree se jugu i dieli se opet na druga

1 Montes Cetii" u Ptolom., 1. II, c. 14.

. J . A. 0 . 7

98 P. MATKOVI,

dva rukava, od kojih je najjuniji najmanji; ovaj pere zidine Bea (Vienna) i ostavlja ga na desno, a od onoga ulaza u ravninu daleko je dvie milje. Ova dakle rieka, stupaju na ravninu, nije mogla radi velikoga obilja vode ujedinjena dalje tei, nego raztau se na mnoge rukave, poljeva mnoge zemlje i tvori vrlo velike otoke, kakav je onaj komoranski (Calokez), i mnoge druge vrlo gusto naseljene-, vrh toga tvori jo nebrojene otoke, koji nisu od nikoga naseljeni; njegovimi posebnimi rukavi nepodje se ni dvie milje, da se nenamjeri po sredini na kakav otoi. Ova je rieka jo tim znatna, to tee plaho i to ima vode u velikom obilju; umirivi se, tee tiho, te ima ravne zelene obale i nerazlieva se iz svoga korita, da bi tete nanaala susjednim poljanam, gradovom i selom, osim ako je vanredno runo vrieme; jo danas, izuzev njekoja mjesta, nenanosi velikih teta. Nad Dunavom u obe vidi se malo mostova, neima nijednoga od kamena, osobito od Pasova dolje, a jo manje gore. Budu da su svi mostovi drveni, osnutkom proljea (jer zimi ga sjeverni vjetrovi tako slede, da ne samo ene i djeca po njem mogu hodati, nego i konji i volovi s najteimi koli voze kao po najtvrdjoj zemlji, nevidiv traga rieci; prelaze preko nje), kad to i zimi, kada zaduvaju junjaci, pomognu i Dunavu, koj svojom vlastitom snagom strese od sebe vrlo krutu koru, lome led, koj se die silom, te udara one kukavne mostove, razbijaju jih onimi ogromnimi komadi leda, nosi je na tetu onih siromanih ljudi, koji se onaj as na njih nalaze". Ovom prilikom pripovieda jednoj tnkovoj nesrei , koja se sgodila s njekim ribarom na mostu bekom. Takovih se nesrea, da je led razbio most, a voda odniela ljude i tovare, kako je sluao, dogodilo mnogo puta u Ugarskoj. Mostovi se, kad prodje led, opaa, poprave i postave opet na svoje mjesto. Tim prekida putopisac opis Dunava, ostali tiek od Bea do Biograda opisao je obenito u drugoj glavi, gdje opisuje svoj put po Dunavu od Bea do Biograda. Ovaj Pigafettin opis prikazuje Dunav u njegovom gornjem toku ; osim opisa najgornjega toka, ostalo se osniva na sobstvenom motrenju; Glareanov dio opisa nije posve taan, doim je ostalo prikazano u obenitih crtah dosta vjerno i prema drugim tadanjim piscem tako vrstno, da nadkriljuje mnoge opise pozni-jega doba.

Poslanstvo je prispjelo 22. kolovoza u Carigrad, trebovav za put od Buima 40, a od Biograda zajedno s odmorom svega skupa mjesec

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. V1BKA. 9 9

i dva dana.1 Mnogi ljudi sultanovi, spahije, janjiari i dr., podjoe poslanstvu van grada na susret, te ga dopratie do stana, koji je bio malo ne sred grada, gdje je stanovao carski poslanik A. Vyss. boravljenju poslanstva u Carigradu i Jedrenetu napisa A. Vrani poznati dnevnik, u kojem je vrlo na kratko pobiljeio svoje tamonje poslove.2 Dne 21. rujna imalo je poslanstvo u sultana tek prvu svoju auienciju. Ovu opisuje na putopisac na tanko u 5. glavi svoga putopisa, na ime kako su se poklonili sultanu i prikazali mu darove, opisuje seralj i sjaj, kojim su bili primljeni i gostbu kod vezira u divanu ; opisuje nonju pratnje Vranieve i pratnje Teuffenbachove, broje sebe medju Ugre. Ovo je isto na kratko zabiljeio i Vrani pod 21. rujna svoga dnevnika. Ovakovi opisi nisu riedki u poslanikih izvjetajih onoga doba.3 Opisuju auienciju u sultana spominje obred, odnosno opreznost, kojom se poklonstvo obavlja (to i drugi spominju4), odkako je Murat slinom prilikom na Kosovu poginuo; ali putopisac krupno griei glede kronologije i ubojice, tvre, a se ono sgoilo god. 1373, pa da je ubojica bio jedan od desetorice ugarskih plemia, koji su bili odluili sakrivenim bodeem smaknuti sultana, to mu je priao vjerovatno njeki od ugarskih drugova. Na putopisac u obe, kao to se u putopisu opaa, nebijae u kronologiji historijskih sgoa dosta taan, to odatle polazi, jer je crpio ponajvie svoju uputu od takovih historika, koji bijahu glede kronologije vrlo nepouzdani. Kao to griei u kronologiji boja kosovskoga, tako i kod drugih sgoda, oslanjaju se vjerovatno na talijanske historike turskih sgodah, sakupljene od Sansovina u jednu cjelinu. U istu godinu (1373), kao to na putopisac, postavljaju kosovski boj Paulus Jovius, Dreslerus i dr. ;5 potonji, ini se, da je naemu putopiscufza kronologiju pravi izvor.

1 Vrani pie (18/IX, 1567) caru: peracto nostro itinere, post-

quam Buda recessimus, intra ies 40 non sine magna iniuria caniculae et quibiisdam aliis difficultatibus, ut fit per regiones tam vastas, de-sertas ac nulla fere humanitate praeditas, die tandem 22. augusti Oonstantinopolim pervenimus. Mon. Hung. hist. Scrip., t. VI, p. 95.

2 Kovai, Scriptores minores, I, 149-54. Mon. Hung., Scr., VI,

23538. 3 Starine, XII , 221240. Rad, LXII, 120.

4 Gl. Kuripeiev putopis u Radu, kn. LVI, 179. Hammer, Gesch.,

I, 180. Fr. Sansovino, Histor. universale dell' origine et imperio de' Turchi;

ed. Ven. 1573. p. 186, 202. Leunclavius, Pandectes, p. 135.

100 P. MATKoVI,

Priegovori medju carevimi poslanici i divanom dosta su se dugo (sedam mjeseci) vukli, jer je porta tvrdokorno branila svoje zahtjeve. Najvee su bile zapreke mira, to se medjusobno trailo poruenje njekojih tvrdja, opredieljenje medja i razdiobu seljaka. Ob ovih predmetih negovori samo na putopisac, koji bijae kod svih audiencija prisutan, te jih na ire opisuje; nego ovo otezanje priegovora i sve potekoe na tanko su razpravljene i opisane u tolikih pismih, koje je Vrani iz Carigrada caru pisao.1 Budu da je to predmet, koj se odnosi na historiju ovoga mira, dakle strogo historijski posao, za to ga mimoilazimo, te upuujemo na pomenute izvore i na dotine esti Pigafettina putopisa, koji se s izvori posve tano slau. Ono vrieme, koje probavi poslanstvo u Carigradu, savjestno i koristno upotrebi na putopisac, da proui Carigrad, okolinu mu i sve njegove znamenitosti, da upozna snagu, organizaciju i druge prilike sultanove drave, proputova i opisa Bospor, nonje, navade i ivot naroda. svem tom razpravlja putopisac na tanko u pojedinih glavah svoga putopisa. Mi emo poslije

tom koju rei, a sada prelazimo na glavni predmet, na opis putovanja od Carigrada u Be.

Poto porta nije htjela kod utanaivanja mira pristati na careve zahtjeve, otegnnli su se priegovori, a carevo poslanstvo boravilo je s toga u Carigradu od 22. kolovoza 1567 do 5. sienja 1568. Budu se sultan potonje vrieme bavio u Jedrenetu, dobili su poslanici nalog, da putuju onamo, poto se bio s odgovorom povratio poslanik Odoardo Mantuvanac, koj bi odaslan caru u poslu priepornih taaka, koje su otegoivale utanaenje mira.2 Spremivi se poslanici na put, oproste se s Carigradom i zapute 5. sienja 1568 u Jedrene. Tim odpoimlje Pigafettin opis puta od Carigrada do Bea s boravkom u Jedrenetu, a taj se put na ire opisuje u glavah od 1723. ukljuivo.

Krenuvi iz Carigrada, prispjeli su za 4 ure ili 10 milja (talijanskih)3 u Cucchiuchsechmege (Kck Cekmede), * to znai u

1 Monum. Hung, hist, Scr. VI, 1. . Quas difficultates in san-

cienis induciis experiri debuit." Katona, XXIV, 427 502. 2 Gl. gl. VI. str. 35 putopisa.

3 Putopisac na putu od Biograda do Carigrada i natrag rauna na

talijanske, milje, koje se u opisu ovoga puta imaju razumievati. 4 A Ponte parvo Turcis dictum Kwcwkczekmegze. Vrani Mon.

Hung., Sc. VI, 82; XXXII, 59 : Kck Cekmede gl. Rad, LXXXIII, 58.

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. . 1 0 1

njegovu jeziku ponte picciolo" (mali most), jer je tu kameni most preko morskoga zatona, kakovih mostova ima vie na ovoj obali Propontida. Ovo je mjesto vrlo ubava varoica, od kuda su sljedeega dana krenuli i prispjeli za 6 ura ili 18 milja u Buicchzech-mege, t. j . ponte grande" (veliki most);1 jer tu je vrlo Hep most od kamena, koj se moe porediti i predpostaviti svakomu europ-skorrfu mostu, a dug je 750 dobrih koraka Ovaj most vodi preko morskoga zatona, u koji se izlieva, kako misli, rieka Bathinias2 kod temelja staroga drvena iztroena mosta, koji je poplava od-niela. Ova poplava nasta god. 1563, kad su susjedni potoci naglo narasli i razlili svoje vode, koje su potopile sav priedjel do Carigrada, poruile mnoge kue i potopile mnogu stoku i ljude. Bave se ovo doba Sulejman van Carigrada, u mjestu, tako zvanih sladkih vodah", koje je na elu luke, na desnoj joj strani, velikom se mukom uklonio sili vode i spasio se u sigurnom mjestu. Poto je bio razruen onaj drveni most, dade Sulejman sagraditi ovaj veliki od kamena, osnovan na pilovih na najvrem temelju; sa-stoje od etiri mosta, jedan ide za dragim, te ima etiri luka, stajao je, osim mnogih suvinih radnja, 300.000 dukata sultanskih, a dogotovie ga prije godinu dana, ili malo prije njihova doaa. Po strani mosta prama Carigradu gradi se u smislu oporuke Su-lejmanove vrlo Hep karavanseraj s velikimi i uobnimi konjuni-cami. Veli se, da e i na drugoj strani mosta, prama Jedrenetu, sagraditi takav drugi karavanseraj i varoicu, koja e biti veliko i liepo mjesto. Trei dan krenuvi doli su za 7 ura ili 20 milja u Silivre-u,'6 varo na obali Propontida. Ova se varo zvala Se-limbria, mala je, ima tvrdjicu, kojoj su zidine oteene, a u nutri su dva manastira, jedan kalugjera, a drugi kalugjerica, crkvene su jim knjige na grkom jeziku, kao to i svih onih, koji su grkoga obreda. Preavi Silivreu, vidjeli su na morskom briegu kod rieke Chiurli, ruevine Herakleje, koja se jo (sic!) zove Pe-rynthus. Ostavivi tu s lieva Propontis, udaljie se prama kopnu, te su prispjeli za 8 : /2 ara ili 25 milja u Chiurlif veliku i prilinu varoicu. Buu da j e gore spomenuo tiesno galipoljsko i Propontis, hoe da tom koju rekne. More, koje su stari zvali Propontis,

1 Ad Pontem magnum Tureis Bywkczekmegze vocatum. Vrani 1.

2 Po Vraniu (1. c.) Athyra fluvius .

3 Selymbria, Vrani, 1. c.

4 Oyurlyr Ciwrly; Vrani, 1. e.

102 P. MATKOVI,

protee se izmedju dva tiesna, galipoljskoga i carigradskoga, zove se danas Marmora, imenuje se ovako od etiri ili pet otoka, zvanih takodjer Marmora, koji su udaljeni od Galipolja 30, od obale Roma-nije 40, a od Carigrada 170 milja- Galipolj ima luku i

p. matkovic, putovanja po balkanskom poluotoku xvi. vieka 10, rad jazu 100 (1890)

Documents