ovajistrazivacibiblijeuhrvatskoj.com/blog/wp-content/uploads/... · 2018. 5. 2. · 170 ovaj...

170

OVAJ ČASOPIS I NJEGOV SVETI ZADATAKOvaj časopis je jedan od glavnih faktora ili instrumenata u sistemu Biblijske Pouke, ili “BogoslovnogProširenja,” koje je sada bilo predstavljeno u svim djelovima civiliziranog svijeta po WATCH TOWERBIBLE & TRACT SOCIETY, ovlaštenog 1881, “Za Promicanje Kršćanske Spoznaje.” On ne služi samokao učionica gdje se Istraživači Biblije mogu sastati na studij Božanske Riječi, nego također i kao kanalkomunikacije kroz kojeg se do njih može doći sa obavijestima o Kongresima Društva i o dolaskuputujućih predstavnika nazvanih “Putujući starješine,” i biti osvježeni sa izvještajima o Kongresima.

Naše “Berejske Pouke” su tematska ponavljanja ili pregledi STUDIJA koje je naše Društvo izdalo,većinom ugodno uređene, i vrlo korisne svima koji bi zaslužili jedini počasni stupanj kojeg Društvoodobrava, naime, Verbi Dei Minister (V.D.M.), koji, kada ga se prevede na Hrvatski glasi, SlugaBožanske Riječi. Naše obrađivanje Međunarodnih Pouka Nedjeljne Škole je posebno za starijeIstraživače Biblije i Učitelje. Neki to obilježje smatraju neophodnim.

Ovaj časopis čvrsto brani jedini pravi temelj Kršćanske nade koji je sada bio tako općenitonegiran—Otkupljenje kroz dragocjenu krv “Čovjeka Krista Isusa, koji je dao sebe kao Otkupninu[odgovarajuću cijenu, zamjenu] za sve.” (1. Pet. 1:19; 1. Tim. 2:6) Gradeći na tom sigurnom temelju sazlatom, srebrom i dragocjenim kamenjem (1. Kor. 3:1115; 2. Pet. 1:511) Riječi Božje, njegov daljnjizadatak je da “svima rasvjetli što je zajedništvo tajne koja od početka svijeta bijaše skrivena u Bogu...dasada crkvi bude obznanjena mnogovrsna mudrost Božja...koja u drugim naraštajima nije bila obznanjenaljudskim sinovima kao što je sada obznanjena.” (Efež. 3:59,10)

Oslobođen je utjecaja bilo koje organizacije, sekte ili ljudskog učenja, dok nastoji sve više i višedovesti svaki svoj izričaj u što potpuniju podložnost volji Božjoj u Kristu, kako je izražena u SvetomPismu. Prema tome časopis je slobodan objaviti odvažno sve ono što je Gospodin rekao—u skladu saBožanskom mudrošću koja nam je data da to razumijemo. Naš stav nije dogmatičan, nego uvjeren; jer miznamo što tvrdimo, koračajući sa bezuvjetnom vjerom po sigurnim Božjim obećanjima. Povjerili smo mupouzdanje, da bude korišten jedino u Njegovoj službi; od tud naše odluke u odnosu na ono što se može išto se možda neće pojaviti na njegovim stranicama da to mora biti u skladu s našom prosudbom onogašto je Njemu ugodno, učenjem Njegove Riječi, za izgrađivanje Njegovog naroda u milosti i spoznaji. I mine samo da pozivamo nego mi potičemo naše čitatelje da si dokažu sve izjave iz časopisa sanepogrešivom Riječju na koju se stalno ukazuje, kako bi se olakšalo takvo ispitivanje.

Za nas Biblija jasno uči:DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba—od kad

je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovidoći svim narodima i oni će imati pristup Njemu.—1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:2022; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29

DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika uKristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude biospreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti ćemjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija.—Otkr. 15:58

DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusiosmrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i kojadolazi na svijet“ u određeno vrijeme.—Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6

DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanskeprirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici.—1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4

DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svakemilosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu.—Ef. 4:12;Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6

DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom isvim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, izruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni.—Djela 3:1923; Iza. 35

171

U PRIRODNOJ građi čovječanstva postoji izvjesnasklonost koju mi svi prepoznajemo kao vrstumentalnog svetogrđa, premda nismo u stanjufilozofirati o tome ili to objasniti. Dakle, mi kaomuškarci i žene imamo izvjesne impulse sklonosti,izvjesne sile koje izlaze prema drugim stvorenjima,drugim stvarima; i veoma je važno utvrditi premačemu one naginju; inače će voditi ka idolopoklonstvu.Baš kao što će mali vici vinove loze dohvatiti što im jegod dostupno, tako naše sklonosti idu van premarazličitim zemaljskim objektima; i treba ih seobrezivati i obučavati, baš kao i lozu. Kada želiš da tiloza raste na izvjestan način, onda ju okreneš uispravnom smjeru, vežeš ju ako treba, i paziš da da senjeni vici dohvaćaju odgovarajućih potpora.

RAZLIČITI SVJETSKI OBJEKTI SKLONOSTI

Tako je sa svakim od vas. Te su sklonosti ispravne,one su dobre; ali ih treba voditi, obučavati. Ako ne bismo imali te sklonosti ne bi mogli ljubiti Boga. Mi ihmoramo imati zbog ispravne ravnoteže karaktera. Beznjih se ne možemo držati zajedno. Potrebu zanjihovim ispravnim vodstvom možemo vidjeti kadavidimo kako neka dama pokazuje svoje sklonostiprema malom psiću, dajući mu mnogo vremena, brige,izabrane hrane, itd. Neki od bogatih usmjeravaju svojesklonosti na pudlice, buldoge, ili Angora mačke. Nekiprave ljubimce od Kanarinaca, zečeva, bijelih miševa,itd. Oni potroše na te ljubimce mnogo vremena,razmišljanja i brige koje bi bolje potrošili na drugenačine—često postupajući s njima kao da su djeca, ičesto ih obasipajući s toliko mnogo naklonosti kao dasu ljudi. Neki čine isto sa cvijećem.

Premda mi vjerujemo u imanje veoma ljubaznihosjećanja prema mutavim životinjama, i premda seuvelike divimo cvijeću, ipak mi držimo da kaoGospodinov narod ne bi smo trebali postupati ni sjednim od toga kao da su to ljudska bića, nitiusmjeravati naše sklonosti na njih nama na štetu i dazbog toga zanemarujemo mnogo važnije stvari. Imajako mnogo djece za koju se treba brinuti; i mi ne bismo trebali staviti cvijeće, pse i igračke na njihovomjesto. Iako je veoma ispravno za nas razmišljati kakoje dobar naš Nebeski Otac koji nam je dao sve te stvariza uživanje, ipak bi smo se trebali paziti da neusmjerimo naše sklonosti na njih i da im dajemopreviše mjesta u našim srcima. Tamo gdje to ljudičine, nešto vrijedno je bilo izgubljeno u njihovimživotima. Ako su to odrasli ljudi, možda bi za njih bilobolje da su imali djecu, a ne da su usmjerili svojuljubav na pse i mačke, i da tako troše dragocjenovrijeme na njih.

Kada pogledamo na svijet čovječanstva, mi tadavidimo da su neki uravnoteženiji od drugih. Misuosjećamo sa svijetom; jer većina od njih ne poznajeGospodina. Oni nisu Kršćani. Mnogi od njih imajujadne, prazne živote s malo toga da ispune svoja srca ida ih razvedre i prošire svoj mentalni horizont. Mnogikoji potroše malo ili nimalo vremena na ljubimce,usmjeravaju svoje sklonosti i misli ma svoj dom. Zanjih je veliki užitak reći, „Imam dobar vlastiti dom.“Ta žudnja za domom je prirodna čežnja naših bića.Frenolozi nazivaju tu prirodnu crtu, ljubavlju premadomom. Međutim mi ne bismo trebali dopustiti našimsklonostima da se usredotoče čak ni na to. Kao Božjadjeca mi bi smo trebali imati uzvišenije težnje od onihkoje svijet ima.

Mnogi usmjeravaju svoja srca na velike bankovneračune. Mi poznajemo ljude čiji su umovi tolikoneuravnoteženi da bi učinili gotovo sve da si osigurajudobar bankovni račun. I kada je to postignuto, oni su idalje nezadovoljni. Oni nastavljaju grabiti dalje, čestopribjegavajući veoma upitnim ili veoma nepoštenimmetodama da ostvare svoje ciljeve. Takvi su ljudimentalno i moralno poremećeni. Ali mi moramo imatina umu da je ljudska obitelj u svom palom stanjumanje ili više poremećena. Jedino temeljit i radikalantijek liječenja može ukloniti tu poteškoću. SamoGospodin može izliječiti bolest koja pogađa cijeluljudsku rasu.

OPRAVDANE SKLONOSTI PODLOŽNEISKRIVLJAVANJU

Postoje daljnje uzvišenije sklonosti on onih kojesmo naveli koje su također opasne ako ih se ispravno nevodi i obučava. To su sklonosti muškarca prema ženi,žene prema muškarcu, muškarca prema muškarcu, ženeprema ženi, itd. Sve je to ispravan pravac, naravno, alimi moramo izbjegavati neumjerene sklonosti, i imatisamo one koje su uobičajene—to jest, razumne,ispravne. Moramo se paziti da ne idemo u krajnosti.Bog nam je u Svojoj Riječi dao ispravne nacrteponašanja za Svoju djecu; i mi ih možemo upoznatijedino kada proučavamo Njegove upute. Inače možemobiti sigurni da ćemo krenuti pogrešnim pravcem. „Netežite za ovime na zemlji.“

Božja je priprema da čak ni muževi ni žene ne bitrebali težiti previše jedno prema drugome. ApostolPavao tako nalaže, „Ovo hoću reći, braćo: Vrijeme jekratko. Odsele i koji imaju žene, neka budu kao da ihnemaju“ (1. Kor. 7:29). Izgleda da ne bi smo trebalismatrati naše zemaljske odnose da su uzvišeniji inajbolji od svega. Velika je stvar imati podršku jednood drugoga u kušnjama i poteškoćama života. Mi ne

USMJERAVANJE PREMA NEBU„Za onim gore težite, ne za zemaljskim!“ (Kol. 3:2)

172

želimo reći bilo što čime bi oslabili tu blagoslovljenuvezu. Ali bi je trebalo držati u skladu sa spoznajom i uskladu sa Božjom Riječi. Ne bi trebali dopustiti nanam u bilo kojem smislu sprečava naše uspješnotrčanje Nebeske utrke. To ne bi trebalo postati odzemlje stvorenim oblakom koji sakriva od nas Očevolice i priznanje.

Po prirodnoj tendenciji mi bi svi bili skloni ićipogrešno; stoga mi trebamo pokloniti osobitu pažnjuopomeni da mislimo na ono što je gore. Neka svatkood nas pažljivo gleda oko sebe i počisti ispred svojihvrata. Mi nismo ovdje da se zabavljamo. Mi smoovdje u svrhu učenja izvjesnih načela, izvjesnih lekcijakoje Gospodin želi da naučimo, tako da bi smo mogliviše nego ikada oblikovati naše živote u skladu s time,da možemo biti u stanju vidjeti sve sa Božjegstanovišta. Božja Riječ ne ide u sve detalje života; alipostavlja važna načela koja se dotiču naših života posvakoj točki; i na nama je da naučimo još više kakoprimijeniti ta načela, vidjeti što moramo ograničiti, štomoramo njegovati, itd. Gospodin želi da budemointeligentna djeca.

„BOG PRVI“

Oni koji dođu u sklad sa umom Gospodinovimimaju tu mudrost Odozgo, koja je najprije čista, zatimmirotvorna, lako poučljiva, puna milosrđa i dobrihplodova. (Jakov 3:17) Svatko bi od nas trebao ispitatistvari u svom osobnom životu i vidjeti dali u bilo kojojmjeri usmjerava svoje sklonosti na zemaljske objekteili stvari, čak i na stvari koje su po sebi dobre iispravne. Pojedinac ne može ljubiti svoju ženupreviše, osim ako ne dopusti da ona zauzmeGospodinovo mjesto u njegovom srcu. Ako ju on volitoliko da bi radije ugađao njoj a ne Gospodinu, on tadapostupa neispravno. Bog mora biti prvi. Sve mora bitipodređeno. Sve bi trebalo uskladiti sa: BOG PRVI Njegova volja, Njegov Plan, Njegovi putevi.

Kao muževi i žene, rodbina i prijatelji, postojiizvjestan stupanj ljubavi koji je u potpunom skladu saNebeskom ljubavi, Očevom voljom; i postoje drugesklonosti ili stupnjevi naklonosti koji nisu u skladu stim. Čuvajmo se ovog zadnjeg. Svatko je nesavršen, isvatko ima sklonosti zbog kojih bi mogao zastraniti.Naš veliki Protivnik ide uokolo tražeći koga daproždre. Ako bi mogao, bio bi radostan da proždre nas.Što je Kršćanin bolji, Protivnik bi ga radije želiodohvatiti.

Biti dijete Božje ne znači da ćemo biti oslobođeniod svih zemaljskih sklonosti. Apostol ističe da postojistalna borba Novog Stvorenja protiv starog. (Gal.5:17) Trebamo se boriti za nebeske impulse, sklonostii težnje; njih moramo pažljivo i stalno njegovati. Nesamo da moramo otrgnuti naše sklonosti iz njihovihzemaljskih podupirača, ka kojima prirodno naginju,

nego ih moramo usmjeravati prema Nebu, i držati ihtamo konopcima ljubavi i odanosti prema Bogu. Nedopustimo im da opet počnu gravitirati prema zemlji.Postoje mnoge stvari na ovoj zemlji koje su privlačne,koje su prekrasne; ali mi ne smijemo misliti na njih.Mi ih možemo vidjeti i diviti im se; ali moramonastaviti ići uskim putem. Naša su srca samo tolikovelika; i ako ih ispunimo sa cvijećem ili ljubimcima ilizemaljskim ambicijama ili sklonostima, kako će ondau njima biti mjesta za beskonačno važnije i prekrasnestvari?

PLODOVI, NE ČIPS BI TREBALI ISPUNJAVATINAŠE MENTALNE KOŠARE

Svima nam je poznata priča o dječaku koji je jakovolio čitati romane, i čiji ga je otac želio poučitipoučiti veoma važnoj lekciji. Jednog je dana rekaosvom sinu, „Ivane, isprazni tu košaru za jabuke u kutu;zatim otiđi i napuni košaru sa čipsom.“ Dječak je toučinio, i donio košaru punu čipsa. „E sada,“ rekao jeotac, „stavi sve jabuke opet u košaru.“ Dječak jeiznenađeno rekao, „Oče, ne mogu staviti jabuke unutradok je čips tamo.“ „Ne,“ rekao je otac, tvoj je um bašpoput te košare. Može sadržavati samo toliko; i akoga ti ispuniš s čipsom, neće biti mjesta za druge i boljestvari.“

Bio je to mudar otac; dao je sinu dobru sugestiju. Tii ja, kao Nova Stvorenja u Kristu Isusu, trebali bi smoispunjavati naše umove sa slavnim Nebeskimstvarima—Nebeskim nadama, Nebeskim ambicijama,Nebeskim sklonostima. Sve ove zemaljske stvari susamo čips u usporedbi s time. Um i srce ispunjeni sačipsom ne mogu sadržavati plodove Duha. Ako miispunimo naše košare sa Nebeskom ljubavlju iradostima, duhovnim blagom, mi ćemo imati ono štodaleko nadilazi bilo koju zemaljsku ljubav i radost.

Čuvajmo se zemaljske, prividne ljubavi; jer ona ćebiti preprekom Nebeskoj ljubavi. To dvoje ne bitrebalo brkati i miješati. Nesebična prirodna ljubav,koja je element savršene ljudske prirode, neće, ako jedržana u podređenosti Nebeskoj, ometati našeduhovne interese. Jedno ne zagađuje niti uništavadrugo. Treba postojati prirodna ljubav prema mužu,ženi, djetetu, roditeljima, i Gospodin želi da to takoostane; ali On bi želio da to bude u potpunojpodložnosti Nebeskim stvarima. I ovdje bi Bogtakođer trebao biti prvi.

USMJERAVANJE PREMA GORE POSTUPNO

U našem tekstu Apostol se obraća Kršćanima, klasikoja svakodnevno obučava svoje sklonosti premaNebu. Međutim ta stvar usmjeravanja sklonosti premagore, nešto je što se mora raditi uvijek iznova, ustrajatina tome; jer sklonosti su sklone skliznuti. Mi nemamoništa doli ove naše stare mozgove s kojima

173

razmišljamo, i ti mozgovi imaju sklonosti prema tijelu.Prema tome javlja se potreba za opetovanim i stalnimusmjeravanjem sklonosti prema stvarima koje suGore, sve dok ne postanu čvrsto pričvršćene tamo,fiksirane, utemeljene. Nebo će biti naš vječni Dom, nezemlja, ne tjelesno stanje. Sva se dragocjena obećanjausredotočuju na Gore. Naš ljubljeni Kralj, Krist jegore. Mi smo pripremani da uskoro uđemo u samoNebo, stanje s onu stranu zavjese. Slave Svetinje nadSvetinjama su sada naše vjerom; i one će uskoro bitinaše u realnosti budemo li se čvrsto držali i ostalivjernima našem savezu s Bogom.

Gospodin nam je sada kroz Svoja obećanja daopred okus dobrih stvari koje će doći. Mi imamo „zalogDuha.“ To je poput plaćanja stotinu dolara kako bi seosiguralo kupnju kuće. Ostatak ostaje za platiti, ikupac ne dobiva imanje sve dok ga ne plati. Međutimzalog mu čuva mjesto sve dok nije skroz plaćeno.Dajući nam Svoj Sveti Duh Bog se obavezuje sugovorom u kojeg smo ušli s Njim. Dajući nam tajpredujam Gospodin kaže, „Sada mi dokaži kako ćešvjerno ispuniti svoj dio Saveza u koji smo ušli. Ti držisvoj dio, i ja ću držati svoj.“ „Vjeran je onaj koji vaspoziva, on će to i učiniti.“ Jedino je pitanje hoćemo limi ispuniti vjerno naš dio; jer Bog će svoj sigurno.

PAŽLJIVA PRIPREMA SVADBENIH HALJINA

Kada razmišljamo o zemaljskim stvarima mividimo da one nisu vrijedne usporedbe sa Nebeskimstvarima. Međutim postoji opasnost da se previšeposvećenog vremena potroši na stvari koje su odmanje vrijednosti čak i od cvijeća, itd. Koliko bivremena po tvom mišljenju trebao potrošiti na čitanjenovina? Koliko ti to mnogo pomaže da misliš na onošto je gore? Svatko je od nas odgovoran Gospodinu zato kako koristi svaki trenutak svog vremena—Božjegvremena. Mi ovdje ne osuđujemo čitanje važnih vijestiiz svijeta koje se odnose na ispunjenje Biblijskogproročanstva. Nije pogrešno da ostanemo u toku sanapretkom velikog rata, na primjer, u onoj mjeri ukojoj je to povezano sa dolazećim Kraljevstvom. Alimi ne trebamo čitati puno da utvrdimo ono nužno.

Nema sumnje da bi Isus da je sada ovdje na zemljiu tijelu, bio zainteresiran da zapazi kako svjetski uvjetiispunjavaju svjedočanstvo Svetog Pisma. On nam jerekao da pazimo na ta ispunjenja i da se podignemosvoje glave kada vidimo kako se ostvaruju. Ali kakomi možemo podići svoje glave ako ne vidimo da se todogađa? I kako mi to možemo vidjeti ako ne čitamoono što nam daje neophodnu informaciju? Ali mi ne bismo trebali čitati iz zabave, niti bi smo trebali čitationo što nam nije korisno kao Novim Stvorenjima.

Stoga, draga braćo i sestre, mi vidimo pravac kojegbi trebali slijediti. Mi ćemo biti Nevjestom Jehovinogvelikog Sina. Prema tome mi moramo biti veoma

marljivi kako bi smo učinili sve spremnim zanadolazeći brak. Kada uzmemo u obzir pripreme kojezemaljska nevjesta pravi za njenu svadbu, mi imamodobar prikaz toga koliko je važno da unaprijed imamospremnima sve naše haljine, da budu bez mrlje, i savnaš rad vezenja dovršen. Vi i ja smo u prednosti imativeoma važnu ulogu u najvećem, najveličanstvenijemvjenčanju koje je ikada održano. Prema tome trebali bismo biti spremnima. Mi koji smo po prirodi bilidjecom gnjeva baš kao i drugi, sada imamo prednostbiti očišćenima od sveg onečišćenja dragocjenomkrvlju Kristovom. Svakodnevno se također trebamoprati sa vodom Riječi. Mi trebamo biti očišćeni odsvake nečistoće tijela i duha, i biti usklađeni dapostanemo Nevjestom našeg Nebeskog Kralja.

Ta priprema znači stalni rad sve dotle dok trajenaše proputovanje u smrtnom tijelu. Božji velikiProgram bio je tako uređen da pokaže tko će bitiprikladan sačinjavati Nevjestu Njegovog Sina. Ta ćeodluka u našem slučaju ovisiti o našoj marljivosti dase učinimo spremnima. Ako ispravno obraćamo pažnjutom veoma važnom djelu, mi nećemo imati vremenaza straćiti. Mi ćemo imati malo vremena za bilo štodrugo osim te jedne stvari. Međutim ispravnopripremanje znai i pomaganje drugima dok za toimamo priliku, posebno braći koja hode ovim istimNebeskim putem s nama. Mi trebamo polagati našeživote za braću. To je važan dio naše pripreme. Mitrebamo izgrađivati sebe i također našu braću unajsvetijoj vjeri.

Mi se stoga, nadamo dragi prijatelji, da sepripravljamo za svadbu Janjeta, za našu svadbu sJanjetom. Nešto što možemo ili propustimo učinitidanas može imati utjecaja na našu konačnupripravnost. Naši su umovi temelj za sve po tompitanju. Gospodin zna da mi imamo nesavršena tijela.Stoga ispitivanje neće biti na osnovu toga jesu li našatijela savršena, nego jesu li naša srca savršena. Ako jenaše srce savršeno pred Bogom, mi ćemo dovesti našeriječi, naše postupke i naše misli u sklad sa Zakonomljubavi u okviru naših mogućnosti. Ako vidimo daodržavamo naša srca tako lojalnima, mi ćemo postatisve više i više kopije Božjeg dragog Sina, našegNebeskog Mladoženje; i mi ćemo u određeno vrijemeući u naše „zdanje od Boga, nerukotvorenu vječnukuću u nebesima.“ Tada će nas naš Gospodinpredstaviti Ocu—„Nevjestu ukrašenu za svog Ženika“;On će nas predstaviti s velikom radošću,BESPRIJEKORNE.

O, blaženstva te misli! Možemo li mi bitibesprijekorni? Ako dosegnemo Kraljevstvo, dragabraćo, mi ćemo zaista biti besprijekorni! Umeđuvremenu, naši karakteri ovdje imaju bitibesprijekorni. Bog nas nikada ne bi krivio za stvari ukojima si ne bi mogli pomoći, nego samo za stvari u

174

kojima si možemo pomoći, i On je učinio pripremu skojom mi možemo ako učinimo pogreške ići k Izvoručišćenja. Ako dajemo najbolje od sebe, i ako idemosvakodnevno, ili češće ako je potrebno, k Pomirilištuza oprost i čišćenje, mi ćemo biti bez mrlje u Očevimočima; i On će nam u svoje vrijeme dati savršena tijelapoput onog našeg Gospodina. Tada ćemo biti savršeniu najpotpunijem smislu.

Sve dotle dok ostajemo u nesavršenom tijelu mićemo trebati Prijestolje Nebeske Milosti. Mi ćemotrebati svakog dana milosrđe i pomoć od Gospodina.Ako smo vjerni u srcu, naše će nam pogreške pomoćibiti više budnijima, određenijima, nego prije.Gospodin tako uređuje Svoju providnost da nas poučineophodnim poukama. Kako rastemo u sličnost Bogu,mi ćemo sve više i više voljeti kao što Bog i Kristvole—ljubit ćemo karakter, ljubit ćemo načelapravednosti. Mi nikada nismo vidjeli Boga ili Krista snašim fizičkim očima, ipak mi ih ljubimo iznad svegadrugoga. (1. Pet. 1:8) Mi nikada nismo vidjeli

Apostola Pavla, ili Apostola Ivana, ipak mi ih volimo;jer mi znamo da su njihovi karakteri dopadljivi ivrijedni divljenja. Mi ljubimo osobnost koja zrači iznjihovih zapisa, ljepotu njihovog duha. Mi ljubimo Sv.Pavla zato što je on smatrao sve stvari samo gubitkomi smećem kako bi mogao osvojiti Krista i naći se uNjemu. Mi trebamo ljubiti sve što je dobro i plemenitoi vrijedno, i u onoj mjeri u kojoj je takvo.

Što volimo jedni u drugima? Je li to oblik glave,simetrija obilježja, rez ili stil odjeće? O, ne! Mi ljubimojedni druge u onoj mjeri u kojoj vidimo Gospodarev likjedni u drugima. Ako je pojedinac puno sličan Isusu, mitakvog još više volimo. To je Nebeska, duhovna ljubav.To je vrsta ljubavi koju bi smo trebali njegovatisvakodnevno. Sve druge naklonosti bi trebale biti upotpunosti drugorazrednima. Neka bi smo ljubili ivrednovali stvari koje se visoko vrednovane u Božjimočima; neka bi nam to bilo još ljepšim nego išta drugo,kako bi smo mogli postati još više poput našegNebeskog Oca.

TAMNIČAR U FILIPIMA—18 Lipnja—Djela 16:1640—

ISKUSTVO SA ZLIM DUHOVIMA—JADNO STANJE ROPKINJE—NJENI SU SE LJUTI VLASNICIOSVETILI NA SV. PAVLU I SILI—ZANEMARUJUĆI ČINJENICE U SLUČAJU, ONI SU PODIGLILAŽNE OPTUŽBE—MISIONARI ISTUČENI I ZATVORENI—PJEVANJE HVALA BOGU PODNEPOVOLJNIM OKOLNOSTIMA—POTRES U PRAVO VRIJEME—TAMNIČAR OBRAĆEN—SUCI,NAKON ŠTO SU SAZNALI ISTINU O ZATVORENICIMA, POKUŠALI IZMJENITI STVAR.

„Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se!” redak 31

DOK su misionari iz dana u dan odlazili iz Lidijinogdoma na mjesto obožavanja, izvan gradskih vrata,opetovano ih je susretala djevojka poznata u Filipimakao Pitones, ili Sibil—gatar. Ona je bila ropkinjaopsjednuta sa zlim duhom—jednim pod palihanđela—duhom koji je djelovao kroz nju, proričući, ilidajući znanje o izgubljenim predmetima, gatajući,proričući buduće događaje, itd. Ona je očito bila poznatasvim ljudima; i korištenje njenog zvanja donijelo jeveliki dobitak dioničkom društvu koje je bilo njenimvlasnikom—očigledno sindikatu utjecajnih ljudi.

Nekoliko dana, kako su misionari išli tamo amo izLidijinog doma, na službe Gospodnje, ova ih jeropkinja slijedila, vičući, “Ovi su ljudi sluge BogaSvevišnjega; navješćuju vam put spasenja.” Naravno,ropkinja nije poznavala Sv. Pavla i njegove pratioce;ali zli duhovi jesu. Do koje su mjere točno predviđalirezultate ne možemo skroz znati, ali je vrlo vjerojatnoda je ono što se je dogodilo bilo ono što su onipredviđali; naime, da Apostol bude istjerao zlog duha,i da to bude navuklo na misionare i njihove obraćenikenasilni napad od vlasnika djevojke i njihovih prijatelja,i svih kod kojih oni budu podbudili vrhunacuzbuđenosti, gnjeva i nereda.

Također je moguće da je zli duh možda jednostavnorekao istinu ne uzimajući u obzir mogućnost da muApostol može zapovijediti da iziđe iz žene—moždapretpostavljajući da bi on mogao biti priličnozadovoljan sa svjedočanstvom iz bilo kojeg kuta. Alimi čitamo da se je Sv. Pavao razgnjevio nakon što je tosvjedočanstvo bilo davano iz dana u dan—ne da mu jebilo žao da je bilo dano svjedočanstvo što se tiče Istine,nego što bi došlo iz takvog izvora; jer on je znao da zliduh ne bi imao nikakvo poštovanje prema Istini. Bilokoji od palih anđela koji bi imao poštovanje premaBogu i prema načelima pravednosti ne bi tražio daopsjeda ljudski rod jer bi znao da bi takva opsjednutostbila na njihovu štetu i suprotno Božanskoj volji.

Neki će učitelji vjerojatno sugerirati da je ova ženaimala histeriju, ili da je bila pomalo bezumna. Ali nijednamisao nije u skladu s činjenicama u slučaju koji jeiznnešen u Svetom Pismu, i posve je suprotno riječimaApostola. Sv. Pavao nije rekao niti riječ toj mladoj ženi,pretpostavljajući da ona nije bila odgovorna. On se jeobratio zlom duhu kao takvom, u Isusovo mu imezapovjedio da iziđe iz žene—baš kao što su naš Gospodini Apostoli pod Njegovim vodstvom često istjerivali te zleduhove. (Marko 5:117; Mat. 10:1; Luka 10:17, itd.

175

OSVETA SINDIKATA

Baš kao što su vlasnici svinja bili gnjevni na našegGospodina zbog gubitka njihovih svinja kada su legijedemona istjerane iz čovjeka ušle u životinje, tako je biloi sa vlasnicima ove ropkinje. Možemo zamisliti kakvozaprepaštenje je nastalo među njima kad su utvrdili nesamo da je njihov izvor dobitka za budućnost otišao,nego i da je ogromna suma novca koja je bila uložena utu djevojku bila izgubljena; jer takvi su duhovimaopsjednuti robovi imali veliku tržišnu vrijednost. Oni supostali očajnički gnjevni. Ništa ne može tako uvelikepokretati ljude kao ljubav ili sebičnost; i pod sadašnjimuvjetima sebičnost pokreće veliku većinu sa snažnomsilom. Sindikat nije imao nade da vrate zlog duha natragu djevojku; pa su se stoga morali osvetiti na onima kojisu im nanijeli financijski gubitak.

Danas je taj duh naveliko raširen u svijetu. Sve dotledok Istina i Gospodinove sluge tiho idu svojim putem,svijet će općenito biti previse zauzet sa svojim vlastitimposlovima da bi ih zlostavljao. Ali čim bilo tko shvatida su istina i pravednost neprijateljski njihoviminteresima i izgledima, njihovo protivljenje postajesnažnije. Međutim mi ne smatramo da je glavni posaoGospodinovog naroda raspririvati neprijateljstvo svijetai tako navući progonstvo na sebe. U pravilu najbolje jeostaviti svijet da se bavi sa svojim poslovima, dok mipropovijedamo Evanđelje, ne koristeći ga kao bat darazbijamo srca ljudima, nego kao Poruku radosti, mira,ljubavi, i blagoslova onima čija su srca, podBožanskom providnošću, već bila slomljena, i kojiimaju uši da čuju Poruku o Milosti Božjoj.

Vrlo općenito Apostoli su slijedili što je glađipravac koliko bi im to načela dopuštala; i u ovom jeslučaju Sv. Pavao očito djelovao pod posebnimGospodinovim vodstvom. Apostolska opća uputaCrkvi je, “Ako je moguće, koliko je do vas, u mirubudite sa svim ljudima!” (Rim. 12:18) Misao je, nenapuštaj svoju poziciju kako bi izazvao nevolju; aliako Gospodin u svojoj providnosti dopusti da sepodigne nevolja, budite hrabri i puni vjere u Njegakoji je to dozvolio, da On to može okrenuti na dobro iza našu konačnu dobrobit.

Očito su vlasnici Pitone imali utjecaj; jer brzo im jeuspjelo podići svjetinu odlučni da se osvete na Sv.Pavlu i Sili. Dvojica misionara bili odnešeni predvladare na tržnici. Tamo je sindikat zanemarujući istinuo stvari podigao lažne optužbe, tvrdeći da zatvorenicinaučavaju religiju suprotnu Rimskim zakonima, i datako mogu lako izazvati pobunu. To je bilo suprotnoistini; jer Gospodinovi su sluge odlazili, u skladu sazakonom, izvan gradskih vrata vršiti svoje obožavanje.

Međutim, pod takvim okolnostima, lažna je optužbabila dovoljna da se na Gospodinove predstavnike sručenajteže kazne koje su im njihovi suci mogli nanijeti.

Suci, koji su bili posebno zaduženi za sprečavanjenereda i očuvanje reda, bili su jako uzbuđeni i podrapalisu svoju odjeću kao znak svoje tjeskobe inezadovoljstva što bi takav poremećaj mogao donijetinjihovom gradu. Misao je bila da su ljudi protiv koje setolika masa podigla morali biti krivi za nešto i da stogazaslužuju kaznu. Oni nisu znali da su zli duhovi bili uvezi sa izazivanjem nereda. Kao što se je Apostol Pavaona drugom mjestu izrazio, “Jer nije nam se boriti protivkrvi i mesa[samo], nego protiv duhovne zloće navisinama.”

MISIONARI ZATVORENI

Da zadovolje svjetinu i brzo obnove mir, suci sunaredili da se misionare istuče, vjerojatno saštapovima, i da ih se zatim preda u zatvor. Jao, kakvanagrada za misionarskki napor! Kakva nadoknada zažrtvovanje njihovih života za Gospodina i Istinu—dase o tim plemenitim ljudima bude lose govorilo, losemislilo i lose postupalo!

Imajmo na umu da je naš Bog, onaj koji se nemijenja i da On ima nadzor nad interesima crkve danaskao i onda. Imajmo na umu da On od nas danaszahtijeva, kao i od tih misionara u prošlosti, da budemospremni predstavljati ga, spremni pretrpjeti poteškoće itako dati potpuno dokaz naše službe—naše službe zaKrista i Njegovu Poruku. Hoće li to od misionarazahtijevati vjeru prihvatiti takva iskustva kaoprovidonosna a ne misliti o njima kao o dokazimaGospodinove nemilosti ili nebrige? Tako i mi moramoučiti slične lekcije vjere u Kristovoj Školi, i biti radosnida slijedimo stope Isusa i Apostola. Mi se moramonaučiti radovati u nevoljama kao i u napretku.

Zatvor je bio napravljen sa vanjskim ćelijama, višeili manje dostupnima svjetlu i zraku, i sa unutarnjomili središnjom tamnicom za najgore kriminalce.Sv.Pavao i Silas u bili bačeni upravo u tu tamnicu, inoge su im bile čvrsto stegnute u kladama. Pod takvimnepovoljnim okolnostima, s ozljeđenim leđima i kojasu krvarila od bičevanja, ta su vjerna braća bili tolikoispunjeni sa duhom radovanja da su dali oduškasvojim osjećajima u himnama zahvalnosti za prednosttrpljenja u povezanosti sa Gospodinovim djelom ipodnošenja nevolja zbog pravednosti.

Možemo lako vidjeti da je ništa drugo doli snažna,živa vjera u Boga pomogla ovoj dvojici misionara dashvate da su njihove poteškoće koje su podnijeli zbogEvanđelja značile Božansko priznanje, ako se toispravno primi. Oni su razumjeli da su njihovaiskušavajuća iskustva bila samo “lake nevolje” koje će,pod Božanskom providnosti, raditi za njih daleko većui vječnu težinu slave. Jedino je to omogućilo ovimzlostavljanim ljudima da pobjede u svom času nevolje ida hvale Boga za prednost trpljenja kao članovaKristovog Tijela, nadopunjujući udio u Kristovim

176

patnjama kako bi u svoje vrijeme oni također mogliimati udjela u Njegovoj slavi kao članovi NjegovogTijela—članovi većeg Mojsija, Posrednika NovogSaveza. (Kol. 1:24; Djela 3:22)

Te su stvari bile napisane za pouku nama, kako bismo mi, videći vjernost drugih, mogli biti ohrabreni.Naš je savez kao i njihov, i njihov kao i Gospodinov;jer patnje Kristove su jedno, koliko god različite ukarakteru, i slave koje slijede će biti jedno, premda ćese sudionici razlikovati kao što se zvijezda razlikuje odzvijezde u slavi. Što veće patnje izdržali vjerno,neumoljivo, radujući se, veća će biti nagrada uKraljevstvu našeg Oca i našeg Gospodina i Spasitelja.

POTRES U PRAVI ČAS

Dok su misionari pjevali, dogodio se zemljotresnišok koji je razbio zidove, otpustio lance s kojima su bilisvezani, i oslobodio poluge koji je držao zatvorenimazatvorska vrata. Tamničar, našavši da su vrata otvorena,pretpostavio je da su zatvorenici pobjegli. Znajući da ćega se držati odgovornim, on je izvukao svoj mač ikrenuo se ubiti, kada ga je Sv. Pavao pozvao i rekao,“Ne čini sebi nikakva zla, Svi smo ovdje.”

Tog je trenutka tamničar bio u potpunosti uvjerenda su misionari koji su bili povjereni njegovoj brizibili izvanredni ljudi—ne obični kriminalci. Zaista jemoguće, da je on znao nešto o demonizmu iopsjednutosti, i da je čuo da je riječju iz usta jednogaod tih ljudi izišlo navodno Božansko proročanstvo,iskazivanjem neke nadnaravne moći. U svakomslučaju on je sada bio spreman pobrinuti se za tezatvorenike i čuti Poruku Božje Ljubavi.

Vjerojatno je najprije osigurao zatvor, dok jerazmišljao o tim stvarima, i zatim je doveo misionare usvoj stan u zatvoru. On se je pobrinuo za njihovuudobnost, i u međuvremenu je čuo od njih nešto što setiče njihovog Mesije Isusa i o Njegovoj smrti kaoOtkupitelja svijeta. Tamničar je bio uvjeren u grijeh.On je na općeniti način shvatio da je cijeločovječanstvo grešno, da su tuđinci, odvojeni od Bogazbog zlih djela. On je čeznuo za ostvarenjem oprostasvojih vlastitih grijeha i za pomirenjem sa svojimStvoriteljem; i on je shvatio da bi mu ti misionarimogli pomoći. Zato je upitao, “Što moram činiti dabudem spašen?” Što moram učiniti da dođem u odnossa Bogom, kako bih i ja, poput vas mogao biti u stanjushvaćati Njegovu punu ljubavi brigu u svim mojimstvarima; da i ja poput vas, mogu biti u stanju slaviti unevolji i razumjeti da pod Božanskom providnosti svezajednički radi za moje dobro sada i poslije?

Odgovor je došao odmah: “Vjeruj u GospodinaIsusa i bit ćeš spašen—ti i dom tvoj!” Uzevši ovuizjavu kao tekst, misionari su objasnili tamničaru injegovom domu nešto od filozofije Božanskog PlanaPomirenja—Isusovu smrt, Pravednog za nepravedne;

blagoslov koji će u svoje vrijeme dosegnuti Adama injegovu rasu kroz proces uskrsnuća i o sadašnjojprednosti da se čuje i prihvati Božanski poziv zasunasljedstvo sa Isusom kao Njegovih “udova” upatnjama sada i slavi koja će uslijediti.

TAMNIČAR OBRAĆEN

Sjeme istine palo je na dobro tlo. Prisutni supovjerovali i zahvalno prihvatili prednost učeništva—datrpe zbog Krista. Zatim su bili kršteni, simbolizirajućitako svoju smrt svijetu, grijehu I sebi, i njihovu želju dahode u novini života kao članovi Krista. Misionari morada su shvatili kako su providonosno bili vođeni u zatvornepravdom sudaca kao što su prethodno bili vođeni naobalu rijeke na molitveni sastanak! Tako je njihova vjerabila ojačana. Oni su bili spremni podnositi nedaće sastrpljenjem i radošću zbog velike prednosti nošenjaRadosnih Vijesti drugima.

Prema nekim standardima sada je bilo krajnjevrijeme za te misionare da štrajkaju za povećanje plaće iza kuće, i da posebno štrajkaju protiv bilo kakvogdaljnjeg progonstva, i da kažu Gospodinu da su imalidovoljno po pitanju samopožrtvovnosti. Međutimučinak je bio upravo suprotan. Oni su još više biliohrabreni ići dalje, trpjeti daljnje patnje.

Kao Isusovi sljedbenici, mi moramo biti sigurni dase naša iskustva slažu s onima Gospodara i NjegovihApostola. Ne smijemo tražiti niti jednu drugu vrstuiskustva niti biti zadovoljni sve dok ne nađemo prilikepatnje zbog Istine. Mi moramo biti sigurni da je, iako suse vremena ponešto promjenila, naš Gospodin bioposve u pravu kada je objavio preko NjegovogApostola, “A i svi koji hoće živjeti pobožno u KristuIsusu, bit će progonjeni.” (2. Tim. 3:12) To može biti unjegovom vlastitom domu i obitelji ili u Crkvi ili odsvijeta; jer ako je vjeran u puštanju svog svjetla dasvijetli on neće umaknuti.

Ako prema tome, bilo tko od Gospodinovog narodabježi od progonstva, on bi se trebao bojati svog stanja ipažljivo se preispitati da li je vjeran u odnosu na sveprednosti i prilike koje može naći. Međutim, to ne značida ćemo mi radeći bezumne stvari tražiti progonstvo iliradeći ispravne stvari na bezuman način. Ali to znači dami ne bismo trebali uzmicati od odgovornosti ispravnogponašanja zbog straha od posljedica. Strah je jedan odnaj podmuklijih neprijatelja Božjeg naroda. Trebao bibiti kompenziran s pouzdanjem, vjerom u Boga.

DRUGOVI U PATNJI

Izvještaj objavljuje da je sam Sv. Pavao prekoriozlog duha. Tako je on sam bio odgovoran za nered kojije vodio do zatočenja njega i Sile. Lako možemoshvatiti kako je Sila mogao neispravno krenutisuprotnim pravcem. On je mogao javno ukoriti Sv.Pavla, i barem se djelomično prikloniti mnoštvu i tako

177

umaknuti uhićenju, premlaćivanju i zatvaranju. Namaje drago da tako nije bilo sa Silom, da je on biodostojan drugog plemenitog Sv. Pavla. On je prepoznaoda je na Apostolu bio Gospodinov blagoslov, i da je Sv.Pavao bio posebno korišten od Gospodina, i da prematome koja god iskustva došla na njih da je Gospodin bioi u stanju i spreman preokrenuti ih na njihovo dobro.

Sila je tako imao prednost sudjelovati upremlaćivanju, u pjesmama i u obraćenju tamničara.Zasigurno donosi veliki blagoslov imati vjeru uGospodina, i biti poslušan Božanskim providnostima ane biti previše svjetovno mudar, previse oprezan isamozadovoljan. U Hebr. 10:32,33, Apostol spominjeneke koji su “podnijeli veliku patničku borbu,” i nekekoji su bili samo njihovi drugovi u sramoti bez da suiskusili iste gubitke. On ističe da Bog cijeni vjernost ubilo kojem od ovih aspekata i da će pravovremeno datinagradu. Budimo vjerni Gospodinu—sljedbeniciNjegovog vodstva i sudionici Njegovih blagoslova.

OBEĆANJE SUDACA

Sljedećeg su jutra suci, saznavši ponešto ookolnostima prethodne noći, naredili da se misionareoslobodi. Očito su shvatili da neamaju pravedan razlogprotiv Sv. Pavla i Sile. Premlaćivanje i zatočenje dvojicebilo je samo da smire viku mnoštva—baš kao kad jePilat slično bio zapovjedio da se istuče našegGospodina, ne kao zadovoljenje pravde, nego da seublaži gnjev mnoštva. Ali Sv. Pavao nije uzalud bioodvjetnik. Noć prije, on je vjerojatno pokušao rećivladarima da su on i Sila bili Rimski građani i da suimali pravo zahtijevati pošteno suđenje prije nego primebilo koju vrstu kazne. Ali vika svjetine je vjerojatno bilatoliko velika da se njihove prosvjede nije čulo.

Kada je naredba za njihovo oslobađanje došla dozatvora, misionari su poslali riječ vladarima da su onibili Rimski građani; i da je Rimski zakon bio prekršen utri pojedinosti u njihovom slučaju; (1) Bili supremlaćeni; (2) To je bilo učinjeno javno; (3) ovo je bilozastrašujuće zbog toga što oni nisu bili pravno osuđeni.

ZDRAVA PAMET SV. PAVLA

Ove optužbe protiv vladara mogle su proći loše ponjih. Stoga nije nikakvo čudo da su oni došli u zatvor,

kao što je Apostol zahtijevao, i izveli misionare javno,dajući tako dokaz narodu da priznaju da je prethodnenoći bila učinjena nepravda. To bi izbjeglo ostavljanjeporuge na vjeru u Filipima. Javnost neće moći rećiučenicima, “Vaši su učitelji bili suđeni i istjerani izovog grada, i zabranjeno im je da se vrate.”

S druge strane zapazite duh kompromisa. Sv. Pavaoi Sila nisu inzistirali na tome da izađu javnopropovijedati, i zahtijevali da im se da pravna zaštita uostvarivanju njihovih sloboda. Baš naprotiv, oni suzaključili da su ostvarili sve što je bilo u njihovoj moći,i da ih Božja providnost sada usmjerava drugdje. Onisu postupili po Gospodarevom savjetu, “Kada vasprogone u jednom gradu, bježite u drugi.”

Tako je bio napravljen mirni kompromis, s kojimsu suci bili oslobođeni od daljnih poteškoća imisionari su bili časno izvedeni kao ljudi koji nisuučinili ništa lose, ali koji su zaključili da će u interesumira napustiti grad, premda će im njihova prava kaoRimskih građana biti dozvoljena ostati. Neki odGospodinovog naroda naprave pogrešku tako štouspješno ne inzistiraju na svojim pravima; a drugipogriješe na suprotan način inzistirajući previše nasvojim zemaljskim pravima. Ovjde u slučaju Sv. Pavlanalazimo prikazan ispravan pravac—“duh zdravepameti.” On je inzistirao upravo na takvim svojimpravima koja su bila razumna i nužna za GospodinovuStvar; ali se je slobodno odrekao drugih prava uinteresu mira, u skladu sa svojim savezom žrtve i saSvetim Pismom.

Prije razdvajanja misionari su se vratili u Lidijindom, gdje su se sastali s braćom i utješili ih. Nije teškozamisliti što su rekli kako bi utješili braću. Oni susigurno pričali o radosti koju su doživjeli pateći zbogKrista i rekli kako je Gospodin preokrenuo njihovekušnje, poteškoće, patnje i zatočenje na dobro, da sutime tamničar i njegova obitelj bili dodani crkvi.

Tko je god ispravno čitao Novi Zavjet sigurno jezapazio duh bratstva u njemu zabilježen kaopreovladavajući među onima koje je Gospodinprihvatio kao članove Kućanstva Vjere. I tko godsvjesno dolazi u kontakt s onima koji se sada raduju uSadašnjoj Istini moraju sigurno zapaziti duh bratstva uizvanrednom stupnju.

KONAČNO, BRAĆO NA TO MISLITE!—25 Lipnja—KVARTALNI PREGLED—

MOĆ UMA, VOLJE—JER ON JE ONAKAV KAKO MISLI—MOĆ ZLIH MISLI—MOĆ DOBRIH MISLI—RAZMIŠLJAJO ČISTIM STVARIMA—NE ZEMALJSKIM—O ONOME O ČEMU SE DOBRO GOVORI—O PLEMENITOME—OHVALEVRIJEDNIM STVARIMA—SVATKO ODGOVORAN ZA BRIGU OKO VLASTITIH MISLI.

„Uostalom, braćo, što je god istinito, što je časno, što je pravedno, što je sveto, što je ljubezno, što je slavno, što jegod kreposno, i što je god hvale vrijedno, to mislite!“ (Filip. 4:8)

RELATIVNO nekolicina, čak i od obrazovanih iznanstvenika, čini se da cijeni veliku moć uma i

njegovog snažnog utjecaja na sva područja našegživota. Samo malo majki shvaća da upravo njihove

178

misli imaju veze sa oblikovanjem njihove nerođenedjece—dajući im bilo korisne ili štetne stavove. Maloočeva shvaća ovo, ili nastoje surađivati sa svojimženama u podizanju plemenite djece—potičući umovesvojih žena tijekom trudnoće sa plemenitim mislima,uzvišenim ambicijama, idealima, sa stvarima koje sulijepe, milost, umjetnost, čistoća, poštovanje,duhovnost. Kada bi ljudi znali moć majčinog uma zadobro ili zlo prema djeci to bi nesumnjivo napraviloradikalnu promjenu u mnogim domovima; jer naše jeuvjerenje da bi većina ljudi radije postupila ispravnonego pogrešno, i da je jedna od njihovih glavnihpoteškoća i kamenova spoticanja neznanje.

No, premda smo zainteresirani za čovječanstvoopćenito, mi nikada ne zaboravljamo da je Biblijaupućena djeci Božjoj, koji su ušli u poseban savez sNjim kroz Gospodina Isusa Krista, i koji su postaliNova Stvorenja kroz moć začinjanja Svetog Duha.Svijet će biti poučavan i razvijan tijekom Milenija. Alisada, u sadašnjem životu, jedina prilika za razvijanje jekod onih koji su primili začeće Svetim Duhom, i čija jevelika i jedina nada usavršavanje na duhovnom nivoupostojanja kod Uskrsnuća Pravednih. Prema tome,koliko god da smo zainteresirani za svijet, Kršćanskaje dužnost slijediti Gospodinov primjer i biti posebnozainteresiran za svoje bližnje, svoju braću u Kristu.

MOĆ MISLI

Svaki bi Kršćanin mogao osobno primijeniti na sebeApostolov poticaj, a i kao opći poticaj cijeloj Crkvi—danastojimo izgrađivati jedni druge u najsvetijoj vjeri iuzduž crta na koje je ukazano u našem Ključnom Retku.

Svaki je pojedinac odgovoran za ono o čemu ćerazmišljati. Postavši Kršćanima mi smo predali naševolje Gospodinu, složivši se da od tada mi nećemoslijediti diktate naših volja; nego da ćemo, ignorirajućito, slijediti vodstvo Gospodinove volje. Na osnovu toganas je Gospodin primio u Svoju obitelj; i svaki neuspjehda slijedimo te uvjete suprotno je našem zavjetu.Gospodin nam kroz Svoju Riječ daje potrebne upute otome što je Njegova volja; i te poruke, primljene udobra i poštena srca, donose plod poslušnosti, i to vodido razvoja plodova duha.

„Jer on je onakav, kako misli u svome srcu.“ Mnogisu Kršćani naučili upravljati svojim postupcima,suzdržati se od tjelesnih sukoba. Mnogi su naučilikontrolirati svoje jezike u nekoj mjeri, imajući na umuda isti jezik s kojim hvalimo Boga može biti korišten zapovređivanje naših bližnjih, kao što Apostol ističe.(Jakov 3:110) Ali ovladavanje postupcima i riječimateško je ako um, volja, nisu dovedeni u sklad sa voljomBožjom. Stoga nam Bog pokazuje razlog za ono što Onzahtijeva od nas, i stavlja pred nas izvanredno velika idragocjena obećanja. Ona su namijenjena da rade unama—da rade u našim mislima i da ostvaruju u našim

mislima i postupcima ono što je na zadovoljstvoGospodinu, Gospodinu po volji.

PITANJA ZA SAMOISPITIVANJE

Apostol, u našem Ključnom Retku, ističe ispravanpravac postupanja za ovladavanje samih sebe, našihmisli, naših riječi i našeg vladanja. Svaku bi misao trebaliosporiti; jer ako bi dopustili zlu misao ili sebičnu misaoili osrednju misao, izopačenu misao, ona bi proklijala idonijela veliko onečišćenje, koje će pogoditi naše riječi inaše vladanje, i proširiti će se na druge. Mi se možemonaučiti da lako radimo tu kontrolu misli, čak i premaopsežnim crtama koje Apostol iznosi u ovoj lekciji. Onošto će isprva možda zahtijevati dosta vremena za odluku svremenom će biti odlučeno gotovo odmah:

(1) Je li misao o kojoj razmišljam u svom umu časna?Ako jeste, može proći i biti ugošćena. Ako nije, trebali bije odmah ograničiti i istjerati iz uma kao zao utjecaj.

(2) Je li sugerirana misao čista—ne tjelesna, nesebična? Ako je tako, ako prođe takva preispitivanja,može ju se uzeti u daljnje razmatranje. Ako se nedokaže takvom, trebali bi je odmah ograničiti kaomisao koja vjerojatno može učiniti veliku štetu—kaošto bi kuga učinila kad bi ušla u naš dom.

(3) Je li misao ljubazna? Odnosi li se na stvari kojesu dopadljive? Da li potiče ljubazne utjecaje, ili jemanje ili više poistovjećena sa mržnjom, ljutnjom,gnjevom, zlobom? Ako je ljubazna, može proći. Akonije, odmah ju moramo odbaciti, ne dopustiti joj da idedalje, da učini štetu nama i drugima.

(4) Je li na dobru glasu? To ne može značiti: Da li seo toj stvari dobro govori u svijetu? Jer sam Apostol inaš Gospodin Isus bili su ocrnjeni od svijeta, koji jelažući izrekao kojekakva zla o njima. Riječ na dobromglasu ovdje znači ono o čemu bi svi ljudi koji su nadobru glasu dobro mislili, ako bi znali i razumjeli svešto je povezano s tom mišlju.

(5)Ima li misao bilo koju vrlinu, ili je u bilo kojemsmislu pohvalna? Ako da, može biti odobrena. Ako ne,trebali bi ju odbiti; jer čak i ako bi bila besprijekorna,činjenica da nema nikoju vrlinu razlog je za njenoodbacivanje. Mi ne nemamo ni vremena ni prostora zastvari koje samo nisu loše. Mi želimo imati u našimumovima i srcima stvari koje su na neki način dobre,korisne, od koristi na neki način. Inače, misao bi trebalabiti odbačena kao puke grablje zemlje našiju srca, našihumova, kojima potrebuju profitabilne stvari. Primjer togaje kad se puno čita romane—ne zle, ali koji nisuizgrađujući, ni od neke koristi.

Što god mi bili prirodno, narod Božji koji slijedi uputeBožanske Riječi sigurno postaje plemenitim narodom,korisnim ljudima, koji posjeduju duh zdrave pameti; i teće stvari samo biti dio njihove pripreme za Kraljevstvo iza veliko djelo koje će im tada biti povjereno kaoslugama Božjim pod njihovim Otkupiteljem i Glavom.

179

Mnogi su upiti u odnosu na istine koje supredstavljene u STUDIJAMA SVETOG PISMA i uSTRAŽARSKOJ KULI, o tome odakle su došle i kakosu se razvile do njihovih sadašnjih simetričnih iprekrasnih razmjera. Jesu li one rezultat vizija? Da lije Bog na neki nadnaravan način dao riješenje ovih dosada skrivenih tajni Svog Plana? Je li autor tih zapisaviše od običnog bića? Da li on tvrdi da posjedujenadnaravnu mudrost ili moć? Ili kako dolazi tootkrivenje Božje Istine?

Ne, dragi prijatelji, mi ne tvrdimo da smo ni u komsmislu superiorni; niti se želimo uzvisivati u odnosuna našu braću u Kućanstvu Vjere, izuzev u smislu ukojem je Gospodar poticao, govoreći, „I tko god hoćeda među vama bude prvi, neka vam bude sluga.” (Mat.20:27) Daleko od toga da je naš položaj među ljudimasvijeta i Nominalne Crkve uzvišen; jer posvuda segovori protiv nas. Mi smo međutim, u potpunostizadovoljni, čekati na uzvišenje, u Gospodinovo pravovrijeme. (1. Pet. 5:6) Mi stoga odogavaramo riječimaApostola, “što gledate na nas, kao da smo mi svojomsilom ili pobožnosti učinili te stvari?” Mi smo istotako ljudi sa istim strastima poput vaših, istih slabosti ikrhkosti, gorljivo nastojeći pobjediti mnogaopkoljenja, obeshrabrenja, itd., snažno se naprežućinaprema Nagradi Našeg Uzvišenog Poziva, i tvrdećida smo, kao vjerni istraživači Riječi Božje, kažiprst,kao što smo se prethodno bili izrazili, da vampomognemo pratiti vama samima po svetimstranicama predivnog Plana Božjeg—ništa manjepredivnog za nas, jamčimo vam.

Ne, istine koje mi predstavljamo, nisu bileotkrivene u vizijama i snovima ili Božjim čujnimglasom; niti su sve bile otkrivene odjednom, negopostupno, posebno od 1870, i posebice od 1880. Tosadašnje razvijanje Istine nije zbog čovječjegenijalnosti ili pronicljivosti, nego zbog jednostavnečinjenice da je došlo Božje pravo vrijeme; i ako mi nebi govorili, i nikakav drugi zastupnik ne bi mogao bitipronađen, samo bi kamenje vikalo.

Predstavljamo vam u nastavku povijest, ne samozbog toga zato što smo bili potaknuti dati pregledBožjeg vodstva na stazi istine, nego posebno zato štomi vjerujemo da je potrebno skromno ispričati istinu,da se razoruža pogrešna shvaćanja i prikazivanja spredrasudama, i da naši čitatelji mogu vidjeti kakonam je Gospodin pomagao i vodio nas cijelim putem.Kada se radi o imenima i gledištima drugih koji su seodvojili od nas a koji mogu biti povezani sa ovompoviješću, mi ćemo nastojati iznijeti jedino takvestvari koje su neophodne za razumijevanje našepozicije i Gospodinovog vodstva. Niti možemoimenovati sve male stvari Božanske naklonosti kojima

smo svjedočili, molitve koje su bile uslišene, itd.,imajući na umu da naš Gospodar i rana Crkva nisuostavili primjer vjere koja se hvali, nego su naprotivpodbudili, govoreći, “Imaš li vjeru, imaj je za sebe.”

Nećemo se vraćati unatrag da govorimo o tomekako se je svjetlo počelo probijati kroz oblakepredrasuda i praznovjerja koji su obavijali svijet podPapinskom vlašću u Mračnim Vijekovima.Reformacijski pokret, odnosno pokreti, od tada pa svedo sada, dali su svoj udio u iznošenju svijetla iz tame.Nego ćemo se mi ovdje ograničiti na razmatranjeistina Žetve iznešenih u publikacijama BIBLIJSKOG ITRAKTATNOG DRUŠTVA STRAŽARSKA KULAprije nazvanih MILENIJSKO SVANUĆE i SIONSKASTRAŽARSKA KULA, sada nazvanih STUDIJAMASVETOG PISMA i STRAŽARSKA KULA. Mipočinjemo pripovijest od godine 1868, kada jeUrednik, budući je bio posvećeno dijete Božje većnekoliko godina, i član Kongregacijske Crkve iY.M.C.A., počeo biti potresen u vjeri što se tičemnogih odavna prihvaćenih učenja.

Predstavljamo vam u nastavku povijest, ne samozbog toga zato što smo bili potaknuti dati pregledBožjeg vodstva na stazi istine, nego posebno zato štomi vjerujemo da je potrebno skromno ispričati istinu,da se razoruža pogrešna shvaćanja i prikazivanja spredrasudama, i da naši čitatelji mogu vidjeti kakonam je Gospodin pomagao i vodio nas cijelim putem.Kada se radi o imenima i gledištima drugih koji su seodvojili od nas a koji mogu biti povezani sa ovompoviješću, mi ćemo nastojati iznijeti jedino takvestvari koje su neophodne za razumijevanje našepozicije i Gospodinovog vodstva. Niti možemoimenovati sve male stvari Božanske naklonosti kojimasmo svjedočili, molitve koje su bile uslišene, itd.,imajući na umu da naš Gospodar i rana Crkva nisuostavili primjer vjere koja se hvali, nego su naprotivpodbudili, govoreći, “Imaš li vjeru, imaj je za sebe.”

Nećemo se vraćati unatrag da govorimo o tomekako se je svjetlo počelo probijati kroz oblakepredrasuda i praznovjerja koji su obavijali svijet podPapinskom vlašću u Mračnim Vijekovima.Reformacijski pokret, odnosno pokreti, od tada pa svedo sada, dali su svoj udio u iznošenju svijetla iz tame.Nego ćemo se mi ovdje ograničiti na razmatranjeistina Žetve iznešenih u publikacijama BIBLIJSKOG ITRAKTATNOG DRUŠTVA STRAŽARSKA KULAprije nazvanih MILENIJSKO SVANUĆE i SIONSKASTRAŽARSKA KULA, sada nazvanih STUDIJAMASVETOG PISMA i STRAŽARSKA KULA. Mipočinjemo pripovijest od godine 1868, kada jeUrednik, budući je bio posvećeno dijete Božje većnekoliko godina, i član Kongregacijske Crkve i

SAKUPLJANJE I REŠETANJE U ŽETVI

180

Y.M.C.A., počeo biti potresen u vjeri što se tičemnogih odavna prihvaćenih učenja.

Premda njegovo razlaganje Svetog Pisma nije biloskroz jasno, i premda je bilo veoma daleko od onoga učemu se mi sada radujemo, bilo je dovoljno, po Bogu,da ponovno učvrsti moju kolebajuću vjeru u Božanskonadahnuće Biblije, i da pokaže da su izvještajiApostola i Proroka nerazorivo povezani. Ono što samčuo odvelo me k mojoj Bibliji da ju proučavam s jošviše revnosti i pažnje nego ikada prije, i uvijek ću bitizahvalan Gospodinu za vodstvo; jer iako miAdventizam nije pomogao oko nijedne jedine istine,uvelike mi je pomogao u razotkrivanju zabluda, i takome pripremio za Istinu.

PRVI SLABAŠAN BLJESAK BOŽJEG PLANA

Uskoro sam počeo shvaćati da mi živimo negdjeblizu kraja Evanđeoskog Doba, blizu vremena za kojeje Gospodin bio objavio da će Njegova mudra, budnadjeca početi dolaziti do jasnije spoznaje NjegovogPlana. U to smo vrijeme, ja i nekolicina drugihtražitelja Istine u Pittsburgu i Alleghenyu, formiralirazred za proučavanje Biblije; i razdoblje od 1870 do1875 bilo je vrijeme stalnog rasta u milosti, u spoznajii u ljubavi prema Bogu i njegovoj Riječi. Saznali smonešto o Božjoj ljubavi, kako je učinio pripremu zacijelo čovječanstvo, kako svi moraju biti probuđeni izgrobova da bi im se moglo svjedočiti o Božjem punomljubavi Planu, i kako će svi oni koji će tada pokazativjeru u Kristovo djelo otkupljenja i poslušnost u skladusa njihovom spoznajom Božje volje, tada moći, krozKristovu zaslugu, biti dovedeni natrag u potpuni sklads Bogom, i biti im dan vječni život. Za to smo uvidjelida je to djelo Obnove prorečeno u Djelima 3:21.

Međutim iako vidjevši da je Crkva bila pozvana nasunasljedstvo s Gospodinom u MilenijskomKraljevstvu, do tada nismo uspjeli jasnije razumjetiveliku razliku između nagrade Crkve koja je sada nasuđenju i nagrade vjernih iz svijeta nakon njihovogsuđenja, na kraju Milenijskog Doba—da nagrada prvihtreba biti slava duhovne, Božanske prirode, dok onapotonjih slava Obnove—vraćanja u savršenost ljudskeprirode, koju je jednom uživao poglavar rase u Edenu.

Međutim, mi smo tada samo dobivali nacrteBožjeg Plana i razotkrili mnoge omiljene zablude,vrijeme za jasnije razabiranje detalja još nije bilo upotpunosti došlo. I ja ovdje sa zahvalnošću spominjempomoć koju su pružili Braća George Stetson i GeorgeStorrs, potonji je Urednik časopisa The BibleExaminer, obojica su preminula. Proučavanje BožjeRiječi sa tom dragom braćom vodilo je korak po korakdo zelenijih pašnjaka i sjajnijih nada za svijet, premdasam tek od 1872, dobio jasniji uvid u djelo našegGospodina kao Otkupne cijene, i tako pronašao temeljsve nade u Obnovu da leži u doktrini.

Do tog vremena, kada sam čitao svjedočanstvo daće svi koji su u grobovima izaći, itd., ja sam i daljesumnjao u cijelu tu pripremu—da li bi ili ne bi trebaoshvaćati da to uključuje idiote i novorođenčad koji suumrli bez da su dosegli bilo koji stupanjrazumijevanja, bića kojima je sadašnji život i njegovaiskustva izgleda bio od male koristi. Ali kada sam1872 počeo razmatrati temu Obnove sa stanovištaOtkupne cijene koju je dao naš Gospodin Isus zaAdama i shodno tome za sve izgubljeno u Adamu, toje potpuno riješilo stvar Obnove, i dalo minajpotpunije jamstvo da SVI moraju izaći iz svojihgrobova i biti dovedeni do jasnije spoznaje Istine i dopotpune prilike da dobiju vječni život kroz Krista.

Tako su prošle godine 1868—1872. Godine kojesu uslijedile, do 1876, bile su godine nastavljenograsta u milosti i u spoznaji od strane šačice istraživačaBiblije s kojima sam se sastajao u Alleghenyu. Mismo bili napredovali od naših prvih nedozrelih ineodređenih ideja o Obnovi do jasnijeg razumijevanjadetalja; ali Božje pravo vrijeme za jasnije svjetlo jošnije bilo došlo.

Također smo tokom tog vremena, počeliraspoznavati razliku između našeg gospodina kao“čovjeka koji je dao Sebe,” i kao Onoga koji ćeponovno doći, duhovnog bića. Uvidjeli smo daduhovna bića mogu biti prisutna no ipak nevidljivaljudima, baš kao što to još uvijek vjerujemo i iznesenoje u STUDIJAMA SVETOG PISMA, 2. Svezak, 5poglavlje. Osjećali smo se jako žalosnima zbogpogreške Drugih Adventista, koji su očekivali Krista utijelu i naučavali da će svijet i sve na njemu izuzevDrugih Adventista biti spaljen 1873 ili 1874 i čija suvremenska određivanja i razočarenja i nezrele idejeopćenito o cilju i načinu dolaska našeg Gospodinadonijele više ili manje prijekora na nas i na sve koji sučeznuli za Njegovim dolazećim Kraljevstvom iobjavljivali ga.

VRIJEDNOST KRONOLOGIJE

Ta pogrešna gledišta tako općenito prihvaćena i ocilju i načinu Kristovog Drugog Dolaska, navela su meda napišem pamhlet: “Cilj i Način GospodinovogPovratka,” od čega je bilo objavljeno nekih 50 000primjeraka.

Bilo je to negdje u siječnju 1876 da mi je pažnjuposebno privukla tema vremenskog proročanstva, uodnosu na te nauke i nade. Bilo je to ovako: Primiosam časopis s naslovom, Vijesnik Jutra, kojeg mi jeposlao njegov Urednik, Gosp. N. H. Barbour. Kadasam ga otvorio, odmah sam ga poistovjetio saAdventizmom sa slike na njegovoj naslovnici; irazmotrio sam ga s nekom znatiželjom da vidim kojesu vrijeme Adventisti sada odredili za spaljivanjesvijeta. Ali na moje iznenađenje i zadovoljstvo saznao

181

sam iz njegovog sadržaja da je Urednik počeo imatiotvorene oči na teme koje su već nekoliko godina takouvelike radovale naša srca u našem razredu uAlleghenyu—da cilj povratka našeg Gospodina nije dauništi, nego da blagoslovi sve narode na zemlji: i daNjegov Dolazak treba biti poput lopova, i ne u tijelu,nego kao duhovno biće, nevidljiv ljudima; i da ćesakupljanje Njegove Crkve i odvajanje “pšenice” od“kukolja” biti u tijeku na kraju ovog Doba brz da jesvijet svjestan toga.

Radovao sam se saznati da i drugi dolaze do istihnaprednih shvaćanja, ali bilo je zapanjujuće kad samnašao izjavu vrlo oprezno iznijetu, da je UrednikVjesnika Jutra vjerovao kako proročanstva ukazuju daje Gospodin već bio prisutan u svijetu nevidljiv i da jeveć bilo vrijeme za Žetveno djelo sakupljanja pšeniceod kukolja; i da je to gledište bilo garantirano savremenskim proročanstvima za koja je ona samonekoliko mjeseci ranije pretpostavio da su promašila.

Bila je to nova misao: Može li biti da su vremenskaproročanstva, koja sam tako dugo prezirao, zbognjihove zlouporabe od Adventista, stvarno trebalanaznačiti kada će Gospodin biti nevidljivo prisutan dauspostavi Svoje Kraljevstvo?—stvar za koju sam jasnouvidio da se ne može saznati ni na koji drugi način.Činilo se, u najmanju ruku, veoma razumno očekivatida će Gospodin obavijestiti Svoj narod o tome,posebice jer je On obećao da vjerni ne budu biliostavljeni u tami sa svijetom, i da premda “DanGospodinov” bude došao na druge kao lopov u noći (potajice, nisu svjesni) ipak tako ne bi trebalo biti sastražarima, gorljivim svecima. (1. Sol. 5:4)

Sjetio sam se izvjesnih argumenata koje je koristiomoj prijatelj Jonas Wendell i drugi Adventisti dadokažu kako će 1873 svjedočiti spaljivanju svijeta,itd., kronologija svijeta pokazuje da je šest tisućagodina od Adama završilo s početkom 1873—i drugihargumenata izvučenih iz Svetog Pisma i za koje sepretpostavljalo da se podudaraju. Može li biti da su tivremenski argumenti, preko kojih sam ja prošao kaonedostojnih pažnje, sadržavali važnu istinu koju suAdventisti krivo primjenili?

VAŽNO OTKRIĆE

Želeći što više naučiti iz bilo kojeg kuta, što godBog ima za podučiti, odmah sam pisao Gosp.Barbouru, informirajući ga o mom slaganju po drugimtočkama i da želim znati osobito zašto, i na temeljukojeg Biblijskog dokaza, on drži da je Kristovaprisutnost i Žetva Evanđeoskog Doba datirana odjeseni 1874. Odgovor je pokazao da je mojapretpostavka bila točna; naime, da su vremenskiargumenti, kronologija, itd., bili isti oni koje sukoristili Drugi Adventisti 1873. Također je objasnio dasu Gosp. Barbour i Gosp.. J. H. Paton, iz Michigana,

koji je radio s njim, do tada bili redovni DrugiAdventisti; i da su kada je datum 1874 prošao bez dasvijet nije bio spaljen, i bez da su vidjeli Krista utijelu, oni bili neko vrijeme zaprepašteni. Oni suispitali vremenska proročanstva koja su naizgledprošla neispunjena, i nisu bili u stanju pronaći ijednumanu. Stoga su se počeli pitati nije li vrijeme biloispravno a njihova očekivanja bila pogrešna—ne bi ligledišta o Obnovi i blagoslivljanju svijeta, koje sudrugi naučavali, trebale biti stvari koje bi trebaloistražiti.

Izgleda da je ne dugo nakon njihovog razočarenja1874, čitatelj Vijesnika Jutra, koji je imao primjerakprijevoda Emphatic Diaglott, zapazio nešto u njemu zašto je smatrao da je posebno—da je Grčka riječParousia, koja je u našoj Općoj Verziji prevedena sa“dolazak,” u Diaglottu prevedena sa “prisutnost”—očito ispravan prijevod sa Grčkog. To je bio trag; islijedeći ga, oni su bili vođeni kroz vremenskoproročanstvo prema ispravnim gledištima što se tičecilja i načina Povratka našeg Gospodina, i zatim dorazmatranja vremena kada se stvari na koje je biloukazano u Božjoj Riječi a koje su povezane saKristovom parousiom trebaju desiti. Bog tako čestovodi Svoju djecu sa različitih početnih točaka Istine.Ali gdje su srca iskrena i pouzdana, rezultati morajubiti da sve zajedno privuku.

Nije bilo knjiga niti drugih publikacija da iznesuvremenska proročanstva kako ih se tada razumjelo.Stoga sam platio troškove Gosp. Barbouru da dođe iposjeti me u Philadelphii ( gdje sam imao poslovneangažmane tijekom ljeta 1876), da mi potpuno iBiblijski pokaže, ako može, da su proročanstvaukazivala na 1874 kao datum kada je počela prisutnostnašeg Gospodina i Žetva. On je došao; i dokaz me jezadovoljio. Budući sam bio osoba s jasnimuvjerenjima, i u potpunosti posvećen Gospodinu,odjednom sam uvidio da posebna vremena u kojimaživimo imaju važan utjecaj na našu dužnost i djelo kaoKristovih učenika; da s obzirom da živimo u vremenuŽetve, djelo Žetve mora biti napravljeno; i da jeSadašnja Istina srp s kojim Gospodin želi da izvršimodjelo berbe posvuda među Njegovom djecom.

Upitao sam Gosp. Barboura što su on i Vjesnikučinili. On je odgovorio da ništa nije bilo učinjeno; dasu gotovo svi čitatelji Vjesnika, budući su bilirazočarani Adventisti, izgubili interes i zaustavili svojepretplate; i da je tako novac bio gotovo iscrpljen.Moglo se je reći da je Vjesnik bio gotovo suspendiran.Ja sam mu rekao da umjesto da bude razočaran iodustane od djela s obzirom na njegovonovopronađeno svjetlo o Obnovi (jer kad smo se prviputa sreli, on je imao mnogo toga za naučiti od mene opunini Obnove, temeljeno na dostatnosti Otkupninedane za sve, kao što sam ja imao mnogo toga za

182

naučiti od njega što se tiče vremena), trebao biumjesto toga osjećati da je sada imao “dobre vijesti”za propovijedati, kakve nije imao nikada prije; i da binjegova revnost shodno tome trebala biti povećana. Uisto vrijeme, spoznaja činjenice da smo mi već bili urazdoblju Žetve dala mi je poticaj za širenjem Istinekakvog nisam nikada ranije imao. Stoga sam seodlučio na snažnu kampanju za Gospodina i Istinu.

POČETAK DJELAŽETVE

Odlučio sam prekinuti svoje staranje oko posla idati svoje vrijeme isto tako kao i moja sredstvavelikom djelu Žetve. U skladu s tim, poslao sam Gosp.Barbouru natrag kući s novcem i uputama da pripremiu sažetom knjižnom obliku Dobre Vijesti koje su dotada bila shvaćene, uključujući vremenska obilježja,dok sam ja zatvorio moj posao u Filadelfiji u pripremiza uključivanje u djelo, putujući i propovijedajući.

Tako je bila pripremljena mala knjiga sa 196stranica, s naslovom, Tri Svijeta, i premda nije bilaprva knjiga koja uči o mjeri Obnove, niti prva koja sebavi sa vremenskim proročanstvom, bila je, javjerujem, prva koja kombinira ideju o Obnovi savremenskim proročanstvom. Od prodaje ove knjige iiz mog novčanika, platili smo troškove našihputovanja. Nakon nekog vremena došao sam do idejeda dodamo još jednog Žeteoca, i poslao sam po Gosp.Patona, koji se je odmah odazvao i čiji su putnitroškovi bili pokriveni na isti način.

Zapažajući kako ljudi čini se brzo zaboravljaju onošto su čuli, postalo nam je očitim, da premda susastanci bili korisni u buđenju zanimanja, bio jepotreban mjesečnik za održavanje i razvijanje togzanimanja. Izgledalo je da je Gospodinova volja bilada bi se jedan od nas trebao negdje smjestiti i početiiznova redovno izdavanje Vjesnika Jutra. Ja sampredložio da Gosp. Barbour to učini, jer je on imaoiskustvo kao štampar, i mogao je to učiniti višeekonomično; dok Gosp. Paton i ja budemo nastaviliputovati i doprinositi stupcima tog časopisa kadanađemo priliku za to. Na prigovor da je pisaći strojsada bio prodan, i da nove pretplate koje budu došleneće moći održati izdavanje časopisa dugim, Ja samodgovorio da ću se ja pobrinuti za novac za kupnjupisaćeg stroja, itd., i ostaviti nekoliko stotina dolara ubanki na brigu Gosp. Barbouru, i da on trebaupravljati s time što je ekonomičnije moguće, dokćemo Gosp. Paton i ja nastaviti putovati. Činilo se daje to bila Gospodinova volja, i tako je bilonapravljeno.

Nakon toga, dok sam bio u obilasku NoveEngleske susreo sam Gosp. A. P. Adamsa, tada mladogMetodističkog svećenika, koji je postao dubokozainteresiran i prihvatio je poruku srdačno tijekomtjedna kada sam propovijedao u njegovoj skupštini.

Nakon toga sam ga upoznao sa malim okupljanjimazainteresiranih u susjednim gradovima, i pomogaodrugačije, kako sam mogao, radujući se u daljnjem,koji će, sa studijem, uskoro biti suradnikom na poljuŽetve. Nekako u to vrijeme, isto tako, bio sam jakoohrabren pristupanjem Gosp. A. D. Jonesa, koji je tadabio činovnik u mom poslu u Pittsburghu—mladomčovjeku od aktivnosti i obećavajućeg, koji se je uskororazvio u aktivnog i cijenjenog suradnika u djelu Žetve,i kojega se sjećaju neki od naših starijih čitatelja.Gosp. Jonesu je išlo dobro neko vrijeme; ali ambicijaili nešto drugo je na koncu dovelo do potpunogbrodoloma njegove vjere, i ostavilo nam bolnuilustraciju mudrosti Apostolovih riječi: “Ne budite,braćo moja, mnogi učitelji, znajući da ćemo biti strožesuđeni.” (Jak. 3:1 GBV)

REŠETATI KAO PŠENICU

“Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu.”(Luka 22:31)

Do tada je sve išlo glatko naprijed. Mi smo biliuvelike blagoslovljeni sa Istinom, ali ne i posebnoispitani u našoj ljubavi i vjernosti prema njoj. Ali sljetom 1878, paralelno vremenu raspeća našegGospodina i kada je izgovorio gornje riječi, rešetanjeje počelo i od tada se je nastavilo, i koje mora, prije ilikasnije, ispitati svakoga tko prima svjetlo SadašnjeIstine.

“Ne čudite se vatri među vama, koja vas tiže zavase kušanje, kao da vam se događa nešto neobično”;jer “vatra će provjeriti djelo svakoga”—da li je gradiosvoju vjeru površno sa drvom, sijenom i slamom,umjesto sa dragim kamenjem Božje otkrivene Istine ilida li ju je gradio na tonećem pijesku ljudskih teorija(Evolucija itd.) ili ju je gradio na čvrstoj stijeni,Otkupnini, jedinom sigurnom temelju, kojeg je Bogpružio. Oni koji budu gradili na toj Stijeni biti ćespašeni osobno, čak i ako su možda gradili nelogičnuvjeru, koju će “vatra” i potresanje ovog Dana kušnjesvrgnuti i potpuno proždrijeti. Ali oni koji su gradili nabilo kojem drugom temelju, bez obzira jesu li koristilidobre ili lose materijale, mogu biti sigurni u potpunikolaps. (Luka 6:4749; 1. Kor. 3:1115)

Cilj tog kušanja i rešetanja očito je da se izaberesve one čije su želje srca nesebične, koji su potpuno ibezuvjetno posvećeni Gospodinu; koji toliko žele daGospodinova volja bude izvršena, i čije je pouzdanje uNjegovu mudrost, Njegov put i Njegovu Riječi takoveliko, da odbijaju biti odvedeni od GospodinoveRiječi, bilo kroz mudrovanja drugih ili kroz svojeplanove i ideje. Takvi će u ovo vrijeme rešetanja bitiojačani i povećat će se njihova radost u Gospodinu injihova spoznaja o Njegovim planovima, čak i dok senjihova vjera kuša padanjem u zabludu tisuća posvudaoko njih. (Ps. 91:7)

183

Rešetanje je započelo: Odnosilo se na izjavu Sv.Pavla (1. Kor. 15:51,52), “svi nećemo usnuti, ali svićemo se preobraziti u trenu, u treptaju oka,” itd. Mismo se još uvijek držali ideje koju Adventisti, i zaistasvi Kršćani, drže, da će u jednom trenutku živi svecibiti iznenada i na čudesan način biti uzeti u tijelima nanebo, kako bi bili s Gospodinom. I sada nas je našepoznavanje s vremenskim proročanstvom vodilo dotoga da očekujemo to uznesenje svetih u vremenskomtrenutku u ovom Dobu paralelnom Gospodinovomuskrsnuću; jer mi smo već bili vidjeli mnogeparalelizme između Židovske i Krćanske rasporedbe, ito je činilo jedno od obilježja male knjige na koju smogore ukazali—Tri Svijeta.

Mi tada nismo uviđali kao sada (vidi STUDIJESVETOG PISMA, 3. Svez, 7 Poglavlje), da jeTravanj, 1878, označio vrijeme za početak uspostaveBožjeg Kraljevstva, proslavljenjem svih koji su većbili usnuli u Kristu; i da se “promjena” koju Sv. Pavaospominje u 1. Kor. 15:51 ima dogoditi u trenutku smrtisvih iz opisane klase, od tog datuma pa nadaljetijekom razdoblja Žetve, sve dok svi živući članovi(“noge”) tijela Kristovog ne budu bili promijenjeni uslavna duhovna bića. Međutim kada se, tog datuma,nije dogodilo ništa što smo mi mogli vidjeti, ponovnorazmatranje stvari mi je pokazalo da je naša pogreškaležala u očekivanju da vidimo sve žive svete kako suodjednom promijenjeni, i bez umiranja—pogrešnogledište kojega drži cijela Nominalna Crkva, koje mijoš nismo bili prepoznali kao zabludu i odbacili.

Naše sadašnje jasno gledište bilo je rezultatrazmatranja koje je tako bilo započeto. Uskoro samshvatio da u Apostolovim riječima, “svi nećemousnuti,” riječ usnuti nije sinonim za umrijeti, premdaje tako općenito shvaćena, nego da, baš naprotiv, izraz“usnuti” ovdje korišten predstavlja nesvjesnost; i daApostol želi da razumijemo da od izvjesnog vremenau Gospodinovoj prisutnosti, Njegovi sveti, premda ćesvi umrijeti kao ljudi (Ps. 82:6,7) ne budu ni natrenutak ostali besvjesni, nego da će u trenutkuumiranja biti “promijenjeni,” i primiti obećanoduhovno tijelo. Tokom cijelog ovog EvanđeoskogDoba, nakon umiranja je uslijedilo besvjesno stanje,“spavanje” To je zaista tako bilo sa svim pravimsvecima koji su “usnuli u Isusu,” sve do vremena kadaje On preuzeo službu Kralja (Otkr. 11:17), a što je bilokao što smo pokazali u proljeće 1878. Vidi STUDIJESVETOG PISMA, 2. Svez., str. 212219.

Ne samo da je kralj od tog datuma probudio uSvom obličju sve članove svog tijela, Crkve, koji suusnuli, nego da iz istog razloga (budući je došlovrijeme za uspostavljanje Kraljevstva) više nijeneophodno da “noge” ili posljednji preostali članoviidu na “spavanje,” ili u besvjesno stanje. Baš naprotiv,svaki koji sada, završava svoj zemaljski put, vjeran do

smrti, odmah će primiti Krunu Života, i budući jepromijenjen u trenutku, u treptaju oka, ne može uopćebiti rečeno da spava, ili da je u nesvjesnom stanju.Sada—1878—Otkrivenje 14:13 postaje primjenjivo:“Blago mrtvima koji od sada umiru u Gospodu.”

Stoga je to ponovno razmatranje bacilo daljnjesvjetlo na stazu i postalo dobrim razlogom zaohrabrenje dokazujući da nas Gospodin nastavljavoditi.

PORICANJE OTKUPNINE

Međutim dok nam je tako bilo pomognuto dadobijemo jasnija gledišta i svjetlije nade, i dok sam jamarljivo nastojao pomoći drugima, proljeće 1878pokazalo se daleko od blagoslova za Gosp. Barboura imnoge druge pod njegovim utjecajem. Odbacujućijasno, jednostavno riješenje gore predstavljeno,izgledalo je da Gosp. Barbour smatra da on nužnomora ustati s nečim novim da skrene pozornost sapromašaja uznesenja živih svetaca. Ali ajme, kako jeopasno da bilo tko osjeća preveliku odgovornost i dapokuša forsirati novo svjetlo! Na naše bolnoiznenađenje, Gosp. Barbour je uskoro nakon toganapisao članak u Vijesniku poričući učenje oPomirenju—poričući da je Kristova smrt bila Otkupnacijena za Adama i njegovu rasu, govoreći da smrtnašeg Gospodina ne bi mogla ništa više doprinijetiplaćanju kazne za Čovjekove grijehe nego bi tozabadanje igle kroz tijelo muhe i prouzrokujući danjena patnja i smrt bude smatrana od zemaljskogroditelja kao pravedna nadoknada za prekršajnjegovog dijeteta. Ja sam bio zapanjen; jer ja sampretpostavljao da je Gosp. Barbour imao jasnorazumijevanje Kristovog djela kao naše Žrtve za grijeh,našeg spremnog Otkupitelja, koji je radosno surađujućiu Božanskom Planu, dao sebe kao Otkupninu, iliodgovarajuću cijenu, da zadovolji kaznu za Adama, dabi Adam i svo njegovo potomstvo mogli u određenovrijeme biti oslobođeni od grijeha i smrti.

Doista je drugačija stvar bio spreman, svjestan, punljubavi prinos našeg Otkupitelja, u skladu sa Planomkojeg je osmislila Beskonačna Mudrost, od bijednekarikature o Otkupnini koju je ponudio Gosp. Barbouru svojem primjeru. Ili sam ja dao Gosp. Barbouruzaslugu za jasnija gledišta nego što ih je ikada imao, ilije inače on namjerno skinuo i odbacio SvadbenuHaljinu Kristove pravednosti. Ovo potonje je bilojedini zaključak koji je preostao; jer je on kasnijenaveo da je on prethodno bio priznavao Kristovu smrtkao čovjekovu Otkupninu.

Odmah sam napisao članak za Vijesnik kaoproturječje zabludi, pokazujući nužnost da “Jedanumre za sve,” “Pravedan za nepravedne”; da je Kristispunio sve to što je bilo zapisano; i da shodno tomeBog može biti pravedan i oprostiti i osloboditi

184

grešnika od iste one kazne koju mu je On pravednonametnuo. (Rim. 3:26) Također sam pisao Gosp.Patonu, skrećući mu pažnju na temeljni karakternapadnutih doktrina, i ističući da su vrijeme iokolnosti bili odgovarajući usporedbi o onome koji jeodbacio svadbenu haljinu kada je upravo trebaosudjelovati u svadbenoj svečanosti. (Mat. 22:1114)

Gosp.Paton je odgovorio da on nije vidio stvar utako snažnom svjetlu prije; jer Gosp. Barbour je imaosnažan, dogmatičan način predstavljanja stvari koji gaje s vremenom nadjačao. Pozvao sam ga, budući da jesada vidio važnost doctrine, da i on također napišečlanak za Vijesnik, koji će sa jasnim tonom datinjegovo svjedočanstvo također za dragocjenu krvKristovu. To je on i učinio. Ti su se članci pojavljivaliu Vijesniku od Srpnja do Prosinca, 1878.

“STRAŽARSKA KULA” ZAPOČINJE

Sada mi je postalo jasno da Gospodin ne bi želio dapomažem financijski, ili da sam na bilo koji načinpoistovjećen sa, bilo čime što bi utjecalo kontra natemeljno načelo naše svete religije. Prema tome,nakon veoma pažljivog iako uzaludnog napora uispravljanju pogrešnog, ja sam se u potpunostipovukao od Vijesnika Jutra, i od daljnjeg zajedništvasa Gosp. Barbourom. Ali smatrao sam da samopovlačenje nije bilo dovoljno da pokaže mojukonstantnu lojalnost našem Gospodinu i Otkupiteljučija je stvar bila nasilno napadnuta od pojedinca kojije bio u poziciji da zavede ovce—i na tom položaju,također, u velikoj mjeri zbog moje osobne pomoći iohrabrenja, kada sam mu vjerovao da je bio, u svojiskrenosti, prav pred Gospodinom. Prema tomerazumio sam da je bila Gospodinova volja dazapočnem drugi časopis, u kojemu standard Križatreba biti visoko uzdignut, doktrina o Otkupniniobranjena i Dobra Vijest o velikoj radosti objavljena ušto je moguće većoj mjeri.

Postupivši u skladu sa tim Gospodinovmvodstvom, prekinuo sam putovanje, i u Srpnju, 1879,pojavio se je prvi broj STRAŽARSKE KULE IGLASNIKA KRISTOVE PRISUTNOSTI. Od prve,bio je to poseban zagovornik Otkupnine; i, po milostiBožjoj, mi se nadamo da će to biti i do kraja.

Neko vrijeme smo imali veoma bolno iskustvo.Čitatelji STRAŽARSKE KULE i Vijesnika bili su isti;i od vremena kada je prvi započeo, i opskrba s novcems ove strane za Vijesnik prestala, Gosp. Barbour nijesamo povukao sa banke novac kojega sam ja uložio iodnosio se prema svemu što je bilo u njegovomvlasništvu kao prema svom vlastitom, nego je i izniona Urednika STRAŽARSKE KULE najgoru osobnuoptužbu, da spriječi STRAŽARSKU KULU i učenje oOtkupnini da ima odgovarajući utjecaj na čitatelje. To

je naravno prouzrokovalo podjelu, kao što takve stvariuvijek čine. Osobna zloupotreba, budući su je smatraliistinitom, imala je svoj namjenjeni učinak prigušivanjaprosudbi mnogih na temu Otkupnine; i mnogi su nasnapustili.

Ali Gospodin nam je nastavio pokazivati svojunaklonost, koju mi smatramo daleko vrednijom odnaklonosti cijelog svijeta. U to je vrijeme Gosp.Adams podržao gledišta Gosp. Barboura, i slično tomenapustio učenje o Otkupnini. I vjerodostojno našemtumačenju usporedbe o Svadbenoj Haljini, datom upravi čas, Gosp. Barbour i Gosp. Adams, budući subili odbacili Svadbenu Haljinu Kristove Pravednosti,otišli su iz svjetla u tamu svijeta u pogledu stvari kojesu jednom tako jasno shvaćali; naime, vrijeme i načinGospodinove prisutnosti; od tog vremena, pa nadalje,oni su očekivali Krista, u Proljeće ili Jesen, sve doproljeća 1892, što je bilo njihovo posljednjerazočarenje, barem koliko smo mi čuli.*

Tijekom tog iskušenja, ili mi bi zaista mogli reći,bitke za Kristovu stvar, mi smo imali gorljivu suradnjuGosp. Patona, koji je, sve do Ljeta 1881, bio cijenjenisuradnik i branitelj učenja o dolazećim blagoslovimakroz Krista, temeljenom na Otkpunini za sve datoj naKalvariji. Budući da je knjiga Tri Svijeta, već nekovrijeme bila van tiska, činilo se da je bilo potrebno ilidaljnje izdavanje ili nova knjiga koja bi pokrivala istaobilježja.

Gosp. Paton se složio pripremiti ju za tisak; i Gosp.Jones ponudio je platiti sve troškove što se tiče njenogtiskanja i uvezivanja i dati Gosp. Patonu onolikoprimjeraka knjige koliko ih on može prodati, kaonadoknadu za njegovo vrijeme utrošeno u pripremanjematerijala, pod uvjetom da se ja složim da jupristanem slobodno i velikodušno oglašavati uSTRAŽARSKOJ KULI. (Iz tog je razloga, vjerojatno,adresa Gosp. Jonesa bila, jedina spomenuta u našemoglasu.) On je dobro znao da će biti zahtijeva zaknjigu ako ju ja preporučim, i da će mu se njegoviizdaci sigurno vratiti s dobitkom (jer te se knjige neprodaju po tako vrlo niskim cijenama kao što minaplaćujemo za STUDIJE SVETOG PISMA). Ja senisam samo složio s time, nego sam pokrio osobnetroškove Gosp. Patona u povezanosti sa izdavanjem,kao i plaćanje dijela računa za štamparski stroj, nanjegov zahtjev.

DALJNJA REŠETANJA

Na kraju sam jedini ja bio u svakom smislu nafinancijskom gubitku u povezanosti sa knjigom, DanSviče, pisac i izdavač su oba bili financijski dobitnici,dok sam ja napravio sve oko uvođenja opetovaniihoglasa. Mi trebamo iznijeti ove pojedinosti zbog

*Gosp. Barbour je umro nekoliko godina nakon što se je ovaj članak po prvi puta pojavio u tisku.

185

izvjesnih krivih prikazivanja i jednostranih i pristranihizjava djela koja su kasnije bila izdana i proširena uobliku traktata od Gosp. Patona, koji je kasnije istotako postao zagovornikom “drugog Evanđelja,”kojemu Kristov Križ nije središte, i koje poriče da nasje On “iskupio svojom dragocjenom krvlju.” (Gal. 1:69) Gosp. Paton je kasnije izdao drugu knjigu, koja je,premda nazvana istim imenom kao ona koju sam jabio uveo, bila na drugom i lažnom temelju, koju ja nemogu i ne preporučam, nego koju smatram zavodećimmudrovanjem, koje ima tendenciju da potkopa cijelustrukturu Kršćanskog Sistema, ipak zadržavajućidovoljno istina koje smo jednom držali zajedničkimada ju učini ukusnom i opasnom za sve koji nisuukorijenjeni i utemeljeni na Stijeni Otkupnine.

Lažni temelj kojeg je ova kasnija knjiga Dan Svičeprestavio je stara poganska doktrina o Evoluciji,preimenovana, koja ne samo da poriče pad čovjeka,nego, kao posljedicu, svu potrebu za otkupiteljem.Ona je naprotiv tvrdila, da čovjek neće Otkupljenjem iObnovom izgubljenog stanja, nego naprednomevolucijom, ili razvojem, ustati iz nižeg stanja ukojemu je bio stvoren sve dok, sa svojim dobrimdjelima, na koncu ne dosegne Božansku prirodu.Gosp. Paton je tvrdio da je sam naš blagoslovljeniGospodin bio degradirani i nesavršeni čovjek, čije jedjelo na zemlji bilo da razapne tjelesnu prirodu (zakoju se je tvrdilo da ju On posjeduje), i da tako pokažesvim ljudima kako razapeti svoje tjelesne ili grešnesklonosti.

I mi ovdje zapažamo da je tama i izopačenje kojisu došli na cijeli svijet u njegovom palom, odbačenomstanju, i koji su bili još više pojačani Papinskimmakinacijama tijekom Mračnog Srednjeg Vijeka, kadaih se usporedi sa svjetlom znanja koje Bog dopušta dasada svijetli na svijet, postupno vodilo ljude dasmatraju sadašnje znanje kao samo dio procesaevolucije. To gledište, kao što smo mi pokazali uSTUDIJAMA SVETOG PISMA, 1. Svez., str. 162,iako prilično netočno, ipak je prigoda velikogpredskazanog otpadanja od vjere u Bibliju tijekomrazdoblja Žetve. (Ps. 91:7) I izgleda da je samonekolicina Kršćanskih ljudi dovoljno utemeljena uIstini kako bi bili u stanju održati se na kušnji ovog“zlog dana,” u kojemu će mnogi pasti, dok će se samonekolicina održati.

Mala povijest o tome kako je došlo do toga da seGosp. Paton okrene od nas i od Otkupnine da sesuprotstavi onome što je on jednom jasno shvaćao izastupao; je važna; jer to je postalo prigodom zadaljnje rešetanje, ili iskušavanje, čitateljaSTRAŽARSKE KULE (do tada u mnogo većembroju), zato što je Gosp. Paton bio poštovani brat i našsuradnik, i zbog toga što je kao putujući predstavnikSTRAŽARSKE KULE i njenih učenja (njegovi su

troškovi bili pokrivani dijelom od pretplata naSTRAŽARSKU KULU i njihovim obnavljanjima, istotako kao i mojim novcem), bio osobno poznat većembroju naših čitatelja nego sam Urednik. Dogodilo seovako:

Godine 1881, Gosp. Barbour, još uvijek izdavajućiVijesnik, i još uvijek nastojeći srušiti učenje oOtkupnini, saznavši da sam na propovjedničkomputovanju ja koristio sliku Tabernakula da ilustriramkako je Kristova žrtva bila predočena u žrtvamapredodžbenog Izraela, napisao je članak o Pomirenju,u kojem se prihvatio pokazati da su žrtve DanaPomirenja predočavale gotovo sve drugo nego ono štopredočavaju. Mogao sam lako vidjeti kroz obmanunjegove prezentacije, koja je učinila da junac i jaracpredočavaju jednu stvar u jednom retku i drugu stvar usvakom drugom retku u kojem je svaki bio spomenut.Međutim dobro sam znao da ljudi općenito nisu tolikoduboki mislioci , i da su s brigama života na sebi,previše naklonjeni prihvatiti naizgledno tumačenje,bez kritičkog ispitivanja riječi Svetig Pisma i njihovogkonteksta.

Nakon što sam razmišljao o cijeloj toj stvari,ponovno sam ispitao poglavlje. (3. Moj. 16) Međutimdok sam gledao nedosljednost tumačenja Gosp.Barboura, mogao sam jedino priznati da ga ja nerazumijem i da ne mogu dati povezano tumačenje kojebi odgovoralo svim detaljima koji su bili tako jasnonavedeni, i od kojih svako mora imati određenoznačenje. Što mogu učiniti? Oni koji čitaju i Vijesnik iSTRAŽARSKU KULU budu vjeronatno bili zavedeniako im se ne pomogne da iziđu iz te poteškoće; i samoreći da je Vijesnikovo tumačenje bilo nedosljednosamo po sebi, pa prema tome krivo tumačenje, bilo bipogrešno shvaćeno. Mnogi bi sigurno mislili da sam seja suprotstavio tom gledištu iz duha suparništva; jeruvijek ima ljudi kod kojih se sve svodi na osobnost,suparništvo i partijski duh, i takvi ne mogu razumjetidruge koji zauzimaju uzvišenije i plemenitije gledište,i koji uvijek razmišljaju o Istini i samo Istini, bezobzira na osobe.

“TABERNAKULSKE SJENE BOLJIH ŽRTAVA”

Otišao sam pred Gospodina s time, kao sa svakomkušnjom; rekao sam Mu kako mi se to činilo, kolikosam tjeskobno bio zabrinut za drage ove, koje suimajući apetite izoštrene Istinom bile samom svojomgleđu izložene Sotoninim prijevarama. Rekao sam Muda sam ja razumio da je On Pastir a ne ja, ali ja samtakođer znao da će Mu biti ugodno moje zanimanje zaovce i moja želja da budem Njegovim slugom i daobjavljujem Istinu, Put i Život njima; da sam seosjećao duboko dojmeno da ako dođe vrijeme zadopuštenje da lažno gledište prevari nedostojne,također isto tako mora bi Njegovo pravo vrijeme da

186

učini istinu o istoj temi jasnom, kako bi dostojni mogibiti u stanju održati se, a ne optasti od Istine.

Vjerujući da je došlo pravo vrijeme za ispravnorazumijevanje značenja Židovskih žrtava koje su sviKršćani smatrali da predočavaju “bolje žrtve,” ivjerujući da će Gospodin dati uvid čim ja dospijem ustav uma koji je najprikladniji za primanje svjetla, Jasam se molio s pouzdanjem da ću ako je došloGospodinovo pravo vrijeme, i ako je on spremanupotrijebiti me kao Svoj instrument da objavimporuku Njegovoj dragoj obitelji, biti u stanjuosloboditi moje srce i um od bilo koje predrasude kojabi mogla stajati na putu, i biti vođen Njegovim Duhomu ispravno razumijevanje.

Vjerujući da će molitva biti potvrdno uslišena,otišao sam idućeg jutra spreman da proučavam ipišem. Prijepodne sam proveo proučavajući tekst isvaki drugi Biblijski redak koji bi ga mogao rasvjetliti,posebno Poslanicu Hebrejima, i tražeći od Gospodinamudrost i vodstvo. Međutim nije došlo riješenje zakomplicirani odlomak. Poslijepodne i večer samproveo jednako, i cijeli idući dan. Sve sam drugozanemario, i pitao sam se zašto me Gospodin zadržavatako dugo. Ali trećeg dana, blizu podneva, cijela mi jestvar došla tako jasno kao podnevno sunce—takojasno i uvjerljivo i u skladu sa cijelim tenorom SvetogPisma, da ja nisam mogao dovesti u pitanje njenuispravnost; i nitko ju još nikada nije bio u stanjusrušiti. (Stvar je bila izdana u nekoliko izdanja uobliku pamfleta, pod naslovom, TABERNAKULSKESJENE BOLJIH ŽRTAVA, a može se nabaviti obratiteli se uredu STRAŽARSKE KULE u Brooklynu.)

Zatim sam razumio zašto me je Gospodin vodio kriješenju toliko polako i oprezno. Trebao sam posebnupripremu srca za puno cijenjenje svega što jesadržavalo; i bio sam time još sigurniji da to nije bilood moje vlastite mudrosti; jer da je bilo od mene, zaštoga ne bih dobio odmah? Otkrio sam da jerazumijevanje tog predmeta trebalo imati utjecaj nasve naše nade i gledišta svih istina—ne da je to oborilostare istine ili im proturječilo, nego da ih je, bašnaprotiv, postavilo sve u red i sklad, i izravnalo našemale čvorove i pletiva.

Na primjer, učenje o opravdanju Vjerom je uvijekbilo zbunjujućim manje ili više u mom umu—kao štoje bilo u svakom umu—s obzirom na učenje oposvećivanju, koje zahtjeva samo žrtvovanje i djela.To mi je sve odjednom postalo jasno i jednostavno; jerpredslike pokazuju da mi svi, kao grešnici, kao prvotrebamo Kristovu otkupnu žrtvu vrijednost koje simoramo pribaviti vjerom; da smo mi tako opravdani(računa nas se slobodnima od grijeha), kada mi vjeromprihvaćamo Kristovu žrtvu u našu korist i predajemose Bogu. Predslike isto tako pokazuju, da je jedinokada smo tako bili očišćenima u Božjim očima (našim

prihvaćanjem Kristovog dovršenog djela kao našeOtkupne žrtve, i pripisivanjem Kristove zasluge nanas) Bog spreman prihvatiti naš prinos i primiti naskao su žrtvovatelje s Kristom; i da će nam, ostanemo livjerni do kraja, slijedeći Njegove stope, biti ukazananaklonost sunasljedstva u kraljevstvu.

DALJNJE SVJETLO NA SVETO PISMO

Tada sam prvi puta

ovajistrazivacibiblijeuhrvatskoj.com/blog/wp-content/uploads/... · 2018. 5. 2. · 170 ovaj...

Documents