OSNOVE LIKOVNE KULTURE 1. Što je to likovna kultura?Cilj

likovne kulture je buđenje osjetljivosti za vizualnu stvarnost (svijet koji nas okružuje i u kojem živimo) i likovnu problematiku koja pripada području civilizacije ik u l t u r e . K u l t u r a j e o b l i k o v a n j e u n u t a r n j e g o s j e ć a j a s v i j e t a , a k u l t i v i r a t i z n a č i obratiti. Nekultura je neoblikovanost unutarnjeg svijeta. Nazivamo je divljom,nagonskom, neobrađenom, stihijskom. To je džungla. Kulturna osoba je osoba unutarnje ravnoteže u kojoj postoji sklad između misli, racija i osjećaja. Studiranje je pokušaj kultiviranja i ostvarenja te ravnoteže. Studij je gomilanje iskustva ineposrednog osjećaja stvarnosti. Gledati je nešto pasivno što nas nemora dirnuti, avidjeti je nešto aktivno nešto na što se moramo koncentrirati.

Djelatnosti koje suse bavile lik. kulturom su:

1. Povijest umjetnosti, 2. Kompozicija (usporedba), 3.Ikonografija, 4. Ikonologija i 5. Morfologija.

2. Likovni elementi – nabroji i opiši.

To su: točka, crta (linija), boja, ploha, površina, prostor i volumen. Psihičkiusklađivači tih elemenata su pak simetrija, ritam i proporcija.

a) točka

–najmanja likovna ;estica u grafičkom smislu to je najmanji grafički znak.M o ž e b i ti r a s p r š e n a , s a k u p l j e n a u k u p o v e . O n a j e t e m e l j n a l i k o v n a i o p ti č k a v r i j e d n o s t . T o č k o m m o ž e m o g r a d i r a ti , m o ž e m o j e v a r i r a ti i m e đ u s o b n o j e kombinirati, nizati vodoravno, okomito, dijagonalno, kružno ili slobodno. Po plohi ihmožemo pravolno ili nepravilno raspoređivati. Gušćim nizanjem točke dobivamotamnije, a rjeđim svjetlije dionice plohe.

b) crta

– osnovni likovni element crteža. Ona označava putanju kretanja točaka naplohi ili u prostoru. Određuje svijest djeteta i s njom je u odnosu – simbol, šaranje...djete vrši selekciju prema sadržajima u životu, svijest spoznaje svijet oko nas, pan a m t r e b a s e l e k c i j a d a o d a b e r e m o đ t o j e z a n a s z n a č a j n o . S l i n i j o m p o č i n j e i povijest umjetnosti. Nastaje kretanjem točke po površini, nastaje linearni i slikarskic r t e ž , m o ž e b i t i p o d j e l j e n a n a l i k o v n i k a r a k t e r ( p o k a z u j e s v o j u d e b l j i n u , isprekidanost, oštrinu. Geometrijska i sl. linija.

-GEOMETRIJSKA

- kretanje je određeno fiksnim točkama, racionalna je i mjerljiva

-SLOBODNA

- organska linija, prirodni tijek kretanja linije iz zgloba ruke

-POSEBNA

- koriste ju lik. umjetnici. KONTINUIRANA – ima slijed, prati sama sebe,racijonalan oblik, svjetlost ne proždire formu (renesansa – 14.,15.,16. st. Leonardoda Vinci ). DISKONTINUIRANA – ima prekide, izmjena jačeg i slabijeg, svjetlostsmanjuje vidljivost forme (barok – Rembrandt, efekt svjetlosti i sjene).

-OBRISNA

- vanjske granice oblika

-GRADBENA

- konstruktivna

-TEKSTURNA

- strukturna

c) boja

– frekvencija svjetlosti konu upija naše oko i odbija se od predmeta. Tople ihladne.

PROMARNE

– c r v e n a , ž u t a , p l a v a .

SEKUNDARNE

– m j e š a n j e d v i j u osnovnih boja u omjeru 2:2 nastaju sekundarne (boje drugog reda). Crvena +žuta= narančasta, žuta + plava= zelena, plava + crvena= ljubičasta.

TERCIJARNE

– m j e š a n j e j e d n e o s n o v n e i j e d n e s e k u n d a r n e b o j e u r a z l i č i t i m o m j e r i m a .

TERCIJARNE NEUTRALNE

boje. Osobine (izikalne činjenice – osobina svjetlosti,frekvencija, tvar za bojenje). Podjela boje prema Osvaldu: šarene (kromatske),nešarene (neutralne akromatske – siva, crna, bijela)

TONSKA SVOJSTVA

: ton je količina svjetla u boji.

AKROMATSKI TONOVI

– svi tonovi nastali miješanjem bijele i crne boje. To su svenijanse sive boje.

SVIJETLI KROMATSKI TONOVI

– čista boja se miješa s bijelom

ZAGASITI KROMATSKI TONOVI

– čista boja se miješa sa crnom

MUTNI KROMATSKI TONOVI

– miješanje čiste boje sa sivom

TERCIJARNI ČISTI I NEUTRALNI TONOVIDEGRADACIJA BOJE

– č i s t o j b o j i d o d a j u ć i c r n u i l i b i j e l u o d u z i m a m o n j e z i n u intenzivnost, jarkost i snagu. To oduzimanje nazivamo degradacija boje.

KONTRAST

– boje prema boji,

svijetlo-tamno, toplo-hladno, komplementarni

kontrast, simultani (istodobni)kontrast, kontrast kvalitete i kvantitete.

MIJEŠANJE BOJA

–mehaničko i optičko

d) ploha

– 2-dimenzionalna stvarnost, element koji ima dužinu i širinu. Nalazimo jeu plošnom i prostorno-plastičkom oblikovanju (slikarstvo, kiparstvo, arhitektura)

PODJELA PO OSNOVNIM SVOJSTVIMA:SAMOSTALNE PLOHE

– građ. likovi, slobodni likovi

FUNKCIONALNE ILI NESAMOSTALNE PLOHE

– zatvaraju neki volumen

e) površina

– vanjski izgled plohe.

Svojstva:

teksturalna (tekstura) – odnosi se na karakter površina. Teksturalne vrijednosti: glatko-sjajno, glatko-nesjajno (mat), hrapavo-sjajno, hrapavo-nesjajnatekstura. Frakturalna (fraktura) – označava različite lik – tehn. postupke obradepovršine lik. djela. U slikarstvu potez kista i slojevito nanošenje boje na podlogu(lazurni namaz). U kiparstvu udarci dlijeta, način modeliranja prstima (glina,glinamol, plastelin).

f) volumen

– obujam ili zapremnina nekog tijela u prostoru. 3-dimenzijonalan –širina, visina, dužina. Može biti šupalj i sadržavati prostor unutar sebe. A volumenkoji ne sadrži prostor unutar sebe nazivamo masom (kamen, grumen gline i sl).

g) prostor

– stvarnost u kojoj se krećemo i u kojoj živimo. 3-dimenzije. Za kretanjekroz prostor je potrebno vrijeme, ono je njegova 4-ta dimenzija. Osnovna svojstva:UNUTARNJI PROSTOR (

INTERIJER

) I VANJSKI PROSTOR (

EKSTERIJER

).

3. Likovno kompozicijski elementi (psihički regulatori) – ritam, simetrija,proporcija -> nabroji i opiši.a) ritam

– temeljna funk. – kretanje, izmjena elemenata u kretanju. Kontinuiraniritam – slijed elemenata je neopterećen. Diskontinuirani – poremećaj stabilne izmjene.

b) simetrija

– osjećaj za preklapanje materijalnih elemenata. Podjela premakoličinama vrijednosti s obje strane ravnoteže: simetrička r. – zrcalna simetrija, translacija, rotacija, asimetrična ravnoteža i optička ravnoteža – u lik. izražavanju.

c) proporcija

– priroda je proporcirala oblike da bi funkionirali. To je odnos količineu cjelini. Omjer, odnos jedne količine prema drugoj.

d) kontrast –

suprotstavljanje likovnim elementima – svijetlo-tamno, toplo-hladno)

e) dominacija

– jedan element istaknut, naglašen i dominira lik. kompozicijom

4. Kako se gleda slika, građevina, kultura i grafika?

a) stilsko razdobljeb)tehnikac)pristup lik. djelu (slika, kip, građevina)d) kompozicija (2-D, 3-D, ...)e) ukupnost dojma- na crtežu se analizira karakter linije. Na slici odnos tona i boje, da li je kompozicijastatična ili dinamična, subjektivan osjećaj. Kip – da li je reljef, plastika, mobil. Arhitektura – sagledavanje oko nje.

5. Crtačke tehnike – nabroji i karakteristike.

To su: olovka, kreda, ugljen, kemijska olovka, flomaster, tuš-pero, tuš-drvce, tuš-kist, tuš-trska, lavirani tuš.

a) olovka

– precizni instrument, može izraziti sve – čiste linije, oštrinu linije i r e g i s t a r t o n s k i h v r i j e d n o s t i ( s v e n i j a n s e – s j e n č a n j e m ) . P o g o d n a z a p r e c i z n u opservaciju.

b) ugljen

– prah, nema preciznosti linije u toj mjeri, linija je baršunasta. Pogodanza velike tonske mase, za efekt svjetlosti i sjene.

c) pero

– na stredini prorezano, sadrži elemente snažne linije i profinjene linije,djeca ga vole jer se igraju tankim i debelim linijama.

6 . S l i k a r s k e t e h n i k e – n a b r o j i i k a r a k t e r i s t i k e ( t e h n i k e p l o š n o g oblikovanja)

To su: pastel, akvarel, tempera, ulje, mozaik, vitraj, gvaš, kolaž, freska, tapiserija,batik.

INDIVIDUALNE TEHNIKE:a) akvarel

– mekana transparentnost, prozirnost kroz bjelinu i lazurni namaz. tehnike: mokro na suho – čisti prijelazi, mokro na mokro – prelijevanje.

b) tempera

– pokrivna tehnika

PRIMJENJENE TEHNIKE:a) mozaik

– tehnika organiziranja kamenčića ili stakalaca u organiziranu cjelinu,kompozicijsku sliku, vibrira u prostoru svjetlosnim cakljenjem.

b) vitraj

– reflektiranje svjetlosti, obojena stakalca organizirana u olovne spojnice,spada u sakralne umjetnosti. Efekt mistične svjetlosti koja iz vanjske prelazi u tuunutrašnju, pa ostaavlja dojam mistike (najznačajniji – San Vitall u Ravieni).

7. Kiparske tehnike (skulturalne tehnike)

To su: glina, drvo, kamen, bronca, pečena glina ili terakota, suvremeni materijali:pleksiglas, željezo, čelik, različite kombinacije materijala.

a) glina

– sjeme buduće skulpture (elementarni materijal). Davanje i oduzimanjegline, podoban materijal za dječiji izraz. (modelira se)

b) bronca

– n a s t a j e i z m o d e l i r a n j a g l i n e . U p i j a i i s i j a v a s v j e t l o s t . D i n a m i č n e površine. To je najslikarskiji slikarski materijal. Efekt svjetlosti i sjene. Bronca i kamen – javna plastika.

c) kamen

– čist, otporan, ne upija svjetlost, kleše se, nema korekcija, u njemu semože materijalizirati, više odgovara tipovima uma, intelektualna disciplina.

d) drvo

– rezbari se, tvrdi materijal, traži snagu i energiju crteža, ima plemenitu itoplu boju.

e) terakota

– intimna plastika, za intimne prostore.

8. Grafičke tehnike – podjela prema matrici (podlozi na kojoj se otiskuje)

To su: a)

tehnika visokog tiska

– su tehnike grafičkog oblikovanja u kojima sucrteži (tj oblici) koje želimo oslikati na papir na povišenim djelovima klišeja, dok sum e đ u p r o s t o r i c r t e ž a u d u b l j e n i u p l o č u k o j a s l u ž i k a o m a t r i c a s k o j e s e v r š i otiskivanje. To su: drvorez, linorez, gipsorez, kartonski tisak. b)

duboki tisak

–tehnika u kojoj se crtež urezuje u ploču i otiskuje iz udubljenih mjesta matrica ukoju se unosi tiskarska boja. Matrice se izrađuju na ploči od bakra, mjedi ili cinka.

Grafika je linijama, tonovima i polutonovima, iluzija volumena i prostora. Zbog toga je najsličniji slikarstvu. Tu spadaju: bakrorez, bakropis (tehnika crnog ili tvrdogv o s k a i t e h n i k a m e k o g v o s k a ) , a k v i n t a ( d a n a s n a j r a š i r e n i j a ) , m e z z o t i n t a . c )

tehnika plošnog tiska

– matrica s koje se otiskuje grafički list u plošnom tiskuostaje ravna. Tu spadaju:

litografija

– matrica je kamen, crta se litografskomk r e d o m i l i l i t o g r a f s k i m t u š e m . I

monotopija

– n a p o s v e r a v n o j , c i n č a n o j , aluminijskoj ili ploči od plastičnih masa izrađuje se kistom crtež ili slika uljanimbojama ili tempera-bojama uz dodatak glicerina. Zatim se pod pritiskom otisne napapir. d)

tehnika protisnog ili propusnog tiska

– princip otiskivanja u toj tehnici je taj da kroz svilu (sito) odnosno njezine otvore protiskujemo boju na papir, platno,lim, drvo, staklo. Tu spada:

sitnotisak (serigrafija)

:

sitnošablone

-> rezanašablona, crtana šablona i fotošablona.

9. Podjela skulture prema stupnju plastičnosti?

Koliko je volumenizirana u prostoru i koliki je obujam plastike. Tu spadaju: statua,reljef, mobil.

a) statua

– puna, samostalna, plastična forma u prostoru, možemo je sagledati usvim smjerovima. Npr. Ban Jelačić

b) reljef

– vezan za podlogu, nije saglediv sa svih strana. Npr. Sv. Trojstvo. Vrstereljefa: uleknuti (koji nastaje urezivanjem, utiskivanjem, klesanjemi udubljivanjemu plohi. Izbočenja nema.), niski (na kojem volumen neznatno ulazi u prostor, aprostor samo plitko ulazi u volumen. Izbočenja na plohi su niska.) i visoki (gdje suoblici već gotovo nezavisni od podloge, ali se ipak za nju drže nekim svojim djelom.Volumen jako izlazi u prostor, prostor veoma prodire u volumen, a izbočenja su vrlovelika).

c) mobil

– konstrukija, pokretna plastika u prostoru.

10. Arhitektura – što je to?

Konstrutivni elementi arhitekture – STUB i STUP (kružni presjek nsača), ZIDOVI (bočne granice), SVODOVI (gornja granica). KONSTRUKCIJA – odnos tereta i nosača(stub, stup, zid) Je organizacija šupljine prostora vanjskim plaštom i konstrukcijom, s time da je ufunkciji. Također je to i umjeće građenja u različitim materijalima (kamen, cigla,staklo). Funkcionalnost je temeljna razlika od slikarstva, grafike ili kipa koji su jedinstveni i samostojeći. Djelimo ih prema funkciji na: sakralna – služi crkvenomo b r e d u , u f u n k c i j i d u h o v n o g s a d r ž a j a , p r o f a n a – u f u n k c i j i n o r m a l n o g ž i v o t a . Elementi arhitekture: tlocrt (vertikalna projekcija na plošnu, tj plan arhitekturskecjeline gledan odozgora) i bokocrt (horizontalna projekcija na površinu, gledana sas t r a n e ) . P o v i j e s t a r h i t e k t u r e j e p o v i j e s t n o s a č a i t e r e t a . T i p o v i g r a đ e v i n a –C E N T R A L N I T I P i U Z D U Ž N I ( l o n g i t u d i n a l n i ) . A r h i t e k t u r a s e d i j e l i n a p r o f a n u i sakralnu arhitekturu. Čita se preko nacrta (tlocrt, bokocrt).

11. Što je to konstrukcija?

Je vanjski plan, šupljina, odnos između nosača i tereta, sile i protusile (u prostoru). Teret je na nosaču i pritišće ga. Prema tipu građevina: logitusinalne(uzdužnegrađevine) i centralni tip građevina (gornja granica kupola).

12. Štoje svod? Nabroji.

Je gornja kružna granica prostora.Podjela:

bačvasti svod

– teret se raspodjeljuje na 2 točke, u obliku poluvaljka ilinapola prerezane bačve i

križni svod

– teret se raspodjeljuje na 4 točke,snopovlje, križanje 2 bačvastih svodova, dizanje u visinu – duhovno lebdenje,nosači – stup i stub.

Stub

– pravokutni presjek,

stup

– kružni presjek.

13. Što je strop?

Je ravna gornja granica prostora.

14. Objasni tlocrt i bokocrt. (crtačke tehnike na plohu)Tlocrt

– vertikalna projekcija na plošnu, tj plan arhitekturske cjeline gledanodozgora.

Bokocrt

- horizontalna projekcija na površinu, gledana sa strane.

URBANIZAM

– organizacija grada sa svim sadržajima i funkcijama koje grad ima(industrijski dio, trgovački centri...