osnove agroekonomike

Agronomski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Interni materijali za predmet

OSNOVE AGROEKONOMIKEpriredio doc. dr. sc. IVO GRGI

Zagreb, studeni 2010. 1

Predmet Osnove agroekonomike sluaju polaznici preddiplomskih studija Agroekologija, Animalne znanosti, Biljne znanosti, Hortikultura i Zatita Bilja na Sveuilitu u Zagrebu Agronomskom fakultetu. U izvoenju nastave sudjeluje nastavnici i suradnici i to: prof.dr. sc. urica utini, prof. dr. sc. Vjekoslav Par, doc. dr. sc. Marija Cerjak, doc. dr. sc. Ivo Grgi, dr. sc. Ornella Miku, dr. sc. Lari Hadelan, Nataa Bokan prof. te eljka Mesi, dipl. ing. Ovaj materijal pokriva nastavni program predmeta Osnove agroekonomike i slui samo za internu uporabu tj. polaznicima navedenih studija. Iako u nekim dijelovima dolazi do preklapanja odnosno do ponavljanja pojedinih pojmova i njihovih pojanjenja, to e se u narednom razdoblju izbjei, materijali e posluiti svojoj svrsi, a za pojedine dijelove u biljeci na dnu stranice su navedeni prireivai priloga. Zahvala svim nastavnicima i suradnicima na prilozima, a posebno hvala dosadanjem koordinatoru predmeta prof. dr. sc. Titu imbreku.

Koordinator Predmeta doc. dr. Ivo Grgi

1

I PARCIJALNI ISPIT............................................................................................................ 1MAKROEKONOMIKA .......................................................................................................................... 1 Uvod ................................................................................................................................................... 2 O nazivu predmeta .............................................................................................................................. 2 Definicija ekonomije/ekonomike ........................................................................................................ 2 Makroekonomika - Mikroekonomika.................................................................................................. 4 Definicija agronomije .......................................................................................................................... 4 Definicija poljoprivredne ekonomike .................................................................................................. 4 Metode ................................................................................................................................................ 5 Postupak u znanstvenom istraivanju .................................................................................................. 7 Izvori podataka .................................................................................................................................... 7 Stupice u ekonomskom rezoniranju .................................................................................................... 8 Post-Hoc greka (Post-hoc ergo proper hoc - Poslije ovoga, dakle zbog ovog). .......................... 8 Nesigurnost u ekonomskom ivotu i korist od ekonomike ................................................................. 9 Pozitivna i normativna ekonomika .................................................................................................... 10 Ekonomika i drava ........................................................................................................................... 10 Ekonomski proces i ciljevi ................................................................................................................ 11 Temeljni problemi ekonomske organizacije .......................................................................................... 13 A. Problemi ekonomske organizacije ................................................................................................ 13 B. Tehnoloke mogunosti drutva ................................................................................................... 24 Trita i naredbe u suvremenom gospodarstvu ...................................................................................... 32 A. Kako trita rjeavaju osnovne ekonomske probeme ................................................................... 33 B. Ekonomska uloga drave .............................................................................................................. 37 C. Specijalizacija, novac i kapital ................................................................................................. 41 Sastojci ponude i potranje .................................................................................................................... 45 Literatura ................................................................................................................................................ 67 Metode u agroekonomskim istraivanjima ............................................................................................ 68 Uvod .................................................................................................................................................. 68 Analiza vremenskih serija u poljoprivredi i projekcija njihovih kretanja.......................................... 68 Vremenski niz ........................................................................................................................................ 68 Indeksi ............................................................................................................................................... 72 Pomini prosjeci ................................................................................................................................ 74 Trend ................................................................................................................................................. 74 Stopa promjene .................................................................................................................................. 76 Analiza posjedovne strukture po Lorenzu .............................................................................................. 78 MIKROEKONOMIKA .......................................................................................................................... 79 Temeljna mikroekonomska pitanja ........................................................................................................ 80 Ekonomija .............................................................................................................................................. 82 Izbor izmeu alternativa ili trgovina ciljevima .................................................................................. 82 Racionalni izbor ili analiza trokova i koristi .................................................................................... 82 Predmet izuavanja ekonomije .......................................................................................................... 82 Mikroekonomija ................................................................................................................................ 83 Makroekonomija ............................................................................................................................... 83 Metode (tehnike) u agrarnoj ekonomici ............................................................................................ 84 Modeli u ekonomiji ........................................................................................................................... 84 Izvori podataka u agrarnoj ekonomici ............................................................................................... 85 Predmet, zadaa i cilj mikroekonomike (prema A. Marshallu, . Babiu, Turku i Samuelsonu) ..... 86 Ekonomsko miljenje (s primjerima primjene) ................................................................................ 86 Ekonomski zakoni ............................................................................................................................. 87 Proizvodni initelji i njihova meuovisnost ...................................................................................... 87 Teorija proizvodnje ................................................................................................................................ 90 Funkcija proizvodnje ......................................................................................................................... 90 Dodatak mikroekonomici ....................................................................................................................... 96 Ponuda i potranja ............................................................................................................................. 96 Pojam elastinosti ............................................................................................................................ 101 Teorija proizvodnje ......................................................................................................................... 104

1

Rezultati poslovanja ........................................................................................................................ 107 Temeljna financijska izvjea ......................................................................................................... 112 Mjerila uspjenosti poslovanja ........................................................................................................ 114 Investicijska analiza ........................................................................................................................ 117

II PACIJALNI ISPIT.......................................................................................................... 118MARKETING...................................................................................................................................... 118 Marketing i izravna prodaja seljakih proizvoda ................................................................................. 119 to je marketing? ............................................................................................................................. 119 Marketinki ciljevi........................................................................................................................... 120 Analiza trita.................................................................................................................................. 121 Marketinka strategija ..................................................................................................................... 126 Podjela trita na odsjeke i pozicioniranje proizvoda ............................................................... 126 Marketinki instrumenti .................................................................................................................. 129 Politika proizvoda....................................................................................................................... 129 Cjenovna politika ....................................................................................................................... 134 Politika distribucije ..................................................................................................................... 136 Komunikacijska politika ............................................................................................................. 145 SOCIOLOGIJA I DRUTVO.............................................................................................................. 152 Odreivanje pojma ruralnosti ............................................................................................................... 153 Ruralnost i ostali opisi veih zemljinih povrina ........................................................................... 159 Prijedlog i obrana nove definicije.................................................................................................... 160 Zakljuak ......................................................................................................................................... 161 Literatura ......................................................................................................................................... 161 Selo i seljatvo izmeu narodnog i urbanog drutva ............................................................................ 163 Seljatvo i seljaka kultura-mogua definiranje .............................................................................. 163 Sukobljavanje i proimanje tradicionalne narodne kulture sela i masovne industrijalizirane kulture grada ......................................................................................................................................................... 165 Mrea drutvenih i kulturnih institucija u selu, njihovo djelovanje i problemi ............................... 168 Transformacija slobodnog vremena u selu i njeni mediji ................................................................ 170 Zakljuna napomena ....................................................................................................................... 172 Literatura i izvori podataka ............................................................................................................. 173 Pristup socijalnoj strukturi sela ............................................................................................................ 174 Definiranje sela ............................................................................................................................... 174 Seosko, seljako i poljoprivredno stanovnitvo .............................................................................. 175 Pristup problemu socijalne strukture ............................................................................................... 177 Da li je seljatvo u socijalizm klasa? ............................................................................................... 179 Drutveno-ekonomska slojevitost seoskog stanovnitva ................................................................. 180 Napomena na kraju.......................................................................................................................... 182 Od sela u kojem ive samo seljaci do sela bez seljaka .................................................................... 183 Peomjene u agrarnoj strukturi ......................................................................................................... 186 Odumiranje seoskih naselja i feminizacija i senilizacija ................................................................. 189 Promjene u materijalnoj i duhovnoj kulturi ..................................................................................... 190 Odabrana literatura .......................................................................................................................... 195 Crtice iz predavanja ......................................................................................................................... 196

2

I PARCIJALNI ISPIT MAKROEKONOMIKA

1

Uvod1 O nazivu predmeta Rijetko koje podruje ili nastavni predmet koji u svakodnevnoj upotrebi i u strunoj literaturi ima toliko razliitih naziva koji ustvari znae isto. Primjerice, razlika izmeu naziva Ekonomika poljoprivrede (koji se javlja u sadanjim nastavnim planovima) i naziva Poljoprivredna ekonomika je vie jezine prirode, a manje ili nikako ukazuje na prevagu ekonomskih odnosno agronomskih sadraja u njoj. Uz te nazive nailazimo na nazive kao to su to Ekonomika agrara ili Agrarna ekonomika, (katkad skraeno Agroekonomika). Ti se nazivi mogu opravdati time to je i jedan i drugi tueg podrijetla, pa se lake izraavaju i piu. Treba istai da se naziv ekonomija (kasnije se javlja naziv ekonomika) javlja u Staroj Grkoj u znaenju: Oikos= kua i nomos=zakoni odnosno oikonomias to bi znailo upravljanje kuom odnosno gospodarstvom, u suvremenom smislu privreda, gospodarstvo ali i znanost. Rije agronomija isto proizlazi iz grke rijei ager=polje i nomos=zakoni tj. obraivanje polja odnosno sada znanost o poljoprivredi. U anglosaksonskom govornom podruju susreemo takoer vie naziva, uglavnom dva i to: Economics of Agriculture i Agricultural Economics. U francuskom govornom podruju L Economic agraire, a u njemakom Agroekonomie. Istaknimo da je naziv Poljoprivredna ekonomika odnosno Agrarna ekonomika vie u duhu hrvatskog jezika. Poljoprivredna ekonomika je primijenjena znanstvena disciplina, koja po svom sadraju i metodama obuhvaa meugranino podruje izmeu ekonomije (ekonomike), kao drutvenoekonomske znanosti, i agronomije kao prirodne -biotehnike znanosti. Bavi se prouavanjem agrarne strukture s gospodarskog gledita kao i ekonomskim initeljima koji utjeu na promjene agrarne strukture. Pod agrarnom strukturom se podrazumijevaju u irem smislu proizvodni i drutveno-gospodarski odnosi i initelji u poljoprivredi (i srodnim podrujima). Pojam strukture (ili sastava) se moe podrobnije odnositi na neka posebna obiljeja, kao to je to npr. vlasnika struktura u poljoprivredi (privatno-dravno, ili obiteljska gospodarstvapoljoprivredne tvrtke), moe biti zemljina struktura (prema veliini npr. povrine kojom se poljoprivrednici/gospodarstvo koriste), drutveno-gospodarska struktura (prema zaposlenosti i/ili izvorima prihoda), obrazovna struktura (prema stupnju naobrazbe, vrsti zavrene kole npr. lanova poljoprivrednog gospodarstva, itd). Definicija ekonomije/ekonomike Ekonomika poljoprivrede ili Poljoprivredna (agrarna) ekonomika je mlada znanstvena disciplina, premda prvi zapisi koji se odnose na to znanstveno podruje datiraju vie od dva tisuljea. Sve do 18. stoljea agrarna ekonomika se nalazi izmeu humanistikog i znanstvenog pristupa. Kao znanstvena disciplina u svjetskim razmjerima javlja se koncem 18. stoljea, a u nas koncem 19. stoljea. Poeci same ekonomike, koja je u odreenom smislu osnova agrarne ekonomike, javljaju se do prije neto vie od dva stoljea, kada je Adam Smith, engleski ekonomist 1776. godine objavio knjigu Bogatstvo naroda. Razvitkom ekonomike poljoprivrede kao znanstvene discipline sve se vie razvijaju posebne metode, s novim instrumentarijem, primjene matematiko-statistikih metoda, daljnjom specijalizacijom u vie posebnih podruja unutar same discipline. Upotreba poljoprivredne ekonomike oblikovana je promjenom gospodarskih prilika i1

Prof. dr. sc. Tito imbrek

2

ukupnim gospodarstvom, kao i razvitkom ekonomije i agronomije, kao znanstvenih disciplina. Kao znanstvena disciplina postaje preciznija kao analitiko sredstvo i uspjenija u rjeavanju praktikih problema ekonomike i organizacije te upravljanja u podruju poljoprivrede. Kao znanstvena disciplina ekonomija je stara oko dva stoljea. Godine 1776. Adam Smith je objavio knjigu Bogatstvo naroda. Pokret za politikim slobodama od tiranije europskih monarhija pojavio se usporedo s pokuajima za oslobaanjem cijena i nadnica od strogo nadzirane dravne regulative. Adam Smith je pokazao da je sustav cijena i trita u stanju koordinirati ljude i poduzea bez ikakvog upravljanja. Gotovo stoljee kasnije, kada kapitalistika poduzea u cestogradnji, tekstilnoj industriji i drugim sektorima poinju iriti svoj utjecaj u mnogim podrujima svijeta, javlja se snana kritika kapitalizma. Karl Marx je najavio da e kapitalizam propasti vrlo brzo zbog gospodarske depresije i da e drave uvesti socijalizam. Tijekom vie od jednog stoljea od tada jedna treina svjetskog puanstva je ivjela u zemljama u kojima je Marx-ova doktrina bila ekonomski vjeronauk. Devedesetih godina XIX. stoljea i tridesetih godina ovog stoljea izgledalo je da e se predvianja Marxa ostvariti.2 Duboka depresija 30-tih godina postavlja pred intelektualce odnosno znanstvenike pitanje odranja privatno-vlasnikog i poduzetnikog kapitalizma, esto nazivanog liberalnog. Tada se javlja John Maynard Keynes s knjigom: Opa teorija zaposlenosti, kamata i novca (1936.), to je znailo novi pristup ekonomici, odnosno znailo vei utjecaj drave preko monetarne i novane politike kako bi se sprijeio pogubni utjecaj poslovnih ciklusa. Smith, Marx i Keynes su bili trojica od mnogih mislitelja, koji su oblikovali ekonomiku i uinili je vitalnom kakva je i sada. U 80 - 90 im godinama ovog stoljea sada bive i socijalistike/komunistike- istone zemlje otkrivaju mo trita za ostvarenjem brzih tehnolokih promjena i porasta standarda. Naime, dramatinim zbivanjima na Istoku godine 1989. i dalje revolucionarnim je promjenama odbaen mehanizam sredinjeg planiranja i ostavljeno trinim silama da, uvjetno reeno, slobodno djeluju o emu e biti vie rijei kasnije. Javlja se pojam zemlje u tranziciji, u koje ulazi i Hrvatska. Te zemlje tim promjenama susreu se sa znatnim i specifinim tekoama, kao posljedice kako stupnja njihovog gospodarskog razvoja te naslijea iz prolosti tako i problemima naina i putova pretvorbe. Aktualno su njihove prilagodbe gospodarske strukture povezane sa zahtjevom odnosno eljom za prikljuenje Europskoj uniji. Ekonomija rjeava pitanja to (koja dobra) proizvesti, kako proizvesti i za koga. Ima nekoliko definicija ekonomije koje esto naznaujemo kako slijedi: Ekonomija je prouavanje onih djelatnosti koje ukljuuju proizvodnju i razmjenu dobara. Ekonomija analizira promjene u gospodarstvu - tendencije cijena, proizvodnje, nezaposlenosti i vanjske trgovine. Kada su ti fenomeni ve poznati, ekonomija pomae da se kreira politika odnosno donesu mjere kojima drava unapreuje gospodarstvo. Ekonomija je znanost izbora - odluka. Ona prouava naine kako proizvoai trebaju rabiti ograniene proizvodne resurse (kao to su npr. zemljite, rad, oprema, tehnologija odnosno znanje), da bi proizveli razliita dobra (kao npr. penica, goveda, kaputi, ceste, oruje) kao i raspodjelili ta dobra (razliitim) lanovima drutva za njihovu potronju. Ekonomija prouava trgovinu izmeu drava. Pomae objasniti zato drave izvoze neka dobra a druga uvoze i istrauje, glede toga, uinke ekonomskih zapreka pojedinih drava.2

P.Samuelson i W.Nordhaus (1)

3

Ekonomija prouava novac, bankarstvo, kapital i bogatstvo. Sve su te definicije dobre i ukoliko ih poveemo dobiti emo jednu zajedniku koja glasi3 Ekonomija prouava na koji nain neko drutvo moe - rabei oskudne resurse -proizvoditi razliita dobra i raspodjeljivati ih razliitim skupinama (tog) drutva. Makroekonomika - Mikroekonomika Makroekonomika prouava funkcioniranje gospodarstva (ekonomije) u cjelini dok mikroekonomika analizira ponaanje pojedinanih dijelova gospodarstva, kao npr. razliite industrijske tvrtke i pojedina poduzea razliitih djelatnosti, kuanstva, a u poljoprivredi i obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Tako se mikro-agroekonomika npr. bavi podrujem koje se moe openito nazvati uprava poljoprivrednog gospodarstva, a makroagroekonomika podrujem poljoprivredne politike. Definicija agronomije Agronomija je znanstvena podloga poljoprivrede. Agronomija se kao prirodna znanost koristi rezultatima biolokih, tehnikih, kemijskih i fizikih znanosti ali i ekonomsko-organizacijskih znanosti sa svrhom proizvodnje i usluga u poljoprivredi. Agronomiju se moe definirati i kao znanost o obraivanju zemlje, uzgoju bilja i stoke (agroekologija, botanika, zoologija). Agronomija obuhvaa grane ratarstvo, stoarstvo, voarstvo, vinogradarstvo, vrtlarstvo, ekonomiku i srodne discipline/djelatnosti (mehanizacija, melioracije, zatita, hranidba itd.). Danas se sve vie javlja skupni pojam agrokompleks ili agroindustrijski kompleks, (u anglosaksonskoj literaturi agrobusiness), kao zajednitvo proizvodnje, prerade, prometa i plasmana (p+p+p+p). Stoga i ekonomisti odnosno agroekonomisti sve vie prouavaju, ne samo ekonomiku proizvodnje ve, i ekonomiku agrokompleksa. ( U irem smislu u agrokompleks ulaze i djelatnosti iz tkz. institucijske podrke poljoprivredi, od upravnih i strunih slubi do obrazovanja i znanosti za poljoprivredu. Definicija poljoprivredne ekonomike Poljoprivredna ekonomika (Agrarna ekonomika) se moe definirati kao znanstvena disciplina, koja primjenjuje ekonomska naela i kvantitativne metode u rjeavanju problema u poljoprivredi na makro i mikro razini. Po svom osnovnom sadraju obuhvaa agrarnu politiku, njezine ciljeve i mjere (makro pristup) i ekonomiku i organizaciju odnosno upravu poljoprivrednog gospodarstva (farm management), poduzea odnosno tvrtki (mikro pristup), tu je ukljuen i marketing u poljoprivredi. Postoje i druge (sline) definicije kao npr. ova vie opisna: Poljoprivredna ekonomika se moe definirati kao primijenjena znanost koja se bavi pitanjem kako ljudi s obzirom na tehniko znanje i oskudne prirodne resurse, kao to je zemljite, rad i kapital te upravljanje, odabiru nain proizvodnje hrane i vlakana te ih distribuiraju potroaima tijekom vremena.4 Agrarna ekonomika upotrebljava metode i ekonomsku teoriju da bi se pronali zadani odgovori na pitanja i rijeili problemi poljoprivrede (i agrokompleksa).5 H a l c r o w 6 definira poljoprivredu (Agriculture) kao vrstu industrije, koja pokriva organizaciju resursa kao to je to zemljite, kapital (u irokom mnotvu oblika), rad i upravljanje za proizvodnju i marketing hrane i vlakana. Znai, govori se o ekonomici3 4

P.Samuelson i W.Northaus (1) G.L.Cramer i C.W.Jensen (2) 5 Polovica svjetskog puanstva je danas ukljuena u djelatnost izravne proizvodnje hrane. Visokorazvijene zemlje u svojim poljoprivredama imaju ukljueno relativno mali broj ljudi, ali je zato u dopunskoj djelatnosti povezano s poljoprivrednim proizvodima (agrokompleksu) ukljueno znatno vie. 6 Harlow, H.G. (1980) Economics of Agriculture, Mc Grow Hill Co

4

agrokompleksa sa etiri sastavna dijela (4P) proizvodnja, prerada, promet i potronja. Kao u ekonomiji tako i u agrarnoj ekonomici postoji podjela na makro i mikro. Makro agroekonomika razmatra poljoprivredu u cjelini, tj. podruje koje se moe nazvati i podruje agrarne politike (Agricultural policy) odnosno ruralnog razvoja. Tu su ukljuene mjere kojima drava utjee na proizvodno i drutveno-gospodarsko stanje poljoprivrede i seoskog podruja. Primjerice je to politika cijena i proizvodnih poticaja u poljoprivredi, porezna politika, trgovinska politika, politika kreditiranja poljoprivrednih proizvoaa, mjere za poticanje uspjenosti poljoprivredne savjetodavne slube, strukturna politika i mnoge druge. Mikro agroekonomika prouava poljoprivredna poduzea-tvrtke te obiteljska gospodarstva u poljoprivredi, (Farm management), ukljuivi tu i ostale organizacijske oblike kao npr. poljoprivredne zadruge. Meutim, ne moe se postaviti ili povui otra granica izmeu ova dva podruja. S gledita makroekonomike nemogue je prouavati cjelinu, a ne znati neto ili podosta o njezinim sastavnim dijelovima odnosno proizvodnim jedinicama.7 Metode Prva je zadaa suvremene znanosti da promatra, opisuje, analizira, objasni i usporeuje raznovrsne fenomene. Tako je u agrarnoj ekonomici zadaa ustanoviti, analizirati i objasniti razliite ekonomske ali i socioloke fenomene povezane s poljoprivredom, kao jedne od gospodarskih oblasti. Kako su mnogi ekonomski fenomeni nedovoljno istraeni ili kontroverzni, tako su ekonomisti i agrarni ekonomisti razvili tehnike i metode odnosno znanstveni pristup, kojima nastoje spoznati zakonitosti koje vladaju i koje utjeu na ukupno gospodarstvo tj. na nezaposlenost, cijene i nadnice, na raspodjelu dohotka i vanjsku trgovinu te na mnoge druge pojave. Kae se da je neka znanost potpuno odvojena od drugih (znanosti) kada je izgradila svoje vlastite metode. Pod metodom u uem smislu se podrazumijeva nain ili put saznanja odnosnog predmeta ili fenomena, koji se prouava. U agroekonomici su kao i u ekonomici uobiajene etiri glavne metode i to: Promatranje (opservacija) Jedna od metoda koja moe posluiti kao glavni izvor ekonomskih spoznaja je metoda promatranja ekonomskih dogaaja tijekom vremena, posebice koristei se povijesnim izvorima. Istrauju se ekonomski fenomeni iz prolosti kako bi se te spoznaje mogle primijeniti u sadanjosti i u budunost.8 Kao primjer se moe navesti fenomen inflacije. Kako razumjeti tetni utjecaj inflacije? Jedan od putova je prouavanje inflacije u prolosti. Ta su npr. u Njemakoj 20-ih godina cijene u dvije godine porasle za tisuu milijardi posto (1,000.000.000.000). To je unitilo imetak srednje klase, dovelo do socijalne nesigurnosti i bijede i, po miljenju mnogih, dovelo Hitlera na vlast.9 (Koncem 80-ih godina u bivoj Jugoslaviji se inflacija popela na preko 2000%). Glede toga ima u Svijetu vie primjera. Primjer sadanje agrarne i proizvodne strukture u Nizozemskoj i Danskoj u odnosu na onu koja je postojala do velike poljoprivredne krize u Europi koncem XIX. stoljea. Te zemlje7

U 14. izdanju Samueloonove Ekonomije, mikroekonomika je, za razliku od prethodnih izdanja, stavljena u kazalu ispred makroekonomike. Obrazloenje autora je da e studenti i svi ostali koji e itati ovu knjigu bolje razumjeti svaku makroekonomsku temu, ako prethodno obrade odgovarajui mikroekonomski problem. 8 P.Samuelson i W. Nordhaus (1) 9 P.Samuelson i W.Nordhaus (1)

5

tada stubokom mijenjaju strukturu proizvodnje, prerastajui od tipino ratarske na snanu stoarski usmjerenu proizvodnju. Primjer agrarnih ( zemljinih) reformi u Hrvatskoj; naime agrarnom reformom 1945-48. oduzeto je zemljite seljacima koji su imali zemljine povrine preko tada odreenog agrarnog maksimuma (od 25-45 ha). To je zemljite podijeljeno drugim korisnicima, u veini dravnim poljoprivrednim dobrima. Iz 1990. godine zakonski je odreeno da svi oni kojima je zemljite tako oduzeto imaju pravo na povrat (bilo u zemljitu ili preko novane nadoknade) Ekonomska analiza Uz povijesna iskustva nuna je ekonomska analiza, budui da podaci sami po sebi ne daju odgovor. Ekonomska analiza je pristup koji predvia odreene oblike ekonomskog ponaanja na temelju prethodnih pretpostavaka o tome kako su ljudi ili tvrtke motivirani ili e djelovati. Ekonomska analiza je pristup koji poinje skupom pretpostavki (hipoteza) i tada se logikim putem izvode odreena predvianja o ekonomskom ponaanju ljudi, poduzea i ukupnog narodnog gospodarstva. Primjer proizvodnje mlijeka u Hrvatskoj. Proizvodnja mlijeka u Hrvatskoj ne zadovoljava potrebe (za oko 25%). Polazi se od pretpostavke da je nedovoljna proizvodnja posljedica vie initelja, smanjivanje broja malih proizvoaa (s jednom ili s dvije krave), nedovoljnog tempa podizanja suvremenih mlijenih gospodarstava s veim brojem krava, itd. Statistika analiza Statistiki podaci pomau da razumijemo ekonomsko ponaanje kvantitativno. Premda uporaba tih pomagala zahtijeva matematike metode vjerojatnosti i ekonometriku, za razumijevanje je nuno prvenstveno paljivo itanje i (zajedniki s metodama), shvaanje problema. Primjer: Zato ene zarauju 60% od onog koliko zarauju mukarci? Uzimajui povijesne podatke teko se moe na to odgovoriti, rabei podatke o milijunima radnika. Umjesto toga, prikupiti e se podaci za reprezentativan uzorak o nadnicama (plaama) ena i mukaraca i o njihovim osobnim obiljejima (kolovanje, godine radnog staa, zanimanje, dob itd.). Rabei te podatke koriste se statistikim tehnikama za ocjenu koji se dio razlike u zaraivanju mukaraca i ena moe pripisati razlikama u obiljejima. Npr. istraivanja su pokazala da su znatni dio razlika u zaradama posljedica injenice to mukarci vie vremena provode u radu i openito imaju bolje plaene poloaje. No, istraivanja takoer pokazuju da se znatan dio razlika ne moe objasniti, pa stoga neki vjeruju da je to posljedica (spolne) diskriminacije.10 Pokusi (eksperimenti) U ekonomiji kao drutvenoj znanosti su pokusi mnogo tee izvodljivi nego li u mnogim drugim znanostima. Ekonomske varijable se ne mogu s takvom podrobnou mjeriti kao npr. u tehnikim odnosno fizikim, kemijskim, biotehnikim ili drugim znanostima. Teko je oponaati stvarni svijet u pokusnim uvjetima. No, ipak se to djelomino i to posredno moe izvesti (npr. prouavanje odgovora ljudi na razliite vrste dravnih programa u sklopu ekonomske politike za poveanje dohotka siromanih slojeva). Takvi pokusi mogu biti vrlo korisni da se vidi kako bi programi drave mogli utjecati na radne navike i na tednju. U posljednjim desetljeima ekonomisti se vie okreu laboratorijskim pokusima, no to nije ni izdaleka o pokusima u nedrutvenim znanostima. etiri tehnike (metode) - (1) promatranje (opservacija), (2) ekonomska analiza, (3) statistika10


6

analiza i (4) pokusi (eksperimenti) - su pristupi kojima ekonomska znanost napreduje. No svakim se danom javljaju novi problemi za rjeavanje, stoga ekonomisti istrauju i provjeravaju nove ideje a stare odbacuju. U svakoj znanosti se pretpostavka ili hipoteza mora napustiti ukoliko je u suprotnosti sa injenicama. Znanstvene grane (discipline) se razlikuju zavisno o tome kako se te pretpostavke (hipoteze) mogu teoretski provjeriti. 1. tamo gdje su mogui nadzirani pokusi (fizika, kemija, biologija) 2. gdje nisu mogui (ekonomika i sociologija) Primjer: to sve utjee na prodaju automobila? Cijene nafte ili benzina utjeu na prodaju automobila, ali i dohoci vlasnika vozila kao i ostali trokovi vezani uz vozilo (registracija, servisi, prometne kazne) itd. to sve utjee na potronju mesa? Npr. cijene mesa, kakvoa, zdravstveni razlozi (kolesterol ali i kravlje ludilo). Ekonomski svijet je izrazito sloen. Nemogue je ili vrlo teko promatrati i istraiti ekonomske fenomene pod nadziranim uvjetima znanstvenog laboratorija. Postupak u znanstvenom istraivanju Slijedei je logiki redoslijed u znanstvenom istraivanju: 1. Odrediti predmet i cilj istraivanja; 2. Pripremiti program i tome prilagoditi metode istraivanja; 3. Prikupiti i obraditi podatke; 4. Srediti i analizirati podatke; i 5. Raspraviti dobivene rezultate te donijeti zakljuke. Bitno je ustanoviti to je na tom podruju i tom predmetu dosada istraeno i kakvi su rezultati. Danas se metode u ekonomskim i ostalim istraivanjima silno razvijaju. U svijetu postoje armije istraivaa koji se bave istraivanjem razliitih fenomena, posebice onih koji se odnose na donoenje odluka. Kako dati podloge za donoenje odluka? Znanstvenici ne donose odluke, to rade politiari, a odluke koje politiari donose trebaju se temeljiti na istraivanju odnosnog problema i na podlogama znanstvenih istraivanja, koje su znanstvenici pripremili. Tehnika i informatika se brzo razvijaju, a raunalska tehnika omoguuje da se vrlo brzo doe do rezultata istraivanja, uz upotrebu vrlo sloenih metoda, omoguujui rjeavanje vrlo sloenih fenomena odnosno problema s mnogo nepoznanica. Treba, meutim, istai da je tehnika i metoda ipak samo orue, odnosno pomagalo, u prethodno zamiljenom pristupu i ideji, te stoga ne smije biti sama sebi svrha. Izvori podataka Izvori podataka su vani za agroekonomske analize, a oni mogu biti razliiti i mnogobrojni: 1. Statistiki podaci o ekonomskim, tehnolokim, demografskim i drugim pojavama (popisi, ljetopisi, st. bilteni i dokumentacije). 2. Arhivski izvori, iz razliitih arhiva ili pismohrana (dravnih, crkvenih, institutskih, osobnih itd.). Slue za istraivanje promjena i uzoraka prolih razdoblja. 3. Literaturni izvori, pa zatim dokumentacije i podaci o poslovanju razliitih poslovnih subjekata (tvrtki, zadruga, gospodarstava) te istraivakih i slinih ustanova (knjige, studije, lanci, publikacije znanstvenih i slinih instituta i ustanova). 7

4. Anketni izvori, posebice oni za obiteljska gospodarstva u poljoprivredi ili ankete potroaa i sl. (usmeni i pismeni oblik). Tu ulazi kreiranje anketnog upitnika, te izbor uzorka na temelju rauna vjerojatnosti ili namjernim izborom. Tu je vano pitanje same reprezentativnosti uzorka odnosno s kojom signifikantnou uzorak predstavlja osnovni skup. Za istraivanje proizvodno-gospodarskih fenomena, podataka koje ne prikuplja redovita statistika sluba, npr. proizvodno-ekonomski podaci za obiteljska gospodarstva u poljoprivredi, podaci o potronji poljoprivredno-prehrambenih proizvoda za potroae, itd., taj je izvor podataka posebice vaan. 5. Ekspertna ocjena - intervjui sa strunjacima za odreeno podruje na osnovu znanja, iskustva odreenog strunjaka (eksperta) o odnosnom problemu. Stupice u ekonomskom rezoniranju Prigodom znanstvenog istraivanja nuno je poznavati neke od najeih pogreaka. Drati ostale stvari istim odnosno nepromjenjivim - ceteris paribus. U veini ekonomskih problema ukljuene su mnoge varijable (ili nepoznanice). Primjer: broj kupljenih automobila u nekoj godini ovisi o cijeni automobila, zatim o veliini potroakog dohotka, pa o cijeni benzina itd. Kako izdvojiti pojedinog initelja koji utjee na veliinu prodaje (automobila) npr. cijena automobila. Tada ostale varijable drimo istim ili nepromjenjivim, a istraujemo cijene automobila. Ili se u razmatranje uzmu samo npr. cijene benzina, dok ostale initelje drimo nepromjenjivim, istim ili konstantnim. To se isto moe istai za istraivanja agroekonomskih problema, npr. utjecaj mineralnih gnojiva na prinos, ali i klime i ostale tehnologije, utjecaj cijena na potronju prehrambenih proizvoda ali i navika potroaa, itd. Post-Hoc greka (Post-hoc ergo proper hoc - Poslije ovoga, dakle zbog ovog). injenica da je dogaaj A promatran prije dogaaja B ne dokazuje da je dogaaj A utjecao na dogaaj B. Pogreno zakljuivanje proizlazi iz postavke kada se iz vremenskog slijeda zakljuuje uzrona veza. Primjer 1: Post-Hoc greka Veliina i promjena poreznog prihoda Godina 1980. 1984. 1988. (A) Stopa poreza % 70 50 28 (B) Porezni prihod mld $ 258 310 433 (C) Plae mld $ 2.259 3.109 4.058

Izvor : P.Samuelson i W.Nordhaus, op.cit. U primjeru je vidljivo da se porezni prihod (B) poveava od 1980. do 1988. godine no ne zbog smanjenja stope poreza (A), ve zbog porasta plaa (C). Primjer 2: Utjecaj i uinak meuodnosa. Primjer: Broj crkava (A) i gostionica (B) broj ljudi (veliina grada) (C) U gradovima postoji odreena korelativna pozitivna veza izmeu broja crkava i gostionica. No ne postoji zbog toga to broj crkava utjee na broj gostionica (B) ve na to utjee veliina grada odnosno broj ljudi graana (C). 8

Primjer 3: Postavke nisu uvijek iste: Primjer: Dohodak (A) farmera i broj (B) konja- (C) broj traktora Porastom dohotka (A) smanjuje se broj konja (B) - pogrena tvrdnja zbog toga to vei dohodak omoguuje poveanu mehanizaciju tj. broj traktora te konji vie nisu potrebni i njihov se broj smanjuje. Varka (greka) kompozicije Javlja se kada se misli da je neto to je istina za dio prema tome to istina i za cjelinu. Cjelina meutim ne mora biti jednaka zbroju dijelova. Primjer: Ako pojedinac primi vie novaca za njega e to biti dobro, no ako svi prime vie novaca nee biti bolje za nikoga. Za neku zemlju moe biti korisno da smanji uvozne pristojbe ak i tada kada druge zemlje to ne uine. No ako svi farmeri proizvedu vie ita, ukupni prihod farmi e vjerojatno pasti (cijena ita pada). Ako jedan poljoprivrednik proizvede vie ita a drugi poljoprivrednici ne to e za njega biti dobro. Greka kompozicije je izvor mnogih pogreaka u donoenju agrarno politikih odluka. Da bi se te greke izbjegle, posljedice odluka agrarne politike trebaju se sagledavati kako sa stajalita pojedinanih poljoprivrednika, zatim trita ali tako narodnog gospodarstva u cjelini. Subjektivnost Naa percepcija problema, odnosno istraivanih pojava, uveliko zavisi ili je pod znatnim utjecajem naih teoretskih znanja. Znanstvenici su, kako kae Samuelson, zarobljenici svojih teoretskih predrasuda. (Ako fiziari dobro poznaju ili prihvate Newtonovu fiziku oni tada mogu odbaciti Einstenovu teoriju relativnosti). Zbog toga znanost pripada mladima. Stari znaju previe stvari koje moda nisu vie tone, no koje oni ne mogu zaboraviti, odnosno prihvatiti nove spoznaje koje znanost donosi. Budimo svjesni neizbjene subjektivnosti vlastitih vjerovanja i filozofija stoga trebamo biti otvoreni prema miljenjima koja su razliita od naih. Nesigurnost u ekonomskom ivotu i korist od ekonomike Drutvena odnosno ekonomska znanost obuhvaa, za razliku od fizikih znanosti, sloenije (kompleksnije) meuodnose a posebno zbog tekoa u predvianju ljudskog ponaanja. Jedno od prvih naela kojeg treba razumjeti je to to se ekonomski zakoni odnose na prosjek a ne na pojedinani sluaj. Primjer: Porast cijene benzina je smanjilo potronju benzina. No skeptik e rei: No moj neak nije promijenio svoje vozake navike uope i dalje se vozi autom kao i prije te troi isto. Smanjenje potronje se odnosi na prosjek za vei broj potroaa dok pojedinano gospodarstvo moe imati u tom pogledu znatno razliito ponaanje. Nae ekonomsko znanje pomae nam u organizaciji vlastitog ivota i posla, u razumijevanju drutva i pojava u drutvu, i u kreiranju bolje ekonomske politike. Npr. poznavanje trita dionica moe pomoi u voenju vlastitih financija, poznavanje u odreivanju trokova i stvaranju dohotka pridonijeti e boljim poslovnim odlukama. Poznavanje raunovodstva i propisa moe pomoi svakom da ostvari vei profit u svom poslu. 9

Ekonomsko znanje pomae u organiziranju vlastitog ivota i posla, u razumijevanju drutva i pojava u drutvu i kreiranju bolje ekonomske politike. Funkcioniranje cijelog gospodarskog sustava i drutva zavisi i o tome koliko smo kao graani i kao strunjaci ekonomski pismeni, zainteresirani i obavijeteni. Zato studirati (uiti) ekonomiku? Poslije paljivog studiranja agroekonomike poet ete razlikovati ideje koje lee iza argumenata popularnih informacija iz razliitih medija ili iz politikih stavova. Za razumijevanje ideja narataja ekonomista i kako ih primijeniti na probleme i pitanja iz osobnog ivota i pojava na dravnoj razini i drugdje je razlog uenja ekonomike.11 Primjer: Poznavanje agrarnih reformi u razumijevanju zakona o povratu imovine (denacionalizacije) u sluaju poljoprivrednog zemljita u Hrvatskoj. Rasprave oko zatitne cijene penice kao sastavnice cjenovne politike, itd. Rasprava oko npr. novanih poticaja u poljoprivredi pobune seljaka poljoprivrednika itd. Pozitivna i normativna ekonomika U upotrebi ekonomike treba paljivo razlikovati normativne tvrdnje odnosno prosudbe i pozitivne (faktine) tvrdnje. Pozitivna ekonomika opisuje injenice i ponaanje u gospodarstvu. Koliki je postotak nezaposlenih? Koliko ljudi zarauje manje od 30.000 kuna godinje? Kako e poveanje poreza na cigarete utjecati na broj puaa? Koliko obiteljskih gospodarstava u poljoprivredi ima manje od jednog hektara povrina. Na ta i slina pitanja se moe dati odgovor samo konzultiranjem injenica odnosno prouavanjem podataka. Kolika je prosjena mlijenost krava? Pozitivne ekonomske tvrdnje kau to je bilo, to jest ili to e vjerojatno biti, sve se to moe provjeriti istraivanjem injenica. Primjer: Premije za mlijeko e poveati proizvodnju odnosno prodaju mlijeka. Normativna ekonomika ukljuuje etiku i vrijednost prosudbe. Treba li drava pomagati siromanim ljudima? Treba li dravni sektor ili moda privatni sektor osigurati poseban posao za mlade ljude s tek zavrenim kolovanjem? Treba li se proraunski manjak podmiriti poveanim porezima ili smanjenim troenjem drave. Trebaju li sitna gospodarstva recimo manja od jednog hektara biti korisnici usluga poljoprivredne savjetodavne slube ili to vrijedi samo za trno usmjerene proizvoae? To su pitanja koja zahtijevaju moralnu prosudbu. Ta pitanja mogu biti argumentirana, ali nikada ne mogu biti odreena znanou ili s pomou podataka. Primjer: Mirovine za stare ljude trebalo bi udvostruiti. To bi moralno bilo u redu, no to trai vee izdvajanje iz prorauna, itd. Primjer: Proraunski manjak se moe smanjiti bilo smanjenjem dravnih trokova ili poveanjem poreza poreznih obveznika. Ekonomika je znanost koja se bavi samo pozitivnim tvrdnjama. Ekonomika i drava Politiari trebaju ekonomske savjetnike kako bi odgovorili na mnoga pitanja u domeni ekonomike i donoenju odluka. Primjer: Treba li vlada poveati poreze da bi smanjila proraunski deficit? (Stopa poreza na dodatnu vrijednost). Treba li se Hrvatska zatititi od inozemne konkurencije poljoprivrednih proizvoda? Treba li se poveati minimalna plaa? Vlade drava trebaju stalno donaati bitne odluke koje ukljuuju ekonomiku. Zato se i u emu ekonomisti ne slau?11


10

Na javnim medijima esto je vidljivo neslaganje ekonomista o odreenim ekonomskim problemima. No, u stvarnosti to neslaganje je manje no to se popularno predstavlja. Postoji iroko slaganje u mnogim pitanjima pozitivne ekonomike. Ekonomisti se slau u mnogim stvarima mikroekonomike, kao npr. o minimalnim plaama odnosno nadnicama, o porezima i pristojbama. No, nasuprot tome, mnoga podruja makroekonomike ostaju kontroverzna, posebice uloga novca i uzroci nezaposlenosti u drutvu danas. Mnogi ekonomisti beznadno trae rjeenje ovim zagonetkama.12 Najvee neslaganje meu ekonomistima lei u normativnom podruju (ekonomike). Ekonomisti se razlikuju u stavovima, isto kao i ostali ljudi, npr. u pitanju veliine i trokova vlade (i njezinog aparata), snage odnosno utjecaja sindikata, relativnoj vanosti inflacije i nezaposlenosti i pravedne distribucije dohotka ili o zakonu o denacionalizaciji (povratu imovine). Oni su podijeljeni (kao i njihovi roditelji ili roaci) u mnogim politikim i etikim stvarima dananjice. Ekonomski proces i ciljevi Ekonomski proces ima tri kategorije: (1) Kako ostvariti vie proizvoda od date, ukupne koliine ulaganja? (2) Kako poluiti istu koliinu ukupne proizvodnje s manje ulaganja? (3) Kako dobiti vie proizvoda poveavajui proizvodnju vie od ulaganja? Tri sredinja problema ekonomske organizacije su: 1) Koja dobra i usluge proizvoditi? (Penicu, kukuruz, stoku, cvijee) 2) Kako proizvoditi dobra i usluge? (Na velikim ili malim gospodarstvima, poljoprivrednim tvrtkama ili zadrugama? Kojom tehnologijom?) 3) Za koga proizvoditi? Tko e ostvariti dohodak? Proizvoai u poljoprivredi ili oni u preraivako-prehrambenom kompleksu. (Kao primjer premija za mlijeko i tko od nje ima vie koristi mljekare ili poljoprivrednici proizvoai mlijeka. Koliko moe pasti dohodak poljoprivrednog gospodarstva prije negoli drava intervenira ekonomskim mjerama, odnosno mjerama agrarne politike? Kako odgovoriti na ta pitanja i slina pitanja zavisi prvenstveno od naih ocjena, izraenih kao ciljevi. Mogu se istai slijedei ekonomski ciljevi kao i nain njihovog mjerenja i izraavanja: Gospodarski napredak i rast - mjeri se poveanjem ukupne koliine dobara i usluga raspoloivih per capita. Ekonomska stabilnost - mjeri se cijenama, proizvodnjom, dohotkom, potronjom, tednjom i investicijama. Ekonomska pravednost - odnosi se na pitanje za koga? Ekonomska sigurnost - nije nikada potpuna, poljoprivrednici ele podrku u cijenama i dohotku. Ekonomska sloboda - zaposlenje ili poslovne odluke po vlastitom izboru. Ekonomski problem se javljaju kada postoji izbor izmeu alternativa. Drava se susree s problemom kako rasporediti dravni proraun izmeu kolstva, obrane, izgradnje stanova i javne slube. Ciljevi drutva su jednako sloeni.12


11

Zajedniki su za sve zemlje, bilo trne ili centralno planske ili one mjeane izmeu ovih dviju. 1. dravna sigurnost 2. pravedna raspodjela dohotka i bogatstva 3. stabilne cijene proizvoda 4. gospodarski rast 5. zatita okolia (ekologija) 6. visoka razina kolovanja 7. stanove za sve ljude 8. zdravo puanstvo 9. pojedinane, osobne slobode i nadzor vlastitog okruenja, itd. Neki od tih ciljeva su konfliktni, tj. u suprotnosti su, i politiari e se esto zatei da trguju jednim u odnosu na drugi cilj. Npr. teko je suzbiti inflaciju tj. postii stabilnost cijena, a imati nesmetanu proizvodnju bez dodatnih trokova zatite. (Proizvodnja tzv. zdrave hrane kao primjer). Ekonomika je istraivanje (studij) o tome kako pojedinac i drutvo izabiru oskudne resurse izmeu alternativnih upotreba u ostvarenju datih ciljeva.13

13


12

Temeljni problemi ekonomske organizacije Svaki proizvedeni top, svaki porinuti ratni brod, svaka ispaljena raketa, u krajnjem smislu, ukradena je od onih koji gladuju i nemaju to za jesti. Dwight D.Eisenhower Tri su sredinja problema ekonomske organizacije svakog drutva: A. Problemi ekonomske organizacije 1. Koja e se dobra proizvoditi? 2. Kako e se proizvoditi? 3. Za koga e se proizvoditi? ad 1- Koja dobra proizvoditi i u kojim koliinama? Koliko kojih dobara i usluga od mnogih moguih i kada? Visokokvalitetne koulje ili one jeftinije, teletine ili svinjetine, je li mnogo potronih dobara (automobila, hrane ili koncentrata) ili puno investicijskih dobara (tvornica ili koncertnih dvorana), ime bi se osigurala vea potronja u budunosti. ad 2- Kako proizvesti? Tko e proizvesti, s kojim resursima i tehnologijom? Tko e se baviti poljoprivredom, a tko poduavati? Elektrinu energiju osigurati iz nafte, iz ugljena ili iz atoma, sunca ili vjetra? Runa izradba ili masovna proizvodnja? Velike privatne korporacije ili dravne kompanije? Je li iz svih tih izvora i koliko kojih (koje koliine)? ad 3 - Za koga proizvesti? Tko e uivati korist nacionalnih dobra i usluga? Ili, stavivi sve to zajedno, kako podijeliti nacionalni proizvod izmeu razliitih pojedinaca i obitelji? Imati drutvo s malo bogatih, a mnogo siromanih? Ili da svi dijele nacionalni proizvod jednako? Osnovni pojmovi Proizvodnja Proizvodni initelji i njihova meuzavisnost. Proizvodna funkcija. Suvremena ekonomska teorija je usvojila podjelu na tri etiri initelja proizvodnje i to: zemlju, rad i kapital, i upravljanje (managament). Sukladno tome i raspodjela itavoga domaeg proizvoda obavlja se na te initelje - tj. na zemljite - u obliku rente, na rad - u obliku nadnice i na kapital - u obliku kamata i na upravljanje u obliku profita. Osnovno je pitanje kako odrediti razmjerni udio u domaem proizvodu svakoga od ovih initelja. Proizvoa ili poduzetnik odluiti e se za onaj proizvodni initelj koji je jeftiniji. Zato potranja za svakim proizvodnim initeljem ne zavisi samo od cijene tog initelja ve i od ostalih proizvodnih initelja. Na svakom stupnju tehnikoga razvitka, razliitim skladom proizvodnih initelja (inputa) mogu se ostvariti i razliiti obujam proizvodnje (output). Odnos izmeu koliine raspoloivih initelja proizvodnje (inputa) i koliine proizvoda (outputa) naziva se proizvodna funkcija. Jedan isti obujam proizvodnje moe se ostvariti razliitim skladom proizvodnih initelja (input mix). 13

Y=f(X1, X2,...,Xn). Svako poduzee ili tvrtka ima svoju proizvodnu funkciju. Svatko od njih nastoji nai najbolju, s najniim trokovima odnosno najveim profitom. Kao prosjek svih tvrtki dobije se nacionalna ili agregatna proizvodna funkcija. Proizvodna funkcija je tehniki odnos izmeu proizvodnih initelja i proizvodnje Y=f(X1,X2,...,Xn), gdje je Y koliina proizvodnje, a X1...,Xn koliina n razliitih proizvodnih imbenika, svi izraeni stopom u jedinici vremena. Za ekonomiste svi proizvodni initelji imaju oportunitetne trokove koji ine iznos koji se moe zaraditi alternativnom djelatnou, (ili koliine koje je nuno zadrati u njihovoj sadanjoj djelatnosti). Inputi i Outputi Uloeno i proizvedeno (Ulaz i Izlaz) Proizvodni initelji ili inputi su proizvodi i usluge koji se rabe u proizvodnome procesu. Inputi se kombiniraju za proizvodnju outputa, dok se outputi sastoje od razliitih korisnih dobara i usluga, koji se ili troe ili rabe za daljnju proizvodnju. Klasini inputi su proizvodni initelji i dijele se u tri iroka podruja :prirodni resursi, rad i kapital. Prirodni resursi predstavljaju dar prirode naem proizvodnom procesu. Sastoje se (1) od zemljita, koje se rabi za poljoprivrednu proizvodnju ili kao locus standi za graevine, tvornice, stambene objekte i za ceste; (2) od izvora energije, (energetski resursi) za pogon automobila, traktora i sl., za grijanje domova, suenje poljoprivrednih proizvoda; (3) od izvora koji nisu energija, (neenergetski resursi) kao npr. rude (bakar, natrij, pijesak). Takoer je dio nacionalnih resursa na fiziki okoli, kao npr. zrak (kojeg udiemo) i voda (koju pijemo). Rad se sastoji od ljudskog vremena utroenog u proizvodnji, tj. radinosti npr. u obradi zemljita u poljoprivrednoj proizvodnji, poduavanju u kolama i drugo. Kapital (kapitalni resursi) ine trajna dobra gospodarstva, proizvedena sa svrhom da proizvedu jo vie dobara. Kapital je oboje i input i output. Kapitalna dobra ukljuuju bezbrojne strojeve, ceste, elektronina raunala, kamione, eliane i zgrade, u poljoprivredi - poljoprivredne strojeve, gospodarske zgrade, viegodinje nasade, rasplodnu i radnu stoku, ali i zalihe min. gnojiva, stone hrane i neprodatih proizvoda. Ako rezimiramo, tri ekonomska problema o kojima drutvo treba odluivati su: (1) Koje outpute proizvesti i koliko (u kojim koliinama)? (2) Kako proizvesti, tj. kojom tehnikom kombinirati inpute za proizvodnje eljenog outputa? (3) Za koga proizvesti outpute i kome ih rasporediti? Proizvodni initelji na primjeru razvijenih zapadnih zemalja14 Dok marksistiki pristup prepoznaje samo jedan temeljni proizvodni initelj rad, neklasina ekonomska analiza uobiajeno razlikuje etiri initelja: zemlju, rad, kapital i upravljanje Ovi e se initelji razloiti podrobnije. Zemljite Poljoprivredna proizvodnja je oznaena svojom ovisnou o zemljitu (osim za neko visoko intenzivne proizvodnje, posebice za proizvodnju jaja i peradi, koje ovise samo o kupljenoj14

Prema: Tracy, M. (1996.).

14

stonoj hrani). Za poljoprivredni sektor zapadne Europe u cijelosti je koliina zemlje vie ili manje stalna. Poveanje zemljinih povrina je malo ili ga uope nema - samo je u Nizozemskoj u novije doba ostvareno poveanje zemljinih povrina otimanjem od mora. S druge strane je nazoan postupni gubitak zemljita izgradnjom kua, putova itd. ak i u Sjevernoj Americi vie ne postoji mnogo zemlje koja se moe ukljuiti u obradu: neto je zemlje izgubljeno erozijom. Isto tako, za pojedinana poljoprivredna gospodarstva, i u najmanju ruku kratkorono, koliina zemlje je nepromjenjiva. Kako jedni poljoprivrednici odustaju od poljoprivrede ili se umirovljuju, tako drugi kupuju ili zakupljuju njihovu zemlju, no takve prigode se ne javljaju esto: u cijelosti poduzetni poljoprivrednici u zapadnoeuropskim uvjetima osjeaju da su sputani nestaicom zemlje. Kakvoa zemljita moe se, tijekom vremena naravno, poboljati dobrim gospodarenjem ili pogorati nemarom. Odluke o tome kao to je npr. drenaa (ili odvodnja), kalcifikacija i u neku ruku gnojidba, isto su tako bitne kao i odluke o investiranju, to e se razmatrati u iduem odjeljku u svezi s kapitalom. Vrijednost zemljita i rente Na vrijednost poljoprivrednog zemljita utjee kakvoa tla i klima odreenog podruja, to odreuje njegovu proizvodnost. Udaljenost od potroakih sredita tradicijski se uzimao kao glavni imbenik vrijednosti zemlje (Von Thunenova teorija) i jo uvijek igra vanu ulogu, unato tome to su suvremeni naini prijevoza ukljuivi kamione-hladnjae i autoceste smanjili, a drugi sastojci trokova poveali svoju vanost. Pojam granine poljoprivredne proizvodnje Granina poljoprivredna povrina je ona povrina koja se kod datih odnosa cijene poljoprivrednih proizvoda i proizvodnog troka, jo isplati pojedinom poljoprivredniku obraivati. Taj pojam, premda jasno odreen, u stvari je katkada neprecizan kada se promatra razliitost poljoprivredne proizvodnje, na viim brdovitim zemljitima, npr., proizvodnja moe biti neprofitabilna ali je korisna za ispau stoke. To, meutim, igra ulogu u teoriji ekonomske rente: to se odnosi na sva plaanja za proizvodne initelje koji potiu da se oni nuno zadre u sadanjoj upotrebi. Ako je, kod odreene razine cijena i trokova neko poljoprivredno zemljite granino, slijedi da zemljite na boljim poloajima i/ili kvalitetnije mora ostvarivati vie od onog zemljita za koje je nuno da se jo obrauje. Izraz ekonomska renta za opis ovog pojma (izvedeno iz Ricardove cijene zemlje) nije sretno izabran, budui da stvara zabunu s novanom rentom koju zemljozakupci plaaju zemljovlasnicima (koja se moe odraavati, ali nije jednaka pojmu ekonomske rente). To vie, pojam se moe primijeniti za ostale proizvodne initelje osim zemljita. Moe se suprostaviti transfernim zaradama tj. to bi dotini initelj mogao ostvariti u najprofitabilnijoj alternativnoj uporabi sve ono to prelazi taj iznos bila bi ekonomska renta. Trite zemljom je u osnovi slobodno u smislu da drava ne postavlja ogranienja na pravo graana da kupuju ili prodaju zemlju ili da utjee na cijenu (s izuzetkom u nekim sluajevima naroito u Francuskoj gdje javno tijelo moe imati pravo prvootkupa sa svrhom poboljavanja poljoprivredne strukture). Meutim, kako je broj transakcija ogranien, cijene se kod pojedinanih prodaja mogu jako razlikovati zavisno o posebnim okolnostima. Cijene poljoprivrednog zemljita u EZ odraavaju velike razlike u kakvoi i poloaju no isto i zbog pritiska potranje u nepoljoprivredne svrhe. Tako su cijene najvee u napuenim podrujima sjeverozapadne Europe: npr. oko 15.000 EUR po hektaru obradive zemlje u Njemakoj i Nizozemskoj, dok je prosjek za obradivo zemljite u Francuskoj samo oko 3.200 EUR. 15

Rente takoer znatno variraju (katkada ih dre niskima pomou nadziranja rente vidi idui odjeljak): u prosjeku su 200 EUR/ha za obradivu zemlju u Njemakoj i Nizozemskoj, no samo oko 90 EUR/ha u Walesu i kotskoj. Te rente odgovaraju openito odnosu od 1 do 3% od cijene zemlje: to je sada niski povrat kapitala, no zemljovlasnici se nadaju poveanju vrijednosti zemlje u iduem razdoblju. Tijekom vremena, cijene zemlje i u odreenom opsegu i rente odraavaju opi prosperitet poljoprivrednog sektora. Tekoe poljoprivrede, koje su se zbile do ranih 1980-ih godina, su openito imale odraza na pad cijena: tako je u Belgiji cijena obradive zemlje dostigla vrhunac 1979.godine, no u 1991.godini je pala za 10% ispod te razine (tj. u tekuim cijenama: to predstavlja znatan pad u stvarnom izrazu, kad se u obzir uzme opi porast cijena). Zemljovasnitvo i zemljozakup Uzorak zemljovlasnitva je razliit po zemljama i znatno se mijenja tijekom vremena. U EZ kao cjelini u godini 1987. vlasnici su drali do dvije treine poljoprivrednog zemljita.15 Zakup zemljita je vaan u Belgiji (68% zemljita) i u Francuskoj (53%). Mnoga gospodarstva imaju neto zakupljene zemlje, uz vlastitu zemlju, i takvo se mijeano vlasnitvo izgleda poveava kako je zakup ekstra zemljita esto nain za poveanje ukupne zemljine povrine gospodarstva. Poljoprivredna proizvodnja u napolici (arendi), kada korisnik zemlje daje vlasniku dio proizvodnje, preivio je samo u junim europskim zemljama.16 Zakup ili vlasnitvo Dri se da zakup zemljita, u naelu, ima nekoliko prednosti pred vlasnitvom. Zakupnik ne treba imati ili pronalaziti novac za kupovinu zemlje i zgrada: on moe usredotoiti svoje raspoloive novane fondove za opremu i tekue inpute. Zakupnitvo olakava ulazak u poljoprivredu mladih ljudi koji su kvalificirani ali nemaju dovoljno kapitala (u sluaju da postoji vlasnitvo nad gospodarstvom, veina prijelaza se dogaa nasljeivanjem unutar obitelji). Katkada se dri da nunost plaanja redovite rente osigurava uinkovitiju poljoprivredu, premda se ta tvrdnja osporava. S druge strane, vlasnitvo nad zemljom daje sigurnost: dostup zalonom kreditu je laki kada se zemlja nudi kao jamstvo. Veina poljoprivrednika u stvari vie voli imati bar svoje gospodarske zgrade i vei dio svoje zemlje, usprkos novanom teretu to to povlai za sobom. Stav prema zemljovlasnitvu znatno razliit, uglavnom kao posljedica povijesnih i drutvenih imbenika. Tako postoji izraena suprotnost izmeu Irske, gdje je zakup zemlje postao jako nepopularan u prethodnim stoljeima tlaenja nenazonih vlasnika - engleskih landlordova, a to je sada nestalo; i Engleska sama, gdje je naslijeena aristokracija openito preuzela odgovorni odnos prema upravljanju svojim imanjima. Poetkom 20.stoljea zakup je sudjelovao s oko 90% u ukupnom zemljitu u Engleskoj, no teki porezi na nasljedstvo landlordova dovode do sloma veine velikih engleskih imanja, a zemlja se prodaje esto lokalnim zakupcima, dok ustanove kao to su to osiguravajua drutva i mirovinske zaklade postaju novi zemljovlasnici. S namjerom da zatiti zemljovlasnike, zakonodavstvo je utjecalo na to da se zanimanje zemljovlasnika da daju zemlju u zakup smanji, tako da je godine 1985. samo nekih 39% zemljita jo bilo u zakupu. Ureenje zakupa Premda u odreivanju zakupa djelomice utjee obiajni nain ureivanja odnosa, sve su zemlje zapadne Europe uvele zakonodavstvo koje, u razliitom stupnju, ureuje odnose izmeu zemljozakupnika i zemljovlasnika. U nekim sluajevima regulacija je vrlo mala: tako15 16

Zemljite obiteljskih gospodarstava (formalno), znai bez dravnog zemljita; p.p. U novije doba nazona je tendencija smanjenja zakupa zemljita (npr. u Nizozemskoj).

16

se u Njemakoj uvjeti glede duine zakupa i visine rente preputaju slobodnoj nagodbi izmeu zemljozakupca i zemljovlasnika. U drugim sluajevima su uvjeti propisani zakonom. Teko je postii pravu ravnoteu izmeu interesa zemljozakupaca i zemljovlasnika. Jaka zatita zakupaca moe utjecati na zemljovlasnike da ne ele svoju zemlju dati u zakup ili da je sami obrauju ili trae druge naine kao to se dogodilo i u britanskom primjeru. U sluaju Belgije moe se navesti da je to primjer drave za koju je zakup zemlje ostao vaan. Uzevi u obzir dopune zakona iz godine 1988. glavne odredbe su kako slijedi: Zakup se ugovara za najmanje devet godina; ukoliko vremenski nije odreen od ugovornih stranka, nakon svakog devetogodinjeg razdoblja zapoinje daljnji rok zakupa od devet godina. Tijekom devetogodinjeg razdoblja, zemljovlasnik moe svoju zemlju uzeti natrag samo ukoliko je klasificirana kao graevinska (s najmanje tri mjeseca prethodne najave i dovoljno vremena za obavljanje berbe/etve). Na kraju svakog razdoblja zemljovlasnik moe uzeti zemlju natrag za vlastitu upotrebu (ili za svoju branu druicu/druga ili nasljednike) ili za odreene druge svrhe ureene zakonom (uz najmanju prethodnu najavu od dvije godine). Zakup se moe isto zakljuiti na 27 godina, ili dok zakupac ne navri 65 godina ivota s najmanje na 27 godina (bail de carriere). Ovo posljednje je vana novost zakona iz godine 1988.: ova odredba daje sigurnost zakupcu, a zemljovlasnik je siguran da e dobiti zemlju na kraju razdoblja. Ili zemljovlasnik ili zemljozakupnik mogu traiti da rentu uskladi slubeno tijelo, odreujui najviu razinu uzimajui katastarske vrijednosti pomnoene s odreenim koeficijentom ustanovljenim za svaku regiju svake tri godine. Za dugoroni zakup mogu se odrediti vee rente. Zakupniku zemlje je openito dozvoljeno da uini ulaganja u poboljice na zakupljenom zemljitu po vlastitoj elji; u odreivanju duine trajanja zakupa zemljozakupnik ima pravo na nadoknadu dodatne vrijednosti takvih poboljica pod odreenim uvjetima. Ukoliko vlasnik prodaje zemlju, zakupnik ima pravo prvo-otkupa (moe kupiti zemlju po trnoj cijeni). Ukoliko zemljozakupnik umre, njegovi nasljednici mogu nastaviti sa zakupom. Posebice u Ujedinjenom Kraljevstvu (UK), ali takoer u odreenom opsegu i u drugim zemljama, mogu se nai drugi naini umjesto zemljozakupnitva. Tako u okviru sudionitva ili ugovora o napolici, vlasnik moe dati zemlju u uporabu drugom, mogue na godinji zakup, no u mogunosti je da zemlju uzme natrag kada eli; tako sudionik u poljoprivredi ima pogodnost da zapone proizvoditi i da proiri proizvodnju bez da ima puno novaca. Meutim, kako poljoprivrednik nema dugoronu sigurnost, takvi ugovori su prikladniji za pojedino poduzee negoli za cijela poljoprivredna gospodarstva. Poljoprivredne kompanije se mogu utemeljiti, ak u okviru obitelji, kao nain za olakavanje nasljeivanja i za izbjegavanje obveza poreza na nasljedstvo (kompanija ne moe umrijeti...). Kao to je ve bilo razmatrano, mnoga od veih britanskih poljoprivrednih gospodarstava i mnoga gospodarstva u Sjevernoj Americi, su utemeljena kao kompanije a da nisu temeljno promijenile ni nain proizvodnje niti bitno svoj obiteljski znaaj. Razliiti su se oblici skupne poljoprivrede razvili u vie zemalja kako bi udovoljili razliite potrebe. Najznaajniji je Groupement agricole d,exploitation en commun (GAEC) u Francuskoj. Ta omoguuju da dva poljoprivrednika ili vie (zakonski maksimum je deset) udrue svoja proizvodna sredstva, ukljuivi svoju zemlju i svoj rad. Neke GAEC proizala su iz vie gospodarstava koja su prije bila odvojena. U mnogima su ukljueni lanovi iste obitelji, a mnoga se sastoje samo od oca i sina: no kad otac ide u mirovinu ili umre, preostali 17

lan obitelji ili netko drugi koji nije srodnik moe ui u zadrugu. Veina je poduzea stoarskih, a glavna je prednost mogunost za sudionike da budu slobodni dok se drugi brinu o stoci. Na kraju 1991.godine bilo je 48.000 GAEC lanova: s prosjenom veliinom od 73 ha (dosta iznad prosjeka za Francusku) i s ukupno 3,5 milijuna ha odnosno 11% ukupne francuske poljoprivredne povrine. Drugi oblik u Francuskoj je Groupement foncier agricole (GFA), u kojem nepoljoprivredni partneri mogu osigurati zemlju i udio u profitu (to pomae da se zemlja ne usitnjava podjelom na nasljednike); i Entreprise agricole a responsabilite limitee (EARL), kada partneri nepoljoprivrednici ne osiguravaju zemljite ve kapital za rad. U junoj Italiji ima sluajeva integriranog zajednikog upravljanja (gestioni associate ili GEA) kada mali poljoprivrednici skupe zemlju zajedno u jedinice koje imaju ekonomskog opravdanja kako bi poboljali proizvodnju na zajednikoj osnovi: dohodak dijele prema veliini radnog doprinosa i zemljita. U panjolskoj su neka skupna gospodarstva nastala po arondaciji (spajanjem rasprenih zemljinih estica) kao nain koji dozvoljava nekim od vlasnika da napuste podruje i da se zaposle negdje drugdje, organizirajui svoju zemlju u skupinu u zamjenu za udio u profitima: izgleda da je to prelazni stadij. U Portugalu je skupna poljoprivreda i zakonski ureena, no s malim praktinim rezultatom. Pojava ovog oblika poljoprivrede je ograniena na podruja gdje su gospodarstva mala: ak i tamo ne ine veliki udio poljoprivrednih gospodarstava. Openito govorei, postoji jaka tenja poljoprivrednika za pojedinanim upravljanjem i, gdje je mogue, vlasnitvom ak i uz rtvu uinkovitosti. Rad Kako smo prije vidjeli, veina radne snage na poljoprivrednim gospodarstvima na Zapadu je obiteljska. U cjelini, ta radna snaga nije jako pokretljiva. Oito je da se ne moe brzo poveati: imati vie djece kako bi se poveala radna snaga vrlo je dugotrajan proces, i nije vie pokreta u razvijenim zemljama znatan. U drugu ruku, ukoliko nema mogunosti punog zaposlenja, budui da je gospodarstvo premalo i/ili nema dovoljno kapitala, vjerojatno je da starjeina i moda lanovi njegove obitelji nisu dovoljno uposleni (to je sluaj za mnoga granina gospodarstva u zabaenim nerazvijenim regijama). Unato tome mogua su rjeenja. Sinovi i keri, a katkada i ena starjeine gospodarstava pa ak i starjeina sam, mogu nai povremeni posao ili posao s punim radnim vremenom izvan gospodarstva, ili se dodatni prihod moe namai na samom gospodarstvu, kao npr. iznajmljivanjem soba ili mjesta za kampiranje. Oba ta naina postaju vana: prvi posebice u podrujima gdje se moe nai zaposlenje u industriji i uslugama blizu poljoprivrednih podruja (kao npr. u Bavarskoj), drugi u seoskim podrujima, s turistikim atraktivnostima. Premda se tono ne zna o zaraenom dohotku tih djelatnosti, pretpostavlja se da treina glava gospodarstva u veini zemalja EZ ima zaposlenje izvan gospodarstva. Veina unajmljenog rada se katkada jako razlikuje: ponekad su povremeni radnici uposleni u posebnom sezonskom poslu, kao to je berba groa ili pobiranje hmelja. Ostali radnici se mogu unajmiti na godinu i vie. Vea gospodarstava koja redovito zapoljavaju strune radnike traktoriste, pastire, uvare goveda, itd. nastoje takove radnike zadrati tijekom godine. Najmanje nadnice i ostali uvjeti upoljavanja stalnih poljoprivrednih radnika obino su ureeni sporazumom zakljuenim izmeu sindikata poljoprivrednih radnika i sindikata poljoprivrednika na dravnoj razini: stvarno plaene nadnice ovise o pojedinanim ugovorima, no nisu ni svi radnici lanovi sindikata. Poljoprivredne nadnice su nie nego u drugim djelatnostima: u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje je relativno znaajni udio unajmljenih radnika, nadnice poljoprivrednih radnika su u prosjeku oko tri-etvrtine industrijskih nadnica. 18

To moe imati odraza na malu pokretljivost radnika i na zamjenu mehanizacijom. S druge strane poljoprivredni radnici mogu prihvatiti i nie nadnice zbog nenovanih pogodnosti u smislu njihovog zanimanja za takav posao, razliitosti posla, izazova i odgovornosti; pristupanost poljoprivrednim proizvodima i iznad svega jeftinije stanovanje i prehrana, koje je katkada omogueno zajedno sa zaposlenjem. Kapital Znaenje kapitala U popularnoj upotrebi kapital moe imati nekoliko znaenja: moe se odnositi na fizika sredstva kao to su zgrade, strojevi, stoka, zalihe mineralnih gnojiva, stone hrane i neprodanih proizvoda; ili se moe odnositi na novana sredstva kojim se navedene stvari mogu nabaviti, ili ak slobodnije na iznos novca koju osoba ili poduzee ima u banci na svom raunu i na neka druga novana sredstva. Kapital se prvenstveno sastoji od fizikih sredstava, prije proizvedenih s namjerom da budu upotrijebljena u budunosti: kapital je oboje; i input i output. Da bi netko proizveo kapital on se odrie sadanje potronje u oekivanju veih kasnijih prihoda. Promatrajui narodno gospodarstvo u cjelini, moe se rei da se resursi preokreu od proizvodnje potronih dobara na proizvodnju kapitalnih dobara: budui da se dobitak treba javiti ukoliko e dugorono proizvodnja biti via s novim kapitalom nego bez njega. Odreeni iznos kapitala je nuan u proizvodnom procesu kako bi se poluio tijek usluga. Stjecanje tog iznosa kapitala financiranju tedie koji posuuju svoja sredstva u svrhu da ostvare kamate uz povrat (ukoliko je samofinanciran od korisnika, prihod od povrata tog vlastitog kapitala se treba odbiti u obraunu netto-profita). itav proces se moe openito opisati kao investiranje. Brutto-investicije predstavljaju ukupni dodatak iznosu kapitala, dok su netto-investicije iznos umanjen za nunu zamjenu. To se moe takoer izraziti ili kao fiziki proces zamjene dotrajale opreme ili kao odgovarajui novani prihod, obino na godinjoj osnovi, za amortizaciju opreme. (Nettoinvesticije mogu biti negativne kad su brutto-investicije nedovoljne za zamjenu). Postoji jo drugo pitanje treba li vlasnik kapitala biti pojedinac ili drava. To je pitanje koje u opem pogledu izvan podruja analize ove knjige: zapadni ekonomisti (da ne spominjemo politiare) podijeljeni su u pitanju gdje lei granica izmeu javnog i privatnog vlasnitva, meutim, to se oituje u tome da su zemlje koje su iskljuile ili jako ograniile privatni kapital prole vrlo loe: prvi dokaz tome je jak a to je da se u svim djelatnostima gdje ne postoji jaka javna korist trai nacionalizacija, privatno vlasnitvo je daleko bolji nain u osiguranju da se kapitalni imbenici uinkovitije rabe i odravaju. To pitanje bitno utjee za pretvorbu socijaliziranih poljoprivreda u sredinjoj i istonoj Europi, ta pitanja se snano javljaju u pogledu poljoprivrednog sektora na Zapadu. Zapadni poljoprivrednik je, u tom smislu, kapitalist: on je vlasnik razliitih proizvodnih sredstava i mora donaati investicijske odluke, nastojei podesiti troak takvog investiranja prema buduem dobitku kojega oekuje. To je vrlo vaan razmjernog uspjeha poljoprivrede u trnim gospodarstvima. Financijske ustanove Izvori kreditiranja poljoprivrednika u zapadnim trnim gospodarstvima ukljuuju bankovni sustav, zadrune organizacije, poljoprivredne trgovce i privatne osobe. U UK i SAD poljoprivredne kredite daju uglavnom ope i komercijalne banke koje samo djelomino posluju s poljoprivredom. U nekoliko kontinentalnih europskih drava vei dio kreditiranja poljoprivrednika obavljaju zadrune banke, iako se udio poljoprivrednog kredita u ukupnom poslovanju tih banaka uveliko smanjuje. 19

Prvo zadruno drutvo za kreditiranje utemeljeno je u Njemakoj 1860-ih godina od F.W.Raiffeisena kao posljedica problema u poljoprivredi, obrtnitvu i malim industrijama u seoskim podrujima u doba brze industrijalizacije zajedno s opasnim pritiskom na cijene poljoprivrednih proizvoda pod utjecajem uvoza po niskim cijenama, kada su trgovinski kamatnjaci bili visoki. Kreditne zadruge temeljile su se na naelu samopomoi, samoodgovornosti i samouprave ulozi lanova stvorili su osnovu za kreditni fond za lanove, a profit se reinvestirao ili dijelio lanovima; kako je kao pojedinano drutvo samo bilo preslabo, Raiffeisen je godine 1872. utemeljio Savez na dravnoj razini kombinirajui okomitu i vodoravnu strukturu. Na tim temeljnim raiffeisenovim naelima stvarale su se kreditne zadruge po cijelome svijetu, uz razlike zavisno o postojeoj kreditnoj strukturi pojedine zemlje, zakonskim odredbama i drutvenim uvjetima. Raiffesenov obrazac je takoer prerastao u nabavno-prodajne i trne udruge. U vie zapadno-europskih zemalja su zadrune banke temeljene ili na Raiffesen-ovom sustavu iroko rasprostranjene. U Njemakoj DG banka (Deutsche Genossenschaftsbank) daje preko 40% kredita za poljoprivredu, premda to ini samo 13% njezinog ukupnog srednjoronog i dugoronog kreditiranja. U Nizozemskoj, Rabobank (iz Raiffeisen Boerenleenbank) 90-ih godina prolog stoljea omoguava preko 70% poljoprivrednog kredita, no to je samo 22% njezinog ukupnog kreditiranja. U Belgiji i Luxenbourgu CERA banka (iz Centrale Raiffeisen) takoer s veinom sudjeluje u bankovnim djelatnostima u seoskim podrujima. U Francuskoj su lokalne filijale Credit Agricole zadrune, premda je do godine 1987. njihov sredinji ured bio javno tijelo koje je djelovalo kao glavni kanal za dravne subvencije: ono nije samo seoska kreditna udruga, ali sudjeluje najveim dijelom u kreditiranju poljoprivrednika. Meutim, Credit Agricole je razvijala svoje djelatnosti daleko iznad poljoprivrede tako da je postala ne samo najvea francuska banka ve i najvea nejapanska banka na Svijetu. Zajednika tenja tih institucija da proire svoje djelatnosti izvan ruralnog sektora lei u znakovitim ogranienjima siromane poljoprivredne osnove: polozi poljoprivredne zajednice nee dostajati za financiranje zajmotraitelja poljoprivrednog sektora. tovie, ogranienja koja proizlaze od ekonomske politike glede poveanja poljoprivredne proizvodnje ini poljoprivredni sektor neprivlanim a odnosnim bankama stvarno riskantni odljev. Privatni krediti esto izmeu lanova iste obitelji su esto vani u olakavanju prijelaza gospodarstva od jednog narataja na drugi, posebice u zemljama i podrujima gdje bi inae naelo jednake podjele izmeu nasljednika uzrokovalo diobu gospodarstava. Duina kredita Obino se razlikuje: Kratkoroni kredit, koji slui uglavnom za financiranje tekuih inputa kao to su sjeme i mineralna gnojiva: njega moe osigurati bilo koja institucija prije opisana (sve osim hipotekarnih banaka) ili katkada trgovci koji prodaju odnosne inpute. Srednjoroni kredit u svrhu kupovine strojeva, stoke itd.: to je navlastito domena banaka i zadrunih organizacija, gdje one postoje. Vlasnitvo nad zemljom je ovdje posebice korisno jer obostrano omoguava zahtjeve kreditora za znatan iznos kredita. Dugoroni kredit, u svrhu kupovine zemlje: osiguravaju se od banaka, posebice hipotekarnih, gdje postoje. Kod hipotekarnih kreditnih ugovora zemlja sama po sebi osigurava sigurnost za kreditora (da cijena zemlje ne pada). Srednjorona 5-10 godina kreditni kamatnjak kooperativnih banaka u godini 1989. je bio, npr. 8,50% u Njemakoj, 10,1 % u Nizozemskoj, 9,75% u Belgiji, i 9,90% u Francuskoj. S 20

obzirom na inflaciju to bi odgovaralo realnim stopama u rasponu od 5 do 8%. U junoeuropskim zemljama kamatnjak je bio vii zbog viih financijskih stopa. Osim tamo gdje drave subvencioniranju poljoprivredni kredit to je veliki izuzetak, kamatnjaci tee da odgovaraju opim uvjetima kreditnog trita zemlje o kojoj se radi. Openito poveanje kamatnjaka, kao to je to bilo izraeno tijekom kasnih 80-ih godina, imalo je izravni uinak na poljoprivredu: poljoprivrednici koji su u doba srazmjerno niskih kamatnjaka stvorili velike dugove ulaui puno u zemlju, zgrade ili opremu su pali u tekoe. Granina gospodarstva u tom smislu, zbog rizika od bankrota ukoliko cijene poljoprivrednih proizvoda padnu, ne mogu biti gospodarstva na neproizvodnoj zemlji, ve srazmjerno dinamina i proizvodna gospodarstva. Podaci o poljoprivrednim investicijama i upotrebi kredita nisu lako dostupni. U Njemakoj godinje izvjee Ministarstva poljoprivrede (Agrarbericht) sadri korisne obavijesti. U 1992/93. godini nove investicije su iznosile do 10,9 milijardi DEM: od toga 2,3 milijarde su bile za zgrade i 8,6 milijardi za strojeve i drugu opremu, dok je za stoku bilo neto dezinvestiranja. Ukupna vrijednost poljoprivrednih sredstava u 1993.godini je procijenjena na 209,4 milijarde DEM, od ega je 99,4 milijarde bilo zemljite, 31,4 milijarde graevine, 22,8 milijardi strojevi i oprema i 24,0 milijarde stoka; stambene zgrade su inile daljnjih 18,1 milijardu. Posueni novani kapital iznosio je 44,1 milijardu DEM,, od ega 10,4 su milijarde kratkoroni krediti, 7,2 milijarde srednjoroni i 26,5 milijardi dugoroni krediti. Prosjeni kamatnjak je bio 7,5%. (Ti podaci se ne odnose na bive Istono-njemake Landere. Jedan od naina za poljoprivrednike da smanje svoje investicije u strojeve i tako izbjegnu veliko zaduivanje je ugovaranje za posebne svrhe, posebice za poljoprivredne radove kao to je to etva, za koju je nuna skupa oprema. (Slino se moe uzeti kao nain rjeavanja potreba radnika u sezonskim vrkovima, bez da se dri puno radnika tijekom cijele godine). Posebice se u ravniarskim podrujima s velikim gospodarstvima sve vie javljaju ugovorna poduzea kako bi se zadovoljile te potrebe. Upravljanje Tipini privatni poljoprivrednik mora donaati mnogo odluka. Neke od njih se javljaju svaki dan: promatranje klimatskih prilika, stanje usjeva, koja se radna operacija treba obaviti odreenog dana, ili nadgledanje stoke u sluaju moebitne pojave bolesti i potrebe lijeenja. Neke su odluke sezonske: koliko sjemena treba za odreenu kulturu; promjena plodoreda; koliko mineralnih gnojiva i drugih kemikalija upotrijebiti. Neke su dugorone; koje strojeve kupiti, koje zgrade podignuti i gdje nabaviti novac? Poljoprivrednik takoer treba znati kako najbolje prodati svoje proizvode; i to se sve vie javlja u suvremenom svijetu, rjeava administrativne zamrenosti, ukljuivi porezne mjere, zahtjeve za razliitim subvencijama, itd. Stvarno, popis bez kraja: suvremeni poljoprivrednik treba biti strunjak za mnoga podruja. Jednostavno klasificirati te djelatnosti pod opim pojmom rad bilo bi osiromaenje bitnog aspekta poljoprivrede: naziv upravljanje je opravdan. (To je naravno pojednostavljenje koje se u tom smislu odnosi na poljoprivrednika ili glavu gospodarstva: ovisno o okolnostima, ena poljoprivrednika i drugi lanovi obitelji takoer mogu sudjelovati u donoenju odluka). Kako je upravljanje odigralo kljunu ulogu u razvitku poljoprivrede na Zapadu, vrijedno je nadalje razmotriti kako je ono konstituirano. Poljoprivredni fakulteti organiziraju teajeva bilo redovite ili sporadine, koji su vani u nekim zemljama, posebice tamo gdje su gospodarstva velika: kao i javnu poljoprivrednu savjetodavnu slubu (nazvanu extension u SAD). No mnogi poljoprivrednici nemaju zavrene redovite kole i mnogi nemaju koristi od te slube. 21

Crte 1 EZ Razdioba rada na poljoprivrednim gospodarstvima 1989. godine100 90 80 70Voditelji gospodarstva

Postotci

60 50 40 30 20 10 0 E12Ne obiteljski radnici Ostali lanovi obitelji Suprunici

UK

DK

NL

D

F

IT

SP

Commision, The Agricultural Situation in the Community 1994 Report Mnogi poljoprivrednici su sinovi poljoprivrednika: iskustvo koje se stjee naratajima je osnova za njihovu poljoprivrednu praksu no naravno to moe takoer biti prepreka za prihvaanje novih metoda. Tjedni ili mjeseni poljoprivredni asopisi daju podosta tehnikih obavijesti i trnih podataka, koje poljoprivrednici trebaju, a takoer i radio te povremeno i televizijske emisije. Obavijesti pristiu takoer od poljoprivredno-opskrbljivakih industrija: premda se njihovo oglaavanje moe sastojati od konkretnih reklama, one takoer daju tehnike obavijesti o svojim proizvodima. Banke i druge kreditne ustanove mogu davati savjete, posebice kada se poljoprivrednik nalazi u financijskim tekoama. Poljoprivredne izlobe omoguavaju poljoprivrednicima da usporede konkurentne proizvode kao to je mehanizacija i drugo, da vide najproduktivniju stoku i slino. U stvari, ne postoji nestaica obavijesti raspoloivih suvremenom poljoprivredniku; i premda opseg radova moe biti manji negoli u veini industrijskih poduzea zahtjevi za upravljanjem su vjerojatno sloeniji. Na krupnim gospodarstvima, poljoprivrednici mogu imati koristi od usluga privatne savjetodavne slube: to moe biti posebice vano za planiranje i raunovodstvo i za prilagodbu mjerama ekonomske politike. Dok su privatna obiteljska gospodarstva ostala prevladavajui oblik organizacije, neka velika gospodarstva, koja su u vlasnitvu ustanova ili korporacija, vode plaeni profesionalni upravitelji: ta gospodarstva tee da budu intenzivna i proizvodna, te da se specijaliziraju na odreene proizvode. Stale upravitelja tako postaje znaajan u nekim zemljama, posebice u UK i SAD. Alternativni ekonomski sustavi Na spomenuta pitanja razliito se odgovara s obzirom na razline alternativne gospodarske sustave a to su: (1) obiajni, (2) naredbeni i (3) trni. (1) Obiajna pravila su nazona u mnogim primitivnim civilizacijama. Na pitanje to, kako i za koga odgovara se na tradicijski nain i prenosi od starijih na mlae. U Starom Egiptu, dananjoj Indiji i drugdje, sin nasljeuje posao od oca (trgovinu, obrt i slino). Pleti kotac ko i otac uzreica je koja dobro oznauje ovaj sustav. 22

(2) Naredbena privreda je takva gdje drava donosi sve odluke o proizvodnji i raspodjeli. Takve drave u krajnjem sluaju odreuju ljudima to e jesti i piti, koliko hrane a koliko elika proizvesti i tko bi trebao ivjeti dobro, a tko sirotinjski. (3) Trna privreda, u kojoj se sustavom cijena, trita, profita i gubitaka odreuje to, kako i za koga proizvesti i raspodijeliti. Tvrtke proizvode ona dobra koja donose najvei profit (to?), tehnologijom proizvodnje s najmanjim trokovima (kako?), a ljudska potronja ovisi o odlukama potroaa kako potroiti plae (zarade) i vlasnike dohotke, koji se stvaraju radom i vlasnitvom (za koga?). Niti jedna privreda ili narodno gospodarstvo, danas ne spada ni u jedan od tri ista oblika ve se, bolje reeno, drutva nalaze u mijeanoj ekonomiji sa sastojcima trita, naredbe i obiaja. Nema stopostotne trne ekonomije (premda je Engleska u 19. stoljeu bila vrlo blizu tome). U gospodarskom sustavu SAD-a drava danas ima vanu ulogu u odreivanju legalnog oblika gospodarskog ivota, proizvodnog kolovanja i usluga (javni sektor) i u regulaciji zatite okolia i poslovanja (business). No danas na odluke u veim zemljama Svijeta najvie utjee to kako trite odreuje cijene i koliine. I zemlje Srednje i Istone Europe trae primjerenu vrstu mjeovite privrede, nakon kraha naredbenog sustava koncem 1980-ih godina ovog stoljea. Zakon o nestaici Zato smo se usredoili na temeljna pitanja, to kako i za koga? Ti se problemi javljaju zbog elja ljudi da troe vie nego to gospodarstvo moe proizvesti. Kada bi se mogle proizvesti neograniene koliine svih dobara i ukoliko bi ljudi svoje elje potpuno zadovoljili, ljudi se ne bi brinuli o uinkovitosti upotrebe ogranienih resursa. Ni menaderi ne bi nemirno spavali zbog nestaice radne snage ili energije. ak to vie, kada bismo svi mogli imati sve to elimo, nitko se ne bi brinuo o raspodjeli dohotka izmeu ljudi i klasa. U takvom Raju prosperiteta ne bi bilo dobara koja nedostaju ili koja su ograniena za potronju. Ne bi bilo potrebe za ekonomiziranjem potronje i ekonomija vie ne bi bila iva znanost. Sva bi dobra bila slobodna kao pijesak u pustinji ili more na obali. Ograniena dobra No, ni jedno drutvo ne moe dosei utopiju neogranienih mogunosti. Dobra su ograniena. ak i u SAD-a, u najproduktivnijem drutvu dosad poznatom, nacionalni proizvod bi trebao bi biti mnogo puta vei da bi svi mogli ivjeti na razini standarda lijenika ili odvjetnika. No izvan SAD-a, posebice u Africi i Aziji, stotine milijuna siromanih ljudi gladuju ili su pothranjeni. Neograniene elje U usporedbi sa siromanim narodima, u raznim razdobljima civilizacije, napredne industrijske privrede izgledaju vrlo zdravo. Vii dohoci donose i vii standard, ali i vee potrebe. Istraivanje o potroakim navikama pokazalo bi da ljudi ele i trebaju sredinje grijanje i hlaenje, filmove i nosa zvuka, automobile i osobna raunala, koncerte i rekreaciju, slobodno vrijeme i privatni ivot, isti zrak i vodu, ekoloki sigurne tvornice i iste ulice i nebrojena ostala dobra i usluge. Ako se zbroje sve elje brzo bi se moglo ustanoviti da dobra i usluga nema dosta kako bi mogao zadovoljiti mali dio svih potroakih elja.

23

B. Tehnoloke mogunosti drutva Granica proizvodnih mogunosti (GPM) daje definiciju oskudnosti. Uz nae tehniko znanje, te zemljite, rad i kapital, koje imamo, injenica je da nae gospodarstvo moe proizvesti samo odreene maksimalne koliine svakog ekonomskog dobra. GPM oslikava injenicu da moemo birati izmeu ogranienih mogunosti. Npr. student ima na raspolaganju osam sati za uenje ekonomike poljoprivrede i matematike. Ako ui samo ekonomiku poljoprivrede, dobiti e visoku ocjenu iz ekonomike poljoprivrede, a lou iz matematike. Uenje je input, a ocjene su output uenja. Oskudnost (nestaica) Neki resursi nisu ekonomski oskudni. Npr. kisik na zemlji, kojeg ima dovoljno za sve svrhe. Nema oportunitetnih trokova (moemo ga koristiti za paljenje vatre, a da nemamo problema s disanjem). Takva se dobra nazivaju slobodna dobra. No u veini dobra su ekonomski oskudna jer ne mogu zadovoljiti sve elje. Zakon o nestaici govori da dobara nema dovoljno zbog toga to nema dovoljno resursa za njihovu proizvodnju u koliinama koje ljudi ele potroiti. Suoeni s nedvojbenom istinom da su dobra ograniena i, s obzirom na elje, ekonomisti istrauju, opisuju i analiziraju kako se razliita drutva ponaaju prema ogranienim resursima, birajui razlinu kompoziciju dobara (to), razliite tehnike proizvodnje (kako) i odluujui, na kraju, tko e dobra troiti (za koga). Ilustrirati emo Zakon o nestaici pomou primjera: U odluci to e se proizvoditi i kako, gospodarstvo se mora odluiti izmeu tisue razliitih proizvoda. Na koliko zemljita (hektara) posijati penicu?; Koliko tvornica za preradu poljoprivrednih proizvoda? Ti su problemi komplicirani ak i za raspravu. Stoga emo problem pojednostaviti. Moe se izabrati primjer proizvodnje soje i stonih krmiva ili oruja i maslaca (ovaj posljednji primjer je bio aktualan u II. svj. ratu u smislu izbora izmeu troenja za vojne ili za civilne svrhe). Poinjemo prouavanje izbora izmeu proizvodnje soje i stonih krmiva. Pretpostavljamo da neka poljoprivreda usmjerava svu svoju energiju na proizvodnju soje. ak i postoji najvea mogua proizvodnja soje koju ta poljoprivreda moe proizvesti. To zavisi o raspoloivoj povrini zemljita i ostalim resursima i proizvodnosti. Najvea mogua koliina soje, koja se moe proizvesti, je 125 milijuna tona s postojeim resursima. U drugoj krajnosti, ta poljoprivreda moe proizvesti maksimalno 280 milijuna stonih krmiva, ukoliko ne proizvodi soju. To su dvije krajnje mogunosti. Ukoliko elimo proizvesti vie soje a da ne smanjujemo proizvodnju stonih krmiva, tada se pomiemo na toku I. No ta toka je u nemoguem podruju, jer je izvan granice proizvodnih mogunosti.(Crte 1)

24

Krialjka 1 Alternativne proizvodne mogunostiProizvodne mogunosti Soja -mil.tonaStona krmiva -mil.tonaStona krmiva rtvovana za proizvodnju soje -mil.tona-

A B C D E F

0 25 50 75 25 100 125

280 23 257 32 225 45 180 65 115 115 0

Crte 2 Grafiki prikaz alternativnih proizvodnih mogunosti300Stona krmiva (mil. tona)

A

250 200 150 100 50 0 0 25

B C D

I

U

E

F 50 75 100 125 150

Soja (m il. tona)

Granica proizvodnih mogunosti (GPM) pokazuje maksimalne koliine proizvodnje koje moe neka privreda (poljoprivreda) postii, uz dato tehnoloko znanje i dostupnu koliinu inputa. GPM predstavlja sliku izbora na raspolaganju drutvu. Moe se uzeti i drugi primjer, npr. hrana-strojevi, potronja danas prema potronji sutra ili javna dobra prema privatnim dobrima itd. Svaka toka na krivulji predstavlja maksimalan output tj. granicu. To je takoer i krivulja transformacije. Kada se dostigne granica raspoloivih sredstava, ili su sredstva potpuno iskoritena, proizvodnja neke koliine jednog proizvoda mora se napustiti, kako bi se proizvelo vie drugog. Proizvodne mogunosti (u skrialjci 1) temelje se na pretpostavci da sredstva i tehnologija nisu potpuno fleksibilni ili jednako prilagodljivi u proizvodnji i stonih krmiva i soje. Postoji mnogo razloga zbog kojih se ne moe dostii granica. Klimatski uvjeti, biljne bolesti i bolesti ivotinja, cijene i nestaica inputa (min. gnojiva, loa organizacija poslova itd.). Toka I je 25

izvan granice, nemogua je ili neizvediva, a svaka toka unutar krivulje, npr. toka U, pokazuje da se resursi nedovoljno dobro rabe ili se ne upotrebljavaju na najbolji nain. Uinkovitost Efikasnost Ukoliko neko gospodarstvo proizvodi na granici proizvodnih mogunosti, podrazumijeva se da proizvodi uinkovito (efikasno). Uinkovitost je jedan od sredinjih pojmova ekonomike. Uinkovitost znai da ne postoje gubici, ili znai da se gospodarski resursi rabe toliko uinkovito koliko je mogue da zadovolje ljudske potrebe i elje. Ako to izrazimo specifino - gospodarstvo proizvodi uinkovito kada ne moe proizvesti vie od jednog dobra bez da ne proizvodi manje drugog, tj. kada je na granici proizvodnih mogunosti. Treba razlikovati tehniku od ekonomske uinkovitosti. Tehnika uinkovitost (efikasnost) je obino mjera fizikog proizvoda po jedinici inputa ulaganja (npr. mlijenost po kravi, prirod usjeva po hektaru). Ekonomska uinkovitost (efikasnost) je mjera uspjeha odluka izmeu proizvodnih metoda i proizvedenih dobara. Te se odluke trebaju odnositi na proizvodne trokove i vrijednost finalnog proizvoda. Najvei prinos moe biti ekonomski neuinkoviti ukoliko je postignut s trokovima koji preteu dodatnu vrijednost proizvodnje. Kako moemo znati

osnove agroekonomike

Documents