osijek, 2013. - sveučilište josipa jurja...

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

ODJEL ZA BIOLOGIJU

Diplomski nastavnički studij biologije i kemije

Mateja Knezović

PROCJENA POTENCIJALA RASTA ALGA KULT. Chlorella

kessleri FOTT et NOV. U VODI KOPAČKOG RITA I DUNAVA

METODOM BIOTESTA

Diplomski rad

Osijek, 2013.

TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Diplomski rad

Odjel za biologiju

Diplomski nastavnički studij biologije i kemije

Znanstveno područje: Prirodne znanosti

Znanstveno polje: Biologija

Procjena potencijala rasta alga kult. Chlorella kessleri FOTT et NOV. u vodi Kopačkog rita i

Dunava metodom biotesta

Mateja Knezović

Rad je izrađen: Zavod za biokemiju i ekofiziologiju biljaka

Mentor: Izv. prof. dr. sc. Janja Horvatić

Neposredni voditelj: Dr. sc. Vesna Peršić

Kratak sadržaj diplomskog rada:

Na području Kopačkog rita, u kanalu Čonakut i Sakadaškom jezeru, kao i u Dunavu istraživani su od svibnja do

rujna 2012. godine osnovni fizikalno-kemijski parametri te potencijal rasta alga (AGP) kult. Chlorella kessleri.

Maksimalna prozirnost vode zabilježena je u lipnju u Sakadaškom jezeru, kada je bio i najveći vodostaj Dunava,

a više od 90% površine Kopačkog rita bilo je poplavljeno. Na postaji Dunav najveće koncentracije hranjivih

tvari zabilježene su u kolovozu, u vrijeme opadanja vodostaja i najniže koncentracije otopljenog kisika, kada je

prema Uredbi o standardu kakvoće vode Dunav bio vrlo lošeg ekološkog stanja. Rezultati istraživanja

potencijala rasta alga kult. C. kessleri u vodi istraživanih lokaliteta ukazuju da su trofički uvjeti na istraživanim

postajama bili najčešće mezotrofni (64%), rjeđe oligomezotrofni (12 %) i mezoeutrofni (21%), dok je voda iz

pridnenog sloja Sakadaškog jezera uzorkovana u srpnju imala politrofne uvjete. Prema rezultatima biotesta obogaćivanja nutrijentima u uzorcima vode s postaja Dunav, kanal Čonakut i Sakadaško jezero utvrđena je

kolimitacija dušikom i fosforom. Neznatni porast jačine limitacije N i kolimitacije N i P utvrđen je od glavnog

toka rijeke Dunav prema unutrašnjosti poplavnog područja.

Broj stranica: 67

Broj slika: 29

Broj tablica: 12

Broj literaturnih navoda: 65

Jezik izvornika: hrvatski

Ključne riječi: poplavno područje Dunava, potencijal rasta alga, Chlorella kessleri, nutrijenti

Datum obrane: 24.05.2013.

Stručno povjerenstvo za obranu:

1. Izv. prof. dr. sc. Enrih Merdić

2. Doc. dr. sc. Melita Mihaljević

3. Izv. prof. dr. sc. Janja Horvatić

Rad je pohranjen u: u knjižnici Odjela za biologiju Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijek

BASIC DOCUMENTACION CARD

University Josip Juraj Strossmayer in Osijek MS thesis

Department of Biology

Graduate Study of Biology and Chemistry in Education

Scientific Area: Natural science

Scientific Field: Biology

Evaluation of Chlorella kessleri FOTT et NOV. algal growth potential in the water of

Kopački rit and the River Danube by bioassay method

Mateja Knezović

Thesis performed at: Department of Biochemistry and Plant Ecophysiology

Supervisor: Izv. prof. Janja Horvatić

Assistant in charge: Dr. sc. Vesna Peršić

Short abstract:

Physical and chemical parameters and algal growth potential (AGP) of Chlorella kessleri have been investigated at Kopački rit Nature Park and the River Danube from May to September 2012. Maximal water transparency

was recorded in June at Lake Sakadaš, during the highest water level of the River Danube when more than 90%

of Kopački rit was flooded. The highest concentrations of nutrients were recorded in water samples from the

River Danube during the decreasing water level in August. According to the Regulation of water quality

standards, Danube water quality was in very poor ecological condition. Results of algal growth potential test

indicate that the trophic conditions at all sites were mostly mesotrophic (64%), mesoeutrophic (21%) and

oligomesotrophic (12%), while near the bottom samples of Lake Sakdaš had poliytrophic conditions (July). In

nutrient enrichment bioassay co-limitation by nitrogen and phosphorus was determined in majority of water

samples. Slight increase in the intensity of N limitation and NP co-limitation was determined from the main flow

of the River Danube towards the inland floodplains.

Number of page: 67

Number of figures: 29

Number of tables: 12

Number of reference: 65

Original in: Croatian

Key words: Danube floodplain, algal growth potential, Chlorella kessleri, nutrients

Date of the thesis defence: 24.05.2013.

Reviewers:

1. Izv. prof. dr. sc. Enrih Merdić

2. Doc. dr. sc. Melita Mihaljević

3. Izv. prof. dr. sc. Janja Horvatić

Thesis deposited in: Library of Department of Biology, University of J.J.Strossmayer in Osijek

Zahvaljujem se mentorici izv. prof. dr. sc. Janji Horvatić na velikoj pomoći i konstruktivnim

savjetima tijekom izrade ovog diplomskog rada.

Veliko hvala asistentici dr. sc. Vesni Peršić na savjetima, stručnoj pomoći i strpljenju tijekom

eksperimentalne izrade i obrade rezultata tijekom izrade diplomskog rada.

Hvala mojoj braći, sestri i prijateljima koji su mi bili podrška i oslonac tijekom studiranja, a

posebno hvala mojim roditeljima koji su uvijek bili uz mene i zbog kojih sam postala i

postigla ovo danas.

SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................................ 1

1.1. Opće značajke riječnih poplavnih područja................................................................... 1

1.2. Nutrijenti kao ograničavajući čimbenici rasta alga u slatkovodnim sustavima ............... 3

1.3. Dosadašnja istraživanja potencijala rasta alga u vodama Kopačkog rita ........................ 4

1.4. Ciljevi rada .................................................................................................................. 5

2. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA ........................................................................................... 6

2.1. Park prirode Kopački rit ............................................................................................... 6

2.2. Opis postaja ................................................................................................................. 8

2.2.1. Dunav.................................................................................................................... 8

2.2.2. Kanal Čonakut ....................................................................................................... 9

2.2.3. Sakadaško jezero ................................................................................................. 10

3. MATERIJALI I METODE RADA ................................................................................... 11

3.1. Uzimanje uzoraka ...................................................................................................... 11

3.2. Mjerenje fizikalno – kemijskih svojstava vode ........................................................... 11

3.3. Klorofil ...................................................................................................................... 11

3.4. Pokazatelji eutrofikacije ............................................................................................. 13

3.5. Minijaturizirani biotest ............................................................................................... 17

3.6. Eksperimentalni organizam ........................................................................................ 17

3.7. Priprema i izvođenje eksperimenta ............................................................................. 18

3. 8. Statistička obrada podataka ....................................................................................... 20

4. REZULTATI .................................................................................................................... 21

4.1. HIDROLOŠKE KARAKTERISTIKE ........................................................................ 21

4.1.1. Vodostaj Dunava ................................................................................................. 21

4.1.2. Klima .................................................................................................................. 21

4.2. FIZIKALNO KEMIJSKI ČIMBENICI ...................................................................... 22

4.2.1. Dubina i prozirnost vode ...................................................................................... 22

4.2.2. pH i provodljivost ............................................................................................... 24

4.2.3. Kisik i temperatura vode ...................................................................................... 25

4.2.4. Klorofil ................................................................................................................ 26

4.2.5. Hranjive tvari ....................................................................................................... 28

4.3. Pokazatelji eutrofikacije ............................................................................................. 33

4.4. Biotest ........................................................................................................................ 35

4.4.1. Ukupna biomasa .................................................................................................. 35

4.4.2. Stupanj limitacije ................................................................................................ 37

5. RASPRAVA .................................................................................................................... 44

6. METODIČKI DIO............................................................................................................ 48

6.1. Prilog pripremi ........................................................................................................... 58

7. ZAKLJUČAK .................................................................................................................. 59

8. LITERATURA ................................................................................................................. 60

1

1. UVOD

1.1. Opće značajke riječnih poplavnih područja

Glavno obilježje poplavnih područja je njihova bioraznolikost i velika produktivnost. Vrlo su

atraktivna područja za ljudske djelatnosti i samim time su izložena ugrožavanju biološke

raznolikosti, što često dovodi do promjena unutar ekosustava (Dudgeon i sur., 2006). U

Europi je velik broj takvih ekosustava izgubio funkcionalnu važnost i oko 90% poplavnih

područja je značajno degradirano (Tockner i sur., 2009).

Redovito plavljenje ili „food pulse“ ima veliki značaj u doprinosu biološke i krajobrazne

raznolikosti (Junk i sur., 1989). Glavnu ulogu u povezanosti i fluktuaciji tvari i organizama

između rijeke i poplavnog područja imaju poplave. Prema pojavama plavljenja razlikujemo:

a) limnofazu – kada je poplavno područje izolirano od riječno toka i b) potamofazu – kada je

područje poplavljeno i dolazi do velikih promjena u fiziološkim, kemijskim i biotičkim

karakteristikama područja (Neiff, 1996). Izmjenom ove dvije faze dolazi do stvaranja

hidrosedimentološkog pulsa. Pri dotoku svježih voda dolazi do promjena bioloških i

kemijskih čimbenika, a izmjena tvari i energije je izraženija tijekom plavljenja između rijeke i

njenog poplavnog područja nego duž rijeke (Junk i sur., 1989). Razdoblja plavljenja mogu biti

kraća i manje predvidljiva povremena plavljenja, što je značajno za vodene ekosustave

umjerenog područja (Tockner i sur., 2000a). Utjecaj plavljenja ovisi o veličini zahvaćenog

područja, vremenu zadržavanja vode i jačini plavljenja. Najdetaljnija klasifikacija poplavnih

područaja načinjena je za popolavno područje rijeke Rhone s obzirom na geomorfološke,

hidrološke i ekološke analize (Amoros i sur., 1982 u Ward i Stanford 1995; Castella i sur.,

1984). Prema smanjenju povezanosti između vodenih staništa poplavnog područja i rijeke

razlikuju se četiri tipa staništa: eupotamal (glavno korito i aktivni stari tokovi), parapotamal

(stari riječni zavoji – meandri, trajno povezani s rijekom nizvodno), plesiopotamal (rukavci i

depresije koji sadrže vodu samo pri visokim vodostajima rijeke) i paleopotamal (mrtvi ili

reliktini riječni rukavci – ostaci starog toka rijeke potpuno odvojeni od nje tijekom niskih

voda). Jezera koja se nalaze unutar poplavnih područja svrstana su u kategoriju paleopotamal,

jer je hidrološki utjecaj rijeke na njih sličan kao na reliktne rukavce rijeka. Ovakva

klasifikacija poplavnih močvarnih područja opisuje gradijent od lotičkih do lentičkih voda

kojima dominira strujanje vode.

2

Uzajamno međudjelovanje rijeke i njezinog poplavnog područja svojim stupnjem

povezanosti, udaljenošću poplavnog područja od glavnog korita rijeke, morfometrijskim

karakteristikama vodenih površina, trajanjem zadržavanja vode, te zastupljenošću vodene

vegetacije također utječe i na razvoj fitoplanktonskih zajednica koje su vrlo bitne u ovom

ekosustavu jer se smatraju primarnim producentima (Garcia de Emiliani, 1993; Zalocar de

Domitrovic, 2002, 2003).

U istraživanjima koja su vršena u poplavnim područjima sjevernog umjerenog pojasa

(Tockner i sur., 1999, 2000 b; Van der Nat i sur., 2002; Langhans i Tockner, 2006) i

neotropskim poplavnim područjima (Furch i Junk, 1993; Hamilton i Lewis, 1990; Thomaz i

sur., 2007) utvrđeno je da se s porastom vodostaja smanjuju razlike u limnološkim

karakteristikama (koncentracije nitrata, specifičnoj provodljivosti vode i koncentracije

klorofila a), tj. da dolazi do homogenizacije, odnosno staništa vodenog poplavnog područja

postaju slična po tim karakteristikama.

Tijekom proteklih nekoliko desetljeća sve je više podataka koji svjedoče o promjenama u

strukturi i funkciji ekoloških sustava, a posebno o nepoželjnim utjecajima na biološku

raznolikost čemu pridonose klimatske promjene, između kojih su najvažnije promjena

temperature, promjena količine i raspodjele oborina te povećanje učestalosti ekstremnih

meteoroloških prilika (Bates i sur., 2008).

Ekstremna hidrološka zbivanja u dunavskom slivnom području, koja su se dogodila prošlog

desetljeća, potvrda su predviđanjima poplava diljem kontinenta te izmjeni ekstremno

poplavnih i ekstremno sušnih razdoblja u područjima središnje i južne Europe. Velike poplave

bile su u ljeto 2002. i 2005. godine, dok je ekstremno sušno razdoblje zabilježeno skoro cijelu

2003. godinu. U proljeće i ljeto 2006. godine, uslijed velike količine otopljenog snijega, vrlo

toplog proljeća i velikih količina oborina, vodostaj Dunava na nekim mjernim postajama na

srednjem toku Dunavu te na većini mjernih postaja na donjem toku Dunavu dostigao je

maksimalne vrijednosti zabilježene u proteklih 100 - 130 godina (Mikhailov i sur., 2008).

Ekstremne hidrološke pojave mogu imati veliki negativni utjecaj na sve vrste slatkovodnih

ekoloških sustava, a posebno na plitka jezera (Scheffer i van Nes, 2007).

Za svaku močvaru važna je redovitost dotoka dovoljne količine vode da bi takav složeni

ekosustav mogao funkcionirati, pa tako i u Kopačkom ritu, čiju hidrografsku mrežu čine

rijeke Dunav i Drava, Hulovski kanal, kanal Čonakut, Novi kanal, Renovski kanal, Nađhat,

Vemeljski Dunavac, te Kopačko, Bijelo i Sakadaško jezero. Većina bara i jezera ostatci su

3

nekadašnjeg korita rijeke, ili su nastale zbog riječne erozije prilikom povlačenja voda s

poplavnog područja. Raspored bara (depresija) i greda (povišenih područja) daje mu izgled

delte. Rijeka Dunav uz pomoć rijeke Drave stvara tu svjetski jedinstvenu deltu u svom

središnjem toku (Web 1).

1.2. Nutrijenti kao ograničavajući čimbenici rasta alga u slatkovodnim sustavima

Među prvim znanstvenicima koji su proučavali djelovanje vanjskih čimbenika na produkciju

bio je Liebig, 1885., koji je postavio zakon minimuma. Prema tom zakonu visina produkcije

ograničena je čimbenikom u minimumu. Limitacija nutrijentima može se smatrati temeljom

za određivanje eutrofikacije nekog vodenog ekosustava, pri čemu se mora uzeti u obzir da je

jedan ključni nutrijent ograničavajući čimbenik rasta vodenog bilja i alga u proučavanom

ekosistemu, da je rast vodenih biljaka ili alga u tom ekosistemu proporcionalan opskrbi tim

ključnim nutrijentom, te da se kontroliranje eutrofikacije može postići ograničavanjem unosa

tog ključnog nutrijenta u proučavani ekosistem. Isto tako, podrazumijeva se da nedostatak tog

kjučnog nutrijenta ograničava mogućnost kontinuiranog rasta populacije alga (Smith i sur.,

1999).

Ključni nutrijenti autotrofne produkcije u slatkim vodama uglavnom su fosfati, nitrati i

silikati. Primarni su nutrijenti dušik (N) i fosfor (P), a porast njihovih koncentracija dovodi do

povećanja primarne produkcije. Voda koja opskrbljuje jezero općenito je bogatija sadržajem

dušika nego fosfora jer su spojevi fosfora slabije topivi u vodi od dušika i zato jer je okoliš

prirodno bogatiji sadržajem dušika nego fosfora (Moss, 1998).

Za većinu slatkovodnih jezera umjerenog pojasa smatra se da su limitirani fosforom

(Schindler 1977), neka istraživanja pokazala su da limitacija dušikom i fosforom u jezerima

ne isključuje obostrano jedna drugu; također je utvrđena i istodobna limitacija dušikom i

fosforom (North et al., 2007).

Elementarni sastav fitoplanktona, tj. elementarni sastav nutrijenata u vodi služi kao mogući

pokazatelj nutrijenta koji ima ograničavajuće djelovanje na rast i razvoj fitoplanktona

(Redfield, 1958). Po modelu Redfielda, omjer u kojem fitoplankton asimilira ugljik, dušik i

fosfor približno iznosi 106:16:1. Kada fosfora ima u suvišku, a omjer dušika i fosfora bude

manji od 16:1, dušik postaje ograničavajući čimbenik. Tijekom dosadašnjih istraživanja

pomak od limitacije fosforom prema limitaciji dušikom ostvaruje se u širokom rasponu tih

omjera (od 10:1 do 30:1). Dakle, kada je omjer N:P u vodi > 30, razvoj alga ograničen je

4

fosforom, a kada je omjer N:P u vodi < 10, razvoj alga ograničen je dušikom (Smith, 1983;

Bulgakov i Levich, 1999).

Određivanjem potencijala rasta alga metodom biotesta moguće je pratiti povećanje, odnosno

smanjenje stupnja trofije nekog vodenog ekosustava (Marvan i Žáková, 1981; Žáková, 1986).

Ova metoda koristi se za praćenje utjecaja limitirajućih faktora rasta alga i vodenih biljaka,

posebno utjecaja dušika i fosfora. Potencijal rasta alga (AGP) ovisi o koncentraciji hranjivih

tvari, temperaturi, intenzitetu i trajanju svjetlosti kao i koncentraciji CO2, kako u prirodnim

tako i u laboratorijskim uvjetima (Dykyjova 1989, Odum 1971, Welch 1980, Wetzel 1975).

1.3. Dosadašnja istraživanja potencijala rasta alga u vodama Kopačkog rita

Značajan napredak ekofizioloških istraživanja ostvaren je uvođenjem biotestova za

utvrđivanje i predviđanje stupnja trofije, bioprodukcije i toksiciteta vode praćenjem

potencijala rasta alga (AGP) kulture Chlorella kessleri Fott et Novák.

Tijekom jeseni i zime 1990. godine i u proljeće 1991. godine u Staroj Dravi i Sakadaškom

jezeru određivan je potencijal rasta alga i toksicitet vode. Ograničavajući čimbenici za rast

alga kulture C. kessleri u vodi Stare Drave početkom proljeća i u Sakadaškom jezeru za

vrijeme vegetacijskog mirovanja bili su spojevi dušika i fosfora (Horvatić i Lukavský, 1997).

U istraživanju koje je vršeno od rujna do prosinca 1997. godine na lokalitetima Stara Drava i

Sakadaško jezero, kao ograničavajući čimbenici u uzorcima Stare Drave bili su nitrati, dok su

u uzorcima sa Sakadaškog jezera ograničavajući čimbenici bili fosfati. To je također

potrvđeno i rezultatima biotesta (Horvatić i sur., 2002).

U razdoblju od ožujka do prosinca 1999. godine uzeti su uzorci sa postaje Sakadaškog jezera i

prema rezultatima istraživanja potencijala rasta alga kulture C. kessleri ograničavajući

čimbenik rasta alga bio je dušik, a jezero je klasificirano kao visokoproduktivno (Horvatić i

sur., 2003 a). Nitrati su se pokazali ograničavajućim čimbenicima rasta alga kulture C.

kessleri i u istraživanjima koja su vršena tijekom 2001. godine, osim u travnju kada su fosfati

bili ograničavajući čimbenici rasta alga kulture C. kessleri. Trofičko stanje voda Kopačkog

rita prema klasifikaciji za vode Srednje Europe (Marvan i Žáková, 1981; Žáková, 1986) u

siječnju 2001. godine bilo je oligotrofno, a tijekom ožujka i travnja 2001. godine

mezoeutrofno (Horvatić i sur., 2003 b).

5

Tijekom 2002. godine zabilježen je visoki vodostaj u kolovozu, što je dovelo do smanjenja

trofičkog potencijala visokoproduktivnog Sakadaškog jezera. Kao ograničavajući čimbenici

rasta alga u uzorcima sa Sakadaškog jezera utvrđeni su i fosfor i dušik (Mihaljević i sur.,

2004).

U istraživanjima koja su vršena u razdoblju od rujna 2002. godine do ožujka 2003. godine u

poplavnom području rijeke Dunav utvrđeno je da je ograničavajući čimbenik rasta alga

uglavnom bio dušik. Trend smanjivanja koncentracija nitrata utvrđen je prema unutrašnjosti

poplavnog područja Kopačkog rita i u kanalu Stare Drave, a najveća koncentracija nitrata

izmjerena je u glavnom toku rijeke Dunav (Peršić i sur., 2005).

U uzorcima poplavnog područja u kolovozu i listopadu 2003. godine niti jedan dodani

nutrijent nije djelovao ograničavajuće na rast alga kulture C. kessleri, a u svibnju i rujnu su to

bili i dušik i fosfor, dok je u lipnju i srpnju 2003. godine kao ograničavajući čimbenik za rast

C. kessleri bio dušik (Horvatić i sur., 2006).

1.4. Ciljevi rada

Utvrditi ekološko stanje Dunava, kanala Čonakut i Sakadaškog jezera prema fizikalno

kemijskim čimbenicima i koncentraciji klorofila-a fitoplanktona

Utvrditi trofičke uvjete istraživanih lokaliteta na temelju dostupnosti hranjivih soli kao

ograničavajućih čimbenika rasta algi kulture Chlorella kessleri

Procjeniti limitirajuće nutrijente za rast algi kult. Chlorella kessleri u istraživanoj vodi

6

2. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA

2.1. Park prirode Kopački rit

Zemljopisno se Kopački rit rasprostire između 45° 32' i 45° 47' sjeverne geografske širine i

18° 45' i 18° 59' istočne geografske dužine. Područje Parka prirode Kopački nalazi se na

krajnjem sjeveroistočnom dijelu Republike Hrvatske, u sastavu Osječko – baranjske županije;

dio geografske cjeline Baranje, u kutu kojeg čine rijeke Drava i Dunav kao poplavno područje

desnog zaobalja Dunava, slika 1. Zakonom o Parku prirode „Kopački rit“ utvrđena je površina

Parka prirode od 177 km2 i Posebnog zoološkog rezervata od 62 km

2 (NN RH, 45/99).

Kopački rit ima višestruko znanstveno značenje: hidrološko, vegetacijsko, zoološko (ono je

posljednje mrjestilište dunavsko – dravske regije, jedinstveno gnjezdište močvarnih ptica i

obitavalište mnogih vrsta srednjoeuropske faune). U njemu se nalazi 40 različitih vrsta

staništa i više od 1600 biljnih i životinjskih vrsta. Prostor Kopačkog rita pripada nizinskom

području. Fluvijalnog je i fluvijalno – močvarnog tipa, koji je nastao akumulacijskim radom

Dunava, Drave i poplavnih voda. Kopački rit je jedno od najvećih močvarnih područja u

Europi.

U mikroreljefnoj strukturi Kopačkog rita ističu se velike udubine trajno ispunjene vodom

(jezera), povremeno plavljene površine (bare); udubljenja kojima struji voda (kanali), linearna

udubljenja koja su izravno povezana s Dravom i Dunavom (fokovi) i znatno šira i plića

linearna udubljenja kojima voda iz fokova otječe u niže dijelove Kopačkoga rita (žile). Zbog

složenih hidroloških uvjeta, redovitih godišnjih plavljenja područja i velikih količina nanosa,

ovi su morfološki oblici i danas podložni stalnim promjenama (Mihaljević i sur., 1999).

Dunav ima najveću ulogu u opskrbi rita vodom (oko 90%). U godišnjem hodu vodostaja

Dunava maksimumi su u proljeće i rano ljeto, a poklapaju se s topljenjem leda u Alpama, dok

se minimalni vodostaji javljaju početkom jeseni nakon kojih slijedi postepeno povišenje

vodostaja do sekundarnog maksimuma u travnju.

7

Slika 1. Karta Parka prirode Kopački rit. Lokacije uzrokovanja 1-Dunav, 2-kanal Čonakut, 3-

Sakadaško jezero.

Kada je vodostaj Dunava na vodomjernoj stanici kod Apatina do 300 cm voda rijeke je u

svom koritu. Vodu u rezervatu nalazimo samo na mjestima gdje je kota terena ispod razine

1

2 3

8

podzemne vode. Takva mjesta su Kopačko jezero i dublji kanali kao što su Čonakut, Novi i

Hulovski kanal. Kod vodostaja između 300 i 350 cm voda počinje iz korita Dunava prodirati

preko foka na poplavno područje rezervata. Do kote od 350 cm vodomjerne letve plave se

najniži tereni. Na tim prostorima voda je prosječno 175,85 dana. Između 350 i 400 cm

vodostaja poplavljene su sve bare u rezervatu. Takvih vodostaja ima godišnje u prosjeku 32,1

dan a voda se zadržava prosječno 131,35 dana. Kod vodostaja između 400 i 500 cm na

vodomjernoj letvi poplavljeno je 94,66% površine i zadržava se prosječno 99,25 dana. Kod

vodostaja preko 500 cm cijeli je rezervat pod vodom. Fokovi izgube svoje funkcije jer se voda

prelijeva preko obale. Trajanje je prosječno 48,1 dan, no ima godina kada poplave potpuno

izostanu kao i onih drugih kada je trajanje i do 147 dana. U razdoblju sušnih godina, uz

ravnomjernu raspoređenost oborina tijekom godine, poplave su rijetke i kraće, a ponekad i

izostaju (Plan upravljanja Parkom prirode Kopački rit, 2011).

Kopački rit je 1993. godine uvršten u Popis međunarodno značajnih močvara („List of

Wetlands of International Importance“), sukladno „Konvenciji o močvarama koje su od

međunarodnog značenja, osobito kao prebivališta ptica močvarica“ koja je 1971. godine

prihvaćena u Ramsaru. U Republici Hrvatskoj Kopački rit je zaštićeno poplavno područje

rijeke Dunav od 1410 do 1383 r. km.

Fenomen prirode Kopački rit dobio je ime od mađarskih riječi „kapocs“ što znači kopča i

„ret“ što znači močvarna livada, dakle rit predstavlja poveznicu ili most između močvarnih

livada.

2.2. Opis postaja

2.2.1. Dunav

U svom srednjem toku Dunav je tipična nizinska rijeka s prosječnim godišnjim vodostajem

2,15 m i srednjim godišnjim protokom od 2085 m3/s. Prosječna širina korita je oko 450 m (od

250 – 880 m), a dubina korita kod srednjeg toka rijeke je od 3 - 6 m, dok su maksimalne

oscilacije oko 8 m, slika 2. Na ovom potezu pad Dunava je oko 5 cm/km, ali nije ravnomjeran

(Bonacci i sur., 2003).

9

Slika 2. Rijeka Dunav (1388 r.km), fotografirala Mateja Knezović (16.5.2012.).

2.2.2. Kanal Čonakut

Kanal Čonakut je trajni vodeni lokalitet, dužine cca 3 km, u vrijeme srednjih vodostaja

prosječne dubine 3 – 5 m, a u vrijeme niskih vodostaja dubine 2 - 4 m, širine do 30 m.

Čonakut je kanal koji povezuje Sakadaško i Kopačko jezero, slika 3. Uzorkovanje je vršeno

na sredini kanala koji je udaljen 8 km od Dunava. Kanalom Čonakut je dozvoljeno

ograničeno, organizirano i kontrolirano posjećivanje i razgledavanju plovilima.

Slika 3. Kanal Čonakut, fotografirala Dubravka Špoljarić (16.5.2012.).

10

2.2.3. Sakadaško jezero

Sakadaško jezero najdublja je vodena depresija u ritu koja je nastala nakon katastrofalne

poplave 1926. godine kad su dunavske vode probile nasip Zmajevac – Kopačevo i trajno se

zadržale (Gucunski, 1994). Dio je Posebnog zoološkog rezervata unutar Parka prirode

Kopački rit i smješteno je u njegovom najzapadnijem dijelu. Jezero je ovalnog oblika,

površine oko 0,15 km² i relativno strmih obala, slika 4. Prosječna dubina jezera je 5 m, a

maksimalna može doseći 12 m. Raznim melioracijskim radovima dno jezera je produbljivano

te je ispresijecano brojnim vrtačama i uvalama (Gucunski, 1972). Putem sustava prirodnih

kanala u izravnoj je hidrološkoj vezi s Dunavom.

Slika 4. Sakadaško jezero, fotografirala Dubravka Špoljarić (18.6.2012.).

11

3. MATERIJALI I METODE RADA

3.1. Uzimanje uzoraka

Uzorci vode za fizikalno - kemijske analize uzeti su na površini, dnu i vertikali na tri lokacije:

Dunav (1388 r. km), kanal Čonakut (središnji dio), Sakadaško jezero (središnji dio) u

razdoblju od svibnja do rujna 2012. godine u jednomjesečnim intervalima. Datumi

uzorkovanja: 16.5., 18.6., 10.7., 6.8., i 11.9.2012.

3.2. Mjerenje fizikalno – kemijskih svojstava vode

Temperature vode i zraka mjerene su živinim termometrom s podjelom ljestvice 10/1°C.

Temperatura zraka mjerena je u sjeni, 10 cm iznad površine vode, a temperatura vode mjerena

je 10 cm ispod površine vode. Dubina vode mjerena je pomoću baždarnog konopca s utegom,

a prozirnost vode pomoću Secchi - ploče. Pomoću prijenosnog minilaboratorija WTW Multi

340i (Wissenshaftlich-Technische Werkstätten, Weilheim, Njemačka) mjerene su

koncentracije otopljenog kisika, zasićenost vode kisikom, pH i električna provodljivost vode

na površini, dnu i vertikali na sva tri lokaliteta. Koncentracije nitritnih, nitratnih i amonijevih

iona, organskog dušika te ukupnog fosfora i dušika obavljene su u Ekološkom laboratoriju

Vodovoda d. d. Osijek prema metodama navedenih u tablici 1.

Tablica 1. Analitičke metode za analizu fizikalno kemijskih pokazatelja kakvoće voda

Određivanje Jed. Mjere METODA

1. Amonijak kao N mg /L HRN ISO 7150-1:1998

2. Nitrati kao N mg /L HRN ISO 7890-3:1998

3. Nitriti kao N mg /L HRN EN 26777:1998

4. Kjeldahl N mg /L HRN EN 25663:2008

5. Ukupni P mg /L HRN ISO 6878:2001

6. Ukupni N mg /L HRN ISO 5663:2001 + (NO2 –N+NO3-N)

7. pH HRN ISO 10523:1998

8. Provodljivost µS/cm HRN EN 27888:2008

9.o-Fosfati mg /L HRN ISO 6878:2001

3.3. Klorofil

Koncentracije klorofila-a, klorofila-b i klorofila-c utvrđene su prema Komárková (1989).

Uzorci vode za analizu klorofila (0,5 – 1L) filtrirani su kroz filter-papir od staklenih vlakana

oznake GF/C, promjera 55 mm s otvorom pora 1,2 μm (Whatman International Ltd,

12

Maidstone, Engleska). Uzorci su ekstrahirani 90%-tnim acetonom, a apsorbancija je

izmjerena spektrofotometrom pri 630, 645, 663 i 750 nm. Nakon toga su uzorci vode

pohranjeni na - 20°C do izvođenja eksperimenta.

Koncentracije klorofila izračunate su upotrebljavanjem ovih jednadžbi:

chl-a (µg/L) = (11,64 × A₆₆₃ - 2,16 × A₆₄₅ + 0,10 × A₆₃₀) × v/V × d

chl-b (µg/L) = (20,97 × A₆₄₅ - 3,94 × A₆₆₃ - 3,66 × A₆₃₀) × v/V × d

chl-c (µg/L) = (54,22 × A₆₃₀ - 5,53 × A₆₆₃ - 14,81 × A₆₄₅) × v/V × d

A₆₃₀, A₆₄₅ i A₆₆₃ su apsorbancije pri 630, 654 i 663 nm

v = volumen ekstrakta (mL),

V = volumen filtrirane vode (L),

d = duljina kivete (cm)

Nakon mjerenja apsorbancije na navedenim valnim duljinama, rađena je korekcija za

feopigmente. Svakom ekstraktu je dodana otopina 0,1M HCl (33μL za svaki mL ekstrakta) i

mjerena je apsorbancija na 663 i 750 nm.

Koncentracija je izračunata prema Lorenzen (1967):

Chl-a (korigirani) (µg/L) = 26.7 (A0663 – Aa663) x v/Vd

Feopigmenti (µg/L) = 26.7 (1.7 x Aa663 – A0663) x v/Vd

A0663 – apsorbancija na 663 nm (od koje je oduzeta apsorbancija na 750 nm) prije dodatka

kiseline

Aa663 – apsorbancija na 663 nm (od koje je oduzeta apsorbancija na 750 nm) nakon dodatka

kiseline

v= volumen ekstrakta (mL)

13

d= duljina kivete (cm)

V=volumen filtrirane vode (L)

3.4. Pokazatelji eutrofikacije

Klasifikacija supnja trofije u Dunavu i kanalu Čonakuut načinjena je prema Uredbi o

standardu kakvoće voda (Narodne Novine, 89/10), prilog 8A, tablica 2.

Tablica 2. Granične vrijednosti za utvrđivanje eutrofikacije za vodotoke

Klasifikacija stupnja trofije u Sakadašu načinjena je prema Uredbi o standardu kakvoće voda

(Narodne Novine, 89/10), prilog 8B, tablica 3.

Tablica 3. Granične vrijednosti za utvrđivanje stupnja trofije u stajaćicama

Pokazatelj Mjerna

jedinica

Oligotrofan Mezotrofan Umjereno

eutrofan

Eutrofan Hipertrofan

prozirnost m >5 1-5 0,5-1 <0,5 <0,5

klorofil-a µg/l <2,5 2,5-10 10-30 >30 **

ukupni

fosfor

mgP/l <0,01 0,01-0,04 0,04-0,1 >0,1 >0,1

* U hipertrofnoj zoni prisutne su rijetke planktonske alge zbog nepovoljnih prilika za njihov

razvoj

** Vrijednosti pokazatelja odnose se na godišnju maksimalnu vrijednost, a vrijednost ostalih

pokazatelja na godišnji medijan

Granične vrijednosti eutrofikacije prema „fixed boundary system“ (OECD, 1982) su

određivane samo za Sakadaško jezero i utvrđene pomoću vrijednosti navedenih u tablici 4.

14

Tablica 4. Granične vrijednosti eutrofikacije prema OECD, 1982.

Prema Carlson-u (1977) su određene granične vrijednosti eutrofikacije za sva tri lokaliteta po

formulama:

TSI(SD) = 60 - 14.41 ln(SD)

TSI(CHL) = 9.81 ln(CHL) + 30.6

TSI(TP) = 14.42 ln(TP + 4.15)

SD - prozirnost mjerena Secchi pločom u m

CHL - koncentracija klorofila-a u µg/L

TP - koncentracija ukupnog fosfora u µg/L

Standardi kakvoće vode za ocjenu ekološkog stanja Dunava i kanala Čonakut rađeni su prema

Uredbi o standardu kakvoće voda (Narodne Novine, 89/10), prilog 9B i prikazani su u tablici

5. Kanal Čonakut po ekološkom tipu vodotoka spada u grupu prigorskih i nizinskih malih,

srednje velikih i vrlo velikih tekućica, a Dunav u grupu nizinskih vrlo velikih tekućica s

pjeskovito – muljevitom podlogom; oba vodotoka spadaju u panonsku ekoregiju.

Srednja

vrijednost

TP(μg/L)

Srednja

vrijednost

Chl-a

(μg/L)

Maksimalna

vrijednost

Chl-a

(μg/L)

Srednja

vrijednost

prozirnosti

(m)

Minimalna

vrijednost

prozirnosti

(m)

Ultra- oligotrofno ≤ 4,0 ≤ 1,0 ≤ 2,5 ≥ 12,0 ≥ 6,0

Oligotrofno ≤ 10,0 ≤ 2,5 ≤ 8,0 ≥ 6,0 ≥ 3,0

Mezotrofno 10 - 35 2,5 - 8 8 - 25 6 - 3 3 – 1,5

Eutrofno 35 - 100 8 - 25 25 - 75 3 – 1,5 1,5 – 0,7

Hiper- eutrofno ≥ 100 ≥ 25 ≥ 75 ≤ 1,5 ≤ 0,7

15

Tablica 5. Standardi kakvoća voda za ocjenu ekološkog stanja vodotoka

Standardi kakvoće voda za ocjenu ekološkog stanja i ekološkog potencijala jezera prema

Uredbi o standardu kakvoće voda (Narodne Novine, 89/10), prilog 9C su vidljivi u tablici 6 i

određivani su za jezero Sakadaš.

Čonak

ut

Du

nav

16

Tablica 6. Standardi kakvoća voda za za ocjenu ekološkog stanja jezera

17

3.5. Minijaturizirani biotest

Za procjenu potencijala rasta alga (AGP) korištena je laboratorijski uzgajana kultura alge

Chlorella kessleri Fott et Novák. soj LARG/1 (po novijoj taksonomiji naziv joj je

Parachlorella kessleri (Krienitz i sur., 2004)) i metoda minijaturiziranog biotesta

obogaćivanja hranidbenim elementima prema Lukavský (1992) i Horvatić i sur. (2006). Alge

su uzgajane u laboratoriju za ekofiziologiju biljaka na Odjelu za biologiju, Sveučilišta J. J.

Strossmayera u Osijeku.

3.6. Eksperimentalni organizam

Bitni članovi u slatkovodnim sustavima su alge koje imaju važnu ulogu u primarnoj

produkciji. Do promjene u dinamici ekosustava i u interakcijama u hranidbenoj mreži dolazi

radi promjena u samoj produkciji alga i radi promjena u sastavu vrsta. Zbog toga su alge

primarni pokazatelji mogućeg zagađenja vode.

Ime Chlorella dolazi od grčke riječi chloros što znači zelen i latinske umanjenice u obliku

sufiksa ella što znači "mala". Alge iz roda Chlorella prisutne su u velikom broju u

slatkovodnim sustavima (Hindák i sur., 1978.).

C. kessleri je jednostanična zelena alga, kuglastog oblika, promjera 5 – 10 μm. Sadrži jedan

kloroplast sa elipsoidnim pirenoidom i jednu jezgru. Pogodna je za uzgoj u kontroliranim

uvjetima zbog vrlo brzog udvostručenja mase (za 3 – 6 sati) i može vrlo brzo dati odgovor o

stupnju trofije uzorkovane vode, slika 5.

Slika 5. Kultura alga C. kessleri (Web 2).

18

3.7. Priprema i izvođenje eksperimenta

Kultivacija algi je vršena na tekućem BBM hranjivom mediju (Bischoff & Bold, 1963), pri

fluorescentnom osvjetljenju (Tungsram 30 W, F 74, daylight, Mađarska) intenziteta 138 μmol

fotona m-2

s-1

PAR (400-700 nm), temperaturi od 25±2 °C i atmosferi obogaćenoj ugljikovim

dioksidom koncentracije ca. 2% (v/v). Zbog izlaganja alge hranjivom mediju tijekom

eksperimenta, potrebno je kulturu alga „izgladnjeti“ prije samog eksperimenta, pa su u svrhu

„izgladnjivanja“ stanice alga isprane s tekućeg hranjivog medija pomoću sterilne destilirane

vode, a zatim je kultura alga uzgajana tri do pet dana u sterilnoj destiliranoj vodi. Gustoća

stanica kulture određivana je brojanjem stanica u Bürker-Türk komorici (Karl Hecht KG,

Sondheim, Njemačka) pod svjetlosnim mikroskopom (Axiovert 25, Carl Zeiss, Inc.,

Göttingen, Njemačka). Inokulum otopine alga koja je korištena u eksperimentu razrijeđen je

sterilnom destiliranom vodom do početne koncentracije stanica od 105 stanica/mL.

Eksperiment je izvođen na mikropločicama od polistirena s 96 jažica (TPP, Švicarska)

veličine 9 x 13 cm, s ravnim dnom i volumenom jažice od 300 μL (slika 6). Svaki uzorak

repliciran je u stupcu šest puta. Biotest se sastojao od uzoraka vode s terena (250μL),

inokulum otopine alga kulture C. kessleri (25 μL), te nutrijenata (25μL). Dušik je dodan u

obliku NaNO3 konačne koncentracije od 15,78 mg/L (N1) i koncentracije 33,95 mg/L (N2),

fosfor je dodan u obliku kombinacije spojeva K2HPO4 i KH2PO4 konačne koncentracije 4,426

mg/L (P1) te koncentracije 44,26 mg/L (P2). Kombinacija spojeva dušika i fosfora (N1P1,

N2P2, N2P1 i N2P2) dodana je također u navedenim konačnim koncentracijama dušika i

fosfora u omjerima: N1P1 3,565, N1P2 0,356, N2P1 7,67 i N2P2 0,767. Kontrolni uzorak se

sastojao od uzorka ispitivane vode s terena (250μL), inokulum otopine alga (25 μL) i

destilirane vode (25 μL), bez dodanih nutrijenata. Visoke koncentracije dodanih hranidbenih

elemenata osiguravale su da ne dođe do njihova iscrpljenja tijekom eksperimenta (Horvatić i

sur., 2006). Osim toga, sama definicija limitacije prirasta pretpostavlja da su nutrijenti

dodavani u velikom suvišku. Naime, ovim eksperimentom zapravo mjerimo koliko daleko se

nalazi određena kultura alga od rasta koji nije ograničen ispitivanim hranidbenim elementima

(Downing i sur., 1999). Periferne jažice napunjene su destiliranom vodom radi smanjenja

efekta isparavanja. Prije dodavanja inokuluma otopine alga, nepokrivene pločice su bile

izložene UV sterilizaciji 1-2 sata. Nakon toga su pločice zatvorene poklopcima i smještene na

inkubaciju u staklenu komoru gdje su izložene svjetlosti intenziteta 138 μmol fotona m-2

s-1

PAR (400-700 nm), temperaturi 25±2°C i koncentraciji CO2 ca. 2% (v/v), slika 7.

19

Slika 6. Mikropločica (fotografirala Mateja Knezović)

Slika 7. Inkubacijska komora (fotografirala Mateja Knezović)

Rast alge praćen je svaki dan, mjerenjem optičke gustoće na 750 nm, tijekom 14 dana (do

stacionarne faze rasta) pomoću automatiziranog čitača (Multiskan MS, Labsystem, Finska)

koji je spojen s osobnim računalom pomoću GENESIS II programa (Windows™ Based

Microplate Software).

Konverzija optičke gustoće na 750 nm u suhu tvar (mg/L) C. kessleri izvedena je pomoću

formule (Lukavský, 1992):

Suha tvar, mg/L=3,31+179,45 x A750 + 617,45 x A2

750

Dobiveni podaci su iskorišteni za dobivanje krivulje rasta iz koje se izračunala ukupna

biomasa alge, (B; mg suha tvar/L)

20

B – ukupna biomasa alge

B0 – biomasa alga na početku eksperimenta (t0)

B1 – biomasa alga kod prvog mjerenja (t1)

Bn – biomasa alga kod n – tog mjerenja (tn)

Srednji specifični prirast (μ, dan-1

) tijekom eksponencijalnog rasta dobiven je iz nagiba

krivulje rasta tijekom eksponencijalne faze rasta (do sedmog dana eksperimenta) prema ISO

8692 (1989):

μ = ln(Bn/B0)/(tn-t0)

Razlika u prirastu C. kessleri u uzorcima obogaćenim nutrijentima (μE) i kontrolnim uzorcima

(μC) određuje veličinu odgovora alga kulture C. kessleri na obogaćivanje nutrijentima (Δμ), a

izračunata je prema Osenberg i sur. (1999) te Downing i sur. (1999):

Δμ = μE - μC

3. 8. Statistička obrada podataka

Za testiranje razlika u fizikalno kemijskim čimbenicima i koncentracijama kolorofila-

a između istraživanih postaja korištena je analiza varijance (ANOVA). Za usporedbe između

postaja i razdoblja istraživanja u pojedinim parametrima korišten je kao post hoc test Tukey

HSD test. Svi podaci osim pH su log transformirani. Za utvrđivanje korelacija između

fluktuacija vodostaja i ispitivanih parametara korišten je Pearsonov keficijent korelacije.

Također, ove statističke analize korištene su i s ciljem da se ispita statistička značajnost

razlika između istraživanih postaja u odnosu na rezultate potencijala rasta alga, odnosno

prirast biomase C. kessleri, te u odnosu na jačinu limitacije prirasta alga kulture C. kessleri u

minijaturiziranom biotestu obogaćivanja nutrijentima.

1 0 1 2 0 1 0

1 2 1 1

2 2...

2 2( ) 2( )

n n

n n

B B B B B B B BB

t t t t t

21

4. REZULTATI

4.1. HIDROLOŠKE KARAKTERISTIKE

4.1.1. Vodostaj Dunava

Najviši vodostaj zabilježen je 18.6.2012. i iznosio je 454 cm, što znači da je pod vodom bilo

oko 90% Kopačkog rita. Najniži vodostaj zabilježen je 24. i 25.8.2012. i iznosio je 18 cm

(slika 8). U lipnju je došlo do plavljenja (kada je vodostaj između 350 i 400 cm; sve bare u

rezervatu su poplavljene) koje je trajalo 11 dana.

Slika 8. Vodostaj Dunava (cm) kod Batine za razdoblje od siječnja do rujna 2012. godine;

Simbol( ) označava dan uzorkovanja, a svijetloplava linija označava graničnu vrijednost

vodostaja.

4.1.2. Klima

Najviša srednja količina oborina bila je u svibnju (86,2 mm), a najniža u kolovozu (7,4 mm),

dok je najviša srednja temperatura bila u srpnju (23,5 °C), a najniža u svibnju (16,4°C), slika

9. Klima Kopačkoga rita je na granici srednjoeuropsko-kontinentalne i kontinentalne klime

Panonske nizine.

22

Slika 9. Prikaz količine oborina i srednje temperature zraka na mjernoj postaji Kopački rit za

istraživano razdoblje.

4.2. FIZIKALNO KEMIJSKI ČIMBENICI

4.2.1. Dubina i prozirnost vode

Podaci mjerenja dubine i prozirnosti vode prikazani su u tablici 7. Dubina vode na postaji

Dunav varirala je od 8 do 12,3 m; na postaji kanala Čonakut od 1,7 do 4 m, te na postaji

Sakadaškog jezera od 5,6 do 7,7 m. Analizom varijance utvrđena je značajna razlika u dubini i

prozirnosti vode između istraživanih lokaliteta (ANOVA, F4,12=21,13, p<0,001), slika 10a i

10b. Najveća prozirnost vode izmjerena je na postaji Sakadaškog jezera (1,1 m u lipnju 2012.

godine), a najmanja prozirnost u kanalu Čonakut (0,42 m u rujnu). Statistički značajna razlika

u prozirnosti vode utvrđena je između Sakadaškog jezera i rijeke Dunav (Tukey HSD,

p=0,01), slika 10b.

23

Tablica 7. Dubina i prozirnost vode mjerena na istraživanim lokalitetima u razdoblju od

svibnja do rujna 2012. godine.

Dubina vode (m) Prozirnost (m)

Mjesec Dunav Čonakut Sakadaš Dunav Čonakut Sakadaš

V 9,0 2,7 6,0 0,69 0,70 1,09

VI 12,3 4,0 7,7 0,44 0,88 1,10

VII 9,3 2,5 7,3 0,59 0,81 0,79

VIII 11,0 2,7 6,1 0,58 0,55 0,80

IX 8,0 1,7 5,6 0,51 0,42 0,78

a) b)

Dunav Čonakut Sakadaš0

2

4

6

8

10

12

14

16

Dubin

a vode

(m)

a

b

c

Dunav Čonakut Sakadaš

0,0

0,2

0,4

0,6

0,8

1,0

1,2

1,4

1,6

Pro

zirn

ost

vode

(m)

Mean Mean±SD Min-Max

a

b

ab

Slika 10. Srednje vrijednosti a) dubine (m) i b) prozirnosti (m) vodena sva tri lokaliteta

tijekom istraživanog razdoblja 2012. godine. Različita slova predstavljaju statistički značajnu

razliku između postaja (ANOVA, Tukey HSD, p<0.05).

24

4.2.2. pH i provodljivost

Srednje vrijednosti pH i provodljivosti vode na sva tri lokaliteta tijekom razdoblja istraživanja

dane su u tablicama 8 i 9. pH vrijednosti ukazivale su na blago alkalne uvjete u uzorcima

rijeke Dunav (sva tri sloja), kao i u površinskom sloju Sakadaškog jezera.

Tablica 8. Srednje vrijednosti pH ± standardna devijacija u uzorcima površina, vertikala i dno

na sva tri lokaliteta tijekom istraživanog razdoblja 2012. godine

pH

Površina Dno Vertikala

Dunav 8,07 ± 0,33 8,11 ± 0,26 8,06 ± 0,25

Čonakut 7,79 ± 0,31 7,66 ± 0,30 7,76 ± 0,28

Sakadaš 8,18 ± 0,38 7,26 ± 0,18 7,65 ± 0,30

Srednje vrijednosti provodljivosti za istraživano razdoblje uglavnom su rasle od površine

prema dnu, tablica 9. Najniža vrijednost provodljivosti vode izmjerena je na Dunavu (307

μScm-1

) u lipnju, najviša u Sakadaškom jezeru (642 μScm-1

) u srpnju. Na Sakadaškom jezeru

utvrđena je statistički značajna razlika u vrijednostima provodljivosti vode između površine i

dna (p=0,03). Najniža srednja vrijednost provodljivosti u Sakadaškom jezeru je zabilježena u

rujnu (364,33 μScm-1

), a u Dunavu i kanalu Čonakut u lipnju (307,33 i 314,67 μScm-1

), dok je

najviša srednja vrijednost u Sakadaškom jezeru i kanalu Čonakut zabilježena u svibnju

(490,33 i 495,33 μScm-1

), a u Dunavu u rujnu (345,33 μScm-1

).

Tablica 9. Srednje vrijednosti provodljivosti (μScm-1

) ± standardna devijacija tijekom

istraživanog razdoblja 2012. godine na sva tri lokaliteta

Provodljivost (μScm-1

)

Površina Vertikala Dno

Dunav 328 ±14,61 328,80 ± 13,72 327,40 ± 13,72

Čonakut 382,60 ± 65,30 384,60 ± 66,06 400 ± 87,18

Sakadaš 371 ± 50,74 396,60 ± 60,85 509,40 ± 107,47

25

a)Dunav Čonakut Sakadaš

7,0

7,2

7,4

7,6

7,8

8,0

8,2

8,4

8,6

8,8

9,0

pH

F(2;42) = 5,39; p = 0,008

Mean Mean±SD Min-Max

ab

b

b)Dunav Čonakut Sakadaš

300

400

500

600

700

Pro

vodlj

ivost

vode

( S

/cm

)

F(2;42) = 7,91; p = 0,001

a

b

b

Slika 11. Srednje vrijednosti a) pH i b) provodljivosti (μS/cm-1

) vode na sva tri lokaliteta

tijekom istraživanog razdoblja 2012. godine. Različita slova predstavljaju statistički značajnu

razliku između postaja (ANOVA, Tukey HSD, p<0,05).

4.2.3. Kisik i temperatura vode

Najniža temperatura vode zabilježena je u svibnju na sva tri lokaliteta (16,5 °C na postaji

Dunav, kanalu Čonakut i Sakadaškom jezeru), a najviša u srpnju (29 °C na postajama Dunav i

Sakadaškom jezeru, 27°C na kanalu Čonakut). Najmanja količina otopljenog kisika na postaji

Dunav zabilježena je u kolovozu (7,99 mg/L), na kanalu Čonakut u srpnju (4,43 mg/L), a na

postaji Sakadaško jezero u rujnu (5,02 mg/L). Najveća količina otopljenog kisika na postaji

Dunav zabilježena je u svibnju (11,71 mg/L), a na postajama Čonakut i Sakadaško jezero u

rujnu (11,99 mg/L i 13,11 mg/L), slika 12.

26

Slika 12. Odnos otopljenog kiska (mg/L) i temperature vode (°C) na sve tri postaje po

slojevima za vrijeme istraživanog razdoblja 2012. godine.

4.2.4. Klorofil

Vrijednosti klorofila-a na postaji Dunav kretale su se od 3,378 μg/L (rujan, dno) do 59,104

μg/L (svibanj, vertikala), a klorofila-b od 0,98 μg/L (rujan, površina) do 19,024 μg/L (svibanj,

vertikala). Najmanja vrijednost klorofila-c na postaji Dunav iznosila je 3,56μg/L (rujan,

površina), a najveća 75,518 μg/L (svibanj, vertikala), slika 13a. Na postaji kanala Čonakut

vrijednosti klorofila-a kretale su se od 9,55 μg/L (svibanj, dno) do 72,881 μg/L (rujan,

vertikala), klorofila-b kretale su se od 2,674 μg/L (svibanj, dno) do 26,96 μg/L (rujan,

vertikala), a klorofila-c od 9,673 μg/L (svibanj, dno) do 89,778 μg/L (rujan, vertikala), slika

13b. Najmanja vrijednost klorofila-a na postaji Sakadaško jezero iznosila je 3,9 μg/L (rujan,

vertikala), a najveća 51,173 μg/L (srpanj, vertikala). Vrijednost klorofila-b na postaji

Sakadaško jezero kretala se od 0,445 μg/L (rujan, vertikala), do 21,6 μg/L (srpanj, vertikala),

a klorofila-c od 1,305 μg/L (rujan, vertikala), do 60,139 μg/L (kolovoz, površina), slika 13c.

27

a)

b)

c)

Slika 13. Srednje vrijednosti klorofila-a, klorofila-b i klorofila-c (μg/L) na postaji a)Dunav,

b)kanal Čonakut i c)Sakadaško jezero po slojevima. P-površina, V-vertikala, D-dno.

28

4.2.5. Hranjive tvari

Visoke koncentracije NH4-N, NO3-N+NO2-N, i ukupnog N zabilježene su u kolovozu u

površinskom i pridnenom sloju Dunava, dok su najveće koncentracije Kjeldahl N zabilježene

u rujnu 2012. godine u površinskom sloju te u kolovozu u pridnenom sloju Dunava, slika 14.

Vrijednosti za NH4-N kretale su se od 0,007 mg/l (lipanj, pridneni sloj) do 0,2118 mg/L

(kolovoz, pridneni sloj). Vrijednosti za NO3-N+NO2-N su varirale od 0,3871 mg/L (lipanj,

površinski sloj) do 4,004 mg/L (kolovoz, površinski sloj). Vrijednosti Kjeldahl N varirale su

od 1,26 mg/L (svibanj, pridneni sloj) do 8,4 (kolovoz, pridneni sloj). Najniža vrijednost

ukupnog N na postaji Dunav iznosila je 2,142 mg/L (svibanj, pridneni sloj), a najviša 10,012

mg/L (kolovoz, pridneni sloj).

Slika 14. Koncentracije a) NH4-N, b) NO3-N + NO2-N, c) Kjeldahl N i d) TN- ukupnog N

(mg/L) na postaji Dunav od svibnja do rujna 2012. godine.

29

Najveće koncentracije NH4-N zabilježene su u pridnenom sloju u svibnju 2012. godine, a

najveće koncentracije NO3-N+NO2-N u kolovozu u oba sloja kanala Čonakut, dok su najveće

koncentracije Kjeldahl N izmjerene u srpnju u površinskom sloju, a u rujnu u pridnenom sloju

kanala Čonkut, slika 15. Vrijednosti NH4-N varirale su od 0,005 mg/l (lipanj, površinski sloj)

do 0,753 mg/L (svibanj, pridneni sloj). Vrijednosti NO3-N+NO2-N kretale su se od 0,056

mg/L (svibanj, pridneni sloj) do 3,9874 mg/L (kolovoz, površinski sloj). Vrijednosti Kjeldahl

N kretale su se od 1,4 mg/L (svibanj, pridneni sloj) do 9 mg/L (srpanj, površinski sloj).

Najniža vrijednost ukupnog N na postaji kanala Čonakut iznosila je 1,46 mg/L (svibanj,

pridneni sloj), a najviša 9,056 mg/L (srpanj, pridneni sloj).

Slika 15. Koncentracije a) NH4-N, b) NO3-N + NO2-N, c) Kjeldahl N i d) TN - ukupnog N

(mg/L) na postaji Čonakut od svibnja do rujna 2012. godine.

30

Visoke koncentracije NH4-N zabilježene su u srpnju u pridnenom sloju Sakadaškog jezera, a

visoke koncentracije NO3-N + NO2-N zabilježene su u kolovozu u oba sloja Sakadaškog

jezera, slika 16. Vrijednosti za NH4-N kretale su se od 0,005 mg/l (lipanj, površinski sloj) do

3,4035 mg/L (srpanj, pridneni sloj). Vrijednosti za NO3-N+NO2-N kretale su se od 0,003

mg/L (lipanj, pridneni sloj) do 3,2 mg/L (kolovoz, površinski sloj). Vrijednosti Kjeldahl N

kretale su se od 2 mg/L (svibanj, površinaki sloj) do 9 mg/L (srpanj, pridneni sloj). Najniža

vrijednost ukupnog N na postaji Sakadaš iznosila je 2,156 mg/L (svibanj, površinski sloj), a

najviša 9,125 mg/L (srpanj, pridneni sloj).

Slika 16. . Koncentracije a) NH4-N, b) NO3-N + NO2-N, c) Kjeldahl N i d) TN- ukupnog N

(mg/L) na postaji Sakadaš od svibnja do rujna 2012. godine.

31

Na slici 17 je vidljivo da se srednje vrijednosti koncentracije NO3-N Dunava i Sakadašog

jezera u oba sloja statistički značajno razlikuju (različita slova označavaju statistički značajnu

razliku, ANOVA, Tukey HSD test, p<0.05).

0

0.5

1

1.5

2

2.5

3

3.5

4

4.5

Dunav Čonakut Sakadaš Dunav Čonakut Sakadaš

Površina Dno

NO

3-N

mg/

L a

a

bab

abb

Slika 17. Srednje vrijednosti koncentracije NO3-N za sva tri lokaliteta po slojevima.

Slika 18 ukazuje da se jedino srednja vrijednost koncentracije NH4 – N u pridnenom sloju

Sakadaškog jezera (b) statistički značajno razlikuje od svih ostalih srednjih vrijednosti

koncentracije NH4 – N (a).

0

0.5

1

1.5

2

2.5

3

3.5

4


Površina Dno

NH

4-N

mg/

L

a a a a

a

b

Slika 18. Srednje vrijednosti koncentracije NH4 – N za sva tri lokaliteta po slojevima.

32

Slike 19a i 19b pokazuju da nema statistički značajne razlike između postaja u

koncentracijama Kjeldahl N i ukupnog N.

a)

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10


Površina Dno

Kje

ldah

N m

g/L

a

a

aaaa

b)

0

2

4

6

8

10

12


Površina Dno

uk.

N m

g/L

a

a

a

a

a

a

Slika 19. Srednje vrijednosti koncentracije a) Kjeldahl N i b) ukupnog N.

33

Vrijednosti ukupnog fosfora na postaji Dunav kretale su se od 0,1448 mg/L (srpanj,

površinski sloj) do 0,3575 mg/L (svibanj, površinski sloj), na postaji kanala Čonakut od

0,0774 mg/L (kolovoz, površinski sloj) do 0,4619 mg/L (rujan, površinski sloj), a na postaji

Sakadaško jezero od 0,0607 mg/L (rujan, površinski sloj) do 2,1098 mg/L (srpanj, pridneni

sloj), što je i najveća vrijednost ukupnog fosfora na sve tri postaje u istraživanom razdoblju,

slika 20.

Slika 20. Koncentracija ukupnog fosfora na istraživanim lokalitetima za razdoblje od svibnja

do rujna 2012. godine.

4.3. Pokazatelji eutrofikacije

Prema Uredbi o standardu kakvoće vode, 15% uzoraka sa lokaliteta Dunav i 35% uzoraka sa

lokaliteta Čonakut i Sakadaš pokazuje da je koncentracija ukupnog fosfora veća od granične

vrijednosti za eutrofne vode.

Određivanjem ekološkog stanja utvrđeno je da je prema fizikalnim elementima (vodljivost,

pH i otopljeni kisik) i koncentaciji amonijaka ekološko stanje vrlo dobro, a prema ukupnom

dušiku vrlo loše do dobro, tablica 10.

34

Tablica 10. Prikaz ekološkog stanja prema Uredbi o standardu kakvoće voda za Dunav i

Čonakut

Vodotok Mjesec Vodljivost pH Otopljeni

kisik

Amonij Nitrati Ukupni

dušik

Ukupni

fosfor

Čonakut V 476 7,52 6,94 0,2098 0,2327 1,7727 0,2753

VI 314 7,97 9,88 0,005 0,3656 2,904 0,078

VII 422 7,51 6,08 0,0218 0,0653 9,065 0,3237

VIII 348 7,73 11,24 0,303 3,9874 6,9874 0,0774

IX 353 8,22 11,99 0,0305 0,3825 4,28 0,4619

Dunav

V 328 8,65 11,63 0,0326 0,6306 6,3706 0,3575

VI 307 7,88 9,3 0,0072 0,3871 2,93 0,145

VII 323 8,03 8,09 0,0087 0,9451 3,645 0,1448

VIII 336 7,91 7,99 0,189 4,0039 8,4839 0,2235

IX 346 7,9 8,2 0,0228 1,3873 8,1073 0,0857

Prema Uredbi o standardu kakvoće voda (Narodne Novine, 89/10), Sakadaško jezero je

umjereno eutrofno po vrijednostima prozirnosti vode, a po pokazateljima klorofila-a i

ukupnog fosfora je eutrofno do hipertrofno. Po klasi ekološkog stanja za umjereno eutrofna

jezera je vrlo lošeg ekološkog stanja prema vrijednostima ukupnog fosfora i klorofila-a, a

prema vrijednostima prozirnosti je dobrog ekološkog stanja. Ekološki potencijal prema

vrijednostima ukupnog fosfora i klorofila a je vrlo loš, a prema vrijednostima prozirnosti je

dobar i bolji.

Prema OECD kriterijima (1982) i Carlsonu (1977) stupanj trofije ukazuje na eutrofne do

hipertrofne uvjete, tablica 11.

Ekološko stanje Boja

Vrlo dobro Plava

Dobro Zelena

Umjereno Žuta

Loše Narančasta

Vrlo loše Crvena

35

Tablica 11. Prikaz stupnja trofije za Sakadaško jezero prema OECD (1982) kriterijima i prema

Carlsonu (1977)

OECD

(1982)

Carlson

(1977)

Srednja vrijednost

TP(μg/L)

460

hipertrofno

TSI (TP) 74,19

hipertrofno

Srednja vrijednost

Chl-a (μg/L)

21,05

eutrofno

TSI (CHL) 63,93

eutrofno

Max. vrijednost

Chl-a (μg/L)

51,17

eutrofno

Srednja vrijednost

prozirnosti (m)

0,91

hipertrofno

TSI (SD) 61,52

eutrofno

Min. vrijednost

prozirnosti (m)

0,78

eutrofno

4.4. Biotest

Potencijal rasta alga u uzorcima vode s istraživanih postaja praćen je do stacionarne faze rasta

alga kulture C. kessleri, odnosno tijekom 14 dana trajanja eksperimenta.

4.4.1. Ukupna biomasa

Najniža (133,28 mg/L, kolovoz) i najviša (275,23 mg/L, lipanj) ukupna biomasa C. kessleri

na postaji Dunav izmjerena je u površinskom sloju, slika 21.

Slika 21. Ukupna biomasa C. kessleri (mg/L) od svibnja do rujna na postaji Dunav.

36

U uzorcima vode s postaje kanala Čonakut ukupna biomasa C. kessleri iznosila je od 86,59

mg/L u vertikalnom uzorku u srpnju do 266,56 mg/L u pridnenom uzorku u srpnju, slika 22.

Slika 22. Ukupna biomasa C. kessleri (mg/L) od svibnja do rujna na postaji kanala Čonakut.

Ukupna biomasa C. kessleri u uzorcima vode s postaje Sakadaško jezero iznosila je od 85,13

mg/L u površinskom uzorku u kolovozu do 693,02 mg/L u uzorku sa dna u srpnju, slika 23.

Slika 23. Ukupna biomasa C. kessleri (mg/L) od svibnja do rujna na postaji Sakadaško jezero.

37

Factorial ANOVA izvršena je s ciljem da se ispita statistička značajnost razlike između postaja

i slojeva tijekom razdoblja istraživanja u odnosu na rezultate potencijala rasta alga, odnosno

ukupnu biomasu C. kessleri. Utvrđeno je da između istraživanih postaja nema statistički

značajne razlike (ANOVA, F(2,23)=0,346, p=0,71) s obzirom na ukupnu biomasu C. kessleri,

slika 24.

0

100

200

300

400

500

600

700

800


Površina Dno

Uk

upn

a b

iom

asa

C.

kess

leri

(m

g/L

)

a

aa

a a

a

Slika 24. Ukupna biomasa C. kessleri (mg/L) na sve tri postaje po slojevima.

4.4.2. Stupanj limitacije

U eksperimentalnom testiranju pretpostavke da se dušik i/ili fosfor mogu, u vodi istraživanih

postaja, nalaziti u koncentracijama koje ograničavaju rast alga, korištena je metoda

minijaturiziranog biotesta obogaćivanja nutrijentima. Intenzitet ili jačina ograničavajućeg

djelovanja testiranog hranidbenog elementa kvantificirana ja kao stupanj limitacije dušikom

i/ili fosforom (µ N ili µ P; d-1), a dobiven je iz razlike prirasta alga kulture C. kessleri u

uzorcima u koje su dodani dušik i fosfor i prirasta C. kessleri u uzorcima vode s testiranih

postaja bez dodanih hranidbenih elemenata (slike 25-27).

U površinskim uzorcima vode s postaje Dunav utvrđen je statistički značajan utjecaj dodatka

samo kombinacije dušika i fosfora (N1P1) na prirast C. kessleri u odnosu na kontrolu u

svibnju (p=0,03) i rujnu (p=0,04), a u pridnenom uzorku vode u lipnju (p=0,03), slika 28.

Vrijednosti stupnja limitacije N1P1 iznosile su od 0,308 do 0,478, srednja vrijednost 0,375

38

(slika 25). Dodatkom većih koncentracija dušika i fosfora nisu zabilježene značajne

vrijednosti stupnja limitacije (slika 25).

Slika 25. Stupanj limitacije (Δμ) C. kessleri u uzorcima vode obogaćenim dušikom i fosforom

na postaji Dunav u površinskom i pridnenom sloju od svibnja do rujna 2012. godine.

U svim površinskim uzorcima sa postaje kanala Čonakut dodatkom N1P1 utvrđen je statistički

značajan utjecaj na prirast C. kessleri u odnosu na kontrolu, kao i u pridnenim slojevima u

svibnju, lipnju i kolovozu. Statistički značajan utjecaj također je utvrđen dodatkom N2 u

kolovozu u pridnenom sloju. Vrijednosti stupnja limitacije N1P1 iznosile su od 0,30 do

0,483, srednja vrijednost 0,419 (slika 26). Dodatkom većih koncentracija dušika i fosfora nisu

zabilježene značajne vrijednosti stupnja limitacije (slika 26).

39


na postaji kanala Čonakut u površinskom i pridnenom sloju od svibnja do rujna 2012.

U svim površinskim uzorcima sa postaje Sakadaškog jezera dodatkom N1P1 utvrđen je

statistički značajan utjecaj na prirast C. kessleri u odnosu na kontrolu, kao i u pridnenom sloju

u lipnju i rujnu. Statistički značajan utjecaj također je utvrđen dodatkom N2 u kolovozu u

površinskom sloju i u lipnju u pridnenom sloju. Vrijednosti stupnja limitacije N1P1 iznosile

su od 0,211 do 0,49, srednja vrijednost 0,401 (slika 27). Dodatkom većih koncentracija dušika

i fosfora nisu zabilježene značajne vrijednosti stupnja limitacije (slika 27).

40


na postaji Sakadaško jezero u površinskom i pridnenom sloju od svibnja do rujna 2012.

Prema rezultatima biotesta u uzorcima vode s postaja kanal Čonakut i Sakadaško jezero

utvrđena je kolimitacija dušikom i fosforom, dušik i fosfor ograničavali su rast C. kessleri u

uzorcima vode s postaje Dunav samo u svibnju i rujnu (tablica 12, slika 30). Neznatni porast

jačine limitacije N i kolimitacije N i P utvrđen je od glavnog toka rijeke Dunav prema

unutrašnjosti poplavnog područja (slika 28).

Kombinacija spojeva dušika i fosfora (N1P1, N2P2, N2P1 i N2P2) dodana je također u

navedenim konačnim koncentracijama dušika i fosfora u omjerima: N1P1 3,565, N2P2 0,767,

N2P1 7,67 i N2P2 0,769.

41

Slika 28. Stupanj limitacije N1, P1 i N1P1 na postajama Dunav, kanal Čonakut i Sakadaško

jezero u površinskom i pridnenom sloju.

42

Slika 29. Stupanj limitacije N2, P2 i N2P2 na postajama Dunav, kanal Čonakut i Sakadaško

jezero u površinskom i pridnenom sloju.

-0.2

-0.1

0

0.1

0.2

0.3

0.4

0.5

0.6


Površina Dno

P

2 d

an-1

0

0.05

0.1

0.15

0.2

0.25

0.3

0.35

0.4


Površina Dno

N

2 d

an-1

0

0.1

0.2

0.3

0.4

0.5

0.6


Površina Dno

N2

P2

dan

-1

43

Tablica 12. Prikaz statistički značajnih rezultata stupnja limitacije nutrijentima

Vrijeme

uzorkovanja

(mjesec i vodostaj)

Dunav Kanal Čonakut Sakadaško jezero

površina dno površina dno površna dno

Svibanj 2012 –

229,36 cm

NP

P=0.03

P>0.05

NP

P=0.02

NP

P=0.01

NP

P=0.03

P>0.05

Lipanj 2012 -

329,56 cm

P>0.05

NP

P=0.03

NP

P=0.02

NP

P=0,04

NP

P=0.01

NP

P=0.03

N2

P=0.03

Srpanj 2012 –

218 cm

P>0.05

P>0.05

NP

P=0.02

P>0.05 NP

P=0.04

P>0.05

Kolovoz 2012 -

105,71 cm

P>0.05

P>0.05

NP

P=0.04

NP

P=0.01

N2

P=0.02

NP

P=0.01

N2

P=0.04

P>0.05

Rujan 2012 –

142,86 cm

NP

P=0.04

P>0.05

NP

P=0.005

P>0.05

NP

P=0.005

NP

P=0.04

44

5. RASPRAVA

Na području Kopačkog rita, u kanalu Čonakut i Sakadaškom jezeru kao i u Dunavu uspoređeni su

osnovni fizikalno-kemijski parametri i potencijal rasta alga (AGP) kult. Chlorella kessleri.

Suspendirane čestice, kao što su mulj, otopljena organska i anorganska tvar, plankton i drugi

mikroskopski organizmi uzrokuju zamućenje vode. Zamućenje vode glavna je značajka stanja

i produktivnosti vodenog sustava. Povećanje prozirnosti vode zabilježeno je od glavnog toka

rijeke Dunav prema rubnom dijelu poplavnog područja. Maksimalna prozirnost vode u

Sakadaškom jezeru povezana je s najvišim izmjerenim vodostajem Dunava u lipnju (454 cm)

kada je više od 90% površine Kopačkog rita poplavljeno. Topljivost kisika ovisi i o tlaku

zraka i o salinitetu; više kisika otopit će se u vodi u uvjetima višeg tlaka, a veći salinitet

smanjuje topivost kisika u vodi. U brzo tekućim i turbulentnim vodama otapa se i više kisika.

Veća količina fotosintetskih organizama također povećava količinu otopljenog kisika.

Ukoliko se radi o sporo tekućim vodama, vrijednost kisika često pada ispod 50% zasićenosti.

Količina otopljenog kisika ispod 3 mg/L je opasna za većinu vodenih organizama. Kritični

uvjeti često se javljaju ljeti u stajaćicama zbog kumulativnog efekta visokih temperatura i

pojačane razgradnje organske tvari te bržeg metabolizma čitave zajednice (Matoničkin

Kepčija, 1996). Do kritičnih uvjeta s obzirom na koncentraciju otopljenog kisika u vodi na

istraživanim postajama tijekom istraživanog razdoblja nije došlo. Najmanja količina

otopljenog kisika iznosila je 4,43 mg/L i izmjerena je u srpnju u pridnenom sloju kanala

Čonakut.

Na postaji Dunav najveće koncentracije hranjivih tvari zabilježene su u kolovozu, u vrijeme

opadanja vodostaja i najniže koncentracije otopljenog kisika, kada je prema Uredbi o

standardu kakvoće vode (NN, 89/10) Dunav bio vrlo lošeg ekološkog stanja. Prema istoj

Uredbi, na temelju vrijednosti koncentracije ukupnog fosfora, 15% uzorka dunavske vode

imalo je vrijednosti veće od granične za eutrofne vode. Međutim, pH vrijednosti i vodljivosti

ukazivali su na vrlo dobro ekološko stanje. U kanalu Čonakut uočene su razlike u

koncentracijama spojeva dušika s obzirom na vrijeme uzorkovanja. Najveća koncentracija

amonijaka zabilježena je u svibnju u oba sloja, kada je zabilježena i niska koncentracija

otopljenog kisika. Prema Uredbi o standardu kakvoće vode (NN, 89/10) 35% uzoraka sa

lokaliteta kanala Čonakut ukazuju da je koncentracija ukupnog fosfora veća od granične

http://hr.wikipedia.org/wiki/Suspenzija_(kemija)

http://hr.wikipedia.org/wiki/Mulj

http://hr.wikipedia.org/wiki/Plankton

45

vrijednosti za eutrofne vode. Vrlo loše ekološko stanje kanala (NN, 89/10) potvrđuju visoke

koncentracije ukupnog dušika u srpnju i kolovozu. Vrijednosti pH i vodljivosti kanala

ukazivali su, kao i u Dunavu, na vrlo dobro ekološko stanje vodotoka. U Sakadaškom jezeru

tijekom cijelog istraživanog razdoblja utvrđene su statistički značajno veće koncentracije

amonijaka u pridnenom, nego u površinskom sloju vode. Istovremeno, koncentracija

otopljenog kisika bila je veća u površinskom, a manja u pridnenom sloju. Prema Uredbi o

standardu kakvoće voda (NN 89/10), Sakadaško jezero je eutrofno do hipertrofno. Srednje

vrijednosti koncentracije nitrata Dunava i Sakadaškog jezera u oba su se istraživana sloja

vode statistički značajno razlikovala (p<0.05). Istraživanja Peršić i sur. (2005) pokazala su

trend smanjivanja koncentracija nitrata prema unutrašnjosti poplavnog područja Kopačkog

rita, dok je najveća koncentracija nitrata izmjerena je u glavnom toku rijeke Dunav.

Distribucija pigmenata u pojedinim skupinama alga je jedinstvena. Moderna

kemotaksonomija omogućava određivanje viših taksonomskih kategorija analizom specifičnih

pigmenata, koji se mogu koristiti kao potencijalni taksonomski biomarkeri fitoplanktonskih

organizama. Klorofil-a (fotosintetski pigment rasprostranjen u svim fotoautotrofnim algama)

čini oko 0,5-2 % suhe tvari alga te se stoga količina klorofila-a smatra pokazateljem ukupne

fitoplanktonske biomase (Reynolds, 1984). Klorofil-b je karakterističan za skupine

Chlorophyta i Euglenophyta, a klorofil-c za skupine Bacilariophyta, Dynophyta i Crysophyta

(Teiz i Zeiger, 1991). Na sve tri postaje zabilježene su povećane koncentracije klorofila-c.

Sukladno tome, može se pretpostaviti da značajno veće koncentracije klorofila-c na svim

istraživanim postajama ukazuju na povećan razvoj vrsta iz skupina Bacilariophyta, Dynophyta

i Crysophyta. Prema vrijednostima klorofila-a sva tri lokaliteta ukazuju na eutrofne do

hipertrofne uvjete. Sakadaško jezero je prema Uredbi o standardu kakvoće voda (Narodne

Novine, 89/10), OECD kriterijima (1982) i Carlson-u (1977) bilo eutrofno do hipertrofno.

Koncentracija klorofila-a ukazuje na ukupnu biomasu alga u in situ uvjetima. S druge strane,

ukupna biomasa C. kessleri u minijaturiziranom biotestu uvjetovana je koncentracijama

nutrijenata prisutnih u uzorcima vode (Horvatić i sur., 2006).

S obzirom da nisu svi nutrijenti u vodi prisutni u obliku koji alge mogu iskoristiti, biotest

omogućava procjenu njihove iskoristivosti odnosno hranidbenog potencijala testirane vode.

Upotrebom biotesta moguća je i bolja procjena trofičkog stanja vodenog ekosustava

46

(Sladeček, 1979; Marvan i sur. 1981; Žakova, 1986), nego što to omogućava trofički status

temeljen samo na fizičko-kemijskim svojstvima vode.

Najveća vrijednost ukupne biomase C.kessleri na postaji Dunav zabilježena je u lipnju 2012.

godine kada je bio i najveći vodostaj rijeke Dunav. Na postaji Sakadaško jezero i Čonakut

najveća vrijednost ukupne biomase C.kessleri zabilježena je u srpnju. Rezultati istraživanja

potencijala rasta alga kult. C. kessleri u vodi istraživanih lokaliteta ukazuju da su trofički

uvjeti na svim postajama bili najčešće mezotrofni (64%), rjeđe oligomezotrofni (12%) i

mezoeutrofni (21%), dok je voda iz pridnenog sloja Sakadaškog jezera uzorkovana u srpnju

imala politrofne uvjete. Nisu utvrđene statistički značajne razlike s obzirom na ukupnu masu

C. kessleri između postaja po slojevima. U siječnju 2001. godine utvrđeni su u Kopačkom ritu

oligotrofni, a tijekom ožujka i travnja mezoeutrofni uvjeti (Horvatić i sur., 2003b). U

razdoblju od svibnja do listopada 2003. godine 55% uzoraka vode Kopačkog rita imalo je

oligo-oligomezotrofne, a 46% uzoraka mezo-mezoeutrofne uvjete (Horvatić i sur., 2006).

Dodatkom nutrijenata u eksperimentalnim uvjetima dolazi do promjene rasta alga C.kessleri

koja je proporcionalna jačini limitacije dodanog nutrijenta. Osim određivanja prisutnosti

nutrijenata koji podržavaju rast alga, bitno je utvrditi koji nutrijent ograničava njihov rast. Za

procjenu limitirajućih nutrijenata za rast alga postoji nekoliko pristupa. Jedan od mogućih

pristupa je određivanje limitirajućih nutrijenata metodom biotesta. Tom metodom možemo

utvrditi koji nutrijent ograničava rast alga i regulirati njegov unos. Ako nutrijenata ima

dovoljno i postoje uvjeti za rast alga, a on je ipak smanjen, moguće je prisustvo toksičnih tvari

(Miller i sur., 1978).

U prirodnim i u laboratorijskim uvjetima potencijal rasta alga (AGP) ovisi o koncentraciji

hranjivih tvari, temperaturi, intenzitetu i trajanju svjetlosti kao i koncentraciji CO2, (Dykyjova

1989, Odum 1971, Welch 1980, Wetzel 1975). Potencijal rasta alga u uzorcima iz Dunava,

kanala Čonakut i Sakadaškog jezera obogaćenim nitratima i fosfatima pojedinačno i u

kombinacijama nitrata i fosfata bio je različit. Na postaji Dunav najveća ukupna biomasa je

izmjerena u uzorku iz pridnenog sloja u svibnju, koji je obogaćen kombinacijom nitrata i

fosfata (N1P1). Na postaji kanal Čonakut i Sakadaško jezero najveća ukupna biomasa

izmjerena je u uzorku iz površinakog sloja uzetog u srpnju dodatkom kombinacije nitrata i

fosfata (N2P2). U ostalim uzorcima sa postaja Dunav, kanal Čonakut i Sakadaško jezero

primjećen je porast biomase dodatkom nitrata (N1, N2), te kombinacijom nitrata i fosfata

(N1P1, N2P2). Prema rezultatima biotesta u uzorcima vode s postaja kanala Čonakut i

47

Sakadaškog jezera utvrđena je statistički značajna kolimitacija dušikom i fosforom u

najvećem broju uzoraka. S druge strane, dušik i fosfor ograničavali su rast C. kessleri u

uzorcima vode s postaje Dunav samo u svibnju i rujnu. Neznatni porast jačine limitacije N i

kolimitacije N i P utvrđen je od glavnog toka rijeke Dunav prema unutrašnjosti poplavnog

područja. Na postaji Dunav srednja vrijednost jačine limitacije bila je manja (Δμ 0,375) nego

na postajama u kanalu Čonakut (Δμ 0,418) i Sakadaškom jezeru (Δμ 0,401). Istodobno, u

dunavskoj su vodi izmjerene najveće vrijednosti koncentracije nitrata. Rezultati istraživanja

potencijala rasta alga C. kessleri moći će se primijeniti u procjeni trofičkih uvjeta Dunava i

Kopačkog rita zbog potrebe smanjenja opterećenja voda ovog područja hranjivim tvarima.

48

6. METODIČKI DIO

PLAN NASTAVNOG SATA

Predmet: PRIRODA Razred: 6 Školska godina: 2012/2013

Nastavna cjelina: Životne zajednice mora i voda na kopnu

Nastavna tema (jedinica): Močvarna staništa u Hrvatskoj

Ključni pojmovi: močvara, poplavno područje, bioraznolikost, prilagodbe biljaka i životinja

Kompetencije učenika: učenik će razumjeti važnost močvara za čovjeka, znat će objasniti

pojam bioraznolikosti, znat će nabrojati biljke i životinje koje žive u močvarama te njihove

prilagodbe na život u močvarnim staništima, znat će nabrojati močvarna staništa u Hrvatskoj i

njihove specifičnosti

Cilj nastavnog sata: razviti svijest o ekologiji, shvatiti važnost močvarnih staništa, uočiti

prilagodbe biljaka i životinja na život u močvarnim staništima, upoznati ih s močvarnim

staništima u Hrvatskoj

Postignuća (ishodi):

1. Objasniti pojam močvarnog staništa

Razrada:

a) Navesti koristi močvara Razina: 1

b) Objasniti povezanost rijeke i močvarnog staništa Razina: 2

c) Objasniti pojam poplavno područje Razina: 2

2. Nabrojati biljke i životinje koje žive u močvarnim staništima, te njihove

prilagodbe na život u močvarnim staništima

Razrada:

a) Nabrojati biljke i životinje koje žive u močvarnim staništima Razina: 1

b) Nabrojati prilagodbe biljaka i životinja u močvarnim staništima Razina: 1

c) Objasniti zašto su baš te prilagodbe dobre za život u močvarnim

staništim

Razina: 2

49

3. Nabrojati močvarna staništa u Hrvatskoj i njihove specifičnosti

Razrada:

a) Nabrojati močvarna staništa u Hrvatskoj Razina: 1

b) Objasniti specifičnosti svakog močvarnog staništa u Hrvatskoj Razina: 2

c) Znati datume vezane uz obilježavanja močvarnih staništa Razina: 1

4. Objasniti važnost močvarnih staništa

Razrada:

a) Objasniti pojam bubrezi okoliša Razina: 2

b) Objasniti važnost rijeke na močvarno stanište Razina: 2

c) Objasniti pojam bioraznolikost Razina: 2

5. Nabrojati i objasniti utjecaj čovjeka na močvarna staništa

Razrada:

a) Navesti negativne utjecaje čovjeka na močvarna staništa Razina: 1

b) Navesti i objasniti razloge očuvanja močvarnih staništa Razina: 2

Tip nastavnog sata: sat obrade novog nastavnog sadržaja

Oblici rada: kombinirano

Za nastavu pripremiti: Power point prezentaciju, film Srednje Podunavlje srce

europske divljine, radni listić

Literatura: Renata Roščak, Helena Valečić, MOJA PRIRODA 6, udžbenik za 6 razred

osnovne škole, Školska knjiga, Zagreb, 2009

STRUKTURA NASTAVNOG SATA

UVODNI DIO trajanje: do 5 minuta

Komponente Tijek Uputa

razgovor; nastavnik-

učenik, učenik nastavnik

Razgovorom provjeriti pred

koncept učenika. Ponoviti

pojmove stanište, biotop,

biocenoza

Ako nema odgovora

učenika na postavljeno

pitanje postavljati

podpitanja, poticati ih na

prisjećanje prethodonog

gradiva.

Aktivnosti učenika Aktivnosti nastavnika

Odgovara na pitanja Postavlja pitanja

50

UVODNI DIO trajanje: 25 do 30 minuta


Predavanje

novog

gradiva uz

pomoć power

point

prezentacije,

uputa za

pozorno

praćenje

filma i

rješavanje

radnih listića

Močvarna staništa su područja koja su poplavljena vodom.

Često ih se naziva bubrezima okoliša jer zadržavaju i talože

nanose i upijaju štetne otrove. Vlažnost močvara pod

utjecajem je rijeke koja svojim plavljenjem opskrbljuje

močvaru. One su oaze bioraznolikosti. To znači da se u

njima nalazi velik broj različitih biljnih i životinjskih vrsta

koje su razvile prilagodbe na život u močvari.

Karakteristične biljke koje žive u takvim staništima su trska,

barska perunika, lokvanj, žabnjak, trska, rogoz, vrbe.

Razvile su razne prilagodbe kako bi mogle opstati na takvom

području kao što su: dugačke, šuplje stapke, dugi listovi,

plutajući listovi i cvjetovi, šuplje lisne peteljke i stapke, puči

na gornjoj strani lista. Životinje karakteristične za ovakva

staništa su roda, divlja patka, čaplja, kornjača, bjelouška, puž

barnjak, vidra, pijavica, žabe, komarci, vretenca. Neke od

njihovih prilagodbi na život su dugačke i štakaste noge,

dugačak i jak kljun, prilagodbe kretanja i hranjenja u

vodi,polaganje jaja. Močvarna staništa u Hrvatskoj: Park

prirode Kopački rit, Park prirode Lonjsko polje, Delta

Neretve i ornitološki rezervat i ribnjaci Crna Mlaka. Kopački

rit se nalazi u Baranji između rijeka Dunav i Drava. Središnji

dio parka je zoološki rezervat. Velika važnost Kopačkog rita

je vidljiva u brojnosti ptica. Na tom području obitava više od

78% ukupne faune ptica. Tamo možemo vidjeti bijelu rodu,

divlju patku, orla štekavca i velikog vranca. Kopački rit je

jedan od rijetkih ovakvih ekosustava u europi zbog svoje

bioraznolikosti.

U parku prirode Lonjsko polje nalazi se selo Čigoč za koje

se kaže da u njemu živi više bijelih roda nego ljudi. na

području Lonjskog polja susreću se rijeke Sava, Una, Kupa,

Lonja i Strug. od ukupno 20 vrsta vodozemaca, na ovom

području živi 16 vrsta.

Delta Neretve nalazi se u južnom dijelu Hrvatske. Velikim

dijelom je isušena zbog poljoprivredne proizvodnje. Delta

Neretve služi kao odmorište pticama tijekom selidbe u

Afriku, ali i kao zimovalište za neke skupine ptica. Neke

od ptica koje tamo nađu svoj odmor su ćurlini, čigre, patke,

liske.

Posebni ornitološki rezervat Crna Mlaka nalazi se u

središnjem dijelu močvarno-šumskog područja u dolini

rijeke Kupe. U njemu se nalazi 15 ribnjaka za uzgajanje

soma, šarana, linjaka i bijelog amura. Ovi ribnjaci su jedno

Objasniti

učenicim

a neki

pojam ili

pitanje sa

radnog

listića

ako im

nije

jasno

51

od najbogatijih staništa vidre u Europi.

Prema Ramsarskoj konvenciji (konvencija o močvarama)

koja je donesena u Ramsaru, Iran 1971., ova četiri područja

u Hrvatskoj su zaštićena.

2.2. se obilježava Dan zaštite močvarnih i vlažnih staništa, a

24.8. Dan roda.

Nakon što sam učenicima ispredavala gradivo uz pomoć ppt,

podijelim im radne listiće sa pitanjima i uputim ih da

pozorno prate film Srednje Podunavlje srce europske

divljine u kojem je vidljivo da su močvarna staništa vrlo

važna zbog bioraznolikosti, utjecaj rijeke na močvarno

stanište, te čovjekov utjecaj na močvarno stanište

(http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded

&v=F86PP6F625s ), te da tijekom filma odgovaraju na

zadana pitanja.


praćenje predavanja, pozorno praćenje

filma, rješavanje radnih listića

Odgovara na pitanja ukoliko učenicima

neki pojam sa ppt nije jasan, promatra

učenike tijekom gledanja filma i njihovu

aktivnost, prati zainteresiranost učenika za

gradivo i film

ZAVRŠNI DIO Trajanje: od 5 do 10 minuta


Usmeno

izaganje

rješenja radnih

listića,

ponavljanje

gradiva

Nakon završetka filma učenici usmeno izlažu

odgovore na pitanjansa radnih listića, te ukratko

usmeno ponovimo obrađeno gradivo

Ako je učenik koji

je prozvan

dapročita odgovor

na pitanje sa

radnog listića krivo

odgovorio,

pokušati ga

podpitanjima i

razgovorom dovesti

do pravog

odgovora.

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=F86PP6F625s

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=F86PP6F625s

52


Odgovaranje na pitanja Govori je li odgovor koji je učenik

pročitao točan ili ne, postavlja pitanja za

ponavljanje gradiva.

PLAN PLOČE

MOČVARNA STANIŠTA U HRVATSKOJ

- MOČVARE-POPLAVNA PODRUČJA

- BIORAZNOLIKOST

- BILJKE U MOČVARNIM STANIŠTIMA : LOKVANJ, ŽABNJAK, TRSKA,

ROGOZ,VRBA

- PRILAGODBE DUGAČKE, ŠUPLJE STABLJIKE, DUGI LISTOVI, PLUTAJUĆI

LISTOVI I CVJETOVI, PUČI NA GORNJOJ STRANI LISTA

- ŽIVOTINJE U MOČVARNIM STANIŠTIMA: RODA, DIVLJA PATKA,

KORNJAČA, ŽABA, PIJAVICA, KOMARCI, VRETENCA

- PRILAGODBE: DUGAČKE I ŠTAKASTE NOGE, DUGAČAK VRAT I KLJUN,

KRETANJE I HRANJENJE U VODI, POLAGANJE JAJA

- MOČVARNA STANIŠTA U HRVATSKOJ: PARK PRIRODE KOPAČKI RIT, PARK

PRIRODE LONJSKO POLJE, DELTA NERETVE, ORNITOLOŠKI REZERVAT I

RIBNJACI CRNA MLAKA

1971. RAMSARSKA KONVENCIJA (KONVENCIJA ZA ZAŠTITU MOČVARA)

2.2. DAN ZAŠTITE MOČVARNIH I VLAŽNIH STANIŠTA

24.8. DAN RODA

Prilagodba za učenike s posebnim potrebama: ovisno o poteškoćama učenicima prilagoditi

gradivo i zadatke.

53

KRITERIJI

POSTIGNUĆE 2 3 4 5

1. Objasniti

pojam

močvarnog

staništa

Učenik uz

pomoć

nastavnika

zna definirati

pojam

močvare

Učenik zna

definirati

pojam

močvare

Učenik zna

definirati

pojam

močvare te z

pomoć

nastavnika

objašnjava

pojam

poplavno

područje i

povezuje sa

utjecajem

oblićžnje

rijeke

Učenik zna

definirati pojam

močvare,

objašnjava

pojam

poplavnog

područja, navodi

da rijeka ima

velik utjecaj na

biljke i životinje

u močvarnom

staništu jer su

morale razvit

prilagodbe na

život

2. Nabrojati biljke

i životinje koje

žive u močvarnim

staništima, te

njihove

prilagodbe na

život u

močvarnim

staništima.

Učenik uz

pomoć

nastavnika

zna nabrojati

biljke i

životinje koje

žive u

močvarnim

staništima

Učenik zna

nabrojati

biljke i

životinje koje

žive na

močvarnim

staništima, te

uz pomoć

nastavnika

nabraja neke

od prilagodbi

biljaka i

životinja na

život u

močvarnim

Učenik

samostalno

nabraja biljke i

životinje te

njihove

prilagodbe na

život u

močvarnim

staništima

Učenik

samostalno

nabraja biljke i

životinje te

njihove

prilagodbe na

život u

močvarnim

staništima, te na

konkretnim

primjerima

objašnjava kako

te prilagodbe

pomažu

biljkama i

54

staništima životinjama za

opstanak

3. Nabrojati

močvarna staništa

u Hrvatskoj i

njihove

specifičnosti.

Učenik uz

pomoć

nastavnika

nabraja

močvarna

staništa u

Hrvatskoj

Učenik

samostalno

nabraja

močvarna

staništa u

Hrvatskoj, te

uz pomoć

nastavnika

govori na

kojem

području

Hrvatske je

smještena

svaka

močvara

Učenik

samostalno

nabraja

močvarna

staništa i

njihovu

lokaciju u

Hrvatskoj, te

uz pomoć

nastavnika

govori

specifičnosti

svakog staništa

Učenik

samostalno

opisuje svako

pojedino

močvarno

stanište u

Hrvatskoj,

njegovu lokaciju

i specifičnosti,

te nabraja

životinje koje

žive u tom

močvarnom

staništu

4. Objasniti

važnost

močvarnih

staništa.

Učenik uz

pomoć

nastavnika

objašnjava

važnost

močvarnih

staništa

Učenik

samostalno

objašnjava

važnost

močvarnih

staništa

Učenik

objašnjava

važnost

močvarnih

staništa, te uz

pomoć

nastavnika

povezuje s

pojmom

bioraznolikosti

i utjecajem

rijeke na

močvarna

staništa

Učenik

samostalno

objašnjava

važnost

močvarnih

staništa,

povezuje ga s

pojmom

bioraznolikosti i

utjecaja rijeke

koja plavi to

područje

5.Nabrojati i Učenika uz Učenik Učenik Učenik

55

objasniti utjecaj

čovjeka na

močvarna staništa

pomoć

nastavnika

navodi

negativne

utjecaje

čovjeka na

močvarna

staništa

samostalno

navodi

negativne

utjecaje

čovjeka na

močvarna

staništa i uz

pomoć

nastavnika

povezuje sa

posljedicama

za močvarno

stanište

samostalno

navodi

negativne

utjecaje

čovjeka na

močvarna

staništa i

samostalno ih

povezuje sa

posljedicama

koje mogu

nastati, te uz

pomoć

nastavnika

donosi

zaključke o

smanjenju

negativnih

utjecaja

samostalno

navodi

negativne

utjecaje,

povezuje ih sa

posljedicama, te

sam navodi

konkretne

primjere kako bi

se mogao

smanjiti taj

utjecaj, te

navodi ratloge

zbog kojih je

nekada ipak

potrebno npr.

isušiti močvaru

ili npr. ostvariti

plovni put rijeke

PITANJA ZA VREDNOVANJE

1. Zašto se močvare nazivaju "bubrezima" okoliša?

2. Objasni pojam bioraznolikost na primjeru močvarnog staništa.

3. Nabroji biljke i životinje karakteristične za močvarna staništa

4. Koje prilagodbe ima roda na život u močvarnim staništima?

5. Koja su četiri močvarna staništa u Hrvatskoj zaštićena prema Ramsarskoj konvenciji?

56

6. Poveži pojmove:

1.Kopački rit a) Selo roda

2.Lonjsko polje b)vidra

3.Dolina Neretve c)78% faune ptica

4.Crna Mlaka d) odmorište ptica

7. Što bi se dogodilo s močvarnim staništem da se smaji dotok vode obližnje rijeke?

8. Koje prilagodbe ima lopoč na život u močvarnom staništu?

9. Koje rijeke opskrbljuju Kopački rit vodom?

10. Koji su negativni utjecaji čovjeka na močvarna staništa?

ANALIZA PITANJA

BROJ

PITANJA

PRETPOSTAVLJENI

ODGOVORI

BODOVI POSTIGNUĆE RAZINA

1. Jer zadržavaju nanose i upijaju

štetne otrove

1 1. Razina: 1.

2. Biraznolikost znači da na tom

području živi velik broj

različitih vrsta. Tako u močvari

možemo vidjeti razne vrste

žaba, gmazova, ptica, riba, ali i

razne vrste biljaka.

2 1. Razina: 2.

3. Trska, lopoč, vrba, lokvanj,

žabnjak; komarac, bijela roda,

vretence, žaba, vidra

2 2. Razina: 1.

57

4. Ima dugačke i štakaste noge,

dugačak vrat i dugačak i jak

kljun

1 2. Razina: 1.

5. Park prirode Kopački rit,

Dolina Neretve, Prirodni

rezervat Lonsko Polje i Crna

Mlaka

1 3. Razina: 1.

6. 1 c), 2 a), 3 d), 4 b). 2 3. Razina: 2.

7. Bila bi prekinuta veza između

tog staništa i rijeke i došlo bi

do isušivanja močvarnom

staništa i do smanjenja

bioraznolikosti

2 4. Razina: 2.

8. plutajuće listove i cvjetove,

puči na gornjoj strani lista,

duge i šuplje peteljke

2 2. Razina: 1.

9. Dunav i Drava 1 3. Razina: 1.

10. Isušivanje močvara, gradnja

nasipa u rijeci i reguliranje

rijeka, plovidba rijekom,

održavanje plovnog puta,

ukopavanje tla rijeke, svim tim

čovjek može smanjiti utjecaj

rijeke na močvaru i prekinuti

vezu između močvarnog

staništa i rijeke

2 5. Razina: 2.

Pitanja 1. razine 6 = 6 bodova

Pitanja 2. razine 4=8 bodova

Pitanja 3. razine 0 = 0 bodova

58

Ukupno bodova u testu 14

Ocjene:

nedovoljan do 7 bodova

dovoljan 7-8 bodova

dobar 9-11 bodova

vrlo dobar 12-13 bodova

odličan 13-14 bodova

6.1. Prilog pripremi

RADNI LISTIĆ

PITANJA UZ GLEDANJE FILMA

1) Između kojih rijeka se nalazi područje Kopački rit ?

2) Koje životinje se spominju u filmu ?

3) Koje biljke se spominju u filmu ?

4) Koja je korist močvara za čovjeka ?

5) Koji su negativni utjecaji čovjeka na rijeku i močvaru koju ona opskrbljuje?

59

7. ZAKLJUČAK

Na temelju dobivenih rezultata možemo zaključiti:

Prozirnost vode, ukupni fosfor te koncentraciji klorofila-a ukazuju da je voda istraživanih

postaja bila je eutrofna do hipertrofna. Prema ukupnom dušiku ekološko stanje Dunava i

kanala Čonakut bilo je vrlo loše do dobro. Prema ukupnom fosforu i koncentraciji klorofila-a

ekološki potencijal Sakadaškog jezera vrlo je loš, a prema prozirnosti vode dobar i bolji.

Jezero pripada umjereno eutrofnim jezerima (JII).

Potencijal rasta alga C. kessleri ukazuje da su uvjeti u vodi Dunava bili mezo - mezoeutrofni,

a u kanalu Čonakut i Sakadaškom jezeru oligomezo - mezoeutrofni uvjeti. Najveći potencijal

rasta C. kessleri utvrđen je u pridnenom sloju Sakadaškog jezera u srpnju, kada su uvjeti bili

politrofni.

Stupanj limitacije u svim je uzorcima bio veći u površinskom nego u pridnenom sloju vode.

Kolimitacija dušikom i fosforom utvrđena je u površinskom sloju kanala Čonakut i

Sakadaškom jezeru, dok je u pridnenom sloju kanala i jezera kao i u Dunavu kolimitacija bila

povremena.

Dobiveni rezultati moći će se primijeniti u procjeni trofičkih uvjeta Dunava i Kopačkog rita

kao nužnog preduvjeta u definiranju mjera za smanjenje opterećenja voda hranjivim tvarima.

60

8. LITERATURA

Amoros C, Richardot-Coulet M, Patou G. 1982. "‘Les “Ensembles Fonctionelles”: des entités

écologiques qui traduisent l’évolution de l’hydrosystème en integrant la géomorphologie et

l’anthropisation (exemple du Haut-Rhône français)" Revue Géographique Lyon 57: 49-62

APHA. 1985. Standard Methods for the Examination of Water and Wastewater, 16th edn.

American Public Health Association, Washington DC

Bates B.C., Kundzewicz Z.W., Wu S., Palutikof J.P. 2008. Climate Change and Water.

Technical Paper of the Intergovernmental Panel on Climate Change, IPCC Secretariat,

Geneva, pp. 210.

Bischoff H.W., Bold CH. 1963. Phycological Studies IV. Some soil algae from Enchanted

Rock and related algal species. Univ Texas Publ No 6318: 32–36

Bonacci O., Tadić Z., Moržan A., Radeljak I. 2003. Park prirode Kopački rit, Plan

upravljanja. Sektorska studija Hidrologija i meteorologija. Osijek.

Bulgakov N.G., Levich AP. 1999. The nitrogen : Phosphorus ratio as a factor regulating

phytoplankton community structure : Nutrient ratios. Arch Hydrobiol 146: 3-22.

Carlson R.E. 1977. A trophic state index for lakes. Limnol Oceanogr 22:361-369.

Castella E., Richardot–Coulet M., Roux C., Richoux P. 1984. Macroinvertebrates as

“describers” of morphological and hydrobiological types of aquatic ecosystems abandoned by

the Rhône River. Hydrobiologia 119: 219–225Crouzet et al. 1999

Downing J.A., Osenberg C.W., Sarnelle O. 1999. Metaanalysis of marine nutrient enrichment

experiments: variation in the magnitude of nutrient limitation. Ecology 80: 1157-1167.

Dudgeon D., Arthington A.H., Gessner M.O., Kawabata Z., Knowler D., Lévêque C., Naiman

R.J., Prieur-Richard A.-H., Soto D., Stiassny M.LJ. 2006. Freshwater biodiversity:

importance, threats, status and conservation challenges. Biol Rev 81: 163-182.

Dykyjova, D., 1989. Metody studia ekosystemu. Academia Praha, Praha.

61

Furch K., Junk W.J. 1993. Seasonal nutrient dynamics in an Amazonian floodplain lake. Arch

Hydrobiol 128: 277-285.

García de Emiliani M.O. 1993. Seasonal succession of phytoplankton in a lake of the Paraná

River floodplain, Argentina. Hydrobiologia 264: 101–104.

Gucunski D. 1972. Sezonske oscilacije fitoplanktona u zaštićenom području Kopačkog rita.

Magistarski rad. Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, pp. 145.

Gucunski D. 1994. Važnost zaštite hidrološkog sustava Specijalnog zoološkog rezervata

Kopački rit. Zbornik Ekoloških Radova "Problemi u Zaštiti Okoliša" 1:15-23

Hamilton S.K., Lewis WM. 1990. Basin morphology in relation to chemical and ecological

characteristics of lakes on the Orinoco River floodplain, Venezuela. Arch Hydrobiol 119:

393–425.

Hindák F, Záviš C, Marvan P, Javornický P, Komárek J, Ettl H. 1978. Sladkovodné riasy,

Freshwater algae, SPN, Bratislava, pp. 530–541.

Horvatić J., Lukavský J. 1997. Algal growth potential (AGP) and toxicity of the waters of the

Stara Drava channels and the Sakadaš Lake (Kopački rit, Croatia). Arch Hydrobiol Suppl 120,

Arch Hydrobiol Suppl Algol Stud 86: 163 - 170

Horvatić J., Mihaljević M, Popović Ž. 2002. The Influence of Nitrates and Phosphates on the

Algal Growth Potential (AGP) of Chlorella kessleri FOTT et NOV. by the Miniaturized

Bioassay Method - Case Study of the Stara Drava and Lake Sakadaš. Limnological Reports,

Proceedings of the 34th Conference / Brezeanu, Gheorghe ; Stiuca, Romulus (ur.).Bucharest,

Editura Academiei Romane, 145-151.

Horvatić J., Mihaljević M, Stević F. 2003a. Algal growth potential of Chlorella kessleri FOTT

et NOV. in comparison with in situ microphytoplankton dynamics in the water of the marshes

of Lake Sakadaš. Period biol 105 (3): 307-312.

Horvatić J., Palijan G., Lukavský J. 2003b. Algal responses to nutrient additions in water of

Nature Park Kopački rit (Croatia) by Miniaturized Algal Growth Bioassay. Arch Hydrobiol

Suppl Algol Stud 110: 117-126.

62

Horvatić J., Peršić V., Mihaljević M. 2006. Bioassay method in evaluation of trophic

conditions and nutrient limitation in the Danube wetland waters (1388-1426 r. km).

Hydrobiologia 563: 453-463

ISO 8692. 1989. Water Quality: Freshwater algal growth inhibition test with Scenedesmus

subspicatus and Selenastrum capricornutum. ISO 8692, International organization for

standardization.

Junk W., Bayley PB, Sparks RE. 1989. The flood pulse concept in river floodplain system.

Can Spec Pub Fish Aquat Sci 106: 110-127.

Komárková J. 1989. Primárni produkce řas ve slatkovodních ekosysteméch. In: Dykyová D

(ed), Metody studia ecosystémů. Academia Praha, Praha, str. 330-347.

Krienitz L., Hegewald EH, Hepperle D, Huss VAR, Rohr T, Wolf M (2004) Phylogenetic

relationship of Chlorella and Parachlorella gen nov (Chlorophyta, Trebouxiophyceae).

Phycologia 43: 529-542

Langhans S.D., Tockner K. 2006. The role of timing, duration, and frequency of inundation in

controling leaf litter decomposition in a river-floodplain ecosystem (Tagliamento,

northwestern Italy). Oecologia 147(3): 501-509.

Lorenzen C. J., 1967. Determination of chlorophyll and phaeopigments: spectrophotometric

equations, Limnol. Oceanogr., 12

Lukavský J. 1992. The evaluation of algal growth potential (AGP) and toxicity of water by

miniaturized growth bioassay. Water Res 26: 1409-1413.

Marvan P., Žáková Z. 1981. Expressing results. In Žakova, Z. (ed), Evaluation of AGP. Dum

Techniky ČSVTS, Brno, str. 68-70.

Matoničkin Kepčija R., 1996. Istraživanje vode, Program GLOBE – Priručnik za mjerenja,

Zagreb

63

Mihaljević M., Getz D, Tadić Z, Živanović B, Gucunski D, Topić J, Kalinović I, Mikuska J.

1999. Kopački Rit. Pregled istraživanja i bibliografija. HAZU, Zavod za znanstveni rad

Osijek, Zagreb-Osijek, 188 str.

Mihaljević M., Stević F, Horvatić J. 2004. The influence of extremely high floodings of the

Danube River (in August 2002) on the trophic conditions of Lake Sakadaš (Nature Park

Kopački rit, Croatia). Limnological Reports, Novi Sad, Serbia and Monte Negro, 35: 115-121.

Mikhailov, V.N., Morozov V.N., Cheroy N. I., Mikhailova M.V., Zav’yalova Ye.F. 2008.

Extreme Flood on the Danube River in 2006. Russ Meteorol Hydrol 33: 48-54.

Miller, W.E., Greene J., Shiroyama T., 1978. The Selenastrum capricornutum PRINTZ algal

assay bottle test – EPA Re. No. 600/9-78-818, 126pp. Oregon

Moss B., 1998. Shalloe lakes biomanipulation and eutrophication. Scope Newsletter 29, 45

pp.

Neiff J.J. 1996. Large rivers of South America: toward the new approach. Verh Int Ver Theor

Angew Limnol 26: 167–180.

Odum, E. P., 1971. Fundamentals of Ecology. W. B. Sounders Company. Philadelphia.

London. Toronto.

Osenberg C.W., Sarnelle O, Cooper SD, Holt RD. 1999. Resolving ecological questions

through meta analysis: goals, metrics, and models. Ecology 80: 1105-1117.

Palijan G., Fuks D. 2006. Alteration of factors affecting bacterioplankton abundance in the

Danube River floodplain (Kopački Rit, Croatia). Hydrobiologia 560: 405-415.

Peršić V., Horvatić J, Mihaljević M. 2005. Bioassay method in the trophic evaluation of a

wetland area-case study in the Danubian region (1426-1388 r.km). Period biol 107: 293-298.

Peršić V. 2008. Dušik i fosfor kao ograničavajući čimbenici za razvoj kulture alga Chlorella

kessleri u vodi Sakadaškog jezera i Stare Drave. Magistarski rad. Sveučilište Josipa Jurja

Strosmayera, Osijek

64

Plan upravljanja parkom prirode Kopački rit. 2011. Javna ustanova „Park prirode Kopački

rit“, Lug

Redfield A. 1958. The biological control of chemical factors in the environment. Am Sci

46:205–221.

Reynolds C. S., 1984. Phytopplankton periodicity: The interactions of form, function and

enviromental variability. Freshwater Biology 14, 111-142.

Scheffer M., van Nes E.H. 2007. Shallow lakes theory revisited: various alternative regimes

driven by climate, nutrients, depth and lake size. Hydrobiologia 584: 455-466.

Schindler DW. 1977. Evolution of phosphorus limitation in lakes. Science 195: 260-262.

Sladeček, V., 1979. Algal tests and the ratio of saprobic versus trophic levels. In Marvan P.,

Pribil S., Lhotsky O.(ed) Algal assays and monitoring eutrophication, Schweizbart, Stuttgart,

235-237.

Teiz L, Zeiger E. 1991. Plant Physiology. The Benjamin/Cummings Publishing Company,

Inc. Redwood City, California. 565 str

Thomaz SM, Roberto MC, Bini LM. 1997. Caracterização limnológica dos ambientes

aquáticos e influência dos níveis fluviométricos. In: Vazzoler A. E. A. M., Agostinho A. A.,

Hahn N. S., (eds), Planície de inundação do alto rio Paraná: aspectos físicos, biológicos e

socioeconômicos Eduem Maringá 74–102.

Tockner K, Baumgartner C, Schiemer F, Ward JV. 2000b. "Biodiversity of a danubian

floodplain: structural, functional and compositional aspects," in Biodiversity in Wetlands:

Assessment, Function and Conservation, edited by B. et al. Gopal, Leiden: Backhuys

Publications, str. 141-59.

Tockner K, Malard F, Ward JV. 2000a. An extension of the flood pulse concept. Hydrolog

Process 14: 2861–2883.

65

Tockner K, Pennetzdorfer D, Reiner N, Schimer F, Ward JV. 1999. Hydrological

connectivity, and the exchange of organic matter and nutrients in a dynamic river floodplain

system (Danube, Austria). Freshwater Biol 41: 521-535.

Tockner K., Uehlinger U., Robinson C.T. 2009. Rivers of Europe. Elsevier ⁄Academic Press,

San Diego, USA.

Uredba o standardu kakvoće voda. Narodne Novine, 89/10

Van der Nat D, Schmidt AP, Tockner K, Edwards PJ, Ward JV. 2002. Inundation Dynamics

in Braided Floodplains: Tagliamento River, Northeast Italy. Ecosystems 5: 636-647.

Vollenweider RA, Kerekes J. 1982. Eutrophication of Waters. Monitoring, Assessment and

Control. Organization for Economic Co-Operation and Development (OECD), Paris, 156 pp

Weltz, B.E.., 1980. Ecological Effects of Waste Water, Cambridge, 337 p.p.

Wetzel R. G., 1975. Limnology. W. B. Sannders Company. Philadelphia. London. Toronto.

419-538.

Wetzel RG. 2001. Limnology. Lake and River Ecosystems. 3rd edn. Academic Press, San

Diego, 1006 str

Zakon o Parku prirode „Kopački rit“. Narodne novine, 45/99

Zalocar de Domitrovic Y. 2003. Effect of fluctuations in water level on phytoplankton

development in three lakes of the Paraná river floodplain (Argentina). Hydrobiologia 510:

175-193.

Žakova Z. 1986. Criteria for evaluation of trophy, and eutrophication, mapping. In Lhotsky O,

Žakova Z, Marvan P, Eds., Algal Assays and their Application, ČSVTS, Brno, 41-47.

Web 1- http://www.kopacki-rit.com/oparku.html, 23.4.2013.

Web 2 - http://ccala.butbn.cas.cz/col_images/253.jpg, 30.4.2013.

http://www.kopacki-rit.com/oparku.html

http://ccala.butbn.cas.cz/col_images/253.jpg

osijek, 2013. - sveučilište josipa jurja...

Documents