24. LJETNA ŠKOLA KINEZIOLOGA REPUBLIKE HRVATSKE

481

Kamenka Živčić MarkovićTomislav KrističevićLucija MilčićMarija Fišter

OD KOLUTA DO STOJA NA RUKAMA

Sportska gimnastika i općenito gimnastički sportovi jedni su od najosnovnijih i najraširenijih sportskih aktivnosti. Danas u SAD-u 20 milijuna djece i odraslih uključeno je u različite gimnastičke programe, a više od 2 milijuna vježbača natječe se u različitim natjecateljskim kategorijama (USA Gymnastics, 2014). Naravno, pod time se podrazumijevaju sve sastavnice gimnastičkog sporta: sportska gimnastika (muška i ženska), ritmička gimnastika, trampolin, sportska akrobatika, aerobika i gimnastika „za sve“ (FIG, 2014). Jedna je od najvažnijih sastavnica gimnastičkih sportova svakako akrobatika. U današnje vrijeme riječ akrobatika podrazumijeva naporne i teške vježbe koje razvijaju sposobnost kontrole kretanja u prostoru, a zahtijevaju koordinaciju, sve vrste snage, hrabrost i samokontrolu. Pojam akrobacija rasprostranjen je i u drugim oblicima djelatnosti, a rabi se pri složenim i vješto vođenim radnjama (Anić, 2010). Važnost akrobatike i njezinih sadržaja uočava se kao vrlo primjenjiv, s pristupačnim formama i načinom vježbanja, u svim granama i područjima djelatnosti te svakodnevnog čovjekova života. Primjenjuje se u svim fazama rasta i razvoja ljudskog organizma, već od najranije starosne dobi djeteta. Primjenjivala se u svim civilizacijama u povijesnom razvoju čovječanstva u različite svrhe i kroz različite oblike vježbanja te se uvrštavala u svakodnevni život kao sastavni dio opće kulture. U današnjem, modernom društvu, akrobatika egzistira u: edukaciji, natjecateljskom sportu, ostalim sportskim granama, drugim područjima sportskih djelatnosti i tjelesnih aktivnosti, kineziterapijskim programima, rekreativnom obliku vježbanja (Živčić, Krističević, 2008). Kako je jedna od najvažnijih uloga akrobatike razvoj motoričkih sposobnosti, prije svih koordinacije, snage, fleksibilnosti i ravnoteže; njezini sadržaji nužno se moraju provoditi i shvatiti kao sastavni, svakodnevni način vježbanja. Česti su slučajevi „zaobilaženja“ njezinog provođenja, uz različita opravdanja (Badić i sur., 2012; Bućar – Pajek i sur., 2010). No, mora se shvatiti da se kod djece javlja strah od akrobatike i sadržaja sportske gimnastike iz razloga što nisu od samih početaka bili upućeni u njihovo učenje, a ni pravilno pripremljeni za njegovo provođenje.

STRUČNI RADOVI IZVAN TEME

482

1. AKROBATSKA POČETNICAPočeci učenja akrobatskih elemenata temelje se na savladavanju osnovnih

položaja tijela i dijelova tijela u mirovanju i kretanju. Na taj će način učenici steći osnove i razviti one sposobnosti koje će im olakšati učenje akrobatskih i ostalih gimnastičkih elemenata. U planovima i programima osnovnih škola sadržaji akrobatike su podijeljeni u smislene cjeline pod nazivima: kotrljanja, kolutanja, elementi upora. One obuhvaćaju jednostavne akrobatske elemenata koji su osnova akrobatskog znanja: kolut naprijed i natrag, varijante koluta naprijed i natrag, stoj na lopaticama – „svijeća”, stoj na rukama i premet strance. No, isto tako, od 1. do 4. razreda osnovnih škola nastavne teme su osmišljene da su pojedini akrobatski elementi raščlanjeni i sadržavaju metodičke postupke učenja tehnički težih i motorički zahtjevnijih akrobatskih elemenata, kao što je npr. stoj na rukama (Živčić Marković, Breslauer, 2011; Novak i sur., 2008). Razlog tome je postupnost pripreme učenika za njihovo učenje. Najvažnije za istaknuti je kako se malo govori i razmišlja o međusobnoj povezanosti pojedinih gimnastičkih elemenata u smislu: međusobna veza i nadogradnja akrobatskih elemenata; međusobna veza i nadogradnja pojedinih položaja i elemenata na spravama (visovi i upori, uzmasi, naupori, kovrtljaji). Iz toga razloga, uvijek treba imati na umu da se ni jedna priprema učenika, kao ni jedna gimnastička tehnika ne uče zasebno, već su uvijek u međusobnoj zavisnosti. Gimnastički elementi međusobno se nadograđuju s ciljem olakšavanja savladavanja cjelokupnog osnovnog gimnastičkog programa (Broomfied, 2011; Mitchell i sur., 2002; Werner i sur., 2011).

2. MEĐUSOBNA UVJETOVANOST OSNOVNIH AKROBATSKIH ELEMENATA

Za kolutanja (kolutove naprijed i natrag) potrebno je poznavanje povaljke zgrčenim tijelo pri čemu su leđa zaobljena, koljena oslonjena na prsa, a glava se nalazi u pretklonu (na prsima). One su sastavni dio metodike učenja kolutanja. Isto tako, treba znati da se prvo uči kolut naprijed iz dva razloga: djeca su sklonija kretnjama prema naprijed jer vide u kojem će se smjeru kretati, manje je zahtjevan obzirom na potrebne motoričke sposobnosti. U kolutu natrag, u završnom dijelu elementa dominira snaga ruku i ramenog pojasa koja omogućuje pravilno pružanje ruku, podizanje trupa, odriv i doskok na stopala.

24. LJETNA ŠKOLA KINEZIOLOGA REPUBLIKE HRVATSKE

483

Za kolutanja je važno napomenuti da djecu prije njihovog učenja treba pripremiti na rotaciju oko poprečne osi tijela, no prvo se okretanja savladavaju oko uzdužne osi tijela u uspravnom stavu, a potom na tlu u obliku kotrljanja pruženim i zgrčenim tijelom (slika 1). Ovim vježbama ujedno poboljšavamo koordinativne sposobnosti (pri izvedbi kolutanja dominira orijentacija u prostoru) i dinamičku ravnotežu.

Slika 1. Pripremne vježbe i metodički postupci učenja koluta naprijed i natrag

Slika 2. Osnovne varijante izvedbe koluta naprijed i natrag

STRUČNI RADOVI IZVAN TEME

484

Nakon dobro savladane tehnike koluta naprijed i natrag promjenama početnih i završnih položaja te promjenom položaja nogu tijekom kolutanja, nadograđujemo njihovu tehniku i time je usmjeravamo učenju kompleksnijih elemenata kako na tlu, tako i na drugim gimnastičkim spravama. Tako djecu učimo varijantama koluta naprijed i natrag: kolut naprijed i natrag raznožno i sklonjeno, koji će jednoga dana pomoći u učenju stoja u kolut naprijed, koluta natrag do stoja i koluta letom. No, prije nego se krene s učenjem, za školstvo, težih gimnastičkih elemenata nikako se ne smije preskočiti pravilno naučen stoj na lopaticama – „svijeća“. Kroz kolutanja smo pripomogli u pripremi učenika za osnovnim zahtjevima u motoričkim sposobnostima kao što su: orijentacija u prostoru, fleksibilnost vratnog dijela kralježnice i dinamička ravnoteža.

Slika 3. Pripremne vježbe za izvedbu stoja na lopaticama

Pri izvedbi „svijeće“ dodatno ih je potrebno pripremiti vježbama za razvoj snage mišića vrata, trupa i nogu i održavanje ravnotežnog položaja glavom okrenutom prema dolje. Ujedno „svijeća“ je prvi neprirodan položaj s kojim se vježbač susreće u akrobatici i gimnastici, u kojem je tijelo okrenuto glavom prema dolje. Za to se na tlu uče i izvode povaljke pruženim tijelom kao i izdržaj u uporu prednjem na podlakticama pa dlanovima, pri čemu su stopala prvo oslonjena na tlo, a potom na povišenje (slika 3). Uz to se na „pritkama“ uči: vis prednji, vis zavjesom o potkoljenice i ne baš tako lagan (ali višestrano koristan) vis strmoglavo. Sve su to položaji u kojima se dominantno razvija statička snaga trupa, koja je nužno potrebna za izvedbu, u ovom trenutku stoja na lopaticama, a poslije i stoja na rukama. Isto tako se i pospješuje stvaranje „obrnutog“ položaja tijela – glavom okrenutom prema dolje.

24. LJETNA ŠKOLA KINEZIOLOGA REPUBLIKE HRVATSKE

485

S učenjem „svijeće“ započinje se tehnikom oslanjanja ruku ispod kukova te se postupno prelazi na teže varijante koje uključuju različite položaje ruku (u zaručanju, uzručenju, dlanovima oslonjenim uz glavu) u kojima se „prisiljava“ vježbača na pojačanu kontrolu održavanja ravnotežnog položaja snažnom aktivacijom muskulature trupa i nogu. To je ujedno i vrlo dobar put za učenje i olakšano savladavanje tehnike stoja na rukama. Kako bi „svijeća“ postala zanimljiviji i atraktivniji element (od mišljenja koje vlada) u njezinu tehniku se nadovezuju znanja iz kolutanja pa se tako u prvom dijelu kreće iz koluta natrag sklonjenim tijelom, a u završnom dijelu element se završava kolutanjem prema naprijed (slika 4). Kada se nauči stoj na rukama ova tehnika „svijeće“ u kombinaciji s kolutanjima direktno će utjecati na učenje stoja u kolut naprijed i koluta natrag do stoja kao prvih akrobatskih veza elemenata.

Slika 4. Osnovne varijante izvedbe stoja na lopaticama

Slika 5. Pripremne vježbe i metodički postupci učenja stoja na rukama

STRUČNI RADOVI IZVAN TEME

486

Vrlo rijetko se susreće čovjek koji je učio gimnastičke elemente, a da mu pri tome stoj na rukama nije bio posebno intrigantan. Razlog tome je svakako što je to prvi element gdje svoje tijelo možemo održavati na dlanovima. No, stoj se uči godinama i pripada složenim akrobatskim elementima bez obzira što na prvi pogled izgleda „jednostavno“, ali samo kada ga prezentira dobro utrenirani gimnastičar. Uz koordinaciju i statičku ravnotežu za njegovu izvedbu je potrebna: statička snaga mišića trupa, ruku, ramenog pojasa, nogu te fleksibilnost prsnog dijela kralježnice, zglobova kukova i stražnje strane natkoljenice. Isto tako nizom metodičkih postupaka kontrolirano se provodi učenje tehnike pri čemu u slučaju pojave i najmanja greška nužno je vratiti se „korak unatrag“, pa čak i do pripremnih vježbi (slika 5).

3. ZAKLJUČAK

Slika 6. „Od kolutanja do stoja na rukama“

24. LJETNA ŠKOLA KINEZIOLOGA REPUBLIKE HRVATSKE

487

Primarni je cilj među stručnjacima (učiteljima, nastavnicima, trenerima i dr.) da se usuglasi način učenja pojedinog elementa tehnike. Svaka kretna struktura ima svoj, nazovimo ga „idealan motorički izgled“ na osnovu kojega se mogu definirati: koje su to motoričke sposobnosti (odabir pripremnih vježbi); koja su to potrebna motorička i tehnička predznanja (specifične pripremne vježbe); koja je nadogradnja pojedinog elementa. Isto tako, znajući strukturu gibanja, odnosno pravilnu tehniku izvedbe, upoznati smo s greškama koje se javljaju pri lošoj izvedbi, a poznavanje metodičkih postupaka učenja omogućava njihovo otklanjanje. Ovako navedeni proces izgleda na prvi pogled jednostavan, no svakako treba imati na umu da je svaki korak precizno kontroliran i usmjeren učenju PRAVILNE tehnike. To podrazumijeva da svaka (i najmanja) pogreška i/ili (ne)utvrđeni nedostatak tijekom cjelokupnog procesa donosi loš učinak koji lančano rezultira lošom tehnikom. Loša tehnika onemogućava učenje daljnjih, složenijih gimnastičkih elemenata kako akrobatike tako i na drugim gimnastičkim spravama. Svaka tehnika ima: početni položaj, glavnu strukturu gibanja i završni položaj i uglavnom se može podijeliti na pojedine faze. To svakako olakšava učenje i primjenu određenih metodičkih postupaka kojima savladavamo jednu do najviše dvije faze i naposljetku ih povezujemo u zajedničku cjelinu – finalna struktura izvedbe. U ovom dijelu svakako treba napomenuti da je svaku kretnju koja se uči potrebno precizno savladati, sve do razine automatizacije. To se specifično odnosi na osnovne i jednostavnije tehnike koje se uče u samim počecima, a koje se postupno nadograđuju u sve složenije i zahtjevnije (slika 6). Iz toga razloga učenju treba posvetiti najveći dio vremena.

4. LITERATURA1. Anić, V. (2010). Rječnik hrvatskog jezika. Zagreb: Novi Liber.2. Badić, A., Živčić Marković, K., Sporiš, G., Milanović, Z., Trajković, N. (2012).

Implementation of gymnastics contents in the classroom teaching at elementary schools of osijek - baranja county. Acta kinesiologica, 1(6): 60-65.

3. Broomfied, L. (2011). Complete guide to primary gymnastics. Windsor: Human Kinetics.

4. FIG (2014). Gymnastics disciplines. Skinuto sa stranice http://www.fig-gymnastics.com preuzeto 14.veljače 2015.

5. Bučar-Pajek, M., Čuk, I., Kovač, M., Jakše, B. (2010). Implementation of the gymnastics curriculum in the third cycle of basic school in Slovenia. Science of Gymnastics Journal, 3(2), 15-27.

6. Mitchell, D., Davis, B., Lopez, R. (2002). Teaching fundamental gymnastics skills. Chapaign IL, USA: Human Kinetics.

STRUČNI RADOVI IZVAN TEME

488

7. Novak, D., Kovač, M., Čuk, I. (2008). Gimnastična abeceda. Ljubljana: Fakulteta za šport Univerze v Ljubljani.

8. USA Gymnastics (2014). The National Governing Body (NGB) for the sport of gymnastics in the United States/on line/. Skinuto sa stranice https://usagym.org/ preuzeto 14.veljače 2015.

9. Werner, P.H., Villiams, L.H., Hall, T.J. (2011). Teaching children gymnastics.Windsor: Human Kinetics.

10. Živčić, K., Krističević, T. (2008). Specifične pripremne vježbi u akrobatici. Kondicijski trening, 6 (1), 22-29.

11. Živčić, K., Breslauer, N. (2011). Opis nastavnih tema i kriteriji ocjenjivanja – Tjelesna i zdravstvena kultura u razrednoj nastavi. Zagreb: LIP PRINT, Međimursko veleučilište u Čakovcu.