o d o b r e n o - halmed.hr · "bh" na drugoj strani tablete. ... (angina pektoris)....
TRANSCRIPT
1
SAŽETAK OPISA SVOJSTAVA LIJEKA
1. NAZIV GOTOVOG LIJEKA
Kordobis Plus 2,5 mg+6,25 mg filmom obložene tablete
Kordobis Plus 5 mg+6,25 mg filmom obložene tablete
Kordobis Plus 10 mg+6,25 mg filmom obložene tablete
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Kordobis Plus 2,5 mg + 6,25 mg filmom obložene tablete
Jedna filmom obložena tableta sadrži 2,5 mg bisoprololfumarata i 6,25 mg
hidroklorotiazida.
Kordobis Plus 5 mg + 6,25 mg filmom obložene tablete
Jedna filmom obložena tableta sadrži 5 mg bisoprololfumarata i 6,25 mg
hidroklorotiazida.
Kordobis Plus 10 mg + 6,25 mg filmom obložene tablete
Jedna filmom obložena tableta sadrži 10 mg bisoprololfumarata i 6,25 mg
hidroklorotiazida.
Za cjelovit popis pomoćnih tvari vidjeti poglavlje 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Filmom obložena tableta.
Kordobis Plus 2,5 mg+6,25 mg filmom obložene tablete
Žuta, filmom obložena, okrugla tableta, s utisnutom oznakom "2.5" na jednoj strani i
"BH" na drugoj strani tablete.
Kordobis Plus 5 mg+6,25 mg filmom obložene tablete
Ružičasta, filmom obložena, okrugla tableta, s utisnutom oznakom "5" na jednoj
strani i "BH" na drugoj strani tablete.
Kordobis Plus 10 mg+6,25 mg filmom obložene tablete
Bijela, filmom obložena, okrugla tableta, s utisnutom oznakom "10" na jednoj strani i
"BH" na drugoj strani tablete.
H A L M E D
14 - 09 - 2012
O D O B R E N O
2
4. KLINIČKI PODACI
4.1 Terapijske indikacije
Blaga do umjerena esencijalna hipertenzija.
4.2 Doziranje i način primjene
Uobičajena početna doza jest jedna Kordobis Plus 2,5 mg + 6,25 mg filmom obložena
tableta jedanput na dan.
Ako se s ovom dozom ne postigne adekvatan antihipertenzivni učinak, ona će se
povećati na jednu Kordobis Plus 5 mg + 6,25 mg filmom obloženu tabletu jedanput
dnevno, a ako odgovor još uvijek nije odgovarajući, onda na jednu Kordobis Plus 10
mg + 6,25 mg filmom obloženu tabletu jedanput na dan.
Kordobis Plus tabletu treba uzeti ujutro. Može se uzeti uz obrok. Tabletu je potrebno
uzeti s tekućinom i ne žvakati.
Oštećenje bubrega i jetre
U bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem jetre, ili s blagim do umjerenim
oštećenjem bubrega (klirens kreatinina >30 ml/min), nije potrebno prilagođavati dozu.
Stariji bolesnici
U starijih bolesnika liječenje je potrebno započeti s niskom dozom uz pažljivo
praćenje (vidjeti poglavlja 4.4 i 5.2).
Pedijatrijski bolesnici
Nema iskustva u liječenju pedijatrijskih bolesnika ovim lijekom, stoga se ne
preporučuje primjena kod djece.
4.3 Kontraindikacije
Ovaj lijek je kontraindiciran u bolesnika koji su preosjetljivi na bisoprolol,
hidroklorotiazid ili neku od pomoćnih tvari (vidjeti poglavlje 6.1).
BISOPROLOL
Bisoprolol je kontraindiciran u svakom od sljedećih stanja:
- Teška astma ili teška kronična opstruktivna bolest pluća (KOBP),
H A L M E D
14 - 09 - 2012
O D O B R E N O
3
- Zatajenje srca koje se ne kontrolira terapijom,
- Kardiogeni šok,
- Sindrom bolesnog sinusnog čvora (uključujući i sinusatrijski blok),
- Atrioventrikularni blok drugog ili trećeg stupnja („pacemaker“ nije implantiran),
- Značajna bradikardija (srčana frekvencija < 50 otkucaja/min),
- Prinzmetalova angina (čista vazospastična angina i terapija jednim lijekom),
- Feokromocitom (osim nakon prethodne terapije blokatorom alfa receptora),
- Teški oblici Raynaudova sindroma i teška bolest perifernih arterija,
- Hipotenzija,
- Kombinacija s floktafeninom (vidjeti poglavlje 4.5),
- Istovremena uporaba sultoprida (vidjeti poglavlje 4.5)
HIDROKLOROTIAZID
Hidroklorotiazid je kontraindiciran u svakom od sljedećih stanja:
- Preosjetljivost na sulfonamide ili tiazide,
- Teško oštećenje bubrega (klirens kreatinina ≤ 30 ml/min),
- Teško oštećenje jetre,
- Dojenje.
Hidroklorotiazid se ne smije kombinirati s litijem i ne-antiaritmičkim lijekovima koji
mogu izazvati „torsades de pointes“ (vidjeti poglavlje 4.5).
4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi
Upozorenja
BISOPROLOL
Nikada se ne smije naglo prekidati primjena bisoprolola u bolesnika s bolešću
koronarnih arterija (angina pektoris). Nagli prekid terapije može uzrokovati ozbiljne
srčane aritmije, infarkt miokarda ili iznenadnu smrt.
HIDROKLOROTIAZID
U bolesnika s bolešću jetre tiazidni diuretici i srodni lijekovi mogu izazvati hepatičku
encefalopatiju. Ako se to dogodi, odmah se mora prekinuti terapija diuretikom.
H A L M E D
14 - 09 - 2012
O D O B R E N O
4
Mjere opreza pri uporabi
BISOPROLOL
Prestanak terapije
S terapijom se ne smije prestati ili naglo prekinuti, osobito u bolesnika s ishemijskom
bolesti srca, već se mora postupno smanjivati tijekom razdoblja od približno jednoga
do dva tjedna, kod čega se istovremeno, ukoliko je potrebno, nadomještava
primjerena terapija, da bi se spriječilo pogoršanje simptoma angine.
Astma i kronična opstruktivna bolest pluća
Beta blokatori se mogu primjenjivati samo kod blagih oblika astme ili KOBP-a, kod
čega se primjenjuju selektivni blokatori beta-1 adrenoreceptora i niska početna doza.
Preporučuje se, prije početka terapije, provesti ispitivanje plućne funkcije.
Napadaj astme/bronhospazma koji može nastupiti tijekom terapije, može se
kontrolirati beta-2 agonistima.
Zatajenje srca
U bolesnika s kompenziranim zatajenjem srca, kojima je potrebna terapija beta
blokatorima, može se primjenjivati bisoprolol, koristeći vrlo nisku početnu dozu koja
se postupno povećava pod nadzorom liječnika.
Bradikardija
Ukoliko srčana frekvencija u mirovanju padne ispod 50-55 otkucaja u minuti, a
bolesnik ima simptome koji su nastali zbog bradikardije, doza će se morati smanjiti.
Atrioventrikularni blok prvoga stupnja
S obzirom na to da beta blokatori imaju negativno dromotropno djelovanje, treba ih
oprezno primjenjivati u bolesnika s atrioventrikularnim blokom prvoga stupnja.
Prinzmetalova angina
Beta blokatori mogu povećati frekvenciju i duljinu vazospastičnih epizoda u bolesnika
s Prinzmetalovom anginom. Kod manjih ili mješovitih kliničkih prezentacija
Prinzmetalove angine, ako se istovremeno primjenjuje vazodilatator, može se
upotrebljavati kardioselektivni beta blokator.
H A L M E D
14 - 09 - 2012
O D O B R E N O
5
Bolest perifernih arterija
Beta blokatori mogu pogoršati simptome bolesti perifernih arterija (Raynaudova
bolest ili sindrom, kronični obliterativni arteritis ili bolest arterija nogu). Takvim
bolesnicima treba po mogućnosti propisivati kardioselektivni beta blokator s
djelomičnim agonističkim djelovanjem, kojeg se mora oprezno primjenjivati.
Feokromocitom
U bolesnika s feokromocitomom, kombinacija bisoprolola i hidroklorotiazida smije se
primjenjivati, tek nakon blokade alfa-receptora. Krvni tlak valja detaljno nadzirati.
Starije osobe
U starijih je osoba strogo pridržavanje svih kontraindikacija imperativ. Terapiju u
starijih osoba valja, uz detaljno praćenje, započinjati s niskom dozom (vidjeti
poglavlja 4.2 i 5.2)
Dijabetičari
Bolesnici koji boluju od dijabetesa, trebaju u početnoj fazi terapije biti svjesni rizika
od hipoglikemijskih epizoda i od povećane potrebe da kod kuće pažljivo prate
vrijednosti glukoze. Znakovi upozorenja na hipoglikemiju, osobito tahikardija,
palpitacije i znojenje mogu biti prikriveni.
Psorijaza
Zabilježeno je da su beta blokatori bili povezani s pogoršanjem psorijaze, pa bi tako
bolesnici s psorijazom trebali primati bisoprolol jedino ako je nedvojbeno potreban.
Reakcije preosjetljivosti
U bolesnika koji su izloženi riziku od teške anafilaktičke reakcije bez obzira o kojem
je alergenu riječ, osobito kada koriste kontrastne tvari koje sadržavaju jod, ili kada
koriste floktafenin (vidjeti poglavlje 4.5) beta blokatori mogu pogoršati anafilaktičku
reakciju i uzorkovati izostanak odgovora na uobičajene doze adrenalina koji se koristi
u liječenju reakcija preosjetljivosti.
H A L M E D
14 - 09 - 2012
O D O B R E N O
6
Opća anestezija
Beta blokatori mogu smanjiti refleksnu tahikardiju, povećavajući na taj način rizik od
hipotenzije. Nastavak terapije beta blokatorom umanjuje rizik od aritmije, ishemije
miokarda i hipertenzivnih epizoda. Anesteziologa je potrebno obavijestiti da bolesnik
prima terapiju beta blokatorom.
Ukoliko se misli da je potrebno prekinuti liječenje, ukidanje beta blokatora na 48 sati
smatra se adekvatnim korakom kako bi se povratilo reagiranje na kateholamine.
U sljedećim se okolnostima liječenje beta blokatorima ne može prekidati:
- u bolesnika s bolešću koronarnih arterija, preporučuje se nastaviti terapiju sve do
kirurškog postupka, uz postojanje rizika koji je povezan s naglim prestankom
terapije beta blokatorom.
- u hitnom slučaju, ili ukoliko se terapija beta blokatorom ne može prekinuti,
bolesnika valja zaštititi od vagusne predominacije adekvatnom prethodnom
medikacijom atropinom, što se ponavlja prema potrebi. Valja odabirati anestetike
da bi se minimizirala depresija funkcije miokarda, a gubitak krvi treba
kompenzirati.
Valja uzeti u obzir postojanje rizika od anafilaksije.
Tireotoksikoza
Beta blokatori mogu prikrivati kardiovaskularne znakove hipertireoze.
Sportaši
Sportaši trebaju biti upoznati da ovaj lijek sadrži spoj koji može dati pozitivnu
reakciju u doping-testu.
HIDROKLOROTIAZID
Ravnoteža tekućine i elektrolita
Natrij u plazmi
Vrijednost natrija u plazmi treba određivati prije terapije, te periodički tijekom
terapije. Svaka diuretska terapija može potaknuti razvoj hiponatremije, u nekim
slučajevima s ozbiljnim posljedicama.
H A L M E D
14 - 09 - 2012
O D O B R E N O
7
S obzirom na to da hiponatremija može u početku biti asimptomatična, neophodno je
periodički pratiti bolesnika, a u visoko rizičnih populacija praćenje treba češće
provoditi, tj. u starijih osoba i bolesnika s cirozom jetre (vidi poglavlja 4.8 i 4.9).
Kalij u plazmi
Gubitak kalija koji rezultira hipokalemijom, najveći je rizik povezan s tiazidnim
diureticima i srodnim lijekovima.
Rizik od hipokalemije (<3,5 mmol/l) valja predvidjeti u određenih visokorizičnih
populacija, tj. u starijih i/ili slabo ishranjenih osoba i/ili onih koji uzimaju više
lijekova te u bolesnika s cirozom jetre s edemom i ascitesom te u bolesnika s bolešću
koronarnih arterija ili zatajenjem srca, gdje hipokalemija povećava kardiotoksičnost
glikozida digitalisa i rizik od srčane aritmije.
Rizični su i bolesnici sa sindromom produženog QT-intervala, bilo kongentitalnim ili
ijatrogenim. Hipokalemija (kao i bradikardija) olakšava razvoj teških aritmija, osobito
„torsades de pointes“ , što može biti fatalno.
U svih gore spomenutih populacija indicirano je češće pratiti vrijednost kalija u
plazmi, počevši s tjednom nakon uvođenja terapije.
Kalcij u plazmi
Tiazidni diuretici i srodni lijekovi mogu smanjiti izlučivanje kalcija urinom, što
rezultira blagom, prolaznom hiperkalcemijom. Značajna hiperkalcemija može biti
povezana s nedijagnosticiranim hiperparatireoidizmom. Terapija se mora prekinuti
prije nego što se provedu paratireoidni funkcionalni testovi.
Glukoza u krvi
U dijabetičara se mora mjeriti vrijednost glukoze u krvi, osobito u prisutnosti
hipokalemije, jer tiazidi (hidroklorotiazid) mogu negativno djelovati na toleranciju
glukoze.
Mokraćna kiselina
U bolesnika s hiperuricemijom, može biti povećan rizik od napadaja gihta. Dozu valja
prilagoditi koncentraciji mokraćne kiseline u plazmi.
H A L M E D
14 - 09 - 2012
O D O B R E N O
8
Bubrežna funkcija i diuretici
Potpuna se korist od tiazidnih diuretika može postići samo onda, ako je funkcija
bubrega normalna, ili gotovo normalna (razine kreatinina u serumu <25 mg/l, ili 220
μmol/l u odraslih).
U starijih osoba, vrijednost kreatinina u serumu treba korigirati za dob, težinu i spol,
koristeći Cockroftovu formulu, na primjer:
*ClCR = (140 – dob) x težina/0,814 x serum kreatinin
gdje se dob navodi u godinama, težina u kg, a vrijednost kreatinina u serumu u
μmol/l.
Gornja formula daje ClCR za starije muškarce, pa ju za starije žene treba prilagoditi
množenjem s 0,85.
Hipovolemija koja se javlja nakon gubitka vode i natrija, koji je induciran diuretikom,
na početku terapije smanjuje glomerularnu filtraciju, što može rezultirati porastom
vrijednosti N-ureje (BUN) i kreatinina u serumu.
Ovo prolazno funkcionalno oštećenje bubrega nije relevantno u bolesnika s
normalnom bubrežnom funkcijom, no može pogoršati već postojeću bubrežnu
insuficijenciju.
Kombinacija s drugim antihipertenzivima
Kada se ovaj lijek kombinira s nekim drugim antihipertenzivom, preporuča se dozu
smanjiti, barem u početnoj fazi terapije.
Sportaši
Sportaši trebaju biti upoznati da ovaj lijek sadrži spoj koji može dati pozitivnu
reakciju u doping-testu.
4.5 Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija
BISOPROLOL
Kombinacije koje su kontraindicirane
Floktafenin
U slučaju šoka ili hipotenzije inducirane floktafeninom, beta blokatori bi umanjili
kardiovaskularne kompenzacijske reakcije.
H A L M E D
14 - 09 - 2012
O D O B R E N O
9
Sultoprid
Povećani rizik od ventrikularnih aritmija, osobito „torsades de pointes“ .
Kombinacije koje se ne preporučuju
Amiodaron
Poremećaji kontraktilnosti, automatizma, te provođenja impulsa (supresija
simpatičkih kompenzacijskih mehanizama).
Kombinacije koje zahtijevaju mjere opreza pri uporabi
Halogenizirani inhalacijski anestetici
Beta blokatori smanjuju kardiovaskularne kompenzacijske reakcije (tijekom kirurškog
zahvata, beta agonisti mogu imati suprotan učinak na beta blokadu).
Kao opće pravilo, ne prekidajte terapiju beta blokatorom i nikada je naglo ne ukidajte.
Anesteziologa obavijestite o tome da bolesnik prima terapiju beta blokatorom.
Antagonisti kalcija (bepridil, diltiazem, verapamil)
Poremećaji automatizma (prekomjerna bradikardija, sinusni arest), sinusatrijske i
atrioventrikularne smetnje provođenja i srčano zatajenje (sinergistički učinci).
Takva se kombinacija može primjenjivati samo uz detaljno kliničko i EKG praćenje,
osobito u starijih bolesnika, ili u početnoj fazi terapije.
Antiaritmici (propafenon i antiaritmici IA skupine: kinidin, hidrokinidin, dizopiramid)
Smetnje kontraktilnosti, automatizma i provođenja impulsa (smanjenje simpatičkih
kompenzacijskih mehanizama).
Osigurati kliničko i EKG praćenje.
Inzulin, oralni antidijabetici derivati sulfonilureje
Svi beta blokatori mogu prikrivati znakove upozorenja na hipoglikemiju, osobito
palpitacije i tahikardiju. Dijabetičari trebaju biti svjesni rizika od hipoglikemijskih
epizoda i od povećane potrebe da kod kuće pažljivo prate vrijednosti, osobito u
početnoj fazi terapije.
H A L M E D
14 - 09 - 2012
O D O B R E N O
10
Lidokain (interakcije s lidokainom opisane su za propranolol, metoprolol i nadolol)
Povišene razine lidokaina u plazmi, što povećava vjerojatnost od neuroloških i srčanih
štetnih učinaka (smanjena jetrena biotransformacija lidokaina).
Podesiti dozu lidokaina. Osigurati kliničko, EKG praćenje te, ukoliko je potrebno,
praćenje koncentracije lidokaina u plazmi tijekom i nakon terapije beta blokatorom.
Kontrastne tvari koje sadržavaju jod
U slučaju šoka ili hipotenzije, koji su inducirani kontrastnim sredstvom koje sadržava
jod, beta blokatori bi reducirali kardiovaskularne kompenzacijske reakcije.
Prije svake radiološke pretrage valja, ukoliko je to moguće, prestati s terapijom beta
blokatorom. Ukoliko se terapija ne može prekidati, pribor i osoblje za
kardiopulmonarnu resuscitaciju moraju biti dostupni za urgentnu primjenu.
Inhibitori kolinesteraze
Rizik od prekomjerne bradikardije (aditivni bradikardijski učinci).
Osigurati redovito kliničko praćenje.
Kombinacije koje se trebaju uzeti u obzir:
Nesteroidna protuupalna sredstva (NSAID-i)
Reducirani antihipertenzivni učinak (NSAID-i inhibiraju vazodilatatoske
prostaglandine, a derivati pirazola dodatno uzrokuju retenciju vode i natrija).
Antagonisti kalcija tipa dihidropiridin (amlodipin, felodipin, lacidipin, nifedipin,
nikardipin, nimodipin, nitrendipin).
Hipotenzija, zatajenje srca u bolesnika s latentnom ili nekontroliranom srčanom
insuficijencijom (in vitro, dihidropiridini imaju više ili manje izraženo negativno
inotropno djelovanje koje može biti aditivno negativnom inotropnom djelovanju beta
blokatora).
Terapija beta blokatorom također može svesti na najmanju moguću mjeru refleksni
simpatički odgovor u slučaju prekomjernog hemodinamičkog odgovora.
Meflokin
Rizik od bradikardije (aditivni bradikardijski učinci).
H A L M E D
14 - 09 - 2012
O D O B R E N O
11
HIDROKLOROTIAZID
Kombinacije koje se ne preporučuju
Litij
Povišene koncentracije litija u plazmi uz znakove predoziranja, kao što se javljaju pri
dijeti s niskim sadržajem natrija (smanjeno izlučivanje litija mokraćom). Ukoliko se ta
kombinacija ne može izbjeći, osigurati detaljno praćenje razine litija u plazmi i dozu
prilagoditi prema potrebi.
Lijekovi koji nisu antiaritmici, a koji mogu izazvati „torsades de pointes“ (astemizol,
bepridil, IV eritromicin, halofantrin, pentamidin, sparfloksacin, terfenadin, vinkamin)
(za sultoprid vidi Bisoprolol, Kombinacije koje su kontraindicirane)
„Torsades de pointes“ (olakšan hipokalemijom, bradikardijom te već postojećim
sindromom produženog QT intervala).
Primijeniti oblike liječenja koji ne uzrokuju „torsades de pointes“ u slučaju
hipokalemije.
Kombinacije koje zahtijevaju mjere opreza pri uporabi
NSAID-i (sistemski), salicilati u visokim dozama:
Akutno zatajenje bubrega u dehidriranih bolesnika (NSAID-i reduciraju brzinu
glomerularne filtracije (GFR) inhibiranjem vazodilatatorskih prostaglandina).
Rehidrirati bolesnika. Pratiti funkciju bubrega na početku terapije.
Lijekovi kojima se gubi kalij:
(IV) amfotericin B, (sistemski) glukokortikoidi i mineralokortikoidi, tetrakozaktid
(kozintropin), stimulirajući laksativi: Povećani hipokalemijski rizik (aditivni učinak).
Pratiti, te ako je potrebno, korigirati koncentraciju kalija u plazmi. To je osobito
važno, kada se istovremeno primjenjuju glikozidi digitalisa. Primjenjivati
nestimulirajuće laksative.
Glikozidi digitalisa
Hipokalemija, što olakšava toksične učinke srčanih glikozida. Pratiti koncentraciju
kalija u plazmi i, ako je primjereno, EKG.
H A L M E D
14 - 09 - 2012
O D O B R E N O
12
Diuretici koji čuvaju kalij (amilorid, kalijev kanrenoat, spironolakton, triamteren)
Dok je njena primjena u nekih bolesnika opravdana i korisna, ta kombinacija ne
isključuje hipokalemiju. Hiperkaliemija se ne može isključiti naročito u bolesnika s
bubrežnim oštećenjem i/ili dijabetesom.
Pratiti koncentraciju kalija u plazmi i, ukoliko je primjereno, EKG te, ukoliko je
potrebno, ponovno razmisliti o terapiji.
Inhibitori enzima konvertaze angiotenzina (ACE inhibitori)
Rizik od signifikatnog pada krvnoga tlaka i/ili akutnog zatajenja bubrega tijekom
uvođenja terapije ACE-inhibitorom u bolesnika s već postojećom deplecijom natrija
(naročito u bolesnika sa stenozom renalne arterije).
Kod hipertenzije, ukoliko je prethodna terapija diuretikom možda izazvala depleciju
natrija, ili ukinuti diuretik 3 dana prije nego što se započne s terapijom ACE
inhibitorom, uvodeći ponovno kasnije, ako je potrebno, diuretik koji gubi kalij, ili
terapiju u bolesnika započeti sa smanjenom dozom ACE inhibitora, koja se nakon
toga postupno povećava.
Kod kongestivnog zatajenja srca, terapiju započeti vrlo niskom dozom ACE
inhibitora, možda nakon što se reducirala doza diuretika koji gubi kalij, koji se daje
istovremeno.
U svakom slučaju, pratiti funkciju bubrega (kreatinin u serumu) tijekom prvih
nekoliko tjedana terapije ACE inhibitorom.
Antiaritmici koji mogu izazvati „torsades de pointes“
Antiaritmici skupine I (kinidin, hidrokinidin, dizopiramid), amiodaron, bretilium,
sotalol
„torsades de pointes“ (olakšan hipokalemijom, bradikardijom i već postojećim
dugačkim QT-intervalom). Spriječiti i, ukoliko je potrebno, korigirati hipokalemiju.
Pratiti QT-interval. U slučaju „torsades de pointes“, ne primjenjivati antiaritmike
(električni "pacing").
Metformin
Metforminom inducirana laktička acidoza koju pokreće oštećenje bubrežne funkcije
zbog diuretika, osobito diuretika Henleove petlje.
H A L M E D
14 - 09 - 2012
O D O B R E N O
13
Ne primjenjivati metformin ako vrijednost kreatinina u serumu prelazi 15 mg/l (135
μmol/l) u muškaraca i 12 mg/l (110 μmol/l) u žena.
Kontrastne tvari koje sadržavaju jod
U slučaju dehidracije inducirane diuretikom, povećani rizik od akutnog zatajenja
bubrega, kada se primjenjuju visoke doze kontrastnog medija koji sadržava jod.
Bolesnika treba rehidrirati prije nego što se primijeni tvar koja sadržava jod.
Kombinacije koje treba uzeti u obzir
Kalcij (soli)
Rizik od hiperkalcemije zbog reduciranog izlučivanja kalcija mokraćom.
Ciklosporin
Rizik od povišenog kreatinina u serumu, bez promjena serumskih razina ciklosporina,
čak i kada nema deplecije vode i natrija.
KOMBINIRANI LIJEK
Kombinacija koja zahtijeva mjere opreza pri uporabi
Baklofen
Povećan antihipertenzivni učinak. Pratiti krvni tlak i, ukoliko je potrebno, prilagoditi
dozu antihipertenzivne medikacije.
Kombinacije koje se trebaju uzeti u obzir
Triciklički antidepresivi koji sliče imipraminu, antipsihotici:
Povećani antihipertenzivni učinak i povećani rizik od ortostatske hipotenzije (aditivni
učinak).
Kortikosteroidi, tetrakozaktid (sistemski)
Smanjen antihipertenzivni učinak (deplecija vode i natrija inducirana
kortikosteroidom).
H A L M E D
14 - 09 - 2012
O D O B R E N O
14
4.6. Trudnoća i dojenje
Trudnoća
Ovaj lijek sadržava tiazidni diuretik. Zbog toga se ne preporuča njegova primjena
tijekom trudnoće.
BISOPROLOL
Ispitivanja na životinjama nisu pokazala da postoji teratogeni učinak.
Do danas, rezultati dobro kontroliranih prospektivnih ispitivanja s nekim beta
blokatorima, nisu pokazali da u novorođenčadi postoje porođajni defekti. U
novorođenčadi, čije su majke bile liječene s beta blokatorima, beta blokirajuće
djelovanje traje nekoliko dana post-partum, te može inducirati bradikardiju,
respiracijski distres i hipoglikemiju. U većini slučajeva ta impregnacija nema
kliničkih posljedica. No, može nastupiti zatajenje srca, zbog kojega je potrebno
liječenje na jedinici intenzivne skrbi, uz izbjegavanje plazma-ekspandera (rizik od
akutnog edema pluća).
HIDROKLOROTIAZID
Diuretici mogu potaknuti fetoplacentnu ishemiju s popratnim rizikom od fetalne
hipotrofije. Zabilježeni su rijetki slučajevi teške neonatalne trombocitopenije.
Dojenje
Nije poznato da li se bisoprolol izlučuje u majčino mlijeko u ljudi. Tiazidni diuretici
se izlučuju u majčino mlijeko, pa zbog toga dojilje ne smiju uzimati ovaj lijek (vidi
poglavlje 4.3).
BISOPROLOL
Nije evaluiran rizik od hipoglikemije i bradikardije u dojenčadi.
HIDROKLOROTIAZID
Tiazidni diuretici mogu izazvati:
Smanjenje ili čak supresiju sekrecije mlijeka,
Štetne biološke učinke (hipokalemiju),
H A L M E D
14 - 09 - 2012
O D O B R E N O
15
Hemolizu (pomanjkanje G6PD) i preosjetljivost zbog sulfonamidnih
svojstava.
4.7 Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima
Zbog rizika od hipotenzije i omaglice, liječenje kombinacijom bisoprolola i
hidroklorotiazida može negativno djelovati na sposobnost upravljanja vozilima i rada
na strojevima.
4.8 Nuspojave
U kategorijama organskih sustava navedene su nuspojave u smislu učestalosti (broj
bolesnika kod kojih se očekuje reakcija) koristeći sljedeće kategorije: vrlo često
(≥1/10); često (≥ 1/100, <1/10); manje često (≥ 1/1000, <1/100); rijetko (≥1/10000,
<1/1000); vrlo rijetko (<1/10000); nepoznato (ne može se procijeniti na temelju
dostupnih podataka).
Često (≥1/100 i <1/10)
Poremećaji metabolizma i prehrane
Povišeni trigliceridi i kolesterol, hiperglikemija i glikozurija, hiperurikemija; poremećaji hemostaze, tekućine i elektrolita (naročito hipokalemija i hiponatriemija, nadalje hipomagnezinemija i hipokloremija kao i hiperkalcemija), metabolička acidoza
Poremećaji živčanog sustava
Umor* iscrpljenost*, omaglica*, glavobolja*
Krvožilni poremećaji Osjećaj hladnoće ili izostanak osjećanja ekstremiteta
Poremećaji probavnog sustava
Mučnina, povraćanje, proljev, konstipacija.
Manje često (≥1/1.000 i <1/100)
Poremećaji živčanog sustava
Poremećaji spavanja, depresija.
Srčani poremećaji Bradikardija, atrioventrikularne smetnje provođenja, pogoršanje zatajenja srca
Krvožilni poremećaji Ortostatska hipotenzija Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja
Bronhospazam u bolesnika s bronhalnom astmom ili s opstruktivnim poremećajima dišnih putova
Poremećaji probavnog sustava
Gubitak teka, abdominalne tegobe, porast amilaza
Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva
Mišićna slabost i grčevi
Poremećaji bubrega i Reverzibilni porast kreatinina i ureje u
H A L M E D
14 - 09 - 2012
O D O B R E N O
16
mokraćnog sustava serumu Rijetko (≥1/10.000 i <1/1.000)
Poremećaji krvi i limfnog sustava
Leukopenija, trombocitopenija
Poremećaji živčanog sustava
Noćne more, halucinacije
Poremećaji oka Smanjeni tok suza (valja uzeti u obzir ako bolesnik nosi kontaktne leće), smetnje vida
Poremećaji uha i labirinta Oštećenje sluha Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja
Alergijski rinitis
Poremećaji jetre i žuči Povećani jetreni enzimi (ALT, AST) hepatitis, ikterus
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Reakcije preosjetljivosti (svrbež, valovi topline, osip, fotoalergijski egzantem, purpura, urtikarija)
Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki
Poremećaji potencije
Vrlo rijetko (<1/10.000)
Poremećaji krvi i limfnog sustava
Agranulocitoza
Poremećaji oka Konjunktivitis Srčani poremećaji Bolovi u prsima Poremećaji probavnog sustava
Pankreatitis
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Beta blokatori mogu izazvati ili pogoršati psorijazu ili inducirati osip sličan psorijazi, alopeciju, kutani eritemski lupus.
*Ti se simptomi javljaju osobito na početku terapije. Općenito su blagi i često nestaju
unutar 1 do 2 tjedna.
4.9 Predoziranje
U slučaju bradikardije ili prekomjernog pada krvnoga tlaka, primijeniti sljedeće
intravenskim putem:
- Atropin 1 – 2 mg bolus,
- Glukagon 10 mg spori bolus, nakon čega slijedi infuzija u dozi od 1 – 10 mg/h,
ukoliko je potrebno,
- Nakon toga, ukoliko je potrebno, ili izoproterenol (izoprenalin) 15 – 85 μg
polaganom injekcijom, što se ponavlja prema potrebi, a da se pri tome ne prelazi
ukupna doza od 300 μg, ili dobutamin 2,5 – 10 μg/kg/min.
U slučaju srčane dekompenzacije u novorođenčadi čije su majke bile liječene beta
blokatorima:
- Glukagon 0,3 mg/kg,
H A L M E D
14 - 09 - 2012
O D O B R E N O
17
- Liječenje u jedinici za intenzivnu skrb,
- Izoproterenol (izoprenalin) i dobutamin: visoke doze i produženo liječenje, što je
karakteristično potrebno, zahtijevaju da se bolesnik pomno nadzire u
specijaliziranom okruženju.
5. FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA
5.1 Farmakodinamička svojstva
Farmakoterapijska skupina:
C07BB07 – Pripravci koji djeluju na kardiovaskularni sustav; Blokatori beta-
adrenergičkih receptora; Kombinacija blokatora beta-receptora i tiazida; Kombinacija
selektivnih blokatora beta-receptora i tiazida.
Klinička su ispitivanja pokazala da su antihipertenzivni učinci ova dva lijeka aditivni,
a demonstrirana je učinkovitost najniže doze, 2,5/6,25 mg, u liječenju blage do
umjerene esencijalne hipertenzije.
Farmakodinamički učinci, uključujući hipokalemiju (hidroklorotiazid), te
bradikardiju, asteniju i glavobolju (bisoprolol) povezani su s dozom.
Cilj je kombiniranja djelatnih sastojaka u omjeru jedna četvrtina/polovica doza koje
se primjenjuju u terapiji s jednim lijekom (2,5/6,25 mg), smanjenje tih učinaka.
Bisoprolol je visoko selektivni blokator β1-adrenergičkih receptora bez intrinzičnog
simpatomimetičkog djelovanja, te bez singnifikantnog djelovanja u stabiliziranju
membrane.
Kao i u slučaju drugih blokatora β1- receptora, mehanizam antihipertenzivnog
djelovanja bisoprolola nije potpuno utvrđen. No, pokazalo se da lijek postiže izrazito
smanjenje plazmatskog renina i redukciju srčane frekvencije.
Hidroklorotiazid je tiazidni diuretik sa antihipertenzivnim djelovanjem. Njegov
diuretički učinak nastaje zbog inhibicije aktivnog transporta Na+ iz bubrežnih tubula u
krv, što negativno djeluje na reapsorpciju Na+.
H A L M E D
14 - 09 - 2012
O D O B R E N O
18
5.2 Farmakokinetička svojstva
BISOPROLOL
Apsorpcija
Tmax varira od 1 – 4 sata.
Bioraspoloživost je visoka (88%); izlučivanje jetrom je vrlo nisko; a na apsorpciju ne
utječe negativno prisutnost hrane. Kinetika je linearna za doze od 4 – 40 mg.
Raspodjela
Vezanje na proteine plazme je 30%, a volumen raspodjele je visok (oko 3 l/kg).
Biotransformacija
40% doze bisoprolola metabolizira se u jetri. Metaboliti bisoprolola su neaktivni.
Eliminacija
Vrijeme polueliminacije iz plazme iznosi 11 sati.
Bubrežni klirens i jetreni klirens približno su usporedivi, a pola doze (nepromijenjene)
kao i metaboliti izlučuju se u mokraći. Ukupni klirens je oko 15 l/h.
HIDROKLOROTIAZID
Apsorpcija
Bioraspoloživost hidroklorotiazida pokazuje da postoji interindividualna varijabilnost,
a kreće se u rasponu od 60 – 80%.
Tmax varira od 1,5 -5 sati (srednja vrijednost je približno 4 h).
Raspodjela
Vezanje na proteine plazme je 40%.
Eliminacija
Hidroklorotiazid se ne metabolizira, te se izlučuje kao gotovo potpuno nepromijenjeni
lijek glomerularnom filtracijom i aktivnom tubularnom sekrecijom. Vrijeme
polueliminacije hidroklorotiazida iznosi približno 8 sati.
Bubrežni klirens hidroklorotiazida smanjen je, a vrijeme polueliminacije produljeno u
bolesnika s bubrežnom i/ili srčanom insuficijencijom. Isto se odnosi na starije osobe
koje također pokazuju porast vrijednosti Cmax.
H A L M E D
14 - 09 - 2012
O D O B R E N O
19
Hidroklorotiazid prolazi kroz placentnu barijeru i izlučuje se u majčino mlijeko.
5.3 Neklinički podaci o sigurnosti primjene
Prema standardnim nekliničkim ispitivanjima toksičnosti (testovi dugoročne
toksičnosti, mutagenosti, genotoksičnosti ili kancerogenosti) utvrđeno je da ni
bisoprolol ni hidroklorotiazid nisu štetni za ljude. Utvrđeno je, u eksperimentima na
životinjama, da i bisoprolol, poput drugih beta blokatora, u visokim dozama uzrokuje
toksični učinak na majku (smanjeno uzimanje hrane i porast tjelesne težine), te na
embrio/fetus (povećane kasne resorpcije, reducirana porođajna težina okota,
retardacija fizičkog razvoja do kraja laktacije). No, ni bisoprolol, kao ni
hidroklorotiazid, nisu bili teratogeni. Nije došlo do povećanja toksičnosti, kada su
obje komponente davane u kombinaciji.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1 Popis pomoćnih tvari
Kordobis Plus 2,5 mg + 6,25 mg
filmom obložene tablete
Kordobis Plus 5 mg + 6,25 mg
filmom obložene tablete
Kordobis Plus 10 mg + 6,25 mg
filmom obložene tablete
JEZGRA
kukuruzni škrob + + +
celuloza, mikrokristalična
+ + +
silicijev dioksid, koloidni, bezvodni
+ + +
kalcijev hidrogenfosfat, bezvodni
+ + +
magnezijev stearat + + +
H A L M E D
14 - 09 - 2012
O D O B R E N O
20
Kordobis Plus 2,5 mg + 6,25 mg
filmom obložene tablete
Kordobis Plus 5 mg + 6,25 mg
filmom obložene tablete
Kordobis Plus 10 mg + 6,25 mg
filmom obložene tablete
OVOJNICA Opadry
OY-S-32921
Yellow 15B24879 Pink YS-I-7003H White
hipromeloza + + +
polisorbat 80 + + +
makrogol 400 + + +
talk - + -
titanijev dioksid (E171) + + +
željezov oksid, žuti (E172)
+ + -
željezov oksid, crveni (E172)
+ + -
željezov oksid, crni (E172)
+ + -
6.2 Inkompatibilnosti
Nije primjenjivo.
6.3 Rok valjanosti
2 godine.
6.4 Posebne mjere pri čuvanju lijeka
Čuvati pri temperaturi do 30º C, u originalnom pakovanju.
6.5 Vrsta i sadržaj unutarnjeg pakovanja (spremnika)
30 (3x10) filmom obloženih tableta u blisteru (Al/Al).
6.6 Upute za uporabu i rukovanje i posebne mjere za uklanjanje neiskorištenog
lijeka ili otpadnih materijala koji potječu od lijeka
Nema posebnih zahtjeva.
H A L M E D
14 - 09 - 2012
O D O B R E N O
21
7. Naziv i adresa nositelja odobrenja za stavljanje gotovog lijeka u promet
PLIVA HRVATSKA d.o.o.
Prilaz baruna Filipovića 25,
10 000 Zagreb, Hrvatska
8. Klasa rješenja o odobrenju za stavljanje gotovog lijeka u promet
Kordobis Plus 2,5 mg+6,25 mg filmom obložene tablete UP/I-530-09/09-01/213
Kordobis Plus 5 mg+6,25 mg filmom obložene tablete UP/I-530-09/09-01/214
Kordobis Plus 10 mg+6,25 mg filmom obložene tablete UP/I-530-09/09-01/215
9. Datum prvog odobrenja za stavljanje gotovog lijeka u promet/datum obnove
odobrenja za stavljanje gotovog lijeka u promet
14.09.2012./-
10. Datum revizije Sažetka opisa svojstava lijeka
/.
H A L M E D
14 - 09 - 2012
O D O B R E N O