nikica barić srpska pobuna u hrvatskoj 1990.–1995

Nikica BarićSRPSKA POBUNA U HRVATSKOJ

1990.–1995.

Srpska pobuna u Hrvatskoj.indb 1 27. 10. 2008. 11:32:55

NakladnikGolden marketing-Tehnička knjiga

Jurišićeva 10, Zagreb

Za nakladnikaAna Rešetar

UrednikIlija Ranić

Recenzentidr. sc. Zdenko Radelić

dr. sc. Katarina Spehnjak

Copyright © 2005, Golden marketing-Tehnička knjiga, ZagrebSva prava pridržana

ISBN 953-212-249-4


Nikica Barić

SRPSKA POBUNA U HRVATSKOJ

1990.–1995.

Golden marketing-Tehnička knjiga Zagreb, 2005.


Sadržaj

Zahvala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

I. PRILIKE U JUGOSLAVIJI UOČI SLOMA SOCIJALIZMA. . . . 23

II. SRPSKA MANJINA U HRVATSKOJ I NJEZINO PRISTAJANJE UZ POLITIKU SLOBODANA MILOŠEVIĆA. . 371. Temeljni podaci o broju i rasporedu srpskog stanovništva u

Hrvatskoj do početka rata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 392. Priklanjanje dijela hrvatskih Srba Miloševićevoj politici

tijekom 1989. godine. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 423. Višestranački izbori u Hrvatskoj 1990. godine . . . . . . . . . . . . 524. Povećanje napetosti nakon prvih višestranačkih izbora

u Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 625. Izbijanje “balvan revolucije” – otvorene srpske oružane

pobune u Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 776. Izjašnjavanje o srpskoj autonomiji u Hrvatskoj . . . . . . . . . . . 857. Srpsko protivljenje novom Ustavu Republike Hrvatske . . . . 87

III. OSNIVANJE I USTROJ SRPSKIH AUTONOMNIH OBLASTI NA TERITORIJU REPUBLIKE HRVATSKE . . . . . . 911. Djelovanje vodstva SAO Krajine tijekom prve polovine

1991. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 992. Osnutak i djelovanje Sekretarijata unutrašnjih poslova

SAO Krajine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1043. Srpska oblast Slavonija, Baranja i zapadni Srijem . . . . . . . . 107

IV. RAT U HRVATSKOJ 1991. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1091. Prva polovina 1991. – porast napetosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111


SRPSKA POBUNA U HRVATSKOJ 1990.–1995.

6

2. Druga polovina 1991. – otvorena agresija JNA i srpskih pobunjenika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120

3. Odnos hrvatskih vlasti i hrvatske javnosti prema Srbima 1990.–1991. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125

V. PROGLAŠENJE REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE I VANCEOV MIROVNI PLAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1431. Vanceov mirovni plan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1472. Sukob Milana Babića i Slobodana Miloševića oko

prihvaćanja Vanceova plana. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1503. Još neka razmatranja o Vanceovu planu. . . . . . . . . . . . . . . . . 162

VI. GLAVNI POLITIČKI I VOJNI DOGAĐAJI TIJEKOM 1992. I 1993. GODINE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1671. Teritorijalno-upravna organizacija RSK . . . . . . . . . . . . . . . . . 1712. Raspoređivanje UNPROFOR-a i stanje do kraja

1992. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1763. Novi sukobi tijekom 1993. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1844. RSK i rat u Bosni i Hercegovini. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1935. Slučaj Veljka Džakule. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2026. Kraj 1993. – smirivanje sukoba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 206

VII. ZNAČAJKE POLITIČKOG ŽIVOTA U RSK . . . . . . . . . . . . . . . . 2091. Uloga Jovana Raškovića kao prvog predsjednika SDS-a . . . . 2112. Sukobi i raslojavanja unutar SDS-a tijekom 1992. i 1993.. . . 2193. Srpska radikalna stranka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2304. Savez komunista – Pokret za Jugoslaviju . . . . . . . . . . . . . . . . 2335. Ostale političke stranke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2416. Skupštinski, predsjednički i općinski izbori . . . . . . . . . . . . . . 242

VIII. PREKID ORUŽANIH SUKOBA 1994. GODINE. . . . . . . . . . . . . 257

IX. ZNAČAJKE UNUTRAŠNJEG USTROJA RSK. . . . . . . . . . . . . . 2731. Srpska vojska Krajine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2752. Stanje javne sigurnosti u RSK. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3293. Gospodarski i socijalni problemi u RSK . . . . . . . . . . . . . . . . . 3994. Školstvo, kulturni i vjerski život, informativni sustav

i sport u RSK. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 426

X. SLOM REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4611. Sukobi u vodstvu RSK tijekom 1994. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4632. Plan Z-4 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4743. Sukobi u vodstvu RSK tijekom 1995. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4804. Hrvatske vojne akcije “Bljesak” i “Oluja” . . . . . . . . . . . . . . . . 488


7

5. Još neka razmatranja o slomu RSK. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5266. Erdutski sporazum o mirnoj reintegraciji

hrvatskog Podunavlja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 529

XI. ODLAZAK POBUNJENIH SRBA TIJEKOM “OLUJE” I “BLJESKA”. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5311. “Nikada više s Hrvatima!” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5352. Osjećaj opće besperspektivnosti, malodušnosti i straha

među pobunjenim Srbima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5433. Planovi vlasti RSK o evakuaciji civilnog stanovništva

i njihova provedba tijekom “Oluje” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5464. Hrvatsko stajalište u vezi s odlaskom srpskog

stanovništva tijekom “Oluje” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5555. Još neka razmatranja o odlasku Srba tijekom “Oluje” . . . . . . 5636. Kretanje broja Srba u Hrvatskoj (1991.–2001.) . . . . . . . . . . . 566

ZAKLJUČAK. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 569

SUMMARY (Serb Rebellion in Croatia 1990–1995) . . . . . . . . . . . . . . . 577

Sastav vlada srpskih (autonomnih) oblasti i RSK . . . . . . . . . . . . . . . . 585

Popis kratica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 591

Arhivska i objavljena građa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 595

Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 599

Kazalo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 609

Bilješka o autoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 615

Sadržaj


Zahvala

Ova knjiga prerađena je i nadopunjena doktorska disertacija Republika Srpska Krajina na području Republike Hrvatske 1990.–1991.–1995. (secesija, glavne značajke i slom), koju sam u studenom 2004. obranio na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu pred povjerenstvom u sastavu dr. sc. Zdenko Radelić, prof. dr. sc. Marijan Maticka i prof. dr. sc. Ivo Gold-stein. Tijekom izrade doktorske disertacije, a i ove knjige, na različite na-čine pomoglo mi je više osoba, pa ih ovdje spominjem i zahvaljujem im.

Na prvom mjestu želio bih zahvaliti gospodinu Ivici Šustiću, voditelju Sabirnog arhivskog centra u Petrinji Državnog arhiva u Sisku, na susret-ljivosti i pomoći.

Zahvaljujem dr. sc. Zdenku Radeliću, koji mi je bio mentor pri izradi doktorske disertacije i jedan je od recenzenata ove knjige, na korisnim pri-mjedbama i prijedlozima. Drugi recenzent moje knjige, dr. Katarina Speh-njak, imala je i zanimanja i dobre volje temeljito pročitati rukopis i također mi je dala vrijedne primjedbe.

Zahvaljujem i profesorima Marijanu Maticki i Ivi Goldsteinu, koji su mi kao članovi komisije za obranu doktorata također dali korisne sugestije.

Vrlo korisne materijale za moje istraživanje ljubazno mi je ustupio prof. dr. sc. Ivo Žanić s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Kolega Da-vor Marijan, istraživač Domovinskog rata i izvrstan poznavatelj arhivskih izvora o toj temi, ustupio mi je veliki broj preslika vrlo vrijednih dokume-nata koje sam upotrijebio u vlastitu istraživanju. Bez tih dokumenata ovaj rad bi nesumnjivo bio puno siromašniji i manje kvalitetan. Osim toga, Ma-rijan je pročitao rukopis moga doktorata i dao mi korisne primjedbe i su-gestije.

U pristupu građi Hrvatskog informativnog centra veliku pomoć pru-žili su mi dr. sc. Mirko Valentić i gospodin Šimun Penava. Zahvaljujem i ravnatelju Hrvatskoga državnog arhiva dr. sc. Stjepanu Ćosiću i voditeljici INDOK službe toga arhiva gospođi Mirjani Hurem. Nakon što je njihova ustanova od Protuobavještajne agencije MUP-a Republike Hrvatske pri-



10

mila veliku količinu dokumenata nastalih djelovanjem institucija srpskih pobunjenika, oni su mi susretljivo omogućili uvid u tu građu.

Na različite načine pomogli su mi i brojni drugi kolege i osobe. To su: prof. dr. sc. Anđelko Akrap (Ekonomski fakultet, Zagreb), Tomislav Anić (Hrvatski institut za povijest), Nenad Antonijević (Muzej žrtava genoci-da, Beograd), Ante Beljo (Hrvatski informativni centar), mr. sc. Albert Bing (Hrvatski institut za povijest), Ante Bujas (Šibenik), Neven Dobrović (Zadar), Zvonimir Despot (Večernji list, Zagreb), dr. sc. Vladimir Geiger (Hrvatski institut za povijest), Drinka Gojković (Dokumentacioni centar “Ratovi 1991–1999”, Beograd), mr. sc. Ivana Horbec i dr. sc. Mario Jareb (Hrvatski institut za povijest), dr. sc. Stjepan Matković (Hrvatski institut za povijest), Katja Povrzan (Dokumentacioni centar “Ratovi 1991–1999”, Beo grad), Mate Rupić (Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Do-movinskog rata), Gordana Šoban (Večernji list, Zagreb), prof. dr. sc. Ozren Žunec (Filozofski fakultet u Zagrebu).

Na kraju, zahvaljujem mojim roditeljima i sestri. Uvijek mi pomažu i brinu se za mene…

U Zagrebu, lipnja 2005. Nikica Barić


UVOD

Vlada Republike Hrvatske, na sjednici održanoj 9. ožujka 2001., doni-jela je Odluku o pokretanju znanstvenih istraživanja Domovinskog rata. To je obrazloženo činjenicom da je “temeljna vrijednost” Domovinskog rata uspostava i obrana “državnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta Re-publike Hrvatske”. Time su stvorene pretpostavke za postojanje Hrvatske kao države koja prihvaća “demokratske standarde suvremenog zapadnog svijeta i otvara brojne mogućnosti približavanja tom svijetu”. Zbog znače-nja Domovinskog rata u stvaranju suvremene hrvatske države, Vlada je ocijenila da je potrebno poduzeti mjere kako bi se “objektivno i nepristra-no” provelo njegovo istraživanje, s “posebnim naglaskom na uzroke i tijek”, te na “žrtve stradale u tom ratu”. Zaključeno je da nositelj projekta prouča-vanja Domovinskog rata bude Hrvatski institut za povijest u Zagrebu.1

Ubrzo nakon te Vladine odluke, u Hrvatskom institutu za povijest po-krenut je znanstveni projekt sa spomenutom temom, a na njemu je zapo-sleno i nekoliko novih znanstvenih novaka, od kojih sam jedan bio i ja. U dogovoru s voditeljem projekta, dr. sc. Zdenkom Radelićem, odlučio sam obraditi temu Republike Srpske Krajine (RSK) koja je nastala pri raspadu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), osamostaljivanju Republike Hrvatske i agresiji koju su na Hrvatsku proveli Jugoslavenska narodna armija (JNA) i dio srpske zajednice u Hrvatskoj. RSK je obuhva-ćao dijelove hrvatskog teritorija koji su krajem 1991. nadzirali srpski po-bunjenici i JNA i postojao je do 1995. godine, kad je doživio slom u akci-jama Hrvatske vojske. Konačno je moje istraživanje spomenute teme pre-raslo u doktorsku disertaciju pod naslovom Republika Srpska Krajina na području Republike Hrvatske 1990.–1991.–1995. (secesija, glavne značajke i slom), koju sam obranio 22. studenog 2004. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Ova knjiga temelji se na rukopisu moje disertacije, koji je znatno prerađen, proširen i nadopunjen.

1 Vlada Republike Hrvatske, Klasa: 200-01/01-02/02, Ur. broj: 5030109-01-1, Zagreb, 9. ožujka 2001., Odluka o pokretanju znanstvenih istraživanja Domovinskog rata.



12

U istraživanju sam se u manjoj mjeri bavio ratnim djelovanjima u raz-doblju od 1990. do 1995., jer ta tema zaslužuje posebno istraživanje. Bitna karakteristika agresije JNA i pobunjenih Srba na Hrvatsku tijekom 1991. bili su “etničko čišćenje”, odnosno protjerivanje i nasilje nad nesrpskim stanovništvom, masovna razaranja civilnih ciljeva, kao i brojni drugi rat-ni zločini. Ovaj problem spominjem samo u osnovnim crtama. Dakako, ne zato što je ta tema nevažna, nego zato što smatram da i ona zaslužuje po-sebno i opširnije istraživanje. Uglavnom sam se usredotočio na prikaz na-stajanja, organizacije i glavnih značajki postojanja RSK, kao i na njegovo gospodarstvo, političke stranke, školstvo, i druge glavne odlike života u njemu. Pozornost sam usmjerio i odnosu srbijanskog predsjednika Milo-ševića prema RSK. U pisanju sam se koristio kombinacijom kronološkog i problemskog izlaganja.

Terminologija koju sam rabio u disertaciji, a sada i u ovoj knjizi, uglav-nom je ona kojom su se srpski pobunjenici službeno koristili u RSK. Ipak, u nekim slučajevima upotrebljavam i pojmove koje je tijekom rata rabila hrvatska strana, kao npr. “pobunjeni Srbi”, “okupirana (hrvatska) područ-ja”, “područja pod nadzorom srpskih pobunjenika” itd. U vezi s pojmom “pobunjeni Srbi” treba naglasiti da ga primjenjujem kad govorim o vla-dajućoj strukturi RSK, odnosno onim hrvatskim Srbima koji su radili na stvaranju i održanju srpske republike na dijelovima hrvatskog teritorija. Smatram da se taj pojam potpuno opravdano može primijeniti i na prevla-davajući broj običnoga srpskog stanovništva koje je živjelo na područjima koja je obuhvaćao RSK, jer on i ne bi mogao nastati i postojati bez masov-ne participacije srpskog stanovništva. Ipak, treba uzeti u obzir da neki Sr-bi koji je živjeli u RSK možda i nisu aktivno sudjelovali u pobuni, niti su a priori bili protiv života u sklopu Hrvatske. Oni su se u sastavu RSK našli ne svojom voljom nego u sklopu povijesnog razvoja događaja na koje nisu mogli osobno utjecati.

Korištenje pojmova kojima su sami sebe označivali pobunjeni Srbi ne znači priznanje legalnosti ili državnog subjektiviteta RSK. Ta politička tvorevina nastajala je u završnom razdoblju postojanja SFRJ i imala je začetke u Zajednici općina sjeverne Dalmacije i Like, a kasnije u srpskim (autonomnim) oblastima koje su pobunjeni Srbi proglašavali na dijelovi-ma hrvatskog teritorija. Taj proces proveden je jednostrano i nelegalno te je narušavao Ustavom određene postavke SFRJ kao federativne zajednice šest ravnopravnih republika. Štoviše, RSK je do kraja uspostavljen u općoj agresiji JNA i srpskih pobunjenika na Republiku Hrvatsku 1991., u ko-joj je najveći dio hrvatskog stanovništva protjeran ili je napustio područja koja su postala teritorij RSK. Hrvatska je nakon proglašenja nezavisnosti priznata u granicama koje je imala kao jedna od federativnih jedinica soci-jalističke Jugoslavije. Tako je i međunarodna zajednica eksplicitno dala na znanje da su područja pod nadzorom srpskih pobunjenika dio hrvatskog teritorija. Stoga ni nova jugoslavenska država, Savezna Republika Jugo-


Uvod

13

slavija, nije priznala RSK kao samostalnu državu, niti ju je mogla uključiti u svoj sastav, iako joj je na različite načine pomagala.

Korištenje terminologije koju su primjenjivali srpski pobunjenici, u ovoj knjizi služi isključivo kako bi se što točnije opisalo postojanje i djelovanje institucija RSK. Zato sam držao nepotrebnim stavljati pojam Republika Srpska Krajina u navodnike ili prije njega stavljati izraz “takozvana”. Isto-vjetno sam postupio i prilikom izrade disertacije, ali sam pri tome očito po-griješio, smatrajući da će takva odluka biti bez većih problema prihvaćena u hrvatskoj znanstvenoj javnosti.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo je 11. li-stopada 2002. Stručno povjerenstvo koje je trebalo ocijeniti zadovoljavam li propisane uvjete za pristup izradi i obrani disertacije pod naslovom Republika Srpska Krajina, 1990.–1991.–1995.2 Stručno povjerenstvo je prijedlog pozitivne ocjene uputilo Senatu Sveučilišta u Zagrebu. Senat je na sjednici održanoj 14. siječnja 2003. zaključio da se predloženi naslov “preoblikuje” kako bi se “vidio sadržaj istraživanja koje se kani poduzeti”.3 Zato sam za-jedno s članovima Stručnog povjerenstva proširio naslov doktorske diser-tacije. Nažalost, Senat je na sjednici održanoj 15. travnja 2003. odbio i no-vi naslov – Republika Srpska Krajina 1990.–1991.–1995. (uspostava, glavne značajke i slom). Senat je zaključio da se u “naslovu teme nakon prvog vraćanja ništa bitno nije promijenilo”, pa je predložio Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da “još jedanput razmisli o naslovu uz konzultaciju Filozofskog fakulteta i Fakulteta političkih znanosti”.4 Moj mentor, dr. sc. Zdenko Radelić, i ja pretpostavljali smo da Senatu, ili nekim njegovim čla-novima, smeta činjenica što pojam Republika Srpska Krajina nije stavljen u navodnike pa iz toga izvode pogrešan zaključak da smatram Srpsku Kra-jinu legitimnim državnim subjektom. Zato sam uz preporuku moga mento-ra naslov opet izmijenio, kako bi članovima Senata bilo jasno da smatram područje koje su pobunjeni Srbi nazivali Republika Srpska Krajina, teri-torijem Republike Hrvatske. Ipak, na sjednici Senata održanoj 8. srpnja 2003. zaključeno je da se vrati i ovaj izmijenjeni naslov koji je glasio: Republika Srpska Krajina na području Republike Hrvatske 1990.–1991.–1995. (secesija, glavne značajke i slom). Senat je zatražio da se preoblikuje na-slov teme tako da se riječi Republika Srpska Krajina stave u navodnike.5

Nakon te preporuke Senata, reagiralo je Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta i na sjednici održanoj 13. listopada 2003. donijelo zaključak po

2 Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Broj: 04-6-77-2002., Zagreb, 17. listopada 2002., Odluka.

3 ZAPISNIK 6. sjednice Senata Sveučilišta u Zagrebu u akademskoj godini 2002./2003. održane 14. siječnja 2003., http://www.unizg.hr/akcija/0203zapsen6.htm, pristup ostva-ren 1. 5. 2004.

4 ZAPISNIK 9. sjednice Senata Sveučilišta u Zagrebu u akademskoj godini 2002./2003. održane 15. travnja 2003., http://www.unizg.hr/akcija/0203zapsen9.htm pristup ostva-ren 1. 5. 2004.

5 ZAPISNIK 13. sjednice Senata Sveučilišta u Zagrebu u akademskoj godini 2002./2003. održane 8. srpnja 2003., http://www.unizg.hr/akcija/0203zapsen13.htm, pristup ostva-ren 1. 5. 2004.



14

kojemu je Senat Sveučilišta u Zagrebu dužan dostaviti pismeno stručno objašnjenje zahtjeva za promjenom naslova doktorskog rada, u kojemu bi naziv Republika Srpska Krajina bio u navodnicima. Zaključeno je da je Senat tri puta odbio naslov doktorske disertacije i “bez ikakvog obrazlože-nja zahtijevao da se naslov preoblikuje”. Budući da je Filozofski fakultet u Zagrebu zadužen za znanstvena područja, polja i grane kojima se bavi, Senat bi trebao prihvatiti mišljenje stručnog povjerenstava i Fakultetskog vijeća, s obzirom na to da su članovi Senata iz sasvim drugih znanstvenih područja i polja. Zaključeno je da Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta uputi Senatu stručno obrazloženje, zbog čega se navodnici ne stavljaju uz imena koja su vezana za povijesne pojave. Fakultetsko vijeće podržalo je i izdvojeno mišljenje člana Stručnog povjerenstva prof. dr. sc. Nikše Stanči-ća, koji je zaključio da prijedlog Senata ne prihvaća ni iz načelnih razloga:

Prihvatiti stavljanje imena povijesnih političkih tvorevina pod navod-nike otvorilo bi raspravu o tome koje bi sve nazive iz hrvatske i svjetske povijesti trebalo u historiografskim radovima stavljati među navodni-ke. Takvu raspravu smatram znanstveno neplodnom, a također nepo-trebnom s obzirom na današnji društveni kontekst historiografije, jer vjerujem da je Hrvatska danas dovoljno zrela i samosvjesna nacija da se ne mora bojati vlastite prošlosti, što je pokazao i Senat kada na zadnjoj sjednici, odobravajući temu disertacije s područja povijesne znanosti u vezi s Nezavisnom Državom Hrvatskom, nije ni pomislio na to da ob-novi nekadašnji dugogodišnji postulat prema kojem se u historiografiji moralo pisati tzv. NDH.6

Zato je prof. dr. sc. N. Stančić predložio Fakultetskom vijeću da od Se-nata Sveučilišta zatraži pismeno objašnjenje svog zahtjeva, a da do tada Nikici Bariću, “kako ne bi bio nepotrebno i bez svoje krivnje oštećen”, odo-bri temu doktorske disertacije pod posljednjim predloženim naslovom.7 Se-nat Sveučilišta u Zagrebu, na sjednici održanoj 18. studenog 2003., konač-no je odobrio pokretanje postupka stjecanja doktorata znanosti mr. sc. Ni-kici Bariću pod naslovom koji je odbio na sjednici održanoj 8. srpnja 2003. Nakon izdvojenog glasovanja, sa sedam suzdržanih glasova, Senat je pri-hvatio prijedlog.8

I tako je okončana rasprava u vezi s pitanjem treba li ili ne treba na-ziv Republika Srpska Krajina staviti u navodnike. Smatram da je cijeli problem mogao biti riješen da je Senat Sveučilišta odmah, odnosno već na sjednici održanoj 14. siječnja 2003., jasno rekao zašto mu smetaju predlo-ženi naslovi moje disertacije. Ipak, i osobno sam pogriješio, jer se nisam dosjetio mojoj disertaciji dati naslov koji nosi ova knjiga, odnosno Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990.–1995. Taj naslov je sažetiji i jednostavniji, dok istodobno potpunije obuhvaća temu kojom sam se bavio. Osim toga, pretpo-

6 ZAPISNIK 1. sjednice Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, održane 13. listopada 2003., http://www.ffzg.hr/vijece/zap03_10.htm, pristup ostvaren 1. 5. 2004.

7 Isto.8 ZAPISNIK, 3. sjednice Senata Sveučilišta u Zagrebu u akademskoj godini 2003./2004.

održane 18. studenoga 2003., http://www.unizg.hr/akcija/0304zapsen3.htm, pristup ostvaren 1. 5. 2004.


Uvod

15

stavljam da bi ga veliki mudraci u Senatu Sveučilišta objeručke prihvatili kao naslov moje disertacije. No, što je tu je, sada sve to ionako više nije važ-no. Ipak sam doktorirao, a i ova knjiga, nakon dosta dodatnog rada na po-boljšanju rukopisa disertacije, nalazi se pred zainteresiranim čitateljima.

1. Arhivski izvori

Velik problem na samom početku istraživanja bio je pristup arhivskim izvorima, a smatrao sam da se moje istraživanje mora znatnim dijelom zasnivati upravo na dokumentima koji su nastali djelovanjem institucija RSK. Na sreću, u Sabirnom arhivskom centru Petrinja Državnog arhiva u Sisku nalazi se veći broj arhivskih fondova RSK kojima sam dobio pristup. Riječ je, uglavnom, o dokumentima općinskih uprava RSK koje su djelova-le na Baniji (Dvor na Uni, Glina, Kostajnica, Petrinja, Sisak-Caprag). Ti dokumenti daju uvid u stanje samo na jednom dijelu područja koje je obu-hvaćao RSK. Osim toga, na općinskoj razini nisu se rješavala pitanja viso-ke politike niti su se donosile strateške odluke. Ipak, upravo takva građa dobro prikazuje svakidašnji život i probleme pobunjenih Srba. Na mjesnoj razini očituju se značajke koje će imati posljedice i na opće stanje u RSK.

U Petrinji se čuvaju i fondovi nekih jedinica Srpske vojske Krajine, za-tim tijela unutrašnjih poslova RSK koja su djelovala na Baniji, kao i srp-skih političkih stranaka koje su djelovale za vrijeme RSK. Ti fondovi, ko-liko god bili fragmentarni, također su bili korisni istraživanju. Budući da su za vrijeme RSK u Petrinji djelovali i odjeli nekih njezinih ministarstva i gospodarskih institucija (Ministarstvo za ekonomske odnose, privredni razvoj i industriju, Ministarstvo za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivre-du, Naftna industrija Krajine), ostali su sačuvani i njihovi dokumenti, koji su mi pomogli u raščlambi gospodarskog stanja. Zbog raspoloživosti takve arhivske građe u rukopisu su navedeni brojni podaci o stanju i događajima na području Banije. Svjestan sam da je prikaz događaja na taj način dje-lomično ograničen, ali smatram da su navedeni primjeri ilustrativni i za cijeli RSK. Kad god sam mogao, navodio sam i podatke iz drugih područja koje je obuhvaćao RSK (sjeverna Dalmacija, Lika, Kordun, zapadna Slavo-nija, istočna Slavonija, Baranja i Srijem).

Tek nakon što sam završio prvu inačicu disertacije, uspio sam dobiti pristup arhivi Hrvatskog informativnog centra (HIC) u Zagrebu. Tu sam pronašao znatan broj dokumenata nastalih tijekom djelovanja tijela vlasti RSK. Za razliku od dokumenata iz Petrinje, koji su uglavnom bili općinske razine, a vrlo rijetko republičke, dokumenti u HIC-u često su iz djelovanja Vlade RSK i njezinih ministarstava. To mi je omogućilo da dođem do znat-nog broja novih podataka.

Kolega Davor Marijan ljubazno mi je ustupio preslike velikog broja do-kumenata kojima je on imao pristup. Riječ je uglavnom o dokumentima



16

Srpske vojske Krajine i MUP-a RSK, a čuvaju se u Vojno-sigurnosnoj agen-ciji Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Protuobavještajnoj agenciji (POA) Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske i Uredu Vlade Republike Hrvatske za suradnju s Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. Ti dokumenti dodatno su upotpu-nili ovu knjigu.

U međuvremenu je Hrvatski državni arhiv u Zagrebu od POA-e preu-zeo dokumente nastale tijekom djelovanja institucija RSK.9 Ljubaznošću ravnatelja Hrvatskoga državnog arhiva, dr. sc. Stjepana Ćosića, dopušten mi je uvid u njih. Riječ o vrlo velikoj količini dokumenata, pa sam se usre-dotočio isključivo na ciljano pregledavanje dokumenata koje sam smatrao ključnima za poboljšanje moje doktorske disertacije. Nakon obrane diser-tacije, pregledao sam još nekoliko arhivskih kutija ove građe i naišao na nove vrijedne dokumente, koje sam uključio u ovu knjigu.

Smatram da je ovo djelo u velikoj mjeri zasnovano na arhivskoj građi nastaloj djelovanjem institucija RSK. Ipak, ne sumnjam da će u budućno-sti, kad različita dokumentacija RSK postane dostupnija istraživačima, ta tema postati predmetom daljnjih povijesnih istraživanja.

2. Tisak

U znatnoj mjeri sam se kao izvorom služio i tiskom. Nacionalna i sveuči-lišna knjižnica u Zagrebu raspolaže vrlo malom i fragmentarnom zbirkom tiska iz RSK. Za razliku od toga, Sabirni arhivski centar u Petrinji ima Zbirku tiska RSK koja je puno opsežnija. U njoj su, među ostalim, cjelovito sačuvani svi brojevi Srpskoga glasa koji je neposredno prije rata i tijekom postojanja RSK izlazio u Glini i Topuskom. Te su novine važan izvor infor-macija o političkim i društvenim događajima.

U petrinjskom Arhivskom centru nalaze se i u cijelosti sačuvani Glasnici Krajine i Službeni glasnici Republike Srpske Krajine, koji sadržavaju za-kone i propise donesene u SAO Krajini i kasnije u RSK. Osim toga, u istoj arhivskoj ustanovi, u fondu Skupštine općine Dvor na Uni, nalaze se i vr-lo korisna izvješća dopisnika informativne agencije TANJUG iz Dvora na Uni. Ona pokrivaju razdoblje od 1990. do 1995., a bave se svim aspektima života na tom području. Pretpostavljam da su ta izvješća bila upućivana u središte agencije TANJUG, ili različitim medijima za daljnje korištenje.

Budući da tijekom postojanja RSK nije bilo dnevnog lista na republičkoj razini, nego je isključivo riječ o mjesnim izdanjima, bio mi je koristan i ča-sopis Vojska Krajine. On donosi brojne podatke o djelovanju Srpske vojske Krajine, ali i osvrte na političko i gospodarsko stanje te druge podatke o društvenom životu.

9 (H), “Državni arhiv od POA-e preuzima zbirku s područja okupiranog do ‘95”, Jutarnji list (Zagreb), 15. 4. 2004., 2.


Uvod

17

Dio tiska koji je izlazio u RSK ustupio mi je i dr. sc. Ivo Žanić s Fakul-teta političkih znanosti u Zagrebu. On mi je stavio na raspolaganje i pre-slike članaka koji su tijekom rata izlazili u beogradskom tisku, a odnose se na RSK.

Treba znati da tijekom rata, odnosno od ljeta i jeseni 1991., u Hrvatsku nije stizao tisak iz Srbije, pa mi je bio uskraćen i taj izvor informacija. Za-to sam iskoristio srbijanski tisak, npr. beogradske dnevnike Politika i Večernje novosti, časopis Duga, kao izvor samo za događaje krajem 1980-ih i početkom 1990-ih.

Ministarstvo informiranja Republike Hrvatske početkom 1991. godine objavilo je interno izdanje pod naslovom Dossier: Knin, veljača 1990./veljača 1991. Riječ je o podacima koji su preuzeti iz tadašnjega hrvatskog i sr-bijanskog tiska, a govore o političkom djelovanju i početku pobune Srba u Hrvatskoj. Za izradu te publikacije korištene su informacije objavljene u beogradskim dnevnicima Politika, Večernje novosti i Borba; zagrebačkim dnevnicima Vjesnik i Večernji list i zagrebačkom tjedniku Danas. Budući da za to razdoblje uglavnom nisam raspolagao arhivskim dokumentima, to mi je izdanje bilo od velike pomoći.

Od hrvatskog tiska koristio sam se dnevnim listovima Vjesnik i Večernji list iz Zagreba, Slobodna Dalmacija iz Splita i Novi list iz Rijeke, kao i tjednicima Nedjeljna Dalmacija i Feral Tribune iz Splita, te Globus iz Za-greba. Te novine i časopisi u pojedinim segmentima korisno nadopunjuju ostale izvore.

Očito je da tisak ne može biti pouzdan i kvalitetan izvor za npr. praće-nje vojnih akcija, iako sam ga u nekim slučajevima, u nedostatku drugih izvora, rabio i u tu svrhu. Ipak, tisak je koristan za praćenje javnih politič-kih i društvenih događaja, osvrte na stanje u društvu, ali i kao sredstvo promidžbe.

3. Literatura

Ponajprije, pozornost treba usmjeriti na neke zbirke objavljenih doku-menata. Posebno su važni dnevnički zapisi bliskog suradnika Slobodana Miloševića i visokoga srbijanskog dužnosnika Borisava Jovića Poslednji dani SFRJ, izvodi iz dnevnika (Beograd, 1996.). Ta knjiga dokazuje da je Milošević u suradnji s JNA namjeravao ostvariti svoje političke ciljeve na-silnim putem, kao i da je pobuna Srba u Hrvatskoj bila poticana i organi-zirana iz Beograda. Temeljni dokumenti Republike Hrvatske, kao i doku-menti Organizacije ujedinjenih naroda vezani za Hrvatsku i problem RSK, mogu se naći u zbornicima dokumenata koje je uredio Anđelko Milardović. To su Dokumenti o državnosti Republike Hrvatske (Od prvih višestranačkih izbora 1990. do međunarodnog priznanja 15. siječnja 1992.) (Zagreb, 1992.)



18

i Ujedinjeni narodi – Rezolucije o Republici Hrvatskoj – UNPROFOR (Osi-jek, 1995.).

Vrijedna su i sjećanja i rasprave osoba koje su tijekom rata u Hrvatskoj i postojanja RSK obnašale visoke vojne, državne ili diplomatske dužnosti. Mogu se spomenuti knjige visokih časnika Hrvatske vojske Janka Bobet-ka, Sve moje bitke (Zagreb, 1996.) i Davora Domazeta Loše, Hrvatska i veliko ratište, Međunarodne igre na prostoru zvanom bivša Jugoslavija (Za-greb, 2002.). I dok Bobetko znatnim dijelom stavlja u prvi plan svoje zaslu-ge u obrani Hrvatske, Domazet na puno stručnijoj razini raščlanjuje vojne operacije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991. do 1995. U tu skupinu ulazi i knjiga Hrvoja Šarinića, Svi moji tajni pregovori sa Slobodanom Miloševićem, Između rata i diplomacije 1993–1995 (1998) (Zagreb, 1999.), u kojoj je autor opisao kako je kao predstavnik hrvatskog predsjednika Tuđ-mana pregovarao s Miloševićem. Važnost knjige je u činjenici da pokazuje promjenu Miloševićeve politike do koje je došlo tijekom 1993. i 1994. godi-ne, kad on shvaća da zbog međunarodnih gospodarskih sankcija više ne može ustrajati na politici održanja RSK kao nezavisne države. Šarinić da-je i pojedinosti u vezi s planom međunarodne zajednice Z-4, koji je bio pri-jedlog krajinskim Srbima da pristanu na vrlo široku autonomiju u sklopu Hrvatske, koja je, štoviše, uključivala i elemente državnosti.

Na srpskoj strani postoje knjige umirovljenog admirala flote i pred-zadnjega saveznog sekretara za narodnu obranu socijalističke Jugoslavi-je Branka Mamule, Slučaj Jugoslavija (Podgorica, 2000.). Riječ je o knjizi koja daje autorovo viđenje razdoblja socijalističke Jugoslavije i ratova koji su uslijedili nakon njezina raspada. Na primjer, korisni su podaci o djelo-vanju Saveza komunista – Pokreta za Jugoslaviju na području RSK, kao i Mamulina trezvena analiza potpune bezizglednosti održanja RSK i pogre-šaka njegova vodstva. Mamula piše kao uvjereni Jugoslaven i komunist, pa je, dajući svoju raščlambu raspada Jugoslavije, kritičan i prema Miloše-viću, kao predvodniku srpskog nacionalizma koji je uzrokovao slom Jugo-slavije. Knjiga Mamulina nasljednika i posljednjega saveznog sekretara za narodnu obranu, generala Veljka Kadijevića, Moje viđenje raspada, Vojska bez države (Beograd, 1993.), prikazuje svjetonazor osobe rigidnih nedemo-kratskih stajališta. Iz te knjige očita je Kadijevićeva dezorijentiranost slo-mom komunističkog sustava i krizom jugoslavenske države, a odgovor na to nalazi u priklanjanju Miloševiću i stavljanju JNA u službu njegovih ci-ljeva. Svakako treba spomenuti i knjigu Slavoljuba Đukića Lovljenje vetra, Politička ispovest Dobrice Ćosića (Beograd, 2001.), zapravo skup Đukićevih razgovora sa srbijanskim piscem i akademikom Dobricom Ćosićem. Vrlo su zanimljive Ćosićeve opservacije o Jovanu Raškoviću, prvom predsjedniku Srpske demokratske stranke u Hrvatskoj, zatim o Miloševiću i njegovoj po-litici, o susretu Ćosića s istaknutim dužnosnicima RSK, itd. Ćosić je obja-vio svoje osobne zapise, Piščevi zapisi (1981–1991) (Beograd, 2002.), koji su izvor podataka za sagledavanje njegova svjetonazora i političkog djelova-


Uvod

19

nja, a objašnjavaju i veze s Raškovićem, kao i neke događaje u posljednjem razdoblju postojanja SFRJ.

Od predstavnika međunarodne zajednice, koji su pisali o ratovima na području bivše Jugoslavije, treba spomenuti Davida Owena, supredsjeda-telja Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji, koji je napisao knjigu Balkanska odiseja (Zagreb, 1998.). Ona se uglavnom bavi stanjem u ratom pogođenoj Bosni i Hercegovini, koje je imalo, nesumnjivo, odraz i na hrvat-sko-srpski sukob u Hrvatskoj. U istom kontekstu treba spomenuti i knji-gu američkog diplomata Richarda Holbrookea, To End a War, koji je imao ključnu ulogu u okončanju sukoba u Bosni i Hercegovini i sklapanju mi-rovnog sporazuma u Daytonu.10

Sve ove knjige bitne su za sagledavanje cjelokupnoga konteksta raspa-da Jugoslavije i ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Ipak, od knji-ga koje se u cjelini odnose upravo na RSK, treba spomenuti djelo visokog oficira Srpske vojske Krajine Milisava Sekulića, Knin je pao u Beogradu (Bad Wilbel, 2001.), koje se bavi organizacijom i djelovanjem vojnih sna-ga krajinskih Srba. Autor se pri pisanju tog djela očito služio brojnim do-kumentima, zbog čega njegova knjiga pruža puno korisnih podataka. Ta-kođer je važna i knjiga sjećanja oficira JNA, odnosno Vojske Jugoslavije, Marka Vrcelja, Rat za srpsku Krajinu 1991–1995 (Beograd, 2002.). On je rat uglavnom proveo na raznim dužnostima u Srpskoj vojsci Krajine. Osim opisa vojnih događaja, knjiga daje i puno podataka o svakidašnjem životu i stanju u RSK. I Sekulić i Vrcelj vrlo su kritični prema svim slabostima i pogreškama u RSK; oni ih i ne pokušavaju sakriti. Ipak, sve to ih ne vodi do zaključka o pogrešnosti stvaranja takve tvorevine, nego uglavnom po-kušavaju naglasiti koje je pogreške trebalo izbjeći kako bi RSK ipak op-stao. Mile Paspalj, dužnosnik Srpske demokratske stranke i jedno vrijeme predsjednik Skupštine RSK, objavio je knjigu Album iz Krajine (Sarajevo, 1996.), koja gotovo isključivo sadrži prijepise i faksimile različitih dokume-nata, uglavnom onih kojima se Paspalj služio dok je obnašao razne držav-ne i stranačke dužnosti. Atmosferu života u RSK dobro oslikavaju sjećanja srpskog pjesnika i novinara Nebojše Devetka, Razgrtanje pepela, Zapisi o tragičnoj komediji sa pjevanjem, pucanjem i plakanjem (Zagreb, 1998.). Treba spomenuti i roman Nebojše Jovanovića Idemo na Zagreb, Dnevnik sa srpskim rezervistima (Zagreb, 2002.), zapravo opis njegova ratnog pu-ta kao rezervista JNA koji je sudjelovao u borbama na području Karlovca 1991. Knjiga Rade Čubrila, člana Srpske demokratske stranke, a u ratu vojnog komandanta u Lici, Uspon i pad Krajine (Beograd, 2002.) slabe je kvalitete – uglavnom je riječ o reduciranom poimanju proteklih događa-ja, odnosno naglašavanju “kontinuiteta” hrvatske “genocidnosti” i srpskog stradanja, uz veličanje četničkog pokreta Draže Mihailovića. Upotrebljivi su tek pojedini podaci i faksimili ili prijepisi nekih dokumenata. Knjiga Drage Kovačevića Kavez – Krajina u dogovorenom ratu (Beograd, 2003.)

10 Knjiga je objavljena u prijevodu u Bosni i Hercegovini. Vidjeti: Richard HOLBRO OKE, Završiti rat, Sarajevo 1998.



20

puno je vrednija. Autor je u RSK neko vrijeme bio ministar informiranja i gradonačelnik Knina. Smatram da je teško održiva glavna teza njegova djela o posljednjem ratu u Hrvatskoj i BiH kao “kontroliranom ratu”, odno-sno ratu koji su od početka do kraja dogovorili hrvatski predsjednik Tuđ-man i srbijanski predsjednik Milošević. Isto se tako vidi Kovačevićeva na-klonjenost Milanu Babiću, čije političko djelovanje prikazuje nekritički, u najsvjetlijim tonovima.

Od publicističke literature koja je važna za proučavanje RSK, treba navesti i djelo Srđana Radulovića Sudbina Krajine (1996.), koje daje pre-gled nastanka, postojanja i glavnih političkih i vojnih događaja vezanih za RSK. Ta knjiga sadrži i prijepise većeg broja najvažnijih dokumenata ve-zanih za tu temu i vrijedan je izvor podataka. Neke podatke donosi i Mile Dakić u knjizi Srpska Krajina, Istorijski temelji i nastanak (Knin, 1994.). Objavljeno je i svojevrsno dopunjeno i prošireno izdanje te knjige, pod na-slovom Krajina kroz vijekove, Iz istorije političkih, nacionalnih, vjerskih i ljudskih prava srpskog naroda u Hrvatskoj (Beograd, 2002.).

U Beogradu je 1996. objavljen reprezentativni zbornik radova Republika Srpska Krajina, čija je izrada započela još za vrijeme postojanja RSK. U njoj su, sa znanstvenim ambicijama, prikazani različiti elementi povijesti i kulture srpskog naroda na područjima koja će kasnije postati dio RSK. Od radova iz tog zbornika važnih za moje istraživanje mogu se spomenuti slje-deći: “Geografski i geopolitički položaj Republike Srpske Krajine”, Jovana Ilića, a posebice rad Časlava Ocića, “Hronika Srpske Krajine 28. februar 1989 – 19. decembar 1991.”.

Za proučavanje RSK važno je spoznati i političko i društveno stanje u Srbiji tijekom 1980-ih i 1990-ih. Opis okolnosti u kojima je tekao Miloše-vićev uspon na vlast, kao i karakteristike njegove vladavine u Srbiji daje zbornik radova Srpska strana rata, Trauma i katarza u istorijskom pamćenju (Beograd, 2002.). Djelovanje srbijanskih intelektualaca tijekom 1980-ih i njihovu potporu Miloševiću opisala je i Jasna Dragović-Soso u knjizi “Spasioci nacije”, Intelektualna opozicija Srbije i oživljavanje nacionalizma (Beograd, 2004.). Koristan je i zbornik politoloških članaka Partijski mozaik Srbije (Beograd, 1997.). Zbornik eseja politologa Dušana Pavlovića, Akteri i modeli, Ogledi o politici u Srbiji pod Miloševićem (Beograd, 2001.), daje analizu Miloševićeve unutrašnje politike (“Srpska nacionalna politika nakon 1986.”), kao i kvalitetnu raščlambu srbijanske međunarodne politi-ke od 1992. do 1994., odnosno objašnjava djelovanje i postupke Milana Pa-nića, Dobrice Ćosića i Slobodana Miloševića na vanjskopolitičkom planu. Vrlo je zanimljiva knjiga američkog sociologa Erica D. Gordyja, Kultura vlasti u Srbiji, Nacionalizam i razaranje alternativa (Beograd, 2001.), ko-ja opisuje kako je Milošević uspijevao održati vlast u Srbiji i kako je u tom razdoblju živjelo njezino stanovništvo. Gordy spominje pojmove “razaranje društva” i “decivilizacija”. Te pojmove izvorno su rabili pojedini srbijanski istraživači kako bi opisali stanje srbijanskog društva početkom 1990-ih, a preuzeo sam ih i ja kako bih opisao i stanje u RSK, gdje su uvjeti života


Uvod

21

stanovništva bili još i teži od onih u Srbiji. Uz Pavlovića i Gordyja korisna je i knjiga srbijanskog sociologa Slobodana Antonića, Zarobljena zemlja, Srbija za vlade Slobodana Miloševića (Beograd, 2002.).

Iako postoji veliki broj različitih knjiga i radova o ratu u Hrvatskoj, malo njih se opširnije i stručnije bavi s RSK. Pobunjeni Srbi uglavnom se spominju kad je riječ o protjerivanju i zločinima nad Hrvatima, a ma-lo se govori o unutrašnjoj organizaciji RSK. Pojedine podatke ipak donose knjige Milorada Pupovca, Čuvari imena, Srbi u Hrvatskoj i raspad Jugoslavije (Zagreb, 1999.) i Svetozara Livade, Etničko čišćenje – zločin stoljeća (Zagreb, 1997.). Obojica autora su hrvatski Srbi koji su tijekom postojanja RSK ostali lojalni hrvatskim vlastima, pokušavajući političkim djelova-njem riješiti interese hrvatskih Srba u sklopu hrvatske države.

Od hrvatske znanstvene literature treba prije svega spomenuti vojnog povjesničara Davora Marijana, koji je na osnovi arhivskih dokumenata napisao brojne radove i dvije knjige koje obrađuju različite aspekte rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Naslovi ovih knjiga jesu: Smrt oklopne brigade, Prilozi za istraživanje rata za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu 1990.–1992. (Zagreb, 2002.) i Bitka za Vukovar (Zagreb, Slavonski Brod, 2004.). Vojni pregled rata u Hrvatskoj dao je i sociolog Ozren Žunec, a ne-kim njegovim aspektima bavili su se pravnik i ekonomist Zvonimir Baletić i politolog Siniša Tatalović. Naslovi radova tih autora navedeni su u popi-su literature.

Smatram da bi mi u pisanju ovog rada znatno pomoglo postojanje kva-litetne studije o položaju Srba u Hrvatskoj za vrijeme socijalističke Jugo-slavije, kao i općenito više kvalitetnih pregleda povijesti Hrvatske u tom razdoblju. To bi uvelike olakšalo odgovore na pitanja zašto se dio Srba u Hrvatskoj opredijelio za pobunu, agresiju na Hrvatsku, stvaranje RSK i život u njemu. Neke odgovore ipak daju rasprave povjesničara Ljubomira Antića, Srbi – obespravljeni ili privilegirani (Zagreb, 1996.) i Drage Rok-sandića, Srbi u Hrvatskoj od 15. stoljeća do naših dana (Zagreb, 1991.). Zanimljiva je i kronika kninskoga kraja, prije 1995. naseljenog većinskim srpskim stanovništvom, koju je napisao književnik Vojin Jelić, Pogledaj svoje ruke (Split, 1996.), iako nema karakter znanstvenog djela. Od općih pregleda hrvatske povijesti u 20. stoljeću treba navesti djela Dušana Bi-landžića Hrvatska moderna povijest (Zagreb, 1999.) i Ive Goldsteina, Hrvatska povijest (Zagreb, 2003.).

Najveću važnost i prostor dao sam dokumentima institucija RSK, dopu-njavajući to ostalim izvorima. U nekim slučajevima bio sam prisiljen ko-ristiti se literaturom, poglavito memoarskog značenja, kako bih objasnio neke od ključnih problema povezanih s RSK, npr. Miloševićev odnos pre-ma vodstvu pobunjenih Srba neposredno prije sloma RSK. Treba biti svje-stan da sudionici određenih povijesnih događaja iz različitih razloga daju svoju “istinu”, a ona se može, ali i ne mora, poklapati s onim što se “zbi-lja” dogodilo. Težio sam upitne opise i zaključke iz raznih sjećanja svesti na najmanju moguću mjeru. Ipak, vjerojatno će se na neka pitanja moći u



22

budućnosti, kad na raspolaganju budu kvalitetniji izvori, ponuditi odgovori cjelovitiji od onih za koje sam se opredijelio u ovom radu.

Na kraju, želim spomenuti da sam pojedine dijelove istraživanja, koje u cijelosti prikazujem u ovoj knjizi, prethodno objavio u nekoliko znanstve-nih i drugih časopisa. Riječ je o sljedećim radovima: “O djelovanju Filo-zofskog fakulteta u Petrinji za vrijeme ‘Republike Srpske Krajine’, 1991.–1995.” (Petrinjski zbornik za povijest i obnovu zavičaja, br. 5–6/2003., str. 95.–114.); “Položaj hrvatskog stanovništva na Banovini za vrijeme Republike Srpske Krajine (1991.–1995.)” (Dijalog povjesničaraistoričara 8, Zagreb, 2004., str. 429.–448.); “Je li 1995. godine Hrvatska počinila ‘etničko čišće-nje’ Srba?” (Časopis za suvremenu povijest, br. 2/2004., str. 441.–461.).


Nikica BarićSRPSKA POBUNA U HRVATSKOJ

1990.–1995.

Nakladnik Golden marketing-Tehnička knjiga

Zagreb, Jurišićeva 10tel.: 01/4810-819, 4810-820

faks: 01/4810-821 e-mail: [email protected]

www.gmtk.net

Lektorica Alka Zdjelar-Paunović

Likovno rješenje korica Studio Golden

Grafički urednik Nenad B. Kunštek

Tisak i uvez Grafomark, Zagreb

CIP – Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica – Zagreb

UDK 323.173(497.5=163.41)"1990/1995" UDK 355.4(497.5)"1991/1995"

BARIĆ, Nikica Srpska pobuna u Hrvatskoj : 1990.–1995. / Ni-kica Barić. – Zagreb : Golden marketing-Tehnička knjiga, 2005.

Bibliografija. – Kazalo.

ISBN 953-212-249-4

I. Srbi -- Hrvatska -- 1990.–1995. II. Nacionalne manjine -- Srbi -- Hrvatska III. Domovinski rat -- Studija IV. Domovinski rat -- Vojne operacije V. Hrvatska -- Nacionalne manjine -- Srbi

450906098


nikica barić srpska pobuna u hrvatskoj 1990.–1995

Documents