- Rušen je više puta, jer je bio na ra-skršću i karavanskih i ratnih puteva. Prva obnova veže se za kralja Milutina i XIV vijek, te njegovu majku Jelenu Anžujsku, porijeklom Francuskinju. Za vrijeme Milu-tinove vladavine obnovljeno je 40 crkava i manastira - svake godine po jedna. Ostalo je nerazjašnjeno ko je stvarni obnovitelj - on ili majka Jelena, žena Uroša I, koja je kasnije upravljala Trebinjem ili Travunijom, kako se zvao ovaj kraj u rimskom periodu, a ostaci iz tog perioda sačuvani su u Sta-rom Gradu u Trebinju. Mošti njene ruke čuvaju se u današnjoj crkvi, pa je bliže istini da je, ipak, ona obnavljala Manastir.

Nakon majke i sina Manastir je po-novo oštećen. Manastirsku pripratu ili prednji dio crkve sazidao je herceg Stje-pan Vukšić, a o tome svjedoče ostaci fre-saka iz XV vijeka. Sazidao je i dio konaka. Iz tog perioda su i stari vinski podrumi, koji se upravo obnavljaju.

Današnja Zahumsko-mostarska epar-hija svoje prvo sjedište imala je u Stonu, potom u Tvrdošu, jedno vrijeme je bila u sastavu Pećke patrijaršije, da bi sjedište bilo preneseno u Mostar, sve do minulog rata. Iz tog perioda poznata je još jedna obnova - za vrijeme Visariona, kada je i rađen živopis, a ukrasio ga je freskosli-kama Dubrovčanin Vice Lovrov.

Sveti VasilijeU XVI i XVII vijeku Manastir je po-

znat kao jedna vrsta škole, bio je najveći skriptorij na Balkanu. Narodna pjesma spominje 30 monaha i 30 đaka-književ-nika. Poznato je da je 1667. godine veliki zemljotres zadesio Ston i Dubrovnik. Na-ravno da nije ostalo pošteđeno ni zale-đe, pa je nastradao i Tvrdoš. Porušena je crkva, a ostali su zidovi visine dva metra, što je vidljivo po ostacima fresaka.

U to vrijeme ovdje je živio Sveti Vasili-je Ostroški, kasnije i mitropolit Hercego-

vački. Rođen je 1610. godine u selu Mrko-njići kod Trebinja, krštenog imena Stojan Jovanović, od oca Petra i majke Ane. Ovdje je bio 12 godina pa je obnavljao i Manastir prije preseljenja u Onogošt, da-našnji Nikšić.

U velikom ratu Turaka i Mlećana Ma-nastir je nastradao i mlađi monasi su odavde prenijeli svu riznicu u manastir Savina u Herceg-Novom, gdje se i danas nalazi. Razorili su ga Mlećani s navodnim izgovorom da ga ne zauzmu Turci. Mana-stir je srušen sa 16 laguma, odnosno ek-sploziv je postavljen na 16 tačaka i sve je bilo pusto nekih 300 godina.

Prema ostacima stare crkve, iz IV je vijeka i rušen je više puta, a prva ob-nova se veže za XIV vijek, kralja Milu-tina i njegovu majku Jelenu Anžujsku. Mošti njene ruke i danas se ovdje čuvaju, a između dva svjetska rata obnovljen je novcem Nikole Runjevca, iseljenika u AmerikuStariji monasi odavde su se preselili tri

kilometra dalje u Duže, tadašnji manastir-ski metoh ili ekonomiju, kako se danas zove. Tamo su, inače, i živjeli stariji mona-si koji su održavali ekonomiju. Dakle, svoj život Tvrdoš nastavlja u Dužima i Savini.

Tako je bilo sve do 1926. godine, kada je Nikola Runjevac, Trebinjac koji je živio u SAD-u, dao novac za obnovu. Arhitek-tonski je gotovo isti kao u vrijeme kralja Milutina, jer je i kupola elipsastog oblika.

- Odmah nakon minulog rata uslijedila su arheološka iskopavanja i nova obnova, predvođena vladikom Atanasijem Jefti-ćem i tadašnjim igumanom, a današnjim vladikom Grigorijem. Prvo je održana litija s dvodnevnom posjetom mošti Svetog Vasilija Ostoškog, a potom je počela i zva-

nična obnova. Obnovljen je živopis, urađe-ni novi pod i novi ikonostas u duborezu.

Sve je konzervirano, a kosti monaha iz 70 starih grobova premještene su u zajedničku kosturnicu, iznad koje je sa-građena jedna grobljanska crkva. Loba-nje će biti poredane na police i na svakoj sačuvanoj pisat će ime monaha - toliko nam je o historijatu i značaju ispričao iguman Sava.

Red i poredak Ono što nas je dovelo ovdje i što nas

posebno zanima i fascinira, jeste sam ži-vot u Manastiru, odnosno život bez ljudi, koji funkcionira na principu bratstva, sa-

Manastir Tvrdoš, najveći ovakve vrste u našoj zemlji, leži na kr-ševitoj uzvisini tik do ceste

Ljubinje - Trebinje, a sagrađen je na te-meljima crkve iz IV vijeka. Ostaci i dvije bizantijske grobnice, koje su dozidane kasnije, a i utvrđeno je da su iz mlađeg perioda, vidljive su kroz staklenu površi-nu u podu sadašnje crkve. Nezaobilazan je i za mnoge turiste i putnike namjerni-ke, jer godišnje ovdje svrati više od 100 hiljada ljudi! Poznat je i po asketskom načinu življenja monaha, ali i po dobrom vinu, maslinama i medu. Reporteri vašeg magazina proveli su dan među monasi-ma, upoznali način života i rada. Uz po-moć igumana Save Mirića pokušat ćemo vam dočarati najinteresantnije detalje iz historije, o načinu življenja, svojevoljnom poslušanju, stvaranju materijalnog, ali i odricanju u korist crkve te drugim isku-šenjima.

Ostaci crkve iz IV vijeka prekriveni staklom u podu Mošti Jelene Anžujske Ostaci fresaka iz XVI vijeka Novi živopis rađen na suhoj podlozi

Obnovljena crkva nakon minulog rata

Asketizam kao životna filozofijaNeobična & originalna BiH

Piše: Džemal DŽAKMIĆ Foto: Muhidin ŽIVOJEVIĆ

Manastir Tvrdoš kod Trebinja

P r e m a narodnom predanju, sagrađen je još

u IV vijeku. Bar tako je zapisano u srednjovjekovnim ma-nastirskim knjigama, što je bilo teško povjerovati sve do arheoloških

iskopavanja početih 1996. godine, a za pet godina, koliko su trajala, doslovno je prekopan svaki metar i sve je dokumentirano. “Fabrika duhana Sarajevo” pomogla

nam je da vam predstavimo monaški način življenja

Kako izgleda jedan radni dan u Tvr-došu?

Buđenje je u pet sati i 30 minuta, nakon čega monasi obavljaju molitveno pravilo u keliji: za jedan sat su jutarnja bogosluženja u crkvi i časovi, koji traju oko sat i po, a u 10 sati je ručak.

Poslušanja ili radovi po zaduženjima su do 13 sati, nakon čega je jedan sat odmora, a potom obaveze do 16 sati, od-nosno do večere, poslije koje su monasi slobodni do večernje službe i časova. U zimskom periodu ona se prakticira u 17, a ljeti u 19 sati, nakon čega idu u svoje kelije, gdje mogu da se odmaraju, mole ili čitaju.

U poslovima kojima monasi ne mogu da se posvete u potpunosti zbog osnov-nih obaveza koje bi zapustili, imaju sa-vjetodavnu ulogu. Tako je u vinogradu, voćnjaku, masliniku, proizvodnji vina, gdje rade zaposleni radnici. Stalno ih je

sedam, ali je u prosjeku zaposleno 15 radnika, kojima se redovno isplaćuju pla-će i porezi državi.

Vinarska tradicijaOsim po monaškom načinu življenja,

Tvrdoš je poznat i po svojoj vinariji, po kojoj je čuven na svim meridijanima. Ob-novljena je prije 10 godina, nabavljene su bačve starije od 100 godina, a u toku je, već smo kazali, i obnova podruma iz 15. vijeka. Naravno, postoje i novi podrumi sagrađeni i opremljeni prema svjetskim

standardima, a ovdašnja vinarija je kod nas prva uvela ISO standard. Dobitnik je i HCCP-a (tzv. HASAP) za kvalitet prehram-benih proizvoda. Obnovljeni su vinogradi u Trebinjskom i Popovom polju, pa grožđe beru sa 250 hektara vinograda, proizvo-deći odlične vranac (crveno vino) i žilavku (bijelo), ali i ostale poznate sorte.

Osim ekonomije, monasi se bave i drugim poslovima, poput pravljenja iko-nostasa, svijeća, duboreza, drugih pred-meta za crkvu.

Tri zavjetaOnaj ko želi da se zamonaši i stupi u

manastir, mora da položi tri zavjeta:

1. Apsoluto poslušanje,

2. Siromaštvo (nema svojine, a sve što stekne pripada crkvi),

3. Bezbračnost.

Gledajući iz perspektive savreme-nog svijeta, žive, dakle, potpuno druga-čije, reklo bi se obrnuto. Vladika Nikolaj

stavljenog od osam monaha i najveći je ove vrste u Bosni i Hercegovini. Dva su, inače, načina življenja u pravoslavnim manastirima - opštežića, kakav je ovdje, i idioritmijski - monasi žive u odvojenim kelijama (sobama). Tako žive stariji mo-nasi, uglavnom u većim manastirima kakav je Sveta Gora. Ovdje ih je najviše bilo 14 - trojica su preselili u obnovljene Žitomisliće, a druga trojica u Zavalu.

Već smo rekli da ovdje funkcionira opštežiće. Znaju se red i poredak, a na čelu Manastira je iguman sa savjetom ili manastirskom upravom sastavljenom od iskusnijih monaha.

- Prvi dio tog življenja ili specifično-sti življenja u Manastiru je da svi mo-nasi svojevoljno podređuju svoju volju igumanu - što bi značilo jednu vrstu poslušanja, jer se sve radi po blago-slovu igumana, zamjenika ili nekog od iskusnijih monaha. Pomažu se, narav-no, i međusobno, u skladu s Jevanđe-ljem, odnosno Hristovim riječima da “jedni duge čašću čine većim” - pribli-žava nam iguman funkcioniranje života bez ljudi.

- Druga specifičnost ili osnov mana-stirskog života su svakodnevna bogo-služenja.

Dnevno su dva: jutarnje i večernje, iz-među njih su časovi, a nedjeljom i prazni-cima dodatne su liturgije.

Život funkcionira po principu brat-stva sastavljenog od osam monaha, najvećeg u BiH. Dva su, inače, načina življenja u manastirima - opštežića, kakav je ovdje, i idioritmijski, po ko-jem monasi žive u odvojenim kelijama ili sobama

Zavisno od dana, postoje pravila po određenom poretku. Tipično su mana-stirska, a svaki manastir ima opet svoje specifičnosti. Naprimjer, nedjelja je naj-svečaniji dan, najradosniji praznik, spo-men na Hristovo vaskrsenje, a i svaki dru-gi dan posvećen je nekom od praznika:

• ponedjeljak - anđelima i arhanđelima,

• utorak - Svetom Jovanu Krstitelju,

• srijeda i petak - časnom krstu,

• četvrtak - apostolima i Svetom Nikoli,

• subota - svim svetima, pomen na mrtve.

Sedmični krug bogosluženja kombi-nira se s mjesečnim i godišnjim, koji su, također, ustrojeni po principu da je svaki posvećen jednom ili više svetitelja.

Monasi ova pravila svakodnevno obavljaju u crkvi, a također postoji i mo-litveno pravilo koje svakodnevno obav-ljaju u svojim kelijama ili sobama. Sastoji se od molitava, velikih i malih poklona, čitanja svetog pisma, Starog i Novog za-vjeta, a posebno psaltira (Davidove pje-sme) i drugih poučnih knjiga.

Rad u ManastiruTreći dio življenja u Manastiru svaka-

ko je rad. Svi monasi imaju svoja zadu-ženja, a ona se mijenjaju tromjesečno, osim igumana i njegovog zamjenika.

Crkvenjakova obaveza je da se brine o ćistoći i potrebama crkve. Ekonom ima mnogo svakodnevnih obaveza: hrana, fi-nansije, oprema za monahe, spoljni po-slovi, koji podrazumijevaju obaveze izvan Manastira. Kuhar sprema dva obroka dnevno - ručak je u 10, a večera već u 16 sati, a prati ga trpezarac, koji postavlja i čisti prostoriju. Vrtlar ima zaduženja u vrtu i vinogradu, podrumar brine o vinu, a jedan od monaha zadužen je i za pče-le - med proizvode pčele u više od 100 društava ili košnica.

Idioritmija

Za razliku od opštežića, mo-nah po ovom načinu ne živi u zajednici, nego u izdvojenoj keliji (sobi) sam i mnogo više vremena provodi u molitvi, ali uvijek mora biti vezan za određeni manastir.

Takvim načinom života žive, uglavnom, iskusniji monasi i u ve-ćim manastirima.

Vrijeme bogosluženja

Kelija ili monaška soba

Stari vinski podrum Novi vinski podrum

Pčelinjak opslužuje jedan monah

Klepalo

Ravnomjernim udarcima dr-venim maljićem po nešto debljoj dasci (klepalu) poziva se na mo-litvu, a praznikom se udara i po metalnom dijelu klepala.

Udarcima se dobija posebna melodija, a prema Bibliji crkva je druga Nojeva arka (barka), što predstavlja spasenje.

Iguman Sava Mirić objašnjava funkciju klepala

Onaj ko želi da se zamonaši, mora položiti tri zavjeta: apsolutno po-slušanje, siromaštvo (sve što ste-kne pripada crkvi) i bezbračnost. Za njih je rečeno da su kao nepra-vilni glagoli u jeziku - malo ih je, ali su neophodni

Bezbračnost monasima omogu-ćava da se više posvete molitvi, podvigu (askezi) i službi crkvi, jer monah treba da živi u stalnom smi-renju, da mu to bude temelj samo-izgrađivanja. To mu je na neki način i zapovijed

Velimirović je za njih imao specifično poređenje. Govorio je da su monasi kao nepravilni glagoli u jeziku; malo ih je, ali se bez njih ne može!

Razlika između pravoslavnog i rimo-katoličkog monaštva je što pravoslavni monasi dobrovoljno pristaju na bezbrač-nost (ako to ne žele, mogu da budu brač-ni svećenici i služe crkvi), dok je to kod rimokatolika obaveza svim svećenicima.

Podvig i smirenjeNa ovaj način mogu mnogo više da se

posvete molitvi, podvigu (askezi) i službi crkvi, jer monah treba da živi u stalnom smirenju, da mu to bude temelj samoiz-građivanja. To mu je na neki način i zapo-vijest: da bude svjestan da je gori (greš-niji) od svih drugih ljudi na svijetu i da mu to ne bude floskula, već životna filozofija.

To mu onda daje potencijal da napre-duje u podvigu ka savršenstvu i to ga čuva da ne padne u gordost, koja pred-stavlja najveći grijeh, odnosno izvor je svih grijehova.

Monah svakodnevno, svojim cjeloku-pnim životom, mora da projavljuje Vaskr-senje Hristovo, odnosno radost pobjede života nad smrću.

Sama riječ monah (gr. monos) zna-či sam, usamljen. Ali, ne znači da se on odvaja od svijeta zato što prezire, od-nosno mrzi svijet, nego postoji jedan

paradoks da on odlazi iz svijeta kako bi, u što većoj mjeri, opet bio u jedinstvu ili zajednici sa svijetom, samo dolazeći drugim putem. To je u skladu s jevan-đeoskom istinom ili Hristovim zapovije-stima da čovjek voli Boga svim srcem, svim umom i bližnjega kao sebe.

Da pojasnimo: monasi kroz način živ-ljenja ispunjavaju ovu drugu zapovijest tako što se zbližavaju sa svijetom kroz zajednicu s Bogom. Ove zajednice su proporcionalne, jer čovjek ne može biti u zajednici s bližnjima ako nije u zajednici s Bogom.

Kroz svakodnevnu molitvu u manasti-ru monah obavlja molitvu za svako biće, sve Božije tvorevine, bez obzira na kon-fesionalnu, odnosno vjersku pripadnost, a, prema Hristovoj zapovijesti, mora da ima i ljubav prema neprijatelju.

Crkvica nad zajedničkom monaškom kosturnicom

Manastirske zgrade

Okruženje

Željeli smo da obiđemo i tri ženska manastira u ovom kraju: Petropavlovski, gdje živi 10 mo-nahinja, Duži i Dobrićevo, koje održavaju po tri monahinje, ali ni-smo dobili blagoslov.

Navodno, zbog nekorektnog pisanja naših kolega.

Interesantno je napomenuti da se monahinje (sestre), osim sličnih poslova kao monasi, bave i stočarstvom, ikonopisom i kali-grafijom, ali daju i časove klavira koje pohađaju djeca iz ovog kraja.

Manastiri

Tvrdoš nije jedini manastir u kojem monasi žive u opštežiću i bezbračnosti, ali je prema broju monaha i ekonomiji najveći. Na isti način funkcioniraju Rmanj kod Martin-Broda, Dobrun, Žito-mislići i Zavala kod Trebinja. Da otkrijemo za Vas neobičnosti i specifičnosti

Bosne i Hercegovine, pomogla nam je “Fabrika duhana Sarajevo”.