tko je tu lud? ‘ludilo’ kao pretpostavka umjetničkog djela

IzvorničlanakUDK159.9:7(045)doi: 10.21464/fi39110

Primljeno: 11. 12. 2018.

Goran SunajkoLeksikografskizavod»MiroslavKrleža«,Frankopanska26,HR–10000Zagreb

[email protected]

Tko je tu lud? ‘Ludilo’ kao pretpostavka umjetničkog djela

SažetakRad estetički razmatra povezanost, odnosno neodvojivost umjetnosti i ‘ludila’. Ludilo kao psihologijski i psihijatrijski pojam ne postoji, on je društveni konstrukt i kvalifikativ koji se često koristi da bi društvena većina diskvalificirala društvenu manjinu ili pojedince koji odstupaju od većinskih vrijednosti. U radu se tumači kako umjetnost jest ludilo jer je za originalno umjetničko stvaranje potrebna ekscentričnost koja često dovodi do osude. Ludilo se u umjetnosti razmatra na dva temeljna načina. Prvi na razini objektivističke estetike kada je ludilo tema, odnosno objekt umjetničkog djela, a drugi na razini subjektivističke estetike kada je ludilo subjekt, odnosno autor umjetničkog djela. Prikazuju se remek-djela velikih svjetskih umjetnika koji su bolovali od određenih mentalnih bolesti uslijed kojih su dobivali sve veću inspiraciju. Zaključno se pokazuje kako je umjetnost u objektivnom i subjektivnom smislu kao nužna ekscentričnost neodvojiva od ludila koje je time preduvjet umjetničkog djela.

Ključne riječiumjetnost,objektivističkaestetika,subjektivističkaestetika,psiha,ludilo,ekscentričnost

»Svakijeestetičkipoglednaživotočajanje.«Søren Kierkegaard, Ili-ili

Uvod

Mnogisuhinililudiloitime,pretvarajućisedasuludiilinenormalni,zlora-bilitajplemenitiinstitutkojisasobomnosikrajnjuozbiljnostonihkojesvijet»pogađa«snažnijeodonih»normalnih«,koji suspramnjegaravnodušniji.Često se tvrdikako suumjetnost i ludilopovezani.Noovdjezaoštravamotakavstavpokazujućidaseneradisamoonjihovojpovezanostinegootomeda umjetnost nužno jest ‘ludilo’, uvažavajući Jaccardovoupozorenje da je»ludiloimalouloguodređenogkulturnogprestiža«.1

Potrebnojeodmahpojasnitiovusmjeluisvjesnoneopreznutvrdnju.Naime,pojam»ludilo«nijemedicinski(psihijatrijski)kvalifikativ,štopsihijatri,paipsiholozi,čestoističu.Riječjeodruštvenomepojmu2 koji ima svoju negativ-nuiliafirmativnuulogu,aodnosisenapostupakkojimdiodruštva,najčešće

1

Roland Jaccard, La folie, Presses Universi-tairesdeFrance,Pariz1979.,str.5.

2

Dalmatinski žargon čini zamjetnu razlikuizmeđuludilakaodruštveneiludilakaopsi-hičkekategorije.»Lud«jepozitivnoobilježje

https://doi.org/10.21464/fi39110

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 153 God. 39 (2019) Sv. 1 (119–134)

G. Sunajko, Tko je tu lud? ‘Ludilo’ kaopretpostavkaumjetničkogdjela120

njegovavećina,nastojidiskvalificirati jedinkekojeodstupajuodvećinskihvrijednosti,bilodajeriječostavovima,izgledu,ponašanju,bilonekomdru-gomneuobičajenom,ekscentričnomnačinupostojanjanatemeljukojihsene-komepripisuje»ludilo«.3Scullupravopokazujekako»ludiloimadruštveniznačaj i važnost koji bacaju u zasjenak svaki pojedinačni skup značenja ipraksi«.4TakojeSamuelBeckettpisaodajeludsamoonajčijeseludilonepoklapasludilomvećine,aSalvadorDalídajejedinarazlikanjegailuđa-kautomeštoluđakvjerujedanijelud,dokonznadajest.Jasnojekakosepojmomludilakoristilonarazličitenačine,nojednojesigurno–suprotanjepojmunormalnosti.Biti»normalan«,međutim,takođerjedruštvenikvalifi-kativjersenormalnostusvakompodručjuljudskedjelatnostiodređujepremapravilimatihdjelatnosti,premanormativimapojedinihpodručja.5 Umjetnost, apolazimosamoodonekojatousvojojbitijest(daklenijeumijećeoponaša-njailitehnikaproizvođenja),nužnojesama»ludilo«,kaopotrebnaekscen-tričnostkojanasvijetgledananekidrugi,čestodruštvenoneprihvatljivnačin.Uprotivnomnijeumjetnost,negotehnikakojasamoprimjenjujepostojećepraviloivršimimezisiliodrazpostojećegasvijeta,društvainjegovihkanonatebivapogodnomzapodržavanjedruštvenihipolitičkihrežima.Stogajeumjetnik»luđak«uonomesmisludanasvijetgledasenzibilnijeodvećineodkojebježitedasvojusenzitivnuslabostpretvaraunadmoć–snaguumjetnostikojom, izražavajući se, svijetmijenja injimeovladava, izričućimuzapovijedvlastitapreispitivanja.Upravotasenzibilnostčestodovodidopravoga ludila –duševnih, odnosnomentalnihoboljenja i poremećajakojiimajusvojeraznedefinicije,poputpsihozaineuroza,bipolarnogporemećaja,melankolije,shizofrenije,depresije,demencije,delirija,paničnogporemeća-ja,fobijâitd.6

Povezanostludilaiumjetnostitakosemožeuočitinadvanačina.Jedanjeonajkojisvjedočioludilukaotemiumjetnosti,pričemujeludiloobjektumjetnič-kogdjela,adrugijenačinonajkojimsepokazujekakosumnogiumjetnici»luđaci«,odnosnohipersenzibilniljudikojisubolovaliododređenihpsihič-kihporemećaja, čime je »ludilo« subjekt umjetničkogdjela.Obaovaputa–objekta isubjekta–ukratkoćemoizložitiuradu,nastojećidatidovoljanisječakkojibibiodostatanzaprikazhipotezerada,aonaglasi:»ludilo«jeilikaoobjektilikaosubjektpretpostavkaumjetničkogadjela!Zaprvislučajludilakaoobjekta,Foucaultjepokazaopresudanspojumjet-nostiiludilananačindajeusvojojkapitalnojstudijiPovijest ludila u doba klasicizmaobrazložiokakoludilokaotemaustvarnisvijetulaziupravopu-tem umjetnosti jer ludilo koje se nekome pripisivalo ostaje podnošljivim sve dokjeriječoslicisvijeta,anesvijetusamome.Dokjeriječoumjetnosti,anerealnomeživotu.Ludilojetako,nasuprotrežimukojisenjimekoristiozapro-vođenjedominacijenadpojedincima,postaloujednoiumjetničkiputkritikedruštvaivlasti.Motivluđakailudilaod15.stoljećapostajesvezastupljenijiizrazdruštvenekritikejerumjetnicinanenametljivnačinvršekritikuvlastiidruštvaucjelini,asamosunekisposobnidecentnostumjetničkihporukačitatinaispravannačin.No pored toga treba imati na umu i drugi aspekt, onaj kojemu je ludilo subjekt, odnosnonositeljili»autor«umjetničkogadjela.Riječjeopostupkuukojem»ludilo«stvaraumjetničkodjelopajeovajsegmentizravnovezanuzproblempsiheipsihičkihoboljenjaumjetnika.Unjem,mnogestudijepokazuju,mo-žemouočitikakosubrojni,anesamonekiumjetnicibolovaliododređenogpsihičkog,odnosnoduševnogporemećaja,štosetumačilonarazličitenačine,a jedanodnajzastupljenijih je tajdaspadajuupopulacijukoja jenasvijet



senzibilnijatedagatakoshvaćapesimističnijeodostalih»običnih«ljuditedateretpopularnostinosisasobomimentalnaoboljenja.Uovomeseslučajučestopojamgenijaizjednačavaosludilomjergenij,kakojepisaoSchopen-hauer,»vidimetukojudruginevide«isamimtimebivaosuđivaniizrugivanodsvojihsuvremenikajeronipotpadajupodnormativepostojećegprostoraivremena,aonne–njegovo»prostorvrijeme« tek imadoći jerpostojećemjereinormezanjeganevrijedebudućidaihontekuspostavljazabudućegeneracije.Genijzatonikadneživisvojevrijemeiupravilunemaskimraz-govaratijeronidruštvonegovoreistimjezikom.Ovdjejenužnoistaknutidasmopsihijatrijskeipsihologijskeanalizekoristilisamoradipružanjauvidauproblematikuodnosamentalnihoboljenjaiumjet-nostijersuhumanističkeznanosti,aosobitofilozofija,čestokritiziraletakavpsihijatrijskinačinrazumijevanjaproblemasobziromnatodasečovjekinje-goviprobleminemogutakojednoznačnoipreciznoodrediti.TakojeSzasz,kaoiFoucault,isticaofunkcijupsihijatrijeuslužbiideološkogaparatatvrdećidaneštokao»mentalnabolest«nepostoji,7aScullupozoravakakojeludiloriječkojusuusvojiliupravoonikojinepriznajutvrdnjepsihijatrijei»odbi-jajuodrednicu‘psihijatrijskipacijent’dajućiprednost tomudaihsenaziva‘preživjelimanakonpsihijatrije’«.8

Pogledajmostogakakose»ludilo«krozumjetnostdajesvijetuusvomobjek-tivnom i subjektivnom smislu.

1. Ludilo kao objekt umjetničkog djela

Uprvomeslučaju,onomeprikazaludilakaoumjetničketeme,odnosnoobjek-ta,valjapoćiodprvihnajpoznatijihslikakojetematiziranjemludilavršedruš-tvenu ipolitičkukritikusvijetahumanizma i renesanse.Riječ jeoslikama

nekogatkojezanimljivijioddrugihpajetoi uzrečica »ludilo« koja označava da se do-gađaneštozabavnoidobro(»ludilo,brale«).Nosintagma»luduglavu«označavanekogakoga se drži istinskim luđakom, spremnimza liječenje ili koji je samo »porebambio«,odnosno poludio, ali nikoga ne ugrožava.Zanimljiv je stoga i primjer slavnog lika ServantesakojegjeuSmojinuiMarušićevuNašem malom mistuutjelovioIvicaVidović.Ne slučajno odabran, upravo španjolski pi-sacCervantessugeriraoludilukojesečestopovezuje sa svijetom fikcije i halucinacijenjegova Don Quijotea. Lik Servantesa, me-đutim,pogađaobapojmajerjeriječosimpa-tičnom, dobronamjernom luđaku (više ludi)kojijeistodobno»lud«i»luduglavu«.KaoimnogiumjetniciiSmojinServantesskončavasamoubojstvom.

3

Usp. studiju njemačkog psihijatraManfredaLütza,Liječimo pogrešne, pravi problem su normalni ljudi, prevela Maja Šešok, Znanje, Zagreb2011.,ukojojraskrinkavauobičajenorazumijevanjepojmaludilainenormalnosti.

4

Andrew Scull, Ludilo u civilizaciji, preveo DinkoTelećan,Sandorf,Zagreb2018.,str.19.

5

O odnosu normalnosti i nenormalnosti pisao sam u: Goran Sunajko, »Opasnost od nor-malnih: politizacija ludila u Foucaultovu iLützovu diskursu«, Filozofska istraživanja 36 (2016) 3, str. 451–472.

6

Zapsihijatrijskuklasifikacijuporemećajausp.Gerald C. Davison, John M. Neale, Psiholo-gija abnormalnog doživljavanja i ponašanja, preveli Lidija Ambrašić, Jasminka DespotLučanin, Jasna HudekKnežević, Miloš Ju-daš, IrisMarušić, Sanja Šternberg, NakladaSlap, Zagreb 1998., str. 452.

7

Usp.ThomasSzasz,Ideologija i ludilo, pre-veo JosipĐaković,Naprijed, Zagreb 1980.,str.21.Autorpokazujedajeludilokonstruktdruštveneklasifikacijetedasadržiuvijektritemeljna tipa osoba: klasifikatora, klasificira-nogaijavnostkojajepozvanadaprihvatiiliodbaciponuđenuklasifikaciju.

8

A. Scull, Ludilo u civilizaciji, str. 14.



HieronymusaBoschaBrod luđaka,nastalojpremaprocjenamaizmeđu1490.i 1500. godine, te Vađenje kamena ludila ili Liječenje glupana (skraćeno inajčešćezvanaVađenje kamena),nastalojpremaprocjenamaizmeđu1501.i1505. godine.

Slika 1. Brod Luđakaprikazujeslikarskimotivranijenapisanesatiričneale-gorije SebastianaBranta u kojem je izdvojio razne oblike ekscentričnosti.Boschova slika ilustrira takve pojedince koji su strpani na brod kako bi ih se udaljiloizgradajerutodobajošnisubileosnovaneumobolnicezaprihvat»luđaka«pajetakobrodalegorijaludilakojelutamorima.9 Kasnije je motiv postaovrlozastupljenuumjetnosti,aMichelFoucaultnanjemtemeljipo-četakupravljanjaludilomizahtjevzadominacijomputemumobolnicajerjeBrod luđakakaovelikaumjetničkatemauskoroodmijenjenumobolnicom.

Slika 2. Vađenje kamena ludilaprikazuječetirilikasnatpisom»Gospodaru,oslobodimeovogkamenaštoprije.MojeimejeLubbertDas«.SredišnjilikLubbertDasmotivjeflamanskeknjiževnostiipredstavljaludu.Samkamen,kojipritišćemozak,premanarodnoj jepredaji izvor ludila ipotrebnogagajeodstraniti.LiječnikakojitočiniBoschprikazujekaonadriliječnikaišar-latana,naslikavšimulijevakumjestošeširatevrećicunovca(simboliziranuvrećicomzakamen)okostrukajermujeciljzaraditinovacnatuđojpatnji.Svećenikaprikazujesvrčemvinakaopijancakojinijeprisvijesti,aopaticukaoonukojapodržavaporedak,alijeznanjenezanimapajojjeknjigaumjestourucinaslikananaglavi.Uraspletumotivaslikepokazujesedaumjestokamenanadriliječnikizglavevadilotosovcvijet,poputonoganastolukojijeizvađenprethodnomepacijentu.OvimeBoschizrugujedruštvotogadoba,prokazujućiznanstveneicrkvenevlastikojeproganjajunedužne,prokazujućiihludima,adasusamizapravoizvornakaradnostisustava.Slikapokazujeizopačenostiizokrenutsmisaojerdabisedruštvenopolitičkisustavlegiti-miraopotrebnimusvojoj»normalnosti«,nužnojeproizvoditi»luđake«kojisvojomekscentričnošćupostajuprijetnja»normalnome«sustavu.10 U iscrp-nojstudijiopovijesti ludilakrozrazvojcivilizacijeAndrewScull,u ranijenavedenojstudiji,prikazujeirazličitesprave,instrumenteimetodeliječenja

Slika 1: Brod luđaka, muzejLouvre,Pariz

Slika 2: Vađenje kamena ludila, muzejPrado,Madrid



pacijenatakoji bolujuododređenogporemećaja, od raznihnaprava, poputtrankvilizatorailisjedala,prekolobotomiziranja,šokterapijeielektrošoko-va,dosuvremenihlijekova,odThorazineanadalje.Kadsepromotričitavnizovakvihpostupakatrebasezapitatitkojetulud?Odnosno,jesuliluđi»bo-lesnici«iliposve»normalni«pojedincikojisubilispremnismislitiovakvespraveimetode?11

Takojeludilokaotemailiobjektumjetničkogdjelapočelagospodaritiumjet-nošćuklasicizma,štojenajuvjerljivijepokazaoFoucaultnanačindaludilo,upravokaoumjetničkatema,postupnoprobijaustvaransvijet.Naime,riječjeotomedajeekscentričnost,odnosnoludilosasvimprihvatljivodokseradioslicisvijetapaiumjetnici,najčešćeslikari,kritizirajuporedakputemsli-kanjamotivaludila.Valjaimatinaumudajepostupnirazvojracionalizmaimaterijalizmauopćemfilozofskome,aliiestetičkomesmisludoveodotogadajecivilizacijasvemanjespremnazaapstrakciju,metaforikuialegoriju,asvevišezamimetičkiiodražavačkismisaoumjetnostikojidonosijedanreal-nijisvijet.Upravojezato,uslijedporastaempirijskihznanostiu19.stoljeću,aosobitopsihijatrije ipsihologije,otporumjetnikausmjeru iracionalizma,pesimizma i nihilizma izraženima apstrakcijom– riječju subjektivističkomestetikom,bionajsnažniji.Foucaultjeanaliziraokakosumotiviludilakrozpovijestumjetnostipostupnorazotkrivaliludiloiluđakekojisuseizčistogimaginarijaumjetničkogadjelaukojemsupopredmećeni (svijestpredmet)postvarili (svijest-stvar) i postali realitet koji je postao prijetnja društvu koje, uslijedracionalizmaempirijskihznanosti,težiapsolutnojnormalnosti.Moćslikeuslikarstvutakvajeda»luđak«nijesamoapstrakcijanegopočinjeinekakoizgledati,aupravoFoucaultgovorio»liculudila«,onačinunakojiseonopojavljuje.Počinjepotragazalicemkojeneizgledabilokako,aštojeusvojimstudijamaodegeneracijiikriminalitetunajizravnijeizložioCesareLombrosonanačindakriminalcamožemoprepoznativećpocrtamalica12 ili, kakoćeFoucaultpisati,dazločinacpočinjenalikovatinazločin.Ludilo,kojekroznjegovolicedonosislikarstvo,zaljudskiumpostajesvevišestvarno,odnosnoistinito.»Običan«čovjek,svemanjesposobanilispremanodvojitialegorijuodstvarnosti,ludilopočinjepromatratikaoneštoistinito,realnoitimeopasno.Licesaslikepostajesugrađanin,prolaznikisusjedodkojegsetrebaodmaknutite,štoćeFoucaultipokazati,stvoritičitavrežimnadgleda-njaikažnjavanjapredstavljenpanoptičkimsustavomodkojihjeumobolnicajedan od njih.13

9

Zanavedenutemuusp.WilliamHenry,Stulti-fera Navis: The Modern Ship of Fools, William Miller, London 1807. Riječ je o iznimnomdjeluukojemautorprikazujevrstemodernog»ludila«, poput ludila koje je opresivno sa-momesebi,ludihreligioznihbićaisvećenika,ludihtužiteljaisudaca,ludihpijanacaitd.

10

Postoje druge i dodatne interpretacije djela. Naime, Arias Bonel smatra kako motiv nije ekonomske, nego seksualne naravi jer lotu-sov cvijet u estetskome smislu simboliziraljepotu,odnosnoseksualnužudnjuiprivlač-nostkojasepacijentuodstranjujepa jeriječo svojevrsnoj kastraciji potrebnoj kako bi se onemogućilo nemoralno ponašanje koje seprotivikršćanskomemoralu.Zaobatumače-nja slike usp. Pilar Silva Maroto, Bosch. The

5th Centenary Exhibition, Museo Nacional del Prado, Thames & Hudson, London 2017., str. 356–363.

11

Zadetaljanprikazusp.A.Scull,Ludilo u ci-vilizaciji.

12

Usp. Cesare Lombroso, Genie und Entartung, VerlagvonPhilippReclam,Leipzig1910.

13

Usp. Michel Foucault, The Birth of the Clinic. An Archeology of Medical Perception, preveo Alan Sheridan, Tavistock Publications Limi-ted, London 1973.



»Medicinafunkcionirapremanačelusličnostinanačindajedijagnozanenormalnosti,bolestiililudilasvudaistabezobziranarazdaljinuuprostoru.Liječnikibolesnikpostajunerazdvojanpojmovnipar.«14

UpravozatoFoucaultpokazujekakosučetiriiskustvaodredilazapadnisvijet,aprvo jebiloupravo iskustvo ludila, potombolesti, zatimkriminaliteta teseksualnosti.15

Ludilosenajprijejavilouknjiževnostiitoubiblijskojtradiciji.TakosuprviizraelskikraljŠaultebabilonskikraljNabukodonosoruvrijediliJahvuzbogčegasumoraliotrpjetistrašnukaznu.Kažnjenisuludilom.16 Ludilo nastavlja svoj put preko Homerove Ilijade, Senekinih tragedija i Danteove Božanstvene komedijeunovivijekgdjećeslikarstvo,uprikazu ludila,postupnosustićiknjiževnost.DramaturškaafirmacijatragedijeuShakespeareaunositemulu-dilanabrutalannačin.SamouTitu Andronikumožemouvidjetimješavinuagresivnosti, sakaćenja, ubojstava obavijenih velom sveopćeg bezumlja.17 Pričeibajkepridonoseafirmaciji ludila.TakouBijesnom Orlandu Ariosto prikazujeglavnoglikakojijesišaosumatenasilnosijestrahkojiizlaziizmanične osvetoljubivosti, a uCervantesovuDon Quijoteumožemovidjetisasvimoprečnoludilozabavnogakarakteraukojemuglavnilikhalucinirauvlastitim opsjenama. Molière piše Umišljenog bolesnikasmotivimaliječenjakojiostavljatraganaukupnuknjiževnost,Zolaafirmiraludilosuvremenogadoba, osobito u ciklusu Rougon-Macquartovi te u Čovjeku-zvijeri, a Ibsen u Sablastimadovoditemuludilaibolestidovrhunca.Ludilojeuknjiževnostitakopostalotemeljnametodaporugedruštva.Foucaultpišedalikoviluđakavišenisusporednefigurejer»ufarsamailakrdijamaosobaLuđaka,LudeiBudalepoprimasvevećiznačaj«.18

Književni izrazpratislikarstvo i teksnjimmožemovidjeti lice ludila,po-gledatizornoulice»luđaka«.PrikazaniBoschovimotiviludilarazvilisusekasnijeuslikarstvudoradikalnogaizraza.Mnogesusliketakoiliafirmiraletezudaludilosvevišeuzimamahailipakvršilekritikudruštvakojeproizvodi»luđake«dabi istaknulo svoju»normalnost«.Oddoistabrojnih slikakojeprikazujuludiloovdjejepotrebnonavestisamonekekakobiseuvidjelavaž-nost afirmacije ludila u nekim od najvrjednijih djela likovne umjetnosti. Tako ludilo probija kao tema u Dürerovoj slici Melankolija (1514.), Hogarthovim slikama Život razvratnika (1735.), Ulica džina (1751.) i Metež(1762.),GoyayLucientesovimaLudnica (1800.), Scena iz zatvora (1814.), Pokop srdele (1819.) i Vještičji dan odmora (1823.),19 Géricaultovu djelu Portret luđaka (1824.), Courbetovu Očajnom čovjeku (1845.), van Goghovim slikama Auto-portret – uho u zavoju (1889.) i Hodnik u ludnici (1889.), Munchovu Krik (1893.)ibrojnimdrugimslikamakojesvjedočeoludilukaoobjektuumjet-ničkogdjela.Postavšivišeodslikeludilopostupnopostajepredmetstvarnogasvijeta,kaoosuda,kaoprijetnja.Brod,kakopokazujeFoucault,višeneploviuokolo,odovogadoonogasvijeta,onćebitiprivezanzastvarnisvijet.

»Evogadobroprivezanogusredstvariiljudi.Zaustavljenogizadržanog.Višenijebarka,negobolnica.«20

2. Ludilo kao subjekt umjetničkog djela

LudilojepostalorealnostkakojepokazaoFoucault,auumjetničkomdjeluonosepočinjemanifestiratikaosubjektivnost,kaounutarnjepsihološkosta-njeiproblempsihe.Valjanajprijeimatinaumudaseobjektivističkaestetika–onoštosesviđapremaobjektivnimpravilimaikanonima–događakaooče-kivanapravilnost,kaomimezisiliodrazsvijeta,zbogčegakaoestetičarimo-



žemoimatimjerukojommjerimonekoumjetničkodjelo.No,subjektivističkaestetika–onoštojestvarunutarnjihstanjaidoživljaja–svijetizražavaap-strakcijama21jerjeriječoekspresivnostinutarnjihpsihološkihstanjapatnje,melankolije,straha,apsurdailiočajanjakojisenemoguobjektiviziratiupra-vilnostjersvatko,kakopišeutemeljiteljfilozofijeegzistencijeKierkegaard,očajavanasvojnutarnjiautentičannačin.Iakosunampatnjeiočajanjeslični,njihovjeizrazrazličit.Takojeupravosubjektivističkaestetikaključzarazumijevanje»aporijapsihe« jer sunutarnjapsihološka stanjanepoopćiva i uobjektivitet nepretvoriva pa njih objektivistička estetika nemože ocijeniti.Onasumanjemogućakaoimpresija(impresionizam),odnosnodojampremasvijetukojijeizvanjskiivećdan,avišekao»istisnuće«(ekspresija)premavanunutarnjihduševnihstanjakojanemorajuimativezesizvanjskimsvije-tom,negosnjegovimsubjektivnimdoživljavanjem.Stogajeludilovezanozafilozofiju»apsolutnogaja«,prijesvegazafilozofijukojojtakvo»apsolutnoja«nijesamopredmetuma(kaouidealizmukoji»ja«i»drugog«samoumnoprojicira)negojepredmetcjelokupnaživotaprožetogumnimitjelesnimma-nifestacijama.Takavjeputsubjektivističkeestetikenajizraženijiufilozofijiegzistencijeukojoj»ja«nemapredočimaprojiciraniidealitetsvijeta,negosvoje»ja«doživljavauronjenimusvakodnevnuživotnupatnju,strah,anksioznostiočajanje,asamapsurdživotaočitujeseutomedaseodsvojeg»ja«nikadnemožemoodvojiti,kako je topokazaoKierkegaard,štodovodidosamogživotarazumljenogkaoočajanjekojenijeništaobjektivno.Pokazujućikako je sumnja »očajanjemisli, a očajanje sumnja ličnosti«22 Kierkegaard odlučnopiše:

»Očajanjejemnogodubljiipotpunijiizrazodsumnjeinjegovokretanjejedalekošireodkreta-njasumnje.Očajanjejeupravoreprezentativnozacjelokupnuosobnost,sumnja–samozami-sao.Tobožnjaobjektivnost,nakojujesumnjatakoponosna,upravojeizraznjenenesavršenosti.Sumnjasezatonalaziupodručjurazlikovanja(udiferenciji),očajanje–uapsolutu.«23

Upravoseovdje,uovomemomentu,zrcali»ludilo«kaosubjektumjetničkogdjelajer,kakopišeKierkegaard,»svakiestetičkipoglednasvijetjesteoča-janje«.24Estetika jeovdjesubjektivistička jerestetičkaozbiljnostzahtijevadapostanemneštoodređeno,»darazvijemklicuonogaštosenalaziumeni

14

G.Sunajko,»Opasnostodnormalnih«,str.461.

15

Usp. Michel Foucault, Vladanje sobom i drugima: predavanja na Collège de France (1982–1983),preveoZlatkoWurzberg, Anti-barbarus, Zagreb 2010., str. 13.

16

Za opširan opis usp. A. Scull, Ludilo u civili-zaciji, str. 23.

17

Usp. William Shakespeare, Tit Andronik, pre-veo Tomislav Ladan, Matica hrvatska, Zagreb 1977.

18

Michel Foucault, Historie de la folie à l’âge classique, Gallimard, Paris 1970., str. 24.

19

UzvanGogha,Goyajenajvišepridoniotemiludila. Usp. Janice Anderson, Goya: život i

djelo,prevelaKristinaMaričić,Mozaikknji-ga, Zagreb 1996.

20

M. Foucault, Historie de la folie à l’âge classi-que, str. 202.

21

Razlog je to zbog kojeg će Schopenhau-er, Kierkegaard i Nietzsche upravo muzikuodrediti najapstraktnijom umjetnošću jer sui samo djelo i sam medij najapstraktniji: ne možeunaprijedposredovatiznačenje.

22

Søren Kierkegaard, Ili-ili, preveo Milan Ta-baković,VeselinMasleša,Sarajevo1990.,str.625.

23

Ibid.

24

Ibid., str. 638.



samom«.25 Tako je estetičkiživot,a to jezaKierkegaardaumjetnost,stvarapsolutnogtrenutkaiekscentričnosti.

»Raspoloženjeonogakojiživiestetičkiuvijekjeekscentrično,jerimasredišteuperiferiji.Lič-nostimasredišteusamojsebi,ionajkojinijeovladaosamimsobomekscentričanje.«26

Umjetnost takonemautega trajanja,većna temeljuunutarnjeg izražavanjakreiradjeloutrenutku–djelokojezatonemožeponoviti,poputKierkegaardove interpretacijeDonJuanakojiuživauzavođenjukao trenutku,adasamobjektžudnje(konkretnuženu)neželi.Upućenostumjetnika,kojiživiestetičkimživotom,nasamogasebeupravojeradikalnopounutrenjesvijetakakvo,međutim,pojedincadovodidoapsolut-nogiapstraktnogindividuumajersestapasasvijetomuvlastitome»ja«.

»Birajući,naime,samogsebe,jaseizdvajamizsvojihodnosasačitavimsvijetom,dokuovomizdvajanjunezavršimuapstraktnojistovjetnosti.«27

Izabravšisekaopojedinacpremasvojojslobodi,nastavljaKierkegaard,onjeupravotimeaktivan,ali»taaktivnostnijeniukakvomodnosupremabilokojojsredini.Jerindividuajeovuposebnonegiralaipostojijedinozasamusebe«.28Dakle,upućenostnasamogasebe,odnosnoneodvojivostodvlastitajastva,kakopokazujeKierkegaardusvimsvojimdjelima,osudajeestetič-kogživotanaočajanje–umjetnikželisebeusvomeapsolutujerjenjegovoumjetničkodjeloizjednačenjevlastita»ja«sasvijetom.Međutim,zarazlikuod idealizma, tajsvijet je»tu« i iznjegasenemožepobjećiusferu ideje,negosesnjimetrebasuočiti,odnosnotovišenijebijeg,negoizmještanje(ekscentričnost)izsvijetakojijezadanjernemadrugogasvijetaodovogazemaljskoga.Iztogaseuvidajasnijeuočavapermanentnosuočavanjesvlastitim»ja«izčeganastajubrojnipsihosocijalniproblemiirazličitamentalnaoboljenjačestokanaliziraniupravokrozumjetnost.Unastavkućemovidjetidajevećinamentalnooboljelihumjetnika,bezobziraradiliseoorganskim(npr.Nietzsche)iliendogenim(npr.Dostojevski)psihozama,bolovalaupravoodnaglašenog»jakompleksa«,kakosutoprikazivalipsihijatri.Ovakavhipersenzibilanodnospremasebiisvijetukojisestapajuuapsolut-nomesmislusvjedočiojementalnimoboljenjimamnogihumjetnika,očemusunapisanerazličitestudije,amićemoiskoristitinekeodnjihkakobipri-kazalisubjektivističkustranuludilauumjetnosti.Umjetnikjeovdjeokrenutsamomesebi i izsvojihnutarnjihpsihološkihstanjaslikasvijetna temeljuvlastite ekspresije koja često i uglavnom vrši odmak od svijeta i društva(Nietzschejebježaoodčovjekakao»stadneživotinje«),avrhunactakvogaodmaka–ekscentričnosti–događaseurazdoblju fin de sièclea kada unu-tarnjastanjapatnje,boli,anksioznostiiočaja,zadobivajusvojefilozofskoiumjetničkopravojersesamafilozofija,odnosnoestetika,umjestovanjskojobjektivnoj,okrećeunutarnjojsubjektivnojistinisvijeta.Supektopokazujenanačindajeu19.stoljećudošlo»dorazvodaizmeđuumjetnikaidruštva,umjetnostiivladajućeideologije«.29Razvodsedogađa,nastavljaSupek,zatoštojegrađanskodruštvoizvelopredsudBaudelaireovoCvijeće zla, Courbe-tovu Kupačicu, Manetovu Olimpiju, Flaubertovu Madame Bovary,zbogčegajeumjetnikbježaoiztogdruštvauosamukaoCézanne,uludilokaoRilkeili vanGogh, na daleke otoke kaoGauguin ili je iščezaokaoRimbaud iliLautréamont.»Razvodsdruštvom«ogledaoseiustiluumjetničkogizraza.Budućida jeumjetnikodbaciozajedničkudruštvenuideologiju»sadržaj jeprebačenusubjektivnostumjetnikaipredmetjeizgubioobilježjakolektivnogiskustva,kojeimausvagdanjemživotuirealizmu«.30Supekpokazuje kako



su na tajnačinton,boja,linija,plohaivolumenpostalisamostalnipredmetibeznužnevezespredočavanjempredmeta.

»Slikanijevišeimalabitnuulogudapredočujeneštoštopostojikaopredmetvanjskogiskustva,apogotovuneonogaiskustvakojepočivanaconsensus gentiumu, na pravilima prethodno clare et distincteprihvaćenimaodsvihljudi.«31

Umjetnost je, dakle,krenulaput apstraktnog te ekspresionističkogodmakaodrealnostisvijeta,okrećućisejedinomeizvorutakvemogućnosti–subjek-tivizmukojije,međutim,pogodovaorazvojunutarnjihpsihološkihraspolo-ženja.32

Valjaimatinaumudasenutarnjapsihološkastanjauumjetnikamoguraz-dvojiti na način utjecaja društva ili odsustva takvogutjecaja.Ne radi se opsihičkimporemećajimauumjetnikakojibilježe izvjesnu taštinu,egoizamilinadmenostjerjetoodrazdruštvakojegajetakvimučinilo.Uovomejesmislu Carl Jung pisao da nije Goethe stvorio Fausta, nego ovaj njega. Od-nosno,društvokoje jehvaliloovo remekdjelonačinilo jeGoethea.Ovdjese, naprotiv, radi o duševnim oboljenjima velikih svjetskih umjetnika koji suodnjihbolovalisilibezutjecajaokoline,anerijetkoseradiotomedasuizjednačenisubjektiobjektpajementalnooboljeliumjetnikujednoistvaraodjelastemomludila(primjericeBosch,GoyailivanGogh).Doistaduginizvelikih umjetnika, prema uvidima psihijatara, spada u kategoriju duševnih bolesnika: Michelangelo, Leonardo da Vinci, Beethoven, Paganini, Cellini, Bosch,ElGreco,LaTour,GoyayLucientes,Schumann,Berlioz,Liszt,vanGogh,Baudelaire,Puškin,Andersen,Gogolj,Gončarov,Ljermontov,Turge-njev,Goncourt,Munch,Gauguin,Zola,Rimbaud,Dalí,Picasso,Wolf,He-mingway,Poe,Kafkaidr.,aovdjećemoprikazatislučajevenekihumjetnikaukategorijamasamonekihporemećaja.33

U skupini organskih psihoza najprije je potrebno navesti primjer luetičkihoboljenja središnjeg živčanog sustava. Prva takva je progresivna paraliza.Neimarevićpokazujekakosuodređeniumjetnici ipisci,poputNietzschea,Maupassanta, Wolfa i Smetane, stvarali pod povoljnim utjecajem bolesti (pre-paralitičkahiperprodukcija),dokjedrugimabolestometalarad.Baudelairejestvaraoneovisnooluetičkojbolesti,avanGoghiDostojevskiuzpomoćepileptičkog proviđenja. Progresivna paraliza nastaje infekcijom sifilisom(lues),azahvaćasredišnjiživčanisustav,odnosnomozakikralježničkumož-dinu.Očitujesepromjenomličnosti,depresivnimstanjimaualternacijiseu-forijom,slabljenjempamćenjairasuđivanjateuzsmanjenurazlikuizmeđustvarnosti i mašte.

25

Ibid.

26

Ibid., str. 643.

27

Ibid., str. 653.

28

Ibid.

29

Rudi Supek, Umjetnost i psihologija, Matica hrvatska, Zagreb 1958., str. 14.

30

Ibid., str. 15.

31

Ibid., str. 16.

32

Supekupozoravadajejednakopogrešnoza-snivatiirazumijevatiumjetnostsamouobjek-tivnom ili samo u subjektivnome smislu.

33

OslanjamosenadioistraživanjaistudijuDra-žena Neimarevića, Umjetnici tamnog sjaja, Euroknjiga, Zagreb 2005. Autor dijeli studiju na tridijela.Uprvomesuorganskepsihozeiumjetničkostvaranje,udrugomeendogenepsihoze i umjetničko stvaranje, a u trećemalkoholizamiumjetničkostvaranje.



»Progresivnaparalizarazarasveduševnefunkcijedodemencijeionemogućujesvakoduhovnostvaranje,zarazlikuodshizofrenije,ukojojsemožeumjetničkistvarati.«34

Jedan od najvažnijih i najlucidnijih modernih filozofa i pisaca, FriedrichNietzsche, zarazio se luesom u 21. godini, nakon čega je antiluetički lije-čen.Nakonosamgodinadobivalues cerebri,aeuforičkostanjenastajena-konnekolikogodinaitrajeod1880.do1883.godine.UtomrazdobljupišeOsvit, Radosnu znanost te prva tri dijela Zaratustre, a u remisiji bolesti (1884. –1887.)pišečetvrtidio.S onu stranu dobra i zla piše 1886., a 1887. Genealo-giju morala,nakončegapočinjedruginapadbolestikojimupogoršavastanjekada 1888. godine piše svoje posljednje djelo, svojevrsnu autobiografiju Ecce homo. U istoj godini piše i Slučaj Wagner, Dionizijeve ditirambe, Sumrak idola, Antikrista i Nietzsche contra Wagnertebrojnebilješkeinacrteštoćekasnije biti objavljeno pod naslovom Volja za moć.35 U toj, najplodnijoj godi-ninjegovastvaranjaimapatološkeidejeveličine,pismapotpisujesDioniziliRaspeti (der Gekreuzigte),naulicigrlikonja,avećsljedećegodinenastupaapoplektičkiinzultidementnostanjekojetrajedosmrti.Otoj1888.godininjegova radaFoucault će gotovo epohalno zapisati ulomakkoji nas trajnonadahnjujeiobvezuje:

»Nietzscheovoludilo,odnosnoraspadnjegovemisli jeonoštojeomogućilonjezinprobojumodernisvijet.Onoštojuječinilonemogućomnamaječiniprisutnom,onoštojujeotimaloodNietzschea,namajenudi.Toneznači,dajeludilojedinijezikzajedničkiumjetničkomdjeluimodernomsvijetu(opasnostiodpatetikekletvi,obrnutaisimetričnaopasnostpsihoanaliza),negosamotodaprekoludilanekodjelokojesenaizgledutapausvijet,odajeunjemusvojbesmisao(…).Prekoludilakojegaprekida,umjetničkodjelootvaraprazninu,vrijemešutnje,pitanje bezodgovora, ono stvara nepomirljivi rascjepu kojem je svijet prinuđennavlastitopreispitivanje.Onoštojeunekomumjetničkomdjelunužnooskvrniteljskotusepreokreće,iuvremenutogdjelapreplavljenogludilom,svijetdoživljavasvojukrivnju.Odsadaposredstvomludilasvijetpostajekriv(poprviputuzapadnomsvijetu)uodnosunadjelo;onodižeoptužbuprotivnjega,prisiljavaganapokoravanjenjegovujeziku,obvezujeganazadaćuprepoznava-nja,popravljanja,nazadaćupovratkarazumaiztogbezumljaitomubezumlju(…).Tamogdjejedjelo,nemaludila,noipakludilojesuvremenikdjelajeroznačujetrenutaknjegoveistine.Trenutakkadaserađaju idovršavajuzajednodjelo i ludilo jestpočetakvremenaukojemjesvijetodtogdjelaoptuženiodgovoranzaonoštoonjest.«36

Sličnosedogađalo idrugimumjetnicimaukojih je razvojmentalnihobo-ljenja uzrokovao pojačanu energiju i sposobnost umjetničkog izražavanja.FrancuskiknjiževnikGuydeMaupassantbiojesklonmelankoličnomepo-našanjuifobijama,aluesomsezarazio1873.godinezbogčegajepatioodnesanice,glavoboljeiboliuočima.NakonšestgodinapišenoveluNa vodi ukojojnavrloodmjerenilucidannačinopisujesvojementalnostanjemore,snoviđenjaiostalihstrahova,auslijeduznapredovalebolesti–progresivneparalize–pišeJedan život te novele. U jednoj od njih On iz1883.godineopisujestanjeiznimnogastrahaihalucinacijaukojimasebojisamogasebe,predmetaukućiipokućstva»kojesepokreće«.Samodvijegodinekasnijevećjeteškobolestante,kaoiNietzsche,ulaziufazuhiperprodukcije.ULe Horlastilmujesvemračnijispojačanimhalucinacijama,aliidaljeformalnokorektaniodmjeren,odnosnoprogresivnaparalizaihalucinacijeneometajunjegov stvaralački rad. Za uznapredovale bolesti napisao je svoja najboljadjela,oko300novela,šestromanaitriputopisa.Pokušajsuicidailiječenjeubolnicizboghalucinacija,idejeveličineiproganjanjadovodegadosmrtiu43.godiniživota.37

Francuski simbolistCharlesBaudelaire, jedan od najvažnijih, najutjecajni-jihi»najmračnijih«pisacabolovaojeodnizamentalnihoboljenjainjihovihmanifestacija.Zapadaojeuteškamelankoličnastanjasasuicidalnimnamje-



rama.Pokazivaojeseksualnesklonostisadizmu,fetišizmuivoajerizmu,uži-vaohašišiopijumuvelikimkoličinama.Potkrajživotazaraziosesifilisomiobolio od luesa cerebri,abolestjenapredovalabrzododesnostranekljenutii oduzetosti govora, kada nastupa smrt od cerebralne apopleksije 1867., unjegovoj46.godini.Odprogresivneparalizeumrlisuimnogidrugiumjetni-ci,poputtalijanskogskladateljaGaetanaDonizettija,austrijskogskladateljaHuga Wolfa, austrijskog pjesnika Nikolausa Lenaua i hrvatskog kipara Bra-nislavaDeškovića.38

Od epilepsije (»svete bolesti«) bolovali su takođermnogi veliki umjetnici.Riječjeobolestimozgakojaimasvojerazličiteoblikeirazlikujeseodsamogepileptičkognapadaja.Jedanodnajvećihslikara,neoimpresionistVincentvanGogh bolovao je od epilepsije, iako su neki, poput Jaspersa39 i drugih psihija-tara,smatralidabolujeodshizofrenije.Njegovareligioznostisklonostpremasiromasimačestosesusrećeuepileptičara.Ritamnapadajaniještetionjegovuslikarskomradukojinijebilježionikakvudisproporcionalnostilinarušenostjerseuepileptičaraočitujesklad,dinamikaitočnost.Upravoslikanjeukojemseočitujukoncentričnikrugovioznakajeaurekaopredznakaepilepsije,akojapridonositakvomeskladujerjekompozicijanjegovihslikaupotpunojkruž-nojsimetriji.Epileptičariživeusvijetukojijepokretaniživte,estetičkigle-dano,»ostajukodteme,formeisadržaja,beznastojanjadajedeformiraju«.40 Prisutanjeosjećajprostora,osobitodubine.Primjerice,navodiNeimarević,motivkućejekodepileptičaraograničenuprostoru,dokkodshizofreničaranije.Zbognaglihepileptičkihnapadajakojisutrajalioddvatjednadomjesecdanapokušaoseotrovatibojomkojomjeslikao,aujednomtakvomeodrezaosi jeuho.Postupakhospitalizacije trajao jedvijegodine (1888–1890)kadaje, nakon nekoliko pokušaja samoubojstva, umro od posljedica ranjavanja. Upravojeutomrazdobljunaslikaovećinusvojihnajvažnijihslika:triAuto-portreta, Suncokreti, Noćni kafe, Terasa kafeterije noću, Spavača soba, Sijač, Arležanka, Zvjezdana noć, Hodnik u ludnici, Cesta s čempresima.41 Pojaš-njenjemoždainajpoznatijegekscesaupovijestiumjetnostiopisaojePražićusvojojstudijikojazornoprikazujenjegovostanje.Naime,vanGoghjedioodrezanogauhaodniokurtizani,atajjerazlogpojašnjennjegovimprisustvo-vanjemborbisbikovimauArlesugdjejeobičajdamatador,nakonubojstvabika,ritualnoreženjegovouhoidobacujeganekojljepoticiupublici.»VincentovajepsihozabilauzačetkukadjenakonsvađesGauguinombaciočašupelinkovcapremanjegovojglavi.Ovajseizmakneiode,aVincentgaslijedisotvorenombritvom(…).Vincentsestrgavraćausvojusobuu‘žutojkući’usumornomraspoloženjuirežesidonjidiolijevoguha.Zbogvelikeprokrvljenostiušiju,ranajakokrvari.OdrezanikomadumotaiodneseRacheliususjedstvo,ujavnukuću,aonase,ugledavšiga,onesvijesti.Ovateatralnascenase zgušnjavau istovremeni slijedpokušajaubojstva, samoubojstva i neutoljivegladi zavječnoistim–zaženskimbićem«.42

34

Ibid., str. 23.

35

Usp. ibid., str. 25.

36

M. Foucault, Historie de la folie à l’âge cla-ssique, str. 556–557.

37

Usp.D.Neimarević,Umjetnici tamnog sjaja, str. 32.

38

Usp. ibid., str. 33–54.

39

Usp. Karl Jaspers, Strindberg und Van Gogh, Piper Verlag, München 1949.

40

Ibid., str. 66.

41


42

Branko Pražić, Slučaj van Gogh, August Cesarec, Zagreb 1992., str. 95. Neki autori, poputMartina Baileyja, tvrde da je to ipakučiniozbogzarukasvogabrata.



Ruski klasik i jedanodnajvećihknjiževnikaFjodorMihajlovičDostojevskitakođerjebolovaoodepilepsije.Biojepatološkaličnostsdispozicijomzapsihozusnaglašenim»jakompleksom«tesklonostidisocijaciji.Prviepilep-tičkinapadimaojeu18.godini.UpripovijetciDvojnik uočavajusenavede-niodnosidisocijacijeinaglašenoga»ja«predočenihuprojekcijifikcionalnodrugogakaostrahaodvlastitoga»ja«.Znanacineznanacseuromanuuko-načnicisusreću,svjedočećiopomirenjuvlastitoga»ja«sdrugim.Nakonštoje napisao Dvojnika,liječnikajeposjećivaosvakodnevnozboghalucinacijai podvojenosti.43 Njegova djela, osobito Zločin i kazna, Braća Karamazovi, Idiot i Zapisi iz mrtvog doma,odišuprikazommračnestraneljudskepsihe,prodirućidubokoupodsvijestsvojih,čestopsihopatskihlikova.U drugu skupinu spadaju umjetnici koji su bolovali od endogenih psihoza,od kojih su najzastupljenije shizofrenija, paranoja i depresija. Shizofrenija(»cijepanjeduše«)označavadezorganizacijuosobnostitemeljenunaporeme-ćajumisli,poremećajuafektivnosti,ambivalentnošćuteautizmu.Zbognjesebolesnikpovlačiusebe,čestousvijetmašteukojemprevladavajusumanu-te ideje i halucinacije.44 Pjesnik talijanske renesanse Torquato Tasso svoja je najvrjednijadjelanapisaobolujućiodparanoidneshizofrenije,nakončegasebolestsmirivala,alisnjomistvaralačkasnaga.PjesniknjemačkogromantizmaFriedrichHölderinprijepsihotičnihnapadastvaraojedjeladubokommisao-nošćuiizražajnomljepotom,nonakonmanifestnepsihozeihospitalizacijeuduševnubolnicuupjesništvumuseočitujuizraziteshizofrenesmetnje.Njegovjepjesničkiradotežaninarušenuslijedshizofrenogtokamislikojijedoveodorastrojenosti,gubitkaosjećajaiukusa.45 Norveški slikar Edvard Munch bolo-vaojeodparanojeiidejeproganjanjazbogčegajeliječenusanatorijuubliziniKopenhagena,nakončegamuradovipokazujudrukčijistilprepunanksioznihimorbidnihmotiva,anakonozdravljenjaponovnodolazidopromjenestila.Jedanjeodnajizraženijihslučajevaoveskupineoboljenjaonajnjemačkogaskladatelja Roberta Schumanna, koji je bolovao od paranoje, ideje proganja-nja te slušnih halucinacija. Javljaju se strah od trovanja i metala, a pokušao je izvršiti suicid skokomuRajnu (supruzi je izjavio»kakoganiRajnaneželi«).Hospitaliziranje1855.,nakončeganastupajunjušneiokusnehaluci-nacije,anakontogaitežioblikmelankolije,odbijahranuiteškogovorite,naposljetku,neprepoznajenisvojenajbližeteubrzoumire.Zarazvojabolestinapisao je svoje najbolje skladbe. Drugu simfoniju, koja je najuspjelija, napi-saojeupočetcimabolesti,Manfred donosi jedno od najslavnijih djela, da bi Treća simfonijabilasvojevrsni»preludijzaludilo,demon,kojigajetrebaoskoropovućiunoć«.46 Nakon toga, pred samu smrt, napisao je još Koncert za violoncello,prizoreizGoetheovaFausta te je preradio Četvrtu simfoniju i napisao dvije violinske sonate.47

Odparanoje,kojaodražavasumanutostspotpunimodržanjemjasnoćeimo-gućnostirada,bolovaojeJeanJacquesRousseau.Biojehipersenzibilan,taštiegocentričan.Bježaojeodcivilizacijeipariškogavisokogdruštvauosamugdjejepisao.Posljednjajedjelanapisaouslijedosjećajaproganjanja,štojebilodjelomiopravdanojerjeposljedicomnalogazauhićenjempobjegaouEnglesku.Oddepresije,kojaodražavaporemećajraspoloženjausmjerutugeibesperspektivnosti,bolovalisubrojnipisciiumjetnici.Prvakfilozofijepesi-mizmaArthurSchopenhauerodsvoje43.godinebolovaojeoddepresije,aunjegovuseponašanjuodražavastrukturapsihozesnaglašenommelankolijom,dok»očajniku«Kierkegaardu»melankolijamašekaonajbližaljubavnica«.48 LirskipjesnikGiacomoLeopardibolujeodrastrojenostiživacateuslijed pe-simističkihmislibježiodkućeirazmišljaosuicidu.Izrazitjeslučajruskog



majstoraPjotraIljičaČajkovskogkojistvaraunutarunutarnjihduševnihsu-koba te uslijed depresije pokušava samoubojstvo utapanjem u rijeci Moskvi. Izrazitihmelankoličnihprimisli,skladasvojanajboljadjela.Pikova damaiz1890.odišeduševnimnaporimaitegobamajunakaosuđenihnaneminovnupropast.Nakondjelazapadauteškudepresivnukrizu,a1893.skladasvojeremek-djelo Šestu simfoniju u h-molukojusuprozvaliPatetičnom simfoni-jom.Petrogradskapublikabilajezaprepaštenadubinommelankolijekojanadramaturškinačinpokazujeuzaludnuživotnuborbuutraganjuzasrećom.49

Mnogo je jošprimjeraumjetničkoga stvaranja izazvanogaduševnimobolje-njima,primjericeonihuzrokovanihalkoholnimdeluzijama(Caravaggio,Hoff-mann, Verlaine, Poe, Modligiani, Cézanne, ToulouseLautrec, Utrillio, Mu-sorgskiidr.)kojeNeimarevićističeusvojojstudiji,noumjestotogaokrenutćemoseuviduuslučajevemanjepoznatihumjetnikakojinajčešćestvarajuuhospicijimaizvandostupnostipublike.Jednajetakvastudijapokazalazanimljiveuvide.Naime1945.godinesusefrancuskiavangardnislikaripokretačsmjera Lʼart brutJeanDubuffet,nakladnikJeanPauhlaninajvažnijiarhitekttogadobaLeCorbusieruputiliuŠvicarskutražećisanatorijesduševnimbolesnicimakakobipromotrilivažnostnjihovihumjetničkihdjela,osobitozavrijed-nostiapstraktneiavangardneumjetnosttenadrealizma.Ipakutomenisubiliprvi.KočaPopovićje,zasvojeranenadrealističkefaze1920ihgodina,kojajebilapodutjecajemsvepopularnijepsihoanalize,uParizuposjećivaoduševnubolnicu Sainte-AnneupravoizistihrazlogatejeuvideobjaviopodnaslovomZapisi iz ludnice,primjećujućidaje»ja«posljednjautvrdauobraniodsvijeta.50 No vratimo se studiji. Dubuffet je skupljao kolekciju takvih umjetnina koje su izradiliduševnibolesnici.RazgovaraojespsihijatromWalteromMorgenthale-rom u bolnici Waldau koji mu je predstavio djela koja je i sam sakupljao. Bio je fasciniranradomseksualnogprijestupnikaAdolfaWölflijakoji jestvorio25000stranicacrteža,slika ikompozicijakojesuzaDubuffetabile remekdjelo.UpravonjegovadjelapokazaojeuParizuAndreuBretonu,utemeljiteljunadrealizmakojiihjesvrstaomeđučetirinajvećezbirke20.stoljeća.51

43

Usp.D.Neimarević,Umjetnici tamnog sjaja, str. 70.

44

Usp. G. C. Davison, J. M. Neale, Psihologija abnormalnog doživljavanja i ponašanja, str. 452.

45

Usp.D.Neimarević,Umjetnici tamnog sjaja, str. 94–95.

46

Ibid., str. 98.

47

Odshizofrenijesubolovaliinekiodpozna-tih hrvatskih umjetnica i umjetnika. Vladimir Vidrić bolovao je najprije od depresije, po-tomhalucinacijadorazvijeneshizofrenije,aumro je s 34 godine. Pjesme su mu prepune mračnih prizora. Ulderiko Donadini, podutjecajem Maupassanta i Poea, piše Lude priče, Sablasti, Vijavice i Gogoljevu smrt koje otkrivaju tamnu stranu duše. Umro je s 29.godina.SlavaRaškajstvarasvojanajzna-čajnijadjelausporedosrazvojembolesti,no

autizam(kasnijetvrdedepresija)postupnojojonemogućujerad.Ubolestijenačinilajedanakvarel i osam medaljona koji su puni anksi-oznosti.MarijaNovakovićpočelajeslikatiubolesti.Njezinastanjahalucinacijaproizvelasushizofrenstilkojijojjeomogućionajkvali-tetnije uratke. Umrla je s 29 godina. Za ostale primjere usp. ibid. 99–190.

48

S. Kierkegaard, Ili-ili, str. 23.

49


50

Tekst je objavljen u beogradskom časopisuSvedočanstva br. 6 (21. 1. 1925.) s naslovom temata Zapisi iz pomraćenog doma: stvaranje ludila,aludirajućinanaslovZapisi iz mrtvog doma Fjodora Dostojevskog.

51

Usp. Walter Morgenthaler, Madness and Art: The Life and Works of Adolf Wölfli,Universityof Nebraska Press, Lincoln 1992.



Nadalje,upoznaojedjelaHeinrichaAntonaMüllerakojijebolovaoodne-koliko vrsta depresije, a koji je slikao inspiriran djelima Kleeja i Chagalla. UbrzojeDubuffetuParizu1947.godineizradiomanifestukojeminauguriravažnostiracionalneumjetnosti,agodinudanakasnijeBretoniMichelTapiéutemeljuju Compagnie de l’Art Brutukojeuključujudjelaautsajderaimen-talnih bolesnika. Dakako, to se mnogima nije svidjelo i samo su dvaput u Parizuupriličeneizložbeposvećeneslikarstvumentalnooboljelihito1949.godine u Galerie René Drouin i 1967. godine u Musée des Arts Décoratifs.52 Nobiojetopočetakpokretakojijeizčitavasvijetaokupljaoradoveduševnooboljelih i hospitaliziranih umjetnika kao one koji nose neposrednu vizijusvijetanaoriginalannačin.Lʼart brutkojujeutemeljioDubuffetznačilajezanjegasviješćuneposredo-vanuumjetnostkoja»izlaziizravnoizpsihe«,dokkonvencionalnaumjetnostuglavnomizsvijestiirazumaitakvatežizaasimilacijomukulturitestogaokosebeimamnogoprofesionalnihslikarakojićepodržavatitakvukulturu.Schopenhauerćeotomepisatiurazlicitalentaigenija.Dokjetalentboljioddrugih i timemjerljiv,onajkojiprofesionalnopodržavakulturusvogavre-mena,genij (kojegčestouspoređujus luđakom) jenemjerljiv jerpostojećiestetički i kulturni kanoni nemoguprepoznati niti ocijeniti njegovodjelo,stogajeonnepogodanzapodržavanjekulturesvogavremena.53 Zato je 2013. uParizu,unekadašnjojkućiVictoraHugoapretvoreneumuzej,podnazivomLa Folie en Têteodržanaizložbačetirijukolekcijaumjetničkihdjelakojesuproizvelimentalnooboljeli,međukojimajebilaiDubuffetovakolekcija.Dajetemasvezanimljivijasvjedočiirecentnišpanjolskidokumentarnifilmkoji govori o ludilu i umjetnosti.54Unjemu,izmeđuostaloga,nekipacijentiiznose svojaumjetničkaviđenja i važnostumjetnostikao terapije.DoloresOdenaiznosikakovišenepatiotkadsebaviumjetnošću,aFernandoAquinotvrdikako»jedinonapozornicimožešbitilud,adaneupiruprstomutebe«.AliciaAndréssjajnozaključujekakodruštvošaljeluđakeuludnicukakobise vratili tom istom društvu koje ih je tamo poslalo. Terapiju kistom, umjesto elektrošokovima i lobotomijomprimijenila je čuvena brazilska psihijatricaNisedaSilveira,koja jepsihijatriju izučavalakodCarlaJunga.Pojašnjavakakojeizrađivanjerukamaključanfaktoruliječenjumentalnooboljelihjerkrozizrađivanjeumjetničkihdjelaonividesvojstvaranproizvodkojiunjiho-vojsvijestiproizvodirealnost.Svojjepristuptemeljilanačinjenicidasuse,povijesnogledano,odmentalnihoboljenjalakšeizliječiliseljacikojisuradiliupolju,odplemstvakojenijebilonaviknutonafizičkiradpaimjementalnooboljenjeiliporemećajprešloukroničnubolest.

Zaključak

Nietzschejepisaokakoje,kidajućistegeobičajaisujevjerja,ludiloonoštoutire put novoj misli.55Krozprizmuobjektivističkeisubjektivističkeestetikeprikazalismoludilokaoobjektisubjektumjetničkogdjela.Kakogodokre-nulipriču,zrcalise»ludilo«uapsolutnomesmisluumjetnostikojajeodnjeganeodvojiva.Ludilo,kojedominirasvijetomumjetnosti,kakosmoipokazali,prikazujesvijetonakvimkakavjest,nosamoakosmospremniuobziruzetitodasvijetnijemogućuvlastituobjektivitetujeronoštočinisvijetupravojenašdoživljaj,atonasnužnoupućujenaputestetičkogamišljenja.Čovjekovasvakodnevicanijeispunjenaidealiziranimiuljepšanimobjektivnimprojek-cijama do kojih često nemožemo ni dospjeti, bez obzira na ideal ljepote,odnosnoskladakojisefavorizira.Naprotiv,okrenutajesubjektivnimdoživ-



ljajimakojisu,kakotopokazujufilozofiegzistencije,prožetistanjimastraha,anksioznosti,patnje,boliiočajanjakojičineonoštočovjekneminovnojest.Umjetnostjeta,kojamimoznanosti,statističkihpokazatelja,povijestiiobi-čaja,posredujetakvanutarnjastanjavanjskomesvijetu–onajesponaizmeđusubjektaiobjekta.Čestoćestogaupravotakvapsihološkastanjaslikatisvijetumjestouobjektivnimformamakojemožemoocijeniti,usubjektivnimap-strakcijamakojesuautentičnekaoštojeistanjesvakogpojedinačnogčovjekailiumjetnika.Patnje,boliiočajanjasunamslična,alijenjihovizrazrazličitizato jeumjetnost tonužnoiskrivljenjenadočekivanimprikazimaistih ilisličnihpatnji.Tekkrozumjetničkodjelo,kojejesvijetuapstraktno,možemopredočitikonkretneljudskeslabostijersvatkoočajavanasvojnačinkojisenedaobjektivnopoopćitipastoganiformalniestetičkisudoviotakvomedjelune mogu biti doneseni.Stoga»ludilo«,biloonomedicinskiilisamodruštvenoprepoznatoilikvali-ficirano,svjedočioonomekojiživiestetički,odnosnoonome,kakojepisaoKierkegaard,kojemuje»centarnaperiferiji«.Bitiekscentrikznačiizmaknu-tiseizsvijetadabigamogaovidjeti,izrazitiilipostaviti.Tonužnopomaknu-će,izmještenjeumjetnikujesvojstvenojernjegovodjelojestutomesvijetu–onojestsvijetsam–nodabigaonmogaovidjetimoraseizmaknuti,atoekscentrično izmaknuće često se određuje ludilom.Konačno, gdje opstojisvijet,akonenaslici!Kaopozivnatakvoizmaknuće,na»ludilo«,završavamofinalnimulomkomCervantesova Don Quijoteakadaglavnijunak,vitezodManche,usredsvojihhalucinacija želi konačno umrijeti odmelankolije, a njegovmuvjerni pažSancho mudro odgovara:

»Oprostimiprijatelju,štosamtebenaveonapriliku,dasečinišludimkaoija,ištosamtebezaveoubludnju,ukojusambiozapaoja,dajebiloidaimanasvijetuskitnikavitezova.Jaoh–odvratimuSanchoplačući.–Nemojteumrijeti,gospodarumoj,negoposlušajtemojsavjetipoživitejošmnogegodine,jernemagoreludosti,štoječovjekzaovogaživotamožeučiniti,negokadnipetnišestumre,anijeganitkoubioiniodčijerukenijepoginuodoliodtuge.«56

52

Usp.CodyDelistraty,»TheArtofMadness«, The Paris Review (6. 2. 2018.). Dostupno na: https://www.theparisreview.org/blog/2018/02/06/theartofmadness/ (pristupljeno 3. 6. 2019.).

53

O tome sam pisan na drugome mjestu. Vidi: GoranSunajko,»Genijnasuprottalentu–umjet-nost nasuprot estetici: bit Schopenhauerove estetike«, Studia lexicographica 11 (2017) 21, str. 61–74.

54

Usp. Ramon Gener Sala (ur.), This is art: Madness, Brutal media, Barcelona 2015.

55

Usp.FriedrichNietzsche,Osvit: misli o mo-ralnim predrasudama, preveo Davor Ljubi-mir, Demetra, Zagreb 2005.

56

Miguel de Cervantes Saavedra, Bisti vitez Don Quijote od Manche, II., preveo Iso Veli-kanović,Zora,Zagreb1951.,str.592.



Goran Sunajko

Who is Mad Here? ‘Madness’ as a Presupposition of Artwork

AbstractThe paper aesthetically examines the connection, that is inseparability between art and ‘mad-ness’. Madness as a psychological and psychiatric term does not exist, and it is a social con-struct and a qualification that is often used to by the social majority to disqualify social minority or individuals who deviate from values majority cares about. In this paper, I interpret how art, in this sense given, is madness because to have an original artistic creation, it is necessary to have eccentricity that often leads to condemnation. Madness in art is considered in two primary ways. The first way is on the level of objectivistic aesthetics where madness is a theme or the ob-ject of artwork, and the second way is on the level of subjectivistic aesthetics where madness is the subject, i.e. the author of artwork. I will refer to many masterpieces from renown world art-ists who suffered from certain mental illnesses, from which they gained ever greater inspiration. I conclude that art in both objective and subjective terms is a necessary eccentricity inseparable from madness, which is thereby a presupposition for artwork.

Key wordsart,objectivisticaesthetics,subjectivisticaesthetics,psyche,madness,eccentricity

tko je tu lud? ‘ludilo’ kao pretpostavka umjetničkog djela

Documents