nastava povijesti
DESCRIPTION
nastava povijestiTRANSCRIPT
R. Stradling: Nastava europske povijesti 20.stoljeća
- Novija dostignuća u nastavi europske povijesti 20.stoljeća -
- autori školskog programa tradicionalno su neskloni uključivanju suvremene povijesti
u nastavu, zbog mogućnosti da se novi događaji interpretiraju samo privremeno, s
obzirom na nedostatak vremenskog odmaka i objektivnog promatranja
- u većini europskih obrazovnih sustava došlo je do promjene: programi su prošireni,
pa se osim političke i diplomatke povijesti uključuje i socijalna, ekonomska, kulturna,
intelektualna, a kao posljedica toga preusmjerava se i na povijest ranije zanemarivanih
grupa: žena, nacionalnih manjina, djece, obitelji, migranata
- sve je prihvaćenija činjenica da učenici trebaju usvojiti kritički stav prema
povijesnim činjenicama i svjedočanstvima; među takve stavove ubrajamo:
● shvaćanje da povjesničari i autori knjiga ili dokumentarnih emisija ne nastoje samo
izvještavati nego i interpretirati informacije
● shvaćanje da kroz taj proces autori pretvaraju činjenice u dokaze te da ih na taj način
različiti ljudi mogu koristiti u različite svrhe
● shvaćanje da se svaki povijesni događaj može promatrati s više gledišta i da je to
odraz raznovrsnosti iskustava, pretpostavki i vjerovanja
● uočavanje predrasuda i stereotipa
● učenje kako koristiti izvore, primijeniti kronologiju, uzročno-posljedične veze...
● shvaćanje da je svaki povijesni opis podložan ponovnoj procjeni pod utjecajem
novih izvora ili novih interpretacija već postojećih izvora
- jedna od promjena u pristupu povijesnim informacijama je i širenje komunikacijskih
tehnologija
prvi dio: ŠIRE I UŽE POVIJESNE TEME
- danas se u europskim kurikulumima najčešće nalaze:
Prvi svjetski rat i njegovi uzroci
Revolucija u Rusiji 1817.godine
Nova podjela Europe 1918.godine
Uspon totalitarizma: komunizma, nacionalsocijalizma i fašizma
Gospodarska kriza
Slom međunarodnog mira
Drugi svjetski rat: «rat nacija»
Nova podjela Europe 1945.g
Razdoblje Hladnog rata: NATO i Varšavski pakt
Dekolonizacija
Politička i gospodarska suradnja nakon 1945.g
Europska zajednica
Glasnost i perestrojka
Raspad Sovjetskog Saveza
Pojava neovisnih demokracija Srednje i Istočne Europe
- istraživanja su pokazala da se u kurikulumima sve više pojavljuju i teme vezane
uz procese koji su se zbili u 20.stoljeću:
tehnološka i znanstvena dostignuća
društvene promjene
promjena uloge žene u društvu
pojava masovne kulture, prepoznatljivi umjetnički pokreti
industrijalizacija, urbanizacija, komunikacije, migracije
promjene položaja nacionalnih manjina
nacionalni pokreti
ljudska prava
- uže teme uglavnom se promatraju iz nacionalne, a ne europske perspektive
- s obzirom na činjenicu da mnogi učenici nakon školovanja zaboravljaju većinu
podataka, zaključci upućuju da bi učenici trebali razvijati:
● stvaranje općeg uvida u stoljeće, kronološkog i tematskog
● razumijevanje sila koje su oblikovale stoljeće: modeli koji se ponavljaju, dinamika
promjene, povezanost događaja s različitih mjesta ili vremenskih razdoblja
● razumijevanje čimbenika koji su utjecali i oblikovali njihov vlastiti identitet, dakle,
shvaćanje da povijest ne predstavljaju samo ratovi, diplomacija i ekonomija nego i
procesi koji su promijenili život običnih ljudi: znanost, tehnologija, urbanizacija,
promjena društvenog i obiteljskog života
● korisne kritičke vještine potrebne za razumijevanje raznih interpretacija
● pozitivne stavove i vrijednosti: toleranciju, poštivanje različitosti, nepristranost
Europska dimenzija u nastavi povijesti
- oni koji drže da se europski identitet može definirati kroz zajedničku povijest i
kulturnu baštinu, obično se pozivaju na grčko-rimsku tradiciju, judeo-kršćansku,
zajedničku umjetničku baštinu, pojavu nacionalnih država diljem Europe, zajednička
povijesna iskustva poput feudalizma, križarskih ratova, renesanse, industrijske
revolucije...
- takav pristup nastoji prikazati europsku povijest kao neprekinutu priču koja se razvija
od najranijih vremena do danas
- nastavni planovi i programi sastavljeni na temelju ovog pristupa ima nedostatke:
izostavljaju one dijelove Europe koji u stanovitom razdoblju svoje povijesti nisu bili
dotaknuti utjecajima koji se smatraju ključnima za europsku tradiciju, podcjenjivanje
vanjskog utjecaja (kultura, smjena rimskih brojeva arapskima, utjecaj Osmanskog
carstva, utjecaj kolonijalnog iskustva...)
- društvena i ekonomska povijest na ovaj su način zanemarene, vjerojatno upravo zato
jer bi naglasile raznolikost više nego zajedništvo
- ta je ideja dominirala u većini povijesnih udžbenika u 80-ima i ranim devedesetima
- drugi je stav da je ono što karakterizira Europu upravo njena raznolikost: različite
etničke skupine i nacionalnosti, mnoštvo jezika i dijalekata, kultura, običaja...
- do sada su rijetki sastavljači kurikuluma uspjeli pretvoriti ovakvo stajalište u nastavni
plan i program
- ovakav bi pristup olakšao učenicima razumijevanje nacionalne povijesti, odnosno
kako su povijesni fenomeni, koji se čine zajednički u cijeloj Europi, bili oblikovani
lokalnim i nacionalnim tradicijama
- nedostatak je ovoga pristupa mogućnost stvaranja rascjepkane slike europske
povijesti
- sastavljači kurikuluma susreću se s pitanjem: treba li naglašavati različitosti ili
sličnosti, te treba li se usmjeravati na kronološko prepričavanje ili tematski pristup
Neka načela kurikuluma i kriteriji odabira gradiva
- prvo načelo je potreba stvaranja ravnoteže između onoga što je povijesno bitno i
onoga što je prikladno za uključivanje u pojedini nastavni plan i program
- povijesno bitne su one pojave i događaji koji su bitno utjecali na veći dio Europe ili
su imali dalekosežne posljedice, ili ih se može nazvati prekretnicama, te one procese
koji su oblikovali stoljeće
- drugo je načelo uspostaviti ravnotežu između posebnog i općeg
- treće se načelo odnosi na uspostavljanje ravnoteže između vertikalne i horizontalne
povijesne perspektive:
1) vertikalna perspektiva odnosi se na proučavanje promjene i kontinuiteta kroz
vrijeme; u kontekstu europske povijesti 20.st, ona učenika uključuje u:
● stvaranje šireg pregleda o važnim slijedovima događaja, glavnim pokretačkim
silama koje su ih oblikovale
● razumijevanje ključnih razvojnih linija i faza kroz koje su prolazili neki povijesni
procesi
● razumijevanje uzroka nekih povijesnih događaja i procesa
● mogućnost praćenja razvoja suvremenih događaja
● mogućnost prepoznavanja posljedica i važnosti određenih procesa i događaja
2) horizontalna perspektiva odnosi se na stavljanje pojedinih događaja i procesa u
širi europski kontekst; ova perspektiva učenika uključuje u:
● uspoređivanje događaja iz vlastite nacionalne povijesti s drugim zemljama
● uspoređivanje načina života u različitim dijelovima Europe
● promatranje koliko su događaji iz nacionalne povijesti utjecali ili bili pod utjecajem
drugih zemalja
● promatranje na koji su način bili shvaćeni povijesni događaji iz lokalne i nacionalne
povijesti u drugim zemljama
● proučavanje kako su međunarodni procesi i institucije shvaćeni u raznim dijelovima
Europe (UN, NATO, Liga naroda...)
Pristup pojedinim užim temama
1. stvaranje pregledne slike
- podrazumijeva pomoć učeniku pri smještanju pojedinih događaja u vremenski i
prostorni kontekst:
* slaganje događaja u širi kronološki slijed
* prepoznavanje ključnih čimbenika koji ih povezuju (ono što im je prethodilo i
njihove posljedice)
* smještanje događaja u globalni kontekst: kakav je utjecaj na te događaje bio negdje
drugdje, jesu li na sve utjecali isti čimbenici...
* smještanje slijeda događaja u širi povijesni kontekst
- važan je dio nastave povijesti kronološka tablica koja može ponuditi obje
perspektive: može se promatrati iz vertikalne perspektive kako bi se stekao dojam o
tempu promjena i pojava tijekom razdoblja, ali i iz horizontalne perspektive – na
takvoj bi se tablici trebali nalaziti usporedni događaji nacionalne i svjetske povijesti
- izrada usporedne kronološke tablice mogla bi biti dobra vježba za učenika na kraju
obrade svake teme, razdoblja ili stoljeća
2. uočavanje suprotnosti
- u većini slučajeva osnovica za usporedbu je nacionalna povijest, dakle, uočavanje
suprotnosti između događaja iz jedne zemlje u određenom trenutku s događanjima u
drugim zemljama
- usporedba je važan alat za razvijanje kritičkog razmišljanja i prepoznavanja raznih
perspektiva povjesničara i njihovih interpretacija
- dobar je primjer tema fašizma: učenicima se može ponuditi da usporede njegov
razvoj i tijek u Njemačkoj i Italiji i drugim zemljama, usporede ga s drugim
diktaturama (marksizmom, monarhističkim, militarističkim režimom i dr)
- komparativni pristup dobro je primijeniti i na temu holokausta, odnosa prema
nacionalnim i vjerskim manjinama, kolonizacije, političke emancipacije žena...
3. proučavanje ključnih povijesnih pitanja i zagonetki
- ovaj se fokus može primijeniti na trendove i modele, ali i na specifična razdoblja,
događaje i teme
- neka od pitanja usredotočuju se na povijesne zagonetke i anomalije:
● zašto je lokalni konflikt između Austrije i Srbije 1914.godine prerastao u svjetski rat
koji je uključio i Japan i SAD?
● zašto su se u prvoj polovici 20.stoljeća urušile brojne europske demokracije?
● zašto je Sovjetski savez potpisao sporazum o nenapadanju s Njemačkom
1939.godine kada su mu bile poznate Hitlerove agresivne namjere?
● Zašto se uspješno ratno savezništvo SAD-a, VB-e i SSSSr-a tako brzo raspalo i
dovelo do Hladnog rata?
● zašto su se sve kolonijalne sile suočile sa zahtjevima o neovisnošću kolonija
otprilike u isto vrijeme?
● zašto je tako mnogo komunističkih vlada propalo 1989.godine?
- zagonetke ove vrste su zanimljive, izazovne i stimulativne i često se odnose na
ključne prekretnice u povijesti
- osim toga, predstavljaju onu vrstu pitanja koje bi i učenici htjeli postaviti, ali se ne
usuđuju
- stavljaju učenike u ulogu detektiva: moraju tragati za motivima, za dokazima iz
drugih izvora, tražiti odlučujuće događaje koji pokrenuli ove procese
4. svijest o međunarodnoj povezanosti
- neke su teme osobito pogodne za ovakav pristup: velika ekonomska kriza 30-ih
godina, pojava nacionalističkih pokreta dvadesetih i osamdesetih, pojava terorizma 60-
ih, naftna kriza početkom 70-ih, niz revolucija u Srednjoj i Istočnoj Europi 1989.g i dr.
- u svakom od ovih slučajeva vidimo kako dobro utemeljene političke i ekonomske
veze (politički savezi, trgovina, gospodarska suradnja...) postaju kanali kojima se
problem ili kriza u jednoj zemlji i regiji širi na druge te stvara nove probleme i krize
- uglavnom se promatraju iz nacionalne perspektive, ali komparacijom se učenicima
može pojasniti način na koji su sloboda odlučivanja nacionalne vlade bili ograničeni
pojavama izvan njihova utjecaja
Pristup pojedinim širim temama
- tematsko (problemsko) poučavanje 20.stoljeća može unaprijediti učenikovo
razumijevanje povijesti: problemske teme pomažu mu da prepozna trendove i modele
kroz vrijeme i često obuhvaćaju važne ideje koje su pomogle oblikovati određeno
razdoblje
- treba pronaći način da učenici
● uoče glavne promjene koje su se dogodile tijekom nekog duljeg vremenskog
razdoblja
● prouče koliko su ti trendovi bili opći ili specifični za pojedine zemlje ili regije
● istražuju čimbenike i uvjete iz kojih su takvi trendovi nastali
● prouče kako su se ljudska shvaćanja o tim pojavama promijenila tijekom vremena
drugi dio: METODE I PRISTUPI
Razvijanje vještina i koncepata
- ključno pitanje je - koji dio povijesnog znanja i razumijevanja želimo da učenici
zadrže i nakon završetka školovanja?
- zapamćeni dio bi trebao uključiti:
● kontinuirano zanimanje za povijest
● širok, interpretativan pregled povijesti koji će im omogućiti da znaju gdje pronaći
zaboravljene činjenice
● svijest o modelima koji se ponavljaju i dinamici promjena koje su oblikovale neko
vremensko razdoblje
● svijest o glavnim trendovima i procesima zajedničkima za većinu zemalja, te o
onima koji odražavaju nacionalne i regionalne različitosti
● svijest o tome da suvremeni događaji i procesi imaju korijene u prošlosti
- da bi se postigli ovi ciljevi, nastavu treba organizirati tako da učenici shvate
ključne povijesne koncepte koji će im dati analitički i interpretativni okvir
Ključni koncepti
- koncepti su opće ideje koje omogućuju:
* organiziranje povijesnih znanja
* organiziranje ideja o povijesti
* stvaranje generalizacija
* prepoznavanje sličnosti i razlika
* pronalaženje modela
* uspostavljanje veza
- postoje dvije vrste koncepata:
a) suštinski koncepti ili «koncepti prvog reda»
tipični primjeri su građanski rat, revolucija, kapitalizam, nacionalizam, emancipacija,
demokracija, diktatura, kolonijalizam, hladni rat...
- to su koncepti pomoću kojih razumijemo povijesne trendove i modele, kao i pojedine
događaje
b) tehnički koncepti ili «koncepti drugog reda»
- pomoći njih razumijemo rad povjesničara i stvaranje povijesnog znanja
kontinuitet, promjena, kronologija, kauzalnost, usporedba i izvori
Kontoverzna i osjetljiva pitanja
- 20.stoljeće pruža mnoštvo kontroverznih i osjetljivih pitanja: holokaust, etničko
čišćenje, ratni zločini, kolaboracija s okupatorom, kršenja sporazuma, građanski ratovi,
odnos prema Romima, kršenja ljudskih prava, vjerski progoni, kolonijalizam...
- ponekad su neslaganja oko tih pitanja čiste akademske kontroverze: dva povjesničara
ili dvije historiografske škole različito interpretiraju iste izvore
- nesuglasice mogu biti o sljedećem: što se dogodilo, zašto se dogodilo, tko je
započeo, tko je bio u pravu, tko ima bolje argumente, tko je bolje izabrao izvore
- kontroverzna pitanja su korisno sredstvo u pomoći učenicima da razumiju temeljnu
prirodu povijesti kao discipline: da je gotovo svaki povijesni događaj ili razvoj otvoren
za različite interpretacije
- učenike je potrebno podučiti određenim vještinama u sagledavanju povijesnih
kontroverzi: razvrstati argumente različitih tumača, prepoznati rupe u iznesenim
argumentima, procijeniti moguću pristranost interpretatora...
- postoji nekoliko strategija rješavanja osjetljivih pitanja u učionici:
* strategija udaljavanja: vraćanje u prošlost i istraživanje pozadine problema
* strategija nadomještanja: kada se učenici ne slažu u stavovima, može im se ponuditi
zadatak da sastave listu «za i protiv»
* strategija uživljavanja: kada neko pitanje nije blisko učenicima i njihovim životima
* strategija istraživanja: kada neko pitanje nije jasno definirano, pa je potrebno
posegnuti za širim istraživanjem – osobnih dnevnika, memoara...
Čitanje slikovnih arhivskih materijala (fotografije, karikature)
- Karikature mogu imati didaktičke vrijednosti u nastavi:
· pružaju uvid u razmišljanja ljudi u određenom vremenu
· često rezimiraju i sažimaju neko pitanje jednako učinkovito kao i tekst
(ponekad i bolje)
· budući da ih treba interpretirati, one učeniku pružaju mogućnost da se pozove
na ranije stečeno znanje, stoga je vrlo korisna na kraju nastavne jedinice, kao
rezime cijele teme
Uporaba simulacije i igrokaza
- omogućuje učenicima:
* da se užive u ulogu osoba iz prošlosti
* sagledavanje određenog povijesnog događaja na način kao da se još nije dogodio,
umjesto promatranja kroz perspektivu autora udžbenika i drugih koji ga promatraju
s vremenskim odmakom
* demonstriranje znanja stečenog iz udžbenika
- potrebno je izbjegavati simulacije događaja koji nemaju definiran kraj koje nude
učenicima mogućnost improvizacije – tu postoji rizik anakronizma, rizik
moderniziranja povijesti, pretpostavljanje da bi ljudi iz prošlosti reagirali na isti
način kao ljudi iz sadašnjosti
- neophodan je i rad nakon simulacije, pa je potrebno potaknuti učenike da vode
dnevnik za vrijeme igrokaza kako bi na kraju podnijeli izviješće o onome što se
dogodilo
Multiperspektivnost u nastavi povijesti
- mogućnost proučavanja događaja i situacija iz različitih perspektiva
- ponekad različiti prikazi istog događaja jednako vrijede, uslijed različitih
iskustava
- različite perspektive mogu dati točniji i obuhvatniji prikaz
- mnoge grupe, kulture i nacije su pod utjecajem drugih
- multiperspektivnost u nastavi trebala bi dovesti do postizanja glavnih
nastavnih ciljeva: pomoći učenicima da shvate kako ne postoji jedna točna verzija
povijesnog događaja, da se svaki događaj može objasniti na razne načine, da su svi
povijesni prikazi privremeni, da su povijesni izvori često pristrani...
Uporaba novih tehnologija: povijest na internetu
- jedan od ciljeva je dati učenicima «svijest o vlasništvu» istraživanja
Pristupi poučavanju i učenju
Uloga nastavnika povijesti
- nastavnik mora biti stručnjak koji u razredu provodi i strukturira takve
aktivnosti, pomažući učenicima da uče kroz rad, kroz istraživanje, aktivno
bavljenje povijesnim materijalima kroz rasprave
Rad s cijelim razredom
Ključni metodički momenti:
· uvođenje nove teme, gradiva ili razdoblja treba biti popraćeno uspostavom veza
s ranije naučenim gradivom
· pričanje priče ili pripovijedanje, ako se dobro izvede, povijest čini životnom
· poticanje povijesne mašte izravnim dočaravanjem duha vremena
· u izlaganju ponuditi ono što se ne nudi u udžbeniku
· organiziranje rasprava u razredu
Individualno učenje
Učenicima treba omogućiti da:
· pronađu i vrednuju primarne i sekundarne izvore
· izvrše povijesna ispitivanja i oblikuju relevantna pitanja
· interpretiraju dokaze
· kontekstualiziraju naučeno gradivo stavljajući ga u odnos s prethodno stečenim
znanjem
· naprave sintezu naučenog gradiva
- pružanje prilike učenicima za samostalno učenje omogućuje im uporabu stilova
učenja koja im najviše odgovaraju
Grupni rad
- pojačava suradnju među učenicima
- svaka grupa može dobiti isti zadatak, a potom podnijeti izviješće ostatku razreda
kako bi mogli usporediti svoje zaključke i uočili eventualne razlike
- drugi je način svakoj grupi dati drugačiji zadatak, kako bi se učenici kasnije mogli
nadopuniti i stvoriti cjelovit uvid u temu
- kao i kod samostalnog učenja, i ovdje je glavna vrijednost aktivno uključivanje
učenika u proces učenja, ali i uzimanje u obzir perspektive ostalih učenika
treći dio: IZVORI I SREDSTVA
- usmena povijest, suvremeni pisani izvori, televizija kao izvor
Usmena povijest
- povijesno svjedočenje običnih ljudi, onih čija su iskustva i perspektive bili doslovno
izostavljeni iz povijesnih zapisa: obični vojnici, žene radnice, nacionalne manjine
- usredotočuje se na
* kolektivno znanje o prošlosti koje se prenosi s ranijih generacija
* osobna prisjećanja pojedinaca
* usmene iskaze očevidaca koji su zabilježeni tijekom ili neposredno nakon nekog
događaja
- izvori usmene povijesti uglavnom su u novinskim člancima, pismima, fotografijama
– može biti koristan način provjeravanja dokaza koje nude drugi izvori, poslužiti
kao protuteža povjesničarevoj interpretaciji, oplemeniti kostur događaja koji
je prikazan u udžbeniku: dakle, učenici se mogu upoznati s iskustvima običnih
ljudi i dobiti informacije o onima koje udžbenici obično zanemaruju
-pružanje učenicima mogućnosti da prikupljaju usmena svjedočanstva povijesti,
obrazovno je vrijedno na više razina: učenici tako razvijaju istraživačke vještine,
komunikacijske vještine, vještine suosjećanja s ljudima različitih naraštaja, porijekla i
perspektiva, razvijaju sposobnost ocjenjivanja važnosti izvora i sl.
-važno je učenike upozoriti na ograničenja pamćenja i osobnog zapažanja, odnosno da
nazočnost nekom događaju ne mora nužno značiti da će izvješće o njemu biti točno i
autentično
-problem je i to što očevici svoje sjećanje mogu prilagoditi svojim predrasudama i
pretpostavkama ( s druge strane, pisani izvori također nisu imuni na takve probleme)
-primjer za to je i otkriće talijanskog povjesničara Alessandra Portellija koji je otkrio
neistinitost usmenih dokaza koje je policija o ubijstvu industrijskog radnika iz Ternija:
točna godina njegove smrti je 1949, a neki su tvrdili da je to bilo 1953, što se
podudaralo s masovnim industrijskim štrajkom – htjeli su prikazati da je njihov
kolega umro za viši cilj
-s obzirom na to da izvori usmene povijesti u svoja svjedočanstva ugrađuju vlastito
iskustvo, učenici uvijek moraju u istraživanju postaviti ista pitanja: kakva osoba
govori; kakvi su odgovori (kratki, u obliku priče); pokušavaju li opravdati sebe ili tuđa
djela; pokušavaju li ozbiljno odgovarati na pitanja; je li im neugodno odgovarati; može
li se otkriti pristranost; postoji li način da se provjere njihovi odgovori
-usmena povijest u nastavi-
-u nastavi povijesti, pogodne teme za uporabu usmenih iskaza:
· kako se život ljudi kod kuće i na poslu promijenio uslijed tehnološkog razvoja
· kako se obiteljski život promijenio kroz stoljeća
· kako su se promijenile uloge muža i žene, ili odnosa među generacijama
· kako se promijenilo seksualno ponašanje i seksualni moral
· na koji se način promijenila ideja djetinjstva i adolescencije
· na koji se način promijenilo stanovanje tijekom stoljeća
· kakvu je promjenu donio rast urbanih područja
· kako se promijenio način provođenja slobodnog vremena
· na koji je način na život utjecao napredak medicine...
-osim razgovora s pojedincima, zanimljiv je pristup i kolektivno ispitivanje u svezi s
određenim značajnim događajima, budući da se mnogi ljudi jasno sjećaju što su radili
na primjer u vrijeme atentata na Kennedyja ili smrti Josipa Broza Tita ili slijetanja na
mjesec (1969.) ili pada Berlinskog zida (1989.)
Suvremeni pisani izvori
-korisni u nastavi povijesti 20.stoljeća, budući da, zahvaljujući razvoju načina
arhiviranja i masovnog izdavaštva tiskanih medija, možemo doći do mnogo više
perspektiva o određenim događajima
-s obzirom na veliku količinu dostupnih izvora o suvremenoj povijesti, potrebno je
pažljivo odabrati izvore koji će učenicima, osim prave informacije, pružiti i
zanimljivost
-primarni izvori: prema uobičajenom shvaćanju, to su “osnovni, sirovi, nesavršeni
dokazi”
-sekundarni izvori su pisani radovi i razmišljanja povjesničara, novinara,
komentatora i promatrača
-kod obje vrste izvora potrebno je koristiti slične postupke vrednovanja:
tko je izvor napisao i zašto
koliko je autor pouzdan izvor
za koga je dokument napisan i zašto
odakle su došle informacije i na koji način
slaže li se s drugim dokumentima
-učenici moraju imati na umu i to da se dokumenti čitaju s vremenskim odmakom te
da su ih autori pisali bez znanja o budućim događajima
Televizija kao izvor
-iz obrazovne perspektive, televizijski programi mogu biti od velike koristi:
mogu predstaviti povijest na vrlo stimulativan način; pogodni su za narativne
rekonstrukcije; daju osjećaj neposrednosti događajima; pomažu razviti osjećaj za
mjesto i razdoblje te dati uvid u iskustva, stavove i osjećaje ljudi izravno uključenih u
određene događaje
-učenici trebaju biti upoznati i s tim da se treba ići i izvan slika na ekranu, odnosno da
trebaju poznavati kontekst unutar kojih je program napravljen, koje su ga organizacije
provele, kojoj publici je namijenjen
Vrednovanje udžbenika povijesti
-udžbenik se treba podudarati s nastavnim programom; imati jasno organiziran sadržaj;
dovoljnu posvećenost svim povijesnim sferama (od političke do kulturne); objektivnu
perspektiva; popraćenost tekstova ilustracijama, zemljovidima...