Nasiha Kapidi-HadiVEZENI MOST

APRILDragi moj Haris,Od sveg na svijetunajbre dani lete.Mart proe kao sna trenutak.Sad april vijenac plete.Svakoga jutra prozore naeumije pljuskom kie;onda ih mekim, toplim krajikomsunevog plata brie.U gnijezdo svako zaviri brino,apatom probudi ptice;u travu sjedne, pa vjetosue zelene njene ice.U naramku na trg odnesecrvene tulipane,a onda ake vodi u etnjupod rascvjetane grane.Danima tako lepra, radi,pun sunevoga zlata,a onda mine i maju cvjetnomotvori irom vrata.KOZJA UPRIJAKroz duboki klanacmala rijeka protie;buno se oglaava,o kamenje spotie.Na njoj samo jedan most;udno propet, kriv.Pria kae: Nekada,on je bio iv.Pria kae: Nekada,u vremena stara,divokoze dvijesile s kamenjara.A kada su plitkurijeku prijei htjele,na istom se mjesturogovima splele.U kotac se hvatale,napregle svu mo;iskrama iz rogovazapalile no.Godinama takona rijeci se borile,a jednog se danau kamen pretvorile.To je Kozja uprija,to je mosti kriv,za koji se priada je bio iv.PRIJATELJIU jednom parku velikog grada,kraj zelenog bazena,svakog se dana odigra ista,lijepa i udna scena.Prvo se jato golubova,(perje im sivo-bijelo),na pijesku pokraj mirne vodeskupi na malo sijelo.Vrte se kao igre lake,isteu sjajni vrat,ekaju nekog nemirno, eljno,po suncu mjere sat.A kad na putu iznikne bakas oblakom iijede kose,u vijenac se oko nje sviju,na krilima je nose.Slete joj na ramena stara,na ruke i na dlani pretvore je u jorgovanprekrasno rascvjetan,A onda se sa cvjetne grane,na sunanome bljesku,torbica zlatnih kukuruzaraspe po bijelom pijesku.U istom trenu zaljulja sebakica cvjetni bun;za svakim zrncem po jedan cvjetiotvori gladni kljun.I dok u pijesku kljucaju, trae,takice ute boje,baka im tepa: "Jedite slatko,gugutke mile moje."Za bor se viti zaklanja sunce,blii se kraju scena,to svakog dana zadivi ljudeu parku kraj bazena:Odlazi baka polagano,s osmijehom nasred lica,a za njom dugo u pratnji tapkakolona malih ptica.MOJA BAKAOd dobrote sva se blistako pjena maslaka laka,moja baka.Kad se digne more sivoda polomi stijene stare,cijele noi ona mislina mornare.Kad se smrkne nebo Ijetnjei grad sune iz oblaka,ona tada kriom plaezbog teaka.A kad zima preu raspepo drveu, po icama,tad uzdahne tako tunoza pticama.Njenoj tuzi nema kraja,a brigama nema broja;od dobrote stvorena jebaka moja.DRENKIN PUTPrije nego umu drevnuobraduje zora bijela,kripnu vrata na kolibilugarevoj ispod jela.Zeke znaju da to Drenka,sitna kao cvjeti s grane,u daleku kolu hitapreko ume uspavane.Sva pretrne kad list sune,uplai je vjetra dah,kad ptiica krilom lupne,obuzme je nemir, strah.Jednog dana sjajni svitacsaznao za Drenkin puti rekao; "Poklanjam jojsvoj fenjeri ut.Ne alim ga, jer je Drenkanajvredniji ak;nek slobodno odsad idekroz umu i mrak..."KAD BI HTIO VOZ DA STANEKad bi htio voz da stane,da uberem dvije granegloga bijela!Al' on strijela,dalje ode.Kad bi htio pokraj vodeda zastane,da poljubim ono laneto ga uva srna vita!Al1 on hita,grabi dalje,a djeak mu s njive mae,pozdrav alje.Kad bi samo malo staoja bih zaas istraoda uSefem njenu radu!Af oH uri prema gradu,ve dan cijeli,i ne zna za bagrem bijeli,za crveni cvjeti maka,za djeaka;i ne vidi ono lane.Kraj potoka ni da stane.SRENI VRABACNa vrh krova vrabac sivi.svakog dana on doivineto lijepo, vedro, drago.Jutros gaje pljusak blagookupao, pa je istsletio na zelen list.A kad je na ranom suncuosuio krilo, rep,jedna mu je lasta reklasasvim tiho: "Ba si lijep!"Osmijehom ga pozdraviopjenuavi bijeli bun,a preslatko zrnce itapalo mu u gladni kljun.Leptir gaje poljubio,a onda mu vee blagou san laki donijeloneto vedro, lijepo, drago.SVITANJEVozimo se pokraj njiva,a svanjiva.Svjetiljke u magli mire;sa danom se mire.Evo, ve smo prepoznalibagremove na obali...Polja cvijeem izatkana...Zora rana...Mak usamljen kraj nas minu;sunce sinu.PROLJETNI POZIVPrije neg' bijela radaizgubi vijenac s glave,pourimo iz gradau brda to se plave.Tu ipkast potok pjeni,nemiran kao igra,u vrbovoj se sjenis razlikom vjetar igra.Tu ivi zova starinska,a s njome bagrem mlijeni;koliba u umi niska,pod slapom mlinovi rijeni.Tu svici vatre palekraj izvora to znasanjive prie malepo svu no da imetka.Stoga }iajdemo iz grada,to nas od sunca skriva,tamo gdje bijela radau travi srena sniva.SUNCOBRANIim planinu pozdraviprvi j unski dan,mlada paprat razapnezelen suncobran.Resicama porubljen,izreckan uare;pod njim sjede jagodei to bubamare.Do njega se zapjenisasvim bijel oblaak;to suncobran otvorii mali maslaak.A onda svoj atori,prepun smeih pjega,gljiva mlada podignena padini brijega.Nek' pod njim odspavajuskakavac i mrav;nek se malo odmori,i leptiri plav.Tako irom planine,svakog Ijetnjeg dana,nikne bezbroj arenih,cvjetnih suncobrana.GRADIMIRUDragi moj Miro,jo samo jednokratko i toplo ljeto,samo desetak utakmicai tvoje kole eto.Ona je ekala da ti se klimnuzubia prva dvai cipelice da ti narastudo broja trideset dva.Da postane u svome timuigra i golman jak,a onda je, sva srena, rekla:"Sad moe biti ak!"VEZENI MOSTGradimiruKad jednom doe u grad od liada bude najdrai gost,vidjee kako obale travnena ruci dre most.Most vezan icom svilenom, tankonu sedam boja tkan;ogledalo mu zelena rijeka,a ukras sunan dan.Vjetar ga njie ko voda amce,svezane u pliaku;rojevi svitaca nad njim se pale,pa blista i u mraku.A pod njim udni orkestar"ljeta,s dva cvrka u duetu,oglaava se svake noi,ljepi od svih na svijetu.Divnim ga umorom slave vrbaciprepuni malih snova;niko mu nije pjevao ljepeod bijelih bagremova.Kada nam doe u grad od liada bude najdrai gost,prei e i ti korakom lakimvezeni, vitki most.BREZE NA SLETUJednog dana vjetar uitelj gimnastikesvim brezama u umiobukao patike.A onda ih svrstaou malu kolonu(ptice su se udilena svome balkonu).Napravio rukomjedan talas lak.Za poetak vjebedao im je znak.Breze se zanjihalei u ruku svakuuzele po jednuzelenkastu traku.Pa po taktu vjetraispravile struk;od zelenih trakanapravile luk.Tapkajui nogamau krug oko zdenca,savile se poputpletenog vijenca.Tog dana je u umii najmanji cvijetposmatrao ovajneobian slet.CVJETNI ILIMPokraj rijeke u dan ljetniosvanuo ilim cvjetni.Ora preu opreo,sija potku razveo,a ljeto u aruizatkalo aru.Osnova od trave,a makove glavecrvenkaste bojena sredini stoje.Rubovi vezeni spomenkom k'o sanje,a resice njeneod prebijeleuanje.U svaki je kutstao cvjeti ut.Za ilim kraj rijekesaznale i zeke,pa sile u poljeda ga vide bolje.ROENDAN U UMIVelikom se radoucijela uma ovila,na paprati mekojsrna lane rodila.Uzbueni, ponosni,zbog tog roendana,s poklonima stiugosti sa svih strana.Pregrt sitnih Ijenikavjeverica donijela;kao prva susjedauz lane je sjela.Repiem ga gladi,njukicom ga ljubi.Kae: "Evo, grickaekad mu niknu zubi."Lija ide sveano,nosi guje krilo:"Na poklon mu lepezai srenomubilo!"A slavuj mu spjevaokratak njean stihkao poklon najljepii drai od svih.Otac-jelen ponosnosplet rogova njie,a kouta blaenakriom suze brie.I dok sunce prosipasve dugine boje,na paprati mekojljubi lane svoje.SKUPOCJENO OGLEDALOMale ptice-skitnicestigle ak na Plitvice,pa pitale znance:"Poto ogledalcejezersko sred gaja,od zelenog sjaja,glatkog srebra ribato se na dnu ziba,to se blago ljuljaiznad zlatnog mulja!"Pitale su znance:"Poto ogledalces vretenastim virom,s dubokim okvirompunim blagih sjenarumenoga drena,bjeliastih bfeza,lopoevog veza,brljanove preei trstike smee?"Tad im srne dvijerekle: "Ovo nijeza prodaju sjaj;on nam krasi gaj."BARBINA TUGA(Barbi Vitoriju Masarotu Rovinj)Koga nemir srca vuena more dok sunce ijanek potrai mog ribara,starog barbu Vitorija.Na rivi e njega nai;(barbinoga svijeta centar).TU popravlja amac troni,nazvan udno "Laa-Kantar."Barba je u svojoj barcikao pti u malom gnijezdu.Sa plovidbe uvijek nosikoljku, ili morsku zvijezdu.Ribu rijetko kad donese;a nekad je slavan bio.Zbog tog mu se biser tugeu dno zjene uselio.Sad drugima mree krpii popravlja amce trone;esto sjedi pod empresoms mislima na dane prole.S mislima na dane kad jeizvlaio pune mree.Sada znate ta ga boli,zato mu se srce stee.Stog je djeci cijelog svijetapoklonio ruke svojepa im umne koljke trai,otkriva im more, boje.U kui je blago utljiv;jelo sprema; sam veera.Kad izie svima kae:adio i bona sera.Pa ako te srce vuena more dok sunce ija,tad potrai mog ribara,starog barbu Vitorija.NEOBINA ETNJAPo dubrovakom molune seta samo svijet.Budite tamo od tri do peti ne pravite buku,ni pometnju,pa ete vidjeti neobinu etnju.U vrijeme to,kad nema svijeta,povorka galebova seta.Ba udna stvar!Sve par i par...Koraka ila,dre se vrkom krila;as glavu ponosno dignu,aasjeprignui kljucnu se po tjemenu,pa neto uore;sigurno o vremenu,o koncertu mora,o vijestima s gora,o tome ta ko sanja,o utiscima s putovanjai raznim sitnicamameu pticama.Ba udna stvar!Sve par po par,kad nema svijeta,po molu seta.Svi okupanii poeljani;vrat izvajan;perje k'o dan;u oku mora sjaj.apuu: "Krilo mi daj!"etaju tako do pet,a kada doe svijet,neeg se sjete,pa odlete.CVIJEEKoliko cvjetova njenihu umi svakog ljeta;ne znamo imena cvijeu,a ono za nas cvjeta.Crveno, zlamo,plavo,mirie usred trava;kad mjesec ukrasi nebo,latice sklopi, spava.Ujutro, oprano rosomotvara trepavicei cijelog dana gledata rade bube, ptice.I nasmijano eka,sve dok mu ne doe san,da proe djeak-putniksa toplim: dobar dan.Samo je ponekad tuno,sred najljepeg ljeta,jer ne znamo mu ime,a ono za nas cvjeta.USPAVANKA(Adiju)Tiha pjesmo, iaranapaunovim sjajnim krilom,pauinom izatkana,opivena utom svilom,tia nego voda plava,uspavaj mi malog mrava!On je danas, pjesmo vita,kotrljao zrnce ita.Mala pjesmo, ispunjenaslavujevim toplim dahom,na usnama zatvorena,obasuta cvjetnim prahom,zaubori poput vrela,nek umorna zaspi pela!Ona je sred cvjetne paesakupljala med u ae.Laka pjesmo, uhvaenana pramenu plavog svoda,trakom sunca pozlaena,od srninog meka hoda,kao daak vjetra lakauspavaj mi mog djeaka!On je danas kao lanepretrao tri poljane.VAZE I CVIJEESve vaze s cvijeem,smee ili plave,zelene ili sive,imaju osmijeh i neto kauba kao da su ive.Ukrase svaki prozor i kut,uljepaju mi sto,pa mi se ini:u moju sobuuao cvjetni do.Jedna je plitkai njeno uta,k'o perje malih ptica;ona je s proljea oaza modrih,mirisnih ljubiica.Druga je vitka,duboka,plava,k'o nebo u aprilu,Ona mi cijele godine uvavrbinu sivu svilu.Najvie volimsvoj up od glinei u njemu ciklame,koje mi dou sred arkog ljetaiz vlane umske tame.Vaze sa cvijeem,nasmijane,krase mi prozore, stopolice niske; pa soba liina rascvjetani do.BALKONIKad se prvog svitanjarasprsnu baloni,tad u mojoj ulicioive baloni.Bijelo rublje razastruk'o jedra na brodu,baki kafu donesu,saksijama vodu.Gradimirov suncobran,slona, medu, ukui sve druge igrakeiz sobe izvuku.Lasti gnijezdo napraveispod svoda, grede,a pauku dozvoleda mreu isprede.Djedu lulu zapaleim doe sa ceste,na vidik mu najljepinaslonjau smjeste.Granom palme zelenenaprave mu hlad,nek djedica sanjarii gleda na grad.ZRIKAVCITri zrikavca zriu,pletu divnu priu,od mora to blistai ipkova lista,galebovog pera,koljkinog bisera,izvorovog apatai trave od zlata.Predu priu duguo toplotne jugu,to sa smrom vitomi palminim titomprima cijelog ljetagoste sa kraj svijeta.Gdje to pletu tihupriicu u stihu?Na masline granici?!Kupine pletenici?!H' na samoj plai?!Hajde pa ih trai!TRI CIKLAMEIspod bora u dnu ume,u oblaku polutame,male bube oekujuda izniknu tri ciklame.Vrijedni mravi pretresajulanjsko lie itav danda im nove drugariceu prozraan dou stan.U borovu iglu paukve uvlai tanke ice,pa se uri da asijetri rumene haljinice.Na barunu mahovinelistii se u krug svili,to su cvrci za ciklamecipelice napravili.A komari sakupilirosnih sjajnih est kapljicasvakoj od njih da poklonepar srebrnih naunica.Kad izniknu, pa na prviples u umi pou same,sa divljenjem svi nek kau: Najljepe su tri ciklame!SJEANJE NA GRNARAKada u nekom velikom gradu,u izlogu to sja,ugledam vazu sa mnogo arauvijek se sjetim jamog prijatelja sijedog grnara.On stanuje na kraju gradagdje asfalt nije stig'o;s etiri grede i malo pruasebi je kolibu dig'o.U njoj je grnarsko kolo tvrdoi gline cijelo brdo.Tu rukom vjetom,prepunom dara,moj grnear lonie ara.Tu sam ga esto, kad padne vee,gledao kako vaja i peevaze za cvijee pastelnih boja,lonie sitne, nema im broja,anak za mlijeko,upove vitke,pepeljare i zdjele plitke.I gledaju' ga kako radi,kako mu lice sja,mat'o sam da u jednoga danapostati grnar i ja...Tako je ljeto teklo u srei;moj grnar uvijek kraj svoje pei;a jesen bi mu i lie svelonabrali elo.Tada bi zbogom rekao svimai krenuo na jug gdje sunetimada ispod bora, kog kaplje smola,slua i dalje Mbor svogfeSa.Stoga uvijek kada ugledam vazuu izlogu to sja,svog grneara se predragogasa enjom sjetim ja,pa mislim da li jo uvijek stvara,il' mu se ruka negdje odmara.TAKMIENJEKraj jezera na ledinizelen jablan iznikao,a do njeg se nov neboderiznenada gradit stao.Neboder se u visineiz sve snage digne,a jablan ga, mlad i bujan,ipak brzo stigne.Kad je sua, stablo stanebez vlage i vode,pa neboder, pun zidara,iznad njega ode.Ali kad se ispred kiaskriju ljudi, laste,zgrada stoji, a jablan nam,pun svjeine, raste.Utakmica i sad traje;nebo joj je smjer.Jedni kau: bolji jablan,drugi: neboder.TRIMO ZA SUNCEMEno sunca na livadi!Pourimo!Gle!Tapa, tapa, tapa, tapa!Sakrilo se!Gdje?!Sakrilo se na terasu!Za njim brzo! Sad!Tapa, tapa, tapa, tapa!I ovdje je hlad.Pobjeglo je na kraj parka!Na klupicu!Gle!Hajmo za njim!Tapa, tapa!Uteklo je!Gdje?!Uteklo na pustu plau!Poimo i mi!Ako treba i u vodu,za njim emo svi!Tapa, tapa, tapa, tapa:Za njim emo svi!NAJDRAA PISMAHaris mi esto s Vrbasa pie,pa kada ponu jesenje kie,sva draga pisma sloim po redu;itam ih itav utorak, srijedu,a ponekad od samog petkane diem oi sa krivog retka.Paljivo itam rije dragu svaku,a kada spomene djeda i baku,dva dobra znana ugledam licadraa od sunca, cvijea i ptica.Kad mi na listu iz kolske tekenacrta batu i vrt kraj rijeke,ja odmah vidim na brezi rosui imire to gustu kosukod djeda iaju svakoga ljetakad bour cvjeta.A kada dvorite opie lako,od sree svak'bi sjeo pa plak'o,jer tu su loza, esma i upa,kavez za zeca, bakina klupa,brezova metla, drvene grablje'i kose dvije k'o stare sablje.O svemu tome Haris mi pie,pa mjesto sive jesenje kieja vidim sunce i rumen cvijet.Iz svakog pisma dajem mu PET!BILJEKA O PISCUNasiha Kapidi-Hadi roena je 6. navembra 1931. godine u Banjoj Luci gdje je i zavrila osnovnu kolu i gimnaziju a studij knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Kao profesor radila je u banjalukoj gimnaziji, nakon ega je bila urednik u Djeijem programu Radio-Sarajeva, urednik biblioteke "Lastavica" i drugih biblioteka za djecu i omladinu u IP "Veselin Maslea" u Sarajevu. Pjesnik je, prozaist i dramski pisac. Za djecu je napisala:Maskembal u umi, Vezeni most, Skrivena pria, Kad si bila mala, Od tvog grada do mog grada, Glas djetinjstva, Liliputi druge.Pjesme i prie Nasihe Kapidi-Hadi objavljene su u vie izbora, zastupljene u itankama, u kolskoj lektiri, prevoene na druge jezike i zastupljene u nekim stranim antologijama. Dramske igre za djecu izvoene su na radiju i u pozoritu (San o livadici, Loncipunum udan grad). Dobitnik je vie nagrada i priznanja, meu kojima su: Dvadesetsedmojulska nagrada, estoaprilska nagrada grada Sarajeva, nagrada "Veselin Maslea" grada Banjaluke i dvije godinje nagrade izdavake kue "Svjetlost". Rat u Bosni 1992. zatekao ju je u Sarajevu, u penziji, naruenog zdravlja. Umrla u septembru 1995. godine.(V. M.)