narodni ruj 2019 zdravstveni listedipov kompleks i mentalno zdravlje mladih razvojni problemi...

1RUJAN / LISTOPAD 2019.

LIST GODINA LXI, broj 716-717/2019RUJAN / LISTOPAD n CIJENA 7,00 kn n ISSN 0351-9384 n Poštarina plaćena u pošti 51000 Rijeka

N A R O D N IZDRAVSTVENI

MENTALNO ZDRAVLJEdragocjen društveni

resurs

2 NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

dvomjesečnik za unapređenje zdravstvene kulture SADRŽAJIZDAJENASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE U SURADNJI S HRVATSKIM ZAVODOM ZA JAVNO ZDRAVSTVO

ZA IZDAVAČAProf.dr.sc. Vladimir Mićović, dr.med.

UREĐUJEOdjel socijalne medicineOdsjek za zdravstveni odgoj i promociju zdravlja

REDAKCIJSKI SAVJETDoc.dr.sc. Suzana Janković, dr.med.; Nikola Kraljik, dr.med.; prof.dr.sc. Vladimir Mićović, dr.med.; doc.dr.sc. Sanja Musić – Milanović, dr.med.; Ankica Perhat, dipl.oecc.; Tibor Santo, dr.med.; Vladimir Smešny, dr.med.; prim.mr.sc. Ankica Smoljanović, dr.med.

UREDNICADoc.dr.sc. Suzana Janković, dr.med.

LEKTORICAVjekoslava Lenac, prof.

GRAFIČKA PRIPREMA I OBLIKOVANJENovi list d.d./Karin Hofbauer

FOTOGRAFIJE: iStockphoto

TISAKKerschoffset Zagreb d.o.o.

UREDNIŠTVORadojka Grbac, bacc.paed.Nađa Berbić51 000 Rijeka, Krešimirova 52/atel. 21-43-59, 35-87-92fax 21-39-48http://www.zzjzpgz.hr (od 2000.g.)

Godišnja pretplata 36.00 knŽiro račun 2402006-1100369379 Erste&Steiermarkische Bank d.d.

«NZL» je tiskan uz potporu Primorsko-goranske županije i Odjela gradske uprave za zdravstvo i socijalnu skrb Grada Rijeke.

2

DR. MED. VLADIMIR SMEŠNYMentalno zdravlje mladih čeka u redu? 3

SAVJETOVALIŠTE ZA MLADE Pomoć ranjivim članovima društva ...... 4

SKRINING MENTALNOG ZDRAVLJA Županijski model prerasta u nacionalni ......................................... 7

PROMOCIJA MENTALNOG ZDRAVLJA I PREVENCIJA RIZIČNIH PONAŠANJA Trening životnih vještina ..................... 10

EMOCIONALNA INTELIGENCIJAMatematika srca .................................12

MENTALNO ZDRAVLJE DJECE S INTELEKTUALNIM TEŠKOĆAMAOmogućiti adekvatno odrastanje i djeci koja su drukčija ...................................14

ŠKOLOVANJE UČENIKA S TEŠKOĆAMA U RAZVOJUPredrasude o preprekama školskom uspjehu .............................. 16

PREHRANA I ADOLESCENTSKA DEPRESIJAHrana povezana s mentalnim zdravljem ........................................... 18

ELEKTRONIČKO VRŠNJAČKO NASILJE – CYBERBULLYING Znanjem protiv nasilja i prijetnji ......... 19

OGROMAN UTJECAJ DRUŠTVENIH MREŽATamna strana interneta ...................... 21

SLIKANJE SELFIJA NA DRUŠTVENIM MREŽAMA“Selfitis” - bolest ili narcisoidnost ...... 23

MENTALNO ZDRAVLJE STUDENATALijepo, ali stresno i ranjivo životno doba ..................................... 26

KAKO UBLAŽITI SVAKODNEVNI STRESGdje su ključevi od auta...? ................ 28

HRANOM PROTIV POVIŠENOG KOLESTEROLAI namirnice čiste krvne žile ................. 30

O ZDRAVLJU UKRATKO Kako razgovarati s teško bolesnim djetetom ........................................... 31

UMETAK

EDIPOV KOMPLEKS I MENTALNO ZDRAVLJE MLADIH Razvojni problemi povezani sa stilom roditeljstva


Mentalno je zdravlje, popularnije - duševno zdravlje, od pamtivijeka poseban i pomalo izdvojen dio

zaštite zdravlja. Jedno je od rijetkih, ako ne i jedino područje ljudskoga zdravlja ko-jim se bave dvije, previše odvojene, djelat-nosti. Osim medicine, najpomnije, preko specijalnosti koju zovemo psihijatrija (“lije-čenje duše”), tu je i psihologija (“znanje o duši”), odvojena i “otrgnuta” od medicine, smještena u porodicu “društvenih znano-sti”(?). No, o logičnosti i dosljednosti ra-znih podjela drugom zgodom.Poremećaji duševnog zdravlja i dušev-ne bolesti, nažalost, u porastu su. Na to ukazuju sva ozbiljna svjetska istraživanja. Problemi duševnog zdravlja uključuju i sve bolesti ovisnosti. Svjetska zdravstvena organizacija, od uku-pno 21 cilja projekta “Zdravlje za sve u XXI. stoljeću”, mentalno zdravlje stavlja na visoko šesto mjesto. Šesti cilj - unapređe-nje mentalnog zdravlja glasi: „Do 2020. godine, treba unaprijediti psihosocijalno stanje i učiniti dostupnom zaštitu ljudi s problemima s mentalnim zdravljem.“ Ta 2020. na vratima je, a pokazatelji su gori od onih kad su ciljevi bili sročeni. Od svih dobnih skupina, a sve su ugrože-ne, prigodno malo više o razdoblju koje zovemo adolescencija. Između puberteta, spolnog sazrijevanja i konačnog prestanka fizičkog rasta (oko 24. godine) vrijeme je koje zovemo adolescencija (od latinskog glagola adolescere = sazrijevati). Odmah, mjerenje duhovnog sazrijevanja nije sa-svim jednostavno i pouzdano. Prihvaćeno je da je sposobnost preuzimanja obveza i prava u vlastite ruke mjera odrastanja – sazrijevanja. Iskustvo kaže (možda malo prestrogo gledajući), da neke (mnoge) osobe, ustvari, nikad ne odrastu. Cilj je

svakog, moralno odgovornog društva da njegovi pripadnici, pojedinci preuzmu što više odgovornosti i za vlastito zdravlje. Ja-sno je da ima mnogo drugih obveza i pra-va, no ovo je mjesto rasprave o zdravlju.

Zdravljem se može upravljatiNaši adolescenti mogu, ono što je mno-gim starijima već promaklo, shvatiti da se zdravljem može upravljati: ono se može unaprijediti, a ne samo čuvati i štititi. Po-jedinac, vrlo rijetko, gotovo nikada ne može upravljati svojom bolešću (bolesti-ma) sam. Ovisnost o profesionalnoj po-moći, ako postoji, može biti, nažalost, još i nedostupna u vremenu ili prostoru, ali sve češće i ekonomski. Adolescenti mogu, odnosno trebaju, aktivno utjecati na niz ugroza, a da to ne čini poseban izdatak. Evo sažetka najbitnijih.Uzimanje alkohola u umjerenim količina-ma suvišno je, a u većima štetno. Velike količine alkohola i svako napijanje pogub-ni su! Već manje količine utječu na svijest (“brišu” sva naučena zaštitna znanja i vje-štine). Podloga su za razne oblike nasilja. Pušenje i uzimanje droga, a radi se o ne-prirodnim tvarima – tvarima koje nisu “dio prirodnih procesa”, nikad nije korisno.

Prije stvaranja navike štetno je, a po stva-ranju navike - pogubno! Pored učinka na zdravlje, droge su “kriminogene” i čine opće društveno zlo.Adolescenti su “spolno zreli” – mogu “stvarati” novi život. Donja granica od 18 godina fiziološki je i društveno prihvaće-na. Roditeljstvo u dobi mlađoj od 18 go-dina može se i treba izbjegavati. Gotovo nikad nije željeno. “Zdrav seks” može biti samo onaj koji slijedi obostranu sugla-snost i punu svijest “partnera”. “Seks za zabavu” nosi zdravstvene rizike, spolno prenosive bolesti (s posljedicama od ne-plodnosti do zloćudnih tumora). Elementi nasilja puno su češći nego što to javnost priznaje. Nažalost, raste i kriminalna zlo-poraba od “ropstva“ (najčešće žena) do užasnog zlostavljanja djece. Ako je sve dosad rečeno “dijagnoza”, gdje je „terapija“? Naši, današnji adolescenti imaju gotovo neograničen pristup znanju. Treba ponoviti: „Spriječiti mogu sami, ali liječiti ne.“Nažalost, govorimo o “našem svijetu”, koji osnove pismenosti garantira, ali mlađima i mladima uporno uskraćuje sveobuhvatan zdravstveni odgoj i odgovarajuće školsko zdravstveno obrazovanje!

MENTALNO ZDRAVLJE MLADIH

Život je sve duži, ali nije sve zdraviji

Današnji adolescenti žive u vremenu, s jedne strane, velikih nada i perspek-tiva, a s druge dubokih kriza i neizvjesnosti. Većina činitelja zdravlja, a mogu se nadgledati ili, još optimističnije, upravljati, pokazuje negativan smjer kre-tanja. Siromašni ne postaju manje siromašni, bogati ne postaju zdravstveno odgovorniji (ni prema sebe, a kamoli prema siromašnima). Život je sve duži, ali nije sve zdraviji. Medicinsko znanje i tehnologija neprekidno napreduju, ali i apsolutno i relativno poskupljuju.

Piše Vladimir Smešny dr. med. Naši, današnji adolescenti, iako imaju gotovo

neograničen pristup znanju, ne mogu liječiti, ali spriječiti mogu sami

ČEKA U REDU?


SAVJETOVALIŠTE ZA MLADE

Pozitivno mentalno zdravlje ključno je za dobro zdravlje općenito i za kvalitetan život. Koncept mental-

nog zdravlja ne može se odvojiti od uku-pnog zdravlja koje Svjetska zdravstvena organizacija, još od 1946., definira kao stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsu-stva bolesti ili ozljede. Mentalno zdravlje predstavlja resurs za svakodnevni život te pridonosi socijalnom i ekonomskom kapi-talu društva. Mentalno zdravlje i mentalna bolest određeni su mnogobrojnim socijalnim,

Rana adolescencija, od 11 do 16 godina, specifično je i jedinstveno razdoblje u ljudskom razvoju i odrastanju, koje ima ogroman utjecaj i na mentalno zdravlje, sve do u odraslo doba. U Odsjeku za promicanje i zaštitu mentalnog zdravlja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, uz ostale aktivnosti, djeluje i Savjetovalište za mlade u Rijeci, na adresi Fiorello la Guardia 23, te dvaput mjesečno u Delnicama, Krku, Cresu i Malom Lošinju

Piše Daina Udovicich Corelli, klinička psihologinja i psihoterapeutkinja

psihološkim i biološkim faktorima. Na mentalno zdravlje svakog pojedinca djelu-ju individualni faktori i iskustva, socijalne interakcije, strukture i resursi te kulturalne vrijednosti. Svakodnevna iskustva u obite-lji, školi, na ulici i na poslu također utječu na mentalno zdravlje osobe.

Mentalne bolesti česte su i globalne. Di-ljem svijeta, mentalni i ponašajni pore-mećaji predstavljaju 11 posto ukupnih bolesti u 1990. godini, a predviđa se po-rast do 15 posto do 2020. Mentalne bo-lesti, također, rezultiraju mnogim dru-gim troškovima za društvo i ne pridaje

POMOĆranjivim članovima društva


im se potrebna važnost na državnim ra-zinama. Mnoge zdravstvene službe i zdravstveni djelatnici bave se mentalnim zdravljem. SZO navodi da je mentalno zdravlje „sta-nje dobrobiti u kojem pojedinac može ostvariti svoje sposobnosti, suočavati se s normalnim svakodnevnim stresovima, biti radno produktivan i sposoban dati svoj doprinos zajednici“.

Mentalno zdravlje i adolescencijaAdolescencija je vrijeme odrastanja, koje uključuje hormonalne, tjelesne i psiho-loške promjene. Pojavljuje se između 9. i 16. godine (kod djevojčica u prosjeku dvije godine ranije), a završava otprilike oko 21. godine u žena te oko 25. godi-ne u muškaraca. To je i doba psihičkog sazrijevanja, oblikovanja osobnosti, ra-zvijanja osobnih stajališta i načela, po-stignuća emocionalnog osamostaljenja od roditelja, izgrađivanja odnosa s vrš-njacima, usvajanja spolnog identiteta te učenja i izgradnje socijalno odgovornog ponašanja. Dječaci i djevojčice tog uzra-sta žele biti prihvaćeni i priznati od svo-jih prijatelja, žele se prilagoditi njihovim aktivnostima, standardima, načinima ponašanja, oblačenja itd. Svi adolescenti prolaze kroz uspone i padove raspolože-nja i osjećaja prema samima sebi. Neki adolescenti prolaze kroz značajne krize, pune “oluja” i stresa, a neki relativno jed-nostavno prijeđu iz adolescencije u odra-slu dob. Rano razdoblje adolescencije, od 11 do 16 godina, razdoblje je u ko-jem je fizički i psihički pritisak intenzivan, kada su sukobi u obitelji najžešći i kada

se adolescent osjeća nesretno i sumnja u samoga sebe. Tada, u razdoblju izme-đu djetinjstva i odraslosti, često dolazi do sukoba s roditeljima i okolinom. Mladi su tada skloni iskušati svakojake izazove i negirati autoritete kako bi potvrdili svo-ju slobodu, uvažili sebe i na kraju krajeva pronašli svoj identitet. To je specifično i jedinstveno razdoblje u ljudskom razvoju i odrastanju, koje ima ogroman utjecaj i na mentalno zdravlje, sve do u odraslo doba. Razvoj i pona-šanje u tim godinama postavljaju teme-lje za ponašanje odraslih. Tada je moguć početak ozbiljnih mentalnih poremećaja, koji se mogu nastavljati u odraslo doba. Taj utjecaj razvoja nije važan samo kod velikih ozbiljnih problema, već je temelj

i za zdravstvena ponašanja i odluke koje mogu utjecati na zdravlje u odrasloj dobi.

Savjetodavna i psihoterapijska stručna pomoć u SavjetovalištuPomaganje i podrška adolescentima da dosegnu puni potencijal, i kao mladi, i kao odrasli, uključuju prevenciju, rano prepo-znavanje, kao i podršku za poteškoće koje ometaju adolescentni razvoj u uspješnu i zadovoljnu odraslu osobu. U Odsjeku za promicanje i zaštitu mental-nog zdravlja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, uz ostale aktivnosti djeluje i Savjetovali-šte za mlade u Rijeci, na adresi Fiorello la Guardia 23. U Savjetovalištu pružamo psihološku podršku, razgovaramo i savje-tujemo. Prvenstveno slušamo i prihvaća-mo mlade ljude, kao i njihove roditelje. U Savjetovalištu rade četiri psihologa, defek-tolog, liječnik specijalist javnog zdravstva i diplomirani učitelj, koji su educirani u po-dručju savjetovanja i psihoterapije.Svi pregledi i aktivnosti za korisnike pot-puno su besplatni. Godišnje se javi pet-stotinjak djece, mladih i njihovih roditelja. Javljaju se studenti, srednjoškolci i njiho-vi roditelji te osnovnoškolci i ostali mla-di ljudi. Najčešće dolaze zbog problema u ponašanju (neprilagođeno, agresivno,

Razvoj zajednice mjeri se odnosom prema ranjivima

Zadatak je šire zajednice stvarati okruženje koje pomaže pojedincu i obitelj da steknu osjećaj kontrole nad vlastitim životom i mogućnost suočavanja sa životnim izazovima. Stupanj razvoja neke zajednice mjerimo upravo podrškom koju ona pruža svojim ranjivim članovima.


delikventno, asocijalno ponašanje) ili zbog interpersonalnih problema, što se odnosi na različite poteškoće u obitelji, poteškoće s vršnjacima i ostale probleme u komuni-kaciji i odnosu s drugim ljudima. Javljaju se i klijenti s težim psihičkim poremećajima, s emocionalnim poteškoćama (depresiv-nost, anksioznost, strahovi, fobije, pani-ka), s niskim samopoštovanjem i u teš-kim životnim prilikama (npr. smrt bliske osobe, zlostavljanje). Mnogi dolaze i zbog

različitih poteškoća u učenju i/ili pohađa-nju nastave. Često se javljaju poteškoće u motivaciji za učenje, a onda i postizanju i održavanju koncentracije. Upućuju ih stručni suradnici iz škola koje pohađaju, liječnici - specijalisti školske medicine, centri za socijalnu skrb, Pre-kršajni sud ili dolaze samoinicijativno, često po preporuci poznanika. Savjeto-davni ili psihoterapijski rad s klijentom prilagođava se aktualnoj problematici i

potrebama svakoga klijenta. Po potrebi, u rad se uključuje i obitelj, kao podrža-vajući okolišni čimbenik. Kod problema-tike eksperimentiranja drogama klijenata upućenih od centara za socijalnu skrb i Prekršajnog suda, posebno se ustraje u provođenju propisane posebne obveze te održavanju apstinencije u određenom vremenskom roku (od 3 mjeseca do jed-ne godine).Savjetovanje klijenata, odnosno psihote-rapija vrlo su individualni, no u prosjeku se susreti održavaju jednom tjedno, u traja-nju od jednog sata. Individualnim i obiteljskim savjetovanjem i psihoterapijom nastojimo pružiti podrš-ku mladim ljudima i njihovim roditeljima, koji se ne snalaze u zamršenom svijetu odrastanja. Učimo ih rješavanju problema, iskrenoj komunikaciji i donošenju isprav-nih odluka. Podižemo njihovo samopošto-vanjei oni postaju zreliji i čvršći.

Očuvanje i promicanje mentalnog zdravlja mladihCilj je našeg rada je unapređenje i očuva-nje mentalnog zdravlja djece i adolescena-ta, rano otkrivanje, dijagnostika i terapija djece i adolescenata s poremećajima po-našanja i problemima mentalnog zdravlja te podrška obiteljima i skrbnicima, kao i razvijanje svijesti o mentalnom zdravlju. Promocija mentalnog zdravlja i prevencija poremećaja mentalnog zdravlja temelji su kvalitete života i dobrobiti pojedinca, obi-telji i zajednice. Dobro mentalno zdravlje predstavlja resurs modernog čovjeka i ži-vota.

U Savjetovalište bez uputnice, samo uz telefonsku najavu

Savjetovalište za mlade jedino je mjesto u Rijeci i široj okolici namijenjeno svim mladim ljudima i njihovim roditeljima, gdje možete doći bez uputnice liječnika, a primit ćete potpuno povjerljive, anonimne i besplatne usluge. Potrebno je samo prethodno se najaviti na broj telefona 051/335-920. Savjetovanje se obavlja svakim danom od 8 do 20 sati. Osim u Rijeci, djelatnici Odsjeka dva puta mjesečno odlaze u tzv. „mobilna savjetovališta“ u Delnicama, Krku, Cresu i Malom Lošinju. Na taj smo način i dislociranim krajevima Primorsko-goran-ske županije približili i omogućili stručnu pomoć i savjetovanje.

7RUJAN / LISTOPAD 2019. 7

Sukladno spoznaji da je mentalno zdravlje važna sastavnica ukupnog zdravlja te s obzirom na rastući te-

ret mentalnog zdravlja u školskoj dobi, zaštita mentalnog zdravlja djece i mladih označena je kao javnozdravstveni prio-ritet širom Europe. Procjene govore da

Pišu Nataša Dragaš Zubalj, dr. med., spec. školske medicine, univ. spec. sanit.pub. Dr. sc. Darko Roviš, prof. soc. ped.

SKRINING MENTALNOG ZDRAVLJA

Model probira mentalnog zdravlja među sedmoškolcima, koji je kao temu, u stručnoj javnosti i praksom, otvorio Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, preuzeli su i brojni drugi županijski zavodi, a nakon gotovo 10 godina provedbe i zagovaranja, Hrvatski zavod za javno zdravstvo za 2020. godinu najavljuje provedbu nacionalnog programa probira, tj. skrininga mentalnog zdravlja, po vrlo sličnom protokolu

prerasta u nacionalni ŽUPANIJSKI MODEL


Dogovoreni hodogram probira uključuje:

se 20 posto školske populacije suočava s poteškoćama mentalnog zdravlja, a 10 posto djece ima i jasno izražene kli-ničke simptome mentalnih poremećaja. Nažalost, samo manji dio djece i mladih biva prepoznat od sustava, koji im pruža podršku u nadvladavanju izazova s kojima se suočavaju. Promjenom Zakona o zdravstvenoj za-štiti iz 2008. g., zavodi za javno zdrav-stvo postaju obvezni organizirati na svom

1. PRUŽANJE INFORMACIJA ŠKOLI I RODITELJIMAInformacija o provedbi skrininga šalje se dopisom školi i ona ga uvrštava u svoj program te, po potrebi, o tome izvijesti roditelje na roditeljskom sastanku.

2. INFORMIRANI PRISTANAKKako je riječ o redovnoj mjeri zaštite zdravlja djece, ute-meljenoj na Zakonu o zdravstvenoj zaštiti te programskim dokumentima nacionalnih tijela, za provedbu tih mjera nije potrebno tražili posebne suglasnosti škola ili rodi-telja. Ipak, ostavljena je mogućnost da škola odbije su-djelovati u njegovoj provedbi ili da pojedini učenici odbiju sudjelovanje.

3. NAČIN ULASKA U ŠKOLU I RAZRED U početku se u razred ulazi tijekom provedbe PPD testira-nja ili očitavanja njegovih rezultata (školska medicina), a kasnije sukladno dogovoru nadležnog školskog liječnika, psihologa i stručnog suradnika škole.

4. ANALIZA REZULTATA ANKETNIH UPITNIKA Rezultate analiziraju educirani stručnjaci psiholozi, s više-godišnjim iskustvom u radu s mladima u Odjelu za zašti-tu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje bolesti ovisnosti.

5. TIMSKA SINTEZA REZULTATA Nakon obrade rezultata, u školi se zakazuje poseban sa-stanak školskog liječnika, psihologa iz Odjela za mentalno zdravlje te školskog stručnog suradnika, kada se radi tim-ska sinteza rezultata.

6. OBAVIJEST RODITELJIMATemeljem rezultata skrininga i temeljem timske sinteze školskog liječnika, školskog stručnog suradnika te djelat-nika Odsjeka za promicanje i zaštitu mentalnog zdravlja, za 10 posto djece i njihove roditelje preporučuje se, bez obveze, dodatni susret sa psihologom i/ili školskim liječ-nikom u zavodu za javno zdravstvo. Za djecu čiji rezul-tati odstupaju od preporučenih, školski liječnik pripremit će internu uputnicu za Savjetovalište za mlade pri, u Pri-morsko-goranskoj županiji, Nastavnom zavodu za javno

zdravstvo. Informaciju o uputnici škola daje roditeljima izravnim kontaktom, uz preporuku da se jave školskom li-ječniku zbog uputnice za savjetovalište. U pojedinim sluča-jevima informacija ide izravno preko nadležnog školskog liječnika (dolaskom u ordinaciju, pisanim putem, telefon-skim pozivom).Informacija o rezultatu djeteta dostupna je isključivo zdravstvenim radnicima NZJZ te školskom stručnom su-radniku. Nitko od učitelja, pa niti ravnatelj škole, nema pristup rezultatima radi zaštite privatnosti djeteta.

7. SAVJETOVALIŠNI RAD (RODITELJ, UČENIK)U NZJZ PGŽ roditelji i djeca upućeni su u mogućnost uklju-čivanja u neke od aktivnosti koje im mogu koristiti u rje-šavanju trenutnih ili u sprečavanju budućih teškoća. Te aktivnosti uključuju individualni ili obiteljski posjet savje-tovalištu, interaktivne radionice za djecu, radionice za ro-ditelje i sl. Svi pregledi i aktivnosti za korisnike sa zdrav-stvenom iskaznicom potpuno su besplatni.

8. NAKNADNI KONTAKTI I KONZULTACIJE O POJEDI-NOM UČENIKUPrema potrebi, obavljaju se naknadni kontakti i konzulta-cije o pojedinom učeniku na relaciji psiholog-liječnik-struč-ni suradnik škole.

području djelatnost zaštite mentalnog zdravlja djece i mladih, a u skladu s Na-cionalnom strategijom zaštite mentalnog zdravlja. Ugovorom s HZZO (2010.) o provedbi mjera zdravstvene zaštite, de-finirana je provedba mjera rane detekci-je i rehabilitacije problema u mentalnom zdravlju djece i mladih. Jednako tako, u Programu mjera za djelatnost zdravstve-ne zaštite mentalnog zdravlja, preven-cije i izvanbolničkog liječenja ovisnosti

(HZJZ), također stoji kako je potrebno organizirati rad s nastavnim osobljem predškolskih i školskih ustanova radi ra-nog prepoznavanja poremećaja ponaša-nja i problema mentalnog zdravlja djece i adolescenata.

Skrining optimalnim testomSlično je dato u mandat službama škol-ske medicine, gdje je Planom i progra-mom mjera iz obveznog zdravstvenog


osiguranja (NN126/06) predviđen i Pro-gram mjera za djelatnost preventivno-odgojnih mjera za zdravstvenu zaštitu školske djece i studenata. U njemu se navodi potreba organiziranja Probira u tijeku osnovnog i srednjoškolskog obra-zovanja (skrining), a među njima i probi-ra za mentalno zdravlje u 7. razredima osnovne te u prvim razredima srednje škole. Probir je postupak kojim se, u ri-zičnoj populaciji prividno zdravih, prona-laze pojedinci u kojih se sumnja na neku bolest ili poremećaj.Uvažavajući specifičnost oba odjela, ali i prirodne potrebe za suradnjom u radu s

djecom i mladima, te uvažavajući razvoj-ne promjene mladih, bilo da je riječ o vla-stitoj osobnosti, školskom ili obiteljskom okruženju, probir se 2010. godine počeo provoditi među učenicima 7.r. osnovne škole. Na međuodjelnom inicijalnom sa-stanku dogovorena su načela suradnje, definirane uloge sudionika u provedbi, određena dobna skupina i optimalan test te način izvješćivanja i evaluacije. Dogo-voreno je da će, u okviru redovitog kalen-dara sistematskih pregleda i cijepljenja učenika 7. razreda osnovnih škola, uče-nici ispuniti kratak upitnik (10-ak minuta) pod nazivom „Moje snage i poteškoće“. Riječ je o poznatom i provjerenom instru-mentu koji je u upotrebi u Europi i SAD-u, čija je svrha rano otkrivanje poteško-ća koje mogu biti vezane uz ponašanje, emocionalna stanja i/ili odnose s vršnja-cima. Na godišnjim međuoodjelnim sa-stancima (rujan/lipanj) prezentiraju se rezultati provedbe u protekloj školskoj godini te planira provedba u narednoj. Provedba je modificirana prema iskustvu i promjenama unutar sustava (obrazovni, zdravstveni, područje obuhvata...).

Zajednički rad i ciljeviU tom probiru zajedno sudjeluju Odjel školske i sveučilišne medicine (nadležni školski liječnici, psiholozi, medicinske se-stre) i Odjel za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje bolesti

ovisnosti (psiholozi, socijalni pedagog, di-plomirani učitelj, liječnik i psihijatar).Prednosti takvog načina rada vidimo kroz tri razine:1. usmjerenje prema ciljanoj populaciji (rana detekcija poremećaja, rana inter-vencija, smanjenje mogućih trajnih po-sljedica po pojedinog učenika i zajedni-cu...);2. prema sustavu (međusektorska su-radnja/podizanje razine zdravstvene pi-smenosti); 3. unutar NZZJZ PGŽ (osnaživanje po-stojećih kapaciteta, jačanje međuodjelne suradnje, profiliranje stručnjaka sposob-nih za pružanje specifične vrste pomoći).Naravno, nije sve bilo savršeno. Nedostaci u radu na koje smo naišli prvenstveno su organizacijske naravi (npr. interne podjele uloga, povremeni kadrovski deficiti i do-datna opterećenja djelatnika u zdravstve-nom i obrazovnom sustavu...), ali i u od-nosu na slabu motivacija pojedinih škola i roditelja. Takav model probira od NZJZ PGŽ pre-uzeli su i brojni drugi županijski zavodi. NZJZ PGŽ na neki je način otvorio tu temu u stručnoj javnosti te je, nakon gotovo 10 godina provedbe i zagovaranja, tema za-služila ozbiljnu pažnju nadležnih instituci-ja. Tako je Hrvatski zavod za javno zdrav-stvo za 2020. godinu najavio provedbu nacionalnog programa skrininga mental-nog zdravlja, po vrlo sličnom protokolu.


U današnjim socijalnim, ekonom-skim i širim društvenim uvjetima življenja gotovo nitko nije lišen

rizika tijekom odrastanja te je teško u potpunosti realizirati svoje zdravlje, po-sebice ono mentalno. Udio oboljelih od mentalnih poremećaja u Europskoj uniji iznosi visokih 27 posto. Suvremeni odgojni i zdravstveni izazo-vi svakim su danom sve veći i složeniji, pa se u posljednjih desetak godina sve više suočavamo s problemima u zaštiti

Piše Dr. sc. Darko Roviš, prof. soc. ped.

Program promocije mentalnog zdravlja i prevencije rizičnih ponašanja vezanih uz ovisnosti i nasilje temelji se na razvoju osobina i vještina koje su se pokazale važnima za njihovu prevenciju, a u školama promiče zdravlje i osobni razvoj učenika. Osim informacija o štetnosti rizičnih ponašanja, razbija predrasude i zablude vršnjačkih skupina i podiže razinu osobne kompetentnosti u donošenju odluka i suočavanju s pritiskom okoline

životnih vještina (TŽV). U početku se taj program provodio s učenicima 6. i 7. ra-zreda, a od šk. god. 2010. uvodi se i u 3., 4. i 5. razrede osnovnih škola. Danas se program provodi u gotovo svim osnovnim školama Primorsko-goranske županije te u njemu svake godine sudjeluje više od 500 razreda i gotovo 10 000 djece.

Program od 3. do 7. razreda osnovnih škola Trening životnih vještina program je pro-mocije mentalnog zdravlja i prevencije rizičnih ponašanja vezanih uz ovisnosti i nasilje, a temelji se na razvoju osobina i uvježbavanju vještina koje su se pokazale

PROMOCIJA MENTALNOG ZDRAVLJA I PREVENCIJA RIZIČNIH PONAŠANJA

ŽIVOTNIH VJEŠTINATrening

mentalnog zdravlja mladih. Zloupora-ba sredstava ovisnosti, vršnjačko nasilje, anksiozna stanja, depresivnost i sl. sve su češće pojave koje se, iz generacije u ge-neraciju, javljaju sve ranije. Vrtoglav po-rast zloporabe droga i, posljedično, ovi-snosti, krajem 90-ih i početkom 2000-tih godina jasno je dao do znanja da smo su-očeni s epidemijom. Stoga su djelovanje u području promicanja mentalnog zdrav-lja i razvoja zdravih stilova života te pre-vencija ovisnosti označeni kao društveni javnozdravstveni prioriteti. Nastavni zavod za javno zdravstvo Pri-morsko-goranske županije (NZZJZ) po-krenuo je 2005. godine program Trening


Mogućnosti i ishodi programa

Program omogućava mladima:• usvajanje vještina suočavanja

s pritiskom vršnjaka ka ovisničkom ponašanju,

• razvoj samopoštovanja, samopouzdanja i samokontrole,

• razvoj efikasnog suočavanja sa socijalnom anksioznošću,

• povećanje njihovog znanja o neposrednim posljedicama ovisničkog ponašanja,

• jačanje kognitivne i bihevioralne kompetentnosti radi smanjenja ili prevencije različitih oblika zdravstveno rizičnog ponašanja.

Program je usmjeren na rad sa:

• rizičnim faktorima - individualni (prvi kontakti s cigaretama, alkoholom i drogom te nedostatak samokontrole i asertivnosti),

• zaštitnim faktorima - individualni (samopoštovanje, samodisciplina, razvoj socijalnih i komunikacijskih vještina, vještina odlučivanja i rješavanja problema, zauzimanje za sebe, suočavanje sa stresom i anksioznosti, postavljanje ciljeva, samokontrola i samoohrabrivanje),

• obiteljski (kvalitetna komunikacija s roditeljima i ostalim članovima obitelji),

• u odnosu na vršnjake (otpor vršnjačkom pritisku, socijalne vještine, rješavanje sukoba),

• školski (postavljanje ciljeva i akademski uspjeh).

važnima u razvoju tih ponašanja, i to kao rizični ili kao preventivni faktori. Progra-mom se u školama promiču zdravlje i osobni razvoj učenika. Osim što pruža in-formacije o štetnosti rizičnih ponašanja i konzumiranja cigareta, alkohola i droge, program razbija predrasude i moguće za-blude koje su često prisutne u vršnjačkim skupinama. Razvija samopouzdanje te so-cijalne i druge životne vještine koje podižu razinu osobne kompetentnosti u svakod-nevnom donošenju odluka i suočavanju s pritiskom okoline. Na satovima razrednika, učenici od 3. do 7. razreda sudjeluju u radionicama s te-mama: samopouzdanje, donošenje od-luka, komunikacijske vještine, socijalne vještine, zauzimanje za sebe, rješavanje sukoba, kontrola ljutnje, stres, anksio-znost, odupiranje vršnjačkom pritisku, si-gurno na internetu, utjecaj medija, stop pušenju, alkoholu i marihuani... Radionice su interaktivne, sastoje se od kraćih izla-ganja učitelja, demonstracije pojedinih vještina, igranja uloga, rasprava, rada u malim grupama, brainstorminga, analize konkretnih životnih situacija, praktičnih

zadataka i sl. Osim toga, razrednici imaju na raspolaganju i set vježbi za opuštanje i fokusiranje pažnje učenika, baziranih na vježbama disanja i usmjeravanja pažnje. Program, svake godine u proljeće, završa-va izradom razrednog projekta vezanog uz neku od tema koju učenici izaberu. Svake godine na kraju provedbe progra-ma, a prilikom obilježavanja Svjetskog dana nepušenja, 31. svibnja, učenici imaju priliku široj javnosti prezentirati razredne projekte proizašle iz programa. Posljed-njih nekoliko godina veliko zajedničko dru-ženje organiziramo na Korzu, uz postav-ljanje izložbe učeničkih radova u panoima ispred Gradske vijećnice, te uz simbolični ulični spektakl (puštanje crnih balona, for-miranje otiska srca, pluća na Korzu i sl. ). Do sada je kroz predstavljanje razrednih projekata prikazano na stotine plakata, videouradaka, skečeva, glazbenih urada-ka, pa i pravih malih knjiga i stripova koje su napisali učenici. Neke škole oslikale su zidove svojih hodnika i učionica motivima vezanim za trening životnih vještina. Na satu razredne zajednice program pro-vode razrednici, koji su prošli trodnev-nu edukaciju. Tijekom edukacije imali su priliku čuti predavanja kompetentnih hr-vatskih stručnjaka za područje prevenci-je ovisnosti te sudjelovati u radionicama iz programa koje će provoditi s učenici-ma. Školski psiholog ili pedagog koordi-nira provedbu programa na razini ško-le (pomaže u provedbi, potiče redovito provođenje, posjećuje satove u provedbi programa, izvijesti školsko vijeće itd.), u suradnji s djelatnicima zavoda za javno zdravstvo zaduženima za edukaciju, su-perviziju i evaluaciju.

Program uvršten u Europsku bazu uspješnih projekata S obzirom na kontinuitet provedbe (14 godina), sveobuhvatnost (90 posto učeni-ka PGŽ) te intenzitet i kontinuiranost rada s učenicima (40-ak školskih sati od 3. do 7. razreda), može se reći da je ovo rije-dak primjer sustavnog i sveobuhvatnog programa prevencije ovisnosti u Repu-blici Hrvatskoj. Još su četiri hrvatske žu-panije prepoznale i preuzele taj program, pa se on sada provodi i u Zadarskoj,

Zavidni rezultati u smanjenju pušenja i konzumiranju alkohola

Evaluacija provedbe programa iz 2010. godine, u 6. i 7. razredima osnovnih škola u Primorsko-goran-skoj županiji, pokazala je smanjenje konzumiranja sredstava ovisnosti 30-50 posto u onim školama koje su program provele u cijelosti i kva-litetno. Posljednje ispitivanje NZJZ PGŽ s učenicima svih 8. razreda osnovnih škola iz 2018. godine, u usporedbi s 2007. godinom, poka-zuje da je broj učenika koji su do osmog razreda probali pušiti pre-polovljen, sa 47 posto na 22 po-sto, dok je konzumiranje alkohola smanjeno za trećinu - sa 71 posto u 2007. godini na 50 posto u 2018. godini. Najrizičniji oblici ponaša-nja, poput pušenja prije 7. razreda, smanjeni su pak za 60 posto, dok je učestalo pijenje alkohola (10 i više puta u posljednjih 12 mjeseci) sma-njeno čak i do 70 posto!

Međimurskoj, Šibensko-kninskoj i Krapin-sko-zagorskoj županiji te u gradu Umagu. Na inicijativu Ureda za suzbijanje zlopora-be droga Vlade Republike Hrvatske, pro-gram je uvršten u Europsku bazu uspješ-nih projekata kao hrvatski primjer dobre prakse.


Zašto je emocionalna inteligenci-ja mnogo važnija od obične i kako da je steknemo? O čemu u životu

odlučuje matematika srca? O našoj emo-cionalnoj inteligenciji ovisi koliko ćemo uspješni biti u odnosu s drugim ljudima, u poslu ili s partnerima, te kako ćemo proći u životu. Brojna istraživanja posljednjih godina ot-krivaju nevjerojatnu ulogu emocionalne inteligencije u uspjehu pojedinaca. U za-jedničkom istraživanju univerziteta Har-vard i Stanford (SAD) otkriveno je da je za uspjeh u životu IQ (opća inteligencija) zaslužna u oko 15 posto slučajeva, za ra-zliku od EQ (emocionalna inteligencija), čiji je udio oko 85 posto. Psiholog Dani-jel Goleman, u svojoj knjizi „Emocionalna inteligencija“, piše da biti pametan prema

Piše Petar Radaković, dr. med.,Specijalist hitne medicine

EMOCIONALNA INTELIGENCIJA

najnovijim istraživanjima znači biti emoci-onalno inteligentan.

Uspješni upravljaju emocijama Emocionalna inteligencija zapravo je spo-sobnost da se prepoznaju vlastiti osjećaji i osjećaji drugih ljudi, kao i vještina da se s tim osjećajima nosimo, a to mogu biti kritične točke koje određuju koliko smo uspješni u životu. Samo 36 posto testi-ranih osoba bilo je u stanju prepoznati svoje emocije u trenutku dok su ih do-življavali. Ta vrsta inteligencije podrazu-mijeva uspješnu kontrolu, posebno štet-nih emocija, i uči nas kako da emocije rade za nas na pozitivan način. Ona znači i da smo motivirani i optimistični i onda kada doživljavamo neuspjehe na putu do ostvarenja nekog cilja. Neizmjerno je važ-no postići suglasnost sa sobom, drugim ljudima i društvom u kojem živimo, a taj uspjeh zavisi od emocionalne vještine. Goleman ističe da život može biti mnogo lakši ako smo svjesni sebe, ako se znamo

MATEMATIKA SRCAkontrolirati, motivirati i ako imamo socijal-ne vještine i empatiju (znanje o tome što drugi osjećaju). Osobe bez kontrole nad emotivnim životom imaju stalne unutarnje borbe, koje ih sprječavaju da se koncen-triraju i razumno rasuđuju. Događa se da se ljudi s visokim IQ ne znaju snaći u živo-tu i ne postižu očekivane rezultate, niti su najzadovoljniji, jer im nedostaju vještine poput borbenosti, samokontrole, upor-nosti, samomotivacije, snalaženja u grupi: oni mogu biti izuzetno neprilagođeni, ne-obuzdani i socijalno neuspješni. Studije pokazuju da nove generacije dje-ce imaju sve viši kvocijent inteligencije, a manje su emocionalno inteligentne. Nisku razinu EQ najčešće prate nepromišljene, impulzivne reakcije, koje se javljaju kao ne-razumijevanje onoga što se osjeća u odre-đenom trenutku. Negativne emocije mogu zavladati našim životom i prerasti u mane ili slabosti koje sabotiraju naše blagostanje. Emocionalno nevješta osoba obično ne preuzima odgovornost za vlastite osjećaje,

O našoj emocionalnoj inteligenciji ovisi koliko ćemo uspješni biti u odnosu s drugim ljudima, u poslu ili s partnerima, te kako ćemo proći u životu. Zato je dobro upoznati sebe i steći vještinu da prepoznamo svoje osjećaje i osjećaje drugih ljudi te da se s njima nosimo


već krivicu prebacuje na druge („ti si uzrok mojih nevolja“), rijetko je u stanju objasniti zašto se osjeća onako kako se osjeća, sklo-na je držanju prodika, naređivanju i zapo-vijedanju, što nakon nekog vremena može rezultirati sabotažom vlastitih uspjeha, provalom bijesa, niskim pragom toleranci-je – takva osoba reagira na loše vrijeme, na nervoznog šefa, na poglede prolaznika.

Svijest o svojim i tuđim osjećajima Samo visoki IQ nije preduvjet za osjećaj sre-će i ljubavi, čemu u životu teži svaki čovjek. Kako mudro upravljati svojim emocijama? Kako naučiti da emocije rade za nas? Kako

da nam pomognu u ostvarenju duševnog blagostanja i uspjeha? Često „zaglavimo“ u mreži strahova, tuge, ljutnje, stida, mrzovo-lje, zavisti itd., a rezultat toga je slabljenje emocionalnog stanja, gubitak energije, ra-dosti, kreativnosti i volje. Vrlo često bijes i ljutnja pobjeđuju razum i smirenost, iz čega proizlaze konflikti zbog kojih se kasnije ka-jemo. Zato nam je potrebna emocionalna inteligencija koja se definira rečenicom „Ja osjećam“ i koja uključuje svijest o svojim i tuđim osjećajima. Na taj način upoznajemo sebe i druge i gradimo sretnije međuljudske odnose. Partnerski, poslovni, prijateljski i rodbinski odnosi protkani su različitim osje-ćajima. Emocionalna inteligencija uključuje

sposobnosti, znanja i vještine, kao što su samosvijest emocija (sposobnost da pre-poznamo svoje osjećaje i kontroliramo um), razumijevanje veze između emocija, misli i ponašanja, društvena svijest (o tome kako utječemo na druge), osobno donošenje od-luka, samokontrola u raznim situacijama (umjesto da reagiramo šakom, koristimo riječi), očuvanje pribranosti i u stresnim si-tuacijama, fokusiranje na dobro i pozitiv-no u sebi, u drugim ljudima i situacijama, suosjećanje (empatiju), socijalne vještine (obuzdavanje impulzivnosti, samomotivaci-ja, samoprihvaćanje), postizanje i održava-nje generalno dobrog raspoloženja.

Ravnoteža razuma i emocijaČesto nam se događa da jedno mislimo, a drugo osjećamo, da nam razum govori jed-no, a srce drugo, da donosimo odluke koje su suprotne glasu razuma jer ne možemo protiv vlastitih osjećaja. Pojam emocional-na inteligencija označava sposobnost odr-žavanja ravnoteže između razuma i emoci-ja. Zajedno ih treba koristiti u svim sferama života (na poslu, u porodici, prijateljstvu i bilo kojem drugom dijelu svakodnevice). EQ je inteligentno reguliranje emotivnih sta-nja, znanje o tome kako biti gospodar, a ne sluga emocijama. Ona je racionalno dono-šenje odluka pomoću emocija, s ciljem da se život živi na najbolji mogući način. Da bi osoba mogla u potpunosti funkcionirati, da bi bila zadovoljna i uspješna, mora učiti, a to uvjetuju obje inteligencije - i IQ i EQ, jer uz pomoć razuma i osjećaja postižemo najveće rezultate. To dvoje „u paru“ donosi čovjeku uspješniji poslovni život, porast mentalnog i fizičkog zdravlja, kao i postizanje veće kvali-tete u međuljudskim odnosima.Djeca s visokim EQ postižu bolje uspjehe u školi, kasnije lako pronalaze posao, za-državaju ga i postižu bolje uspjehe u nje-mu. Uspješnost menadžera uvjetovana je u 25 posto slučajeva njegovom akadem-skom inteligencijom, a 75 posto vlastitom emocionalnom inteligencijom.

Kako postati emocionalno inteligentan Ako niste rođeni s darom da uspješno ko-municirate sa sobom i drugima, to svaka-ko možete naučiti. Počnite raditi na svojoj

Muškarci češće potiskuju i izbjegavaju osjećajeMnoga istraživanja pokazala su da su muškarci manje emocionalno inteligentni od žena, postižu niže rezultate na testovima, lošiji su u prepoznavanju osjećaja drugih ljudi, s manje uspješnosti imenuju svoje osjećaje, u manjem su kontaktu s emocijama, a imaju razrađenije tehnike potiskivanja i izbjegavanja emocija.

Stariji emocionalno inteligentniji

Emocionalna inteligencija ima ogroman utjecaj na sreću i zado-voljstvo ljudi, pomaže u lakšem prevladavanju stresnih situacija, u boljoj komunikaciji, smanjuje rizik od pojave anksioznosti, depresi-je, pa čak i od suicidnih misli. Ako želimo rasti i razvijati se, mora-mo raditi na njenom povećanju i ne obazirati se na godine. Ljudi u dobi od oko 50 godina ostvaruju u prosjeku 25 posto bolje rezultate u testu emocionalne inteligencije od onih s oko 20 godina. Oni koji učeći rade na povećanju svog EQ mogu biti 60 – 70 posto uspješniji u svim sferama života.


Djeca s intelektualnim teškoćama (u daljnjem tekstu IT) u svojim su po-trebama ista kao i sva druga djeca.

Osim jednakih fizioloških potreba, kao i ostala djeca žele biti voljena, prihvaćena i uvažena. Imaju potrebu za učenjem, uklju-čivanjem u socijalne zajednice, potrebu za igrom, za veseljem i smijehom i svime onim što će im omogućiti da odrastaju kao zadovoljna i zdrava djeca. Potrebe su jednake, ali putevi njihova zadovoljenja mogu se razlikovati od onih u druge djece.Prema suvremenim spoznajama i pristu-pu Svjetske zdravstvene organizacije, a na temelju podataka dostupnih iz AA-MR-a (Američki savez za mentalnu retar-daciju), intelektualne teškoće određuju se kao značajno ograničenje u ukupnom

Piše Nataša Tomljanović, univ. spec., prof. rehab., učiteljica savjetnica

OMOGUĆITI ADEKVATNO ODRASTANJE i djeci koja su drukčija

samosvijesti jer je to najvažnija osobina emocionalne inteligencije. Postanite svje-sni svog unutrašnjeg dijaloga, trudite se da sebi stalno pojašnjavate što je to što osjećate, analizirajte svoje postupke i ra-dite na samokontroli da biste lakše dono-sili odluke, nosili se s preprekama, pobje-dama i porazima. Što češće se zapitajte: „Kako se osjećam“? Nemojte preuveliča-vati, a ni umanjivati svoje emocije, naučite predvidjeti svoje reakcije, slijedite intuiciju, pitajte druge ljude kako se osjećaju, bu-dite manje osjetljivi, pokušajte kanalizira-ti negativne emocije (promjenom stava ili razmišljanjem), tako da one ne pomute vaš um i rasuđivanje i ne utječu na neku vašu odluku, što je presudno za dobro emotivno zdravlje.

Djeca s intelektualnim poteškoćama, osim što su često zanemarena i odbačena, često su zlostavljana, i to tjelesno, emocionalno i seksualno, a neke od čestih posljedica nepravilnog pristupa jesu niska razina samopoštovanja i neuspjeh u školi i radu, neadekvatan s obzirom na mogućnosti

životu pojedinca, karakterizirano bitnim ispodprosječnim intelektualnim funkcioni-ranjem, koje je istodobno popraćeno sma-njenom razinom u dvije ili više adaptivnih vještina (komunikacija, briga o sebi, stano-vanje, socijalne vještine, samousmjerava-nje, zdravlje i sigurnost, funkcionalna aka-demska znanja, slobodno vrijeme i rad).

Snižena razina funkcioniranjaUpravo adaptivne vještine predstavljaju ogromno područje razvoja pojedinca na kojem se specifičnim metodama, kao i ra-zličitim pristupima i načinima rada, pristu-pa djeci s IT. Aspekti funkcioniranja djece s IT specifični su. Karakteristična je, u pr-vom redu, snižena razina intelektualnog, a potom i emocionalnog i socijalnog funk-cioniranja.Iz aspekata funkcioniranja proizlaze mo-gući rizični čimbenici koji mogu uzrokova-ti poremećaje ponašanja, kao i narušava-nje mentalnog zdravlja. Kada govorimo o

MENTALNO ZDRAVLJE DJECE S INTELEKTUALNIM TEŠKOĆAMA

Visok EQ čini ljude omiljenima, uspješnima i zadovoljnijima

Zbog čega jedna osoba u životu na-preduje, a druga s istim intelektom završava u „slijepim ulicama“? Što to uspješne ljude izdvaja? Izdvaja ih sposobnost prepoznavanja i uprav-ljanja emocijama (i svojim, i tuđim). Emocionalno inteligentne osobe do-bro komuniciraju s okolinom, ugod-ne su u društvu, imaju puno prija-telja i uspješne veze, prihvaćene su u svojoj radnoj okolini i uspješne u onome što rade. Ljudi s visokim EQ uspješni su u društvu, poslu i braku, mentalno su i fizički zdraviji i otpor-niji na stres, spretni su u stvaranju međuljudskih odnosa, a u sluča-ju konflikata bolje reagiraju i rje-šavaju probleme. Oni znaju dobro procijeniti tuđe karaktere, drugima postavljaju puno pitanja, ne očaja-vaju kad pogriješe, suosjećaju i vole pomagati, lako se postavljaju „u tuđe cipele“ pokušavajući razumjeti drugu osobu radi ostvarenja bolje komunikacije, pa su prihvaćeniji i voljeniji od drugih, znaju iskoristiti svoje emocije da dobiju ono što žele od života i rade naporno da njihove emocije ne naprave štetu; ne daju se lako zbuniti, rijetko se kaju i žale za svojim postupcima i vrlo dobro se nose sa stresom, u poslovnom okruženju postižu odlične rezultate.


intelektualnom funkcioniranju djece s IT, možemo ga opisati kao usporeno i oteža-no učenje, oskudna iskustvena znanja, teže uspostavljanje uzročno-posljedične veze, teže stavljanje u funkciju stečenih znanja, što dovodi do školskog neuspjeha ako im se neadekvatno pristupa. Ako govorimo o čimbenicima rizika u socijalnim odnosima, možemo se zapitati koliko je često takvo dijete živjelo u tugaljivom i rezigniranom obiteljskom okruženju, koliko je često bilo izolirano i zanemareno u školskom okru-ženju i društvu – među prijateljima. Djeca s IT zaostaju u usvajanju socijalnih vještina, postoje teškoće prilagođavanja, kao i teš-koće u uspostavljanju komunikacije, zbog čega su često izolirana i odbačena. U emo-cionalnoj sferi evidentno je zaostajanje u emocionalnom sazrijevanju, zbog kojeg dolazi do neadekvatnog pokazivanja emo-cija s obzirom na kronološku dob. Emoci-onalno predstavljaju vrlo osjetljivu skupinu jer su često zanemarena od prijateljskog okruženja, odbačena, a često i zlostavlja-na. Možda je prilika skrenuti pozornost na

MENTALNO ZDRAVLJE DJECE S INTELEKTUALNIM TEŠKOĆAMA

to da su djeca s IT često zlostavljana, i to tjelesno, emocionalno i seksualno.

Brojne posljedice nepravilnog pristupaNegativni su učinci neadekvatnog pristupa djeci s IT: stvaranje loše slike o sebi, niska razina samopoštovanja i samopouzdanja, nedostatak osjećaja svrhovitosti, sve uče-stalija odstupanja u ponašanju (izazivanje, ometanje…), socijalna povodljivost, agre-sivnost, destruktivnost, neasertivnost, izostanak motivacije, školski neuspjeh i neuspjeh u radu (neadekvatan s obzirom na mogućnosti). Negativne posljedice koje dovode do narušavanja mentalnog zdrav-lja jesu: psihosomatske smetnje (vrtogla-vica, bol u trbuhu, povraćanje, glavobolja, spavanje...), poremećaji ponašanja (skit-nja, krađa, laganje...), destruktivno pona-šanje, agresivno ponašanje - ponekad au-toagresivna i heteroagresivna ponašanja, psihičke smetnje, a najčešća su anksiozna i depresivna stanja. Razvijaju se i psihičke bolesti, kao separacijska anksioznost, de-presija, psihotična stanja.Procjenjuje se da su problemi mentalnog zdravlja odraslih osoba s IT vrlo česti, u oko 40 posto njih. To je više nego dvo-struko u odnosu na probleme mentalnog zdravlja u općoj populaciji. Prema SZO, poremećaji mentalnog zdravlja predstav-ljaju spektar teškoća s različitim simpto-mima, koje općenito karakterizira neka kombinacija nenormalnih misli, emocija, ponašanja i odnosa s drugima. Mental-no ili emocionalno zdravlje definirano je kao stanje dobrobiti u kojem pojedinac

ostvaruje svoje potencijale, može se no-siti s normalnim životnim stresom, može raditi produktivno i plodno te je sposoban pridonositi zajednici. Opisujući aspekte funkcioniranja djece s IT i čimbenike rizi-ka koji proizlaze iz njih, možemo se upi-tati mogu li djeca s IT sama i bez stručne podrške i pomoći ostvariti sve zahtjeve koji će ih dovesti do stabilnog mentalnog funkcioniranja. Odgovor se nameće sam.Teškoće u ponašanju i psihičke bolesti ima 30-60 posto djece - osoba s IT. Razlike su u učestalosti obolijevanja (osobe s IT obo-lijevaju 3 do 6 puta češće), simptomatolo-giji bolesti (simptomi u osoba s IT mogu biti drukčiji, što otežava diferencijalnu di-jagnostiku) i u patogenezi bolesti (drukčiji su procesi koji dovode do bolesti).

Otežano dijagnosticiranjeKod djece s IT postoje teškoće u dijagno-sticiranju poremećaja mentalnog zdravlja. Postojeći klasifikacijski sustavi za psihičke bolesti nisu upotrebljivi za klasifikaciju bo-lesti kod težih i teških IT. Kod umjerenih IT ti su sustavi djelomično upotrebljivi, a kod lakih IT najčešće su upotrebljivi. Pri-mjena standardnih dijagnostičkih kriterija kod djece s IT otežana je zbog ograničene kognicije, nedovoljne razvijenosti govora (receptivnog i ekspresivnog), nemoguć-nosti uspostave komunikacije, prisutnosti raznih senzornih teškoća itd.

Multidisciplinaran, holistički pristupPoremećaji mentalnog zdravlja mogu jako ometati funkcioniranje djeteta s IT, njihove

Jačati djetetov osjećaj prihvaćenosti i podršku zajednice obiteljima

Postavlja se pitanje što učiniti da bi se prevenirali poremećaji mentalnog zdravlja kod djece s IT?Smatram da bi na razini djeteta trebalo jačati emocionalne veze i stabilnost, jačati osjećaj prihvaćenosti, organizirati život s dnevnom rutinom, pred dijete staviti obveze i odgovornost, slati jasne i nedvosmislene poruke koje ga neće zbuniti, osigurati uspjeh i doživljaj napretka djeteta, organizirati slobodno vri-jeme… Na razini društva, potrebno je jačati obiteljsku strukturu (socijalno, ekonomski...), osigurati povezanost obitelji sa zajednicom i pružanje stručne potpore obiteljima koje imaju dijete s IT. Kako bismo im omogućili adekvat-no odrastanje, potrebno je uvažiti specifičnosti djeteta i pomoći obitelji i dje-ci da se što uspješnije integriraju u društvo, na zadovoljstvo i korist obaju segmenata.

16 NARODNI ZDRAVSTVENI LIST16

obitelji i osoba koje rade s njima. Teško je iz komunikacije s djetetom s IT utvrditi što ga smeta, ograničava i destabilizira. Zato se često može dogoditi „dijagnostičko za-sjenčivanje“, jer se veći značaj pridaje in-telektualnoj teškoći nego psihičkoj bolesti. Naravno, tada nemamo prave pokazatelje mentalnog zdravstvenog stanja djece, a samim time niti adekvatan pristup u radu i liječenju. Radi što preciznije dijagnostike, potreban je holistički, multidisciplinarni pristup, uz uvažavanje mišljenja stručnja-ka i važnih sudionika u životu djece.

Poremećaje mentalnog zdravlja potencira jaz između djetetovih potreba i okoline

Poremećaji mentalnog zdravlja kod djece s IT najčešće nisu organski uvjetovani, već nastaju u odnosu između potreba djeteta i odgovora okoline.Iz svoje dugogodišnje prakse želim istaknuti: što je veći stupanj intelek-tualnih teškoća, u pravilu, veći su i poremećaji mentalnog zdravlja. Ra-zlog tome je nemogućnost djeteta da samo, bez stručne pomoći, zado-volji svoje potrebe. Osim toga, po-remećaji mentalnog zdravlja posta-ju veći i dublji što je dijete starije i dugotrajnije izloženo neadekvat-nom pristupu okoline.

Škola je mjesto obrazovanja, ali i mjesto gdje učenik provede barem trećinu dana, gdje se sklapaju prija-

teljstva, stječe slika o sebi i svojim sposob-nostima. Adolescencija je burno i osjetlji-vo razdoblje odrastanja koje obilježavaju promjene na tjelesnom, emocionalnom i socijalnom planu. Cilj je adolescencije odrastanje u zdra-vog pojedinca koji ima pozitivnu sliku o sebi. U tom razdoblju života škola je va-žan čimbenik i čini velik dio života mlade

Pišu Sandro Kresina, dr. med., spec. školske medicineSandra Anđelić Breš, univ. spec. klin. psihologije

PREDRASUDE

osobe. Stoga je bitno kako se osoba osje-ća u školi i kako je doživljava, jer školski neuspjeh može potaknuti razvoj nega-tivne slike o sebi. Svakom učeniku treba pružiti jednake mogućnosti u školovanju. To se osobito odnosi na osobe s teškoća-ma u razvoju.

Utvrditi primjeren oblik školovanjaPrema članku 2. Pravilnika o osnovnoš-kolskom i srednjoškolskom odgoju i obra-zovanju učenika s teškoćama u razvoju, učenik s teškoćama u razvoju jest učenik čije sposobnosti u međudjelovanju s čim-benicima iz okoline ograničavaju njegovo puno, učinkovito i ravnopravno sudjelo-vanje u odgojno-obrazovnom procesu s ostalim učenicima, a proizlaze iz tjelesnih,

ŠKOLOVANJE UČENIKA S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU

O PREPREKAMA ŠKOLSKOM USPJEHU


Za učenika s teškoćama programska potpora obuhvaća različite vrste primjerenih programa odgoja i obrazovanja, dodatne odgojno-obrazovne i rehabilitacijske programe te privremene oblike odgoja i obrazovanja, koji se provode u školama i drugim javnim ustanovama odgoja i obrazovanja, a takvi učenici imaju i pravo na prilagodbu uvjeta pri polaganju državne mature

obrazovanja u školama i drugim javnim ustanovama čija je djelatnost odgoj i obrazovanje. Primjereni oblici školova-nja obično se određuju tijekom osnovne škole, a ako postoji potreba, nastavljaju se i tijekom srednjoškolskog obrazovanja. Moguće je, no to je rjeđe, da se primjere-ni oblik školovanja prvi put određuje tije-kom pohađanja srednje škole.

Različiti zdravstveni problemiTemeljem rješenja o primjerenom obli-ku školovanja, učenici ostvaruju i pravo na prilagodbu uvjeta prilikom polaganja državne mature. To su uglavnom učeni-ci koji imaju specifične teškoće u učenju, jezične i komunikacijske teškoće (značaj-ne teškoće čitanja, pisanja, govorenja i manipulacije brojevima, koje su vezane uz teškoće u procesuiranju simboličko-ga jezika), motoričke i senzoričke teško-će (poremećaji pokreta i položaja tijela, smanjena/onemogućena funkcija poje-dinih dijelova tijela, nepostojanje dijelo-va tijela; oštećenja sluha i vida), emoci-onalne teškoće i smetnje u ponašanju te teškoće u području mentalnoga zdravlja (različita psihotična stanja, problemi pre-hrane, strahovi, anksioznost, emocional-ne smetnje i sl.). Osim njih, na prilagodbu uvjeta tijekom polaganja državne matu-re imaju pravo i učenici sa zdravstvenim problemima koji su utjecali na njihov pro-ces učenja, a mogu utjecati i na polaga-nje ispita državne mature. Zdravstveni problemi mogu biti bolesti: srca i krvo-žilnoga sustava, živčanoga sustava, pro-bavnoga sustava, mokraćnoga sustava, dišnoga sustava i bolesti žlijezda s unu-trašnjim lučenjem (npr. srčane bolesti, leukemija, tumori, hepatitis, tuberkuloza,

mentalnih, intelektualnih, osjetilnih ošte-ćenja i poremećaja funkcija ili njihovih kombinacija. Poremećaji učenja dijagnosticiraju se „kad su rezultati koje neka osoba postigne na individualno primijenjenim, standardizira-nim testovima čitanja, matematičkih vje-ština ili pismenog izražavanja bitno ispod onih koji se očekuju s obzirom na dob, obrazovanje i razinu inteligencije te, zna-čajno utječu na dostignutu akademsku ra-zinu ili svakodnevne aktivnosti koje zahti-jevaju navedene vještine.“ Za učenika s teškoćama programska pot-pora obuhvaća različite vrste primjerenih programa odgoja i obrazovanja, dodat-ne odgojno-obrazovne i rehabilitacijske programe te privremene oblike odgoja i

astma, alergije, dijabetes, epilepsija, AIDS i dr.). Učenicima koji imaju zdrav-stvene probleme potrebno je prethodno procijeniti potencijalno povećano optere-ćenje i stres prilikom polaganja državne mature, što može negativno utjecati na njihovo zdravlje, ali i na uspjeh na ispitu. U takvim slučajevima maturantima treba omogućiti prilagodbu ispitne tehnologije na državnoj maturi.Prije prijave ispita državne mature, škola ima obvezu informiranja učenika o po-stupku ostvarivanja prava na prilagodbu i polaganju ispita te o njegovim pravima i dužnostima. Kako bi se navrijeme pri-premila sva potrebna dokumentacija za ostvarivanje tog prava, učenik se na po-četku završnog razreda upućuje nadlež-nom školskom liječniku koji će, ako za to postoji potreba (npr. zastarjela medi-cinska dokumentacija), uputiti učenika na potrebne preglede.

Utvrđivanje primjerenog oblika školovanjaPostupak utvrđivanja primjerenog oblika školovanja započinje uo-čavanjem teškoća u školi i upući-vanjem učenika s roditeljem nad-ležnom školskom liječniku, prema vrsti uočenih teškoća u školi i na osnovi razgovora s roditeljem i učenikom. Pregledom će školski liječnik uputiti učenika na daljnju obradu. Temeljem prikupljenih na-laza, škola na Povjerenstvu ško-le pokreće postupak utvrđivanja primjerenog oblika školovanja, a Povjerenstvo Ureda državne upra-ve (UDU) donosi rješenje o vrsti primjerenog oblika školovanja i potporama.


Posljednjih desetljeća primijećen je značajan porast slučajeva depresije. U razdoblju između 1990. i 2013.

godine broj osoba koje pate od depresije i/ili anksioznosti povećao se za gotovo 50 posto. Prema podacima Svjetske zdrav-stvene organizacije (engl. World Health organization, WHO) iz 2012. godine, pro-cjenjuje se da danas u svijetu od depresije boluje oko 350 milijuna ljudi svih dobnih skupina, od toga 7,4 posto pogađa ado-lescente (10-14 godina). Kliničke i dijagno-stičke značajke poremećaja uglavnom su slične kod adolescenata i odraslih osoba.Većina mentalnih poremećaja pojavljuje se tijekom mladosti, ali se prvi put dijagno-sticiraju kasnije u životu. Samoozljeđivanje i samoubojstvo vodeći su uzrok smrti kod mladih ljudi. Loše mentalno zdravlje pove-zano je s općim zdravstvenim i razvojnim problemima među mladima, poput obra-zovnih postignuća, reproduktivnog i seksu-alnog zdravlja, zloporabe droga i nasilja.

Pišu Barbara Malašević, mag. nutr. clin. Tamara Car, bacc. med. techn.

HRANA POVEZANA S MENTALNIM ZDRAVLJEM

PREHRANA I ADOLESCENTSKA DEPRESIJA

Nutritivni spojevi moduliraju biomarkere vezane uz depresijuDosadašnja istraživanja dokazuju pove-zanost između nezdravih prehrambenih navika i lošeg mentalnog zdravlja djece i adolescenata. Nutritivni spojevi mogu modulirati biomarkere povezane s de-presijom. Neke od zdravih namirnica, kao što su maslinovo ulje, riba, orašasti plo-dovi, mahunarke, mliječni proizvodi, voće i povrće, povezane su s niskim rizikom od nastanka depresije. Mediteranski na-čin prehrane može pridonijeti sprečavanju niza bolesti središnjeg živčanog sustava, nasuprot zapadnjačkom načinu prehrane, kao što su konzumacija zaslađenih pića, pržene hrane, prerađenog mesa, pečenih

proizvoda, za koji se pokazalo da je po-vezan s povećanim rizikom od nastanka depresije, kao i niza drugih kroničnih ne-zaraznih bolesti. Hrana, kao i način pre-hrane, ključni su za prevenciju mentalnih poremećaja.

Prehrana „mrtvom“ hranomTijekom razdoblja adolescencije, tinejdžeri imaju veću samostalnost u izboru hrane i počinju usvajati prehrambene navike koje će nastaviti i u odrasloj dobi. Nažalost, ti se mladi ljudi ne pridržavaju prehrambenih preporuka. Oni sve više konzumiraju na-

mirnice siromašne hranjivim tvarima, kao što je hrana bogata šećerom i zasićenim masnim kiselinama: bezalkoholna pića, sla-stičarski proizvodi i „fast-food“. Takve pre-hrambene navike povezane su s pretilosti i kroničnim nezaraznim bolestima, utječu na razvoj središnjeg živčanog sustava, na mentalno zdravlje i na emocionalne pro-bleme kod djece te se kasnije manifestiraju mentalnim poremećajima u odrasloj dobi.Nedostatak mikronutrijenata i neuhranje-nost mogu utjecati na tjelesni i mentalni ra-zvoj djeteta, s obzirom na to da je prosječna dob za nastup anksioznosti i poremećaja raspoloženja od 6 do 13 godina. Zbog ogro-mnog opterećenja mentalnim poremećaji-ma, potrebna je nova strategija preventivnih programa. Usmjeravanje na poboljšanje na-čina prehrane na populacijskoj razini može biti od velike koristi za javno zdravlje.Hrana i način prehrane nude ključne izmje-njive ciljeve za prevenciju mentalnih poreme-ćaja, koji imaju temeljnu ulogu u promicanju mentalnog zdravlja. Područje prehrambene neuroznanosti treba uključiti u prevenciju i liječenje depresije (i drugih mentalnih pore-mećaja) kroz zdravu prehranu.

Prehrana važna za mentalno zdravlje trudnice i djeteta

Prenatalna i postnatalna prehrana važna je za mentalno zdravlje majke, ali utječe i na mentalni razvoj njezina potomstva. Stoga je od velike važnosti usmjeriti trudnicu da tijekom trudnoće konzumira kvalitetne (zdrave) namir-nice, kako bi pozitivno utjecala na buduće ishode mentalnog zdravlja svog djeteta i adolescenta.

Hrana bogata šećerom i zasićenim masnim kiselinama, bezalkoholna pića, slastičarski proizvodi i „fast-food“ utječu na razvoj središnjeg živčanog sustava i mentalno zdravlje, na emocionalne probleme kod djece, što se kasnije može manifestirati mentalnim poremećajima u odrasloj dobi, iako ti poremećaji mogu nastati i ranije, u adolescenciji, kad mladi samostalnije biraju hranu


ELEKTRONIČKO VRŠNJAČKO NASILJE – CYBERBULLYING

Informacijska tehnologija, kao svepri-sutna i lako dostupna, ima važnu ulogu u svakodnevnom životu djece i mladih

te je neosporan njen pozitivan učinak. Njezinim korištenjem obogaćujemo svoj život, lakše dolazimo do informacija, što pruža brojne mogućnosti za učenje, istra-živanje, ali i druženje, no potrebno je ima-ti na umu i njene negativne strane, koje mogu narušiti kvalitetu života. Posljednjih nekoliko godina sve se više pa-žnje posvećuje mogućnosti njene zloupo-trebe s obzirom na nedostatnu kontrolu informacija koje su dostupne na interne-tu. Svjedoci smo ubrzanog tehnološkog razvoja, a ukorak s njim mijenjaju se i na-čini na koje djeca i mladi koriste tu tehno-logiju. Digitalni mediji, računala, mobiteli i internet ne koriste se samo za učenje te ostvarivanje i održavanje kontakata, već i kao način razvijanja identiteta, oblik dru-ženja i stvaranja osjećaja pripadnosti.

Ključan razvoj socijalnih vještina Povećanje uporabe informacijsko-komu-nikacijske tehnologije omogućava sve veći broj socijalnih interakcija putem interne-ta, što posljedično dovodi i do moguć-nosti elektroničkog nasilja. Elektroničkim nasiljem (eng. cyberbullying, online hara-ssment, Internet violence) smatra se sva-ki oblik nasilja koji podrazumijeva slanje neprimjerenih i uvredljivih tekstualnih, vizualnih i audiovizualnih poruka, a može

Piše Sanja Stamenković, prof. psih.

ZNANJEM PROTIV NASILJA I PRIJETNJIKao roditelj, nastavnik ili osoba koja ima utjecaja na ponašanje djeteta, trebamo pružiti pomoć u stjecanju znanja, vještina i motivacija vezanih uz korištenje virtualnih oblika komunikacije na siguran i odgovoran način

uključivati i prijetnje i druge oblike naruša-vanja privatnosti pojedinca. Može se odvi-jati putem bilo kojeg sredstva internetske komunikacije, društvenih mreža, osobnih web stranica, blogova i slično, ali i putem mobilnih telefona. Iako još uvijek ne po-stoji općeprihvaćena definicija tog oblika nasilja, „elektroničko nasilje“ sintagma je koja dobro odražava bit ponašanja te uk-ljučuje nasilje koje se događa internetom i mobitelom.Buljan Flander i sur. cyberbullying defini-raju kao „opći pojam za svaku komunika-cijsku aktivnost cyber-tehnologijom koja se može smatrati štetnom, kako za poje-dinca, tako i za opće dobro“.Elektroničko nasilje ozbiljan je problem koji se može negativno odraziti na psiho-socijalnu dobrobit djece i mladih. Suočeni s takvim oblikom nasilja, djeca i mladi če-sto gube osjećaj sigurnosti jer im se čini da zakon, profesori i roditelji mogu vrlo malo učiniti kako bi ga zaustavili.

Zanimljiv je podatak da brojna istraživa-nja potvrđuju kako su pojedinci uključeni u elektroničko nasilje najčešće tako da ga istovremeno i čine i doživljavaju. Smatra se da je to posljedica nedovoljno razvije-nih socijalnih vještina, zbog čega oni koji doživljavaju nasilje to rješavaju tako da uz-vrate nasiljem.

Razlike klasičnog i elektroničkog nasiljaKlasično vršnjačko nasilje najčešće se do-gađa u školi, na putu prema školi ili na igralištima i mjestima okupljanja mladih, gdje je žrtva dostupna samo u određe-nom prostornom i vremenskom okviru. Često je moguće saznati identitet počini-telja, a žrtvi pružiti pomoć i zaštitu. Kod takvog oblika nasilja žrtva može pronaći sigurno utočište u vlastitom domu, uz ro-ditelje, što nije slučaj kod elektroničkog nasilja. Nadalje, počinitelji elektroničkog nasilja često mogu ostati anonimni zbog mogućnosti skrivanja identiteta ili pred-stavljanja pod lažnim imenom. Iako pot-puna anonimnost nije moguća (svakom računalu s internetom provider dodjeljuje poseban identifikacijski broj – IP-adresu iz koje se može vidjeti gdje se nalazi određe-no računalo i koji provider koristi za spa-janje na internet), sama percepcija „nevid-ljivosti“ može utjecati na izbor ponašanja osobe. Anonimnost, ali i fizička udalje-nost žrtve od nasilnika, često dovode do toga da osoba koja čini nasilje nije svje-sna posljedica koje njezino ponašanje ima za žrtvu, zbog nedostatka direktne po-vratne informacije, što rezultira i slabijim


mogućnostima za empatiju i žaljenje. Po-činiteljima nasilja anonimnost često daje lažan osjećaj sigurnosti i moći, odnosno osjećaj da mogu nekažnjeno kršiti druš-tvene norme i ograničenja. Također, za razliku od tradicionalnog nasilja, žrtvama nasilja preko interneta puno je teže udalji-ti se od nasilnika ili materijala korištenog za uznemiravanje, budući da, putem inter-neta, takav materijal u kratkom vremenu može doći do velikog broja pojedinaca, također njegovih korisnika. Efekti nasilja preko interneta tako se povećavaju kada se novi korisnici uključe u nasilje sudje-lujući u online razgovorima, prosljeđujući poruke, slike ili slične materijale koji ne-kome mogu nanijeti štetu. Također, kod tradicionalnog oblika nasilja postoji već spomenuti vremenski i prostorni okvir, dok elektroničko nasilje može biti prisut-no u svakom trenutku, 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, odnosno sve dok žrtva ima pristup internetu/mobitelu. Takav oblik nasilja ostavlja elektronički trag koji je mo-guće više puta pročitati ili vidjeti te iznova nanijeti bol žrtvi.

Uloga roditelja, nastavnika, stručnih službiKorištenje informacijsko-komunikacijskih tehnologija nudi razne mogućnosti za dje-cu i mlade, a način na koji će ih oni koristiti (pozitivno ili negativno) ovisi o tome što su i koliko osvijestili o njima. Uloga odra-slih velika je i oni mogu pomoći u razumi-jevanju svih mogućnosti koje suvremene informacijsko-komunikacijske tehnologije nude. Roditelji, unutar djetetovog doma, mogu pomoći djeci tako da razgovara-ju i osvijeste konstrukcije realnosti koja se stvara u cyber prostoru i ukažu na

mogućnosti manipulacije i zloupotrebe. S obzirom na sve veći broj slučajeva elek-troničkog nasilja među djecom i mladima, važno je da roditelji budu svjesni moguć-nosti uključenosti vlastitog djeteta, bilo da se radi o ulozi zlostavljača, žrtve ili tek pasivnog promatrača. Važno je u razgovo-ru naglasiti da je u redu koristiti mobitel i kompjutor za razgovor, druženje i razmje-nu informacija s prijateljima, no upoznati dijete s neprimjerenim interakcijama koje se mogu okarakterizirati i kao nasilje.Velika je i uloga nastavnika (kroz medijsku kulturu, nastavu informatike i sl.), koji bi

trebali učestalo voditi radionice o trendo-vima korištenja društvenih mreža, kao i o mogućnostima elektroničkog nasilja. Kao roditelj ili osoba koja ima utjecaja na po-našanje djeteta, trebamo pružiti pomoć u stjecanju znanja, vještina i motivacije veza-nih uz korištenje virtualnih oblika komuni-kacije na siguran i odgovoran način.Prilikom razgovora s djecom, dopustite im da vas upoznaju s načinima uporabe informacijsko-komunikacijskih sredstava i sadržajima koje pregledavaju, kao i s kim se u virtualnom svijetu druže. Budite svje-sni onoga što vaše dijete radi i objavljuje na internetu/mobitelu. Razvijajte kod dje-ce osobnu odgovornost kako bi bila svje-sna kakve posljedice može imati njihovo ponašanje u virtualnom svijetu. Naime, roditelji, zbog sveprisutnosti tehnoloških uređaja i interneta, ne mogu pratiti djete-tove aktivnosti 24 sata dnevno, niti je to potrebno. Stoga je vrlo važno njegovati i održavati otvorenu, iskrenu komunikaciju s djecom, kako bi se djeca osjećala sigur-no i mogla se obratiti roditelju kad god osjete nešto neugodno ili uznemirujuće u interakciji putem interneta.

Pomoć stručnjaka i Hrabrog telefona

Uz otvorenu i blisku komunikaciju s djetetom, dajte djetetu podršku i potakni-te ga na razgovor, s vama ili s nekom drugom odraslom osobom u koju ima povjerenja (poput nastavnika, školskog psihologa/pedagoga), a ako je riječ o ozbiljnijim oblicima nasilja, osobito zastrašujućim prijetnjama, potrebno je potražiti pomoć i od drugih sustava. U takvim slučajevima dobro je sačuvati poruke u mobitelu ili zapisati podatke o datumu, vremenu i sadržaju poruke ili poziva. Možete kontaktirati i administratora stranice za uklanjanje nepriklad-nog sadržaja ili se javiti na Hrabri telefon pozivom na broj 0800 0800, kao i na e-mail adresu [email protected]

SVAKO ČETVRTO DIJETE ŽRTVA DRUŠTVENIH MREŽAPrema podacima američkog Centra za istraživanje elektroničkog nasilja (The Cyberbullying Research Center), iz longitudinalnog istraživanja koje su vodili od 2007. do 2019. godine, vidimo da 28 posto učenika koji su bili sudionici istraživanja navodi da su bili žrtve elektroničkog nasilja u nekom razdoblju života, dok je njih 16 posto navelo da su i sami bili nasilnici tijekom navedenih godina.Kada govorimo o učestalosti elektroničkog nasilja u Hrvatskoj, istraživanje Unicef-a pokazalo je da je gotovo svako četvrto dijete, odnosno mlada osoba, doživjelo nasilje i govor mržnje na društvenim mrežama.


OGROMAN UTJECAJ DRUŠTVENIH MREŽA

Piše Dr. sc. Marijana Turčić, dr. med.spec. školske medicine

Internet i društvene mreže postali su neizostavan dio naše svakodnevice. Ako niste na “fejsu”, većina će reći da ste ču-

dak, no ipak je u novije vrijeme sve više onih koji smatraju da su društvene mre-že i internet preuzeli kontrolu nad našim životima. Iako postoji nebrojeno mnogo načina na koji takve tehnologije mogu obogatiti znanja i iskustva, poticati kreativnost te omogućiti širu povezanost i komunikaci-ju s ljudima preko društvenih mreža, one istovremeno izlažu korisnike brojnim ri-zicima koji, u konačnici, mogu rezultirati negativnim posljedicama po zdravlje. To

Psihološkim analizama utvrđeno je da su internet i društvene mreže postali determinirajući faktor usvajanja oblika ponašanja u mladih te da pretjerana uporaba elektroničkih medija može rezultirati brojnim zdravstvenim, ali i po odgoj pogubnim posljedicama

TAMNA STRANA INTERNETAse posebice odnosi na mladu populaciju koja, zbog svog psihosocijalnoga razvoja, još uvijek ne može otkriti sve zamke koje internet stavlja pred nju. Psihološkim ana-lizama utvrđeno je da su internet i druš-tvene mreže postali determinirajući faktor usvajanja oblika ponašanja u mladih te da pretjerana upotreba elektroničkih medija može rezultirati brojnim zdravstenim, ali i po odgoj pogubnim posljedicama.

Meta za nasilnikeMladi često gledaju idealiziranu sliku o drugima i boje se izostavljenosti iz ak-tivnosti svojih vršnjaka (“fear of missing out”). Ta vrsta anksioznosti rezultira stal-nom potrebom za kontaktom s drugi-ma i praćenjem onoga što rade, putem


društvenih mreža, a posljedica može biti razvoj ovisnosti o internetu i društvenim mrežama.Nadalje, pasivno pregledavanje „novih vi-jesti“ i tuđih profila na mreži aktivira pro-cese socijalne komparacije (usporedbe). Međutim, budući da korisnici na svojim profilima često objavljuju svoj “virtualni” identitet te stvaraju nerealne “medijske” standarde, mladi koji se u te standarde ne uklapaju mogu stvoriti lošu sliku o sebi ili o drugima. U konačnici, to negativno utječe na samopouzdanje, dovodi do ne-zadovoljstva vlastitim životom i izgledom te često rezultira socijalnom anksiozno-šću, depresijom, socijalnom izolacijom, pretilošću ili drugim poremećajima, ne-gativnim utjecajem na školski uspjeh, ali i osjećajem zavisti, mržnje i elektronskim vršnjačkim nasiljem. Mnogi mladi još uvijek ne znaju zaštititi svoje podatke. Zbog anonimnosti razgo-vora i izostanka stvarnog kontakta, lakše

se obraćaju strancu nego bliskoj osobi te su čak skloni otkriti više informacija o sebi na društvenim mrežama nego u stvarnom životu. Osim što to dovodi do dodatne so-cijalne izoliranosti, usamljenosti zbog uda-ljavanja od stvarnog kontakta s bliskim osobama te gubitka socijalnih vještina,

mladi time postaju savršena meta raznih nasilnika. Zabilježeni su i slučajevi samou-bojstva zbog vrijeđanja putem društvenih mreža ili dopisivanja s osobama koje su se lažno predstavljale. Nadalje, izlaganjem pretjeranoj količini raznih informacija te lakom dostupnošću raznim neprimjerenim sadržajima (porno-grafske stranice, online igre prepune na-silnog sadržaja, kockanje preko interneta, stranice koje potiču na anoreksičan izgled, na samoozljeđivanje itd.) elektronički mediji predstavljaju plodno tlo za rizična ponašanja, što, kroz negativan utjecaj na mentalno zdravlje mladih, negativno utje-če i na kvalitetu života.

Potičite druženje, boravak u prirodi, socijalne vještineMladi danas trebaju znati da vrijede bez obzira na to jesu li dobili 5 ili 50 lajko-va, bez obzira na komentare i pun ili pra-zan inbox. Pričajte sa svojim djetetom o tome kakva osoba želi postati i zašto nije dobro biti samo to što drugi žele da ono bude. Potičite svoju djecu na druže-nje u stvarnom svijetu, kroz razne izbor-ne aktivnosti i boravak u prirodi, učite ih važnosti zdravog načina života (redovna fizička aktivnost, dovoljno sna, zdrava prehrana). Time im stvarate zdrave navi-ke za cijeli život. Učite ih pravilnoj raspo-djeli slobodnog vremena i razvijajte nji-hove socijalne vještine, a na taj im način istovremeno indirektno ograničite vrije-me provedeno na internetu, bez izričitih zabrana.

Serijska “proizvodnja” generacije na razini trogodišnjaka

Zbog lakog pristupa internetu sa svake lokacije i putem pametnih telefona, sve je teže ograničiti pristup online svijetu, a mladi sve teže razlikuju stvarni od virtualnog svijeta. Godine korištenja društvenih mreža, interneta i videoigara stvaraju generaciju djece koja je mentalno i emocionalno na razini trogodiš-njaka. Zbog konstantnih podražaja brojnih sadržaja kojima su okruženi i koji im stalno nešto nude, mladi više ne mogu sami razmišljati, normalno komuni-cirati ili suosjećati s drugima. Takvi mladi izrastaju u psihosocijalno nezrele, izolirane pojedince s manjkom samopouzdanja, a posljedice toga odražavaju se u svim životnim sferama.Taj problem prepoznala su i regulatorna tijela te raznim programima podrške, intervencije u školama i medijima pokušavaju pridonjeti rješavanju te global-ne problematike. Međutim, roditelji su ti koji prvenstveno trebaju biti svjesni rizika tehnologije te ranom intervencijom, određivanjem granica i zdravim na-činom života zaustaviti djecu u stjecanju takvih loših navika.

Upoznajte sadržaje koje koristi vaše dijete i poučite ga o zaštiti!

Roditelji! Upoznajte se s programima i sadržajima koje vaše dijete koristi na internetu kako biste ih znali koristiti i tako pravovremeno zaštititi djecu od ne-primjerenih sadržaja. Sve je veći broj roditelja koji imaju svoj facebook profil, pa možete i vi otvoriti svoj. Na taj način znat ćete gdje se i s kim dijete nalazi, no nikako nemojte upadati u njegov osobni prostor. Naučite kako sačuvati pri-vatnost na društvenim mrežama i podijelite svoje znanje sa svojim djetetom. Upozorite ga na opasnosti komunikacije s nepoznatim osobama, objasnite mu tko je stranac u stvarnom, a tko u virtualnom svijetu.


Najnovija istraživanja potvrdila su da se opsjednutost slanjem selfi-ja smatra mentalnim oboljenjem

pod nazivom “selfitis”. Nakon što je riječ “selfie” (hrv. selfi) 2013. godine ušla u Oxfordski rječnik engleskog jezika, posta-lo je jasno da će se taj trend fotografira-nja zadržati. Naime, poznato je da su ljudi stoljećima slikali autoportrete, ali brzora-stuća popularnost izrade selfija postala je sveprisutna i široko rasprostranjena u sva-kodnevnom životu. Znanstvenici selfije definiraju kao “vlastite ili autofotografije jedne određene osobe, objavljene samostalno, kao autoportret fotografije ili zajedno s drugim osobama, a izrađuju se fotoaparatom ili mobitelom te kasnije objavljuju na društvenim mre-žama“. Postoje različite vrste selfija koje mogu, ali i ne moraju, uključivati prisut-nost drugih osoba na njima. Znanstvenici su utvrdili i proučavali tri vrste selfija: sa-mostalni ili solo selfiji, selfiji s partnerom i grupni selfiji.

SLIKANJE SELFIJA NA DRUŠTVENIM MREŽAMA

Opsesivnu izradu selfija Američko psihijatrijsko udruženje nazvalo je mentalnim oboljenjem, a skloniji su mu mladi do 25. godine i muškarci

„SELFITIS“ - bolest ili narcisoidnost


Selfitis, stvarna bolestPostavlja se pitanje kada zapravo zabava fotografiranja postaje opsesija. Definira-nu i objašnjenu kao “opsesivna izrada se-lfija”, prvi je put na internetu 2014. godi-ne spominju međunarodni mediji, nakon što ju je Američko psihijatrijsko udruženje proglasilo mentalnim oboljenjem. U po-četku je to izazvalo nevjericu, ali nakon daljih istraživanja i objave u Međunarod-nom časopisu o mentalnom zdravlju i ovi-snostima, dvojica su znanstvenika potvr-dila i dokazala da je bolest stvarna.

Akutni, kronični i granični oblik

Janarthanan Balakrishnan iz Thiagara-jarske škole menadžmenta iz Madura, Indija i Mark D. Griffiths s Nottingham-skog Trent sveučilišta u Britaniji, proveli su istraživanje ponašanja na više od 600 studenata sveučilišta u Indiji. Koristeći se primjerima njihovog ponašanja, podijelili su “selfitis” u tri kategorije: akutni, kronič-ni i granični. Pri tome su postavili i ljestvi-cu ponašanja, koju su podijelili u nekoliko potkategorija, nastojeći pritom objasniti i utvrditi zašto ljudi rade selfije. Ispostavilo se da su studenti u dvadesetim godinama života u najboljim godinama za proučava-nje navedenoga fenomena.Balakrishnan i Griffiths započeli su istra-živanje i kreiranje ljestvice na grupi od 225 studenata, da bi otkriće potvrdili na drugoj grupi od 400 studenata. Pri-lagodba okruženju, društveno nadme-tanje, traženje i privlačenje pozornosti, promjena lošeg raspoloženja, samopo-uzdanje i udovoljavanje društvu, bili su šest glavnih pokazatelja zašto ljudi rade selfije i glavni pokazatelji razine “selfitisa” na navedenoj ljestvici, u svakoj testira-noj grupi. Od ukupno šest potkategorija, vrlo visoka razina potrebe za društvenim nadmetanjem i prestižem bila je glavno obilježje ili karakteristika osoba oboljelih od kroničnog “selfitisa”. Znanstvenici su također utvrdili da vrlo visoka razina po-trebe za društvenim nadmetanjem može prouzročiti i neke druge oblike opsesivnih ponašanja, kao što su masovno igranje videoigara ili kockanje.

Nakon obavljenih istraživanja na nave-denih 400 studenata i kreiranja ljestvice, došlo se do zanimljivih rezultata. Isposta-vilo se da 34 posto ispitanika boluje od graničnog “selfitisa”, 40,5 posto od akut-noga, dok je 25,5 posto ispitanika ima-lo kronični “selfitis”. Kod muškaraca je ustanovljena nešto veća razina “selfitisa” (57,5 posto) nego kod žena (42,5 posto). Ne iznenađuje činjenica da su kod mla-đih osoba utvrđene više razine “selfitisa”. Nešto malo više od polovice ispitanika u dobi od 16 do 20 godina boluje od nekog oblika “selfitisa”, a brojke oboljelih dra-stično opadaju nakon 25. godine života.Balakrishnan je u New York Postu naveo da je „tipično za osobe s manjkom samo-pouzdanja, kao i za osobe koje uvijek gle-daju kako se uklopiti u društvo, da mogu vrlo lako razviti simptome koji kasnije mogu dovesti i do drugih oblika ovisnič-kog ponašanja”.Koliko zapravo selfija studenti naprave dnevno? Odgovor je: ne toliko koliko bi-smo možda očekivali - 55 posto napravi 1-4 selfija dnevno, 9 posto napravi više od 8 selfija dnevno, dok iznenađujućih 34 posto studenata nikad nije poslalo niti podijelilo selfi na društvenim mrežama.

Narcisoidnost je složenaProvedena su istraživanja i o vezi slanja selfija i narcisoidnosti. Naime, narciso-idnost nije jednostavan poremećaj, već predstavlja skup više sličnih obilježja:1. samodostatnost - javlja se kada oso-ba misli i uvjerena je da može sve sama i da ne treba prisutnost niti pomoć drugih osoba ni u čemu;2. taština ili oholost - javlja se kada je oso-ba uvjerena u savršenost vlastitog fizič-kog izgleda i nastoji udovoljiti samo sebi i svojim fizičkim potrebama;3. osjećaj vođe ili vodstva - javlja se kada je osoba uvjerena da mora imati autori-tet i dominaciju nad ostalim osobama, pa čak i pravo iskorištavati druge osobe ako treba;4. zahtjev za pretjeranim uvažavanjem i poštivanjem, uključujući i egzibicionizam - javlja se kada osoba osjeća i vjeruje da zaslužuje poseban status i privilegije te se osjeća superiorno i iznad drugih.

Činjenica je da osobe koje obilježava ve-lika količina narcisoidnosti ne moraju pokazivati sve navedene oblike. Zato su znanstvenici posebno proučavali navede-ne oblike narcisoidnosti da bi utvrdili koji su najviše povezani sa slanjem selfija. Da bi to ispitali, pratili su koliko su fotogra-fija određenoga tipa ispitanici objavili. U istraživanju provedenom na muškarcima, sve podvrste narcisoidnosti bile su pove-zane sa sklonosti slanja selfija, osim sa-modostatnosti. To vrijedi za izradu i slanje sve tri navedene vrste selfija. Kod žena je situacija bila drukčija: samo je zahtjev za pretjeranim uvažavanjem i poštivanjem povezan sa slanjem selfija. Treba, među-tim, naglasiti da su sve navedene istra-živane povezanosti narcizma sa slanjem selfija vrlo slabe. Čak i kada se, i ako se, utvrdi postojanje značajne povezano-sti između narcizma i slanja selfija, vrlo vjerojatno onaj koji redovito šalje selfije nije izraženo narcisoidna osoba. Dakle, u ovoj studiji, povezanost je bila prilično skromna. Upravo se zbog toga jako mali broj “slučajeva” slanja selfija na društve-nim mrežama može okarakterizirati kao narcisoidnost. Postoje, naime, mnogi, još neotkriveni i neistraženi faktori koji mogu utjecati na takav oblik ponašanja. Istraži-vanja su također pokazala da su narciso-idni muškarci skloniji izradi i objavljivanju selfija nego žene.Iako je ova studija proučavala različite vr-ste selfija (solo selfiji, selfiji s partnerom i grupni selfiji), ipak je utvrđeno postoja-nje posebnijih i sofisticiranijih kategorija od onih dosadašnjih koje su otkrili znan-stvenici. Tako, naprimjer, postoje selfiji u kojima ljudi žele pokazati novu frizuru, posebnu odjeću, oni sa čudnim ili smiješ-nim izrazom lica, koji prikazuju osobu na nekom posebnom i zanimljivom mjestu ili samo obični selfiji za uspomenu. Vrlo je vjerojatno da će osobe s narcisoidnim po-remećajem ličnosti slati i objavljivati takve vrste selfija više nego ostale osobe.Općenito gledajući, možemo dosta do-bro, uvidom u njihove profile na druš-tvenim mrežama, prepoznati osobe koje mogu biti sklone narcisoidnosti, jer posto-je određene vrste fotografija (najčešće se-lfija) koje na to upućuju. Ove nove studije


TESTIRAJTE SE POMOĆU LJESTVICE PONAŠANJAMogli bismo se i sami zapitati gdje se nalazimo na ljestvici “selfiti-sa”. Da bismo bolje razumjeli kako se “selfitis” razvija, pogledajmo ljestvicu koja prikazuje porast opsesivnog ponašanja kroz pojedinu potkategoriju.

FAKTOR 1.: PRILAGOĐAVANJE OKOLINI• Stvaranje selfija stvara mi osjećaj užitka u mom okruženju.• Mogu bolje izraziti sebe u mom okruženju kroz selfije.• Stvaranje selfija stvara mi ljepše uspomene na dosadašnja iskustva i događaje. • Stvaram selfije kao svojevrsne trofeje i nagrade za buduća sjećanja.

FAKTOR 2.: DRUŠTVENO NADMETANJE• Dijeljenje selfija stvara mi mogućnost zdravog i dobrog nadmetanja s prijateljima i kolegama.• Stvaranje selfija u različitim pozama i izgledima povećava mi društveni ugled.• Redovito šaljem selfije kako bih dobio više “lajkova” i pozitivnih komentara na društvenim mrežama.

• Koristim alate za uređivanje slika kako bi moj selfi izgledao bolje i ljepše nego selfiji ostalih.

FAKTOR 3.: PRIVLAČENJE PAŽNJE • Dobivam ogromnu pažnju dijeljenjem selfija na društvenim

mrežama.• Osjećam se mnogo popularnijim slanjem i dijeljenjem

selfija na društvenim mrežama.• Kada šaljem i dijelim selfije, očekujem da me moji prijatelji cijene i poštuju.

FAKTOR 4.: PROMJENA RASPOLOŽENJA• Smanjujem količinu stresa stvaranjem i slanjem selfija.

• Slanje selfija popravlja mi raspoloženje i čini me sretnim.• Stvaranje i slanje selfija u trenu promijeni moje raspoloženje.

FAKTOR 5.: SAMOPOUZDANJE• Osjećam samopouzdanje dok izrađujem selfije.• Imam bolje mišljenje o sebi dok izrađujem selfije.• Izrađujem više selfija i promatram ih da bih si povećao samopouzdanje.

FAKTOR 6.: SUBJEKTIVNA SUKLADNOST• Moje društvo puno me više prihvaća kada izrađujem selfije i objavljujem ih na društvenim mrežama.• Slanjem selfija postajem snažan i važan član svoga društva.• Kada ne izrađujem i ne šaljem selfije, osjećam se odvojenim od svoga društva.Kako ćemo znati da bolujemo od »selfitisa«? Odgovorite na svako pitanje na ljestvici od 1 (Ne slažem se uopće) do 5 (U potpunosti se slažem). Što je zbroj veći, veći su izgledi da bolujete od neke vrste ili oblika »selfitisa«.

pokazuju kako postoji stalna, iako mala, povezanost između narcisoidnosti i slanja selfija, osobito kod muškaraca, iako slije-de nova istraživanja u vezi s time tko šalje selfije i zašto.

Izvor: Internet


MENTALNO ZDRAVLJE STUDENATA

Pišu prof. dr. sc. Ivanka Živčić-BećirevićInes Jakovčić, univ. spec. psych.Gorana Birovljević, univ. spec. psych.

Studiranje se često smatra jed-nim od najljepših razdoblja života. Ispunjeno je stjecanjem novih spo-

znaja i iskustava. Razvojno razdoblje pri-jelaza u odraslost (18 do 29 godina) pruža brojne mogućnosti, izazove (postizanje nezavisnosti, odgovornosti za sebe i dru-ge, uspostavljanje trajnijih bliskih odnosa), ali donosi i izloženost brojnim stresovima (akademskim, financijskim, interpersonal-nim). To je ujedno razdoblje u kojem se javlja većina psihičkih poremećaja (oko 75 posto njih do 25. godine života. Većina studenata susreće se tijekom stu-diranja s prolaznim teškoćama vezanim uz učenje i studiranje i/ili uz različite emocio-nalne probleme. Posebno ranjivu skupinu predstavljaju studenti prvih godina, oso-bito oni koji se zbog studija odvajaju od

Lijepo, ali stresno i ranjivo životno doba

Dvadeset godina riječkog Savjetovališta

Psihički problemi kod studenata učestali su i povezani sa svim aspektima stu-dentskog života i njihove dobrobiti. Često imaju kroničan tijek zbog nedovolj-no aktivnog traženja pomoći. Sveučilište u Rijeci već 20 godina nudi efikasne individualne i grupne psihološke tretmane za studente, na kojima se pomoću suvremenih tehnologija nastoji približiti potrebama studenata i povećati pra-vovremeno traženje pomoći.

Studentsko doba smatra se jednim od najljepših razdoblja života, a ujedno je i razdoblje kad se javlja većina psihičkih poremećaja, oko 75 posto njih do 25. godine

svoje obitelji, jer imaju veće zahtjeve za prilagodbom na novu sredinu i nove uv-jete života, uz istovremeni manjak bliske socijalne podrške obitelji i prijatelja.

Gotovo trećina studenata s izraženim problemimaAkademski pritisci i drugi stresovi pove-zani sa studiranjem mogu potaknuti prvu pojavu poremećaja ili pogoršati već po-stojeće psihičke smetnje. Istraživanja po-kazuju da se više od 30 posto studenata na različitim sveučilištima u svijetu susre-će sa psihičkim problemima, najčešće s

anksioznosti, depresivnosti i suicidalnosti. Istovremeno, studenti sa psihičkim teš-koćama, a posebno oni depresivni, imaju slabija akademska postignuća, veću vje-rojatnost za odustajanje od studija, kao i smanjene šanse za zapošljavanje te manju produktivnost na poslu. Brojna sveučilišta izvještavaju o porastu broja studenata sa psihičkim smetnjama tijekom posljednja dva desetljeća, kao i o većoj ozbiljnosti psi-hičkih problema s kojima se oni suočavaju. U istraživanju provedenom sa studentima Sveučilišta u Rijeci utvrđeno je da 52 posto studenata prvih godina izražava povišenu


Grupni tretmani

GRUPNI TRETMANI NAMIJENJENI SU STUDENTIMA:• s problemima u učenju i polaganju ispita – radi se na unapređivanju

vještina organizacije vremena, strategija i tehnika učenja te na smanjivanju odugovlačenja i straha od ispita;

• sa socijalnom anksioznosti (za studente koji izbjegavaju upoznavanje novih ljudi, socijalne interakcije, bliske kontakte i sl.);

• sa strahom od javnog nastupa (izlaganja seminara, usmenih ispita i sl.).U savjetovalištu se organiziraju i psihoedukativne radionice i predavanja, a studenti mogu pristupiti i brojnim psihoedukativnim materijalima na mrežnoj stranici www.ssc.uniri.hr.

ANONIMNI I ONLINE KONTAKTI, STUDENTI ZADOVOLJNI Studenti izvještavaju o visokom zadovoljstvu svim dobivenim uslugama. Eva-luacija individualnih tretmana pokazuje da čak 92 posto studenata doživljava značajno smanjenje simptoma i povećanje kvalitete života. Studenti koji su sudjelovali u grupnom tretmanu procjenjuju da imaju vidljive pomake u svojem svakodnevnom akademskom i socijalnom funkcioniranju, uz veću aktivaciju i manje izbjegavajućeg ponašanja. Radi što većeg približavanja potrebama studenata, u Psihološkom savjeto-valištu riječkog Sveučilišta razvijen je sustav ranog prepoznavanja studena-ta rizičnih za razvoj psiholoških problema, što je u skladu sa smjernicama američkih sveučilišta, koja preporučuju razvoj proaktivnih programa, sličnih primarnoj prevenciji u okviru javnog zdravstva. Studenti na mrežnim strani-cama Savjetovališta i svih sastavnica Sveučilišta mogu ispuniti upitnike te na temelju rezultata dobivaju povratnu informaciju s preporukama kako se nositi s eventualnim problemima, odnosno kada i gdje potražiti stručnu pomoć. To je ekonomičan način koji je studentima pristupačan, osigurava anonimnost, snižava stigmu od traženja pomoći te skraćuje prosječno vrijeme od nastanka problema do javljanja u Savjetovalište, što je izuzetno bitno za postizanje bo-ljih rezultata tretmana, kao i za ublažavanje dodatnih negativnih posljedica na akademsko i opće funkcioniranje. Budući da su studenti najjači intelektualni resurs za daljnji razvoj i napredak društva, investiranje u zaštitu njihovog mentalnog zdravlja, pored primarne dobiti za pojedinca (smanjenje patnje i povećanje kvalitete života), ima izravnu dobit za sveučilišta i cjelokupnu zajednicu.

Zastupljenost problema s kojima se studenti javljaju u Psihološko savjetovalište

Komentar korisnika: Mijenjate živote nabolje!

„Razgovori sa psihologinjom pot-puno su mi promijenili život. Za-hvaljujući njoj (i Savjetovalištu koje je to omogućilo), sada s lakoćom mogu prebroditi razne životne pro-bleme. Smatram to jednom od naj-dragocjenijih stvari koje sam u živo-tu dobila i naučila. Nastavite i dalje s takvim kvalitetnim radom. Mije-njate živote nabolje.”

anksioznost (18 posto jače izraženu), a 23 posto povišenu depresivnost, dok 7 posto studenata navodi suicidalne misli, što je u skladu s podacima dobivenim na drugim sveučilištima u svijetu. Studenti izvještava-ju i o visokim razinama doživljenog stresa (prosječno 7,2 na skali od 1 do 10).Procjenjuje se da samo trećina studenata koji se suočavaju s nekom vrstom psihič-kih smetnji dobiva tretman. Najčešći je ra-zlog netraženja pomoći strah od stigme, nedostatak vremena ili podrazumijevanje da su psihički problemi normalan dio stu-dentskog života, zbog kojeg ne treba tra-žiti pomoć.

Kroz riječko Savjetovalište prošlo više od 2000 studenata Radi pružanja podrške studentima riječ-kog Sveučilišta u suočavanju s akadem-skim i životnim teškoćama na koje naila-ze tijekom studija, već više od 20 godina u Rijeci djeluje Psihološko savjetovalište Sveučilišnog savjetovališnog centra. U Savjetovalištu se provode individualni i grupni psihološki tretmani prema bihe-vioralno-kognitivnim principima. Radi se o znanstveno utemeljenom i dokazano djelotvornom tretmanu, koji je posebno pogodan za rad sa studentima jer je re-lativno kratkotrajan, usmjeren na aktual-ne probleme i najčešće preporučen psi-hoterapijski tretman za većinu psihičkih

poremećaja (prema smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije).U individualno savjetovanje godišnje se uključi oko 250 studenata, a posljednjih nekoliko godina primjećuje se porast bro-ja korisnika. Tijekom 20 godina u Savjeto-valištu je provedeno više od 16.000 sati individualnog savjetovanja, s preko 2 000 studenata (od čega 75% djevojaka). Stu-denti najčešće traže pomoć zbog proble-ma u akademskom funkcioniranju te zbog anksioznih i depresivnih smetnji. Ti proble-mi vrlo su često međusobno isprepleteni. Problemi s učenjem i neuspjeh u studiju mogu pridonijeti razvoju anksioznosti ili depresivnosti, dok se emocionalne teško-će negativno odražavaju na uspjeh u studi-ju. U početku rada Savjetovališta najčešći razlog dolaska bili su upravo akademski

problemi, a u novije vrijeme vodeći razlog dolaska postaju problemi emocionalne prirode, odnosi s drugima, nisko samo-poštovanje i drugi, a primjećuje se i veća ozbiljnost psihičkih smetnji.

stres/trauma 6%

ostalo 6%

akademski problemi 25%

anksioznost19%

depresivnost15%

odnosi s drugima19%

nisko samopoštovanje 7%

poremećaji hranjenja

3%


Svakodnevni stresovi, ako traju dugo, imaju veći utjecaj na zdravlje osobe nego jedan veliki životni događaj, kao što je npr. gubitak voljene osobe. Ako se osoba više ne može nositi s neočekivanim dnevnim stresnim događajima, iz dana u dan, dolazi do ozbiljnih problema u njenom obiteljskom i profesionalnom životu te do mogućeg ozbiljnog ugrožavanja zdravlja

KAKO UBLAŽITI SVAKODNEVNI STRES

Stres je bolest suvremenog doba. To je nešto što većinu ljudi ne napušta ni u slobodnim danima, a pogoto-

vo tijekom radnoga tjedna. Kako smanjiti svakodnevnu napetost? Stres je reakcija u obliku unutrašnjeg emo-cionalnog odgovora osobe na vanjske opa-snosti koje ugrožavaju njen psihički, fizički i socijalni integritet, koje osoba doživljava kao opasnost po svoj ugled, ili po život, ili

Piše Petar Radaković, dr. med.,Specijalist hitne medicine

po svoj vrijednosni sustav. Stres izazivaju, uz vanjske uzroke, i naizgled beznačajne svakodnevne nevolje i problemi, koji tra-ju duže vrijeme i ponavljaju se iz dana u dan. Dnevni stresovi počinju već ujutro,

kada stanete na vagu i budete nezado-voljni svojom težinom, kada se pogledate u ogledalo i nezadovoljni ste svojim tjele-snim izgledom. Postajete nervozni kad ne možete pronaći ključeve od stana, koje ste

Gdje su ključevi od auta…?


Kako smanjiti utjecaj dnevnih stresova

U osnovi, možete ili smanjiti izloženost stresu, ili preusmjeriti pažnju kako bi se smanjio njegov utjecaj i učinak.

1. NAPRAVITE PLANOVEMorate prepoznati svakodnevne stresove i poduzeti aktivne korake da smanji-te svoju izloženost njima. Naprimjer, ustanite sat ranije i krenite na posao da izbjegnete prometnu gužvu. Ako volite da je vaša kuća čista i uredna, u obav-ljanje kućnih poslova uključite sve članove svoje obitelji.

2. PROMJENA RAZMIŠLJANJAAko se fokusirate na dnevne stresove i razmišljate o njima, to može poveća-ti vaše loše raspoloženje i pojačati osjećaj bespomoćnosti. Zato pokušavajte tražiti jednostavnija objašnjenja za uzroke ponašanja koja vas iritiraju ili blo-kiraju, npr. možda je vozač ispred vas starija osoba koja je oprezna i poštuje ograničenje brzine, možda vaše dijete adolescent nije pospremilo razbacanu odjeću u svojoj sobi po tko zna koji put jer je žurilo u školu.

3. TEHNIKE OSLOBAĐANJA OD STRESARelaksirajte tijelo koje je napeto zbog reakcije na stres, pa koristite neke teh-nike koje će vam u tome pomoći, kao vježbanje joge, aerobik, šetanje u prirodi, bavljenje kreativnim poslom (pisanje, slikanje, fotografija, muzika), hobi (lov, ribolov), sportske aktivnosti (trčanje, hodanje, plivanje, mali nogomet, ulična košarka, tenis, stolni tenis, stolni nogomet, bilijar…)

4. RAZMISLITE O SVOJIM POTREBAMAAko smatrate da ste zapostavljeni na poslu, založite se za sebe i fokusirajte se na ispunjenje svojih potreba (ja želim…). Izborite se i za svoja prava u obitelji, u sportskom klubu, lovačkom društvu, političkoj organizaciji…

5. PROMIJENITE FOKUSShvatite kako stres djeluje na vaše tijelo, koje emocije izazivaju napetost tijela, pa ih eliminirajte ili smanjite, izbjegavajte stresne situacije, ne mislite samo na vanjski fokus (stres).

6. TEHNIKA PREBACIVANJA NA SUPROTNU EMOCIJUPokušajte oživiti emocije koje su suprotne stresnim emocijama. Naprimjer, ako ste ljuti na jednu osobu, prisjetite se vremena kada ste osjećali ljubav i suo-sjećali s tom osobom. Takva praksa pomaže da emocije mijenjaju događaje u vašem životu i umu i da imate hrabrije poglede na svoj život.

negdje zaturili ili izgubili; kad krećete od kuće, čekate autobus koji kasni ili vozite automobil i upadate u prometnu gužvu… Bezuspješno tražite mjesto za parkiranje. Na poslu printate važan dokument i shva-tite da štampač više nema tinte. Izlazite s posla, počinje padati kiša, a niste ponijeli kišobran. Na autu vas čeka kazna za ne-propisno parkiranje. Umorni i gladni stiže-te kući, a frižider je prazan i nemate što jesti. Sve svoje slobodno vrijeme zabrinuti ste za zdravlje člana porodice. Ljuti ste jer cijene stalno rastu. Stigla vam je opomena jer niste platili ratu kredita. Djeca su vam neuredna, gunđate zbog nereda u kući.

Akumulacija stresaZašto dnevni stresovi imaju tako velik utjecaj na zdravlje? Dnevni stresovi blo-kiraju osobu u pokušaju da se usmjeri k važnim ciljevima izlaska iz stresne situa-cije pa ona, umjesto da se bavi konstruk-tivnim metodama rješavanja problema, bavi se manje važnim ili nepotrebnim stvarima. Tako se npr. vozač u prometnoj gužvi neće usmjeriti na traženje načina da izbjegne gužvu, već se ljuti na vozače ispred sebe koji voze sporo, ili na sema-for koji ga usporava u vožnji. Akumula-cija stresa situacija je kada osoba nema dovoljno vremena oporaviti se od jednog problema, a već se pojavljuju drugi. Zbog nagomilavanja problema, prijeđe se prag tolerancije na stres, tako da se dnevni stresovi mogu s vremenom pretvoriti u jedan veliki intenzivni stres koji ugrožava zdravlje.Dnevni stresovi koji se redovito pojav-ljuju i dugo traju mijenjaju raspoloženje osobe i ugrožavaju joj zdravlje. Javlja-ju se umor, glavobolja, povišen arterijski

tlak, pad imuniteta, sklonost infekcijama, neplodnost i žena, i muškaraca, depresi-ja. Svakodnevni stresovi, ako traju dugo, imaju veći utjecaj na zdravlje osobe nego jedan veliki životni događaj, kao što je npr.

DESET NAJČEŠĆIH DNEVNIH STRESNIH SITUACIJA: 1. nagomilavanje poslova koje treba uraditi, 2. zabrinjavajuće misli o budućnosti, 3. stalno prekidanje u radu, 4. zaturanje ili gubljenje stvari, 5. zabrinutost za zdravlje člana obitelji, 6. društvene obveze, 7. zabrinutost zbog financijske situacije, 8. zabrinutost zbog karijere, 9. previše odgovornosti, 10. nedostatak vremena.

gubitak voljene osobe. Ako se osoba više ne može nositi s neočekivanim dnevnim stresnim događajima, iz dana u dan, dola-zi do ozbiljnih problema u njenom obitelj-skom i profesionalnom životu.


Neka od najboljih oružja u borbi protiv srčanih bolesti mogu se naći na policama vašeg minimarketa.

Naprimjer, veza između mekinja od zobi i količine kolesterola u krvi jedno je od naj-novijih otkrića koje ukazuje na to da se uz pomoć hrane može boriti protiv specifič-nih zdravstvenih problema. Dakle, ono što je običan puk stoljećima govorio, znanost danas potvrđuje. Oko 40 grama kuhanih zobenih mekinja dnevno može kod 85 posto populacije

HRANOM PROTIV POVIŠENOG KOLESTEROLA

PišeIvo Belan, dr. med.

Mekinje od zobi snižavaju razinu loših masnoća u krvi, a slično djeluju i jabuke, ječam, maslinovo ulje, grah, soja, mrkva, patlidžani, obrano mlijeko i jogurti

I NAMIRNICE

sniziti koncentraciju lipoproteina niske gustoće (»loš kolesterol«) za 20 posto! To je ona vrsta kolesterola koja pridonosi sužavanju i naposljetku začepljenju arteri-ja. Nešto sporije, mekinje povisuju za 15 posto koncentraciju korisnog kolesterola visoke gustoće (»dobar kolesterol«), koji onda odstranjuje štetni kolesterol iz krvi.

Jedna jabuka dnevno Začuđujuće, neke vrste hrane djeluju slič-no ili gotovo isto kao i lijekovi za snižavanje povišenog kolesterola. Uravnotežena pre-hrana, s relativno malo zasićenih masno-ća i kolesterola, kombinirana s redovitom tjelovježbom, najbolja je strategija protiv

srčanih bolesti. Kemijske tvari koje mogu sniziti povišeni kolesterol nađene su u jabu-kama, ječmu, mrkvama, patlidžanima, ma-slinovom ulju, obranom mlijeku i jogurtu. U jednom pokusu, 30 muškaraca i žena srednje dobi jelo je dvije ili tri jabuke svaki dan, mjesec dana. Rezultat je bio da su jabu-ke snizile kolesterol u krvi kod 80 posto is-pitanika. Polovici od njih sniženje je bilo više od 10 posto. »Dobar kolesterol« (HDL) po-visio se, dok se »loš kolesterol« (LDL) snizio. Grejpfrut također sadrži izvanrednu tvar koja smanjuje kolesterol. Jedan posto sni-ženja razine kolesterola u krvi smanjuje ri-zik od srčanih bolesti za dva posto. Slične koristi pruža i grah. Bjelančevine iz soje imaju također snažan utjecaj na visoki ko-lesterol. Ljudi koji jedu meso trebali bi po-lovicu unosa životinjskih bjelančevina za-mijeniti biljnim bjelančevinama.

Crveni luk, češnjak i ribe kao lijek Sirovi crveni luk i češnjak imaju djelotvo-ran utjecaj na povišenje »dobrog koleste-rola« i sniženje »lošeg kolesterola«. Kuha-njem se njihov utjecaj smanjuje. Bez sumnje, već ste čuli da kamenice i ostale jestive morske školjke i rakovi nisu dobri za srčanožilni sustav jer povisuju ko-lesterol u krvi. Zaboravite to. Činjenica je da morski plodovi s niskim sadržajem ma-sti ustvari snižavaju »loš kolesterol« ili LDL. Grenlandski Eskimi hrane se tuljanovim i kitovim mesom te ribama i veći dio te hra-ne bogat je mastima. Ipak, Eskimi vrlo ri-jetko obolijevaju od srčanih bolesti. Riblje ulje u njihovoj prehrani na određeni način svladava nepovoljne učinke hrane bogate mastima, smanjujući pri tome rizik od kro-ničnih bolesti. Nakon što tjelesni enzimi razgrade riblja ulja, nastaju kemijski spo-jevi koji djeluju slično aspirinu, lijekovima protiv upale, lijekovima protiv zgrušavanja krvi i protiv povišenog krvnog tlaka. Nemaju sve ribe velike količine tih kori-snih ulja. Najbogatije su njima ribe hladnih mora: haringa, skuša, losos i tuna. Razvoj znanosti ukazuje na terapeutsku snagu hrane. Sve više znamo o tome kako uklju-čivanje određenih namirnica u dobro urav-noteženu prehranu može pomoći u kon-troli kolesterola u organizmu.

čiste krvne žile


Roditelji teško bolesne djece često su skloni pred djetetom skrivati ili uljepšavati situaciju sa željom da

zaštite dijete od patnje i boli. Međutim, na taj način svom djetetu čine “medvjeđu uslugu”, jer uskraćivanje informacije nema nikakvog zaštitnog učinka.Roditelji najčešće izbjegavaju otvoren raz-govor s oboljelim djetetom zbog uvjerenja da djeca ne razumiju pojam bolesti i smrti ili zbog mišljenja da razgovor o smrti do-vodi do povećane uznemirenosti i anksio-znosti kod djece. Bojazan je roditelja i to da “prerani“ razgovor o smrti može loše utjecati na djetetovu sposobnost nošenja s bolešću. Roditelje najčešće muče pita-nja: „Tko treba reći djetetu od čega bolu-je?“, „Kada reći djetetu?“ i „Koliko djetetu treba reći?“S obzirom na to da su i sami uznemireni, preplašeni i duboko zabrinuti, roditeljima treba pomoći, a u tim, za cijelu obitelj vrlo teškim situacijama, stručna pomoć je ne-zamjenjiva. Stručnjaci razumiju da se radi o situaciji koja zahtijeva sveobuhvatan pri-stup i potporu. Najveća pomoć stručnjaka očituje se u davanju informacija o djeteto-vom razvoju i strategijama o tome kako s djetetom razgovarati o bolesti i liječenju.

O ZDRAVLJU UKRATKO

PišeSvjetlana Gašparović Babić, dr. med.spec. javnog zdravstva

Kad je dijete teško bolesno u razgovoru o tome tko, kada, što, kako i koliko treba reći djetetu stručna je pomoć nezamjenjiva

Praktični savjeti za roditelje:

• provjerite s djetetom koliko želi znati,

• objasnite bolest, liječenje, pojam smrti u terminima prikladnim djetetovoj dobi,

• provjerite koliko je dijete razumjelo, dopustite mu postavljanje pitanja,

• provjerite kako se dijete osjeća i ima li neke specifične brige.

Ponekad je dijete uznemireno zbog potpuno banalnog razloga, npr. hoće li moći ponijeti u bolnicu svoju omiljenu igračku, a ponekad ga bri-nu ozbiljni razlozi, npr. hoće li moći vidjeti roditelje. Zato je uvijek po-trebno dati djetetu priliku da izrazi sve svoje brige i osjećaje.

Dijete vam može postaviti pitanja: „Zašto se to događa baš meni?“, „Što će mi se dogoditi?“, „Zbog čega moram uzimati lijekove kad se osjećam dobro?“, „Što da kažem prijateljima u školi?“, „Hoću li moći raditi stvari koje sam radio prije nego sam obolio?“

O smrti i umiranju dijete vas može pitati: „Zbog čega ljudi umiru?“, „Boli li smrt?“, „Kada netko umre, je li ta osoba kažnjena zbog neče-ga?“, „Zašto liječnici i bolnice ne mogu spriječiti da netko umre?“, „Kamo odlaze ljudi kada umru?“, „Zašto je netko koga volim morao umrijeti?“, „Je li smrt poput sna?“, „Zašto neki ljudi umiru kada su jako mladi?“, „Umiru li ljudi jer su ne-sretni?“, „Koliko dugo ću ja živjeti / hoću li i ja umrijeti?“

Kako razgovaratiRoditeljima su potrebni praktični i primje-njivi savjeti, a u razgovoru s njima planira se zajednički razgovor s djetetom. Rodi-teljima se daju konkretni savjeti koje riječi upotrijebiti, kakva su ranija iskustva djete-ta s bolnicom i bolešću, kako dijete reagi-ra u stresnim situacijama, u kakvoj okolini provesti razgovor te se savjetuje da se di-jete pita što zna o bolesti i liječenju.

Kada je kraj blizu Za roditelje su najteži trenuci suočavanja s terminalnom bolešću djeteta. Što može-mo učiniti za roditelje čije je dijete u termi-nalnoj fazi bolesti? Trebamo im pomoći u suočavanju s mogućim gubitkom djeteta i osposobiti roditelje za djelotvornu ko-munikaciju i podršku umirućem djetetu. Pritom je važna edukacija roditelja o psi-hosocijalnim potrebama djeteta. Treba ih naučiti kako da razgovaraju s djetetom o smrti i pružiti im pomoć u izgradnji vlasti-tog sustava podrške.Važno je pomoći roditeljima u uspostav-ljanju odgovarajuće komunikacije sa struč-njacima, omogućiti im da sudjeluju u bri-zi za dijete i da što više budu s djetetom. Nadalje, roditeljima treba pružiti pomoć u fazi anticipirajuće žalosti, biti iskren u davanju informacija i svakako biti osjetljiv na potrebe i reakcije roditelja. Ljudska ri-ječ, utjeha i razumijevanje potreba, bilo da

Ne postoji najbolji način da razgo-varamo s djetetom o teškoj bolesti i smrti. Međutim, otvorena komuni-kacija dopušta teško bolesnom dje-tetu da izrazi svoje strahove i brige, što u mnogim situacijama nije malo, niti zanemarivo, već duboko olakša-vajuće za dijete.

s teško bolesnim djetetom

potrebe uključuju razgovor ili tugovanje u tišini i osami, često su najpotrebniji u naj-težim trenucima.

KAKO RAZGOVARATI

NARODNI ZDRAVSTVENI LIST 1

I MENTALNO ZDRAVLJE MLADIH

EDIPOV KOMPLEKS

2

RAZVOJNI PROBLEMI POVEZANI SA STILOM RODITELJSTVAPiše Tajana Jovičić, mag. med. techn.

Edipov kompleks je pojam koji je razradio Sigmund Freud kako bi objasnio dječje seksualne porive

prema roditelju suprotnog spola, ali i istovremenu ljubomoru i ljutnju prema roditelju istoga spola. Postoji razdoblje u razvoju kada dječaci žele majku samo za sebe, a djevojčice žele samo svoje očeve. Dječak osjeća da se natječe s ocem kako bi pridobio naklonost i ljubav majke. Edipov kompleks često je korišten pojam u psihoanalizi. Opisan je kao stanje psiho-seksualnog razvoja u faličkoj fazi Freudove teorije, u dobi djeteta od tri do pet godina. Smatrao je da se završavanje te faze odnosi na identifikaciju s roditeljem istoga spola, što znači razvi-janje zrelog spolnog identite-ta. Po teoriji, dječak želi za-mijeniti oca, zbog čega ga vidi kao suparnika za majčinu ljubav.

Zašto EdipovKralj Edip lik je iz Sofoklove istoime-ne tragedije. Po rođenju, na njega je

Sigmund Freud


Jokasta i Edip

bačeno prokletstvo da će se, kad odraste, oženiti majkom i ubiti vlastitog oca. Da bi zaustavio to prokletstvo, njegov je otac naredio da ga ubiju, ali sluga se sažalio pa ga je ipak poštedio. Tako je Edip pri-pao drugom kralju i njegovoj ženi, koji ga

prihvaćaju i usvajaju. Kad odraste, Edip saznaje za prokletstvo i odluči otići od kuće. Na putu kući ubije svog oca, ne zna-jući da mu je otac. Dolaskom kući, zalju-bljuje se i ženi svojom majkom, ne znajući za njihovu krvnu povezanost.

4

Odnos majka - dijeteMajka predstavlja hranu koja je nužna dje-tetu. Odnos majke i djeteta temeljen je na simbiozi u prva tri mjeseca. Prve tri godine djetetova života pune su različitih ovisnosti. I u narednim godinama ovisnosti postoje, ali se odsutnost predmeta ovisnosti može podnijeti. U vrijeme edipskog doba, dijete želi monopol nad svojom majkom i iz tog razloga javljaju se neprijateljski osjećaji pre-ma ocu. Sve navedeno zasnovano je na teorijama objektnih odnosa, koje su nastale krajem 20. stoljeća, kao rezultat istraživanja ranog djetetovog razvoja, u kojem dijete razvija odnos prema vanjskom svijetu i, ujedno, prema samome sebi. Svi autori u svojim su istraživanjima bili usmjereni na najranije razdoblje djetetova života, i to od rođenja

do treće godine. U proučavanju djetetova razvoja, predmet istraživanja teoretičara bile su karakteristike utjecaja kvalitete od-nosa na proces djetetova psihičkog rođenja. Neadekvatan odnos majke prema djeteto-vim potrebama značajno određuje onaj dio djetetove ličnosti koji omogućava djetetu da uspostavi i održi odnos s vanjskim svijetom i svijest o vlastitom postojanju kao zaseb-nom biću. Svako dijete jedinstveno je i različito. Tijekom ranog razvoja najznačajnije je da dijete i majka uspostave dobar, trajan, akti-van i emocionalno usklađen odnos. To znači da majka prepoznaje potrebe svog djeteta i adekvatno odgovara na njih. Usklađenost djeteta i majke temelj je za povjerenje, koje je neophodno za dalji zdrav razvoj. Taj prvi odnos osnova je svih drugih odnosa koje će


dijete graditi tijekom svog života. Uloga je majke, u procesima usklađivanja sa djete-tom, da se prilagodi potrebama djeteta. To uključuje i njezina osobna iskustva iz djetinj-stva te prijenos emocija i iskustava.Teoretičari naglašavaju da nema djeteta bez materinske njege, da majka stvara svoje di-jete i dijete svoju majku. Sve napisano odno-si se i na oca, koji je u današnje vrijeme sve potpuniji u svojoj prisutnosti. Odgoj djece najbitnija je uloga obitelji te je za skladan ra-zvoj djeteta potrebno da u njemu sudjeluju oba roditelja.

Znaci Edipovog kompleksaFreud je smatrao da postoji niz oblika pona-šanja djeteta koji su rezultat tog kompleksa.

Neki od njegovih glavnih znakova i simpto-ma jesu:• ljubomora i ljutnja prema ocu,• izjave u kojima dječaci planiraju

budućnost s majkom,• neprihvaćanje situacija u kojima su otac i

majka bliski,• izbjegavanje oca,• izrazita privrženost majci,• dugotrajna fiksiranost na majku.Kod dječaka se javljaju zavist i mržnja prema ocu i seksualne želje prema majci. Dječak smatra da ga njegov otac može povrijediti, naročito njegove genitalne organe. Javlja se strah od kastracije koji potiskuje seksualne žudnje za majkom i neprijateljstvo prema ocu. Nakon toga dolazi do poistovjećivanja s

Mentalno snažno dijete

Odgoj mentalno snažnog djeteta ne znači da dijete neće plakati kad je tužno ili neće povremeno biti neuspješno. Mentalna snaga neće dijete učiniti neosjetljivim na probleme, ali ga neće dovesti u situaciju da potisne svoje osjećaje. Mentalna snaga je ono što djetetu pomaže da se lakše uzdigne. Ona mu daje poticaj da nastavi dalje, čak i kad je ispunjeno sumnjom u sebe. Snažan mentalni sklop djeci pomaže da ispune svoje najveće potencijale. No, da bi se takvo što uspjelo, to za-htijeva od roditelja da zaobiđu uobičajene nezdrave roditeljske poteze.Djetinjstvo je ključno razdoblje u životu za postavljanje mentalnog zdravlja. U tom razdoblju mladi razvijaju temelje svoje osobnosti, ali i tjelesnog i mentalnog zdrav-lja, jer mentalne i emocionalne poteškoće u odrasloj dobi imaju svoje korijene u djetinjstvu. Odnosi koji se stvaraju u interakcijama malog djeteta i bliskih ljudi ugrađeni su u mnogobrojne druge socijalne odnose. Realni je problem odraslih u idealiziranju male djece i čestom zatvaranju očiju pred problemima rane dobi, jer im je teško ili neugodno suočiti se s njima. Mentalno zdravo dijete osjeća se zadovoljno i sretno, pozitivno doživljava sebe, primjereno se ponaša, uklapa se među druge i može se nositi s raznim zahtjevi-ma koji se postave pred njega. Preduvjet dobrog mentalnog zdravlja djeteta jest usklađen razvoj na intelektualnom, emocionalnom, socijalnom i zdravstvenom pla-nu. To traži puno razgovora, slušanja djeteta, pitanja za mišljenje te dopuštanja prava na različito mišljenje. Važno je i povjerenje u sposobnosti djeteta da samo svlada prepreke na koje naiđe i da se izbori za ono što želi. Potrebno je i davanje primjerene količine slobode da samo sebe isproba u različitim socijalnim situacija-ma i da stječe samopouzdanje kroz svoje djelovanje.

6

ocem i bezopasne ljubavi prema majci. Kod djevojčica, prvobitnu ljubav prema majci zamjenjuje mržnja kada djevojčica uvidi da dječaci imaju seksualni organ, dok ona ima samo šupljinu. Djevojčica tada smatra maj-ku odgovornom za svoj nedostatak i svoju ljubav preusmjerava na oca koji posjeduje vrijedan organ. Međutim, ta ljubav prema ocu pomiješana je sa zavišću, jer muškarci posjeduju nešto što ona nema, pa se taj kompleks ne potiskuje tako snažno kao kod dječaka. Kod žena se nedostatak penisa na neki način kompenzira kada postanu majke, naročito muškog djeteta.

Neuspješno svladavanje Edipovog kompleksaAko se taj kompleks ne razriješi, u odrasloj dobi može biti uzrok raznim neurozama, kao i nemogućnosti povezivanja s drugom ženskom osobom. Muškarac tada nesvjes-no traži osobu jako sličnu njegovoj majci, na

fizičkom ili psihičkom nivou. Također, dječak je jako ljubomoran na oca, što može biti i u odrasloj dobi, iako za to u ljubavnoj vezi ne postoje stvarni razlozi.Slab otac šalje dječaku poruku da je on opasan te da je bolje da se drži maminog naručja. Ako je uz to otac agresivan, dječak potiskuje svoju ljutnju jer mu se boji suprot-staviti. Potisnuta ljutnja može godinama biti ispod površine te izbiti tek u odrasloj dobi, u kontaktima s partnericom. Najveći problemi Edipovog kompleksa poči-nju djelovati u braku. Odrasli muškarci s tim kompleksom izrazito su fiksirani na majku i u svojim će romantičnim odnosima isključivo tražiti one partnerice koje nalikuju njihovoj majci. S obzirom na to da sigurno neće naći osobu koja je identična zamisli koju imaju o vlastitoj majci, od te će osobe tijekom živo-ta tražiti da se ponaša točno onako kako se ponašala njegova majka. Tako se javlja osje-ćaj nadoknade gubitka koji nisu uspješno


Djeca najviše uče iz onog što vide

Djeca malo nauče iz toga kako im roditelji govore da trebaju raditi. Puno više nauče iz onoga kako roditelji stvarno nešto rade. I stoga treba krenuti od sebe i razmisliti koliko se zdrave odluke donose u vlastitom životu i čemu djecu uči pona-šanje odraslih.

razriješili u ranom razvoju. Neuspješno su-očavanje s tim kompleksom često rezultira pretjeranim strahom od dugotrajnih veza. Osoba smatra da je nesposobna za bliskost i ljubav, zbog čega ima problema s uspostav-ljanjem bliskosti.

Nasilje kod djecePsihoanalitičari smatraju da je problemati-čno ponašanje rezultat konflikta u nekoj od faza ranog psihoseksualnog razvoja, što se očituje ponavljanjem seksualnih navika iz te faze. Primjerice, pedofili i seksualni nasilni-ci imaju potrebu za kontrolom nad svojim žrtvama, čime nadomještaju osjećaj bespo-moćnosti i nerazriješenog Edipovog kom-pleksa. Predstavnici psihoanalitičke teorije objašnjenje za asocijalno ponašanje prona-laze u nedovoljnoj kontroli nad nagonima i instinktima, što dovodi do sklonosti čovjeka prema nasilju, razaranju i drugim oblicima neprilagođenog ponašanja. Tako je osnovni uzrok delinkventnom ponašanju kompleks inferiornosti, koji se najčešće javlja kod osoba koje su imale nesretno djetinjstvo i uskraćene želje, a delinkvent nesvjesno traži kaznu za zabranjenu želju koju je imao u ra-nom djetinjstvu. Autoritarni stil roditeljstva isto tako može biti jedan od uzroka problema u odnosu djeteta i roditelja. Karakterizira ga dominiranje rodite-lja, krutost, grubost, strogost, kažnjavanje te nedostatak emocionalne podrške. Nedostatak pažnje i distancirani odnos prema djetetu ima-ju velik utjecaj na ponašanje djeteta. Dijete od

odraslih očekuje ljubav, zaštitu i prilazi im s puno povjerenja, a negativni postupci odraslih zbunjuju dijete i utječu na njegovo mentalno zdravlje. Odrasli zbog svojih potreba često povrjeđuju dijete, manipuliraju njegovim osje-ćajima, ucjenjuju dijete ili iz nekog razloga za-ustavljaju njegov zdrav razvoj.

Prilagoditi se djetetovoj individualnosti U svakoj fazi Freudove teorije psihoseksual-nog razvoja, djeca se suočavaju s razvojnim sukobom koji se mora riješiti kako bi se for-mirala zdrava odrasla osoba. Da bi se dijete razvilo u uspješnu odraslu osobu sa zdravim identitetom, ono se mora poistovjetiti s ro-diteljem istoga spola. Freud je vjerovao da, kad dijete postane svjesno fizičkih razlika iz-među muškaraca i žena, ono pretpostavlja da su žene također imale muški spolni organ koji je uklonjen te da će njima također biti uklonjen kako bi ih se kaznilo zbog osjećaja seksualnog nagona prema majci.Kako bi se taj sukob razriješio, javlja se obrambeni mehanizam poznat kao

8

identifikacija s roditeljem isto-ga spola. U tom trenutku dje-luje superego, koji predstavlja unutarnji moralni autoritet. Zahvaljujući obrambenom me-hanizmu identifikacije, dječak potiskuje jake osjećaje prema majci. Tome kasnije prido-nose vanjski utjecaji, kao što su društvene norme, vjerska učenja ili drugi obrasci pona-šanja.Važno je prilagoditi se djeteto-voj individualnosti, iz ponaša-nja čitati poruke i podržati ga u njegovoj želji za samostalno-šću. Previše uputa i recepata o tome blokira roditeljsku intuiciju i roditelji se sve teže nose s izazovima roditeljstva. Odnos majke prema djete-tu i njezino mentalno stanje utjecat će na to kakvu će sli-ku dijete imati o sebi, kako će se osjećati samo sa sobom i kako će gledati na svijet koji je oko njega. Odrasle osobe koje imaju osnovna znanja o pro-blemima mladih i spremne su pružiti podršku i informacije, mogu promijeniti razvojni put svakog mladog čovjeka.

Dijete od rođenja treba nježnost, toplinu, bliskost

Dijete od trenutka rođenja ima potrebu za toplinom ljudskog tijela, dodirom, gla-som koji je umirujući i nježan, zvukovima koji ga smiruju, mirisima koji ga opuštaju. U fazama razvoja, djetetove su potrebe različite i, ako okolina ne odgovara na nje-gove potrebe, ona ga zlostavlja i direktno negativno utječe na njegov razvoj. Velik broj djece u svojim obiteljima gotovo je svakodnevno izložen nasilju. Neki roditelji ne mogu se dogovoriti oko uspostavljanja discipline kod djece, zbog čega dolazi do konflikta. U takvim obiteljima često je prisutno tjelesno kažnjavanje djece.

narodni ruj 2019 zdravstveni listedipov kompleks i mentalno zdravlje mladih razvojni problemi...

Documents