Zna�aj Toleda

Još u vrijeme kad je špansko predsjedavanje uredom OSCE-a prvi put pokrenulo ideju za izradu vode�ih na�ela o podu�avanju o religijama i vjerovanjima, postojala je saglasnost da bi to imalo simboli�kog odjeka, ako se projekat pokrene u Toledu, španskom gradu koji je bio optere�en sli�nom istorijom. Zato se Savjetodavno vije�e stru�njaka koji se bave slobodom vjeroispovijesti ili vjerovanja sastalo sa brojnim vode�im ekspertima u Toledu, u martu 2007. godine, kako bi zapo�eli rad na projektu.

Jedan od važnih znamenitih objekata Toleda je Crkva sv. Romana iz trinaestog vijeka koja se nalazi na vrhu najvišeg brda glavnog grada krš�anske Španije. Ova crkva je samo nekoliko minuta udaljena od još jedne gra�evine iz trinaestog vijeka, poznate goti�ke Katedrale koja i dalje ostaje Vrhovni prelat rimokatoli�ke crkve u Španiji. Još od vremena kada su Rimljani osvojili Toledo 193. p.n.e. ta vjerska gra�evina je stajala na mjestu gdje danas Sv. Roman pozdravlja posjetice. Posjetioce dvadeset i prvog vijeka kad u�u u crkvu odmah zapanje neo�ekivani lukovi koji se protežu oko crkvene osovine i svodovi koji nalikuju islamskoj arhitekturi. Ovi lukovi u obliku konjske potkovice u svojim unutarnjim svodovima imaju kamenje �ije se boje mijenjaju od žu�kasto-bijele do boje crvenog pješ�enjaka, baš poput lukova poznate džamije iz osmog vijeka u Kordobi, u Španiji, kao i kod mnogih drugih islamskih gra�evina.

Ali, šta rade „islamski” lukovi na srednjovjekovnoj rimokatoli�koj crkvi - zapitat �e se posmatra� sklon promišljanju. Odgovor na ovo pitanje možda leži u �injenici da je, prije nego je rekonstruirana kao katoli�ka crkva, Crkva sv. Romana bila džamija – sa istim lukovima u obliku konjske potkovice – sagra�ena u vrijeme muslimanske uprave nad Toledom. Ali ovaj odgovor ne kazuje cijelu pri�u, jer prije nego je u sedmom vijeku postala katoli�ka crkva, Crkva sv. Romana bila je vizigotska krš�anska crkva. Vizigoti su osvojili Španiju u petom vijeku i oni koji su izgradili prvu Crkvu sv. Romana nisu bili rimokatolici, nego „arijski krš�ani” koje je Rim proglasio hereticima. Prema tome, lukovi u obliku konjske potkovice koje danas vidimo nisu porijeklom iz katoli�ke Španije iz trinaestog vijeka, niti iz islamske džamije, a ni iz katoli�ke crkve. Oni su arhitektonska inovacija Vizigota, plemena „barbara” koji su oplja�kali Rim 410. g. p.n.e., prije osvajanja južne Francuske i Španije. U dalekoj prošlosti, Vizigoti su bili pleme zemljoradnika koji su živjeli duž rijeke Dunav, na podru�ju današnje Rumunije.

Njihovi preci su pripadali paganskim gotskim plemenima koji su došli iz Skandinavije. Naša riznica znanja, koja je zapo�ela u sun�anom Toledu dvadeset prvog vijeka, proteže se u prošlost i izvan nje kroz pejzaž koji sada �ine države �lanice Organizacije za sigurnost i suradnju u Evropi (OSCE). U obilju istorijskih podataka lukovi Crkve sv. Romana i dalje nas na izražajan na�in podsje�aju na isprepletenost civilizacijskih epoha što podu�avanje o religiji �ini tako zna�ajnim. Oni nas podsje�aju da naša sadašnjica nije prožeta samo istorijom kao takvom, nego i istorijom drugih naroda. I oni su samo jedan od mnogih primjera simboli�ne važnosti Toleda za projekat Vode�ih na�ela.

Prožimanje civilizacija

Poznavanje Toleda sugerira da je od izuzetne važnosti razumjeti da se radi o stjecištu, a ne o sukobu civilizacija. Diljem Evrope – kao sa Crkvom sv. Romana u Toledu – vidni su „slojevi” civilizacija, nadgra�ivanih i izmiješanih. Savremena Evropa je rezultat preplitanja migracija sasvim razli�itih ljudi, uzajamnog djelovanja religija u kolijevci koju je više od dvadeset i pet vijekova oblikovalo krš�anstvo i druge religije i kulturne snage kroz posu�ivanje, kopiranje, preobražavanje, prenošenje i upijanje.

Toledo nam nudi ne samo vizuelne podsjetnike isprepletanih civilizacija, ve� i ostatke civilizacija koje se naizmjenice me�usobno sukobljavaju, žive�i zajedno pod tenzijama, prosperiraju�i zajedno, pate�i zajedno, kao i daju�i primjere tolerancije i netolerancije.

Tradicionalna podijeljenost vizigotskih vladara Španije dostigla je, po�etkom osmog vijeka, stepen koji je mogao zna�ajno modi� cirati istoriju Španije u narednim vijekovima. Tariq ibn Zi-yad, vo�a arapskih muslimana Tanžera, kojeg je poslao njegov nadre�eni Musa ibn Nusayr, 711. godine prešao je granice i iskrcao se u Gibraltaru. Gibraltar je, zapravo, dobio ime po Tariku. Arapski izraz „Jabal Tariq” (Tariqova planina) je s vremenom prerastao u „Gibraltar”. Tariq se brzo kretao kroz Španiju i osvojio Toledo u kasnijem periodu iste godine. U narednih 780 godina, muslimani su u Španiji ostavili baštinu koja traje ne samo u umjetnosti, arhitekturi, jeziku, muzici i kulinarstvu, ve� i tradiciji pisanja vjerskih spisa kao i prenošenja klasi�nih tekstova iz drevne Gr�ke u Evropu. Kulturna baština, veli�ana kao „Baština al-Andalusa”, impresivna je po svom obimu i sjaju, isti�u�i važnu ulogu Španije kao mosta izme�u orijentalnih i zapadnoevropskih civilizacija.

U srednjem vijeku politi�ka situacija u Španiji bila je složena i promjenljiva, kao što je bilo promjenljivo i savezništvo muslimana koji su se ponekad borili protiv krš�ana, a ponekad me�usobno. Neke od velikih spomenika islamske arhitekture uništili su baš muslimani. Ponekad bi se muslimani i krš�ani ujedinili u borbi protiv drugih muslimana i krš�ana. U tim silovitim vremenima

izniklo je dobro poznato „zlatno doba” srednjovjekovne Španije, u kojem su vladari prihvatali vjersku toleranciju i u kojem su postignuta velika dostignu�a i pojavile se prete�e savremenih naroda koji uz poštovanje u�e jedni od drugih.

Dva su španska grada imala posebnu privilegiju da budu svjedoci ovog vremena. Jedan od njih je Kordoba, od desetog do sredine jedanaestog vijeka, kada je grad bio pod prosvjetiteljskom vladavinom muslimana - Umayyad Kalifat – i gdje su se muslimanski, krš�anski i jevrejski u�enjaci i umjetnici bavili istraživanjima i prenosili baštinu ostatku svijeta, prije raspada Kalifata i dolaska manje vjerski tolerantnih okupatora iz Sjeverne Afrike, kao što su bili berberi Almoravidi u jedanaestom vijeku i Almohadi u dvanaestom. Drugi grad je bio Toledo, od dvanaestog do �etrnaestog vijeka, i uglavnom pod krš�anskom vladavinom. Upravo u tom periodu obnovljeno je sadašnje utjelovljenje Crkve sv. Romana te zapo�ela izgradnja katedrale u Toledu. U trinaestom vijeku dvorski u�enjaci Alfonsa X (Mudrog) skupljali su usmene pri�e, sistematizirali gramatiku i dikciju i stvorili osnovu savremenog kastilijanskog španskog jezika. Ali nisu istrajali samo ovi krš�anski arhitektonski spomenici i pisana djela. Divne sinagoge (anakronisti�no nazvane) Sveta Marija la Blanca-e i El Transito, svjedo�e o veoma uspješnoj i prosperitetnoj jevrejskoj zajednici koja je živjela pored muslimanske i kriš�anske ve�ine. U smislu razmjene kultura, prevodioci Toleda su imali klju�nu ulogu u širenju intelektualnih bogatstava kroz srednjovjekovnu Evropu, poput djela Aristotela, Galena, Hipokrata kao i djela Avicena i Averroa. Ali zlatno doba se možda završilo. Kada su krš�ani ponovo osvojili Španiju 1492. godine, novoformirano, mo�no, krš�ansko špansko kraljevstvo nametnulo je vjersku vladavinu na cijeloj teritoriji najavljuju�i tako period vjerske netolerancije koji je odražavao dešavanja u mnogim dijelovima Evrope.

Muslimanima i jevrejima je data mogu�nost da se preobrate ili budu prognani dok su protestanti kasnije bili proganjani. Tako se zemlja koja je bila primjer tolerancije okrenula ka vjerskoj netoleranciji kao i mnoge druge evropske zemlje u tom periodu. To vrijeme je davno prošlo, ali i dalje stoji kao podsjetnik da se duh tolerancije može izgubiti ukoliko se nije stalno na oprezu. U bogatom istorijskom miljeu Toledo je tako podsjetnik procvata koji je mogu� ukoliko pripadnici razli�itih vjera žive zajedno u razumijevanju, te podsjetnik kako taj procvat može biti lako zaustavljen ukoliko me�usobno razumijevanje i poštovanje ne biva preneseno na budu�e generacije.

TOLEDO: VODE�A NA�ELA O PODU�AVANJU O RELIGIJAMA I VJEROVANJIMA U DRŽAVNIM ŠKOLAMA

PRIPREMILO SAVJETODAVNO VIJE�E STRU�NJAKA ODIHR-a ZA SLOBODU VJEROISPOVIJESTI I VJEROVANJA

Izdao OSCE Ured za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR)Al. Ujazdowskie 1900-557 VaršavaPoljskawww.osce.org/odihr

©OSCE/ODIHR 2007Sva prava rezervirana. Sadržaj ove publikacije može biti slobodno korišten i umnožavan za edukativne i druge nekomercijalne potrebe, s tim da svaka reprodukcija u prilogu ima navedene izraze zahvalnosti OSCE/ODIHR-u kao izvorima.

Prijevod knjige Toledo: Vode�a na�ela o podu�avanju o religijama i vjerovanjima u državnim školama podržala je Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini, a u suradnji sa Uredom za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR). Zvani�ne publikacije ODIHR-a na engleskom, španskom i ruskom jeziku možete prona�i na web stranici www.osce.org/odihr.

Sadržaj

Izrazi zahvalnosti ........................................................................... 5

Lista skra�enica ..............................................................................8

Predgovori ......................................................................................9

Kratak pregled ............................................................................. 13

I. Oblikovanje Toledo vode�ih na�ela ......................................20

A. Objašnjenje ......................................................................20

B. Cilj i svrha ........................................................................21

C. Me�unarodni napori za njegovanje podu�avanja o religijama i vjerovanjima ....................................................23

D. Poseban doprinos ODIHR-a i njegovog Savjetodavnog vije�a ...........................................28

II. Okvir ljudskih prava i podu�avanje o religijama i vjerovanjima .....................................................29

A. Okvir ljudskih prava ..........................................................29

B. Pravna pitanja koja treba uzeti u razmatranje prilikom podu�avanja o religijama i vjerovanjima ...............................33

III. Izrada nastavnog plana i programa: Pristupi i koncepti .......38A. De� niranje obrazovnog sadržaja ..........................................38

B. Vode�a na�ela za izradu nastavnog plana i programa ..............39

C. Vrste nastavnog plana i programa .......................................42

D. Pedagoški pristupi ..............................................................43

E. Rezultati podu�avanja o religijama i vjerovanjima ..................46

F. Struktura i elaboriranje nastavnih planova i programa ............48

IV. Obuka nastavnika ................................................................50

A. Osnovno polazište i me�unarodni kontekst ............................50

B. Okvir za pripremu nastavnika ..............................................51

C. Obuka nastavnika prije i u toku rada ....................................52

D. Ko bi trebao podu�avati o religijama i vjerovanjima? ..............56

E. Edukacija osoblja i uprave škola ..........................................57

F. Ocjena i valorizacija priprema nastavnika ..............................58

G. Dodana vrijednost suradnje i razmjene .................................58

V. Poštivanje prava u postupku provo�enja programa za podu�avanje o religijama i vjerovanjima .........60

A. Formuliranje uklju�ivih smjernica za provo�enje ....................60

B. Dodjela razumnih prilagodbi savjesnim zahtjevima .................62

C. Neutralnost države i prava izuze�a .......................................65

D. Pristup aktuelnim i mogu�im problemima u vezi sa vjerom i vjerovanjem ...............................................70

E. Indirektno podu�avanje o religijama i vjerovanjima ................70

VI. Zaklju�ci i preporuke ...........................................................72

Dodatak I: Izbor obaveza OSCE-a u pogledu ljudskih kapaciteta vezano za slobodu vjeroispovijesti i vjerovanja, tolerancije i nediskriminacije .............................................................75

Dodatak II: Preporuka br. 1720 o vjeri i obrazovanju Parlamentarne skupštine Vije�a Evrope od 4. oktobar 2005. godine .............................82

Dodatak III: Slu�ajevi pred Komisijom za ljudska prava Ujedinjenih nacija i Evropskim sudom za ljudska prava .........................85

Dodatak IV: Kona�ni dokument Me�unarodne konsultativne konferencije o obrazovanju u školama u pogledu slobode vjere ili vjerovanja, tolerancije i nediskriminacije ............................... 101

Bibliogra� ja i izvori .................................................................... 108

Izrazi zahvalnosti

Ured za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) želi ovim putem izraziti zahvalnost za pruženu ekspertizu, savjete i komentare u toku izrade Toledo vode�ih na�ela sljede�ima:

Dopredsjedavaju�i kod postupka izrade Toledo vode�ih na�ela • Prof. W. Cole Durham, Jr., Susa Young Gates, univerzitetski profesor

prava i direktor Me�unarodnog centra za studije prava i religije, J. Reuben Clark Škola prava, Brigham Young University (SAD)

• Prof. Silvio Ferrari, profesor prava i religije, Institut me�unarodnonog prava, Pravni fakultet, Univerzitet u Milanu (Italija)

�lanovi Savjetodavnog vije�a Komisije stru�njaka za slobodu religije i vjerovanja • Dr. Jolanta Ambrosewicz-Jacobs, šef Sektora za studije istraživanja

genocida nad Jevrejima, Centar za evropske studije, Fakultet za me�unarodne i politi�ke studije, Univerzitet Jagiello�ski, i akademski savjetnik Me�unarodnog obrazovnog centra za Auschwitz i holokaust pri Svjetskom muzeju Auschwitz-Birkenau (Poljska)

• Dr. Sophie C. van Bijsterveld, vanredni profesor Evropskog javnog me�unarodnog prava, Univerzitet Tilburg (Nizozemska)

• Prof. Malcolm D. Evans, direktor Škole prava, Univerzitet u Bristolu (Ujedinjeno Kraljevstvo)

• Gosp. Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini, predsjedavaju�i me�ureligijskog vije�a (Bosna i Hercegovina)

• Gosp. Alain Garay, pravnik Apelacionog suda, Pariz; predava� na Pravnom fakultetu u Aix-Marseille III (Francuska)

• Dr. T. Jeremy Gunn, direktor Programa za slobodu religija i vjerovanja, Savez ameri�kih gra�anskih sloboda (SAD)

• Prof. Javier Martínez-Torrón, profesor prava, Pravni fakultet, Univerzitet Complutense (Madrid)

• Rev. Dr. Rüdiger Noll, pomo�ni generalni sekretar, Konferencija evropskih crkvenih odbora (Brisel)

• Prof. A. Emre Öktem, vanredni profesor, Pravni fakultet, Galatasaray Univerzitet (stambul)

• Prof. Rafael Palomino Lozano, profesor prava, Univerzitet Complutense (Španija)

6

• Prof. Roman Podoprigora, predsjednik, Odjel upravnog prava, Adilet Škola prava (Kazakstan)

• Prof. Gerhard Robbers, predsjednik, Institut za evropsko ustavno pravo, Trier Univerzitet (Njema�ka)

�lanovi u�esnici ODIHR Komisije stru�njaka za slobodu religija ili vjerovanja • Prof. Sima Avramovi�, profesor istorije prava i retorike, Pravni

fakultet, Univerzitet u Beogradu (Srbija)• Prof. Vladimir Fedorov, viši sve�enik, direktor Pravoslavnog

instituta za istraživanja misionarstva, ekumenizma i novih religijskih pokreta; prorektor Ruskog hriš�anskog instituta humanistike (Ruska Federacija)

• Gosp. Urban Gibson, predsjedavaju�i OSCE-mreže (Švedska), odbornik Saborne švedske crkve

• Prof. Dr. Eugenia Maria Relaño Pastor, vanredni profesor prava i religije, Pravni fakultet, Complutense Univerzitet (Madrid) i pravni savjetnik Ombudsmena Španije (Španija)

Stru�njaci• Dr. Sam Cherribi, viši predava� sociologije, Emory Univerzitet,

direktor, Emory Razvojni institut, bivši �lan Parlamenta Nizozemske (SAD)

• G�a Anastasia Crickley, li�ni predstavnik predsjedavaju�eg OSCE u Uredu za borbu protiv rasizma, ksenofobije i diskriminacije, tako�e fokusiran na netrpeljivost i diskriminaciju protiv hriš�ana i pripadnika drugih religija (Irska)

• Prof. Krzysztof Drzewicki, viši pravni savjetnik, OSCE visoki povjerenik nacionalnih manjina, Profesor prava, Univerzitet u Gdanjsku, (Poljska)

• Dr. Barry van Driel, generalni sekretar Me�unarodnog udruženja za interkulturalno obrazovanje, Me�unarodni koordinator programiranja za Ku�u Anne Frank, savjetnik za obrazovanje, Muzej ljudskih prava, Villa Grimaldi, Santiago de Chile (Nizozemska)

• Dr. Jan Grosfeld, Profesor, kardinal Univerziteta Wyszynski (Poljska)

• Glavni rabin Rene Gutman, glavni rabin Strasbura, stalni predstavnik Konferencije evropskih rabina za Vije�e Evrope (Francuska)

• Dr. Charles Haynes, viši nau�nik foruma sloboda Centra prvog amandmana (First Amendment Center) i direktor obrazovnog programa za škole Centra (SAD)

• Prof. Robert Jackson, direktor Odjela za istraživanja o religijama, Warwick, Institut za obrazovanje, Univerzitet u Warwicku i glavni urednik Britanskog žurnala o obrazovanju o religijama (Ujedinjeno Kraljevstvo)

• Prof. Recep Kaymakcan, vanredni profesor religijskog obrazovanja na teološkom fakultetu Sakarya Univerziteta (Turska)

• Gdin Claude Kieffer, direktor Odjela za obrazovanje, Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini (Bosna i Hercegovina)

7

• G�a Deborah Lauter, državni direktor za gra�anska prava i lige protiv kleveta (SAD)

• Prof. Tore Lindholm, vanredni profesor, Norveški centar za ljudska prava, Pravni fakultet, Univerzitet u Oslu i predsjedavaju�i Koalicije za slobodu religija i vjerovanja, Oslo (Norveška)

• Dr. Saodat Olimova, stru�njak za pitanja islama u Centralnoj Aziji; istraživa� za analiti�ki centar Sharq, šef Odjela za sociologiju pri Centru za analitiku i informacije (Tadžikistan)

• Imam dr. Abduljalil Sajid, predsjedavaju�i Muslimanskog vije�a za religijsku i rasnu harmoniju u Velikoj Britaniji; predsjedavaju�i Nacionalnog udruženja Pakistanaca Britanije i �lan Centralne radne komisije Muslimanskog vije�a Britanije (Ujedinjeno Kraljevstvo)

• Dr. Ulrike Wolff-Jontofsohn, stru�njak za ljudska prava i interkulturalne razlike za model program Njema�ke „U�enje o demokratiji i življenje demokratije-škola u gra�anskom društvu”, instruktor na Univerzitetu u Freiburgu i Univerzitetu Više u�iteljske škole u Freiburgu (Njema�ka)

Me�unarodne organizacije • Ured Ujedinjenih nacija specijalnog dopisnika o slobodama religija i

vjerovanja o G�a Asma Jahangir, specijalni dopisnik o slobodama religija i vjerovanja

Ujedinjenih nacija (Pakistan) o Dr. Michael Wiener, asistent specijalnog dopisnika o slobodama religija

i vjerovanja Ujedinjenih nacija, Ured visokog povjerenika za ljudska prava (Švicarska)

• Vije�e Evropeo G�a Olof Olofsdottir, šef odjela za školsko i vanškolsko obrazovanje

Lista skra�enica

AERA Ameri�ko udruženje za istraživanja u oblasti obrazovanja CESCR Komisija za ekonomska, socijalna i kulturna prava CKREE Krš�anska znanost i religijsko i eti�ko obrazovanje CoE Vije�e Evrope CRC Konvencija o pravima djeteta CSCE Konferencija o sigurnosti i suradnji u Evropi ECHR Evropska konvencija o ljudskim pravima ECRI Evropska komisija protiv rasizma i netolerancije ECtHR Evropski sud za ljudska prava EU Evropska unija EMRU Obrazovanje za uzajamno poštivanje i razumijevanje EUMC Nadzorni centar Evropske unijeFRA Agencija za osnovna prava HCNM OSCE Visoki povjerenik za nacionalne manjine HRC Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija ICCPR Me�unarodni sporazum o gra�anskim i politi�kim pravimaICESCR Me�unarodni sporazum o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima KRL Norveška skra�enica za „krš�anstvo, religije, životni stavovi”NGO Nevladina organizacija OSCE Organizacija za sigurnost i suradnju u Evropi ODIHR Ured za demokratske institucije i ljudska prava TANDIS Informacioni sistem za toleranciju i nediskriminaciju UDHR Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima UN Ujedinjene nacije UNESCO Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu UN GAOR Zvani�ni spisi Generalne skupštine Ujedinjenih nacija

Predgovori

Poštovani �itaoci!

Pred Vama je knjiga – Vodi� o tome kako podu�avati o religiji i vjerama u državnim školama, koji je usvojila grupa stru�njaka svih religija i vjera, okupljena u OSCE-u, ta�nije u Odjelu za demokratizaciju i ljudska prava, poznatijem kao ODIHR.

Na našim prostorima uobi�ajila se re�enica: „Koliko ljudi, toliko �udi,“ pa su tako i vjere i religije raznolike i, u principu, ne smetaju jedna drugoj.

Dugo godina je upravo Bosna i Hercegovina bila primjer tolerancije, me�usobnog razumijevanja i suživota, da bi, devedesetih godina prošlog stolje�a, to sve bilo izbrisano u ratu, u kojem je odneseno preko 100.000 života, a više od tog broja raseljeno, i zbog kojeg je država, od prosperitetne, dovedena na posljednje mjesto u razvoju me�u evropskim državama.

Naravno, uvijek su i za sve krivi drugi i „druga�iji“, a mi smo ti koji smo žrtve tih drugih i druga�ijih, mada smo sa njima stolje�ima živjeli, orodili se, dijelili dobro i zlo i zajedni�ki gradili ono za šta smo mislili da nam je bolja zajedni�ka budu�nost. Ili smo bili prevareni, ili smo bili u zabludi, ili smo, jednostavno, zavedeni, pa smo prihvatili da su daleko važnije one male razlike u našim na�inima ispovijedanja vjere u jednog i jedinog Boga, nego onih preko 95% sli�nosti u našim vjerama, svim oslonjenim na Ibrahimovu ili Abrahamovu vjeru.

Rat je, hvala Bogu, iza nas, i želim da se nikada više, i nikome ne ponovi. Ali, i kada nema rata, ima puno razloga da u�imo o miru, o drugima, na na�in koji je i njima i nama prihvatljiv. To, naravno, nije ni lako, niti je jednostavno na�i put da svi budu zadovoljni, jer je dugogodišnja propaganda, za�injena jezikom mržnje, u�inila svoje.

Naš školski sistem je razjedinjen, i niko nije zadovoljan rješenjem koji taj sistem nudi u pogledu asimilacije, etni�kih predrasuda ili rješenjem o „dvije škole pod jednim krovom“.

To je razlog više što se u ovom Vodi�u pokušava objasniti NA�IN kako treba podu�avati o religiji, a ne kako u�iti religiju.

10

Kažu da je Bosna i Hercegovina jedna država, sa dva entiteta, tri konstitutivna naroda, �etiri tradicionalne religije i stotinu problema. Ne�e ovim Vodi�em biti riješeni svi problemi, ali siguran sam da �e doprinijeti boljem razumijevanju, lakšem suživotu i svjetlijoj budu�nosti naraštaja koji se sada školuju. Zato ga toplo preporu�ujem svima koji su ga uzeli u ruke, sa željom da ga do kraja i pro�itaju i pokušaju po njemu postupati.

Sarajevo, septembar 2008. godine

Jakob Finci �lan Me�ureligijskog vije�a BiH i

predsjednik Jevrejske zajednice

Predgovori

Nedavni doga�aji diljem svijeta, migracijski procesi i stalne zablude o religijama i kulturama u�inili su da Organizacija za sigurnost i suradnju u Evropi (OSCE) stavi naglasak na važnost pitanja koja se odnose na toleranciju i nediskriminaciju, slobodu religija ili vjerovanja. U podru�ju djelovanja OSCE-a, kao i u mnogim drugim dijelovima svijeta, postaje sve više jasno da je potrebno bolje razumijevanje religija i vjerovanja. Nesporazumi, negativni stereotipi, iritiraju�e slike korištene za opisivanje drugih vode zaoštravanju suprotnosti, a ponekad i nasilju.

OSCE ovaj problem smatra jednim od svojih prioriteta: u svojoj Odluci o borbi protiv netolerancije i diskriminacije i promociji uzajamnog poštivanja i razumijevanja iz 2006. godine, Ministarsko vije�e OSCE-a je uputilo apel svim državama u�esnicama da „rješavaju temeljne uzroke netolerancije i diskriminacije tako što �e podsticati izradu doma�ih, sveobuhvatnih djelovanja i strategija na polju obrazovanja” i poduzimati mjere podizanja svijesti koje „promoviraju ve�e razumijevanje i poštivanje za razli�ite kulture, etni�ke grupe, religije ili vjerovanja” i koje su usmjerene ka „spre�avanju netolerancije i diskriminacije, uklju�uju�i netoleranciju i diskriminaciju protiv krš�ana, jevreja, muslimana i pripadnika drugih religija”.1

Izuzetno je važno da mladi ljudi steknu bolje shvatanje uloge koju igraju religije u današnjem pluralisti�kom svijetu. Potreba za ovakvom vrstom obrazovanja �e nastaviti da se razvija sa me�usobnim djelovanjem razli�itih kultura i identiteta jednih sa drugima kroz putovanja, trgovinu, medije ili migraciju. Premda pomnije razumijevanje religija ne�e automatski dovesti do ve�e tolerancije i poštivanja, neupu�enost pove�ava vjerovatnost nesporazuma, stereotipa i sukoba.

Kako bi se posvetio ovom problemu, OSCE-v Ured za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) je osnovao Savjetodavno vije�e koje �ini Komisija ODIHR stru�njaka o pitanjima sloboda religije ili vjerovanja, zajedno sa drugim vode�im stru�njacima i nau�nicima iz cijelog OSCE

1 Odluka br. 13/06 o borbi protiv netolerancije i diskriminacije i promociji uzajamnog poštivanja i razumijevanja, stav 5, 14. OSCE Ministarsko vije�e, Brisel, 4-5. decembar 2006., dostupno na http://www.osce.org/documents/mcs/2006/12/22565.en.pdf

podru�ja djelovanja, da izrade sadašnja Toledo: vode�a na�ela o podu�avanju o religijama i vjerovanjima u državnim školama.

Vode�a na�ela pružaju prakti�ne smjernice za pripremu nastavnog programa za podu�avanje o religijama i vjerovanjima, preferirane procedure kod pripreme nastavnog programa kako bi se osigurala pravednost u njegovoj izradi, i standarda po kojima bi se one mogle primijeniti. Oni ne predlažu nastavni program za podu�avanje o religijama i vjerovanjima, niti promoviraju neki speci� �ni pristup predavanju o religijama i vjerovanjima. Oni isti�u procedure i prakse koje se odnose na obuku onih koji provode jedan takav nastavni program i postupanje sa u�enicima razli�itog vjerskog porijekla koji bi mogli biti primaoci takvih podu�avanja. Vode�a na�ela ne nastoje samo da dodaju novi komplet direktiva dugogodišnjoj OSCE ste�evini - na�ela i opredijeljenost - o slobodi vjeroispovijesti ili vjerskih ubje�enja, toleranciji i obrazovanju. Ta�nije, oni su usmjereni na pružanje instrumenata za njihovo provo�enje, prevode�i ova na�ela u konkretne programe i nude�i primjere koji su se najbolje pokazali u praksi.

Vode�a na�ela su dizajnirana da pomognu ne samo nastavnicima nego i zakonodavcima, u�iteljima i zvani�nicima u ministarstvima obrazovanja kao i rukovodiocima i nastavnicima u privatnim ili vjerskim školama, kako bi osigurali da se podu�avanje o razli�itim religijama ili vjerovanjima provodi na nepristrasan i uravnotežen na�in.

Želio bih se zahvaliti Savjetodavnom vije�u o slobodi religija ili vjerovanja i brojnim drugim stru�njacima koji su doprinijeli svojom bogatom ekspertizom i iskustvom u izradi ovih Vode�ih na�ela. Tako�e sam zahvalan za doprinos g�i Asmai Jahangir, specijalnom dopisniku Ujedinjenih nacija o slobodama religije ili vjerovanja, i njenom uredu. Posebnu zahvalnost dugujemo španskom predsjedavanju OSCE uredom za politi�ku i � nansijsku podršku u izradi Vode�ih na�ela. Tako�e bih želio odati priznanje zna�aju rada drugih me�unarodnih vladinih i nevladinih organizacija koje su bile i inspiracija i odli�na osnovica za izradu ovih Vode�ih na�ela. Ohrabrujem sve države u�esnice da razdijele što više primjeraka ovog dokumenta u cilju pružanja podrške svim zainteresiranim stranama u njihovim naporima da promoviraju dublje razumijevanje o religijama i vjerovanjima širom cijelog OSCE podru�ja.

Ambasador Christian Strohal direktor ODIHR-a

12

Kratak pregled

Porijeklo

U skladu sa ulogom OSCE-a da spre�ava sukobe i opredijeljenoš�u da unapre�uje kulturu uzajamnog poštivanja i razumijevanja, Savjetodavni odbor Komisije ODIHR stru�njaka za pitanja slobode religije ili vjerovanja2, zajedno sa drugim stru�njacima i nau�nicima, sastao se u Toledu, Španija, u martu 2007. godine kako bi raspravljali o pristupima za podu�avanje o religijama i vjerovanjima u državnim školama u 56 država �lanica OSCE-a. Stru�njaci su pripadali širokom spektru od vode�ih nau�nika, tvoraca politike djelovanja, nastavnika, pravnika do predstavnika me�uvladinih i nevladinih organizacija. Na sastanku u Toledu pokrenut je intenzivni proces, uklju�uju�i i dodatne sastanke u Bukureštu i Be�u, i intenzivnu suradnju �lanova Savjetodavnog vije�a, šireg kruga u�esnika u debatama i drugih stru�njaka, što je rezultiralo formulisanjem Vode�ih na�ela iz Toleda o podu�avanju o religijama i vjerovanjima u državnim školama.

Cilj i svrha

Toledo vode�a na�ela su izra�ena kako bi se doprinijelo boljem razumijevanju rastu�e razli�itosti religija na svjetskom nivou i rastu�e prisutnosti religija u javnoj sferi. Njihova argumentacija je zasnovana na dva glavna na�ela: prvo, da postoji pozitivna vrijednost u podu�avanju koja isti�e poštivanje sva�ijeg prava na slobodu vjeroispovijesti i vjerovanja, i drugo, da podu�avanje o religijama i vjerovanju može smanjiti štetna nerazumijevanja i stereotipe.

Glavna svrha Toledo vode�ih na�ela je da pomogne državama �lanicama OSCE-a kad god one odlu�e da promoviraju u�enje i znanje o religijama i vjerovanjima u školama, posebno kao instrument ja�anja slobode

2 Savjetodavno vije�e je tijelo �ije stru�njake nominira ODIHR i ima ulogu vode�e kontakt grupe u okviru sveukupne ODIHR Komisije stru�njaka za slobodu religija i vjerovanja i koja daje savjete ODIHR-u po pitanjima vezanim za religije i vjerovanja. Prvenstveno je bilo uspostavljeno kao relativno malo tijelo �ije je stru�njake nominirao ODIHR; šira komisija je proširena posljednjih godina stru�njacima koje nominiraju zemlje u�esnice OSCE-a. Ova struktura odraz je razvoja Komisije kroz vrijeme. „Komisija“ se odnosi na širu grupu uklju�uju�i i Savjetodavno vije�e. Zbog prakti�nosti, kad je rije� o ovom posljednjem spomenutom tijelu, misli se na „Savjetodavno vije�e stru�njaka o slobodi religija i vjerovanja“ ili jednostavno „Savjetodavno vije�e“. Komisija i Savjetodavno vije�e redovno pružaju podršku i pomo� zemaljama �lanicama OSCE-a u provo�enju nastojanja i obaveza OSCE koje se odnose na religiju ili vjerovanje.

14

vjeroispovijesti. Na�ela se fokusiraju isklju�ivo na obrazovni pristup koji teži podu�avanju o razli�itim religijama i vjerovanjima koje se razlikuje od podu�avanja o odre�enoj religiji i vjerovanju. Na�ela tako�e imaju za cilj da ponude kriterije koji bi se uzimali u obzir kada i gdje god se predaje o religijama i vjerovanjima.

Pregled

Toledo vode�a na�ela o podu�avanju o religijima i vjerovanjima podijeljena su u pet poglavlja:

I Poglavlje pruža uvod u opravdanost, cilj i opseg Toledo vode�ih na�ela kao i pregled inicijativa koje su poduzele me�uvladine organizacije u vezi sa podu�avanjem o religijama i vjerovanjima. Poglavlje isti�e veliku važnost koju OSCE pridaje promociji sloboda vjeroispovijesti ili vjerovanja i dostupnost razli�itih oblika institucionalne podrške koju OSCE ima na raspolaganju uklju�uju�i Visokog komesara za ljudska prava i Savjetodavno vije�e stru�njaka ODIHR-a za slobodu vjeroispovijesti ili vjerovanja. Ovo poglavlje se posebno bavi doprinosom ODIHR-a i njegovog Savjetodavnog vije�a kod ispitivanja na�ina podu�avanja o religijama i vjerovanjima kroz prizmu slobode vjeroispovijesti i perspektive ljudskih prava utemeljenih u obavezama OSCE-a i me�unarodnim standardima u vezi sa ljudskim pravima. Poglavlje tako�e de� niše i opseg djelovanja na�ela. Pitanja koja se odnose na religiju u obrazovanju su brojna, i Savjetodavno vije�e je uvjereno da �e njegov doprinos biti naje� kasniji ako se pažljivo fokusira na podu�avanje o religijama i vjerovanjima, bez namjere da pokrene dugi niz pitanja uklju�uju�i religiju, vjerovanje i obrazovanje u zemljama �lanicama OSCE-a.

II Poglavlje pruža pregled okvira ljudskih prava i pravna pitanja koja treba razmotriti prilikom obu�avanja nastavnika i izrade ili provo�enja nastavnog plana za podu�avanje o religijama i vjerovanjima kako bi se obezbijedilo da sloboda misli, savjesti i religija svih uklju�enih u proces bude ispoštovana na pravi na�in. U ovom smislu pažljivo su razmotrena prava roditelja, djeteta i nastavnika kao i širi op�i interesi manjina i vjerskih zajednica i interesi društva u cjelini.

III Poglavlje isti�e pristupe i koncepte za pripremu nastavnih planova i programa o religijama i vjerovanjima. U ovom poglavlju se razmatra potreba za takvim nastavnim planovima i programima koji bi ispoštovali nekoliko na�ela, a to su: uvažavanje priznatih profesionalnih standarda; uklju�ivanje i posve�ivanje posebne pažnje klju�nim istorijskim i savremenim doga�ajima koji se odnose na pitanja religije i vjerovanja; obazrivost prema razli�itim interpretacijama stvarnosti i na�elima multiperspektivnosti; iskazivanje razumijevanja prema razli�itim lokalnim religijskim manifestacijama i sekularnom pluralitetu prisutnom u školama i zajednicama. Razni tipovi nastavnih programa i pristupa podu�avanju o religijama i vjerovanjima tako�e su predstavljeni (uklju�uju�i i pristup zasebnog predmeta, integriranog i unakrsnog nastavnog programa) kao i razli�iti pedagoški pristupi (nastavnik u centru nastavnog procesa i

15

u�enik u centru nastavnog procesa). Pregled rezultata u�enja vezanih za podu�avanje o religijama i vjerovanjima tako�e je uklju�en, kao i struktura i postupci za razradu nastavnih planova i programa.

IV Poglavlje opisuje važnost uloge obrazovanja nastavnika i isti�e važnost takvog obrazovanja za podu�avanje o religijama i vjerovanjima zbog visokih zahtjeva koje ovakav nastavni program stavlja pred nastavnika, u smislu njegovog znanja, stava i nadležnosti. Posebni aspekti obuke nastavnika, uklju�uju�i obuku prije zaposlenja i tokom radnog angažmana, obra�eni su u ovom poglavlju. Prezentiran je i pregled vještina i potrebnih znanja za podu�avanje o religijama i vjerovanjima. Tako�e je konstatovana i važnost ocjenjivanja i valorizacije rada nastavnika.

Poglavlje V promatra prakti�nu primjenu okvirnih op�ih ljudskih prava naspram podu�avanja o religijama i uvjerenjima i fokusira se na niz klju�nih pravnih pitanja koja se mogu pojaviti u postupku implementiranja programa za podu�avanja o religijama i vjerovanjima, jednom kad se izrade. Pitanja o kojima se raspravljalo uklju�uju: formuliranje uklju�ivih politika djelovanja za provo�enje, dodjela razumnih prilagodbi savjesnih zahtjeva, utvr�ivanje neutralnosti i prava ogra�ivanja od u�estvovanja i pristupanje stvarnim i potencijalnim problemima u vezi sa religijama.

Zaklju�ci i preporuke

Podu�avanje o religijama i vjerovanjima treba biti prilago�eno tako da uzme u obzir potrebe razli�itih državnih i lokalnih školskih sistema i tradicija. Toledo vode�a na�ela su zasnovana na sljede�im sveobuhvatnim zaklju�cima koje podržava rastu�a saglasnost me�u pravnicima i nastavnicima i koje bi sve OSCE zemlje u�esnice trebale uzeti u razmatranje prilikom izrade šema za podu�avanje o religijama i vjerovanjima:

Zaklju�ci

1. Znanje o religijama i vjerovanjima može oja�ati uvažavanje važnosti poštivanja sva�ijeg prava na slobodu vjeroispovijesti ili vjerovanja, njegovanje demokratskog gra�anskog prava, promoviranje razumijevanja društvenih razli�itosti i, istovremeno, ja�ati društvenu koheziju.

2. Znanje o religijama i vjerovanjima ima vrijedan potencijal smanjenja sporova koji su zasnovani na nedostatku razumijevanja za vjerovanja drugih i za ohrabrivanje poštivanja njihovih prava.

3. Znanje o religijama i vjerovanjima je vrlo važan dio kvaliteta obrazovanja. Kvalitetno obrazovanje podrazumijeva dobro poznavanje istorije, književnosti i pomaže u širenju kulturnog vidokruga pojedinca i produbljuje shvatanja o kompleksnosti prošlosti i sadašnjosti.

4. Podu�avanje o religijama i vjerovanjima je naje� kasnije kada je kombinovano sa naporima ulijevanja poštivanja za prava drugih �ak i

16

kad postoji neslaganje o religijama i vjerovanjima. Pravo na slobodu vjeroispovijesti i vjerovanja je univerzalno pravo i sobom nosi obavezu da zaštiti prava drugih, uklju�uju�i poštivanje dostojanstva svih ljudskih bi�a.

5. Li�na religiozna (ili nereligiozna) uvjerenja pojedinca ne pružaju dovoljan razlog za isklju�enje osobe iz podu�avanja o religijama i vjerovanjima. Najvažnije što bi se trebalo razmotriti u vezi s ovim se odnosi na profesionalnu ekspertizu kao i osnovni stav ili opredjeljenje za ljudska prava op�enito i slobodu vjeroispovijesti i vjerovanja posebno.

6. Prihvatljivo prilago�avanje politika djelovanja kao odgovor na speci� �ne religijske potrebe moglo bi se zahtijevati kako bi se izbjeglo kršenje prava na slobodu vjeroispovijesti ili vjerovanja. �ak i kad nisu striktno zakonski zahtijevana, ova prilago�avanja i � eksibilnost doprinose izgradnji ambijenta za toleranciju i uzajamno poštivanje.

7. Kada je obavezna nastava koja uklju�uje predavanje o religijama i vjerovanjima dovoljno neutralna i objektivna i kada se traži poha�anje takve nastave, time se ne krši sloboda vjeroispovijesti i vjerovanja (iako je državama ostavljena mogu�nost djelimi�nog ili potpunog ogra�ivanja u ovakvim postavkama).

Preporuke

Zemljama �lanicama OSCE-a preporu�uje se da:

1. Podijele Toledo vode�a na�ela nastavnicima, osoblju uprave škola, udruženjima u�enika, organizacijama roditelja, tvorcima politike djelovanja na polju obrazovanja, i svim grupacijama zainteresiranim za podu�avanje o religijama i vjerovanjima te da koriste ova na�ela jednom kada na�in podu�avanja ili provo�enja zaživi.

2. Primijene, kod izrade i provo�enja ovih programa, odgovaraju�e standarde i preporuke me�unarodnih organizacija, izme�u ostalih uklju�uju�i i OSCE opredijeljenost i preporuke 1202 [1993] o vjerskoj toleranciji u demokratskom društvu, 1396 [1999] o religiji i demokratiji i 1720 [2005] o obrazovanju i religiji Parlamentarne skupštine Vije�a Evrope.

3. Vrednuju postoje�i nastavni program koji se koristi u državnim školama koji se doti�e podu�avanja o religijama i vjerovanjima u smislu bližeg odre�ivanja da li ti nastavni planovi i programi promoviraju poštivanje prava na slobodu vjeroispovijesti i da li su nepristrani, uravnoteženi, inkluzivni, prilago�eni starosnoj dobi u�enika, oslobo�eni pristranosti i da li udovoljavaju profesionalnim standardima.

4. Ocijene postupak koji vodi izradi nastavnih planova za podu�avanje o religijama i vjerovanjima kako bi se obezbijedilo da ovaj proces ima

17

osje�aj za potrebe razli�itih vjerskih zajednica i da sve mjerodavne zainteresirane strane dobiju priliku da se �uje i njihov glas.

5. Utvrde do kojeg niova su postoje�e institucije za obuku nastavnika sposobne da pruže potrebnu profesionalnu obuku za podu�avanje o religijama i vjerovanjima na na�in koji promovira poštivanje ljudskih prava i, posebno, slobodu vjeroispovijesti i vjerovanja.

6. Utvrde do kojeg nivoa postoje�e institucije za obuku nastavnika pružaju dovoljno poznavanje pitanja ljudskih prava i razumijevanje razli�itosti religioznih i nereligioznih stajališta u društvu, potpuno vladaju raznim metodologijama podu�avanja (sa posebnom pažnjom na one koje su zasnovane na me�ukulturalnom pristupu) i zna�ajan uvid u na�ine na koje se može podu�avati o religijama i vjerovanjima na u�tiv, nepristran i profesionalan na�in.

7. Omogu�e organiziranje procesa koji �e pružiti informaciju autorima, urednicima i izdava�ima koji objavljuju udžbenike za podu�avanje o religijama i vjerovanjima kako bi oni mogli optimalno poštivati Toledo vode�a na�ela.

8. Iskoriste stru�nost OSCE/ODIHR Savjetodavnog vije�a o slobodi religija i vjerovanja prilikom izrade ili primjene nastavnih planova i programa za podu�avanje o religijama ili vjerovanjima ili kod uspostave ili ocjene institucije za obuku nastavnika i programe.

Na osnovu kona�nih zaklju�aka i preporuka, utvr�ena su sljede�a klju�na vode�a na�ela i predložena državama �lanicama OSCE-a za promoviranje podu�avanja o religijama i vjerovanjima u školama u njihovim državama.

18

Klju�na vode�a na�ela

Kad god se podu�ava o religijama i vjerovanjima u državnim školama u državama �lanicama OSCE-a, potrebno je uzeti u razmatranje sljede�a vode�a na�ela:

1. Podu�avanje o religijama i vjerovanjima mora biti pruženo na na�in koji je pravi�an, precizan i zasnovan na temeljitom znanju. U�enici bi trebali u�iti o religijama i vjerovanjima u okruženju koje poštuje ljudska prava, osnovne slobode i gra�anske vrijednosti.

2. Oni koji budu podu�avali o religijama i vjerovanjima treba da uvažavaju vjerske slobode koje doprinose stvaranju takvog školskog okruženja i praksi koje njeguju zaštitu prava drugih u duhu uzajamnog poštivanja i razumijevanja me�u �lanovima školskih zajednica.

3. Podu�avanje o religijama i vjerovanjima je glavna odgovornost škola, ali na�in na koji se provodi ovo podu�avanje ne bi trebalo da nipodaštava ili ignoriše ulogu porodice ili vjerskih organizacija u smislu prijenosa ovih vrijednosti na generacije koje dolaze.

4. Trebalo bi pokušati osnovati savjetodavna tijela na raznim nivoima �iji bi pristup bio pristup uklju�ivanja razli�itih nosilaca aktivnosti u pripremu i primjenu nastavnih planova i programa i obuku nastavnika.

5. U situacijama gdje obavezni program podu�avanja o religijama i vjerovanjima nije dovoljno objektivan, treba nastojati provesti njegovu reviziju kako bi bio više uravnotežen i nepristran, a tamo gdje to nije mogu�e ili ne može biti postignuto odmah, priznaju�i prava nepoha�anja kao mogu�eg zadovoljavaju�eg rješenja za roditelje i u�enike, pod uvjetom da su aranžmani nepoha�anja struktuirani na senzibilan i nediskriminatoran na�in.

6. Osobe koje podu�avaju o religijama i vjerovanjima bi trebale biti adekvatno obrazovane za taj rad. Ovi nastavnici trebaju posjedovati znanje, stanovište i vještine za podu�avanje o religijama i vjerovanjima na pravedan i uravnotežen na�in. Nastavnici ne treba da posjeduju samo znanje iz predmeta koji predaju nego i pedagoške vještine, tako da mogu me�usobno djelovati sa u�enicima i pomo�i im da me�usobno djeluju sa drugima, na na�ine koji su razumni i puni poštivanja.

7. Prilikom priprema nastavnih planova i programa, udžbenika i nastavnih materijala za podu�avanje o religijama i vjerovanjima trebalo bi uzeti u obzir religiozna i nereligiozna gledišta na na�in

19

koji je uklju�iv, pravedan i pun poštivanja. Trebalo bi se povesti ra�una da se izbjegne neta�an ili štetan materijal, posebno kad ovo poja�ava negativne stereotipe.

8. Nastavni planovi i programi trebaju biti izra�eni u skladu sa priznatim profesionalnim standardima kako bi se osigurao uravnoteženi pristup za u�enja o religijama i vjerovanjima. Izrada i provedba nastavnih planova tako�e uklju�uje otvoren i pravedan postupak koji svim zainteresiranim stranama ostavlja mogu�nost da daju svoje komentare i savjete.

9. Kvalitet nastavnih planova i programa u oblasti podu�avanja o religijama i vjerovanjima može e� kasno doprinijeti obrazovnim ciljevima Toledo vode�ih na�ela samo ako su nastavnici profesionalno obu�eni da koriste nastavne planove i programe i ako prolaze stalnu obuku kako bi proširili svoje znanje i sposobnosti koje se odnose na ovaj predmet. Svaka osnovna priprema nastavnika trebala bi biti osmišljena i izra�ena u skladu sa na�elima demokratskih i ljudskih prava i da sadrži uvid u kulturnu i religioznu razli�itost koja postoji u društvu.

10. Nastavni planovi i programi koji su usredsre�eni na podu�avanje o religijama i vjerovanjima treba da posvete pažnju klju�nim istorijskim i savremenim doga�ajima koji se odnose na religije i vjerovanja, i da odražavaju globalna i lokalna pitanja. Trebali bi biti obazrivi prema razli�itim manifestiranjima religija i sekularnih pluraliteta koji postoje u školama i društvima u kojima rade. Ovakvi obziri �e pomo�i posve�ivanju problemima u�enika, roditelja i svih zainteresiranih strana u obrazovanju.

I. Oblikovanje Toledo vode�ih na�ela

A. Objašnjenje

Me�u nastavnicima postoji sve ve�i konsenzus da je znanje o religijama i vjerovanjima važan dio kvalitetnog obrazovanja i da može unapre�ivati demokratsko društvo, uzajamno poštivanje, ja�ati podršku za slobodu vjeroispovijesti i promovirati razumijevanje za društvenu razli�itost. Dok se, sa jedne strane, odluke o pitanjima vjere moraju zaštititi kao pitanja li�nog izbora, sa druge strane, nema tog edukativnog sistema koji sebi može priuštiti da ignorira ulogu religija i vjerovanja u istoriji i kulturi. Nepoznavanje ovog pitanja može potpaliti netoleranciju i diskriminaciju i može dovesti do stvaranja negativnih stereotipa. I još gore, to može dovesti do mržnje, sukoba i, kona�no, do nasilja što potencijalno ugrožava sigurnost i stabilnost diljem OSCE regiona, što nedavna istorija dovoljno jasno i pokazuje.

U skladu sa objema ulogama OSCE-a, spre�avanje sporova i posve�enost njegovanju kulture tolerancije i uzajamnog poštivanja, Savjetodavno vije�e nudi ova Vode�a na�ela koja se odnose na podu�avanje o religijama i vjerovanjima. Ova na�ela su izra�ena u nadi da �e doprinijeti poboljšanju razumijevanja pove�anih religijskih razli�itosti u regionu kao i religije u javnoj sferi �ija je prisutnost u usponu. Objašnjenje ovih na�ela je zasnovano na dva glavna principa: prvi, da postoji pozitivna vrijednost u podu�avanju koja isti�e poštivanje sva�ijeg prava na slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja i drugo, da podu�avanje o religijama i vjerovanjima može umanjiti štetne nesporazume i stereotipe.

Kvalitetno obrazovanje o religijama i vjerovanjima može biti e� kasan na�in kako bi se izbjegla razdvajanja i sukobi i kako bi im se posvetila pažnja. Religije se �esto posmatraju i prikazuju u medijima i drugim društvenim situacijama na na�in koji adekvatno ne odražava njihovu kompleksnost, razli�itost i dinami�nu prirodu. Iako bolje poznavanje religija i vjerovanja ne�e automatski pomo�i njegovanju tolerancije i poštivanja, ono ipak ima potencijal da postigne pozitivan efekat na percepciju religija i vjerovanja drugih i njihovih pristalica.

Podu�avanje o religijama i vjerovanjima stavlja veliku odgovornost na škole, koje bi trebale pripremiti mlade ljude za život u pluralisti�kom društvu. Me�utim, na�in na koji se ovo podu�avanje odvija u školama ne bi trebao podrivati ili ignorirati presudnu ulogu porodica i vjerskih organizacija. Porodice i vjerske zajednice su odgovorne za moralno

21

obrazovanje budu�ih generacija. Zajedni�kim radom porodice, vjerske zajednice, škole, mogu promovirati uzajamno razumijevanje podu�avaju�i o poštivanju prava drugih.

Razlozi za podu�avanje o religijama i vjerovanjima

Postoji nekoliko razloga koji se ne mogu ignorisati za podu�avanje o religijama i vjerovanjima i svaki od njih dobija još ve�u važnost kad se ovakva vrsta podu�avanja javi u kontekstu obaveze poštivanja slobode vjeroispovijesti i ljudskih prava. Ovi razlozi uklju�uju:

• Religije i vjerovanja su važne snage u životima pojedinaca i zajednica i stoga imaju ogroman zna�aj za društvo u cijelini. Shvatanje ovih uvjerenja je neophodno ako ljudi pokazuju razumijevanje jedni za druge u našim razli�itim društvima i ako cijene zna�aj prava koja im garantuju zaštitu.

• U�enje o religijama i vjerovanjima doprinosi stvaranju i razvijanju samorazumijevanja, uklju�uju�i dublje uvažavanje vlastite religije i vjerovanja. U�enje o religijama i vjerovanjima otvara vidike u�enika ka ispitivanju zna�enja i svrhe i izlaže u�enika kriti�kim eti�kim pitanjima kojima se ljudska rasa bavi kroz istoriju.

• Veliki dio istorije, književnosti i kulture ostaje nejasan bez znanja o religiji i vjerovanju. Stoga, izu�avanje o religijama i vjerovanjima jeste bitan elemenat dobro zaokruženog obrazovanja. U�enje o religijama i vjerovanjima �ini dio sopstvene riznice obrazovanja, proširuje vidike i uvid u kompleksnost i prošlosti i sadašnjosti.

• Znanje o religijama može pomo�i promoviranju ponašanja koje podrazumijeva poštivanje drugog i ja�a društvenu koheziju. U ovom smislu, svi �lanovi društva, neovisno o njihovom uvjerenju, imaju koristi od znanja o sistemima religija i vjerovanja drugih.

B. Cilj i svrha

Primarni cilj Toledo vode�ih na�ela je da pomogne zemljama �lanicama OSCE-a kad god one odlu�e da promoviraju u�enje i znanje o religijama i vjerovanjima u školama, posebno kao instrument ja�anja vjerskih sloboda.

Ovim na�elima se ne pokušava baviti širokim opsegom edukativnih pristupa za podu�avanje o odre�enim religijama i vjerovanjima u javnim školama zemalja �lanica OSCE-a. Na�ela se fokusiraju isklju�ivo na edukativni pristup koji teži pružanju podu�avanja o razli�itim religijama i vjerovanjima kao što proisti�e iz uputstava o odre�enoj religiji i vjerovanju kao što bi bio slu�aj da odre�ene religije ili tradiciju vjerovanja podu�avaju pripadnici te tradicije i/ili to rade pod pokroviteljstvom institucije koju predstavljaju.3 �injenica da se ova Vode�a na�ela fokusiraju na podu�avanje o religijama

3 U ovom dokumentu „vjerovanje“ se odnosi na duboko uvriježena savjesna uvjerenja koja su fundamentalna osnova za položaj �ovjeka i svijeta. Pogledati radnu de� niciju datu u Smjernicama za pregled zakonodavstva koje se odnosi na religije i vjerovanja (Varšava, ODIHR, 2004.godine), str. 8, koje je izradila OSCE/ODIHR Savjetodavna komisija stru�njaka za slobodu vjeroispovijesti ili vjerovanja

22

i vjerovanjima ne podrazumijeva privrženost ovom posebnom pristupu, niti da se briga za ljudska prava ne može pokrenuti i u podru�jima koja nisu spomenuta u Toledo vode�im na�elima. Na�ela se ne zauzimaju ni za jednu stranu u odnosu na razli�ite pristupe podu�avanja o religijama i vjerovanjima koja trenutno postoje u državama �lanicama OSCE-a. Naprotiv, ona teže da ponude pitanja koja bi trebalo razmotriti kad i gdje god se primjenjuje pristup o kojem je ovdje rije� (kod podu�avanja o religijama i vjerovanjima).

Podu�avanje o religijama i vjerovanjima može se provoditi u školama i uklju�ivati u programe koji su pod izri�itom odgovornoš�u države ili nekog drugog državnog tijela, u privatnim školama (bez obzira da li imaju ili nemaju odre�enu religijsku ili ideološku opredijeljenost), ili u javnim školama gdje postoji odre�ena religijska ili ideološka opredijeljenost.4 Toledo vode�a na�ela mogu biti relevantna u svakom od ovih scenarija, ali u slu�aju privatnih škola ili drugih škola u kojima podu�avanje o religiji nije isklju�iva odgovornost države autonomija religijskih prava bi trebala biti ispoštovana. Vode�a na�ela tako�e mogu biti od koristi u privatnim školama i u državnim školama koje imaju posebnu religijsku ili ideološku opredijeljenost sve dotle dok su primjenjiva i dok ih oni koji upravljaju školom smatraju od pomo�i, ali na�ela bi trebala uzeti u obzir sistem vrijednosti te posebne škole.

Na kraju, treba spomenuti da se na�ela ne bave isklju�ivo podu�avanjem o religijama nego podu�avanjem i o vjerovanjima, što predstavlja nereligijsko poimanje života i svijeta. Glavni predmet interesovanja ovih Vode�ih na�ela - produbljivanje opredijeljenosti na�elima ljudskih prava - primjenjuje se na isti na�in i na jedno i na drugo. Ovakva pitanja se �esto javljaju u kontekstu predmeta koji se bave obrazovanjem o etici i gra�anskom pravu. Iako se u sklopu ovih predmeta pokre�u i neka pitanja koja su izvan djelokruga ovog dokumenta, ali ona koja traže posve�ivanje pažnje religijama ili vjerovanjima, mogu imati velike koristi ako pomno razmotre ova na�ela.

Toledo vode�a na�ela imaju za cilj oboga�ivanje raznovrsnih obrazovnih sistema za podu�avanje o religijama i vjerovanjima koji postoje u državama �lanicama OSCE-a.5 Ovi stavovi �esto re� ektuju istoriju zemlje i izraz su raznih nacionalnih tradicija i baština koje trebaju biti poštivane. Svaka od njih može doprinijeti razvoju ljudskih prava, vjerskih sloboda, demokratskim društvima, i uzajamnom poštivanju, s tim da na�ela navedena u ovom dokumentu budu shva�ena i poštivana.

4 U velikom broju zemalja �lanica OSCE-a teško je napraviti jasnu razliku izme�u javnih i privatnih škola. Pojam „javna škola“ u ovom dokumentu se upotrebljava kad je rije� o školi �ija organizacija, � nansiranje i rukovodstvo su prvenstveno odgovornost, ili su primarna nadležnost javnog tijela (državnog, regionalnog, op�inskog itd.). Pojam „privatna škola“ ozna�ava školu u kojoj, neovisno da li dobija odre�eni nivo podrške (uklju�uju�i i � nansijsku podršku) iz javnih izvora, pitanja organizacije, � nansiranja i upravljanja spadaju u nadležnost same škole ili tijela koje pomaže takvu školu ali koje nije državni organ.

5 Pogledati, naprimjer, Najbolje prakti�ne primjere u religijskom obrazovanju u Evropi: primjeri i perspektive osnovnih škola (Munster, Munster Lit, 2007.godine) koju su napisali Peter Schreiner, Friedhelm Kraft, i Andrew Wright.

23

Polazna ta�ka je shvatanje da podu�avanje o religijama i vjerovanjima nije pobožno i konfesionalno orijentirano. Ono teži ka razvijanju svijesti u�enika o religijama i vjerovanjima, ali ne vrši pritisak na u�enika da prihvati bilo koju od njih; dokument zagovara u�enje o religijama i u�enjima, ne njihovo prakticiranje; mogu�e je da �e izložiti u�enike raznim religijskim i nereligijskim gledištima, ali ne�e nametnuti niti jedno posebno stanovište; podu�ava o religijama i vjerovanjima bez promoviranja ili ocrnjivanja bilo koje od njih; informira u�enike o razli�itim religijama i vjerovanjima, ali ne traži od u�enika da se pokore ili obrate u bilo koju posebnu religiju ili vjerovanje.6 U�enje o religijama i vjerovanjima treba biti zasnovano na zdravom znanju, što je osnovni preduvjet za pružanje u�enicima i fer i dubljeg razumijevanja razli�itih vjerskih tradicija.

C. Me�unarodni napori za njegovanje podu�avanja o religijama i vjerovanjima

OSCE/ODIHR

Istorija OSCE-a i, posebno, njegova evolucija olakšavaju mu organizovanje poja�anog dijaloga i razumijevanja me�u raznim religijama i vjerovanjima.

Od svog osnivanja kao Konferencije za sigurnost i suradnju u Evropi (CSCE) 1975. godine, kada je imala ulogu tijela za zbližavanje rivala hladnog rata, do njegovog izlaska kao najve�e svjetske regionalne sigurnosne organizacije, OSCE je doprinosio uobli�avanju koncepata vezanih za humanu dimenziju koja je odražavala interese svih zemalja u�esnica. Zato, izgra�en na pristupu uklju�ivanja, OSCE predstavlja organizaciju koja, tradicionalno, nastoji posti�i op�eprihvatljivo rješenje za prevazilaženje razlika i spre�avanje sukoba. Pravo na slobodu vjeroispovijesti ili vjerovanja je identi� cirano kao jedno od osnovnih na�ela koje usmjerava uzajamne odnose izme�u zemalja u�esnica Helsinškog završnog akta iz 1975. godine.7 Ovaj dokument je obezbijedio prominentnu ulogu za slobodu vjeroispovijesti u državama �lanicama OSCE-a i poplo�ao put za razvoj doga�aja u budu�nosti. Opredjeljenja OSCE-a, uklju�uju�i i ona koja se odnose na slobodu vjeroispovijesti i druga ljudska prava, postala su predmetom redovnih promatranja putem dostupnih provedbenih mehanizama i procedura.

Da bi se naglasila važnost slobode vjeroispovijesti ili vjerovanja u ja�anju demokratskih društava zasnovanih na vladavini prava i poštivanju ljudskih prava, ODIHR je 1997. godine osnovao Savjetodavnu komisiju stru�njaka za slobodu vjeroispovijesti i vjerovanja. Savjetodavna komisija je proširena i restruktuirana 2004. godine kako bi uklju�ila stru�no Savjetodavno vije�e i do dva �lana nominirana iz svake zemlje u�esnice koje je odredio ODIHR. Savjetodavno vije�e služi kao vode�a kontakt grupa sa ODIHR

6 �daptirano iz Vodi� za nastavnike religije u javnim školama, Charles C. Haynesa (Nashville, First Amendment Center, 1999), str. 3.

7 Na�elo VII, Završni akt Konferencije za sigurnost i saradnju u Evropi, Helsinki, 1. avgust 1975., dostupno na http://www.osce.org/documents/mcs/1975/08/ 4044_en.pdf

24

organizacijom u okviru ukupne strukture Savjetodavne komisije. Vije�e ministara OSCE-a, u Odluci iz 2006. godine, obnovilo je prethodna odobrenja za rad Savjetodavne komisije i zadužilo ODIHR da „dalje ja�a rad Savjetodavne komisije stru�njaka o slobodi vjeroispovijesti ili vjerovanja u pružanju podrške i stru�ne pomo�i zemljama �lanicama”.8

Pored toga, OSCE ima na raspolaganju instrumente djelovanja koji kombinuju speci� �nu spregu ekspertize sa politi�kim dijalogom i mirnom diplomacijom. Smjernice za pregled zakonodavstva koje se odnose na religije i vjerovanja koje je izradila Savjetodavna komisija, i neprestana podrška koju pruža Savjetodavno vije�e zemljama �lanicama u vezi sa ovim pitanjem je primjer od izuzetne važnosti. Visoki povjerenik OSCE-a za nacionalne manjine (HCNM), koji se u okviru svog mandata bavi ranim upozorenjem i spre�avanjem sukoba, tako�e je izradio vrijedne izvore, poput tematskih preporuka u vezi sa pravima pripadnika manjina, kako bi promovirao i zaštitio njihov etni�ki, kulturni, jezi�ki i vjerski identitet. Kako bi istakao opredjeljenja koja podrazumijevaju nacionalne manjine, HCNM je odobrio nekoliko tematskih preporuka uklju�uju�i i Haške preporuke koje se odnose na prava na obrazovanje nacionalnih manjina.9

Tre�e, fokus koji države �lanice stavljaju na ulogu Organizacije u ranom upozorenju i spre�avanju sukoba i prisutnost misija na terenu u OSCE podru�ju, u velikom broju primjera stavlja Organizaciju u povoljnu poziciju da podrži pothvate zemalja u�esnica da promoviraju slobodu vjeroispovijesti ili vjerovanja. Ovo može tako�e podrazumijevati podršku naporima predava�a da podu�avanju o religijama i vjerovanjima, podrazumijevaju�i i podjelu relevantnih instrumenata i putem OSCE pothvata, koji su više op�e prirode, pruže pomo� vladinim tijelima preko ODIHR Savjetodavnog vije�a stru�njaka.

Prilikom pripremanja ovih Vode�ih na�ela, ODIHR se služio postoje�im izvorima, uklju�uju�i analize, istraživanja i programe pomo�i, koje su pokrenule druge me�unarodne organizacije koje djeluju u oblasti religijskog i interkulturalnog obrazovanja. Primjereno je odati priznanje, izme�u ostalih, sljede�ima:

Obrazovna, nau�na i kulturna organizacija Ujedinjenih nacija (UNESCO)

U�estvovanje UNESCO-a u oblasti ljudskih prava i interkulturalnog obrazovanja je dugogodišnje. Preporuke o obrazovanju i me�unarodnom razumijevanju, za suradnju i mir, te ljudska prava i osnovne slobode (u daljnjem tekstu UNESCO preporuke), koje je usvojio UNESCO na Generalnom zasjedanju 1974. godine, poslužile su kao osnovica za rad UNESCO-a u ovoj oblasti.10

8 Odluka Vije�a ministara OSCE-a 13/06, para. 14(0), op. cit. bilješka 19 Haška Preporuka o pravima na obrazovanje nacionalnih manjina i napomena, 1. oktobar

1996., dostupno na http://www.osce.org/documents/hcnm/ igg6/io/27oo_en.pdf10 Preporuka o obrazovanju za me�unarodno razumijevanje, saradnju i mir, te ljudska prava

i osnovne slobode, usvojena na 18. zasjedanju Glavne skupštine u Parizu 19. novembra 1974. dostupna na http://www.unesco.org/education/nfsunesco/pdf/Peace_e.pdf

25

Dakarski Okvirni program akcije 2000-2015, usvojen na Svjetskom forumu za obrazovanje 2000. godine, �ini osnovu za ciljeve i prioritete UNESCO-a, uklju�uju�i speci� �ne napomene o zna�aju uloge škola u promoviranju razumijevanja me�u religijskim grupama. Okvirni program tako�e isti�e važnost vladinih institucija u unapre�enju partnerstva sa vjerskim grupama u obrazovnom procesu.11

Program me�ureligijskog dijaloga UNESCO-a teži razmjeni i razumijevanju me�u religijama i vjerovanjima. Program podržava obrazovanje i podu�avanje u oblasti me�ureligijskog dijaloga kroz objavljivanja pedagoškog materijala. Nedavna inicijativa, pokrenuta u martu 2006. godine, nastoji da izradi mrežu UNESCO predsjednika me�ureligijskog dijaloga za interkulturalno razumijevanje. Glavni univerziteti i akademski centri specijalizovani u ovoj oblasti su zastupljeni u ovoj mreži.12

Specijalni dopisnik Ujedinjenih nacija o slobodi vjeroispovijesti ili vjerovanja

Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija još od 1994. godine pomaže Specijalnom dopisniku zaduženom za slobodu vjeroispovijesti i vjerovanja da utvrdi doprinose obrazovanja u promoviranju tolerancije u oblasti religije i vjerovanja. Ovo je bio temelj za sazivanje Me�unarodne savjetodavne konferencije o obrazovanju u školama u vezi sa slobodom vjeroispovijesti ili vjerovanja, toleranciji i nediskriminaciji, koja je održana pod pokroviteljstvom Specijalnog dopisnika o slobodi vjeroispovijesti i vjerovanja. Na osnovu gledišta da obrazovanje, posebno u školama, treba zna�ajno doprinijeti promoviranju tolerancije i poštivanju sloboda vjeroispovijesti i vjerovanja, Završni dokument madridske konferencije, kao jedan od svojih ciljeva, uklju�uje ja�anje nediskriminatorne perspektive u obrazovanju i znanja na odgovaraju�im nivoima u odnosu na slobodu vjeroispovijesti ili vjerovanja.13

11 Dakarski Okvirni program akcija, Obrazovanje za sve: Ispunjavanje naših zajedni�kih obaveza, usvojen na Svjetskom forumu za obrazovanje, Dakar, Senegal, 26-28. april 2000, dostupan na http://unesdoc.unesco.org/images/0012/001211/121147e.pdf

12 Za više informacija pogledati http://portal.unesco.org/culture/en/ev.php-URL_ID = 14008&URL DO = DO_TOPIC&URL_ SECTION=201.html

13 Završni dokument Me�unarodne savjetodavne konferencije za obrazovanje u školi u vezi sa slobodama religije ili vjerovanja, tolerancije i nediskriminacije, Odbor za ljudska prava, izvještaj podnio gospodin Abdelfattah Amor, specijalni dopisnik o slobodama religije ili vjerovanja, u skladu sa Rezolucijom Odbora za ljudska prava 2000/33, 14. mart 2002., E/CN.4/2002/73, Dodatak (tako�e u novom izdanju u Dodatku IV aktuelnog dokumenta). Pripremne radnje za madridsku Konferenciju tako�e su istakle važnost uravnoteženih i uklju�ivih gledišta. U Studiji koju je pripremio tada specijalni dopisnik Abdelfattah Amor u 2001.g., koja je zasnovana na rezultatima ankete provedene u 78 posmatranih zemalja navodi se: „Obrazovanje o religijama bi trebalo biti koncipirano kao instrument prijenosa znanja i vrijednosti koje se odnose na vjerske trendove na uklju�iv na�in, tako da pojedinci uvide da su dio iste zajednice i da nau�e da izgrade sopstveni identitet u harmoniji sa identitetima koji se razlikuju od njihovih. Kao takvo, obrazovanje o religijama se razlikuje od katekizma ili teologije, de� niranih kao zvani�no u�enje o božijoj prirodi i o nastancima religijskih uvjerenja, i doprinosi širem okviru obrazovanja kao što je de� nirano me�unarodnim standardima.“ „Uloga obrazovanja o religijama u težnji za tolerancijom i nediskriminacijom“ istraživanje Alberto de la Hera i Rosa María Martínez de Codes (koordinatori), La Libertad Religiosa en la Educacion Escolar (Madrid, Ministarstvo pravde, 2002), str. 37 (tako�e dostupno na http:// www.unhchr.ch/html/menu2/7/b/cfedu-basicdoc.

26

Savez civilizacija (AoC)

Generalni sekretar UN-a je 2005.godine pod zajedni�kim pokroviteljstvom premijera Španije i Turske pokrenuo inicijativu za osnivanje Saveza civilizacija. Generalni sekretar UN-a je, da bi vodio ovu inicijativu i uz konusultacije sa supokroviteljima, uspostavio grupu uglednih li�nosti na najvišem nivou sa zadatkom da izrade izvještaj koji �e sadržavati prakti�ne preporuke koje �e neutralizirati predrasude i kriva poimanja me�u razli�itim društvima i osujetiti polarizaciju i ekstremizam tako što �e uspostaviti paradigmu uzajamnog poštivanja. Izvještaj, koji je zaklju�en na završnom sastanku grupe u Istanbulu, 13. novembra 2006. godine, isti�e da su se tenzije me�u kulturama proširile izvan politi�kog nivoa i stigle do srca i svijesti stanovništva. Da bi obrnula smjer kretanja ovog trenda, grupa je analizirala i predstavila preporuke u �etiri prioritetne tematske oblasti uklju�uju�i „obrazovanje” u kojima se inter alia navodi da: „Sistemi obrazovanja, uklju�uju�i vjerske škole, moraju nau�iti u�enike da imaju poštovanja i razumijevanja za razli�ita religijska ubje�enja, obi�aje i kulture u svijetu.”14

Argumentacija za promoviranje znanja o svjetskim religijskim ubje�enjima je da je neupu�enost veoma �esto uzro�nik neprijateljstva prema religijama. Izvještaj tako�e preporu�uje zajedni�ki rad vjerskim liderima, tvorcima obrazovnih politika i me�uvjerskim gra�anskim organizacijama kako bi zajedni�ki izradili smjernice za pou�avanje o religijama i vjerovanjima.

Vije�e Evrope (CoE)

Me�unarodne norme sloboda vjeroispovijesti ili vjerovanja i obrazovanje o toleranciji sadržane su u dokumentima Vije�a Evrope, poput �lana 9. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda15 (EHCR) i �lana 12. Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina.16 Potonja apeluje na u�esnike Konvencije da poduzmu mjere u oblasti obrazovanja i da istraže njegovanje poznavanja kulture, istorije, jezika i religije u raznim segmentima njihovog društva. Odaziv prema ovim obavezama je jasno izražen u velikom broju aktivnosti koje su provele institucije Vije�a Evrope.

Parlamentarna skupština Vije�a Evrope je 2005. godine usvojila Preporuku 1720 o obrazovanju i religiji, koja preporu�uje da Odbor ministara potakne

htm). Tako�e pogledati Amorovu studiju „Rasna diskriminacija, vjerska nepodnošljivost i obrazovanje“ dostavljeno na drugoj sjednici Pripremnog odbora za konferenciju u Durbanu, UN Dok. A/CONF.189/PC.2/22, 3. maj 2001.

14 Izvještaj visokih zvani�nika Saveza civilizacija, 13. novembar 2006. godine, poglavlje VI, para. 6.8, dostupno na http://www.unaoc.org/repository/HLG.Report.pdf

15 Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, Vije�e Evrope izložilo za potpisivanje 4. novembra 1950., E.T.S. br. 5, stupila na snagu 3. septembra 1953., dostupna na http://conventions.coe.int/Treaty/en/ Treaties/Ht ml/005. htm

16 Okvirna konvencija o zaštiti nacionalnih manjina Vije�a Evrope H(1995)010, izložena za potpisivanje �lanovima Vije�a 1. februara 1995., stupila na snagu 1. februara 1998., dostupna na http://www.coe.int/t/e/human.rights/minorities/2._framework_convention_(monitoring)/1._texts/PDF_H(1995)010%20E%20FCNM%20and%20 Explanatory%20 Report.pdf

27

vlade zemalja �lanica da osiguraju da se podu�avanje o religijama provodi u državnim školama, na nivou osnovnih i srednjih škola.17

Na Stalnoj konferenciji ministara obrazovanja Evrope, u Atini 2003. godine, odlu�eno je da interkulturalni i me�ureligijski dijalog postane centralni princip rada Vije�a Evrope. Na konferenciji je otvoren put za projekat „Interkulturalno obrazovanje i izazovi religijske raznolikosti i dijaloga u Evropi”.18 Jedan od rezultata ovog projekta je izrada priru�nika za škole o raznolikosti religija i interkulturalnom obrazovanju. Za vrijeme Stalne konferencije ministara obrazovanja Evrope koja je održana u Istanbulu 2007. godine, ministri su upozorili da „bez obzira na sistem obrazovanja o religijama koji postoji u odre�enoj zemlji, djeca moraju, kao dio interkulturalnog obrazovanja, dobijati poduku koja uzima u obzir religijske i � lozofske raznolikosti”.19

Evropska komisija protiv rasizma i netolerancije (ECRI) nedavno je izradila op�u na�elnu preporuku o borbi protiv rasizma i rasnih diskriminacija u školama i putem obrazovanja u školama. Preporuka spominje potrebu da se obezbijedi uspostavljanje jednostavnih procedura osloba�anja obaveze za djecu za koju se zahtijeva izuze�e u slu�ajevima gdje državna škola pruža konfesionalno obrazovanje o religijama.20

Evropska unija (EU)

Vije�e Evropske unije je 1995. godine usvojilo rezoluciju kao odgovor obrazovnih sistema rasizmu i mržnji prema strancima, gdje je istaknuta vrijednost upotrebe materijala za podu�avanje u kojima se naglašava kulturna, etni�ka i vjerska raznolikost Evrope.21

Bivši Evropski centar za nadzor za rasizam i mržnju prema strancima (EUMC), sadašnja EU Agencija za temeljna prava (FRA), objavila je znatan

17 Preporuka 1720 (2005) Obrazovanje o religiji, debata Parlamentarne skupštine od 4. oktobra 2005. (27. zasjedanje) (pogledati dok. 10673, Izvještaj odbora za kulturu, nauku i obrazovanje, izvjestilac: gdin Schneider), Skupština usvojila tekst 4. oktobra 2005. (27. zasjedanje), dostupno na http://assembly.coe.int/main.asp?Link=/documents/ ado ptedtext/ta05/e rec1720.htm

18 Za detaljnije informacije pogledati web stranicu pod nazivom Evropa kulturalne saradnje, dostupna na http://www.coe.int/t/e/cultural_co-operation/education/intercultural_education/overview. asp

19 Rezolucija o rezultatima i zaklju�cima kompletnih projekata 2003-2006: Izgradnja humanije i uklju�ive Evrope : Uloga obrazovnih politika, 22. Zasjedanje Stalne konferencije evropskih ministara za obrazovanje, Istanbul, 4.-5. maj 2007., dostupno na http://www.coe.int/t/dg4/highereducation/News/Istanbul_Resolution%20on%20the%20results%20and%20conclusions_EN.doc.pdf; John Keast (Ed.), Razli�itost religija u interkulturalnom obrazovanju: Priru�nik za škole, (Strasbourg, izdanje Vije�a Evrope, 2007), pp. 11-15.

20 ECRI Preporuka op�e politike br.10 o borbi protiv rasizma i rasne diskriminacije u, i putem školskog sistema, usvojena 15. decembra 2006., dostupna na http:// www.coe.int/t/e/human_rights/ecri/1-ecri/3-general_themes/1-policy_recommen-dations/recommendation_n10/eng-recommendation%20nr%2010.pdf.

21 Odgovor sistemima obrazovanja na problem rasizma, Rezolucija Vije�a Evropske unije, 23. oktobar 1995., Službeni glasnik C 312 od 23.11.1995, dostupan na http:// evropa.eu/scadplus/leg/en/cha/c10413.htm.

28

broj izvještaja o rasizmu i mržnji prema strancima u Evropskoj uniji, koji uklju�uju preporuke za promoviranje me�ureligijskog dijaloga i isti�u ulogu obrazovanja u ovom kontekstu. Ovo uklju�uje izradu školskog udžbenika o istoriji religija.22

Evropska komisija je pomo�u svog 6. okvirnog programa „Gra�ani i vlada u društvu utemeljenom na znanju” sponzorirala istraživanja modusa za podu�avanje o religijama ili vjerovanjima koji promoviraju dijalog i bave se problemima sukoba.23

D. Poseban doprinos ODIHR-a i njegovog Savjetodavnog vije�a

Poseban doprinos ODIHR-a i njegovog Savjetodavnog vije�a stru�njaka o slobodama religija i vjerovanjima u pokretanju pitanja podu�avanja o religijama i vjerovanjima je njegov speci� �an pristup u ovom podru�ju ekspertize. Na ovakav na�in, u Vode�im na�elima na ova pitanja se gleda kroz lupu slobode vjeroispovijesti i vjerovanja. Vode�a na�ela su stoga zasnovana na perspektivi ljudskih prava koja se oslanjaju na opredijeljenost OSCE-a i me�unarodne standarde o ljudskim pravima.

Vode�a na�ela kombiniraju pravnu, obrazovnu i teološku ekspertizu kao i stru�nost akademika i prakti�ara kako bi se uspostavila valjana ravnoteža izme�u materije i prakti�nosti. Uzevši u obzir razli�ite pristupe podu�avanju o religijima i vjerovanjima, Toledo vode�a na�ela su namijenjena da služe kao instrument prema kojem �e se nastavnici i predava�i odnositi sa ta�ke gledišta njihovih sopstvenih nacionalnih sistema. U�eš�e osoba sa razli�itim gledištima o religijama i vjerovanjima u izradi ovih Vode�ih na�ela je pomoglo kod oslikavanja stanovišta vjerskih zajednica kao i da kona�ni proizvod bude što je više mogu�e uravnotežen i uklju�iv u svom polju djelovanja i pristupu.

Zna�ajno iskustvo Savjetodavnog vije�a stru�njaka o slobodama religija i vjerovanjima u bavljenju pravnim pitanjima vezanim za prakticiranje slobode vjeroispovijesti bilo je kombinirano sa stru�noš�u vode�ih eksperata na polju obrazovanja, kako bi ponudili standarde i prezentirali pitanja (uklju�uju�i pravna pitanja i pitanja smjernica), koje bi državne vlasti, predava�i, uprave škola i predstavnici vjerskih zajednica trebali uzeti u razmatranje u svojim pothvatima, prilikom podu�avanja o religijama i vjerovanjima.

22 Pogledati, naprimjer, EUMC, „Muslimani u Evropskoj uniji: Diskriminacija i islamofobija“, (Be�, decembar 2006.), dostupno na http://eumc.evropa.eu/eumc/material/ pub/muslim/M anifestations_EN.pdf

23 Robert Jackson, Siebren Miedema, Wolfram Weisse, i Jean-Paul Willaime, (Eds.), Religija i obrazovanje u Evropi: Razvoji, konteksti i debate (Münster, Waxmann, 2007).

II Okvir ljudskih prava i podu�avanje o religijama i vjerovanjima

A. Okvir ljudskih prava

Sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti je jedno od najosnovnijih ljudskih prava. Zaštita ovih sloboda nalazi se na istaknutom mjestu me�u opredjeljenjima zemalja �lanica OSCE-a. Na�elo VII Helsinškog završnog akta navodi:

Države �lanice �e poštivati ljudska prava i osnovne slobode, uklju�uju�i slobodu misli, savjesti, vjeroispovijesti ili vjerovanja svih, bez obzira na rasu, spol, jezik ili religiju.

Promovirat �e i podsticati e� kasno provo�enje, gra�anskih, politi�kih, ekonomskih, društvenih, kulturnih i drugih prava i sloboda koje proizilaze iz naslije�enog dostojanstva ljudskog bi�a i koje su od vitalnog zna�aja za slobodan i potpun razvoj.

U sklopu ovog okvira, države �lanice �e priznati i poštovati slobodu pojedinca da izražava i praktikuje, sam ili u zajednici sa drugima, religiju ili vjerovanje postupaju�i u skladu sa zapovijedima sopstvene savjesti.24

Be�ki zaklju�ni dokument iz 1989. godine25 (uspostavlja niz klju�nih na�ela koja se odnose na uživanje slobode vjeroispovijesti i vjerovanja, a to su:

(16.) kako bi se obezbijedila sloboda pojedinca da izražava i praktikuje vjeru ili vjerovanje, zemlje u�esnice �e, inter alia,

(16.1) – poduzeti e� kasne mjere kako bi sprije�ile i eliminirale diskriminaciju protiv pojedinaca ili zajednice utemeljenu na vjeri ili vjerovanju u znak priznanja, prakticiranja i uživanja ljudskih prava i osnovnih sloboda u svim oblastima gra�anskog, politi�kog, ekonomskog, društvenog i kulturnog života, i da osiguraju djelotvornu jednakost me�u vjernicima i onima koji to nisu;

(16.2) – njegovati ambijent uzajamne tolerancije i poštivanja me�u

24 Helsinški završni akt, op. cit. bilješka 7.25 Zaklju�ni dokument sastanka predstavnika država u�esnica na Konferenciji za sigurnost

i saradnju u Evropi, održanoj u Be�u 1989., na osnovu odredbi Završnog akta vezanog za nastavak Konferencije, Be�, 17. januara 1989., dostupan na http://www.osce.org/documents/mcs/1989/01/16059.en.pdf.

30

vjernicima razli�itih zajednica kao i me�u vjernicima i nevjernicima; [...]

(16.6) – poštivati prava svih da provode i poha�aju religijsko obrazovanje na jeziku po njihovom izboru, pojedina�no ili u zajednici sa drugima.

Sve zemlje su obavezne da, kao pitanje me�unarodnog prava, promoviraju poštivanje ljudskih prava i slobode misli, savjesti i vjeroispovijesti. Ovo su jedne od najbolje utvr�enih me�unarodnih obaveza u vezi sa ljudskim pravima. Tako, �lan 18. Me�unarodnog pakta o gra�anskim i politi�kim pravima (ICCPR) odre�uje da:

1. Svako ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti; to pravo podrazumijeva slobodu ostajanja pri svojoj ili usvajanje vjeroispovijesti ili ubje�enja po svome izboru, i slobodu da pojedina�no ili u zajednici s drugim, javno ili privatno, ispoljava svoje vjerovanje ili uvjerenje vjeroispovijedanjem, obavljanjem obreda, poha�anjem službe i nastavom.

2. Niko se ne�e podvrgnuti prisili koja bi mogla nanijeti povredu njegovoj slobodi ostajanja pri svojoj, ili usvajanja vjeroispovijesti ili ubje�enja po sopstvenom izboru.

3. Sloboda ispoljavanja svoga vjerovanja ili svoga ubje�enja može se podvrgnuti jedino ograni�enjima koja su predvi�ena u zakonu i koja su neophodna za zaštitu javne sigurnosti, poretka, zdravlja i morala, ili osnovnih sloboda i prava drugih osoba.

4. Države ugovornice ovog pakta obavezuju se na poštivanje slobode roditelja, odnosno zakonskih staratelja, da obezbijede vjersko i moralno vaspitanje svoje djece u skladu sa svojim ubje�enjima.26

Na sli�an na�in i Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava u �lanu 9. odre�uje da:

1. Svako ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti; ovo pravo uklju�uje slobodu promjene vjere ili uvjerenja i slobodu �ovjeka da, sam ili zajedno sa drugima, i javno i privatno ispoljava svoju vjeru ili uvjerenje molitvom, propovijedi, obi�ajima i obredom.

2. Sloboda ispovijedanja vjere ili ubje�enja može biti podvrgnuta samo onim ograni�enjima koja su propisana zakonom i neophodna u demokratskom društvu u interesu javne sigurnosti, zaštite javnog poretka, zdravlja ili morala ili zaštite prava i sloboda drugih.27

U onome što je sada prepoznato kao odluka smjerokaz za op�u primjenu, Evropski sud za ljudska prava (ECtHR) je potvrdio da:

sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti je jedno od utemeljenja

26 Me�unarodni sporazum o gra�anskim i politi�kim pravima, usvojen i otvoren za potpisivanje na Generalnoj skupštini 16. decembra 1966, GA Res. 22ooA(XXI), 21 UN GAORSupp. (No. 16) at 52, UN Doc. A/6316 (1966), 999 UNTS 171, stupio na snagu 23. marta 1976., dostupan na http://www.unhchr.ch/html/menu3/b/a_ccpr.htm

27 ECHR, op. cit. bilješka 15.

31

‘demokratskog društva’ [...]. To je, u svojoj vjerskoj dimenziji, jedan od najzna�ajnijih elemenata za stvaranje identiteta vjernika i njihove koncepcije života, ali je tako�e dragocjeno blago za ateiste, agnostike, skeptike i indiferentne. Pluralizam nerazdvojiv od demokratskog društva, koji je bio skupo pla�an kroz stolje�a, ovisi o njoj.28

Država snosi odgovornost, ne samo za uzdržavanje od uplitanja u ovakva vjerovanja, nego i da poduzme korake da zaštiti uživanje sloboda vjeroispovijesti i vjerovanja za sve pojedince i grupacije.

Dakle, dužnost je svih država �lanica da zagovaraju tu slobodu. Kao što deklaracije o ljudskim pravima jasno iznose, svi imaju apsolutno pravo da se pridržavaju sustava misli, savjesti ili vjeroispovijesti prema sopstvenom izboru, bez bilo kakvog uplitanja države u bilo kojim okolnostima. Zato, država ne smije nikog izložiti bilo kakvom obliku prisile kojom bi ugrozila ne�iju slobodu da upražnjava ili prihvati vjeroispovijest ili uvjerenje po sopstvenom izboru ili da promijeni svoju vjeru ili vjerovanje.

Bez obzira koliko je bitna zaštita slobode izbora, to nije dovoljno da se adekvatno zaštite interesi koji su ugroženi. Zato, me�unarodni zakon o ljudskim pravima štiti ispoljavanje vjeroispovijesti ili uvjerenja od strane pojedinaca ili kolektiva. Šta su „vjeroispovijest ili uvjerenje” u ovom smislu? Ne postoji op�eusaglašena pravna de� nicija vjeroispovijesti ili uvjerenja, ali je prihva�eno da su ovo širi koncepti, koji obuhvataju ne samo tradicionalne religije i religije koje su davno uspostavljenje i koje danas postoje u svijetu ve� i manje poznate i manje shva�ene sisteme vjerovanja. Niti je neki oblik vjerovanja isklju�en iz okvira djelovanja zaštite zato što nije „vjerski” po svojoj prirodi: ponu�ena zaštita obuhvata i religiozne i manje religiozne sisteme vjerovanja u istoj mjeri bez davanja prioriteta bilo kojem od njih.29

Oni koji upražnjavaju ove oblike vjeroispovijesti ili vjerovanja, uživaju zakonsku zaštitu me�unarodnog zakona za zaštitu ljudskih prava kad djeluju na na�in koji „manifestira” njihova uvjerenja. Me�unarodni instrumenti ukazuju na �etiri posebno zašti�ena oblika o�itovanja: vjerski obred, u�enje, prakticiranje, i obi�aji. Oni se trebaju tuma�iti na širok na�in koji omogu�ava stvarno provo�enje sloboda vjeroispovijesti i vjerovanja, uklju�uju�i pravo pojedinaca da djeluju u skladu sa zapovijedima njihovih uvjerenja.

Instrumenti ljudskih prava daju do znanja da, ipak, možda treba ograni�iti o�itovanje vjeroispovijesti ili uvjerenja pod odre�enim ograni�avaju�im

28 Kokinnakis v. Greece (ECtHR, App. No. 143O7/33/ 1993)/ para. 31.29 UN Komitet za ljudska prava, Op�i komentar br. 22(48), Pravo na slobodu mišljenja, savjesti

i vjeroispovijesti (�lan 18.), (�etrdeset i osma sesija, 1993.) UN doc. CCPR/C/21 Rev. 1/Add. 4 (1993), ponovno izdanje UN doc. HRI/GEN/1/Rev. 8. na 194. (2006). para. 2 glasi: „�lan 18. štiti teisti�ka, neteisti�ka i ateisti�ka uvjerenja, kao i prava na neispovijedanje bilo koje vjeroispovijesti ili vjerovanja. Pojmovi ‘vjerovanje’ i ‘vjeroispovijest’ treba široko tuma�iti. �lan 18. nije ograni�en u svojoj primjeni na tradicionalne vjeroispovijesti ili vjeroispovijesti i vjerovanja sa institucionalnim karakteristikama ili praksama analogno onima koje se smatraju tradicionalnim vjeroispovijestima.”

32

okolnostima. Kada do�e do ovakve situacije, neizbježno je da �e do�i do diranja u prava slobode onih na koje ovo utje�e, i ovo se ne smije olako uzeti. Zato se u jednom demokratskom društvu, da bi se zaštitila javna bezbjednost, red, zdravlje ili moral, i osnovna prava drugih, ograni�enja dopuštaju samo ako su zaista neophodna - a ne zato što su pogodna. Pored toga, ovakva ograni�enja moraju biti propisana zakonom i razmjerna legitimnom cilju koji se slijedi, i moraju biti predmetom ograni�enog tuma�enja koje ide ruku pod ruku sa dobro-prihva�enim na�elom opširnog tuma�enja ljudskih prava. Kao što je UN Komisija za ljudska prava konstatirala, ograni�avaju�a klauzula �lana 18. Me�unarodnog pakta o gra�anskim i politi�kim pravima (ICCPR), koja štiti slobodu vjeroispovijesti i vjerovanja,

treba da bude striktno tuma�ena: ograni�enja nisu dopuštena na temeljima koji nisu ovdje posebno navedeni, �ak i ako bi bila dopuštena kao ograni�enje drugih prava zašti�enih Paktom, kao što je državna bezbjednost. Ograni�enja mogu biti primijenjena samo u one svrhe zbog kojih su i propisana i moraju biti direktno povezana i razmjerna speci� �nim potrebama na kojima su zasnovana. Ograni�enja se ne mogu nametnuti u svrhu diskriminacije ili primijeniti na diskriminatorni na�in.30

Ovo sveobuhvatno na�elo srazmjernosti izme�u ovih konkurentnih ciljeva pruža važnu pravnu odsko�nu dasku za ova Vode�a na�ela, pošto isti�e da se od država zahtijeva angažovanje na uspostavljanju ravnoteže izme�u interesa onih koji se priklanjaju oblicima vjeroispovijesti ili vjerovanja sa interesima društva kao cjeline, kao što je izraženo u obrazovnom sistemu. Kako bi se ovo omogu�ilo, zakon o ljudskim pravima se poja�ano odlu�uje za ideju „uzajamnog poštivanja” kao relevantnog mjerila.

Evropski sud za ljudska prava je naglasio u više navrata da ova pravila proizilaze iz državnih pozitivnih obaveza na osnovu �lana 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima da za sve, u okviru njene jurisdikcije, osigura prava i slobode odre�ene Konvencijom.31 �li je tako�e otišao i dalje i razjasnio da države podliježu ovoj pozitivnoj obavezi poduzimanja koraka uzajamne tolerancije tamo gdje nije

prisutna: „Iako Sud priznaje da je mogu�e da do�e do tenzija u situacijama gdje do�e do podjele vjerskih ili nekih drugih zajednica, on smatra da je ovo jedna od neizbježnih posljedica pluralizma. Uloga vlasti u ovakvim okolnostima nije da ukloni razloge tenzija eliminiraju�i pluralizam, nego da obezbijedi da konkurentne grupe toleriraju jedna drugu”.32

30 Ibid., paragraf 8.31 ECHR, op. cit. Bilješka 15.32 Pogledati npr., Serif v. Greece (ECtHR, App. No. 38178/97,1999), para. 53.

Kad su tenzije rezultat pluralizma, „uloga vlasti...je ne da ukloni razlog tenzija eliminiraju�i pluralizam, nego da obezbijedi d konkurentne grupe toleriraju jedna drugu.”

Evropski sud za ljudska prava

33

Stoga bi se možda moglo re�i da, kako bi ispunile svoje obaveze prema ljudskim pravima i OSCE obaveze koje se odnose na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti, države treba da usvoje strategije koje njeguju op�u klimu uzajamnog poštivanja i razumijevanja u društvu. To je upravo zato što podu�avanje o religijama i vjerovanjima predstavlja zna�ajno sredstvo promoviranja ovih ciljeva koji su sadržani u ovim Vode�im na�elima.

B. Pravna pitanja koja treba uzeti u razmatranje prilikom podu�avanja o religijama i vjerovanjima

Postoji niz važnih pravnih faktora koji se moraju uzeti u obzir prilikom podu�avanja o religijama i vjerovanjima, kako bi se osiguralo da sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti svih onih koje doti�e ovaj proces bude adekvatno ispoštovana. Ovi faktori uklju�uju prava roditelja, djece i nastavnika kao i šire op�e interese manjina i vjerskih zajednica i društva kao cjeline. Ovi faktori i interesi �e biti istaknuti u podsjetniku ovog poglavlja. Op�i utjecaj ovih pitanja na podu�avanje o religijama i vjerovanjima �e biti komentiran u poglavljima III i IV. U Poglavlju V bit �e detaljnije razmatrana prakti�na primjena ovog op�eg pravnog okvira, fokusiraju�i se na niz klju�nih pitanja koja proizilaze iz ovog što sada slijedi.

Država

Neovisno o konkretnom modelu odnosa crkva-država u zemlji, država ima važne odgovornosti u oblasti obrazovanja i u realizaciji ovih odgovornosti. Država ima zadatak da djeluje na neutralan i nepristran na�in kada su u pitanju materije iz oblasti vjeroispovijesti i vjerovanja - zadatak koji je „nespojiv sa bilo kojim drugim autoritetom da u ime države ocijeni legitimnost vjerskih uvjerenja,”33 i na bazi toga ne bi trebala zauzimati stav o istinitosti ili neistinitosti bilo kog oblika vjeroispovijesti ili vjerovanja.

Komisija za ljudska prava pri UN u svom Op�em komentaru br. 22 zaklju�uje da sloboda vjeroispovijesti ili vjerovanja „dopušta javnim školama da predaju predmete poput op�e istorije religija i etike ako se predaju na neutralan i objektivan na�in.”34 Nastavljaju�i i dalje, u Op�em komentaru se navodi da je tako�e dopušteno javnim školama da budu uklju�ene u predavanja o religijama napominju�i da bi bilo konzistentno sa obavezama poštivanja ljudskih prava da se to i uradi, u onoj mjeri u kojoj „bude izra�ena odredba o nediskriminiraju�im izuzecima ili alternativnim rješenjima koja bi zadovoljila želje roditelja i staratelja.”35

Države �lanice nadgledaju funkcioniranje širokog spektra modela podu�avanja i sistema obrazovanja, uklju�uju�i i religijske i nereligijske škole, u okviru sistema državnih škola. Možda �e se zahtijevati od ovih škola, ili im se ostaviti sloboda izbora, da pruže znanje i razumijevanje o

33 Pogledati, naprimjer, Gldani kongregacija jehovinih svjedoka protiv Gruzije (ECtHR, App. No.71156/01, 2007), para. 131; Cha’are Shalom Ve Tsedek v. Francuska (ECtHR, App. No. 27417/95,2000), para 84.

34 Op�i komentar br. 22, para. 6, op. cit. bilješka 29.35 Ibid.

34

religijama i vjerovanjima preko raznih medija. U nizu podu�avanja koje pruža javna škola nalazi se i op�e podu�avanje o religijama i vjerovanjima kao dio široko usmjerenog obrazovnog iskustva koje pružaju nastavnici koji posjeduju op�e religijsko obrazovanje ste�eno u okviru sekularnih škola. Na drugom kraju spektruma leži predavanje doktrinalnog nastavnog materijala u postavkama odre�enog sistema religioznog uvjerenja koje provodi sve�enstvo te religije ili drugi sljedbenici prakti�ari u javnim vjerski orijentiranim školama. Nemogu�e je zaklju�iti u apstraktnom smislu da li �e neki od ovih modela nužno imati nepovoljnije posljedice za slobodu vjeroispovijesti ili vjerovanja od drugog. Obaveza poštivanja ljudskih prava može se jedino ocijeniti kroz pažljivu analizu konkurentnih interesa koji se trebaju ispoštovati u pružanju obrazovanja i na�ina na koji se oni, ustvari, poštuju u okviru odre�enog modela o kojem je rije�. Jasno je da �e, kad se razmatraju ova pitanja, posebni istorijski, politi�ki, religijski ili sociološki faktori funkcionirati na takav na�in da sprije�e pojavu standardnog pristupa. Ono što je o�igledno jeste da obaveze prema ljudskim pravima zahtijevaju da se ovi interesi adekvatno identi� ciraju i da se odražavaju u prakti�nom funkcionisanju sistema obrazovanja.

U ovom okviru, obrazovnim vlastima je naj�eš�e ostavljena široka sloboda odlu�ivanja u dizajniranju, izboru i provo�enju odluka vezanih za nastavni plan i program u njihovim zemljama. Me�utim, ovo ne odobrava kršenje osnovnih prava na slobodu vjeroispovijesti ili vjerovanja ili drugih osnovnih prava. Dok me�unarodne norme ne isklju�uju razne oblike suradnje sa sistemima vjeroispovijesti i vjerovanja, one zahtijevaju „neutralnost i nepristranost” u smislu osiguravanja tolerancije koja je od vitalne važnosti za pluralizam, i u smislu zaštite slobode vjeroispovijesti ili vjerovanja za sve pojedince i grupacije na jednakoj osnovi.36

Roditelj ili zakonski skrbnik

Opredijeljenost OSCE-a i me�unarodni zakon jasno navode da roditelji i zakonski staratelji imaju pravo da se njihova djeca obrazuju u skladu sa njihovim vjerskim ili � lzofskim uvjerenjima (ovo posljednje može se protuma�iti u skladu njihovom vjeroispovijesti što je na neki na�in podrobniji pristup). U ovom smislu, Be�ki zaklju�ni dokument odre�uje da �e zemlje �lanice OSCE-a:

(16.7) - poštivati, inter alia, slobodu roditelja da omogu�e vjersko i moralno obrazovanje svojoj djeci u skladu sa sopstvenim uvjerenjima.37

U sli�nom stilu, �lan 2. Protokola uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima odre�uje da:

Niko ne može biti lišen prava na obrazovanje. U vršenju svih svojih funkcija u oblasti obrazovanja i nastave država poštuje pravo

36 Pogledati Gldani Kongregacija Jehovinih svjedoka protiv Gruzije, para. 131. op. cit. bilješka 33.37 Be�ki zaklju�ni dokument, op. cit. nota 25.

35

roditelja da obezbijede obrazovanje i nastavu koji su u skladu s njihovim vjerskim i � lozofskim uvjerenjima.38

Na isti na�in, �lan 18.(4) Me�unarodnog pakta o gra�anskim i politi�kim pravima (ICCPR) predvi�a da:

Države �lanice ovog pakta obavezuju se da poštuju slobodu roditelja, a u datom slu�aju zakonskih staratelja, da obezbijede svojoj djeci ono vjersko i moralno obrazovanje koje je u skladu s njihovim vjerskim i � lozofskim uvjerenjima.39

Ovo ne zna�i da je država obavezna da pruži sistem obrazovanja koji se poklapa sa uvjerenjima roditelja, ali zna�i da roditelj može da se usprotivi prirodi i sadržaju obrazovanja i podu�avanja njihove djece gdje je to obrazovanje zasnovano na religijskom podu�avanju koje je namijenjeno ili ima za cilj projektiranje istine (ili neistinite tvrdnje) jednog odre�enog vjerovanja. Kao posljedica, roditelji imaju pravo da isklju�e svoju djecu iz ovakvih oblika podu�avanja.

Druga�ije i kompleksnije pitanje se javlja kada se roditelji ne slažu sa obrazovnim programima �iji je cilj podu�avanje o religijama i vjerovanjima iz, kako je to sud objasnio, „neutralne” i „objektivne” perspektive, poput ovih kojima se bave ova Vode�a na�ela. Iako Odbor ljudskih prava UN-a smatra da su ovi programi u skladu sa �lanom 18.(4), pitanje da li su prava na isklju�ivanje potrebna u ovakvim slu�ajevima zahtijeva detaljniju analizu navedenu u Poglavlju V u nastavku.40

Dijete

Treba naglasiti da djeca kao samostalne osobe uživaju slobodu vjeroispovijesti ili vjerovanja kao njihovog sopstvenog prava kao i odrasli. Ipak, imaju�i u vidu poseban status prava roditelja i zakonskih staratelja vezano za vjersko i � lozofsko vaspitanje njihove djece, prava djeteta u domenu obrazovanja �esto provode roditelji po sopstvenom pravu, radije nego u ime djeteta. Naravno, do�i �e godine kada djeca traže da brane svoja prava u ovom smislu, i snaga roditeljskog prava opada sa odrastanjem djeteta.

38 Protokol uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, CETS No.: 009, otvoren za potpisivanje od država �lanica 20. marta 1952., stupio na snagu 18. maja 1954., dostupan na http://conventions.coe.int/Treaty/en/Treaties/Html/009.htm (u daljnjem tekstu ECHR Protokol br. 1).

39 ICCPR, op. cit. bilješka 26.40 „Odbor smatra da zahtjev, prema važe�im odredbama � nskog zakonodavstva, nije u

suprotnosti sa �lanom 18. (4) da podu�avanje o istoriji religija i etici, umjesto vjeronauke u školama, treba pružiti u�enicima �iji se roditelji ili zakonski staratelji protive vjeronauci ako se takvo alternativno predavanje obavlja na neutralan i objektivan na�in i poštiva uvjerenje roditelja i zakonskih staratelja koji ne vjeruju ni u jednu religiju.“ Hartikainen v.s. Finland (HRC,1981), para.10.4.

36

Ovo se odražava u Konvenciji o pravima djeteta (CRC);41 �lanovi 14.(1) i (2) predvi�aju da:

1. Države stranke �e poštivati pravo djeteta na slobodu misli, savjesti i vjere.

2. Države stranke �e poštivati prava i dužnosti roditelja i, u odre�enim slu�ajevima, zakonskih skrbnika, u vezi sa pružanjem pomo�i djetetu u korištenju njegovih prava na na�in koji je u skladu sa njegovim razvojnim sposobnostima.

�lan 3. (1) iste Konvencije (CRC) tako�e navodi da:

1. U svim aktivnostima koje u vezi sa djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne zaštite, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi ra�una o interesima djeteta.

Kako dijete sazrijeva, priroda prava se mijenja sa stajališta slobode vjeroispovijesti i vjerovanja, pošto djeca nemaju ve�a prava nego bilo ko drugi da im se brani da budu podu�avana u skladu sa njihovom vjerom ili � lozofskim uvjerenjima. Zato, njihova prava da budu izostavljeni iz ovakve vrste obrazovanja moraju biti procijenjena iz šire perspektive osiguravaju�i da, kod projekcije religijskih gledišta, država, preko nastavnika, ne zloupotrijebi svoju superiornu poziciju koju uživa naspram u�enika i utje�e na njihova gledišta na neadekvatan na�in.

Država ima istu obavezu da održi neutralni stav i njeguje toleranciju i poštivanje u vezi sa djecom kao što je slu�aj i sa odraslima, i ne bi trebala biti upletena u pothvate vršenja pritiska na ne�iju savjest. U praksi se može o�ekivati da �e se prava koja uživaju roditelji vezano za obrazovanje njihove djece u skladu sa njihovim vjerskim i � lozofskim uvjerenjima prenijeti na djecu na na�in koji je srazmjeran njihovim razvojnim sposobnostima.

Nastavnik

Nastavnici, kao pojedinci, uživaju slobodu mišljenja, savjesti i vjere i mogu manifestirati svoju vjeru i uvjerenja u okviru op�ih ljudskih prava. Ipak, ta�no je da na osnovu njihove odluke da rade u obrazovnom okruženju postoji mogu�nost da �e se legitimno pred njih staviti niz restrikcija kada predaju u školama kako bi se obezbijedilo održavanje adekvatnog obrazovnog okruženja u toj školi – uzimaju�i u obzir, kad je to mogu�e primijeniti, posebni sistem vrijednosti te škole – i da su ljudska prava roditelja i djece ispoštovana.

U vezi s ovim, aksiomati�no je da, kad se podu�ava o vjerama i vjerovanjima – ili �ak kad se podu�ava bilo koji predmet – nastavnici

41 Konvencija o pravima djeteta, usvojena i otvorena za potpisivanje, rati� kaciju i pristup Rezolucijom Generalne skupštine 44/25 od 20.11.1989. godine, GS Rez. 44/25, UN GAOR, 44t-ta sesija, nose�i broj 49, �lan 32. (1), UN Dokument. A/44/49 O989), koja je stupila na snagu 2. septembra, dostupno na http://www.ohchr.org/english/law/pdf/crc.pdf.

37

moraju pristupiti svom zadatku na uravnotežen i profesionalan na�in, i ne mogu koristiti poziciju nastavnika da utje�u na vjerovanja u�enika.

Prava manjina

Prilikom razvoja i primjene programa vezanih za podu�avanje o vjerama i vjerovanjima treba se obratiti pažnja na prava i speci� �ne potrebe manjinskih grupa u ve�im zajednicama koje opslužuje odre�ena škola. Ovo može podrazumijevati nacionalne ili etni�ke manjine me�u u�enicima u školama, ili jednostavno manje vjerske zajednice �iji u�enici poha�aju relevantnu školu. Trebaju se poduzeti aktivnosti kako bi se utvrdile potrebe takvih nacionalnih ili etni�kih manjina, manjih vjerskih zajednica, doseljenika i novih manjina.

U tom smislu naglašeno je niz ta�aka u Haškim preporukama, koje su pripremljene pod okriljem Visokog komesara o nacionalnim manjinama (HCNM) i izuzetno su relevantne. Me�utim, ove preporuke su izra�ene sa primarnim fokusom na pitanja u vezi sa nacionalnim etni�kim manjinama, ali imaju o�iglednu važnost za pitanja vjerskih zajednica, bez obzira na to da li su i one iz reda etni�kih manjina. �ak i �injenica da je pravo na slobodu vjeroispovijesti ili vjerovanja uklju�eno, pored bilo kog drugog prava koje etni�ke manjine mogu zagovarati, doprinosi zna�aju ovih preporuka.

Veliki broj ta�aka koje su iznesene u Haškim preporukama relevantne su za podu�avanje o vjeri. Prvo, „Države bi se trebale dosljedno pridržavati osnovnih na�ela jednakosti i nediskriminacije” (Preporuka br.2.). Diskriminacija se može pojaviti u programu za podu�avanje o vjerama i vjerovanjima u bilo kojoj fazi izrade ili primjene programa. Ako se pojavi, dolazi do kršenja prava. Drugo, važno je upamtiti da „relevantne me�unarodne obaveze i opredjeljenje �ine minimum me�unarodnih standarda. Bilo bi suprotno duhu i namjeni ovih obaveza i opredjeljenja tuma�iti ih na ograni�avaju�i na�in.” (Preporuka br.3.). Tre�e, „Države bi trebale pristupiti pravima manjina na obrazovanje na proaktivan na�in” (Preporuka br. 4.). �etvrto, važnost i vrijednost koju treba dati „isticanju istorije, kulture i tradicije manjina”, na isti na�in na koji bi se posvetila pažnja podu�avanju o „istoriji, kulturi i tradiciji” vjerskih zajednica koje su ve� prisutne u odre�enoj školi. (Preporuka br.19.). Peto, „Države bi trebale stvoriti uvjete [...] [omogu�avaju�i nacionalnim manjinama] da u�estvuju, na sadržajan na�in, u izradi i provo�enju politike djelovanja i programa vezanih za obrazovanje manjina” (Preporuka br. 5.). Sadržaj nastavnog plana i programa „bi trebao biti izra�en uz aktivno u�eš�e predstavnika manjina na koje se odnosi” (Preporuka br. 20). Svaki program �e trebati napraviti odabir, ali neispravan izbor ili uklju�ivanje materijala koji ne poštuje druge bit �e predmet ispravki i osporavanja, i trebalo bi obezbijediti �vrsto utemeljena opravdanja za odabrano. Kona�no, u skladu sa raznim me�unarodnim instrumentima „pravo manjina da održavaju svoj kolektivni identitet” treba ispoštovati.” (Preporuka br.1.).42

42 Haške preporuke, op. cit. bilješka 9.

III. Izrada nastavnog plana i programa: Pristupi i koncepti

A. De� niranje obrazovnog sadržaja

Zemlje �lanice OSCE-a imaju razli�ite pristupe nastavnom planu i programu i njegovoj izradi, kao i jasne na�ine provo�enja nastavnog plana i programa u školama. Razli�ite tradicije i pristupi �e imati utjecaj na na�in na koji se de� niraju obrazovni ciljevi i rezultati. Kakogod, obrazovni ciljevi u smislu podu�avanja o vjerama i vjerovanjima bi trebali biti u skladu sa istorijskim doga�ajima, a i onima iz bliske prošlosti na me�unarodnom nivou koji daju prioritet ljudskim pravima, uklju�uju�i slobodu vjeroispovijesti ili vjerovanja, a i slobodu izražavanja. Uputni dokumenti u ovom smislu uklju�uju i Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima (UDHR)43 i Konvenciju o pravima djeteta (CRC), koje se odnose na važnost obrazovanja koje vodi „punom i harmoniziranom razvoju ljudske li�nosti”.44 �lan 29.(1)(a) Konvencije o pravima djeteta (CRC) navodi:

Obrazovanje djeteta �e biti usmjereno na a) razvoj li�nosti, talenata, mentalnih i � zi�kih sposobnosti djeteta do njihovih najve�ih mogu�nosti.45

Deklaracija o eliminiranju svih formi netolerancije zasnovane na vjeri i vjerovanju, �lan 5.(3) navodi:

Dijete �e biti zašti�eno od bilo kog oblika diskriminacije zasnovane na vjeri ili vjerovanju. Dijete �e biti odgajano u duhu razumijevanja, tolerancije, prijateljstva me�u ljudima, mira i univerzalnog bratstva, poštivanja slobode vjeroispovijesti ili vjerovanja drugih, i potpuno svjesno da se energija i talenat trebaju posvetiti služenju bližnjeg.46

Radna grupa UNESCO-a za obrazovanje za dvadest i prvi vijek, sa

43 Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, usvojena i proglašena Rezolucijom Generalne skupštine 217 A (III), 10. decembar 1948., GA Rez. 217 (A) (III), UN Dok A/810 na 71, dostupna na http://www.un.org/Overview/rights.html.

44 CRC, Preambula, op. cit. bilješka 41.45 CRC, �l. 29, op. cit. bilješka 41.46 Deklaracija o eliminiranju svih vidova netolerancije i diskriminacije zasnovane na vjeri i

vjerovanju, koju je usvojila i objavila Generalna skupština Rezolucijom 36/55, 25.11.1981. godine, GC Rez. 36/55, UN GAOR, 36-ta sesija, dostupna na http://www.unhchr.ch/ htm l/men u3/b/d_ intole.htm

39

Jacquesom Delorsom na �elu, 1996. godine sa�inila je niz klju�nih preporuka za budu�nost obrazovanja. Izvještaj ove radne grupe, U�enje: Unutarnja riznica, odnosio se na �etiri glavna stuba koji treba da podrže budu�e obrazovanje: „u�enje da bi znao”, „u�enje da bi radio”, „u�enje da bi živio zajedno”, i „u�enje da bi postojao”. Ova razlikovanja isti�u zna�aj znanja, stavova, vrijednosti i vještina.47

Dokumenti i preporuke iz gornjeg teksta se bave gra�anskom odgovornoš�u društava i pojedinaca da budu proaktivni u zaštiti osnovnih prava i sloboda. Obavezuju�e je za prosvjetne radnike na svim nivoima i na svim mjestima da transformiraju ova na�ela i standarde u stvarnost.

B. Vode�a na�ela za pripremu nastavnog plana i programa

Podu�avanje o vjeri i vjerovanju treba biti uvi�avno, uravnoteženo, uklju�ivo, nedoktrinsko, nepristrano i zasnovano na na�elima ljudskih prava vezanih za slobodu vjere i vjerovanja. Ovo podrazumijeva da razmatranja vezana za slobodu vjere i vjerovanja treba da prožima svaki nastavni plan i program izra�en za podu�avanje o religijama i vjerovanjima.

Za o�ekivati je da �e nastavni program slijediti priznate profesionalne standarde.48 Ovo podrazumijeva da �e se nastavni program, izme�u ostalih stvari, sastojati od informacija zasnovanih na razboritosti, koje su ta�ne, oslobo�ene predrasuda, ažurirane, i koje isuviše ne pojednostavljuju kompleksna pitanja. Ovo tako�e podrazumijeva da je nastavni plan i program prilago�en uzrastu i da je dostupan u�enicima.

Pored toga, ovakvi nastavni planovi i programi bi trebali, što je više mogu�e, biti razumljivi sa akcentom na klju�nim istorijskim i savremenim doga�ajima koji se odnose na pitanja vezana za religiju i vjerovanje. Društva nisu stati�na i sve zajednice prolaze kroz promjene. Može se pojaviti dalekosežna promjena zbog procesa poput migracije, degradacije okruženja, kontakata sa drugim kulturama, novih tuma�enja svetih

47 Pogledati Jacques Delors, Podu�avanje: Unutarnja riznica, Izvještaj UNESCO-a o me�unarodnoj komisiji za edukaciju u dvadeset i prvom vijeku (Izdao UNESCO, 1996.godine), dostupno na http://www.unesco.org/delors/. Kada je rije� o „podu�avanju koje �e biti“, internet verzija uvoda Delorsovog izvještaja (dostupna na http://www.unesco.org/delors/ utopia.htm, dostupna na otvorenoj vezi za de� niciju „podu�avanje koje �e biti“) navodi da “svi bi ljudi trebali pro�i kroz obrazovanje u svom djetinjstvu i mladosti koje bi ih osposobilo da razviju sopstveni, nezavisan, kriti�ki na�in razmišljanja i prosu�ivanja kako bi bili u stanju da oforme sopstveno mišljenje o najboljim na�inima djelovanja u razli�itim okolnostima u svojim životima.” “U�enje da bi se zajedni�ki živjelo” se odnosi na: “razvoj razumijevanja drugih i njihovih istorija, tradicija i duhovnih vrijednosti, i na osnovu ovoga graditi novi duh koji �e vo�en priznavanjem me�uovisnosti koja je u ekspaniziji i zajedni�kim analizama budu�ih rizika i izazova potaknuo ljude da provedu zajedni�ke projekte ili upravljaju neizbježnim sukobima na inteligentan i miran na�in.” Delorsov Izvještaj predstavlja polaznu ta�ku za UNESCO publikaciju iz 2006. godine UNESCO Smjernice za interkulturalnu edukaciju, �ija je internet verzija dostupna na http://unesdoc.unesco.org/images/0014/001478/147878e.pdf.

48 „Profesionalan” ima razne konotacije u razli�itim kontekstima. Postoji, naprimjer, dobro razvijeno akademsko i nau�no istraživanje i publikacije o podu�avanju o religijama i vjerovanjima. Britanski žurnal o vjerskom obrazovanju je jedan od primjera jednog takvog nau�nog žurnala, dostupan na http://www.tandf.co.uk/journals/titles/01416200.asp.

40

pisama, nau�nih dostignu�a, ali i zbog ratova i sukoba. Ovi globalni i lokalni procesi utje�u na na�in na koji se same religije i vjerovanja manifestiraju u državama i lokalnim zajednicama. Pojedinci i zajednice �esto imaju razli�ita gledišta o istoriji i savremenom društvu (naprimjer, u ovisnosti jesu li bili meta proganjanja, ili ako govore dominantnim jezikom ili se priklanjaju dominantnom sistemu vjerovanja) i ovo pogoduje razvoju razli�itih gledišta i perspektiva. Prema tome, kod izrade nastavnih planova i programa treba biti obazriv prema razli�itom interpretiranju stvarnosti.49

Može biti od koristi da se u nastavni plan i program uklju�i referenca na izvore crpljene iz raznih vjerskih tradicija i tradicija vjerovanja, što poja�ava važnost tolerancije, poštivanja i brige za druge. Ovo bi moglo biti od koristi kod izgradnje mosta razumijevanja i poštivanja izme�u razli�itih vjerskih grupa, a isto tako može pružiti vjernicima dodatnu osnovu za poštivanje tu�ih prava koja bi za njih mogla biti uvjerljivija nego �isti sekularni modusi razmišljanja.

Nastavni planovi i programi trebaju uzeti u obzir i razli�ite lokalne manifestacije vjerskih i sekularnih pluraliteta koji se mogu na�i u školama i zajednicama koje opslužuju. Ovakva uvažavanja mogu biti od koristi prilikom razmatranja problema u�enika, roditelja i drugih zainteresiranih strana u obrazovanju, sa posebnim osvrtom na nepristrano i uravnoteženo obuhvatanje razli�itih religija i � lozo� ja. Negativni utjecaj na samopouzdanje i osje�aj pripadnosti u�enika koji se osje�aju isklju�enim je tako�e dobro dokumentiran. Za roditelje koji smatraju da njihova (vjerska) uvjerenja nisu ispoštovana u školama i školskom nastavnom planu i programu manja je mogu�nost da �e imati osje�aj angažiranosti u podu�avanje koje se odvija u školama koje poha�aju njihova djeca.

Nepristran i uklju�iv pristup bi se trebao odražavati u op�im politikama djelovanja i nazorima škola kao i kroz cijeli nastavni plan i program.50

Premda je uvažavanje lokalnih okolnosti važno i treba s obazrivoš�u uzeti u obzir �injenicu da postoji veliki broj razli�itih vjera i nereligijskih uvjerenja, ovo automatski ne podrazumijeva da sva stajališta treba da dobiju istu koli�inu pažnje, ali ovakvo zdravo shvatanje postoji za uklju�ivanje ili isklju�ivanje posebnih vjera i vjerovanja. Razlozi za uklju�ivanje rasprave o odre�enoj vjeri ili vjerovanju u državni ili nastavni plan i program na lokalnom nivou uklju�uju:

• istorijsku važnost religija i vjerovanja za odre�enu naciju, regiju ili globalno;

• prisutnost odre�enih religija ili vjerovanja u državnoj ili lokalnoj zajednici;• pažnju medija posve�enu odre�enoj religiji ili vjerovanju;• postoje�e pogrešne predodžbe o odre�enoj religiji ili vjerovanju;• sadašnje ili budu�e mogu�nosti kontakta sa pripadnicima odre�ene

religije i vjerovanja.

49 Pogledati Cesar BTrzea, „Cjeloživotno u�enje za društvenu inkluziju”, dokument prikazan na 22. stalnoj konferenciji evropskih ministara obrazovanja, Istanbul, 4.-5. maj 2007., op. cit. bilješka 19.

50 Uklju�enost se ovdje može de� nisati kao „stav koji ne isklju�uje druge na osnovu statusa, vjere, klase ili etni�ke pripadnosti“, Keast, p. 26, op. cit. bilješka 19.

41

Podu�avanje o me�ureligijskom razumijevanju u osnovnim školama: Tanenbaum Centar

Tanenbaum Centar za me�ureligijsko raumijevanje (http://www. tanenbaum.org/), osnovan je 1992. godine, u New York Cityju. Uz pomo� programa ovog centra gradi se me�ureligijsko razumijevanje i na taj na�in teži prevenciji verbalnog i � zi�kog nasilja i djela po�injenih u ime religije. „Elementi za izgradnju demokratije” ovog centra: Program „Djeca slave svoju tradiciju” je kreirao komplet nastavnih planova i programa za u�enike od vrti�a do �etvrtog razreda (uzrast od 5 do 9 godina) uz pomo� kojih se podu�avaju u�enici o raznim vjerskim tradicijama i raznim vještinama o životu u pluralisti�kim i demokratskim društvima. Cilj nastavnih planova i programa je da pomognu djeci da uspostave zajednice pune poštovanja gdje se cijene uklju�enost i pluralizam, kao i da pripreme djecu za gra�anske i društvene odgovornosti u snažnim, demokratskim društvima.

Tanenbaum Centar je prvo odredio grupu stru�njaka u oblasti religije i obrazovanja da izradi nastavne planove i programe „Elementi za izgradnju demokratije”. Poseban fokus je bio usmjeren na: A) izgradnju pozitivne osnove za uzajamno poštivanje; B) pove�anje znanja i izgradnju svijesti o kulturnim i religijskim baštinama; i C) smanjenje predrasuda i stereotipa. Tako nastali nastavni planovi i programi bili su korišteni zvani�no i nezvani�no, ali i kao sekularni i religiozni, kao obrazovne postavke širom Sjedinjenih Ameri�kih Država, a postoje planovi da se ovi nastavni planovi i programi uvedu i kod evropskih predava�a.

„Elementi za izgradnju demokratije” pripremaju u�enike, podu�avaju�i ih osnovnim vještinama koje predstavljaju osnove demokratije i multikulturalizma, za: komunikaciju, poštivanje, inkluziju, li�nu odgovornost i u�eš�e u zajednici. Djeca se tako�e uvode u po�etne diskusije o etni�kim pitanjima, religiji i u�enju kulture da bi proširili svoje vidike o svijetu uop�e, pripremaju�i ih za su�eljavanje sa razli�itoš�u i suprotstavljanje predrasudama. Prosvjetni radnici koji koriste ove nastavne planove i programe prolaze osnovnu obuku i profesionalno usavršavanje o pitanjima pluralizma u razredu, multikulturalizmu, pedagogiji i primjerima najbolje prakse za primjenu ovih nastavnih planova i programa. Kooperativne strategije u�enja su klju�ne komponente metodologije koja je korištena u nastavnim planovima i programima. Prosvjetni radnici imaju pristup osoblju stru�njaka koji se bave „Elementima za gra�enje demokratije” tokom cijele godine i na licu mjesta i na terenu, u vezi s podrškom, neriješenim pitanjima i neprestanim usmjeravanjem.

42

C. Vrste nastavnog plana i programa

Trenutno, pristupi okrenuti predmetu, integrirani i utkani u nastavni program za podu�avanje o religijama i vjerovanjima mogu se na�i u državama �lanicama OSCE-a. Svaki nudi mogu�nosti za podu�avanje o religijama i vjerovanjima na e� kasan na�in, iako svaki ima odre�ene prednosti i mane.

Mogu�e je ponuditi podu�avanje o religijama i vjerovanjima u vidu kursa za ovaj predmet u osnovnim i srednjim školama: ovo je �esta pojava u velikom broju država �lanica OSCE-a. U Engleskoj i Velsu, naprimjer, podu�avanje o religijskom obrazovanju je obavezno po zakonu i pravo dato svoj djeci. U ovakvim slu�ajevima podu�avanje o vjeri i vjerovanjima se predaje kao poseban predmet. Me�utim, s obzirom na važnost religija i vjerovanja u ljudskoj istoriji, kao mo�nom pokretu u društvu i kulturi, i kao pokreta� za dobijanje boljeg razumijevanja o sebi i drugima, podu�avanje o religijama i vjerovanjima može biti povezano sa razli�itim predmetnim oblastima. Naprimjer, neki aspekti podu�avanja o religijama i vjerovanjima bi se mogli integrirati u umjetnost, literaturu, muziku, historiju i � lozo� ju kako bi se produbilo razumijevanje. Sli�no tome, neki elementi podu�avanja o religijama i vjerovanjima bi se mogli integrirati u interkulturalno obrazovanje ili obrazovanje za demokratsko gra�anstvo.

Sje�anje na istoriju: Inicijative Poljske u Šleziji

Poljska ima potrebu da se što hitnije po�ne baviti sopstvenom, složenom kolektivnom prošloš�u. Kao dio su�eljavanja sa svojom prošloš�u, lokalna javna i niža srednja škola u Czerwionka-Leszczyny (Školski kompleks br. 3), malom gradu u nerazvijenoj regiji Gornje Šlezije, još od 2005. godine organizira edukativni program nazvan „Šlezija kao raskrsnica triju religija - katoli�ke, evan�eosko-augsburske i jevrejske”. Ovaj program je nastojao da u�enicima pruži uvid u razli�itost religija na lokalnom nivou, i niz utjecajnih grupa ga je aktivno podržavao: uprave škla, direktori škola, nastavnici iz raznih predmetnih oblasti, roditelji i u�enici.

Metodološki se pokušalo uklju�iti u�enike na što potpuniji na�in. Aktivnosti za u�enike su podrazumijevale interaktivne projekte informacione tehnologije (WebQuest), organiziranje seminara, izložbi, odlaske na memorijalna mjesta vezana za holokaust, kreativna istraživanja na terenu, pisanje i izvještavanje, ali isto tako i ples. Podaci koje su u�enici prikupili pretvoreni su u multimedijsku prezentaciju.

Nakon razmišljanja koje se odvijalo kao dio procesa implementacije, ove zainteresirane strane su postale svjesne �injenice da je postojalo op�e neznanje o istoriji Jevreja u regiji. Uzimaju�i u obzir lokalnu istoriju, stvorio se dojam da bi podu�avanje o susjedima Jevrejima

43

Kona�no, podu�avanje o religijama i vjerovanjima može tako�e biti prožeto kroz nastavne sadržaje, lekcije, aktivnosti i projekte, naprimjer, može biti povezano sa obrazovanjem o ljudskim pravima i obrazovanjem o uzajamnom poštivanju i razumijevanju. Ovakav pristup je možda na�izazovniji i najzahtjevniji na�in za podu�avanje o religijama i vjerovanjima.

Ipak, on pruža posebne mogu�nosti za izradu sveobuhvatnog i višestranog razumijevanja religija i vjerovanja, njihovog istorijskog i društvenog konteksta, i njihovog utjecaja na svakodnevni život onih koji su njegove pristalice. Pristup koji se ogleda u razli�itim nastavnim sadržajima podrazumijeva suradnju nastavnika iz razli�itih predmetnih oblasti, koji pristupaju predmetnoj oblasti svaki iz svog nedvojbenog iskustva, stru�nosti i gledišta. Bez obzira na to koji je pristup odabran, zna�aj uvi�avnog, nepristranog, uklju�ivog, bez predrasuda i objektivnog nastavnog programa ne može se ista�i u dovoljnoj mjeri.

D. Pedagoški pristupi

Postupak podu�avanja, u�enja, pove�anja znanja, promoviranja boljeg razumijevanja i borbe protiv predrasuda i razvoja sposobnosti ima tendenciju da bude razli�ito oblikovan, od zemlje do zemlje, od situacije do situacije. Ovi procesi se odnose na pedagoške metode i metode podu�avanja.51

Razli�ite strategije se mogu upotrijebiti na e� kasan na�in prilikom predavanja o religijama i vjerovanjima. Mogu�nosti uklju�uju i pedagoške pristupe orijentirane ka nastavniku i ka u�eniku. Svaka od njih donosi svoje izazove i mogu�nosti. Pedagoški pristup orijentiran ka nastavniku funkcionira na na�elu da je nastavnik stru�njak koji pruža informaciju u�enicima. U ovakvim slu�ajevima kvalitet nastavne gra�e i nastavnikovo poznavanje nastavnog sadržaja od presudne su važnosti.

51 Pogledati Poglavlje IV.

prije Drugog svjetskog rata moglo poslužiti kao odavanje po�asti onima koji su bili ubijeni za vrijeme holokausta, ali tako�e kao važan instrument u potrazi za novim evropskim identitetom i razvojem svijesti o konceptu gra�anskog prava.

Zbog spoznaje da postoji nedostatak znanja koji je u porastu, škola je uvela novi sveobuhvatan, interkulturalni projekat „Jevrejski tragovi u gornjoj Šleziji”. Ovaj projekat se provodio u suradnji sa Fondacijom za o�uvanje baštine Jevreja u Poljskoj. Vjeruju�i da su obrazovne aktivnosti od klju�ne važnosti za e� kasno o�uvanje baštine, Fondacija je nedavno zapo�ela edukativni program u školama u Poljskoj nazvan „Vratiti sje�anja”. Program podsti�e mlade ljude da otkrivaju multikulturalnu istoriju svoje regije i da nakon toga svoja otkri�a prezentiraju široj javnosti.

44

U drugom pristupu, nastavnik više ima ulogu olakšavanja postupka u�enja za u�enike. Iako njihovo poznavanje nastavne gra�e i dalje ostaje presudno, interaktivne tehnike poput diskusija, debata, istraživanja, rada u grupama, rada na projektu, dramskih aktivnosti i prezentacija igraju zna�ajnu ulogu. Isto tako i mišljenja, iskustva, osje�aji i razmišljanja u�enika se �esto uzimaju u obzir prilikom prou�avanja pitanja u vezi sa sistemima religija i vjerovanja. U�enike se podsti�e da razmišljaju o sopstvenim uvjerenjima, vrijednostima i odlukama.

Ovaj proces se nekad spominje kao „u�enje iz religije”, za razliku od „u�enja o religiji”.52 Kreiranje sigurnog prostora za u�enje, gdje se svaki u�enik osje�a dovoljno ugodno da iznese svoje mišljenje, preduvjet je za takvu vrstu rada. Uzimaju�i u obzir dinami�ku prirodu pedagoškog pristupa koji je orijentiran na u�enika i diskusija koju on poti�e, ve�a je mogu�nost da �e li�ne vrijednosti i vjerovanja postati o�igledniji.53

Otvorenost o sopstvenim vjerovanjima može poslužiti kao poziv drugima da urade isto. Ovakva otvorenost može pružiti mogu�nosti za jednu iskrenu i punu poštivanja diskusiju o vjerovanjima i vrijednostima, ali isto tako nosi opasnosti da se odre�eni u�enici osjete izolirano i otu�eno, posebno ako u�enici preferiraju da svoja uvjerenja �uvaju kao li�nu stvar, ako osje�aju da su njihova uvjerenja druga�ija od uvjerenja drugih u razredu, ili ako su druga�ija od uvjerenja nastavnika. Ovakvi su problemi u direktnoj vezi s profesionalnoš�u i obukom nastavnika. Ovo pitanje �e biti razmotreno u narednom poglavlju.

Opaska o nedvosmislenom obrazovanju

Preporu�uje se podsticanje nedvosmislenog stava me�u u�enicima kod podu�avanja o religijama i vjerovanjima. Nedvosmisleno obrazovanje se odnosi na nastojanja da se stvarno razumije šta druga osoba osje�a i sposobnost da sa poštivanjem prenose najvažnija iskustva druge osobe. Ovo se razlikuje od suosje�anja, što je emotivna reakcija koja proizilazi iz shvatanja emotivnog stanja druge osobe ili stanja koje se sastoji od osje�aja zabrinutosti za drugu osobu. Mada se nedvosmisleno obrazovanje preporu�uje i u pedagoškom pristupu koji je orijentiran ka nastavniku, a i pristupu koji je orijentiran ka u�eniku, od izuzetne je važnosti za ove posljednje, uzimaju�i u obzir mogu�nost za razli�ita gledišta koja iz toga mogu proiza�i.

52 „U�enje o religiji“ podrazumijeva raspitivanje i istraživanje o prirodi religija, njihovih uvjerenja, u�enja i na�ina života, izvora, obi�aja i oblika ispoljavanja. To obuhvata u�enikovo znanje i razumijevanje o pojedinim religijama i kako se one odnose jedna prema drugoj, a i u�enje o prirodi i karakteristikama religije. Ovo podrazumijeva vještine tuma�enja, analiziranja i objašnjavanja. U�enici u�e kako da prenose svoje znanje i shvatanje posebnim specijaliti�kim rje�nikom. Za „U�enje iz religije“ je važno da razvije razmišljanja u�enika i njihovu reakciju na sopstvena iskustva i iskustva drugih u kontekstu njihovog u�enja o religijama. Na ovakav na�in se razvijaju vještine u�enika da primjenjuju, tuma�e i ocijene ono što su nau�ili o religiji.

53 Pedagogija koja je orijentirana ka u�eniku je dobro razvijena u nekim od država �lanica OSCE-a, poput Kanade, Finske, Holandije, Švedske i Velike Britanije.

45

Pedagoški pristupi podu�avanju o religijama i vjerovanjima u školama

Izra�eni su brojni pedagoški pristupi za podu�avanje o religijama i vjerovanjima u školama.54 Nastavnici �esto usvajaju stavove ili mješavinu ideja iz razli�itih pristupa kako bi realizovali odre�eni cilj. Tri pristupa, �iji sažetak je naveden u nastavku, spomenuti su u publikaciji Evropskog vije�a Raznolikost religija i interkulturalno obrazovanje: priru�nik za škole.55

Sva tri pristupa isti�u sistem vrijednosti u kojem se poštivaju razli�itosti i zagovaraju na�ela ljudskih prava. Svi pristupi od u�itelja zahtijevaju visoki nivo profesionalnosti.

Klju�ne ta�ke fenomenološkog pristupa

Ovaj pristup pokušava iz perspektive poznavaoca da prezentira stanovišta razli�itih religija, uklju�uju�i sljede�a na�ela:

• podu�avanje kako bi se promoviralo znanje i razumijevanje;• nepromovisanje religioznog ili nereligioznog stanovišta;• izbjegavanje li�nih stanovišta i stavova;• poistovje�ivanje sa tu�om vjerom i na�inom života;• razlu�ivanje izme�u razumijevanja i prosu�ivanja.

Klju�ne ta�ke objašnjivog pristupa

Objašnjiv pristup dopire izvan osnovnih informacija o religijama, i zahtijeva ideje i razmišljanje u�enika, kao i u�enje novog koncepta; razmatra kvalitet našeg znanja i razumijevanja kroz tri klju�na pitanja nastavnika i u�enika:

• Kako dobro predstavljamo na�in života onih o kojima u�imo kako bismo izbjegli nesporazume i šablone? (Predstavljanje). Religije bi trebale biti predstavljene u svojoj razli�itosti i jedinstvenosti;

• Koliko dobro / U kojoj mjeri „prevodimo” koncepte drugih ljudi i njihove ideje tako da imamo jasno poimanje o njima? (Tuma�enje). Poistovje�ivanje sa iskustvima drugih može biti razvijeno samo onda kada se shvate klju�ni koncepti;

• Koliko dobro razmišljamo o onome o �emu smo u�ili? (Razmišljanje). U�enike bi trebalo ohrabriti da povežu nove ideje sa sopstvenim idejama i pažljivo izrade distanciranu kritiku o izu�avanim idejama.

54 Neke od njih su ilustrirane u Michael H. Grimmitt, (Ed.), Pedagogije religijskog obrazovanja: Analiza slu�aja u istraživanju i izradi dobrih pedagoških obi�aja u RO (Great Wakering, Essex, McCrimmons Publishing Co. Ltd, 2000).

55 Keast, op. cit. bilješka 19.

46

Klju�ne ta�ke dijaloških pristupa

Izra�eno je nekoliko dijaloških pristupa u raznim zemljama. Ovaj koji je naveden u donjem tekstu prepoznaje tri „nivoa” dijaloga:

Primarni dijalogPrepoznaje raznolikost iskustava, gledišta, razumijevanja i ideja u školskim u�ionicama, koriste�i ih kao izvor za rasprave u razredu o vjerovanjima i vrijednostima. Uvodi daljnja gledišta u raspravu u razredu.

Sekundarni dijalogPromovira sistem vrijednosti u razredu u kojem djeca žele da u�estvuju u razli�itostima, da dijele sa drugima i u�e od drugih. Uklju�ivanje djece u izradu na�ela za u�enje o religijama. Podsti�e postavljanje pitanja kako bi se razvio interes za iskustva i gledišta drugih.

Tercijarni dijalogAngažirati razne metode, strategije i vježbe da bi se omogu�io dijalog u školi. Struktuirati aktivnosti kako bi se u�enici ohrabrili da se izraze, pregovaraju, i odbrane svoje stavove. Pružiti razne stimulativne poticaje da bi se inicirale i podržale diskusije i debate (npr. slike, � lmovi, video-zapisi, pri�e, predavanja iz raznih tradicija).

E. Rezultati podu�avanja o religijama i vjerovanjima

Ishodi u�enja povezani sa podu�avanjem o religijama i vjerovanjima trebali bi uklju�iti razvoj znanja, stavova i stru�nosti.56 Bilo da se neko odlu�i da se koristi pristupom orijentiranim ka nastavniku ili u�eniku prilikom podu�avanja o religijama i vjerovanjima, za o�ekivati su sljede�i ishodi:

• stavove tolerancije i poštivanja za prava pojedinaca pripojiti odre�enom sistemu religije i vjerovanja; ovo uklju�uje pravo da se ne vjeruje niti u jedan od sistema religija ili vjerovanja;

• sposobnost povezivanja pitanja vezanih za religije i vjerovanja sa širim pitanjima ljudskih prava (poput slobode vjeroispovijesti i slobode izražavanja) i promocije mira (tj. snaga vjere i vjerovanja za rješavanje i spre�avanje sukoba);

• temeljno poznavanje sistema raznih religija i vjerovanja, varijacija koje postoje u sklopu svih religija i vjerovanja, sa pozivanjem i na lokalni/nacionalni kontekst i šira geografska podru�ja;

56 „Stru�nost je de� nisana kao sposobnost da se uspješno ispune kompleksni zahtjevi u posebnom kontekstu putem mobiliziranja psiholoških preduvjeta (uklju�uju�i spoznajne i nespoznajne aspekte).“ S druge strane, vještine predstavljaju samo komponentu stru�nosti u odre�enoj oblasti djelovanja, ograni�ene na specijalizovane sposobnosti (npr. sposobnost rada u grupi sa posebnom vještinom u okviru sveukupne ‘sposobnosti za saradnju’).” Bîrzéa, op. cit. bilješka 49.

47

• razumijevanje da postoje razni zakoniti na�ini da se posmatraju istorija i istorijski doga�aji (multiperspektivnost);

• poznavanje konteksta u vezi sa glavnim istorijskim doga�ajima koji se odnose na razli�ite sisteme religija i vjerovanja; ovdje bi se opet trebala posvetiti posebna pažnja lokalnim/nacionalnim okolnostima, kombinirana sa širom geografskom i kulturnom perspektivom;

• razumijevanje važnosti religijskih i � lozofskih uvjerenja u li�nom životu;

• informiranost o sli�nostima i razlikama izme�u razli�itih religija i vjerovanja;

• sposobnost, bazirana na solidnom znanju, da se prepoznaju i ispitaju postoje�a pitanja negativnih stereotipa o vjerskim zajednicama i njihovim �lanovima;

• istorijsko i psihološko razumijevanje o tome kako je nedostatak poštivanja za vjerske razli�itosti doveo do ekstremnog nasilja u prošlosti i, u vezi s ovim, važnost aktivnog u�eš�a ljudi u zaštiti prava drugih (gra�anska odgovornost); i

• sposobnost protivljenja, na u�tiv i prihvatljiv na�in, ambijentu netolerancije i diskriminacije kada se desi.

Tri programska izvora o raznolikosti religija

1. RE-XS

http://re-xs.ucsm.ac.uk

RE-XS je web stranica koja nastavnicima pruža informacije o ve�ini religija u svijetu, novim vjerskim pokretima i nereligijskim svjetonazorima. Web stranica isto tako sadrži materijale na teme poput citata Sv. pisma, umjetnosti, hodo�aš�a, gra�evine, obreda zrelosti, zajednice i osnovna pitanja. Postoje linkovi za druge web stranice koje pružaju informacije i izvore. Premda su kreirani za korištenje u Engleskoj i Velsu, sadrže mnogo toga što bi se moglo prilagoditi ostalim situacijama. Jedna online Enciklopedija svjetskih religija je dostupna na istom izvoru http://philtar.ucsm.ac.uk/encyclopedia

2. Savjetnici o vjerskoj toleranciji iz Ontarija (OCRT)

http://www.religioustolerance.org

OCRT je vjersko mješovita agencija iz Kanade. Web stranica ove agencije sadrži izvore o religijama i sistemima vjerovanja i pruža:

• Informacije o širokom dijapazonu religija od Asatru religije do Zoroastrijanizma, a bavi se i sekularnim sistemima vjerovanja. Ova stranica opisuje njihovo porijeklo, današnja vjerovanja i sekularne pokrete u društvu;

48

• Objašnjenja o desetini kontroverznih tema u kojima se sukobljavaju vjerske grupe - i jedna sa drugom, a i sa sekularnim pokretima u društvu;

• �lanke o velikom broju raznih dodatnih tema, uklju�uju�i moralnost, etiku ponašanja, promoviranje vjerske tolerancije, pogrešna religijska obavještenja, dezinformacije, okruženje, kao i netolerancija, diskriminacija, mržnja, ugnjetavanje, nasilje i zlo�ini protiv �ovje�nosti utemeljeni na vjerskim osnovama.

3. Radna grupa o svjetskim religijama u obrazovanju (SHAP)

http://www.shap.org

„Shap” Radna grupa o svjetskim religijama u obrazovanju je uspostavljena u Velikoj Britaniji, 1969. godine, da bi proširila osnove obrazovanja na svim nivoima podsti�u�i prou�avanje i u�enje o svjetskim religijama. Ona nastoji da svoje ciljeve postigne stvaraju�i ispravne informacije i izvore za sve one koji su uklju�eni u religijsko obrazovanje i prou�avanja religija.

�lanovi su raznog vjerskog porijekla i predstavljaju stru�njake iz svih oblasti obrazovanja, od osnovnih škola do sveu�ilišta. Publikacije koje oni izrade koriste se u školama, privredi, a koriste ih i politi�ari i socijalne službe u Velikoj Britaniji i izvan nje.

„Shap” izdaje kalendar sve�anosti, koji godišnje sastavljaju i revidiraju u�enici i nastavnici, pružaju�i klju�ne informacije i datume sve�anih proslava najstarijih religija i mnogih vjerskih pokreta. Evropski partner „Shapa” je Evropsko udruženje za svjetske religije u obrazovanju (http://www.eawre.org). „Shap” izdaje kalendar sve�anosti na njema�kom i francuskom jeziku.

F. Struktura i elaboriranje nastavnih planova i programa

Sve države �lanice OSCE-a imaju uspostavljene mehanizme za izradu i preispitivanje nastavnih planova i programa. S obzirom na pou�avanje o religijama i vjerovanjima, postupak bi trebao biti uklju�iv, što je više mogu�e. Postoji veliki broj zainteresiranih strana koje su potencijalno zainteresirane za nastavni program o podu�avanju o religijama i vjerovanjima. U mnogim državama �lanicama OSCE-a, zainteresirane strane, poput roditelja, nastavnika, visokoškolskih ustanova, državnih institucija, školskih uprava i predstavnika civilnog društva ve� su uklju�ene u ovaj proces. Vjerske zajednice, i državne i lokalne, u mnogim su mjestima tako�e dobrano angažirane. Uzevši u obzir karakteristi�nu prirodu podu�avanja o religijama i vjerovanjima, trebalo bi konsultovati vjerske zajednice i dati im priliku da daju svoj stru�ni savjet i iznesu svoje

49

mišljenje. Kvalitet nastavnog plana i programa i prihvatanje i podrška lokalnih zajednica bit �e poboljšana ovom uklju�ivom politikom djelovanja. Kako je priroda društva stalno promjenjljiva i dinami�na, važno je dopustiti što ve�em broju vjerskih zajednica da se izraze i da ih se tretira uz dužno poštovanje. Ovo se tako�e odnosi na religijske grupe za koje se smatra da su male i nekonvencionalne. Ne smije se zaboraviti da je ve�ina dobro a� rmiranih vjera po�ela kao mala i nekonvencionalna i da ih je društvo uveliko odbacivalo. Na kraju, vlasti zadužene za nastavni plan i program treba da koriste stru�no mišljenje i inovativnu viziju specijalizovanih nevladinih organizacija u izradi i recenziji nastavnih planova i programa.

U državama �lanicama gdje trenutno ne postoji nikakav oblik podu�avanja o religijama i vjerovanjima u njihovom nacionalnom nastavnom planu i programu ili negdje drugo, bit �e potrebno razviti adekvatne resurse. Postoje�i nastavni programi za podu�avanje o religijama i vjerovanjima u razli�itim zemljama �lanicama mogu poslužiti kao polazna ta�ka za budu�u izradu nastavnog plana i programa, posebno kad su ovi nastavni programi utemeljeni na na�elima ljudskih prava.

Uravnotežen i nepristran opis sistema religija i vjerovanja, i pravedno i uvi�avno predstavljanje vjerskih grupa ili pojedinaca je od vitalnog zna�aja. Korištenje pouzdanih izvora materijala, uklju�uju�i tuma�enja pripadnika datih sistema religija ili vjerovanja, jesu od izuzetnog zna�aja.

Sveobuhvatna ocjena takvih nastavnih programa, kao i udžbenika i obrazovnog materijala, slijede�i na�ela navedena u ovom dokumentu, može pomo�i da se utvrdi da li su oslobo�eni predrasuda. Kad je potrebno, trebalo bi se pristupiti izradi novih nastavnih planova i programa koriste�i sli�ne kriterije.

IV. Obuka nastavnika

A. Osnovno polazište i me�unarodni kontekst

�ak i najbolje ideje za nastavni program i najprosvje�enije politike djelovanja imat �e mali u�inak na razred ako su nastavnici u radu sa u�enicima, iz bilo kog razloga, nesposobni da koriste nastavni program na adekvatan na�in. Ovo se još snažnije odnosi na podu�avanje o religijama i vjerovanjima zbog visokih zahtjeva koje nastavni plan i program stavlja pred nastavnike u smislu znanja, stavova i stru�nosti. Me�unarodna zajednica je u više navrata istakla važnost kvali� kacija nastavnika i odgovaraju�eg po�etnog i daljnjeg obrazovanja nastavnika. Klju�ni dokumenti tako�e ponovno potvr�uju vrstu znanja i stru�nosti koji su potrebni da bi se podu�avalo o religijama i vjerovanjima.

�lan 33. UNESCO Preporuka navodi da bi države trebale:

stalno poboljšavati na�ine i sredstva pomo�u kojih se pripremaju i potvr�uju nastavnici i drugo nastavno osoblje57

i

unaprijediti stavove i vještine, poput želja i sposobnosti da se osmisle obrazovne inovacije i nastavi na njegovom/njenom obu�avanju; iskustvo u timskom radu i u interdisciplinarnom u�enju; i sposobnost kreiranja povoljnih prilika i njihovo pravilno korištenje.58

Preporuka R (84)18 Odbora ministara Vije�a Evrope (1984) navodi:

da vlade zemalja �lanica (u kontekstu njihovih obrazovnih i zakonodavnih sistema, politika i dostupnih resursa) [...] obu�avaju nastavnike na takav na�in kako bi oni:

— postali svjesni razli�itih oblika kulturnog izražavanja koje postoji u njihovim nacionalnim kulturama i zajednicama doseljenika;

— uvidjeli da etnocentri�ni stavovi i stereotipi mogu štetno utjecati na pojedince i, stoga, da se pokušaju suprotstaviti njihovom utjecaju; i

57 UNESCO Preporuke, op. cit. bilješka 10.58 Ibid.

51

— shvatili da bi i oni trebali postati posrednici procesa kulturne razmjene i izraditi i koristiti strategije pristupa, razumijevanja i odavati im dužno poštovanje.59

Gore navedeni odlomci isti�u važnost uloge vlasti u garantiranju da �e nastavnici dobiti najbolje mogu�e obrazovanje kako bi se pripremili za podu�avanje o religijama i vjerovanjima u njihovim školama. Iako se od nekih državnih i lokalnih institucija za obuku nastavnika može o�ekivati da �e adekvatno obu�iti budu�e nastavnike za podu�avanje o religijama i vjerovanjima i sli�nim predmetnim oblastima, ni u kom slu�aju ovo nije situacija koja se susre�e u cijelom OSCE regionu. Podsti�u se vlade da oforme nadzorni sistem, ukoliko on ve� ne postoji, da bi nadgledao i vrednovao na�in na koji se trenutno vrši odabir nastavnika i njihova obuka (i prije i za vrijeme radnog angažovanja) za osposobljavanje za podu�avanje o religijama i vjerovanjima. Države �lanice bi tako�e trebalo da razmotre propuste koje vrednovanje može iznijeti na vidjelo pomo�u ovih Vode�ih na�ela i uzimaju�i u obzir na�ela me�unarodnih tijela.

Tamo gdje su vjerske zajednice odgovorne za obrazovanje nastavnika prije stupanja u službu i u toku radnog angažmana vezano za predmete za podu�avanje o religijama i vjerovanjima u državnim školama, ove zajednice se ohrabruju da uspostave kontakt i sa drugim vjerskim zajednicama. Ovakvo djelovanje može pomo�i ja�anju obrazovanja nastavnika prije stupanja u službu i u toku službe vezano za predmete za podu�avanje o religijama i vjerovanjima. Tako�e je ovo najbolja garancija da ovakvo obrazovanje bude pravedno, uravnoteženo, uklju�ivo i lišeno predrasuda. Suradnja u ovoj oblasti promoviranja me�ureligijskog dijaloga je pozitivan cilj sam po sebi.

B. Okvir za pripremu nastavnika

Zbog speci� �nih izazova koji se povezuju sa podu�avanjem o religijama i vjerovanjima i potencijalnih isklju�ivanja i sukoba, svaka osnovna priprema nastavnika bi trebala biti zasnovana na na�elima demokratije i ljudskih prava, kao što se preporu�uje u ovom dokumentu.

I druga razmatranja su naravno bitna, poput nacionalnih zahtjeva i standarda koje treba da sadrži nastavni plan i program, mjesta koje zauzimaju religije i vjerovanja u društvu i sistemu obrazovanja, kao i otvorenosti obrazovnog sistema ka promjenama. Ali okvir ljudskih prava je najbolja garancija za razvoj pravednog i uravnoteženog pristupa podu�avanju o religijama i vjerovanjima. To je tako�e snažno oružje u borbi protiv stereotipa i praksi diskriminacije. Posve�enost slobodama religije ili vjerovanja, obrazovanju o ljudskim pravima i uzajamnom poštivanju i razumijevanju bi trebali biti preduvjeti za sve budu�e nastavnike iz oblasti podu�avanja o religijama i vjerovanjima. Ovakve obaveze i uvi�avnost bi

59 Preporuka br. R (1984)18 Odbora ministara zemalja �lanica za obuku nastavnika u obrazovanju za interkulturalno razumijevanje, naro�ito u kontekstu migracije, 25.9. 1984, (84)18,dostupno na http://www.unhcr.org/cgi-bin/texis/vtx/refworld/rwmain?page=publisher&docid=4278de154&skip=&publisher=COEMINISTERS

52

se trebali oja�ati za vrijeme obrazovanja nastavnika prije stupanja u službu i tokom rada.

C. Obuka nastavnika prije i u toku rada

Obuka nastavnika prije rada kao i obuka u toku rada su glavne komponente u podu�avanju o religijama i vjerovanjima. Sveobuhvatni i dobro podržani obrazovni programi za nastavnike doprinose da inovacije u obrazovanju nastavnika budu i održive. OSCE je i ranije ustanovio da je teško posti�i održivost:

Promoviranje kulture uzajamnog poštivanja, razumijevanja i jednakosti i pružanje jednakih mogu�nosti za e� kasno u�eš�e u demokratskim društvima zahtijeva sistemati�an, sveobuhvatan i dugoro�an pristup.60

Projekat REDCo: Religija u obrazovanju. Doprinos dijalogu ili faktor sukoba u društvima koja su u fazi transformacije u zemljama Evrope

http://www.redco.uni-hamburg.de

Ovaj trogodišnji evropski istraživa�ki projekat (prva zna�ajnija studija o religijama i obrazovanju koju je � nansirala Evropska komisija) je dio EC Okvirnog programa br. 6, oblast istraživanja „Gra�ani i vlast u društvu zasnovanom na znanju”.

Glavni cilj projekta je da uspostavi i uporedi potencijale i ograni�enja u oblasti religije u obrazovanju u odabranim zemljama i regijama Evrope. Projekat teži da identi� cira pristupe i politike djelovanja koje mogu doprinijeti da religija u obrazovanju postane faktor promoviranja dijaloga u kontekstu evropskog razvoja.

Svaki od deset univerziteta obavlja speci� �no prou�avanje. Pored toga, postoji veliki broj tematskih i komparativnih studija, od studije o stavovima mladih prema podu�avanju o religijama i vjerovanjima u osam zemalja, preko studije o evropskim i nacionalnim pitanjima vezanim za u�enje o religijama u školama, do komparativnih studija o podu�avanju o religijama i vjerovanjima u razli�itim evropskim državama.

Prva knjiga projekta je Religija i obrazovanje u Evropi: Razvoji, sadržaji i debate, op.cit. bilješka 23.

60 OSCE Vije�e ministara, Odluka br.13/06, Preambula, op. cit. bilješka 1.

53

Studije provedene diljem zemalja �lanica OSCE-a pokazuju da se nastavnici osje�aju nespremnima da bi se bavili kulturnim i vjerskim razli�itostima sa kojima se susre�u u svojim razredima. �esto nisu dovoljno obu�eni da diskutuju o razli�itim religijama i � lozo� jama na pravedan i uravnotežen na�in i dešava se da nemaju adekvatno razumijevanje kako su pitanja koja se odnose na religije i vjerovanja povezana sa pitanjima ljudskih prava. Veliki broj novih nastavnika iznosi da nikada nije prošao obuku koja se bavi ovom problematikom, i da nikad nisu bili direktno izloženi drugim kulturama, sistemima vjerovanja ili na�elima ljudskih prava u svom pripravni�kom radu.61

Procjena potreba za obuku i obrazovanje nastavnika za vrijeme službe

U zemljama poput Njema�ke, Norveške, Švicarske i Švedske izra�ena je takozvana „interkulturalna kontrolna lista” kako bi se ustanovile potrebe kojima bi se moglo posvetiti prilikom obuke u toku službe. Procjena potreba je prva faza unutarnjeg razvojnog procesa koja pomaže pojašnjenju šta je školi potrebno u budu�nosti za obuku nastavnika.

Faza 1: Upitnici i razgovori o raznolikosti su izra�eni da bi se utvrdilo kako se pojedine škole bave pitanjima raznolikosti i kako njima upravljaju. Svrha upitnika je da pruže podatke o „koli�ini” raznolikosti prisutnih u školi i identi� kuje politiku djelovanja u školi vezano za heterogenost. Pitanja su uglavnom fokusirana na demogra� ju, nivoe lingvistike, kulturnu i vjersku raznolikost u školama, vidljivost manjinskih grupacija, strukture podrške, stepen suradnje izme�u škola, roditelja i zajednice itd.

61 Studija provedena u Sjevernoj Irskoj je pokazala da se samo 36% studenata koji poha�aju završni razred Srednje pedagoške škole osje�alo pripremljeno za suo�avanje sa razli�itoš�u u razredima. Pogledati Martin Hagan i Claire McGlynn, “Pomjeranje granica: promoviranje u�enja o razli�itostima u po�etnom obrazovanju nastavnika”, Interkulturalno obrazovanje, Volumen 15, br. 3, septembar 2004., pp. 243-252. Druge studije koje ovo pokazuju uklju�uju: Maurice Craft (Ed.), Obrazovanje nastavnika u pluralisti�kim društvima: Me�unarodni pregled (London, Falmer, 1996); Larissa Vassilchenko i Karmen Trasberg, “nastavnici Estonije u kasnim 1990-tim: njihova želja i spremnost za rad u multikulturalnim razredima”, Interkulturalno obrazovanje, Vol. 1, br. 1, april 2000, pp. 65-78; Odet Moliner Garcia i Rafaela Garcia Lopez, “Po�etna obuka o kulturnoj razli�itosti u Španiji za nastavnike: stavovi i pedagoške strategije”, Interkulturalno obrazovanje, Vol. 16, br. 5, decembar 2005., pp. 433-442. Pregled koji je uradilo Ameri�ko udruženje za obrazovno istraživanje �ak predlaže da nastavnici prije stupanja u službu imaju negativne stavove i uvjerenja o drugim kulturama, da posjeduju samo ograni�eno iskustvo sa njima i da nerado žele predavati u urbanim sredinama sa velikim brojem studenata iz etni�kih manjina. Pogledati Etta Hollins i Maria Torres Guzman, “Istraživanje o pripremi nastavnika za razli�ita stanovništva”, Marylin Cochran-Smith i Kenneth M. Ziechner (Eds), Obrazovanje studenata za nastavnike: Izvještaj AERA Komisije za istraživanja u obrazovanju nastavnika (Mahwah, NJ, Lawrence Erl-baum Udruženje, 2000), pp. 477-548.

54

Faza 2: Struktuirani intervjui se odvijaju sa u�iteljima, direktorima škola, u�enicima i roditeljima. Analiziraju se da bi se dobilo bolje razumijevanje varijabilnih vrijednosti poput stepena upoznatosti

sa raznolikostima, stavova u�itelja prema kulturnim i vjerskim raznolikostima, prepreke obrazovanju o raznolikostima. I najvažnije, tuma�enje informativnih razgovora pomaže da se spoznaju potrebe škola za budu�im poboljšanjima.

Faza 3: Zajedni�kim radom konsultanti i predstavnici škola de� niraju oblasti prioriteta za obuku nastavnika i razvoj škola. U velikom broju primjera je podu�avanje o religijama i vjerovanjima istaknuto kao prioritetna oblast.

Faza 4: Obuka nastavnika se odvija u školama.Primjer: Projekat razvoja državne škole u Njema�koj „U�enje demokratije i demokratski na�in života” je imao specijalni fokus na obrazovanje o raznolikostima. Na raznim instancama podu�avanje o religijama i vjerovanjima je bilo identi� cirano kao visoki prioritet — posebno od kada su se škole po�ele baviti brojnim pitanjima u�enika i osoblja o tradiciji muslimana i pove�anoj javnosti mjesta za muslimanske vjerske obrede u lokalnim zajednicama.

Op�enito, status nastavnika u nastavi daje im mogu�nost da disproporcionalno utje�u na u�enike za vrijeme diskusija o pitanjima li�ne prirode, poput vjere ili vjerovanja. Dok prepoznavanje potrebe izražavanja li�nih uvjerenja nastavnika može promovirati razumijevanje i podsta�i razmišljanje, dotle bi obrazovanje nastavnika trebalo uklju�ivati strategije da bi se osiguralo da nastavnikovo li�no, religiozno ili nereligiozno opredjeljenje ne stvara predrasude pri podu�avanju o raznim religijama i � lozo� jama. Razli�itosti koje su u porastu u u�ionicama država �lanica OSCE-a daju ovom pitanju još ve�u važnost. Profesionalna obuka može poboljšati neke od ovih, vrlo �esto nenamjernih utjecaja, i pružiti priliku nastavnicima da ispitaju svoje reakcije na vjerovanja i obi�aje koje ne poznaju dovoljno i da istraže odnos izme�u vlastitih vjerovanja i profesionalnih odgovornosti.

Uzimaju�i u obzir svu globalnu prirodu društva koja je u porastu i o�ekivanja da �e se društvena razli�itost u državama �lanicama OSCE-a pove�ati, od izuzetne je važnosti da svi budu�i u�itelji predmeta o religijama i vjerovanjima i sli�nih predmeta razumiju klju�na pitanja o ljudskim pravima koja se odnose na kulturnu i vjersku raznolikost. Pored toga, pošto je podu�avanje o religijama i vjerovanjima �esto izuzetno e� kasno kad je zasnovano na interdisciplinarnoj osnovi i ljudskim pravima, ovo bi trebalo voditi razmatranju u vezi sa iznalaženjem na�ina obrazovanja sadašnjih i budu�ih nastavnika.62 Izuzetno je važno da države �lanice

62 Pogledati, naprimjer, Keast, op. cit. bilješka 19.

55

OSCE-a ocijene do koje mjere podu�avanje nastavnika na koledžima, univerzitetima, ustanovama za visoko obrazovanje i drugim institucijama priprema nastavnike za rad u pluralnom i viševjerskom društvu, ali i u razredima koji odražavaju tu razli�itost.

U nekim od država �lanica OSCE-a nastavnici ne u�estvuju u stalnim obrazovnim programima nakon završetka po�etne obuke. Nevezano za kvalitet jedne takve po�etne obuke pred stupanje u službu, nastavnici predmeta o vjerama i vjerovanjima �e imati najviše koristi ukoliko imaju redovnu stalnu podršku i obuku nakon završetka studija. Uzimaju�i u obzir dinami�nu prirodu razvoja koja može utjecati na podu�avanje o religijama i vjerovanjima, daljnje obrazovanje je presudno za sve nastavnike koji žele da budu u toku zbivanja vezano za razvoj u ovoj oblasti. Predava�i koji provode obuke nastavnika prije i u toku rada bi trebali koristiti iskustva i materijale od me�uvladinih organizacija i priznatih nevladinih organizacija kako bi planirali i podržavali obuku o podu�avanju o religijama i vjerovanjima.

U školama u Evropi i Sjevernoj Americi mogu�e je susresti se sa pojavom, posebno u urbanim centrima, gdje se kulturno i vjersko porijeklo nastavnika i u�enika ne podudaraju. Profesija nastavnika je pretežno u domenu nastavnika koji pripadaju ve�inskoj kulturi i �ija uvjerenja odražavaju gledišta ve�ine.63

Kakogod, populacija u�enika postaje sve raznolikija. Uspostavom na�ela i mehanizama angažiranja više osoba u profesiju podu�avanja iz nedovoljno zastupljenih zajednica može se doprinijeti podu�avanju o religijama i vjerovanjima, ali i obrazovanju op�enito.64 Jedanput kada se na�u u ulozi predava�a, važno je da nastavnici porijeklom iz manjinskih grupa dobiju istu priliku za daljnju obuku i napredovanje u karijeri i da u�estvuju u programima me�unarodne razmjene gdje �e mo�i pažljivo promatrati primjere koji su se najbolje pokazali u podu�avanju o religijama i vjerovanjima.

Imaju�i u vidu okvir iz prethodnog poglavlja, bilo bi idealno kada bi sadašnji i budu�i nastavnici:• bili sposobni da podu�avaju o religijama i vjerovanjima u okviru ljudskih

prava i kriti�kog razmišljanja; kriti�ko razmišljanje podrazumijeva da u�enici mogu biti kriti�ki nastrojeni prema gledištima i mišljenjima drugih, ali ipak da poštuju pravo svakog u�enika da bude privržen sistemu vjerovanja po sopstvenom izboru;

63 Thomas D. Snyder i Charlene M. Hoffman, Sažetak statisti�kih podataka o obrazovanju 2001 (Washington DC, Državni centar za statisti�ke podatke o obrazovanju, Odjel za edukaciju u SAD-u, 2002).

64 Istražitelj Sonia Nieto je dala sljede�i osvrt na situaciju: “Postoji velika potreba za upošljavanjem više nastavnika razli�ite struke sa sposobnoš�u za podu�avanje. �injenica je da kad imate više u�itelja razli�ite struke sa nadarenoš�u za podu�avanje, istovremeno dobijate razna iskustva, gledišta, ekspertizu i ovo oboga�uje ambijent za sve.” Sonia Nieto, “Solidarnost, hrabrost i odvažnost: šta nastavnici predava�i mogu nau�iti od novih generacija nastavnika”, Interkulturalno obrazovanje, Vol. 17, br. 5, decembar 2006., pp. 457-473.

56

• dobro vladali relevantnim predmetom;• imali pedagoški uvid kako komunicirati sa u�enicima i kako ih motivirati

na u�enje;• stekli uvid u to kako u�initi podu�avanje o religijama i vjerovanjima

interesantnim i relevantnim za u�enike;• imali uvid u naje� kasniji na�in podu�avanja o ovom sadržaju na na�in

koji je pun poštivanja i uklju�iv, kao i u na�ine borbe protiv negativnih stereotipa o religijama i vjerovanjima i njihovim pristašama;

• razumijevali utjecaje religija i vjerovanja na društvo (i prošlo i sadašnje) i kulture;

• bili upu�eni i uvi�avni prema raznolikosti religija u zajednicama u kojima predaju i sposobni da to povežu sa globalnima trendovima;

• bili upoznati sa ulogom religija i vjerovanja u životima ljudi;• prošli obuku iz psihologije u�enja, razvojne psihologije i u kakvoj je ovo

vezi sa pedagogijom i posebno sa emfati�kom pedagogijom;• znali kako kreirati sigurno okruženje za u�enje gdje �e se svi u�enici

osje�ati poštivani i ugodno prilikom izražavanja mišljenja i uvjerenja, i gdje kriti�ko razmišljanje ne�e voditi u li�no kritikovanje odre�enih u�enika zbog njihovih religijskih ili nereligijskih uvjerenja ili mišljenja;

• bili upoznati sa sadržajem i pedagogijama adekvatnim za ode�eni uzrast;

• poznavali primjere najboljeg postupanja u oblasti podu�avanja o religijama i vjerovanjima;

• stekli stru�nost u razli�itim metodologijama u�enja; i nau�ili kako se baviti tenzijama do kojih može do�i u razredu zbog sadržaja predmeta ili zbog aktivnosti kojima se bave u�enici u razredu;

• imali razvijene vještine kako bi vodili u�enike kroz diskusije i debate i da predo�e višestruka gledišta na pravedan i uravnotežen na�in; i

• stekli analiti�ke i tehni�ke vještine za istraživanje raznolikog religijskog materijala na internetu i za identi� ciranje adekvatnih, visokokvalitetnih vježbi i priru�nika za nastavu u razredu.

D. Ko bi trebao podu�avati o religijama i vjerovanjima?

Mnoge države �lanice OSCE-a uvele su restrikcije o tome ko može podu�avati o religijama i vjerovanjima. Izuzetno je važno da vlade pažljivo pregledaju ove restrikcije i ocijene do koje mjere su pravedne i koliko su u skladu sa trenutno prihva�enim standardima u vezi sa ljudskim pravima.

Li�no religijsko uvjerenje (ili nereligijsko) pojedinca ne može biti dovoljan razlog za isklju�enje te osobe iz podu�avanja o religijama i vjerovanjima. Najvažnija razmatranja u ovom smislu se odnose na profesionalnu stru�nost, kao i na temeljne stavove ili opredijeljenosti ka ljudskim pravima op�enito i posebno slobodi vjeroispovijesti ili vjerovanja, prije nego vjerska pripadnost ili uvjerenje. Razumijevanje nedvosmislenih na�ela obrazovanja �e pomo�i nastavnicima da budu e� kasniji prilikom podu�avanja o raznim sistemima religija i vjerovanja, pošto emfati�ko obrazovanje nastoji da dostigne dublje razumijevanje iskustava i vjerovanja drugih.

57

E. Edukacija osoblja i uprave škola

Prijedlog Evropskom centru za religijsko obrazovanje

Vije�e Evrope je priredilo niz sastanaka sa fokusom na, pored ostalih pitanja, podu�avanje o religijama i vjerovanjima. Na sastancima su u�estvovali predstavnici glavnih religija tradicionalno prisutnih u Evropi, predstavnici vlada zemalja �lanica Vije�a Evrope, akademici i politi�ari. Diskusija je vo�ena o mogu�nosti uspostavljanja temeljnog programa za podu�avanje o religijama i vjerovanjima u svim zemljama �lanicama Vije�a i uspostavljanja Evropskog centra za religijsko obrazovanje fokusiranog na ljudska prava. Parlamentarna skupština Vije�a Evrope je usvojila ove prijedloge (pogledati: http://assembly.coe.int/Main.asp?link=/Documents/AdoptedText/ta05/EREC1720.htm)

Speci� �ne preporuke upu�ene Odboru ministara uklju�uju:

• istražiti mogu�e pristupe podu�avanju o religijama u osnovnim i srednjim školama, naprimjer, kroz osnovne module koje bi kasnije usvojili razni obrazovni sistemi (13.1.);

• promovirati po�etnu obuku i obuku u toku službe za nastavnike koji predaju predmete iz vjerskih studija (13.2.);

• predvidjeti uspostavljanje Evropskog instituta za obuku nastavnika za komparativno izu�avanje religija (13.3.);

• podsta�i vlade država �lanica da obezbijede predavanja o religijama u osnovnim i srednjim državnim školama (14.).

Odbor ministara je na zadnjem sastanku predložio da bi ovakav rad mogao biti najplodonosniji ako bi se osnovao u okviru Evropskog interdisciplinarnog centra koji bi spojio ekspertizu iz niza oblasti, uklju�uju�i obrazovanje o gra�anskom društvu, interkulturalno obrazovanje, obrazovanje o ljudskim pravima i predavanja o religijama. Naknadna studija izvodljivosti i konferencija su potvrdile opredijeljenost da se uspostavi jedan takav centar (pogledati, npr. http://www.strasbourg-reor.org/modules.php?name=News&new_topic=42&� le=article&sid= 352).

Diskusije sada vode ka uspostavljanju interdisciplinarnog centra, koji �e podržati i � nansirati norveška vlada. Za nadati se da �e centar po�eti sa radom u 2008. godini, koja je godina interkulturalnog dijaloga u Evropskoj uniji. Centar bi se bavio istraživanjima, dijeljenjem informacija i obrazovanjem nastavnika. Norveška vlada i Sekretarijat Vije�a Evrope trenutno rade na izradi koncepta za centar.

58

Pošto je podu�avanje o religijama i vjerovanjima po svojoj prirodi interdisciplinarno, i, pošto se tema doti�e ljudske prirode na vrlo misaon na�in, može biti izuzetno korisno za sve nastavnike i osoblje u školama da posjeduju osnovno razumijevanje podu�avanja o religijama i vjerovanjima. Ovo uklju�uje pojedince kao što su upravitelji škola, socijalni radnici, psiholozi i medicinsko osoblje. E� kasno podu�avanje o religijama i vjerovanjima tako�e uživa koristi iz školskog sistema vrijednosti koji se fokusira na ljudska prava i demokratska na�ela, interkulturalno poštivanje i razumijevanje, �ime se stvara sigurno okruženje za sve u�enike i kriti�ko razmišljanje.65 Najbolji na�in za postizanje ovih ciljeva je da se obezbijedi obrazovanje i obuka školskog osoblja, kao i upravitelja škola. Zna�aj odbora za obrazovanje, �lanova školskih odbora i na�ela u izradi i održavanju školskog sistema vrijednosti koji podržava interkulturalno i me�uvjersko razumijevanje i uvi�avanost za lokalne zajednice se ne može dovoljno ista�i.

F. Ocjena i valorizacija priprema nastavnika

Premda je uloga države da izradi smjernice i na�ela za obrazovanje prije i u toku rada, s obzirom na podu�avanje o religijama i vjerovanjima, doprinos brojnih zainteresiranih u�esnika poput udruženja roditelja, vjerskih zajednica, nevladinih organizacija koje se bave ljudskim pravima, univerziteta, udruženja nastavnika kao i grupa roditelja, mogao bi biti itekako informativan. Lokalne vjerske zajednice mogu i trebaju tako�e igrati posebnu ulogu u pružanju ovakve vrste doprinosa. Ipak, organizovanje te�ajeva za podu�avanje o religijama i vjerovanjima bi uvijek trebalo da se odvija u skladu sa profesionalnim standardima. Isto vrijedi i za ocjenjivanje programa obuke prije i u toku rada nastavnika.

G. Dodana vrijednost suradnje i razmjene

Prekograni�na suradnja i razmjena može doprinijeti poboljšanju kvaliteta metoda podu�avanja. U Završnom aktu iz Helsinkija, države �lanice se podsti�u da promoviraju razmjenu i iskustva, posebno na sljede�e na�ine:

• raznim oblicima kontakata i suradnje u razli�itim oblastima pedagoške nauke, naprimjer, putem komparativnih i udruženih studija koje provode zainteresirane ustanove ili putem razmjene informacija o rezultatima provedenih eksperimenata u podu�avanju;

• poja�anom razmjenom informacija o metodama podu�avanja korištenim u raznim obrazovnim sistemima i rezultatima procesa istraživanja pomo�u kojih u�enici sti�u znanje, uzimaju�i u obzir relevantna iskustva iz raznih tipova specijalizovanog obrazovanja.66

65 Pogledati naprimjer, Laurie Shepherd Johnson, “Imperativna razli�itost: izgradnja kulturno primjenljivog školskog sistema vrijednosti “, Interkulturalno obrazovanje, Knjiga 14, br. 1, mart 2003., pp. 17 -30.

66 Završni akt iz Helsinkija, Suradnja i razmjena u oblasti obrazovanja, IV (e) op. cit. bilješka 7.

59

Interkulturalne razmjene pedagoških tehnika, korisna prakti�na predavanja, tekstovi, vježbe i sli�ne stvari mogu biti od posebne pomo�i u oblasti podu�avanja o religijama i vjerovanjima. Ustanove koje provode relevantnu obuku nastavnika trebale bi težiti uspostavi kontakata sa kolegama u drugim zemljama.

V. Poštivanje prava u postupku provo�enja programa za podu�avanje o religijama i vjerovanjima

U prethodna dva poglavlja razmatrani su na�ini na koje se okvir ljudskih prava, opisan u Poglavlju II, primjenjuje prilikom de� niranja nastavnog plana i programa koji �e se koristiti (Poglavlje III) prilikom predavanja i pripreme onih koji podu�avaju (Poglavlje IV). U ovom poglavlju, fokus je na pitanjima vezanim za ljudska prava u postupku implementiranja programa za podu�avanje o religijama i vjerovanjima jednom kad bude izra�en. Neka od ovih pitanja su dotaknuta u prethodnim poglavljima, ali ovdje se o njima govori detaljnije. Op�enito, po me�unarodnim standardima utvr�ena je potreba davanja širokih sloboda djelovanja upraviteljima i nastavnicima u oblikovanju politike djelovanja kod izrade nastavnog programa i provo�enju obuke, i op�enito u upravljanju obrazovnim institucijama. Me�unarodnim standardima postavljena su bitna ograni�enja i istaknuti su preferirani na�ini postupanja koji prevazilaze zakonske minimume naro�ito u osjetljivoj domeni podu�avanja o religijama i vjerovanjima.

A. Formuliranje uklju�ivih smjernica za provo�enje

Prilikom rada na pitanjima vezanim za podu�avanje o religijama i vjerovanjima, upravo zbog neizbježnog sadržavanja temeljnog prava na slobodu vjeroispovijesti i vjerovanja, obrazovni zvani�nici imaju posebnu obavezu da postupaju razumno i pažljivo. Mudri zvani�nici ne�e samo poštivati primjenljiva ustavna ograni�enja i ograni�enja proistekla iz ljudskih prava, nego �e biti otvoreni za doprinos relevantnih zainteresiranih strana. Jedanput kad se nastavni plan i program za podu�avanje o religijama i vjerovanjima izradi i kad školski sistem bude spreman da ga i provede, veoma je mogu�e da �e još uvijek postojati razna pitanja vezana za smjernice postupanja u praksi koja �e se morati riješiti. Pored toga, uvijek postoje nepredvidivi problemi, i bez obzira koliko je inicijalni dizajn dobar, treba se pripremiti za reakciju na povratne informacije i ocjene kako bi se program poboljšao.

Uspostavljanje savjetodavnih tijela na razli�itim nivoima - državnim, regionalnim i lokalnim - koja se mogu posvetiti ovim pitanjima u ranoj fazi provo�enja može sprije�iti brojne teško�e. Ovakva tijela bi trebala biti izabrana tako da su uklju�iva, da osiguravaju otvorenost i sposobnost na na�in koji ima u vidu probleme do kojih može do�i i uspostavljaju kanale

61

za davanje doprinosa od glavnih zainteresiranih strana. Ovo podrazumijeva i uzimanje u obzir uvjerenja, interesa i osjetljivih pitanja ne samo onih koji su direktno uklju�eni - u�enika, roditelja u�enika i skrbnika, nastavnika i školske uprave - ve� i drugih zainteresiranih strana poput predstavnika raznih vjerskih zajednica, organizacija roditelja i u�enika, drugih nevladinih organizacija zainteresiranih za obrazovni proces, vladinih zvani�nika, �lanova širih zajednica itd. Ova tijela, kao i druge zainteresirane strane, moraju biti blagovremeno obaviještena; treba im se dati razumna mogu�nost da predo�e svoja stajališta prije nego nadležni organi vlasti za obrazovanje usvoje dodatne na�elne mjere ili amandmane. Me�ureligijska vije�a tako�e mogu igrati korisnu ulogu, pod uvjetom da su struktuirana na na�in koji osigurava široku zastupljenost, ili pod uvjetom da drugi, koji nisu zastupljeni u jednom takvom vije�u, imaju alternativne kanale za komuniciranje pitanja koja se odnose na njih.

Podu�avanje o religijama i vjerovanjima u Kaliforniji: Iskustvo iz Modesta

Još od 2000. godine je škola u gradu Modesto, distrikt Modesto, Kalifornija, angažirana u direktnom eksperimentu u korištenju nastavnog programa u javnoj školi za promoviranje sloboda vjeroispovijesti i uzajamnog poštivanja. Program Modesto zahtijeva od svih u�enika 9. razreda (uzrast od 14 godina) da poha�aju kurs koji se fokusira na nešto što se opisuje kao sedam glavnih svjetskih religija ili vjerovanja. Nakon rasprave o istoriji i zna�enju slobode vjeroispovijesti u prve dvije sedmice, studenti sti�u znanja o hinduizmu, budizmu, konfucijanstvu, sikizmu, judaizmu, krš�anstvu i islamu. Vo�e lokalnih religijskih zajednica bile su zamoljene da u�estvuju u radu savjetodavne grupe u toku izrade i provo�enja te�aja.

U 2006. godini Centar prvog amandmana (First Amendment Center), nevladina organizacija sa sjedištem u SAD-u, objavio je studiju o Modesto te�aju. Ova studija pruža odre�ene informacije temeljene na iskustvu o obrazovnim efektima u�enja o religijama na stavove u�enika. Prema ovoj studiji, poha�anje te�aja o svjetskim religijama je pove�alo razumijevanje u�enika prema pravima drugih. Pored toga, u�enici su nakon završenog te�aja izašli sa ve�im razumijevanjem glavnih svjetskih religija i ve�im cijenjenjem osnovnih moralnih vrijednosti prisutnih u svim tradicijama. Istovremeno, studija Centra prvog amandmana je utvrdila da u�enje o raznim religijama nije podstaklo studente da promijene njihova sopstvena religijska ubje�enja.

U postupku uklju�ivanja zainteresiranih strana, od vitalnog je zna�aja prona�i adekvatnu ravnotežu. Temeljno razmatranje je da podu�avanje o religiji treba biti zasnovano na izuzetnom znanju, a ne samo na tome šta

62

vjerska zajednica želi da se kaže o njima i drugima. Pored toga, iako je izuzetno važno osigurati da je svim predstavnicima religijskih zajednica dopušteno da daju svoj doprinos i savjet, sa ovim se ne bi trebalo i�i u krajnost i dopustiti im previše ovlaštenja kod donošenja odluka po cijenu odricanja od državne odgovornosti. Evropski sud za ljudska prava je jasno pokazao da preveliki angažman vjerskih vlasti iz jedne zajednice u procesu donošenja odluka koje utje�u na prava onih koji pripadaju drugoj zajednici može samo po sebi prerasti u kršenje prava na slobodu vjeroispovijesti ili vjerovanja.67 Sa druge strane, sudovi su priznali da puko u�eš�e vjerskih predstavnika u tijelima koja formuliraju politike djelovanja javnog obrazovanja ne �ini preveliku upletenost vjerskih vlasti u proces donošenja javnih odluka.68

Brige oko ravnoteže se mogu umanjiti osiguravaju�i da grupe bez formalne zastupljenosti imaju adekvatne prilike da pruže doprinos i da budu saslušane. Uklju�enje predstavnika nereligioznih grupa i malih, nekonvencionalnih religijskih grupa može ublažiti zabrinutosti zbog diskriminacije u korist tradicionalnih uvjerenja. Da bi se razumjele zabrinutosti ošte�enih strana, pothvati dobre volje mogu mnogo doprinijeti u spre�avanju ili minimiziranju problema.

B. Dodjela razumnih prilagodbi savjesnim zahtjevima

Kao što je konstatirano u Poglavlju II, u obrazovnom kao i u ostalim kontekstima, sloboda vjeroispovijesti ili vjerovanja može biti ograni�ena samo onda kada su data ograni�enja „propisana zakonom” i kada su „neophodna da bi se zaštitila javna sigurnost, red, zdravlje, ili moral ili temeljna prava i slobode drugih.”69 Osim toga, takva ograni�enja moraju biti srazmjerna legitimnom cilju koji se želi posti�i i zahtjevu za preciznim tuma�enjem tog cilja, usporedno sa opsežnim tuma�enjem koje zahtijevaju zašti�ena prava.

Zna�ajno je i važno kao i državni interes u promoviranju obrazovanja da obrazovanje po sebi nije dopustiva osnovica za ograni�avanje prava na manifestiranje ne�ije vjere ili vjerovanja. Prema tome, interes države da provodi svoj obrazovni program nije, sam po sebi, temelj za ograni�avanje prava koja zagovaraju u�enici, roditelji ili drugi u skladu sa me�unarodnim odredbama o ljudskim pravima.

67 Pogledati Manoussakis v. Greece (ECtHR, App. br. 18748/91,1996), para. 49-52.68 Pogledati, naprimjer, Florey v. Sioux Falls School District, 49-5, 619 F.2d 1311 (8th Cir.),

cert, odbijeno, 449 U.S. 987 (1980); Clever v. Cherry Hill Township Board of Education, 838 F. Supp. 629 (D.N.J. 1993); New York State School Boards Ass’n v. Sobol, 591 N.E.2d 1146 (N.Y.1992), cert, odbijeno, 506 U.S. 909 (1992).

69 ICCPR, �lan. 18(3), op. cit. bilješka 26.

63

Projekat „Kultura religija”, inicijativa u Bosni i Hercegovini

„Kultura religija” je predmet izra�en za podu�avanje u�enika o �etiri glavne vjere koje se prakticiraju u Bosni i Hercegovini. Prije nego podu�avanje o religijama sa nau�ne ta�ke gledišta, poput tradicionalnih �asova vjeronauke za u�enike pripadnike odre�ene vjere, predmet „Kultura religija” podu�ava i poziva sve u�enike da �etiri vjere istražuju kroz prizmu istorije, kulture i društva. Ovaj pristup je uklju�iv i služi kao mjera izgradnje povjerenja koja teži unapre�enju me�ureligijske tolerancije i razumijevanja. Njegov cilj je smanjenje potencijalnih nesporazuma i sukoba koji nastaju zbog nedostatka znanja o vjerama drugih ljudi i kultura pružaju�i sljede�im generacijama osnovno znanje o kulturi i istoriji drugih religija. Iako se provodi razli�ito u razli�itim dijelovima zemlje, ovaj program bi kona�no mogao poslužiti kao važan dio nastavnog plana i programa za sve u�enike.

U isto vrijeme, zbog jedinstvenosti obrazovnog ambijenta, zna�ajno udovoljenje bi moglo biti dato školskim zvani�nicima tokom procjene šta je potrebno da bi se unaprijedio ovaj ograni�eni komplet ciljeva u kontekstu škole. Naprimjer, mogle bi se podržati mjere koje su potrebne ne samo da se sprije�e aktualne smetnje, ve� i šire, da bi se održala dobra slika škole. Dok bi ovo na neki na�in dalo širu slobodu odlu�ivanja obrazovnim vlastima nego nego što bi u drugom kontekstu to imali vladini zvani�nici, ostaje da bilo koje mjere koje ograni�avaju slobodu religije ili vjerovanja „moraju biti direktno vezane i srazmjerne speci� �noj potrebi na kojoj su utemeljene.”70

U situacijama kada nadležni organ za obrazovanje name�e zahtjeve koji ograni�avaju manifestiranje religije, moraju ili opravdati ograni�enje pod ovim testom/iskušenjem, ili omogu�iti provo�enje vjerskih obreda o kojima je rije�. Prema tome, nemogu�nost pronalaženja razumnog prilago�avanja politike djelovanja kao odgovora na posebne religiozne potrebe može vrlo lako postati razlog zašto posebna obrazovna politika ili praksa krši prava na slobodu vjeroispovijesti ili vjerovanja. Ukoliko je jedna ovakva adaptacija mogu�a, ali nije odobrena, politika djelovanja o kojoj je rije� nije striktno potrebna, i nije stoga opravdana u skladu sa me�unarodnim ograni�avaju�im klauzulama.

70 Op�i komentar br. 22 (48), para. 8, op. cit. bilješka 29.

64

Zadovoljavanje religijskih vjerovanja u Kanadi: PorodicaMultani protiv Školskog komiteta Marguerite-Bourgeoys i državnog pravobranioca KvebekaVrhovni sud Kanade, 2006

Mladi kanadski Sik i njegov otac (porodica Multani) podigli su tužbu protiv zabrane donošenja opasnih predmeta u školu. Takva zabrana se kosila sa dubokim vjerovanjem po kojem uvijek treba nositi metalni kirpan, koji je jedna vrsta savijenog noža. Kirpan, koji je sli�an bodežu, važan je vjerski simbol za ortodoksne Sike. Školski odbor je prvobitno predložio primjeren ustupak koji je bio prihvatljiv za porodicu Multani po kojem bi sin mogao nositi kirpan ako je dobro zatvoren i ušiven u odje�u sa unutrašnje strane. Me�utim, na kraju su �lanovi savjeta školskog odbora odbili ovo rješenje.

Žalbe su potom došle do Vrhovnog suda Kanade koji je smatrao da je odluka �lanova savjeta da odbiju ustupak bila neustavna. Prema mišljenju Suda, �injenica da je takva politika prisilila sina da pre�e u privatnu školu i oduzela mu pravo da poha�a javnu školu ugrožava njegovo pravo na slobodu vjeroispovijesti. Sud je prihvatio da osiguranje odgovaraju�eg stepena sigurnosti u školi predstavlja hitnu i važnu društvenu potrebu kao i da postoji razuman odnos izme�u politike školskog odbora i provo�enja te politike. Me�utim, na kraju je zaklju�eno da takva politika nije u skladu sa pravom koje štiti.

Prvi razlog je bio da se ne može re�i da ta politika „minimalno narušava pravo ili slobodu koja je povrije�ena”. Apsolutna zabrana nije neophodna kako je pokazala primjerenost odbijenog ustupka. Nije bilo dokaza da je sin imao problema u ponašanju zbog kojih bi mogao da predstavlja rizik od nasilja, a veoma je mali rizik da drugi u�enik pokuša da otrgne kirpan u hrvanju (tako što �e ga savladati, pretražiti njegovu odje�u, odšiti ili poderati futrolu da do�e do noža). U posljednjih 100 godina nisu zabilježeni incidenti nasilnog oduzimanja kirpana u kanadskim školama, a ne postoje ni dokazi postojanja stvarnog rizika od ve�e povrede.

Sud je tako�e odbacio argument da �e „prisustvo kirpana u školama štetno djelovati na školska okruženja” jer je nož „simbol nasilja” koji „šalje poruku da je upotreba sile na�in ostvarenja prava i rješavanja sukoba.” Nasuprot tome sud je mišljenja da „ne samo da je ova tvrdnja evidentno kontradiktorna zbog same simboli�ne prirode kirpana, nego nema poštovanja prema vjernicima Sik religije i ne uzima u obzir kanadske vrijednosti zasnovane na multikulturalizmu... Ako neki u�enici smatraju da nije primjereno da [Sik] može nositi svoj kirpan u školi dok istovremeno njima nije dozvoljeno da posjeduju noževe, škola je dužna da izvrši svoje obaveze i da usadi u u�enike ovu vrijednost koja je... osnova naše demokratije”.

65

Sud je stoga zaklju�io: „Potpuna zabrana nošenja kirpana u školi narušava vrijednost ovog vjerskog simbola i poru�uje u�enicima da neke vjerske prakse ne zaslužuju istu zaštitu kao druge. S druge strane, dozvoljavanje...[nošenja] kirpana pod odre�enim uvjetima pokazuje važnost koju naše društvo daje zaštiti slobode vjeroispovijesti, pokazuje poštovanje za svoje manjine. Štetne posljedice koje mogu nastati usljed potpune zabrane ovim su prevagnule nad korisnim djelovanjem.”

Prakti�no govore�i, vjerske zajednice ili vjernici kojima su potrebni takvi ustupci �esto znaju sami predložiti kako se može strukturisati jedan takav postupak. Vjerovatno imaju prakti�no iskustvo na osnovu rješavanja svojih potreba koje je bilo uspješno u drugim okruženjima. Njihove sugestije mogu a i ne moraju biti prihva�ene od nastavnika ili drugih prosvjetnih dužnosnika, ali bez sumnje predstavljaju korisnu polaznu ta�ku. Oni koji traže poseban tretman dužni su olakšati, ublažiti ili kompenzirati teško�e koje drugi mogu imati zbog toga.

C. Neutralnost države i pravo izuze�a

Nadležnost države u pogledu obrazovanja nasuprot pravu roditelja

Prema me�unarodnim standardima, država ima prili�nu slobodu u pogledu pružanja vjerskog obrazovanja, ali ne može nametati u�enicima odre�eno svjetsko mišljenje kroz obrazovni sistem protiv volje roditelja u�enika. Evropski sud za ljudska prava jasno kaže da:

Država, u izvršavanju funkcija koje je preuzela u pogledu obrazovanja i podu�avanja mora voditi ra�una da se informacije ili znanje koje je obuhva�eno nastavnim planom i programom prenosi na objektivan, kriti�an i pluralisti�an na�in. Državi nije dozvoljeno da ima za cilj indoktrinaciju što bi se moglo smatrati kao nepoštivanje vjerskih i � lozofskih uvjerenja roditelja. To je granica koja se ne smije pre�i.71

Država može ispuniti obavezu neutralnosti ili putem izrade nastavnog plana i programa koji je sam po sebi dovoljno nepristrasan i uravnotežen ili, u onim slu�ajevima kada država izdaje uputstva u pogledu odre�ene religije ili vjerovanja, davanjem prava ogra�ivanja na osnovu protivljenja koje nalaže savjest. Ovo pravo mora biti ostvarljivo i u praksi, a ne samo kao teoretska mogu�nost. Osim toga, može se kompromitirati potrebna neutralnost ako se u�enici podvrgnu bilo kakvoj neugodnosti, diskriminaciji ili sramoti zbog ostvarivanja prava odsustvovanja sa tih �asova ili dijelova �asova.

71 Pogledati slu�aj Folgerø v. Norveške (ESLJP, Prilog. br.15472/02, 29. juni 2007.), para. 84(h).

66

Kada države uvedu vjeronauku u nastavu, od njih se traži da dozvole onima koji se protive u�estvovanju na tim �asovima na osnovu savjesti, da budu oslobo�eni. Kao što se navodi u poglavlju II, Odbor za ljudska prava Ujedinjenih nacija je potvrdio da državno obrazovanje koje obuhvata podu�avanje o odre�enoj vjeri ili vjerovanju treba da bude uskla�eno sa me�unarodnim zakonom o ljudskim pravima u smislu uvjeta koji „predvi�a izuzetke koji nisu diskriminatorni ili alternative koje bi zadovoljile želje roditelja ili staratelja”.72 Ovaj zahtjev se može zadovoljiti izuze�em pojedinih u�enika iz obaveznog predavanja ili da samo predavanje bude fakultativno.

Kada se radi o predavanjima o religijama ili vjerovanjima, situacija je složenija. Takvo predavanje, kada se održava na primjeren na�in, dozvoljava se prema instrumentima me�unarodnih ljudskih prava, �ak i kada je obavezno. Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija tuma�i �lan 18. ICCPR-a (Me�unarodni pakt o gra�anskim i politi�kim pravima) da dozvoljava „u državnim školama podu�avanje predmeta kao što je op�a istorija religija i etike ako se predaju na neutralan i objektivan na�in”.73 �ak i striktno separatisti�ko zakonodavstvo kao što je u Sjedinjenim Državama dozvoljava to podu�avanje ako je relevantna nastava „prezentirana objektivno u sklopu sekularnog obrazovnog programa.”74

U strogom smislu, nijedno predavanje – sa vjerskom ili nekom drugom temom – nije potpuno neutralno ili objektivno; nego tu ustvari postoji spektar mogu�nosti. Što je predmet i kontekst predavanja religiozniji ili � lozofski orijentiran, postoji više mogu�nosti za sukob sa pravima roditelja ili staratelja da im se djeca obrazuju u skladu sa njihovim � lozofskim ili vjerskim ubje�enjima, a i ve�a je vjerovatno�a da bude primijenjena neka vrsta mogu�nosti alternativnog rješenja.

Ukratko, izgleda da je osnovni princip po me�unarodnim standardima da je u�enje o religijama i vjerovanjima dozvoljeno �ak i kada je obavezno pod uvjetom da se predaje „na neutralan i objektivan na�in”. Osim toga, dozvoljeno je i tuma�enje religija na na�in koji nije neutralan ako postoje adekvatne mogu�nosti izostajanja i izuze�a sa �asova. Naravno, postavljaju se teška pitanja kada je nastava dovoljno „neutralna”, kada su opcije izuze�a adekvatne ili neophodne i kako treba formulirati uvjete opcije izuze�a.

Razli�ite situacije izuze�a

Kada analiziramo ove probleme, korisno je zamisliti vrste situacija u kojima se zahtijevaju izuze�a i situacije gdje se zahtijeva u�estvovanje u raznim dijelovima nastavnog plana. Gdje su programi predavanja o religiji i vjerovanjima dobro izra�eni i kada jasno pokazuju da im nije cilj

72 Op�i komentar br. 22, stav 6, op. cit. bilješka 29.73 Ibid.74 Školski distrikt Abington vs Shempp, 374 U.S. 203, 300-301 (1961) (Sudac Brennan J.se

slaže).

67

podržavanje odre�enog vjerskog ili nevjerskog tuma�enja svijeta, potreba za izuze�em može biti minimalna ili nepostoje�a. Kako se nastava o religijama i vjerovanjima odvija, dijalog i saznanja o osnovnim interesima drugih mogu umanjiti ili �ak eliminirati potrebu za aranžmanom izuze�a, kao rezultata postizanja konsenzusa koji podržava tu nastavu ili putem identi� ciranja prilago�avanja koja su prihvatljiva svim zainteresiranim stranama. Me�utim, bez obzira što državni dužnosnici misle koliko je njihov program objektivan i neuvredljiv, roditelji i djeca razli�itih religija i nereligioznih uvjerenja mogu doživljavati stvari druga�ije. Dok �e mnogi cijeniti utjecaj koji nastava o religijama i vjerovanjima može imati na njihovu djecu, drugi mogu imati suprotnu reakciju iz više razloga. Treba spomenuti dvije razli�ite vrste situacija.

Kao prvo, vjerovatno �e biti slu�ajeva u kojima �e roditelji ustanoviti probleme koje školski dužnosnici nisu predvidjeli. Može do�i do raznih vrsta protuzakonitosti koje nisu uo�ili dužnosnici. Sadržaj nastavnog programa može imati karakter vrbovanja ili indoktriniranja što nije predvi�eno ili o�ekivano ili pak može biti uvredljivo ili da navodi na pogrešno mišljenje na na�in koji samo vjernici u odre�enoj tradiciji mogu prepoznati. Nastavnik koji je odgovoran za izvo�enje nastave možda nema dovoljno osje�aja za osjetljivost pitanja. Primjerena reakcija u ovim i mnogim sli�nim slu�ajevima bila bi rješavanje problema putem dijaloga, razgovora i revizije programa kao i njegove primjene. U ovoj situaciji, kona�no pravo izuze�a ne mora biti neophodno, ali treba biti dostupno kao sigurnosni ventil, a može biti neophodno u produženom periodu dok se problem ne riješi.

Folgerø vs. Norveške i Leirvåg vs. Norveške

Norveška je 1997. godine uvela obavezni predmet „Poznavanje krš�anstva u religijskom i eti�kom obrazovanju”. Roditelji humanisti i njihova djeca su to osporili tužbama koje su došle do Odbora za ljudska prava Ujedinjenih nacija kao i Evropskog suda za ljudska prava. Predmetni kurs je izra�en da pruži op�i uvod u krš�anstvo, kao i uvod u ostale ve�e svjetske religije i poglede što obuhvata i nereligijska životna stanovišta. Zato što su se dužnosnici nadali promociji dijaloga me�u u�enicima razli�itih vjera, i što su vjerovali da svako treba da ima barem osnovno znanje o religijama obuhva�enim kursom, potpuno osloba�anje od poha�anja kursa nije bilo dozvoljeno. Na kraju, oba suda su zaklju�ila da uvedeni kurs nije bio dovoljno neutralan i da je šema djelomi�nog izuze�a koju je Norveška uspostavila bila nedovoljna da izbjegne tužbe po osnovu kršenja ljudskih prava. Izvodi iz relevantnih odluka se nalaze u Prilogu III.

Drugo, neki roditelji imaju vjerska ili nevjerska ubje�enja zbog kojih se protive izlaganju svoje djece alternativnim interpretacijama realnosti. Naprimjer, nastavu o religiji i vjerovanjima neki vjernici mogu shvatiti kao

68

u�enje o relativizmu ili sekularizmu, dok je neki humanisti mogu shvatiti kao indoktrinaciju o religiji. Obje se grupe mogu oštro protiviti odre�enim vrstama nastave o religiji. Savremenom nastavniku to može izgledati nepovoljno i pogrešno usmjereno, ali me�unarodni standardi jasno isklju�uju „svaku proizvoljnu odluku od države [što obuhvata i obrazovne dužnosnike] da ustanovi da li su vjerska uvjerenja ili sredstva koja se koriste u izražavanju tih uvjerenja legitimna.”75 Zato, savjesno protivljenje pojedinim dijelovima nastave o religiji i uvjerenjima je upravo ono što pravo na slobodu vjeroispovijesti i uvjerenja (kao i paralelno pravo roditelja da odgajaju svoju djecu u skladu sa tim uvjerenjima) namjerava da zaštiti.

Primijetit �ete da je proces dijaloga u obje gore navedene situacije koristan za odre�ivanje da li je izuze�e zaista potrebno i, ako jeste, kakav treba biti njegov djelokrug. Tako�e može pomo�i u odre�ivanju da li je programu vjerske nastave potrebna revizija ili ve�i senzibilitet u promatranju razli�itih uvjerenja. Sam proces dijaloga, �ak i ako ne do�e do potpunog slaganja, predstavlja sredstvo ukazivanja poštovanja prema alternativnim mišljenjima.

Me�utim, u drugoj situaciji, premda dijalog može da bude koristan, ne mora do�i do kompromisa. Ako postoji veliki broj protivnika programa po osnovu savjesti, to je obi�no znak da postoje fundamentalni problemi u izradi ili implementaciji programa o religijama i vjerovanjima. Ako ih je relativno mali broj, program je prili�no dobar, ali uvijek ostaje nekolicina koja je i dalje nezadovoljna. Veliko je pitanje kako postupati u takvim slu�ajevima.

Odbor za ljudska prava Ujedinjenih nacija i Evropski sud za ljudska prava susre�u se upravo sa ovom vrstom problema zbog osporavanja uvo�enja obaveznog predmeta o krš�anstvu i � lozo� ji koji su uvedeni u Norveškoj76 i protivljenja Alevija obaveznoj nastavi iz vjerske kulture i etike u Turskoj77.

Iz ovog i drugih slu�ajeva proizilaze sljede�i op�i principi. Kada su obavezni kursevi koji obuhvataju nastavu o religiji i uvjerenjima dovoljno neutralni i objektivni, obavezno prisustvovanje takvoj nastavi ne krši slobodu vjeroispovijesti i uvjerenja (iako su države, naravno, slobodne da dozvole djelomi�no ili potpuno izuze�e iz ovog programa). Zato, kada je država uvela istinski balansiranu i nepristrasnu nastavu o religiji i uvjerenjima, ona ima i � eksibilnu mogu�nost da zahtijeva od svih u�enika da u�estvuju u odre�enom kursu ili programu, osim kada to ne bi bilo u skladu sa me�unarodnim standardima — odnosno, kada bi to rezultiralo nametanjem ograni�enja prava na slobodu vjeroispovijesti ili ubje�enja koje nije neophodno u demokratskom društvu za zaštitu zdravlja, sigurnosti, javnog

75 Armija spasa u Moskvi protiv Rusije (Evropski sud za ljudska prava, Prilog br. 72881/01, 5. oktobra, 2006. godine), stav 92.

76 Folger protiv Norveške, op. cit. Bilješka 71; Leirvåg protiv Norveške (Komisija za ljudska prava UN, CCPR/C/82/D/1155/2003, Dokument br. 1155/2003, 23. novembra, 2004.), dostupno na http://www.unhchr.ch/tbs/doc.nsf/(Symbol)/6187ce3dc0091758c1256f7000526973?Opendocument

77 Zengin protiv Turske (ASLJP, Prilog br. 1448/04, 9. oktobra, 2007.).

69

reda, morala i osnovnih prava tre�ih osoba. Drugim rije�ima, prigovori po osnovu savjesti moraju se u ovoj oblasti tretirati sa istim stepenom senzibiliteta, brige i nepristrasnosti kao i prigovori na svaki drugi školski predmet. S druge strane, kada obavezni program nije dovoljno objektivan, odre�ivanje primjerenih prava izuze�a može biti zadovoljavaju�e rješenje za roditelje i u�enike, osim ako ili dok se ne postigne prava neutralnost sistema. Države zaista mogu zaklju�iti da postoji izvjesna prednost u dozvoljavanju osjetljivih prava izuze�a jer �e tako kurs vjerovatnije zadovoljiti me�unarodne standarde, a �esto je teško da administratori odrede unaprijed i u apstraktnoj situaciji da li �e kurs ili druga nastava o religiji i uvjerenjima biti dovoljno nepristrasna i objektivna.

Ista osnovna razmišljanja treba primijeniti na prigovore po osnovu savjesti na gradivo ili aspekte drugih predmeta — kao što je istorija, književnost, muzika, � lozo� ja i dr. — što obuhvata neku vrstu nastave o religiji i uvjerenjima. Pravo na izuze�e treba odobravati po istoj osnovi kao i za kurseve u cjelini uzimaju�i u obzir razli�itu prirodu i djelokrug prilago�avanja ili izuzetaka koji mogu biti potrebni. Ovo je oblast u kojoj savjetodavna tijela mogu pomo�i u identi� kaciji osjetljivih pitanja i preporu�iti na�in postupanja.

Izrada aranžmana izuze�a

Kada se donese odluka da je izuze�e adekvatan na�in zaštite prava na slobodu vjeroispovijesti i uvjerenja za odre�enog u�enika, treba razmotriti kako organizirati izuze�e. Treba prona�i pristup koji ne�e osramotiti ili diskriminirati u�enika. Naprimjer, izuze�e kojim se u�enik šalje u istu u�ionicu sa onima koji se tu nalaze zbog kazne, šalje pogrešan signal. Naprotiv, pozitivno alternativno rješenje je da se u�eniku dozvoli da radi nešto zna�ajno i produktivno za vrijeme izuze�a sa vjerske nastave. Treba paziti da se izbjegne �injenica da u�enikovo neprisustvovanje postane osnova za isklju�ivo ili diskriminatorno ponašanje drugih u�enika. Teško je izbje�i ra� nirane i manje ra� nirane oblike diskriminacije koje proizlaze iz etiketiranja koje sobom nosi rije� „druga�iji.”

Identi� cirani su sljede�i faktori kao pokazatelji da li šema izuze�a adekvatno izoluje u�enike od aspekata odre�enog programa koji nisu neutralni: po�etno pitanje je da, kao subjektivna stvar, šema izuzetaka treba da se bavi ovim problemom, što je mogu�e šire, na zadovoljavaju�i na�in iz perspektive roditelja i u�enika izbjegavaju�i nepotrebne kompleksne situacije. Drugo, šemom izuze�a prisustvovanja treba se baviti i sa perspektive roditelja i nastavnika izbjegavaju�i nepotrebna kompliciranja. Tre�e, provo�enje šeme izuze�a ne treba da ima štetne posljedice za u�enika o kojem je rije� ili da je u�enik doživi kao diskriminaciju.78 �etvrto, kada se izuze�a dozvole, u�enik treba da ima na raspolaganju alternativne i odgovaraju�e prilike za u�enje. Kona�no, dok strana koja traži izuze�e mora biti u stanju da pokaže da ima pravo na to, treba paziti da se izbjegne iznu�eno otkrivanje intimnih detalja o li�nom uvjerenju na neosje�ajan na�in kako bi se dobilo izuze�e.79

78 Ibid stav. 45 (14-6).79 Ibid., stav. 98.

70

D. Pristup aktuelnim i mogu�im problemima u vezi sa vjerom i vjerovanjem

Neutralnost prema vjeri i vjerovanju zna�i da država ne smije imati neprijateljski stav prema vjerama i vjerovanjima i da mora održavati objektivno stanovište. Me�utim, objektivnost ponekad traži pokretanje pitanja o negativnoj ulozi koju neki �lanovi vjerskih zajednica igraju u odre�enim momentima u istoriji. Poteško�a koja se ovdje javlja jeste razvoj kriti�ke svijesti kao i otvaranje mogu�nosti da se ustanove i prodiskutiraju odre�eni problemati�ni aspekti vjere i vjerovanja dok se istovremeno održava neutralan stav na osnovu objektivnih i dobro potvr�enih podataka izbjegavaja�i svaki pokušaj utjecaja na vjerski izbor u�enika. To je kompatibilno sa potrebom da se pomogne u�enicima da postanu svjesni na�ina ponašanja koji dovode do netolerancije, kon� ikta pa �ak i nasilja.

Može se pojaviti drugi problem u kontekstu u kojem vjerske grupe zauzmu kriti�ko stanovište prema vlastima ili zakonodavnim politikama. Važno je shvatiti da, kao posljedica prava na slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja, ni pojedinci a ni vjerske zajednice nisu obavezni da prihvate politiku ili uvjerenja prihva�ena od trenutnih teku�ih politi�kih režima ili intelektualnih trendova. Potrebno je prona�i na�ine suživota za one kod kojih su razlike u vjerovanju duboko uvriježene.

E. Indirektno podu�avanje o religijama i vjerovanjima

Podu�avanje o religijama i vjerovanjima vrši se ne samo tokom podu�avanja nastavnih predmeta navedenih u nastavnom planu i programu, nego i u velikom broju drugih konteksta u kojim nastavnici i drugi školski dužnosnici reaguju na legitimne vjerske potrebe u�enika. Poštovanje slobode vjeroispovijesti i uvjerenja se u�i ne samo iz onoga što pruža nastavni plan nego putem primjera, što je �esto mnogo važnije. Tako, svaki put kada nastavno osoblje pravi ustupke ili odbija iskreni savjestan zahtjev, šalje signale koji mogu izgraditi ili potkopati kulturu tolerancije i me�usobnog poštovanja u školskom okruženju. Nastavno osoblje treba razviti osje�ajnost za legitimne zahtjeve zasnovane na slobodi vjere i uvjerenja da bi se umanjila vjerovatno�a bezosje�ajnog reagovanja na takvu vrstu zahtjeva. Zajedni�kim radom sa roditeljima i u�enicima na otvoren i osje�ajan na�in kao i daju�i od sebe više nego se traži, nastavnici �esto mogu dati veliki doprinos ja�anju indirektnog u�enja u poštivanju razli�itosti vjere i uvjerenja.

Iako možemo navesti mnogo primjera, ipak se isti�u pitanja koja se ti�u vjerskih simbola, vjerske odore i vjerskih praznika. Ovo su složena pitanja koja zaslužuju podrobnije ispitivanje i koja su izvan djelokruga ovog dokumenta. Razli�ite države razvile su razli�ite politike djelovanja u pogledu ovih pitanja. Politike i administrativne prakse koje nalaze na�ine da se prilagode vjerskim potrebama daju primjer kulture poštovanja. Naprimjer, nastavnici �esto mogu iskoristiti vrijeme praznika da pou�avaju o religiji na kulturalno osjetljiv na�in. Moraju pažljivo praviti razliku izme�u

71

u�enja o odre�enom prazniku i stvarnog proslavljanja tog praznika ili da to koriste kao priliku da vrbuju ili na drugi na�in name�u svoja li�na uvjerenja. Teže je povu�i liniju na pravom mjestu kada se radi o muzi�kim, dramskim i drugim programima u prazni�noj sezoni. Programi koji obuhvataju raznovrstan izbor a nisu pretežno pobožne ili vjerske prirode pomažu u poštovanju razlika izme�u prihvatanja kulturne realnosti i nametanja religijskih vrijednosti. Op�enito, nastavnici i administratori moraju nastojati da djeluju na na�ine koji odaju poštovanje i poti�u uklju�enje svih u društvo kao cjelinu.

Poenta sa ovom i mnogim sli�nim temama je da se ve�ina djelotvorne vjerske nastave odvija u kontekstu zadovoljavanja legitimnih vjerskih zahtjeva. Mogu predstavljati izazov, ali mogu tako�e biti velika prilika za stvaranje klime me�usobnog poštovanja i razumijevanja.

VI. Zaklju�ci i preporuke

Podu�avanje o religiji i vjerovanjima može se prilagoditi da obuhvati potrebe raznih državnih i lokalnih školskih sistema i tradicija. Sljede�i zaklju�ci su dobili podršku i saglasnost od pravnika i obrazovnih radnika pa ih trebaju uzeti u obzir sve države �lanice OSCE-a pri izradi programa za podu�avanje o religijama i vjerovanjima.

Zaklju�ci

1. Poznavanje religija i vjerovanja poja�ava važnost poštovanja prava svakog �ovjeka na slobodu vjeroispovijesti i uvjerenja, stvara demokratsko društvo, promovira shvatanje društvenih razlika, a istovremeno poja�ava društvenu povezanost.

2. Poznavanje religija i vjerovanja ima zna�ajan potencijal za smanjenje sukoba zasnovanih na nerazumijevanju uvjerenja drugih kao i za pove�anje poštovanja njihovih prava.

3. Poznavanje religija i vjerovanja je važan dio kvalitetnog obrazovanja. Zahtijeva dobro poznavanje istorije, književnosti i umjetnosti a može biti korisno u širenju kulturnih horizonata i produbljivanja shvatanja o složenosti prošlosti i sadašnjosti.

4. U�enje o religijama i vjerovanjima je najdjelotvornije kada se spoji sa naporima da se ulije poštovanje za prava drugih, �ak i kada postoji nesuglasnost o religijama i vjerovanjima. Pravo na slobodu vjeroispovijesti i vjerovanja je univerzalno pravo koje sa sobom povla�i i obavezu zaštite prava drugih i poštovanje dostojanstva svih ljudskih bi�a.

5. Li�na vjerska (ili nevjerska) uvjerenja nekog pojedinca ne daju dovoljno razloga da se ta osoba isklju�i iz podu�avanja o religijama i vjerovanjima. Zato je najvažnije uzeti u obzir profesionalno stru�no znanje, kao i osnovni stav prema ljudskim pravima ili op�u opredijeljenost za ljudska prava, a posebno za slobodu vjere i vjerovanja.

6. Može se zahtijevati primjereno prilago�avanje politika djelovanja prema izrazitim vjerskim potrebama da se izbjegne kršenje prava na slobodu vjere i vjerovanja. �ak i kada se to izri�ito ne traži zakonom, prilago�avanje i � eksibilnost doprinose stvaranju klime tolerancije i me�usobnog poštivanja.

73

7. Kada su kursevi koji obuhvataju podu�avanje o religijama i vjerovanjima dovoljno neutralni i objektivni, traženje u�estvovanja u tim kursevima ne narušava slobodu vjeroispovijesti i vjerovanja (iako države mogu dozvoliti djelomi�na ili potpuna izuze�a u�estvovanja u ovim programima).

Preporuke

Preporu�uje se da države �lanice OSCE-a:

1. Podijele ova Vode�a na�ela me�u nastavnicima, školskom administrativnom osoblju, studentskim udruženjima, organizacijama roditelja, organima koji u�estvuju u izradi politike djelovanja u obrazovanju kao i svim stranama koje interesuje predavanje o vjerama i vjerovanjima i koje se mogu oslanjati na ova na�ela kada se ova nastava osmisli ili uvede.

2. Primijene relevantne standarde prilikom izrade i provo�enja ovih programa i uzmu u obzir preporuke me�unarodnih organizacija kao što su preporuke Parlamentarne skupštine Vije�a Evrope 1202 [1993] o vjerskoj toleranciji u demokratskom društvu, 1396 [1999] o religiji i demokratiji i 1720 [2005] o obrazovanju i religiji.

3. Ocijene postoje�e nastavne planove i programe koji se koriste u državnim školama koji se doti�u u�enja o vjerama i vjerovanjima u namjeri odre�ivanja da li promoviraju poštovanje slobode vjeroispovijesti i vjerovanja i da li su nepristrasni, balansirani, obuhvatni, bez diskriminacije u pogledu starosne dobi, objektivni i da li zadovoljavaju profesionalne standarde.

4. Ocijene proces koji vodi razvoju nastavnog plana u pogledu u�enja o vjerama i vjerovanjima kako bi se uvjerili da ti procesi imaju osje�aja za potrebe vjerskih zajednica i da sve relevantne interesne strane iznesu svoje mišljenje.

5. Ispitaju koliko su postoje�e institucije za obuku nastavnika sposobne da pruže neophodnu stru�nu obuku za podu�avanje o vjerama i vjerovanjima na na�in koji promovira poštovanje ljudskih prava i, naro�ito, slobode vjeroispovijesti i vjerovanja.

6. Odrede u kojoj mjeri institucije za obuku nastavnika pružaju dovoljno znanja po pitanjima ljudskih prava, razumijevanju razli�itosti vjerskih i nevjerskih pogleda u društvu, dobro poznavanje raznih metodologija u�enja (sa posebnom pažnjom na one koje se zasnivaju na me�ukulturalnom pristupu) i zna�ajan uvid u na�ine na koje se u�i o vjerama i vjerovanjima sa poštovanjem, nepristrasno i profesionalno.

7. Pomognu u organizaciji procesa koji daju informacije autorima, urednicima i izdava�ima koji izdaju udžbenjke posve�ene podu�avanju o vjerama i vjerovanjima kako bi oni iskazali uvažavanje Toledo vode�ih na�ela.

8. Iskoriste stru�no znanje OSCE/ODIHR Savjetodavnog vije�a o slobodi

74

vjeroispovijesti i vjerovanja kada budu izra�ivali ili primjenjivali nastavne planove i programe uz pomo� kojih �e podu�avati o vjerama i vjerovanjima ili kada uspostavljaju ili ocjenjuju institucije i programe za obuku nastavnika.

PRILOG I

Izbor obaveza OSCE-a u pogledu ljudskih kapaciteta vezano za slobodu vjeroispovijesti i vjerovanja, tolerancije i nediskriminacije80

Sloboda misli, savjesti, vjeroispovijesti ili vjerovanja

Helsinki 1975 (pitanja u pogledu sigurnosti u Evropi: 1.(a) Deklaracija o odnosima zasnovanim na uputnim na�elima izme�u država �lanica — Na�elo VII)

Zemlje �lanice poštuju ljudska prava i osnovne slobode uklju�uju�i slobodu misli, savjesti, vjeroispovijesti ili vjerovanja svih ljudi bez obzira na rasu, spol, jezik ili religiju.

Promoviraju i poti�u djelotvorno korištenje gra�anskih, politi�kih, ekonomskih, društvenih, kulturnih i drugih prava i sloboda koje proizlaze iz uro�enog dostojanstva ljudskog bi�a a neophodne su za njegov slobodan i potpun razvoj.

Unutar ovog djelokruga države �lanice priznaju i poštuju slobodu svakog pojedinca da ispoljava vjeru ili ubje�enje po svom naho�enju, pojedina�no ili zajedno sa drugima.

Helsinki 1975 (Suradnja u humanitarnim i drugim oblastima)

[Države �lanice] potvr�uju da religije, institucije i organizacije koje djeluju unutar ustavnog djelokruga država �lanica i njihovih predstavnika mogu održavati kontakte i me�usobne sastanke i razmjenjivati informacije iz oblasti svojih aktivnosti.

Madrid 1983 (Pitanja u pogledu sigurnosti u Evropi: Na�ela)

Države �lanice (...) se nadalje slažu da poduzmu mjere neophodne za osiguranje slobode pojedinca da vjeruje i prakticira, sam ili u zajednici sa drugima, religiju i uvjerenje ako se ponaša onako kako mu nalaže vlastita savjest.

U ovom kontekstu, konsultiraju se, kada je neophodno, religijske zajednice, institucije ili organizacije koje djeluju unutar ustavnog djelokruga svojih zemalja.

80 Ažurirana lista izvadaka iz Obaveza OSCE-a u pogledu ljudskih kapaciteta, Knjiga I, Tematska kompilacija (Varšava, ODIHR, 2005).

76

Razmatraju molbe vjerskih zajednica aktivnih vjernika ili onih koji se pripremaju da prakticiraju svoju vjeru unutar konstitutivnog okvira svojih država, da im dodijele status koji pripada u njihovim zemljama religijskim zajednicama, institucijama i organizacijama.

Be� 1989 (Pitanja u pogledu sigurnosti u Evropi: Na�ela)

(16) U namjeri da osiguraju slobodu pojedinca da ispoljava i prakticira vjeru i uvjerenja, države �lanice �e, inter alia,

(16.1) – poduzimati djelotvorne mjere u spre�avanju i otklanjanju diskriminacije protiv pojedinaca ili zajednica na osnovu vjere i uvjerenja, ostvarivanju i uživanju ljudskih prava i osnovnih sloboda u svim oblastima gra�anskog, politi�kog, ekonomskog, društvenog i kulturnog života i obezbijediti djelotvornu jednakost me�u vjernicima i onima koji to nisu;

(16.2) – njegovati klimu me�usobne tolerancije i poštovanja me�u vjernicima razli�itih zajednica, kao i me�u vjernicima i onima koji to nisu;

(16.3) – aktivnim vjerskim zajednicama ili onim koje se pripremaju da aktivno prakticiraju svoju vjeru unutar konstitutivnog djelokruga njihovih država, priznaju status koji im pripada u njihovim zemljama;

(16.4) - poštuju pravo ovih vjerskih zajednica da• uspostave i održavaju lako pristupa�na mjesta za molitvu ili okupljanje,

• se organizuju u skladu sa svojom hijerarhijom i institucionalnom strukturom,

• biraju, postavljaju i zamjenjuju svoje osoblje u skladu sa svojim potrebama i standardima ili prema bilo kojem prihvatljivom aranžmanu izme�u njih i njihovih država,

• traže i dobivaju dobrovoljne � nansijske i druge pomo�i;

(16.5) – se dogovaraju sa drugim vjerskim zajednicama, institucijama i organizacijama u postizanju boljeg razumijevanja potreba koje se odnose na vjerske slobode;

(16.6) – poštuju pravo svakog pojedinca da pruža i prima vjersko obrazovanje na jeziku koji odabere, pojedina�no ili zajedno sa drugima;

(16.7) – u ovom kontekstu me�usobno poštuju volju roditelja da obezbijede vjersko i moralno obrazovanje svoje djece u skladu sa svojim vlastitim uvjerenjima;

(16.8) – dozvole obuku vjerskih u�itelja u odgovaraju�im institucijama;

(16.9) – poštuju pravo pojedinih vjernika i vjerskih zajednica da nabave, posjeduju i koriste svete knjige, vjerske publikacije na jeziku koji odaberu kao i druge napise i materijale u vezi sa prakti�nim vršenjem vjere ili vjerovanja,

77

(16.10) – dozvole vjerskim zajednicama, institucijama i organizacijama da izra�uju, uvoze i dijele vjerske publikacije i materijale;

(16.11) – sa sklonoš�u uzmu u obzir interese vjerskih zajednica da u�estvuju u javnom dijalogu što obuhvata i šire medije.

(17) Države �lanice priznaju da korištenje gore navedenih prava koja se odnose na slobodu vjere ili vjerovanja jedino može biti ograni�eno zakonom i u skladu sa me�unarodnim obavezama. U svojim zakonima i propisima kao i njihovom primjenom obezbijedit �e potpuno i djelotvorno korištenje slobode misli, savjesti, vjere ili vjerovanja.

(...)

(32) Dozvole vjernicima, vjerskim zajednicama i njihovim predstavnicima, grupno ili pojedina�no, da uspostave i održavaju direktne li�ne kontakte i komunikacije jedni sa drugima, u svojoj ili drugim državama, kroz putovanja, hodo�aš�a i u�estvovanje na skupovima i drugim doga�ajima. U ovom kontekstu i primjereno takvim kontaktima i doga�ajima, zainteresovanima �e se dozvoliti da nabavlaju, dobijaju i nose sa sobom vjerske publikacije i predmete koji se odnose na obavljanje njihove vjere ili vjerovanja.

Kopenhagen 1990

Države �lanice potv�uju da

(9.4) – svako ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti. To pravo obuhvata slobodu da promijeni svoju vjeru ili vjerovanje i slobodu ispoljavanja svoje vjere ili vjerovanja, sam ili u zajednici sa drugima, na javnom mjestu ili privatno, putem molitve, u�enja, prakticiranja i kao posmatra�. Korištenje ovih prava podliježe samo ograni�enjima koja su propisana zakonom i koja su u skladu sa me�unarodnim standardima;

(...)

(32) (...) Osobe koje pripadaju nacionalnim manjinama imaju puno pravo da izražavaju, sa�uvaju i razvijaju svoj etni�ki, kulturni, jezi�ki ili vjerski identitet i da održavaju i razvijaju svoju kulturu u svim aspektima, bez pokušaja asimilacije protiv njihove volje. Naro�ito imaju pravo

(...)

(32.3) – da se javno izjašnjavaju i prakticiraju svoju vjeru što uklju�uje pribavljanje, posjedovanje i korištenje religioznog materijala kao i vršenje aktivnosti vjerskog obrazovanja na maternjem jeziku;

Budimpešta 1994 (Odluke VIII. Dimenzija humanosti)

27. Ponovo potvr�uju�i svoju obavezu da osiguraju slobodu savjesti i vjeroispovijesti i unapre�uju�i atmosferu me�usobne tolerancije i poštovanja me�u vjernicima razli�itih zajednica kao i me�u vjernicima

78

i onima koji to nisu, izražavaju zabrinutost zbog korištenja religije u postizanju agresivnih nacionalisti�kih ciljeva.

Mastriht 2003 (Odluke: Odluka br. 4/03 o toleranciji i nediskriminaciji)

9. Potvr�uje važnost slobode mišljenja, savjesti, vjeroispovijesti i vjerovanja i osu�uje svaki oblik diskriminacije i nasilja što podrazumijeva diskriminaciju i nasilje protiv bilo koje vjerske grupe ili pojedinog vjernika. Obavezuje se da �e osigurati i pomo�i pojedincu da slobodno javno izražava i prakticira vjeru ili uvjerenje, sam ili u društvu sa drugima te kada je neophodno putem transparentnih i nediskriminatornih zakona, propisa, praksi i politika.

Poti�e države �lanice da traže pomo� od Ureda za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) i Stru�ne komisije za slobodu vjeroispovijesti ili vjerovanja. Naglašava važnost stalnog i poja�anog me�uvjerskog i me�ukulturalnog dijaloga u promoviranju ve�e tolerancije, poštovanja i me�usobnog razumijevanja.

Ljubljana 2005 (Odluke: Odluka br. 10/05 o toleranciji i nediskriminaciji: Promoviranje me�usobnog poštovanja i razumijevanja)

Zadaci Ureda za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR):

Da putem svog Savjetodavnog vije�a stru�njaka za slobodu vjeroispovijesti ili vjerovanja, nastavi pružati podršku državama �lanicama, na njihov zahtjev, u nastojanju da promoviraju slobodu vjeroispovijesti i vjerovanja i da podijele zaklju�ke i mišljenja Vije�a sa državama �lanicama OSCE-a, bilateralno kao i na relevantnim OSCE konferencijama i doga�ajima;

Brisel 2006 (Odluka br. 13/06 Borba za toleranciju i nediskriminaciju i promoviranje me�usobnog poštivanja i razumijevanja)

14. Daje podstreka Uredu za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR), na osnovu postoje�ih obaveza, putem suradnje sa relevantnim rukovode�im strukturama u OSCE-u: (...)

(b) da poja�aju rad Savjetodavnog vije�a eksperata za slobodu religije i uvjerenja Odjela za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) u pružanju podrške i stru�ne pomo�i državama �lanicama.

Tolerancija i nediskriminacija

Porto 2002 (Odluka br. 6 o toleranciji i nediskriminaciji)

Vije�e ministara,

(...) Stalno ponavljaju�i da su demokratija i zaštita ljudskih prava kao i osnovnih sloboda neophodni za o�uvanje tolerancije i nediskriminacije i predstavljaju važne faktore za stabilnost, sigurnost, suradnju i miran razvoj

79

širom OSCE regiona te da su tolerancija i nediskriminacija važni elementi u promoviranju ljudskih prava,

Pozivaju�i se na stalni rad struktura i institucija OSCE-a na polju promoviranja ljudskih prava, tolerancije, nediskriminacije i multikulturalizma, naro�ito putem sastanaka i aktivnosti, projekata i programa koji obuhvataju i one u državama �lanicama,

Naglašavaju�i pozitivnu ulogu multikulturalnog i me�ureligijskog dijaloga u stvaranju boljeg razumijevanja me�u nacijama i narodima,

Uvi�aju�i da promoviranje tolerancije i nediskriminacije može tako�e doprinijeti otklanjanju osnove za govor mržnje i agresivnog nacionalizma, rasizma, šovinizma, ksenofobije, antisemitizma i ekstremnog nasilja,

Prihvataju�i odgovornosti država �lanica u promoviranju tolerancije i nediskriminacije,

(...)

1. (...) (b) poduzimaju daljnju promociju multikulturalnog, me�uetni�kog i me�uvjerskog dijaloga �ime se vlasti i gra�ansko društvo poti�u da aktivno u�estvuju;

(...)

2. Odlu�uju da održavaju i ja�aju toleranciju i nediskriminaciju uz pomo� institucija OSCE–a i u suradnji sa nadležnim me�unarodnim organizacijama i gra�anskim društvom putem razmjene informacija i primjera koji su se najbolje pokazali u praksi;

(...)

4. Obavezuju se da �e poduzeti odgovaraju�e mjere u skladu sa odre�enim konstitutivnim sistemima, na državnom, regionalnom i lokalnom nivou za promoviranje tolerancije i nediskriminacije kao i suprotstavljanje predrasudama i pogrešnim interpretacijama, naro�ito u oblasti obrazovanja, kulture i informiranja;

Mastriht 2003 (Strategija OSCE-a u pristupu prijetnjama sigurnosti i stabilnosti u dvadeseti prvom vijeku)

40. Napori OSCE-a su naro�ito usmjereni na mla�u generaciju kako bi izgradili njihovo razumijevanje potrebe za tolerancijom i važnost pomirenja i mirne koegzistencije. Njihov stav i pogled u budu�nost predstavljaju klju� za sve.

Kada je potrebno, OSCE poja�ava djelovanje na polju obrazovanja. Oblast kao što su ljudska prava zaslužuje posebnu pažnju.

So� ja 2004 (Odluke: Prilog Odluci br. 12/04 o toleranciji i nediskriminaciji; Odluka stalnog vije�a br. 607: Borba protiv antisemitizma)

80

Stalno vije�e,

(...)

U namjeri da se poja�aju zajedni�ki napori u borbi protiv antisemitizma širom regiona OSCE-a

odlu�uje,

1. Države �lanice se obavezuju da:• promoviraju, kada je primjereno, obrazovne programe za

borbu protiv antisemitizma; • promoviraju sje�anje na i, kada je primjereno, obrazovanje

o tragediji holokausta i važnosti poštivanja svih etni�kih i vjerskih grupa;

So� ja 2004 (Odluke: Prilog Odluci br. 12/04 o toleranciji i nediskriminaciji; Odluka stalnog vije�a br. 621: Tolerancija i borba protiv rasizma, ksenofobije i diskriminacije)

1. Države �lanice se obavezuju da: (...)

• promoviraju i ja�aju, kada je primjereno, programe njegovanja tolerancije i borbe protiv rasizma, ksenofobije i diskriminacije;

• promoviraju i pomažu otvoren i transparentan me�uvjerski i me�ukulturalni dijalog i partnerstvo na putu ka toleranciji, dijalogu, poštovanju i me�usobnom razumijevanju

• poti�u promociju tolerancije, dijaloga, poštovanja i me�usobnog razumijevanja putem medija što obuhvata i internet.

Ljubljana 2005 (Odluka br. 10/5 Tolerancija i nediskriminacija: Promoviranje me�usobnog poštovanja i razumijevanja)

1. Države �lanice se obavezuju da: (...)

• podržavaju javne i privatne obrazovne programe koji promoviraju toleranciju i nediskriminaciju, bude svijest javnosti o postojanju i neprihvatljivosti netolerancije i diskriminacije i, u ovom pogledu, razmotre korištenje stru�nog znanja i pomo�i od strane ODIHR (Ureda za demokratske institucije i ljudska prava) u razvijanju metoda i nastavnog plana za obrazovanje u pogledu tolerancije op�enito, uklju�uju�i:

– borbu protiv rasnih predrasuda i mržnje, ksenofobije i diskriminacije;

– obrazovanje i sje�anje na holokaust kao i na ostale genocide, priznate kao takve u skladu sa Konvencijom o spre�avanju i kažnjavanju zlo�ina genocida i zlo�ina protiv �ovje�nosti iz 1948. god.;

– obrazovanje o antisemitizmu kako bi se osigurao sistematski pristup obrazovanju koji obuhvata nastavne planove i

81

programe koji se odnose na savremene oblike antisemitizma u državama �lanicama;

– borbu protiv predrasuda, netolerancije i diskriminacije protiv krš�ana, muslimana i pripadnika drugih religija.

Brisel 2006 (Odluka 13/06 o borbi protiv netolerancije i diskriminacije i promoviranju me�usobnog poštovanja i razumijevanja)

5. Poziva države �lanice da obrate pažnju na duboko ukorijenjene uzroke netolerancije i diskriminacije poticanjem razvoja doma�ih, sveobuhvatnih politika djelovanja i strategija na polju obrazovanja putem mjera ja�anja svijesti koje:

– promoviraju ve�i stepen razumijevanja i poštivanja razli�itih kultura, etni�ke pripadnosti, religija ili uvjerenja;

(...)

14. Poti�e Ured za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) da, na osnovu postoje�ih obaveza, kao i kroz suradnju sa nadležnim rukovode�im strukturama OSCE-a:

(a) poja�a rad na svom Programu tolerancije i nediskriminacije, posebno programu pružanja pomo�i, da na njihov zahtjev pomogne državama �lanicama u provo�enju preuzetih obaveza;

PRILOG II

Preporuka br. 1720 o vjeri i obrazovanju Parlamentarne skupštine Vije�a Evrope od 4. oktobra 2005. godine

Preporuka 1720 (2005)1

Obrazovanje i religija

1. Parlamentarna skupština odlu�no potvr�uje da je vjeroispovijest svake osobe, uklju�uju�i opciju da nije vjernik, strogo li�na stvar. Me�utim, to nije u skladu sa mišljenjem da je dobro poznavanje religija i otuda smisao za toleranciju neophodno za ostvarenje demokratskog gra�anskog društva.

2. U svojoj Preporuci 1396 (1999) o religiji i demokratiji Vije�e navodi da: „Postoji religiozni aspekt u mnogim problemima s kojim se današnje društvo suo�ava kao što su netolerantni fundamentalisti�ki pokreti i teroristi�ka djela, rasizam i ksenofobija kao i etni�ki sukobi.”

3. Porodica igra ogromnu ulogu u odgajanju djece što obuhvata i izbor vjerskog odgoja. Me�utim, u mnogim porodicama poznavanje religija izumire. Mladim ljudima sve više nedostaje neophodna orijentacija da u potpunosti shvate društvo u kojim žive kao i druge sa kojima se suo�avaju.

4. Štampa i elektronski mediji mogu igrati veoma pozitivnu informativnu ulogu. Me�utim, neki mediji, naro�ito oni koji su namijenjeni široj javnosti, veoma �esto pokazuju žalosno nepoznavanje religija kao što se, naprimjer, �esto povla�e neodgovorne paralele izme�u islama i odre�enih fundamentalisti�kih i radikalnih pokreta.

5. Politiku i religiju treba držati odvojeno. Me�utim, demokratija i religija trebaju biti kompatibilni. U stvari, trebaju biti korisni partneri u stremljenju ka zajedni�kom dobru. Hvataju�i se u koštac sa društvenim problemima, javni organi mogu otkloniti mnoge situacije koje vode ka vjerskom ekstremizmu.

6. Obrazovanje je neophodno u borbi protiv neznanja, stereotipova i nerazumijevanja religija. Vlade tako�e moraju više u�initi za garanciju slobode savjesti i vjerskog izražavanja, njegovati vjersko obrazovanje, poticati dijalog sa i me�u religijama kao i promovirati kulturološko i društveno iskazivanje religija.

83

7. Škola predstavlja važnu komponentu obrazovanja, formiranja kriti�kog duha u budu�im gra�anima i tako�e me�ukulturalnog dijaloga. Postavlja temelje za tolerantno ponašanje, zasnovano na poštovanju dostojanstva svakog ljudskog bi�a. Uzdržano i objektivno podu�avanje djece o istoriji i � lozo� ji glavnih religija sa poštovanjem vrijednosti Evropske konvencije o ljudskim pravima doprinosi djelotvornoj borbi protiv fanatizma. Neophodno je razumijevanje istorije politi�kih sukoba u ime vjere.

8. Poznavanje religija je sastavni dio poznavanja istorije �ovje�anstva i civilizacija. U potpunosti se razlikuje od vjerovanja u odre�enu religiju i njene poglede. �ak i one zemlje u kojim preovladava jedna religija trebaju u�iti o porijeklu drugih religija, a ne samo favorizirati jednu ili poticati vrbovanje pristaša.

9. U Evropi postoje razne situacije koje su veoma sli�ne. Obrazovni sistem op�enito – a naro�ito državne škole u tzv. sekularnim državama – ne posve�uje dovoljno pažnje resursima za podu�avanje o religijama ili – posebno u zemljama u kojima postoji državna religija i u vjerskim školama – fokusira se na samo jednu religiju. Neke zemlje su zabranile nošenje vjerskih simbola u školama. Smatra se da su ove odredbe u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.

10. Nažalost, u cijeloj Evropi je nedostatak nastavnika kvali� ciranih za vršenje komparativne nastave o razli�itim religijama i zato treba osnovati Evropski institut za obuku nastavnika (barem za obuku instruktora), koji bi imao koristi od iskustva mnogih institucija i fakulteta u raznim zemljama �lanicama koje ve� odavno rade na istraživanju i predavanju predmeta komparativne religije.

11. Vje�e Evrope dodjeljuje klju�nu ulogu obrazovanju za izgra�ivanje demokratskog društva, ali vjerska nastava još nije dobila posebnu pažnju.

12. Skupština još primje�uje da tri monoteisti�ke religije u Bibliji imaju zajedni�ko porijeklo (Abraham) i dijele mnoge vrijednosti sa drugim religijama i da vrijednosti koje Vije�e Evrope podržava poti�u iz tih vrijednosti.

13. Prema tome, Skupština preporu�uje da Vije�e ministara:

13.1. ispita eventualne pristupe u�enju o religijama na primarnom i sekundarnom nivou, naprimjer, putem osnovnih modula koji bi se zatim prilagodili raznim obrazovnim sistemima;

13.2. promovira osnovnu obuku kao i obuku nastavnika koja se vrši tokom službe poštuju�i na�ela postavljena u prethodnom stavu;

1 Skupštinska debata od 4. oktobra, 2005. godine (27. sjednica) (Pogledaj dok. 10673, izvještaj Odbora za kulturu, nauku i obrazovanje, izlaga�: gdin Schneider), Skupština usvojila tekst 4. oktobra, 2005. godine (27. sjednica).

84

13.3. predvidi osnivanje Evropskog instituta za obuku nastavnika u komparativnoj vjeronauci.

14. Skupština tako�e predlaže da Vije�e ministara potakne vlade džava �lanica da osiguraju u�enje vjeronauke na osnovnom i srednjem nivou državnog školovanja naro�ito na osnovu sljede�ih kriterija:

14.1. cilj ovog obrazovanja je da u�enici upoznaju religije koje se prakticiraju u njihovim kao i susjednim državama, da shvate da svako ima isto pravo da vjeruje da je njegova religija „iskrena vjera” i da drugi ljudi nisu druga�ija ljudska bi�a zato što su druge vjere ili zato što uop�e ne vjeruju;

14.2. treba, sa potpunom nepristrasnoš�u, uklju�iti istoriju glavnih religija kao i opciju da neko uop�e nije religiozan;

14.3. treba pružiti mladim ljudima obrazovna sredstva koja �e im omogu�iti da steknu sigurnost ako im pristupe pristalice fanati�ke vjerske prakse;

14.4. ne smije prekora�iti granicu izme�u oblasti kulture i vjere, �ak i kada se radi o državi koja ima državnu religiju. Nije to stvar ulijevanja vjere nego pokušaj da mladi ljudi shvate zašto su religije izvori vjerovanja kod miliona ljudi;

14.5. nastavnicima vjeronauke potrebna je posebna obuka. Trebaju biti u�itelji kulturalnih ili literalnih disciplina. Me�utim, za ovu vrstu obrazovanja mogu se zadužiti i stru�njaci u drugim disciplinama;

14.6. državni organi treba da se brinu o obuci nastavnika i da izrade nastavne sadržaje koje treba prilagoditi posebnostima svake zemlje kao i godištu u�enika. U izradi ovih programa Vije�e Evrope �e konsultirati sve relevantne partnere uklju�uju�i i predstavnike vjerskih zajednica.

PRILOG III

Slu�ajevi pred Komisijom za ljudska prava Ujedinjenih nacija i Evropskim sudom za ljudska prava

�injeni�ni i proceduralni istorijat

Tri važna slu�aja koji se ti�u u�enja o religijama i uvjerenjima rješavani su na me�unarodnom nivou u periodu koji je prethodio izdavanju ovih Vode�ih na�ela — dva iz Norveške81 i jedan iz Turske82. Oba norveška slu�aja proizlaze iz iste osnovne �injeni�ne situacije. Odnose se na pojedina�ne molbe Komisiji za ljudska prava UN-a i Evropskom sudu za ljudska prava u kojima se tvrdi da obavezni predmet u norveškom školskom sistemu pod nazivom Poznavanje krš�anstva i vjersko eti�ko obrazovanje narušava slobodu vjere i vjerovanja i pravo roditelja da osiguraju da se nastava odvija u skladu sa njihovim vjerskim i � lozofskim uvjerenjima. Sve molbe koje su prvobitno obuhvatale Norveško udruženje humanista i osam parova roditelja koji su bili �lanovi tog Udruženja i �ija djeca su poha�ala osnovnu školu, udružili su se u traženju pravnog lijeka unutar norveškog sistema. To je kulminiralo odlukom norveškog Vrhovnog suda koji je odbio tvrdnje da je odbijanje dozvole izuze�a od u�estvovanja u nastavi iz Poznavanja krš�anstva i vjerske etike narušilo prava roditelja i djece prema odredbama me�unarodnih ljudskih prava koje štite slobodu vjere ili vjerovanja83, prava roditelja da odgajaju svoju djecu u skladu sa svojim uvjerenjima,84 i prava nediskriminacije.85

81 Leirvåg vs. Norveške, UN Komisija za ljudska prava, CCPR/C/82/D/1155/2003, Dopis br. 155/2003, 23. novembra, 2004. godine), dostupno na http:

//www.unhchr.ch/tbs/doc.nsf/(Symbol)/6187ce3dc0091758c1256f7000526973?Opendocument, i Folgerø vs. Norveške

82 Zengin vs. Turske, (ESzaLJP, Pr. br. 1448/04, 9. oktobra 2007. godine).83 ICCPR, art. 18, op. cit., note 26; ECHR, art. 9, op. cit.bilješka 15.84 Me�unarodni sporazum o ekonomskim, društvenim i kulturološkim pravima, usvojen i

spreman za potpisivanje od Generalne skupštine, 16. decembra 1966. godine, GA Res. 2200A (XXI), 1 UN GAOR Dopuna. (br. 16) u 49, UN Dok. A/6316 (1966), 993 UNTS 3, stupio na snagu 3. januara, 1976. godine, �lan 13(3), dostupan na http://www.unhchr.ch/html/menu3/b/a.cescr.htm; ICCPR, �lan 18(4), op. cit. bilješka 26; ECHR Protokol br. 1, �lan. 2, op. cit. bilješka 38.

85 ICCPR, �lan. 26, op. cit. bilješka 26; ECHR, �lan. 14, op. cit. bilješka 15.

86

Nakon toga, neki od podnosilaca tužbi podnijeli su molbu Odboru za ljudska prava UN-a, a drugi su se obratili Evropskom sudu za ljudska prava.86 S obzirom da je Evropski sud bio mišljenja da su žalbe djece neprihvatljive na sudu zato što nisu iscrpili sve prethodne mogu�nosti pravnog lijeka,87

ograni�io je analizu isklju�ivo na žalbe roditelja po �lanu 2. Protokola br. 1. ECHR, navode�i da je to u svakom slu�aju lex specialis u oblasti obrazovanja i da se stoga pritužbe roditelja „najprikladnije za ispitivanje” po ovoj odredbi.88 Iz tog razloga, dopis Odbora za ljudska prava UN-a po ovom predmetu sadrži potpuniju verziju �injenica u pogledu djece, koje �e ovdje biti obuhva�ene.

U slu�aju Turske, otac i k�er tražili su osloba�anje od prisustvovanja obaveznom kursu iz vjerske kulture i etike, što po njihovim rije�ima nije kompatibilno sa pravom na slobodu vjere ili vjerovanja, pravom roditelja da usmjeravaju obrazovanje svoje djece kao i sa na�elom sekularizma po turskom ustavu. Ministar obrazovanja bio je protiv davanja izuze�a tvrde�i da je „... danas, kada je me�ukulturalni utjecaj u porastu, postalo neophodno poznavanje drugih religija kako bi se njegovala kultura mira i kontekst tolerancije.”89 Odbijanje ovog izuze�a je podržao turski Vrhovni sud, a uslijedila je žalba Evropskom sudu. Taj Sud je našao da je postojalo kršenje �lana 2. Protokola br.1 ECHR. Izvodi iz mišljenja Suda su u prilogu poslije dolje navedenih slu�ajeva iz Norveške.

Podnošenje �injenica od podnosilaca žalbe Odboru za ljudska prava UN-a –u slu�aju Leirvåg

2.1 Norveška ima državnu religiju i državnu crkvu kojoj pripada otprilike 86 posto stanovništva. �lan 2. norveškog Ustava navodi da je Evan�elisti�ka luteranska crkva službena državna religija i odre�uje da „oni stanovnici koji se u�lane u ovu vjeru imaju obavezu da

86 �etiri para roditelja su sa djecom otišli u Komitet za ljudska prava; pet roditelja i �etvero djece pojavili su se pred Evropskim sudom za ljudska prava. Takvo proceduralno stanje stvari stvorilo je zabrinutost oba organa �ija pravila spre�avaju pokušaje traženja povoljnog mišljenja. Me�utim, oba tijela su zaklju�ila da, zato što su stranke razli�ite, tužbe se mogu slijediti odvojeno. Pogledati Leirvag vs. Norveške, stav. 13.3, op. cit. bilješka 81; Folgerø vs. Norveške, stav. B(2), op. cit. bilješka 68 (kona�na odluka o prihvatljivosti); tako�e pogledati Folgerø vs. Norveške, posebno mišljenje sudija Zupan�i� i Borrego-Borrego.

87 Evropski sud je 26. oktobra, 2004. godine donio mišljenje da je žalba neprihvatljiva po osnovu neiscrpnosti ostalih mogu�nosti u pogledu djece kao podnositelja zahtjeva. Osim toga, Sud je naveo da, dok su se roditelji žalili na nedostatak prava na potpuno izuze�e sa �asova krš�anske religije, nisu iscrpili sve lijekove “u vezi sa njihovom pritužbom o mogu�nosti i modalitetima za postizanje djelomi�nog osloba�anja od poha�anja �asova krš�anske religije [KRL...]” i time je ovaj dio njihove žalbe neprihvatljiv. Folgerø vs. Norveške, stav. 8, op. cit. Bilješka 81. Poslije toga, 14. februara, 2006. godine. Sud je naveo da su žalbe roditelja u vezi sa potpunim izuze�em prihvatljive i istovremeno naveo da ranija odluka o neprihvatljivosti “ nije sprije�ila Sud da razmotri op�e aspekte aranžmana djelomi�nog osloba�anja posebno u kontekstu žalbe roditelja po �lanu 14. Konvencije.” Folgerø vs. Norveške, stav. 8. Rezultat je da su konture odluke Evropskog suda shodno uže nego iste Odbora za ljudska prava.

88 Folgerø vs. Norveške, stav. 54, op. cit. bilješka 8189 Zengin vs. Turske, op. cit., bilješka 82, stav. 21.

87

odgajaju svoju djecu na isti na�in”. Krš�anstvo se propovijeda od kada je uvedeno op�e obavezno obrazovanje u 1739. godini, ali pravo izuze�a djece drugih vjera postoji od vremena donošenja Zakona o odmetnicima i nekonformistima iz 1845. godine.

2.2 Istovremeno, u�enici koji su na taj na�in oslobo�eni imaju pravo da u�estvuju u neopredijeljenom alternativnom predmetu „poznavanje životnih stavova”. Me�utim, nije obavezno za oslobo�ene u�enike da u�estvuju ili prisustvuju nastavi iz ovog predmeta [...].

2.3 U avgustu 1997. god., norveška je vlada uvela novi obavezni vjerski predmet pod nazivom „Poznavanje krš�anstva i vjersko i eti�ko obrazovanje” (u daljnjem tekstu PKVEO) koji je zamijenio prethodni predmet Krš�anstvo i predmet Životni stav. Ovaj novi predmet predvi�a samo osloba�anje od poha�anja odre�enih segmenata nastave. Novi Zakon o obrazovanju, stav 2 (4) odre�uje da se obrazovanje u predmetu vjerske nastave (PKVEO) zasniva na Odredbi o krš�anskoj stvari90 i prenosi „kroz poznavanje Biblije i krš�anstva kao kulturnog naslije�a i evan�elisti�ko-luteranske vjere”. [...]

2.4 Cirkularni dokument Ministarstva o tom predmetu navodi da: „Kada u�enici zahtijevaju izuze�e, školi se dostavlja obavijest u pisanoj formi. Obavijest mora navesti razlog na koji na�in osje�aju prakticiranje druge vjere ili sklonost druga�ijem životnom stavu u nastavi”. Kasniji dokument Ministarstva navodi da traženje izuze�a po osnovu koji se ne rukovodi jasnim vjerskim aktivnostima mora se ocijeniti na osnovu strogih kriterija.

2.5 [...] [Stru�njak iz psihologije kojeg podržava Društvo norveških humanista (DNH) zaklju�io je da] i djeca i roditelji (a vjerovatno i škola) osje�aju sukob lojalnosti, pritisak da se prilagode i prihvate normu, a neka djeca tiraniziranje i osje�aj bespomo�nosti [...].

2.6 [...] [Studije koje je zadužilo Ministarstvo za obrazovanje] zaklju�uju da „aranžman djelomi�nog osloba�anja ne funkcionira na na�in kojim su prava roditelja dovoljno zašti�ena“. Zato je Ministarstvo dalo izjavu za štampu gdje kaže da „djelomi�no osloba�anje ne funkcionira kako se o�ekivalo i da ga zato treba detaljno revidirati”.

2.7 [...] [Revizija predmeta Poznavanje krš�anstva i vjerske etike za 2002. godinu] naglašava da �e se sva nastava zasnivati na klauzuli krš�anske stvari i da krš�anstvo pokriva 55% nastavnih �asova što ostavlja 25% za ostale religije/životne stavove i 20% za eti�ke i � lozofske teme. Standardiziran na�in podnošenja molbe za osloba�anje prisustvovanju vjerskim aktivnostima izdato je da se pojednostave aranžmani

90 Odredba krš�anskog stava predvi�a: “Predmet osnovnog i nižeg srednjeg obrazovanja, u sporazumu i saradnji sa roditeljima, pomaže da u�enici dobiju krš�anski i moralni odgoj, da razviju mentalne i � zi�ke sposobnosti i da im se pruži dobro op�e znanje kako bi postali korisni i neovisni ljudi kod ku�e i u društvu.” Zakon o obrazovanju iz 1998. (Lov om grunnskolen og den videregaende opplasring av 17. jula, 1998 br., 61), stav. 1-2(1).

88

postoje�ih izuze�a. Ideja je da ne�e biti neophodno podnositi molbu više od jednom u toku obrazovanja, odnosno, tri puta za vrijeme ukupnog školovanja. Naglašeno je da su se izuze�a odnosila samo na vjerske aktivnosti a ne i na vjersku nastavu.

3.1 [...] [Poslije njene] molbe za potpuno osloba�anje od vjerske nastave, predmet je odba�en. [Guro Leirvåg] je poha�ala �asove vjerske nastave (PKVEO).

3.2 [...] [Gurini roditelji] su shvatili da je ve�ina materijala u tom predmetu vjerski narativ i mitologija kao jedina osnova za razumijevanje svijeta i odraz moralnih i eti�kih pitanja [...]. [Utvrdili su] da se glavna tema predmetne nastave predaje prepri�avanjem biblijskih pri�a i objašnjavanjem u�enicima. Predmet Poznavanje krš�anstva i vjerske etike time osigurava da se djeca duboko udube u pri�e iz Biblije što predstavlja djelokrug njihovog vlastitog vi�enja realnosti [...].

3.3 Protiv volje svojih roditelja, Guro se našla u situaciji u kojoj postoji sukob izme�u škole i ku�e. U toj situaciji Guro osje�a obavezu da kaže roditeljima o školi samo ono što misli da �e njeni roditelji prihvatiti.

4.2 [...] Maria je poha�ala samo dijelove nastave po dogovoru o djelomi�nom osloba�anju. Autori ove knjige navode da je u nekoliko slu�ajeva Maria došla ku�i iz škole i rekla da su je zadirkivali jer njena porodica ne vjeruje u boga. Povodom proslave kraja polugo�a i Boži�a, Maria je odabrana da napamet nau�i i izvede (recituje) krš�anski tekst. Škola nije mogla da dostavi njenim roditeljima dnevni raspored �asova i pregled tema koje se obra�uju u Marijinom razredu. Umjesto toga, re�eno im je da se pozovu na glavni nastavni plan i sedmi�ne rasporede �asova. Marijini roditelji su je izuzeli iz poha�anja nekih �asova u toku prve godine u školi. Za to vrijeme odsustvovanja nastavnici su je poslali u kuhinju gdje joj je re�eno da crta, ponekad sama, a ponekad pod nadzorom. Kada su njeni roditelji saznali da se protjerivanje u kuhinju koristi kao kažnjavanje u�enika koji se u razredu loše ponašaju, prestali su je isklju�ivati sa �asova.

5.3 [...] Od djece se još tražilo da nau�e napamet odre�eni broj psalma i biblijskih tekstova, što potvr�uju njihove bilježnice. Zbog vjerske nastave Pia je �esto osje�ala sukob lojalnosti u svome domu i školi. Njeni roditelji su odlu�ili da se presele u drugi dio države gdje su mogli Piu upisati u privatnu školu.

9.10 Državna stranka tvrdi da je vjerska nastava koja se pruža na neutralan i objektivan na�in u skladu sa drugim standardima ljudskih prava [...]. Prema tome, �lan 18. stav 1. ne može zabraniti obaveznu nastavu �ija je namjera da „omogu�i svim ljudima da djelotvorno u�estvuju u slobodnom društvu, promoviraju razumijevanje,

89

toleranciju i prijateljstvo me�u svim narodima i svim rasnim, etni�kim i vjerskim grupama” (CESCR Zaklju�ak Evropskog suda za ljudska prava, �lan 13. stav 1.) ili da gaje poštovanje prema „njegovom ili njenom kulturnom identitetu, jeziku i vrijednostima, nacionalnim vrijednostima države u kojoj dijete živi, zemlje iz koje on ili ona poti�u kao i prema civilizacijama koje se razlikuju od njegove ili njene” (CRC �lan 29, stav i(c)). Predmet vjerske nastave (Poznavanje krš�anstva i vjerske etike) je osmišljen da promovira razumijevanje, toleranciju i poštovanje me�u u�enicima razli�itog porijekla, da razvije poštovanje i razumijevanje vlastitog identiteta, nacionalne istorije i vrijednosti Norveške kao i drugih religija i životnih � lozo� ja.

Razmatranje zasluga u slu�aju Leirvåg

14.2 Glavno pitanje pred Odborom je da li predmet obavezne vjerske nastave (Poznavanje krš�anstva i vjerske etike) u norveškim školama, sa samo jednom mogu�nosti izuze�a, krši pravo autora na slobodu misli, savjesti i vjere po �lanu 18. i još više prava roditelja da obezbijede vjersko i moralno obrazovanje svoje djece u skladu sa vlastitim uvjerenjima, po �lanu 18, stav 4. �lan 18. ne samo da obuhvata zaštitu tradicionalnih religija, nego i životnih � lozo� ja, kao što su one koje zastupaju autori. Možda su �asovi iz religije i etike, po mišljenju Odbora, u skladu sa �lanom 18, ako se izvršavaju pod uvjetima navedenim u Op�em komentaru br. 22. na �lan 18: „[�lan 18.4 dozvoljava državnim školama da predaju predmete kao što su op�a istorija religija i etike ako se prenosi na neutralan i objektivan na�in”, i „državno obrazovanje koje obuhvata nastavu o odre�enoj religiji ili uvjerenju je u suprotnosti sa �lanom 18. stav 4. ako ne predvi�a nediskriminatorne izuzetke ili alternativna rješenja koja zadovoljavaju želje roditelja ili staratelja.” Komitet se poziva na svoje mišljenje u slu�aju Hartikainen i ostali protiv Finske, gdje je zaklju�eno da nastava sa vjerskim kontekstom treba poštovati uvjerenja roditelja i staratelja koji ne vjeruju ni u kakve religije. Komitet �e ispitati zahtjev upravo u ovom kontekstu.

14.3 Kao prvo, Komitet �e ispitati pitanje da li se predmet vjeronauke Poznavanje krš�anstva i vjerske etike predavao na objektivan na�in. Po ovom pitanju, Zakon o obrazovanju, �lanovi 2.-4. predvi�a da: „U�enje predmeta ne uklju�uje i propovijedanje. Nastavnici koji predaju Poznavanje krš�anstva i vjerske etike uze�e kao polaznu ta�ku odredbu iz �lanova 1.-2. za osnovne i niže razrede srednje škole i prezentirati krš�anstvo, druge religije i životne � lozo� je na osnovu njihovih razli�itih karakteristika. U�enje o razli�itim temama zasniva se na istim obrazovnim principima.” U predmetnoj odredbi propisuje se da je predmet osnovnog i nižeg obrazovanja „u sporazumu i suradnji sa porodicom da pomogne u�enicima da dobiju krš�anski i moralni odgoj.” Neka od gore spomenutih odrednica Zakona jasno navodi da predmet daje prioritet na�elima krš�anstva

90

u odnosu na druge religije i životne � lozo� je. U tom kontekstu Stalni odbor za obrazovanje je ve�inskim glasom zaklju�io da: nastava nije neutralne prirode i da je glavni naglasak predmeta u�enje o krš�anstvu. Država priznaje da predmet sadrži elemente za koje se može shvatiti da su vjerske prirode u što spadaju izuze�a sa aktivnosti koja su dozvoljena, a da roditelji ne moraju davati razloge. I kona�no neke od predmetnih aktivnosti obuhvataju, po svojoj prirodi, ne samo vjersku nastavu nego stvarno prakticiranje odre�ene religije [...]. Iz rezultata istraživanja kao i li�nog iskustva autora tako�e proizlazi da taj predmet sadrži elemente koji se, kako im se �ini, ne prenose na neutralan i objektivan na�in. Odbor zaklju�uje da se ne može re�i da nastava iz Poznavanja krš�anstva i vjerske etike zadovoljava uvjet da se predaje na neutralan i objektivan na�in, osim ako sistem izuze�a ne dovodi do situacije u kojoj �e nastava koja se pruža djeci i porodicama koji su se opredijelili za izuze�e, biti neutralna i objektivna.

14.4 Drugo pitanje koje treba ispitati je da li aranžman djelomi�nog osloba�anja od poha�anja vjerske nastave i drugi putevi „izuze�a bez diskriminacije ili druga alternativna rješenja koja bi zadovoljila želje roditelja ili staratelja”. Odbor navodi da argument autora da aranžman djelomi�nog izuze�a ne zadovoljava njihove potrebe, s obzirom da je u�enje predmeta Poznavanje krš�anstva i vjerske etike tema koja veoma teži ka vjerskom podu�avanju i da je djelomi�no izuze�e nemogu�e provesti u praksi. Osim toga, Odbor primje�uje da norveški Zakon o obrazovanju predvi�a da �e „na osnovu pismene obavijesti od roditelja djeca biti oslobo�ena poha�anja onih dijelova nastave u pojedinoj školi za koju, prema vlastitoj religiji ili životnoj � lozo� ji, smatraju da prakticira drugu vjeru ili slijedi drugu životnu � lozo� ju”.

14.5 Odbor navodi da postoje�i normativni djelokrug koji se odnosi na u�enje predmeta Poznavanje krš�anstva i vjerske etike sadrži unutarnje tenzije pa �ak i protivrje�nosti. S jedne strane, Ustav i predmetna odredba u Zakonu o obrazovanju jasno preferira krš�anstvo u pore�enju sa ulogama drugih religija u obrazovnom sistemu. S druge strane, posebna odredba o izuze�ima u �lanovima 2.-4. Zakona o obrazovanju formulirana je na na�in da u teoriji izgleda da daje puno pravo izuze�a iz bilo kojeg dijela krš�anske vjeronauke koji pojedini roditelji ili u�enici smatraju da je praksa druge religije ili slijedi drugu životnu � lozo� ju. Ako se provedba može primijeniti na na�in da obuhvati preference iz Ustava i predmetnu odredbu Zakona o obrazovanju, to se zacijelo može smatrati kao poštovanje �lana 18. Pakta.

14.6 Me�utim, Odbor smatra da �ak i u apstraktnom smislu, sadašnji sistem djelomi�nog izuze�a name�e zna�ajan teret osobama koje su u ulozi autora, jer traži od njih da se upoznaju sa onim aspektima predmeta koji su �isto vjerske prirode kao i sa drugim aspektima u smislu odre�ivanja od kojih preostalih aspekata treba da traže – i

91

opravdaju – izuze�e. Ne bi bilo ni realno o�ekivati da ti ljudi odustanu od ostvarivanja svojih prava utoliko što sistem djelomi�nog izuze�a može stvoriti probleme za djecu koja se razlikuju od one djece koja su obuhva�ena ukupnom šemom izuze�a. I zaista, kako iskustvo autora pokazuje, sadašnji sistem izuze�a ne štiti slobodu roditelja da osiguraju da je vjersko i moralno obrazovanje njihove djece u skladu sa njihovim vlastitim ubje�enjima. U tom pogledu, Odbor navodi da predmet krš�anske vjeronauke kombinuje vjersko obrazovanje sa prakticiranjem odre�enog vjerskog uvjerenja, npr. u�enje molitvi napamet, pjevanje religioznih himni ili prisustvovanje vjerskom obredu (stav 9.18). Dok je istina da u tim slu�ajevima roditelji mogu tražiti izuze�e iz takvih aktivnosti ozna�avanjem polja na obrascu, šema Poznavanja krš�anstva i vjerske etike ne osigurava odvajanje vjerske nastave i vjerske prakse na na�in koji je prakti�an za sistem izuze�a.

14.7 Prema mišljenju Odbora, teško�e sa kojima su se autori suo�ili, posebno �injenica da su Maria Jensen i Pia Suzanne Orning morale da recitiraju vjerske tekstove u kontekstu boži�ne proslave iako su bile uklju�ene u sistem izuze�a, kao i kon� ikt lojalnosti koji osje�aju djeca, uveliko ilustriraju ove poteško�e. Osim toga, uvjet davanja razloga za izuzimanje djece sa �asova koje se fokusira na predavanja iz vjeronauke i nedostatak jasnih pokazatelja koji razlozi bi bili prihvatljivi, stvara dodatne prepreke za roditelje koji traže uvjerenje da njihova djeca ne�e biti izložena odre�enim vjerskim idejama. Prema mišljenju Odbora, sadašnji djelokrug predmeta Poznavanje krš�anstva i vjerske etike, uklju�uju�i i postoje�i režim izuze�a, kako se sprovodi u pogledu slu�aja autora, predstavlja kršenje �lana 18. stav 4. Pakta u vezi sa njima.

14.8 U smislu gore navedenih nalaza, Odbor drži stanovište da nema dodatnog problema za razmatranje po drugim dijelovima �lana 18. ili �lanova 17. i 26. Pakta.

Ocjena Evropskog suda za ljudska prava u slu�aju Folgerø

1. Osnovna na�ela

84. U pogledu op�e interpretacije �lana 2. Protokola br. 1, Sud u ovom sudskom slu�aju [...] objavljuje sljede�a na�ela:(a) Dvije re�enice �lana 2. Protokola br. 1 moraju se interpretirati ne samo u svjetlu jedna druge nego naro�ito u smislu �lanova 8, 9. i 10. Konvencije [...].(b) Prava roditelja se ugra�uju u osnovno pravo na obrazovanje i poštovanje njihove vjere i � lozofskih uvjerenja, a prva re�enica ništa više od druge ne pravi razliku izme�u državne i privatne nastave. Druga re�enica �lana 2. Protokola br. 1 ima, ukratko, za cilj o�uvanje mogu�nosti pluralizma u obrazovanju �ija mogu�nost je neophodna za o�uvanje „demokratskog društva” kako je zamišljeno u Konvenciji.

92

Sa stanovišta mo�i savremene države, ovaj cilj se može posti�i jedino kroz nastavu u državnim školama [...].(c) �lan 2. Protokola br. 1 ne dopušta povla�enje razlike izme�u vjerske nastave i ostalih predmeta. Nare�uje državi da poštuje uvjerenja roditelja, vjerska ili � lozofska, u cijelom državnom obrazovnom programu [...]. Ta dužnost je široka u opsegu jer se odnosi ne samo na sadržaj nastave i na�in na koji se predaje nego i na u�inak svih „funkcija” koje je preuzela država. Glagol „poštovati” zna�i više nego „priznati” ili „uzeti u obzir”. Osim prvobitno negativnog pothvata, implicira neke pozitivne obaveze od države. Izraz „ubje�enje”, posebno gledaju�i, nije isto što i rije�i „mišljenje” i „ideje”. Ozna�ava stanovišta koja postižu odre�eni nivo uvjerljivosti, ozbiljnosti, kohezije i važnosti [...]. (d) �lan 2. Protokola br. 1 predstavlja cjelinu kojom dominira prva re�enica. Obavezuju�i se da ne�e „osporavati pravo na obrazovanje”, ugovorne države garantiraju svakome, unutar njihove nadležnosti, pravo pristupa obrazovnim institucijama koje postoje u datom vremenu i mogu�nost da, priznavanjem završenih studija, izvu�e korist od dobijenog obrazovanja […].(e) Vršenjem prirodne dužnosti prema svojoj djeci – roditelji koji su prevashodno odgovorni za „obrazovanje i podu�avanje” svoje djece – mogu zahtijevati od države da poštuje njihova vjerska i � lozofska ubje�enja. Njihovo pravo tako odgovara dužnosti koja je usko povezana sa uživanjem i ostvarivanjem prava na obrazovanje (ibid.).(f) Iako se interesi pojedinca ponekad moraju podre�ivati interesima grupe, demokratija nije samo u tome da mišljenja ve�ine moraju uvijek prevagnuti: mora se posti�i balans koji osigurava pravedan i propisan tretman manjina i izbje�i svaka zloupotreba dominantnog položaja (pogledati Valsamis, naveden gore, s. 2324, § 27).(g) Me�utim, izrada i planiranje nastavnog plana spada u na�elo unutar nadležnosti ugovornih država. To uglavnom podrazumijeva pitanja ekspeditivnosti što nije stvar Suda da odlu�uje i �ija rješenja mogu zakonski varirati prema državi i razdoblju [...]. Naro�ito u drugoj re�enici �lana 2. Protokola br. 1, ne spre�ava se država da kroz u�enje ili obrazovanje prenosi informacije ili znanje, direktno ili indirektno, religiozne ili � lozofske prirode. �ak se ne dozvoljava roditeljima da se protive integraciji takve nastave ili obrazovanja u školski nastavni plan i program jer bi u protivnom sva institucionalizirana nastava rizikovala da postane neprakti�na [...].(h) Druga re�enica �lana 2. Protokola br. 1, s druge strane, podrazumijeva da država, u vršenju funkcija koje je preuzela u pogledu obrazovanja i u�enja, mora brinuti da se informacije ili znanje koje obuhvata nastavni plan i program prenosi na objektivan, kriti�ki i pluralisti�ki na�in. Državi nije dozvoljeno da slijedi cilj indoktrinacije koji bi se mogao smatrati kao nepoštovanje vjerskih i � lozofskih ubje�enja roditelja. To je granica koja se ne smije prekora�iti (ibid.).(i) Da bi se ispitale sporne zakonske odredbe prema �lanu 2. Protokola br. 1, kako je gore interpretirano, mora se, izbjegavaju�i

93

svako ocjenjivanje ekspeditivnosti legislative, uzeti u obzir konkretna situacija koja se tražila ili se traži da se zadovolji. Naravno, zloupotrebe se mogu dogoditi na na�in na koji se teku�e odredbe primjenjuju od odre�ene škole ili nastavnika, a dužnost nadležnih organa je da se dobro pobrinu da se na tom nivou ne zanemare vjerska i � lozofska ubje�enja roditelja, iz nehata, lošeg prosu�ivanja i pogrešnog vrbovanja pristaša [...].

2. Primjena tih na�ela na teku�i slu�aj [...]

89. [...] [Druga re�enica �lana 2. Protokola br. 1 ne daje nikakvo pravo roditeljima da im dijete u svom obrazovanju ne nau�i ništa o vjeri i � lozo� ji. Pošto je tako, �injenica da poznavanje krš�anstva predstavlja ve�i dio nastavnog plana za osnovne i niže razrede srednje škole nego poznavanje drugih religija i � lozo� ja ne može se, po mišljenju Suda, samo po sebi gledati kao odstupanje od na�ela pluralizma i objektivnosti što prerasta u indoktrinaciju (pogledati, mutatis mutandis, Angelini protiv Švedske (Odluka), br 1041/83, 51 DR (1983). U pogledu mjesta koje zauzima krš�anstvo u nacionalnoj istoriji i tradiciji tužene države, mora se smatrati da se nalazi na margini uvažavanja kod izrade i planiranja nastavnog plana i programa.

90. Me�utim, [...] dok se naglasak stavlja na nastavu zasnovanu na znanju, �lanovi 2-4.(3) predvi�aju da nastava treba, zavisno od sporazuma i suradnje sa roditeljina, uzeti kao polaznu ta�ku odredbu o cilju u�enja o krš�anstvu u �lanovima 1-2.(1) cilj osnovnog i nižeg srednjeg obrazovanja je da pruži u�enicima krš�anski i moralni odgoj [...].

91. Nadalje treba navesti da klauzula o cilju u�enja o krš�anstvu po sastavu predmeta sadrži pretežno krš�anstvo.

92. U tom pogledu, treba se pozvati na navedeni cilj u �lanovima 2-4.(1)(i) Zakona o obrazovanju iz 1998. i „prenijeti detaljno poznavanje Biblije i krš�anstva u obliku kulturnog naslije�a i evan�elisti�ko-luteranske vjere” (stavljen naglasak). Suprotno tome, nema uvjeta za detaljno prenošenje znanja o drugim religijama i � lozo� jama (pogledati stav 23. gore).

Osim toga, u skladu sa �lanovima 2-4.(1)(ii), cilj je bio prenošenje znanja drugih krš�anskih zajednica (pogledati stav 23. gore).

Razlika u onome što je naglašeno odražava se i u nastavnom planu gdje se otprilike pola navedenih ta�aka odnosi samo na krš�anstvo dok se ostale ta�ke dijele me�u ostalim religijama i � lozo� jama. Uvod navodi da „Prou�avanje predmeta ima namjeru da pruži u�eniku detaljan uvid u krš�anstvo što podrazumijeva krš�anski pogled na život kao i zdravo poznavanje drugih religija i � lozo� ja [stavljen naglasak]” [...].

94

95. Zato, kada se gleda zajedno sa Provedbom o cilju u�enja o krš�anstvu, opis sadržaja i ciljeva predmeta Poznavanje krš�anstva i vjerske etike postavljenih u �lanovima 2-4. Zakona o obrazovanju iz 1998. i drugih tekstova koji predstavljaju dio zakonskog djelokruga predlaže da se u�enju o krš�anstvu pripisuju ne samo kvantitativne nego i kvalitativne razlike u pore�enju sa u�enjem drugih religija i � lozo� ja. U pogledu ovih razlika, nije jasno kako se još jedan cilj, postavljen u ta�ki (v): „promovirati razumijevanje, poštovanje i mogu�nost održavanja dijaloga me�u ljudima razli�itih pogleda na vjeru i ubje�enja, može pravilno posti�i”. Prema mišljenju Suda, razlike su bile tolike da ih je bilo nedovoljno umanjiti uvjetima iz �lanova 2.-4., tj. da nastava slijedi ujedna�en pedagoški pristup u pogledu razli�itih religija i � lozo� ja [...].

96. Postavlja se pitanje da li se može re�i da je gore navedeni debalans sveden na nivo prihvatljivosti po �lanu 2. Protokola br. 1, kojim u�enici imaju mogu�nost da zahtijevaju djelomi�no izuze�e sa predmeta Poznavanje krš�anstva i vjerske etike prema Zakonu o obrazovanju iz 1998. Prema ovoj odredbi „u�eniku se, po podnošenju pismenog podneska od roditelja, odobrava izuze�e iz onih dijelova nastave u odre�enoj školi smatraju�i, sa stanovišta njihove vjere i životne � lozo� je, da dolazi do prakticiranja druge religije ili priklanjanja drugoj životnoj � lozo� ji” [...].

97. U vezi s tim Sud navodi da aranžman djelomi�nog izuze�a pretpostavlja, kao prvo, da su predmetne osobe adekvatno obaviještene o detaljima planova �asa da mogu ustanoviti i unaprijed izvijestiti školu o onim dijelovima nastave koji su nekompatibilni sa njihovim ubje�enjima i vjerovanjima. To može biti izazovan zadatak ne samo za roditelje nego i za nastavnike koji �esto imaju poteško�e u odre�ivanju i dostavljanju detaljnog plana �asa roditeljima unaprijed (pogledati stav 29. gore). U odsustvu svake službene obaveze da se nastavnici pridržavaju udžbenika (pogledati podnaslov „10” u navodu stava 48. gore). Mora da je teško roditeljima da se stalno informiraju o sadržaju nastave koja se odvija u u�ionici i da izdvajaju nekompatibilne dijelove. Još je teže za roditelje kada problem predstavlja op�a sklonost predmeta Poznavanje krš�anstva i vjerske etike prema krš�anstvu.

98. Drugo, prema Cirkularnom dokumentu F-03-98, osim u momentima kada su �isto vjerske aktivnosti razlog podnošenja zahtjeva za izuze�e — gdje ne mora da postoji osnov, uvjet za dobijanje djelomi�nog izuze�a je da roditelji daju primjeren razlog za svoj zahtjev (pogledati navod iz Cirkularnog dokumenta odluke Vrhovnog suda u stavu 42. gore). Sud primje�uje da se informacije o li�nom vjerskom i � lozofskom uvjerenju odnose na najintimnije aspekte privatnog života. Slaže se sa Vrhovnim sudom da nametanje obaveze roditeljima da iznesu školskim organima detaljne informacije o svojim vjerskim i � lozofskim ubje�enjima može predstavljati kršenje �lana 8. Konvencije i vjerovatno i �lana 9.

95

(ibid.)[...]. Ipak Sud nalazi da uvjet po kojem se mora dati prihvatljiv osnov predstavlja rizik da roditelji osjete da moraju otkriti školskim organima intimne aspekte svojih vjerskih i � lozofskih uvjerenja. Rizik od takve prisile bio je još više prisutan kada su roditelji morali identi� cirati dijelove nastave za koju smatraju da prakticira drugu vjeru ili je sklona drugoj životnoj � lozo� ji. Osim toga, pitanje da li je zahtjev za izuze�e bio primjeren o�igledno predstavlja plodno tlo za kon� ikt, situaciju koju bi roditelji jednostavno više voljeli izbje�i ne izražavaju�i želju za izuze�em.

99. Tre�e, Sud smatra da �ak i u slu�aju da se pismo roditelja kojim traži djelomi�no izuze�e smatra prihvatljivim, to ne mora da zna�i da �e predmetni u�enik biti oslobo�en od poha�anja dijela nastavnog programa o kojem je rije�. �lanovi 2.-4. predvi�aju da „škola nastoji što je mogu�e bolje da na�e rješenje koje olakšava diferenciranu nastavu u školskom nastavnom planu” [...]. Sud posebno primje�uje da se za mnoge aktivnosti, naprimjer, molitve, pjevanje himni, crkvene obrede i školske predstave, predlaže da bi prisustvovanje i promatranje moglo prigodno zamijeniti uklju�ivanjem kroz sudjelovanje. Osnovna ideja je da, u namjeri da se sa�uva interes prenošenja znanja u skladu sa nastavnim planom, izuze�e treba da se odnosi na aktivnost kao takvu, a ne na znanje koje se prenosi putem predmetne aktivnosti (pogledati stav 48. gore). Me�utim, po mišljenju Suda, ova razlika izme�u aktivnosti i znanja ne samo da je morala biti teška za provo�enje u praksi nego izgleda da je zna�ajno umanjila djelotvornost prava na djelomi�no izuze�e kao takvo.

100. U svjetlu gore navedenog, Sud nalazi da je sistem djelomi�nog izuze�a mogao da podvrgne roditelje teškom teretu uz rizik da nepotrebno iznose svoj privatni život, a mogu�nost kon� ikta ih je vjerovatno odvra�ala da postavljaju takve zahtjeve. U odre�enim slu�ajevima, posebno u vezi sa aktivnostima vjerskog karaktera, diferencijalnom nastavom djelokrug djelomi�nog osloba�anja �ak može biti i znatno smanjen. Teško je smatrati da je to suglasno pravu roditelja da poštuje svoja uvjerenja u svrhu �lana 2. Protokola br. 1, kao što se interpretira u svjetlu �lanova 8. i 9. Konvencije. S tim u vezi, moramo se podsjetiti da Konvencija nije napisana da „garantira teoretska ili iluzorna prava, nego prava koja su prakti�na i djelotvorna”[...].

101. Vlada smatra da bi bilo mogu�e da roditelji podnosioci molbe traže alternativno obrazovanje za svoju djecu u privatnim školama koje dobivaju znatne subvencije od tužene države koja investira 85% ukupnih troškova u vezi sa osnivanjem i vo�enjem privatnih škola. Me�utim, Sud smatra da u ovom slu�aju postojanje takve mogu�nosti ne može osloboditi državu od obaveze da zaštiti pluralizam u državnim školama koje su otvorene svima.

102. Protiv ovog istorijata, bez obzira na mnoge zaslužne zakonske

96

svrhe navedene u vezi sa uvo�enjem predmeta Poznavanje krš�anstva i vjerske etike u osnovnim i nižim razredima srednjih škola, ne �ini se da se tužena država dovoljno pobrinula da se informacije i znanje obuhva�eni nastavnim planom prenose na objektivan, kriti�ki i pluralisti�ki na�in u svrhu �lana 2. Protokola br. 1.

Shodno tome, Sud nalazi da se odbijanjem davanja roditeljima potpunog izuze�a njihove djece iz poha�anja predmeta Poznavanje krš�anstva i vjerske etike krši �lan 2. Protokola br.1.

Ocjena Evropskog suda za ljudska prava u slu�aju Zengin

47. [...] Dvije re�enice �lana 2. Protokola br. 1 moraju se �itati ne samo u svjetlu jedna druge nego naro�ito i u svjetlu �lanova 8, 9. i 10. Konvencije. [...]

48. Pravo roditelja da poštuju svoja vjerska i � lozofska ubje�enja ugra�eno je u ovo osnovno pravo, a prva re�enica ne pravi ništa ve�u razliku od druge izme�u državne i privatne nastave. Ukratko, druga re�enica �lana 2. ima za cilj o�uvanje mogu�nosti pluralizma u obrazovanju, mogu�nost koja je neophodna za o�uvanje „demokratskog društva” kako je predvi�eno Konvencijom. U pogledu mo�i moderne države, iznad svega, ovaj se cilj mora ostvariti putem državne nastave. [...]

49. �lan 2. Protokola br. 1 ne dozvoljava povla�enje razlike izme�u vjerske nastave i drugih predmeta. Nalaže državi da poštuje ubje�enja roditelja, vjerska ili � lozofska, u cijelom državnom obrazovnom programu. [...] Ta dužnost ima široko zna�enje jer se ne odnosi samo na sadržaj obrazovanja i na�in pružanja nego i na u�inak svih „funkcija” koje je preuzela država. Glagol „poštovati” ima ve�e zna�enje nego glagoli „priznati” ili „uzeti u obzir”. Osim prvobitno negativne obaveze, podrazumijeva neku pozitivnu obavezu od strane države. Rije� „ubje�enja”, sama za sebe, nije isto što i rije�i „mišljenja” i „ideje”. Ozna�ava stanovišta koja dostižu odre�eni nivo uvjerljivosti, ozbiljnosti, kohezije i važnosti [...]

50. U izvršavanju prirodne dužnosti prema svojoj djeci – primarna odgovornost je da za „obrazovanje i u�enje” svoje djece – roditelji mogu zahtijevati od države da poštuje njihova religiozna i � lozofska ubje�enja. Time su njihova prava jednaka odgovornosti koja je usko vezana za uživanje i ostvarivanje prava na obrazovanje [...].

51. Me�utim, programiranje i planiranje nastavnog plana spada u na�ela unutar nadležnosti ugovornih zemalja. Ovdje se uglavnom radi o pitanjima ekspeditivnosti što Sud ne odlu�uje, a �ije rješenje se može zakonski razlikovati zavisno od države i razdoblja. [...] Naro�ito, druga re�enica �lana 2. Protokola br. 1 ne spre�ava države da u javnim školama, kroz nastavu, direktno ili indirektno daju objektivne informacije ili znanje vjerske ili � lozofske prirode. Time

97

se �ak i ne dozvoljava roditeljima da se protive uvo�enju takve nastave ili obrazovanja u školski nastavni plan, jer u protivnom cijela institucionalizirana nastava bi rizikovala da se dokaže neprakti�nom. [...] U stvari, teško je posti�i da mnogi predmeti koji se predaju u školi ne sadrže, manje ili više, odre�enu dozu � lozofske složenosti ili implikacija. Isto važi i za vjerske sklonosti ako ne zaboravimo da religije formiraju veoma široko dogmatsko i moralno bi�e koje zna ili možda zna odgovore na svako pitanje � lozofske, kozmološke ili moralne prirode [...]

52. S druge strane, druga re�enica �lana 2. podrazumijeva da se država, u ispunjavanju funkcija koje je preuzela u pogledu obrazovanja i u�enja, mora brinuti da se informacije ili znanje obuhva�eni nastavnim planom prenose na objektivan, kriti�ki i pluralisti�an na�in koji omogu�ava u�enicima da razviju kriti�ki um u pogledu religije. [...]

53. [...] Iako u prošlosti organi koji provode Konvenciju nisu pronašli vrstu obrazovanja koje pruža informacije o religijama koje bi bilo suprotno Konvenciji, pažljivo su ispitali da li su u�enici bili obavezni da u�estvuju u nekom obliku vjerske molitve ili su bili izloženi bilo kakvoj vjerskoj indoktrinaciji. U istom kontekstu, aranžmani za osloba�anje od poha�anja vjerske nastave su tako�e faktor koji treba uzeti u obzir. [...] Naravno, zloupotreba se može dešavati u na�inu na koji odre�ene škole ili nastavnici primjenjuju teku�e odredbe, a dužnost nadležnih organa je da se dobro pobrinu da vjerska i � lozofska ubje�enja roditelja nisu zanemarena na tom nivou nehatom, nedostatkom prosu�ivanja ili pogrešnim vrbovanjem za neku ideju [...]

54. Sud neprestano ponavlja i uvijek naglašava da, u pluralisti�kom demokratskom društvu, dužnost države da bude nepristrasna i neutralna u pogledu razli�itih religija, vjera ili uvjerenja nije kompatibilna sa bilo kojom ocjenom države u smislu legitimnosti vjerskih uvjerenja ili na�ina na koje se ta uvjerenja iskazuju. [...]

57. U svjetlu gore spomenutih na�ela, Sud mora odrediti, kao prvo, da li se sadržaj ovog predmeta predaje na objektivan, kriti�an i pluralisti�ki na�in kako bi se osigurala kompatibilnost sa na�elima koja proizlaze iz predmetnog sudskog slu�aja u odnosu na drugu re�enicu �lana 2. Protokola br. 1. Drugo, ispitat �e da li su uvedene odgovaraju�e odredbe u turski obrazovni sistem da se osigura poštovanje ubje�enja roditelja.

(a) Sadržaj �asova

58. Prema nastavnom planu i programu za nastavu „vjerske kulture i etike”, predmet treba predavati u skladu sa poštovanjem na�ela sekularizma i slobode mišljenja, vjere i savjesti sa „namjerom njegovanja kulture mira i konteksta tolerancije”. Tako�e nastoji

98

da prenosi znanje koje se odnosi na sve ve�e religije. Jedan od ciljeva nastavnog plana i programa je da obrazuje ljude „koji znaju o istorijskom razvoju judeizma, krš�anstva, hinduizma i budizma, njihovih glavnih odlika i sadržaja njihove doktrine kao i da mogu da ocijene, koriste�i objektivne kriterije, položaj islama u odnosu na judeizam i krš�anstvo.” [...]

59. Prema mišljenju suda, gore navedene namjere jasno su kompatibilne sa na�elima pluralizma i objektivnosti koje su zagarantovane u �lanu 2. Protokola br. 1. U tom pogledu, Sud navodi da princip sekularizma, onako kako ga garantira turski ustav, spre�ava državu da izražava naklonjenost ka odre�enoj religiji ili uvjerenju i tako usmjerava državu u njenoj ulozi nepristrasnog sudije i neizbježno zahtijeva slobodu religije i savjesti. [...] S tim u vezi, Sud sa interesom bilježi mišljenje Vlade da je, kao prvo, vjerska nastava u školama primjerena metoda borbe protiv fanatizma i, drugo, administrativni sudovi su odgovorni za kontrolu pridržavanja na�elima sekularizma, u vezi sa pripremom nastavnog plana i programa kao i u njegovom provo�enju. [...]

66. Što se ti�e Alevi vjere, nije sporno me�u stranama da upravo vjersko ubje�enje ima duboke korijene u turskom društvu i istoriji i da ima odlike koje su mu svojstvene. [...] Time se razlikuje od sunitskog shva�anja islama koje se u�i u školama. Sigurno to nije ni sekta niti „uvjerenje” jer ne postiže odre�eni nivo uvjerljivosti, ozbiljnosti, kohezije i važnosti. [...] Zbog toga, izraz „vjerska ubje�enja”, unutar zna�enja druge re�enice �lana 2. Protokola br. 1, nesumnjivo se odnosi na ovu vjeru.

67. Me�utim, kako vlada priznaje, u školskom predmetu „vjerska kultura i morali”, vjerska raznolikost koja prevladava u turskom društvu nije uzeta u obzir. Naprimjer, u�enici ne u�e o vjerskim ili ritualnim posebnostima Alevi vjere, iako jedan veliki dio turskog stanovništva pripada toj vjeri. Što se ti�e argumenta Vlade da se odre�ene informacije o pobornicima Alevi vjere daju u devetom razredu, Sud kao i tužitelji [...] smatraju da se, u odsustvu u�enja osnovnih elemenata ove vjere u osnovnoj i nižoj školi, �injenica da život i � lozo� ja dvoje ljudi koji su imali veliki utjecaj na njeno nastajanje u�e tek u devetom razredu nije dovoljna da nadoknadi nedostatke ove nastave.

68. Poznato je da roditelji uvijek mogu svoju djecu pou�iti i savjetovati, obavljati prirodne funkcije roditelja kao edukatora ili usmjeravati svoju djecu u skladu sa vlastitim vjerskim ili � lozofskim uvjerenjima. [...]. Ipak, kada ugovorne zemlje uvedu vjersku nastavu u školske planove i, bez obzira na aranžmane osloba�anja od poha�anja takve nastave, roditelji u�enika mogu zakonski o�ekivati da �e se taj predmet predavati na na�in koji zadovoljava kriterije objektivnosti i pluralizma uz poštovanje njihove vjere ili � lozofskih uvjerenja.

99

69. U ovom pogledu, Sud smatra da, u demokratskom društvu, jedino pluralizam u obrazovanju može omogu�iti u�enicima da razviju kriti�ki um što se ti�e religioznih sadržaja u kontekstu slobode misli, savjesti i vjere [...]. Zato treba re�i, kao što je i Sud više puta izrekao, da je ova vrsta slobode u svojoj vjerskoj dimenziji jedan od najvažnijih elemenata koji formiraju identitet vjernika i njihove koncepcije života, ali i važan faktor za ateiste, agnostike, skeptike i one ravnodušne [...].

70. U svjetlu gore navedenog, Sud zaklju�uje da se ne može smatrati da nastava koja sadrži predmet „vjerska kultura i etika” zadovoljava kriterije objektivnosti i pluralizma, a naro�ito u speci� �nom slu�aju tužitelja, da poštuje vjerska i � lozofska uvjerenja oca g�ice Zengin koji je pristaša Alevi vjere, u pogledu tematike koja jasno nedostaje nastavnom planu i programu.

(b) Da li su postojala odgovaraju�a sredstva da osiguraju poštovanje ubje�enja roditelja

71. [...] Kada ugovorna zemlja uklju�i vjerske predmete u nastavni plan, onda je neophodno, koliko je to mogu�e, izbje�i situaciju u kojoj su u�enici u sukobu izme�u vjerskog obrazovanja koje pruža škola i vjerskih ili � lozofskih ubje�enja svojih roditelja. S tim u vezi, Sud navodi da, u pogledu vjerske nastave u Evropi i uprkos raznovrsnosti pristupa nastavi, skoro sve zemlje �lanice nude najmanje jedan na�in na koji se u�enici mogu isklju�iti iz �asova vjeronauke, uvo�enjem mehanizma izuze�a ili opcije poha�anja nekog drugog zamjenskog �asa ili da prisustvovanje na �asovima vjeronauke bude potpuno fakultativno [...].

72. Sud navodi da, po �lanu 24. turskog ustava, „vjerska kultura i etika” je jedan od obaveznih predmeta. Me�utim, �ini se da je mogu�nost izuze�a uvelo Vrhovno obrazovno vije�e odlukom od 9. jula 1990. godine [...]. Prema toj odluci, samo djeca „turske nacionalnosti koja pripadaju krš�anskoj ili jevrejskoj religiji” imaju pravo opcije izuze�a, „pod uvjetom da potvrde da su sljedbenici tih religija”.

73. Sud smatra da, bez obzira u koju kategoriju spada predmetni u�enik, �injenica da roditelji moraju prethodno dati izjavu školi i navesti da pripadaju krš�anskoj ili jevrejskoj religiji kako bi njihova djeca bila oslobo�ena poha�anja vjerske nastave može tako�e da stvori problem po �lanu 9. Konvencije [...]. U vezi s tim navodi da po �lanu 24. turskog ustava „niko se ne prisiljava.....da otkrije svoju religiju ili uvjerenja...” [...].

74. Osim toga, odluka Vrhovnog obrazovnog vije�a predvi�a mogu�nost izuze�a za samo dvije kategorije u�enika turske nacionalnosti, i to one �iji roditelji pripadaju krš�anskoj ili jevrejskoj vjeri. Prema mišljenju suda, to neizbježno sugerira da sadržaj

100

nastave koja se predaje u ovom predmetu može kod u�enika ovih kategorija da stvori kon� ikt izme�u vjeronauke koja se predaje u školi i vjerskih i � lozofskih ubje�enja njihovih roditelja. Kao i ECRI, Sud smatra da je situacija otvorena za kritiku u smislu da „ako je to zaista kurs o razli�itim vjerskim kulturama, nema razloga da bude obavezan samo za muslimansku djecu. U protivnom, ako je kurs zapravo osmišljen da predaje islam, to je onda kurs o speci� �noj religiji i ne treba biti obavezan kako bi se o�uvala sloboda religije djece i njihovih roditelja” [...].

75. Sud navodi da, prema mišljenju Vlade, ova mogu�nost se može proširiti na druga uvjerenja ako se podnese takav zahtjev [...]. Ipak, ma koliki bio djelokrug ovog izuze�a, �injenica je da su roditelji obavezni da obavijeste školske organe o svojim vjerskim i � lozofskim ubje�enjima što �ini ovo neprikladnim sredstvom za osiguranje poštovanja slobode ubje�enja. Osim toga, u odsutnosti bilo kojeg jasnog teksta, školski organi uvijek imaju izbor da odbiju takav zahtjev kao što je slu�aj g�ice Zengin [...].

76. Zbog toga, Sud smatra da postupak izuze�a nije odgovaraju�a metoda, a ne pruža ni dovoljno zaštite onim roditeljima koji legitimno smatraju da predmet koji se predaje može kod njihove djece da stvori kon� ikt lojalnosti izme�u škole i vlastitih vrijednosti. To se naro�ito dešava kada ne postoji mogu�nost odgovaraju�eg izbora za djecu roditelja koji imaju vjerska ili � lozofska uvjerenja koja ne slijede sunitski islam, gdje postupak izuze�a može da predstavlja veliki teret za roditelje kao i prisila otkrivanja svojih vjerskih ili � lozofskih uvjerenja u namjeri da oslobode djecu od poha�anja �asova vjeronauke.

PRILOG IV

Kona�ni dokument Me�unarodne konsultativne konferencije o obrazovanju u školama u pogledu slobode vjere ili vjerovanja, tolerancije i nediskriminacije

Konferencija, održana u Madridu od 23. do 25. novembra 2001. godine povodom dvadesetogodišnjice Deklaracije o otklanjanju svih oblika netolerancije i diskriminacije na osnovu vjere i uvjerenja, usvojene od Generalne skupštine 25. novembra 1981. godine,

(a) Uzimaju�i u obzir da je priznavanje uro�enog dostojanstva i jednakih i neotu�ivih prava svih ljudi temelj slobode, pravde i mira u svijetu, a sva ljudska prava su univerzalna, nedjeljiva i me�usobno ovisna;

(b) Pozivaju�i se na Povelju Ujedinjenih nacija, Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, Me�unarodni sporazum o gra�anskim i politi�kim pravima, Me�unarodnu konvenciju o otklanjanju svih oblika rasne diskriminacije i Deklaraciju o otklanjanju svih oblika netolerancije i diskriminacije na osnovu vjere i uvjerenja koje priznaju pravo na slobodu misli, savjesti, vjere ili uvjerenja i pozivaju na razumijevanje, poštivanje, toleranciju i nediskriminaciju;

(c) Navode�i da se doga�aju ozbiljni slu�ajevi netolerancije i diskriminacije u mnogim dijelovima svijeta koji ugrožavaju ostvarivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda što obuhvata pravo slobode mišljenja, savjesti, vjere ili vjerovanja;

(d) Potvr�uju�i poziv Be�ke konferencije o ljudskim pravima svim vladama da poduzmu odgovaraju�e mjere u skladu sa svojim me�unarodnim obavezama i, uz dužno poštovanje svojih pojedina�nih zakonskih sistema, da se bore sa netolerancijom i nasiljem koje proizlazi iz toga po osnovu vjere ili vjerovanja;

(e) Smatraju�i da je neophodno promovirati pravo na slobodu vjere ili vjerovanja i suzdržati se od korištenja vjere i vjerovanja za svrhe koje nisu kompatibilne sa Poveljom Ujedinjenih nacija i primjenljivim tekstovima Ujedinjenih nacija kao i na rad kako bi se osiguralo poštovanje na�ela i ciljeva Deklaracije o otklanjanju svih oblika netolerancije i diskriminacije po osnovu vjere ili vjerovanja;

(f) Uvjereni u potrebu za edukacijom o ljudskim pravima koja optužuje

102

i nastoji da sprije�i sve vrste nasilja zasnovanog na mržnji i netoleranciji u vezi sa slobodom vjere ili vjerovanja;

Uz saznanje da slobode vjere ili vjerovanja obuhvataju teisti�ka, neteisti�ka i ateisti�ka uvjerenja kao i pravo da se javno ne iskazuje vjera ili uvjerenje,

(g) Svjesni odgovornosti država da kroz obrazovanje promoviraju svrhu i na�ela Povelje Ujedinjenih nacija da se poboljša me�unarodno razmijevanje, suradnja i mir kao i poštovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda;

(h) Navode�i UNESCO-vu Konvenciju protiv diskriminacije u obrazovanju od 14. decembra 1960. godine i njen dodatni Protokol iz 1962., UNESCO-ve Preporuke o obrazovanju u pogledu me�unarodnog razumijevanja, suradnje i mira i obrazovanju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama koji su usvojeni 19. novembra 1974. godine i Deklaraciju o rasama i rasnim predrasudama od 27. novembra 1978. godine;

(i) Navode�i da tolerancija podrazumijeva prihvatanje razli�itosti i poštovanje prava da budeš razli�it i da obrazovanje, posebno u školi, treba na zna�ajan na�in doprinijeti promoviranju tolerancije i poštovanja slobode vjere ili vjerovanja;

(j) Navode�i Svjetsku konferenciju protiv rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i netolerancije koja je u vezi s tim;

(k) Pozivaju�i se na �lan 26.2 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima koja kaže da se obrazovanje usmjerava na potpuni razvoj ljudske li�nosti i ja�anje poštovanja prema ljudskim pravima i osnovnim slobodama i da promovira razumijevanje, toleranciju i prijateljstvo me�u narodima, rasama i vjerskim grupama;

(l) Primaju�i na znanje na�ela u pogledu prava na obrazovanje sadržana u �lanu 13. Me�unarodnog sporazuma o ekonomskim, društvenim i kulturnim pravima i ponovo navedena u Konvenciji o pravima djeteta;

(m) Primje�uju�i još �lan 29. Konvencije o pravima djeteta koji predvi�a da obrazovanje treba da ima za cilj „razvoj dje�ije li�nosti, talenata, mentalnih i � zi�kih sposobnosti do punog potencijala; razvoj poštovanja za ljudska prava i osnovne slobode i za na�ela zagarantovana Poveljom Ujedinjenih nacija, razvoj poštovanja za roditelje djece, njegov ili njen vlastiti kulturni identitet, jezik i vrijednosti, za nacionalne vrijednosti države u kojoj to dijete živi, zemlje iz koje on ili ona eventualno poti�u, za civilizacije koje su druga�ije od njegove ili njene; pripremanje djeteta za odgovoran život u slobodnom društvu u duhu razumijevanja, mira, tolerancije, jednakosti spolova i prijateljstva me�u ljudima, etni�kim, nacionalnim i vjerskim grupama i ljudima iz redova autohtonog naroda”;

103

(n) Uzimaju�i u obzir prava roditelja, porodica, zakonskih staratelja i drugih zakonski priznatih skrbnika da odaberu školu za svoju djecu i da osiguraju da je njihovo vjersko i/ili moralno obrazovanje u skladu sa njihovim vlastitim ubje�enjima i sa minimalnim obrazovnim standardima postavljenim ili odobrenim od nadležnih organa i na na�in u skladu sa postupcima koji se koriste u državi za primjenu zakona, a sve to u najboljem interesu djeteta;

(o) Pozivaju�i se na Be�ki program rada, stav 38, i svjesni potrebe da se uzme u obzir jednakost polova u školskom obrazovanju u vezi sa slobodom vjere i uvjerenja, tolerancije i nediskriminacije, a i zabrinuti za stalnu diskriminaciju protiv žena, naglašavaju�i potrebu da se ženama osiguraju ljudska prava i osnovne slobode, a naro�ito sloboda vjere ili uvjerenja, tolerancija i nediskriminacija;

(p) Tako�e zabrinuti zbog stalne diskriminacije protiv, izme�u ostalog, djece, emigranata, izbjeglica i onih koji traže azil naglašavaju�i potrebu obezbje�enja njihovih ljudskih prava i osnovnih sloboda, a naro�ito prava na slobodu vjere ili vjerovanja, toleranciju i nediskriminaciju;

(q) Uvjereni da obrazovanje u vezi sa slobodom vjere ili vjerovanja tako�e može da doprinese postizanju ciljeva za mir u svijetu, društvenu pravednost, me�usobno poštovanje i prijateljstvo me�u ljudima kao i promociju ljudskih prava i osnovnih sloboda;

(r) Tako�e uvjereni da obrazovanje u pogledu slobode vjere ili vjerovanja treba doprinijeti promociji slobode savjesti, mišljenja, izražavanja, informacija i istraživanja kao i prihvatanju razli�itosti;

(s) Priznaju�i da mediji i nove tehnologije informatike, uklju�uju�i internet, treba da doprinesu obrazovanju omladine u oblasti tolerancije i slobode vjere ili vjerovanja u duhu mira, pravednosti, slobode, me�usobnog poštivanja i razumijevanja u namjeri promoviranja i zaštite svih ljudskih prava, gra�anskih i politi�kih, kao i ekonomskih i kulturnih;

(t) Uzimaju�i u obzir da napori koji, kroz obrazovanje, nastoje da promoviraju toleranciju i zaštitu ljudskih prava vjere ili vjerovanja, zahtijevaju suradnju me�u državama, relevantnim organizacijama i institucijama i da roditelji, grupe i zajednice, zavisno od vjere ili uvjerenja, igraju važnu ulogu u ovom pogledu;

(u) Pozivaju�i se sa poštovanjem na odluku Generalnog vije�a da odredi 1995. godinu kao Godinu Ujedinjenih nacija za toleranciju, 2001. godinu kao Godinu Ujedinjenih nacija za dijalog me�u civilizacijama, a 9. novembra 2001. godine Generalna skupština je usvojila Globalni dnevni red za dijalog me�u civilizacijama i, pozivaju�i se na UNESCO deklaraciju o ulozi religije u promociji kulture mira od 18. decembra 1994. godine, i Deklaraciju o na�elima tolerancije koje je usvojio UNESCO 16. novembra 1995. godine;

104

(v) Navode�i inicijative i akcije koje su poduzeli razni organi i organizacije unutar sistema Ujedinjenih nacija, Ured visokog povjerenika za ljudska prava koji provodi program Ujedinjenih nacija, Desetlje�e obrazovanja o ljudskim pravima (1995-2004) kao i mnoge druge programe edukacije o ljudskim pravima; UNESCO koji vodi programe o obrazovanju o ljudskim pravima i miru i razvija politiku me�ukulturnog i me�ureligijskog dijaloga kao i UNICEF koji doprinosi obrazovanju i dobrobiti djece u raznim podru�jima;

(w) Navode�i preporuke o obrazovanju, izražene u raznim izvještajima konvencionalnih organa Ujedinjenih nacija za zaštitu ljudskih prava i od relevantnih specijalnih izvješta�a Komiteta za ljudska prava Ujedinjenih nacija posebno specijalnih izvješta�a o savremenim oblicima rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i sli�nih vrsta netolerancije, specijalnih izvješta�a o nasilju nad ženama, njegove uzroke i posljedice i specijalnih izvješta�a o slobodi vjeroispovjesti ili vjerovanja;

1. Naglašava hitnu potrebu da promovira, kroz obrazovanje, zaštitu i poštovanje slobode vjeroispovijesti ili vjerovanja zbog ja�anja mira, razumijevanja i tolerancije me�u pojedincima, grupama i narodima sa namjerom razvoja poštovanja pluralizma;

2. Smatra da svako ljudsko bi�e ima istinsko i nepovredivo dostojanstvo i vrijednost što uklju�uje pravo na slobodu vjere, savjesti ili uvjerenja koje treba poštovati i �uvati;

3. Smatra da mladu generaciju treba odgajati u duhu mira, tolerancije, me�usobnog razumijevanja i poštovanja prema ljudskim pravima, a posebno poštovanja slobode vjere ili uvjerenja i da ih treba zaštititi od svih oblika diskriminacije i netolerancije zbog njihove vjere ili uvjerenja;

4. Smatra da svaka država, na odgovaraju�em nivou vlasti, treba da promovira i poštuje obrazovne politike �iji je cilj ja�anje promoviranja i zaštite ljudskih prava, iskorjenjivanje predrasuda i koncepcija koje nisu kompatibilne sa slobodom vjere ili vjerovanja i osiguranje poštovanja i prihvatanja pluralizma i razli�itosti u oblasti vjere ili uvjerenja kao i prava da ne prihvata vjersku obuku koja nije u skladu sa njegovim ubje�enjima;

5. Tako�e smatra da svaka država treba poduzeti odgovaraju�e mjere da osigura jednaka prava za žene i muškarce u oblasti obrazovanja i slobode vjere ili uvjerenja, a naro�ito poja�a zaštitu prava ženske djece na obrazovanje, posebno onih koje poti�u iz ugroženih grupa;

6. Osu�uje sve oblike netolerancije i diskriminacije na osnovu vjere ili uvjerenja uklju�uju�i i one koji promoviraju mržnju, rasizam ili ksenofobiju i smatra da države trebaju poduzeti odgovaraju�e mjere protiv onih koji se tako manifestiraju u školskim nastavnim programima, bilježnicama i metodama nastave kao i onih koji se

105

šire putem medija i novih informati�kih tehnologija što obuhvata i internet;

7. Sa sklonoš�u razmatra sljede�e ciljeve:

(a) Ja�anje nediskriminatorne perspektive u obrazovanju kao i ja�anje znanja u pogledu slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja na odgovaraju�im nivoima;

(b) Poticanje onih koji obavljaju nastavu da gaje poštovanje za vjeru ili uvjerenja i tako promoviraju me�usobno razumijevanje i toleranciju;

(c) Bu�enje svijesti o porastu me�usobne ovisnosti me�u narodima i nacijama i promocija me�unarodne solidarnosti;

(d) Bu�enje svijesti o aspektima spolova u namjeri promoviranja jednakih mogu�nosti za žene i muškarce;

8. Priznaje da države, na odgovaraju�em nivou vlasti trebaju promovirati, kako u školskom obrazovanju tako i u vanškolskim aktivnostima koje organizuju obrazovne institucije bilo koje prirode, principe i ciljeve ovog dokumenta, naro�ito u pogledu nediskriminacije i tolerancije u vezi sa �injenicom da se na stavove može uveliko utjecati u periodu poha�anja osnovne i nižih razreda srednje škole;

9. Smatra da uloga roditelja, porodica, zakonskih staratelja i drugih zakonski priznatih skrbnika je neophodan faktor u obrazovanju djece u oblasti religije ili uvjerenja; i da treba obratiti posebnu pažnju poticanju pozitivnih stavova i, u skladu sa najboljim interesima djeteta, pružanju podrške roditeljima u ostvarivanju svojih prava i uloge u obrazovanju u oblasti tolerancije i nediskriminacije, prate�i relevantne odredbe Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, Konvencije o pravima djeteta, Me�unarodnog sporazuma o gra�anskim i politi�kim pravima, Me�unarodnog sporazuma o ekonomskim, društvenim i kulturnim pravima i Deklaracije Ujedinjenih nacija o otklanjanju svih oblika netolerancije i diskriminacije po osnovi religije ili uvjerenja;

10. Poti�e države, na odgovaraju�em nivou vlasti i svaku drugu relevantnu instituciju ili organ kao što je UNESCO sistem združenih škola, da poboljšaju na�ine i sredstva obuke nastavnika i drugih kategorija obrazovnih kadrova kako bi ih pripremili i osposobili za ulogu u postizanju ciljeva ovog dokumenta; i ovim preporu�uje državama, na odgovaraju�em nivou vlasti i u skladu sa svojim obrazovnim sistemima, da sa sklonoš�u razmotre:

(a) Razvoj motivacije nastavnika za svoj posao podržavanjem i poticanjem obaveza poštivanja vrijednosti ljudskih prava, a naro�ito tolerancije i nediskriminacije u oblasti religije i uvjerenja;

(b) Pripremanje nastavnika za obrazovanje djece u pogledu kulture poštovanja svakog ljudskog bi�a, tolerancije i nediskriminacije;

106

(c) Poticanje u�enja i širenja razli�itih iskustava u obrazovanju u pogledu slobode religije i uvjerenja, posebno inovativnih ekperimenata koji se vrše u cijelom svijetu;

(d) Kada je prikladno, da pruže nastavnicima i u�enicima priliku da se dobrovoljno sastaju i vrše razmjene sa svojim suradnicima iz struke i vršnjacima razli�itih religija i uvjerenja;

(e) Poticanje razmjena nastavnika i u�enika i pomaganje obrazovnih studija u inostranstvu;

(f) Poticanje, na odgovaraju�em nivou, op�eg znanja i akademskog istraživanja u pogledu slobode religije ili uvjerenja;

11. Poti�e države na odgovaraju�em nivou vlasti i druge relevantne institucije ili organizacije, kada je prikladno i mogu�e, da poja�aju napore kako bi pomogli obnavljanje, izradu, distribuciju, prijevod i razmjenu sredstava i materijala za obrazovanje u oblasti slobode religije ili uvjerenja, uzimaju�i posebno u obzir �injenicu da u mnogim zemljama u�enici sti�u znanje, uklju�uju�i i znanje iz oblasti slobode religije ili uvjerenja, kroz masovne medije izvan obrazovnih ustanova. U tom pogledu, treba poduzeti sljede�e:

(a) Sav asortiman opreme koja je na raspolaganju treba koristiti prikladno i konstruktivno, od tradicionalnih sredstava do nove obrazovne tehnologije koja obuhvata internet, primjereno oblasti slobode vjere ili uvjerenja;

(b) Suradnja izme�u država i relevantnih me�unarodnih organizacija i institucija kao i medija i nevladinih organizacija u borbi protiv propagande netolerantnih i diskriminatornih stereotipova religija i uvjerenja u medijima i na internetu;

(c) Uklju�enje komponente specijalnog obrazovanja o masovnim medijima u namjeri da se pomogne u�enicima da odaberu i analiziraju informacije koje prenose masovni mediji iz oblasti slobode vjeroispovijesti i uvjerenja;

(d) Bolje razumijevanje razli�itosti i razvoja tolerancije te zaštite i nediskriminacije emigranata i izbjeglica i njihove slobode vjeroispovijesti i uvjerenja;

12. Preporu�uje da države kao i relevantne institucije i organizacije razmotre izu�avanje, izvla�enje koristi i širenje primjera najbolje prakse iz oblasti obrazovanja u pogledu slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja što daje posebnu važnost toleranciji i nediskriminaciji;

13. Preporu�uje da države razmotre promoviranje me�unarodne kulturne razmjene u oblasti obrazovanja zaklju�ivanjem i provo�enjem sporazuma u vezi sa slobodom vjeroispovijesti ili uvjerenja, nediskriminacije, tolerancije i poštovanja ljudskih prava;

14. Poti�e sve dijelove društva, individualno kao i kolektivno, da doprinose obrazovanju na osnovu ljudskog dostojanstva i da poštuju slobodu vjere ili uvjerenja, tolerancije i nediskriminacije;

107

15. Poti�e države na odgovaraju�em nivou vlasti, nevladine organizacije i sve �lanove gra�anskog društva da udruže napore i iskoriste medije i druga sredstva za individualno i zajedni�ko u�enje kao i kulturne institucije kao što su muzeji i biblioteke koji pružaju pojedincu relevantno znanje iz oblasti slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja;

16. Poti�e države u promoviranju ljudskog dostojanstva i slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja, tolerancije i nediskriminacije i da se tako bori, koriste�i odgovaraju�e mjere, protiv religioznih, etni�kih, rasnih, nacionalnih i kulturnih stereotipova;

17. Poziva organizacije i specijalizirane agencije Ujedinjenih nacija da, u skladu sa svojim mandatom, doprinose promoviranju i zaštiti slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja, tolerancije i nediskriminacije;

18. Tako�e poti�e države, nevladine organizacije i druge �lanove civilnog društva da, na odgovaraju�em nivou vlasti, iskoriste relevantne društvene i kulturne aktivnosti svih vrsta za promoviranje ciljeva ovog dokumenta;

19. Poziva sve države, civilno društvo i me�unarodnu zajednicu da promoviraju na�ela, ciljeve i preporuke iz ovog dokumenta o obrazovanju u pogledu slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja, tolerancije i nediskriminacije.

Bibliogra� ja i izvori

Službeni dokumenti

OSCE

Završni akt Konferencije o sigurnosti i suradnji u Evropi, Helsinki, 1. avgusta 1975. godine, http://www.osce.org/documents/mcs/1975/08/4044.en.pdf.

Zaklju�ni dokument Madridskog sastanka 1980. predstavnika zemalja u�esnica Konferencije o sigurnosti i suradnji u Evropi, održanog na osnovu odredbi Završnog akta u vezi sa nadopunom Konferencije, Madrid 1983. godine, http://www.osce.org/documents/mcs/1980/11/4223_en.pdf.

Zaklju�ni dokument Be�kog sastanka 1989. predstavnika zemalja u�esnica Konferencije o sigurnosti i suradnji u Evropi, održanog na osnovu odredbi Završnog akta u vezi sa nadopunom konferencije, 17. januara, 1989. godine, http://www.osce.org/documents/mcs/1989/01/16059.en.pdf.

Dokument sa sastanka Konferencije o humanoj dimenziji OSCE-a u Kopenhagenu, usvojen u Kopenhagenu 29. juna 1990,http://www.osce.org/documents/odihr/1990/06/13992_en.pdf.

CSCE Budimpešta Dokument 1994, Teže�i ka iskrenom partnerstvu u Novom razdoblju, http://194.8.63.155/documents/mcs/1994/12/4048_en.pdf.

Haške preporuke u pogledu prava na obrazovanje nacionalnih manjina i nota objašnjenja, 1. oktobra 1996. godine,http: //www.osce.org/documents/hcnm/1996/10/2700_en.pdf.

Odluka br. 6, Tolerancija i nediskriminacija, X OSCE Vije�e ministara,Porto, 6-7. decembra 2002. godine,http://tandis.odihr.pl/documents/fulltext/03547.pdf.

Odluka br. 4/03, Tolerancija i nediskriminacija, XI OSCE Vije�e ministara, Maastricht, 1-2, decembra 2003. godine, http://www.osce.org/documents/mcs/2006/06/19330_en.pdf.

109

Odluka br. 12/04 o toleranciji i nediskriminaciji, XII OSCE Vije�e ministara, So� a, 6-7. decembra 2004. godine,http: //www.osce.org/documents/mcs/2004/12/ 3915_en.pdf.

OSCE/ODIHR Savjetodavni odbor stru�njaka o slobodi religije ili uvjerenja, Upute za Pregled zakona koji se odnose na religiju ili uvjerenje, (Varšava, ODIHR, 2004).

Odluka br. 10/05 Tolerancija i nediskriminacija: Promoviranje me�usobnog poštovanja i razumijevanja, 13. Vije�e ministara OSCE-a, 5-6. decembra 2005. godine,http://www.osce.org/documents/mcs/2005/12/17441_en.pdf.

OSCE Obaveze dimenzije humanosti, Vol. I, Tematska kompilacija (Varšava, ODIHR (Ured za demokratske institucije i ljudska prava), 2005.godine).

Odluka br.13/06 o borbi protiv netolerancije i nediskriminacije i promoviranju me�usobnog poštovanja i razumijevanja, 14. Vije�e ministara OSCE-a, Brisel, 4.-5. decembar 2006. godine http://www.osce.org/documents/mcs/2006/12/22565.en.pdf.

Savez civilizacija

Izvještaj Grupe na visokom nivou Saveza civilizacija, 13. novembra 2006. godine, http://www.unaoc.org/repository/HLG_Report.pdf.

Vije�e Evrope

Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda otvorena je za potpisivanje od Vije�a Evrope 4. novembra 1950. godine, E.T.S. br. 5, stupio na snagu 3. septembra 1953. godine, http://conventions.coe.int/Treaty/en/Treaties/Html/005.htm.

Protokol Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, CETS br.: 009, otvoren za potpisivanje od zemalja �lanica 20. marta 1952. godine, stupio na snagu 8. maja 1954. godine, dostupan na http://conventions.coe.int/ Treaty/en/Treaties/Html/009.htm

Preporuke br. R (1984) 18 Komiteta ministara zemalja �lanica o obuci nastavnika za obrazovanje za me�ukulturalno razumijevanje, odnosno u kontekstu migracije, 25. septembra 1984. godine. (84) 18,

http://www.unhcr.org/cgi-bin/texis/vtx/refworld/rwmain?page=publisher&docid=4278de154&skip=&publisher=COEMINISTERS.

Djelokrug Konvencije za zaštitu nacionalnih manjina. H (1995)010 otvorena za potpisivanje od zemalja �lanica 1. februara 1995. godine, stupila na snagu 1. februara 1998. godine,http://www.coe.int/t/e/human.rights/minorities/2._framework.convention_(monitoring)/1._texts/PDF_H(1995)010%20E%20FCNM%20and%20Explanatory%20 Report.pdf.

110

Preporuka 1720 (2005) Obrazovanje i religija, debata Parlamentarne skupštine 4. oktobra 2005. godine (27. sjednica) (pogledati dok. 10673, izvještaj Odbora za kulturu, nauku i obrazovanje, izvješta�: gdin Schneider), tekst prilago�en od Skupštine 4. oktobra 2005. godine (27. sjednica), http://assembly.coe.int/main.asp?Link=/documents/adoptedtext/ta05/erec1720.htm.

ECRI Preporuka op�e politike br. 10 o borbi protiv rasizma i rasne diskriminacije u i kroz školski sistem, prilago�eno 15. decembra 2006. godine, http://www.coe.int/t/e/human_rights/ecri/1-ECRI/3-General_themes/1-Policy_Recommendations /Recommendation_N10/1-Recommendation_10.asp#TopOfPage.

Rezolucija o rezultatima i zaklju�cima svih projekata 2003.-2006. godine: Stvaranje humanije i uklju�ive Evrope: Uloga obrazovnih politika, 22. sjednica Stalne konferencije evropskih ministara obrazovanja, Istanbul, 4.-5. maja 2007. godine, http://www.coe.int/t/dg4/highereducation/News/Istanbul_Resolution%20on%20the%20results%20and%20conclusions_EN.doc.pdf

Evropski sud za ljudska prava

Kokinnakis vs. Gr�ke (TCtHR, Prilog br. 14307/33, 1993).

Manoussakis vs. Gr�ke (ECtHR, Prilog br. 18748/91, 1996).

Serif vs. Gr�ke (ECtHR, Prilog br. 381178/97, 1999).

Cha’are Shalom Ve Tsedek vs. Francuske (ECtHR, (Evropski sud za ljudska prava) Prilog br. 27417/95, 2000)

Moskovski ured Armije spasa vs. Rusije (ECtH R, Prilog br. 72881/01, 2006).

Gldani Zajednica Jehovinih svjedoka vs. Gruzije (ECtH R, Prilog br. 71156/01,2007).

Folgerø vs. Norveške (ECtHR, Prilog br. 15472/02, 2007).

Zengin sv. Turske (ECtHR, Prilog br. 1448/04, 2007).

Evropska zajednica

Reakcija obrazovnih sistema na problem rasizma, Rezoluciju Vije�a [Evropske zajednice], 23. oktobra 1995. godine, Službeni glasnik C 312 od 23.11.1995. godine, http://evropa.eu/scadplus/leg/en/cha/c10413.htm.

EUMC, Muslimani u Evropskoj zajednici: Diskriminacija i islamofobija, (EUMC, Be�, decembar 2006. godine), http://eumc.evropa.eu/eumc/material/pub/muslim/Manifestations_EN.pdf.

111

Ujedinjene nacije

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu UDHR), usvojena i proglašena Rezolucijom Generalne skupštine 217 A (III) 10. decembra 1948. godine, GA Res. 217 (A) (III), UN Doc A/810 at 71, http://www.un.org/Overview/rights.html.

Me�unarodni sporazum o gra�anskim i politi�kim pravima, usvojen i otvoren za potpisivanje od Generalne skupštine 16. decembra 1966. godine, GA Res. 2200A (XXI), 21 UN GAOR Dopuna. (br. 16) u 52, UN Dok. A/6316 (1966), 999 UNTS 171, stupio na snagu 23. marta 1976. godine, http://www.unhchr.ch/html/menu3/b/a.ccpr.htm.

Me�unarodni sporazum o ekonomskim, društvenim i kulturološkim pravima, usvojen i otvoren za potpisivanje od Generalne skupštine 16. decembra 1966. godine, GA Rez. 2200A (XXI), 1 UN GAOR Dopuna. (br. 16) u 49, UN Dok. A/6316 (1966), 993 UNTS 3, stupio na snagu 3. januara 1976. godine, dostupan na sajtu http://www.unhchr.ch/html/menu3/b/a_cescr.htm.

Deklaracija o otklanjanju svih oblika netolerancije i diskriminacije po osnovu religije ili uvjerenja, usvojena i proglašena Rezolucijom Generalne skupštine 36/55, 25. novembra 1981. godine, GA Rez. 36/55, UN GAOR, 36. sjednica, http://www.unhchr.ch/html/menu3/b/d_intole.htm

Konvencija o pravima djeteta usvojena i otvorena za potpisivanje, rati� kaciju i pripajanje Rezolucijom Generalne skupštine 44/25, 20. novembra 1989. godine, CA Rez. 44/25, UN CAOR, 44. sjednica, Dopuna br. 49, �lan 32. (1), UN Dok. A/44/49 (1989), stupio na snagu 2. septembra 1990. godine, http://www.ohchr.org/english/law/pdf/crc.pdf

Finalni dokument Me�unarodne konsultativne konferencije o školskom obrazovanju u odnosu na slobodu religije ili uvjerenja, tolerancije i nediskriminacije, Odbora za ljudska prava, Izvještaj podnio gdin Abdelfattah Amor, specijalni izvješta� o slobodi religije ili uvjerenja u skladu sa rezolucijom Odbora za ljudska prava 2000/33, Izvršni zaklju�ak, 14. mart 2002, E/CN.4/2002/73.

UN Komitet za ljudska prava, Op�i komentar br. 22(48), Pravo na slobodu mišljenja, savjesti i religije (�lan 18.) (48. sjednica, 1993), UN Dok. CCPR/C/21 Rev. 1/Add. 4 (1993), odštampan u UN Dok. HRI/GEN/i/Rev. 1 u 35 (1994).

Erkki Hartikainen vs. Finske, Dopis br. 40/1978, UN Dok. CCPR/C/OP/1 at 74 (1984).

Leirvdg vs. Norway (Komitet za ljudska prava Ujedinjenih nacija, CCPR/C/82/D/1155/2003, Dopis br. 1155/2003, 23. novembra 2004. godine).

112

UNESCO

Preporuke u vezi sa obrazovanjem u smislu me�unarodnog razumijevanja, suradnje i mira i obrazovanja u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda koje je usvojila Generalna konferencija na svojoj 18. sjednici u Parizu, 19. novembra 1974. godine,http://www.unesco.org/education/nfsunesco/pdf/Peace_e.pdf

Jacques Delors, U�enje o unutarnjem bogatstvu, Izvještaj podnesen UNESCO-u na Me�unarodnoj komisiji o obrazovanju u dvadeset prvom vijeku (UNESCO publikacija, 1996), http://www.unesco.org/delors/

Dakar djelokrug rada. Obrazovanje za sve: Izvršavanje naših zajedni�kih obaveza, usvojeno od Svjetskog obrazovnog foruma, Dakar, Senegal, 26-28. aprila 2000. godine, http://unesdoc.unesco.org/images/0012/001211/121147e.pdf

Sudski slu�ajevi u SAD

Abington školski distrikt vs. Shempp, 374 U.S. 203, 300-301 (1961) (Sudac Brennan se slaže).

Florey vs. Sioux Falls Školskog distrikta 49-5, 619 F. 2gi 1311 (8mi Or.), certi� kat odbijen, 449 U.S. 987 (1980).

Udruženje školskih odbora države New York vs. Sobol, 591 N.E.2d 1146 (N.Y. 1992), certi� kat odbijen, 506 U.S. 909 (1992).

Clever vs. Cherry Hill Gradski odbor za obrazovanje, 838 F. Dopuna. 629 (D.N.J. 1993).

Knjige i �lanci

Bîrzéa, César, „Cjelovje�no u�enje za društveno prihvatanje”, dokument podnesen prilikom Rezolucije o rezultatima i zaklju�cima cijelog projekta 2003.-2006. godine: Gra�enje humanije i uklju�ive Evrope: Uloga politike obrazovanja, 22. sjednica Stalne konferencije evropskih ministara obrazovanja Vije�a Evrope, Istanbul, 4.-5. maja 2007. godine.

Breidlid, Halldis i Nicolaisen, Tove, „Multireligijsko obrazovanje u religijski mješovitom kontekstu: Neke norveške perspektive”, dokument predo�en na Istraživa�kom simpoziju o vjerskom obrazovanju, u Lundu (Švedska), 11.-14. marta 2004. godine, http://folk.uio.no/leirvik/OsloCoalition/MultifaithNorwayBN0904.htm.

Craft, Maurice (Ed.), Obrazovanje nastavnika u pluralisti�kim društvima: Me�unarodni pregled (London, Falmer, 1996.godina).

de la Hera, Alberto i Martínez de Codes, Rosa María (koordinatori), La Libertad Religiosa en la Educacion Escolar (Madrid, Ministarstvo pravde, 2002. godina).

113

Garcia Moliner, Odet i Lopez Garcia, Rafaela, „Osnovna obuka nastavnika u kulturnim razlikama u Španiji: stavovi i pedagoške strategije”, Interkulturalno obrazovanje, Knjiga. 16, br. 5. decembra 2005. godine, str. 433-442.

Grimmitt, Michael H. (Ed.), Pedagogije vjerskog obrazovanja: Studije slu�ajeva u istraživanju i razvoju dobre pedagoške prakse u vjerskom obrazovanju (Great Wakering, Essex, McCrimmons Publishing Co. Ltd, 2000).

Gundara, Jagdish S., Interkulturalizam, obrazovanje i uklju�enje (London, Izdava�ka ku�a Paul Chapman, 2000. godina).

Hagan, Martin i McGlynn, Claire, „Pomjeranje barijera: promoviranje u�enja o razli�itosti u osnovnoj obuci nastavnika”, Interkulturalno obrazovanje, Knjiga. 15, br. 3, septembra 2004. godine, str. 243-252.

Haynes, Charles C., Vodi� za nastavnike o vjerskoj nastavi u javnim školama Nashville, Centar prvog amandmana, 1999. godina)http://www.freedomforum.org/publications/� rst/teachersguide/teachersguide.pdf

Haynes, Charles C. and Thomas O., Pronalaženje zajedni�kog jezika, (Nashville, Centar prvog amandmana, 2007. godina) http://www.� rstamendmentcenter.org/PDF/FCGfrontmatter.PDF.

Heimbrock, Hans-Gunter, Scheilke, Christoph, and Schreiner, Peter, Prema vjerskoj kompetentnosti: Raznolikost kao izazov za obrazovanje u Evropi (Münster, LIT Verlag, 2001).

Hollins, Etta i Guzman Torres, Maria, „Istraživanje o pripremi nastavnika za razli�itu populaciju”. U: Marylin Cochran-Smith and Kenneth M. Ziechner (Eds), Studije iz obrazovanja nastavnika: Izvještaj AERA grupe u istraživanju iz obrazovanja nastavnika (Mahwah, NJ, Lawrence Erlbaum Associates, 2000. godina), str. 477-548.

Hull, John M., „Doprinos religijskog obrazovanja vjerskoj slobodi: Globalna perspektiva”, dokument predo�en na Konferenciji Ujedinjenih nacija o vjerskom obrazovanju u odnosu na slobodu religije ili uvjerenja, Madrid (Spain), 22-25. novembra 2001. godine, http://www.johnmhull.biz/International%20Association%20for%20 Religious% 20 Freedom. html.

Jackson, Robert, Ponovno razmatranje vjerskog obrazovanja i pluralizma: Pitanja razli�itosti i pedagogije (London, RoutledgeFalmer, 2004. godina).

Jackson, Robert, Miedema, Siebren, Weisse, Wolfram, i Willaime, Jean-Paul (Eds.), Religija i obrazovanje u Evropi: Razvoj, kontekst i debate (Munster, Waxmann, 2007).

Johnson, Laurie Shepherd, „Imperativ razli�itosti: gra�enje kulturalno odgovaraju�eg školskog duha”, Interkulturalno obrazovanje, Knjiga 14, br. 1, mart 2003. godine, str. 17-30.

114

Kaymakcan, Recep, „Me�uvjersko obrazovanje i Turska”, dokument predo�en na Konferenciji U�enje o toleranciji, poštovanju i priznavanju u odnosu na religiju ili uvjerenje Oslo Koalicije o slobodi religije ili uvjerenja, Oslo (Norveška), 2.-5. septembra 2004. godine, http://folk.uio.no/leirvik/OsloCoalition/KaymakcanInterfaith0904.htm.

Keast, John (Ed.), Vjerska razli�itost i interkulturalno obrazovanje: Priru�nik za škole, (Strasbourg, Izdava�ka ku�a Vije�a Evrope, 2007. godina).

O’Brien, Joanne i Palmer, Martin, Vjerski atlas (Izdanje kalifornijskog univerziteta Berkeley, 2007. godine).

Nieto, Sonia, „Solidarnost, hrabrost i srce: šta instruktori koji obu�avaju nastavnike mogu nau�iti od nove generacije nastavnika “, Interkulturalno obrazovanje, Knjiga 17, br. 5, decembra 2006. godine, str. 457-473.

Schreiner, Peter, Kraft, Friedhelm, i Wright, Andrew, Dobra praksa u vjerskom obrazovanju u Evropi. Primjeri i perspektive osnovnih škola (Munster, Mun-ster Lit, 2007.godina).

Sivanandan, Ambalavaner, Razli�ita vrsta gladi (London, Pluto Press, 1983).

Snyder, Thomas D. i Hoffman, Charlene M., Zbornik obrazovne statistike 2001. godina (Washington DC, Državni centar za obrazovnu statistiku, SAD Ministarstvo obrazovanja, 2002. godina).

Univerzitet u Minnesoti, Centar za resurse ljudskih prava, Prate�i projekat, „Podizanje duha. Ljudska prava i sloboda uvjerenja”http://www1.umn.edu/human-rts/edumat/hreduseries/TB5/download.htm

Larissa Vassilchenko i Karmen Trasberg, „Estonski nastavnici potkraj 1990-ih godina: njihova volja i spremnost za rad u multikulturalnoj u�ionici”, Interkulturalno obrazovanje, Knjiga. 1, br. 1, april 2000. godina, str. 65-78.

Michael Wiener, „Model konferencija Ujedinjenih nacija – Drugi pristup u�enju o toleranciji, poštovanju i priznavanju”, dokument predo�en na Konferenciji u�enje o toleranciji, poštovanju i priznavanju u odnosu na religiju ili uvjerenje Oslo Koalicije o slobodi religije ili uvjerenja, Oslo (Norveška), 2.-5. septembra 2004. godine.http://folk.uio.no/leirvik/OsloCoalition/WienerText0904.doc.

Resursi

Web stranice posebnih organizacija, projekata, publikacija, izvještaja i �asopisa

Udruženje protiv klevetehttp://www.adl.org/religious_freedom/resource_kit/december_holiday_ guidelines.asp

115

Udruženje vjerskih i teoloških u�itelja u isto�noj i centralnoj Evropi http://www.arteee.ru

Obrazovna web stranica Veliki mit http://www.bigmyth.com

Britanski glasnik za vjersko obrazovanje http://www.tandf.co.uk/journals/titles/01416200.asp

Koordinaciona grupa za vjersko obrazovanje u Evropi (CoGREE) http://www.cogree.com

Evropski projekat za interreligijsko u�enjehttp://www.epil.ch/International Association for Intercultural Education http://www.iaie.org

Centar Prvog amandmanahttp://www.� rstamendmentcenter.org

Me�uvjersko vije�e o eti�kom obrazovanju djece http://www.ethicseducationforchildren.org/en

Me�unarodno udruženje za vjerske slobode http://www.iarf.net/index.html

Ontario konsultanti o vjerskoj toleranciji http://www.religioustolerance.org

Oslo Koalicija o slobodi religije ili uvjerenja http://www.oslocoalition.org

Stru�ni savjet za vjersko obrazovanje http://www.pcfre.org.uk

Služba za razmjenu vjerskog obrazovanja http://re-xs.ucsm.ac.uk

Religija u obrazovanju. Doprinos dijalogu ili faktor kon� ikta u društvima u preobrazbi evropskih zemalja (REDCo) http://www.redco.uni-hamburg.de/web/3480/3481/index.html

Vjerski resursi — Adresar internet resursa za ve�e religije http://www.religiousresources.org

Runnymede Trust http://www.runnymedetrust.org

Simon Wiesenthal Centar i Muzej tolerancije www.wiesenthal.com

Tanenbaum Centar za me�ureligijsko razumijevanje http://www.tanenbaum.org

116

„U�enje toleranciji” i web stranica Pravnog centra za siromašne ameri�kog juga http://www.tolerance.org

TRES Mreža „Vjerska nastava u evropskom multikulturalnom društvu” http://www.student.teol.uu.se/tres

UNESCO Program me�uvjerskog dijalogahttp://portal.u nesco.org/cu lture/en/ev.php-URL_ID=11680&URL_DO = DO_TOPIC&URL_SECTION=201.html

Op�i i sveobuhvatni internet resursi kao podrška od Ureda za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR)

ODIHR Sistem informacija o toleranciji i nediskriminaciji http://tandis.odihr.pl

Stanovište o u�enju o religijama i uvjerenjima

Ovaj odjeljak pruža materijal i dokumente iz oblasti u�enja o religijama i uvjerenjima. Ovdje se mogu na�i primjeri nastavnog materijala u u�ionici i izvještaji o na�inu provo�enja te nastave. Pristupna stranica daje web stranice relevantnih mreža institucija.

Sloboda religije ili uvjerenja

Ovaj odjeljak daje pristup širokom izboru informacija o slobodi religije ili uvjerenja širom OSCE regije:

• vijesti o slobodi religije ili uvjerenja;• OSCE obaveze i izjave koje se odnose na slobodu religije ili uvjerenja;• Instrumenti me�unarodnog prava u pogledu slobode religije ili

uvjerenja;• Sudske odluke koje se odnose na slobodu religije ili uvjerenja;• Istorijat informacija o odre�enim pitanjima slobode religije ili uvjerenja.

Web stranica kao vodi� za obrazovanje o toleranciji http://tolerance.research.uj.edu.pl

Resursna web stranica koja se bavi obrazovanjem o toleranciji u odnosu na slobodu religije ili uvjerenja koju je kreirao i �iji je doma�in Centar za evropske studije na Jagielonskom univerzitetu uz podršku Ureda za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR). Ciljevi web stranice su:• Pomaganje stvaraocima obrazovne politike i �lanovima obrazovnog

odbora da uvedu obrazovanje o toleranciji i poštovanju religije i uvjerenja (FORB) u nastavne planove u cilju spre�avanja etni�kih i vjerskih sukoba u školi i drugim institucijama za djecu i omladinu;

• Pomaganje nastavnicima i budu�im u�iteljima da do�u do pedagoških pomagala za ja�anje otvorenosti i poštovanja za druge u u�ionici i za vrijeme vanškolskih aktivnosti;

• Pribavljanje obrazovnih instrumenata koji se mogu primjenjivati u školama kako bi se prevazišlo �esto neadekvatno stereotipno vi�enje �lanova drugih religija, nacionalnih i etni�kih grupa;

117

• Pružanje obrazovnim kadrovima širom Evrope i Azije širokog izbora metoda i pristupa kako bi nadja�ali negativne stereotipove, predrasude i diskriminaciju koja se može javljati u njihovim zemljama.

118

Ukratko o OSCE/ODIHR (Uredu za demokratske institucije i ljudska prava)

Ured za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) je glavna OSCE institucija koja pomaže zemljama u�esnicama „da osiguraju potpuno poštovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda, da se pridržavaju zakona, promoviraju na�ela demokratije i (...) grade, ja�aju i štite demokratske institucije, kao i promoviraju toleranciju u cijelom društvu” (1992. Helsinki Dokument).

Ured za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) koji se nalazi u Varšavi, Poljska, osnovan je 1990. godine na pariškom sastanku na najvišem nivou pod imenom Ured za slobodne izbore a po�eo je sa radom u maju 1991. godine. Godinu dana kasnije, Ured je promijenio ime koje odražava prošireni mandat koji obuhvata ljudska prava i demokratizaciju. Danas zapošljava više od 120 službenika.

ODIHR je vode�a agencija u Evropi u oblasti pra�enja izbora. Svake godine koordinira i organizira raspore�ivanje nekoliko misija za pra�enje izbora sa hiljadama promatra�a da ocijeni da li su izbori u OSCE regiji u skladu sa državnim zakonima i me�unarodnim standardima. Jedinstvena metodologija pruža sveobuhvatan uvid u sve elemente izbornog procesa. Kroz projekte pomo�i, ODIHR pomaže zemljama u�esnicama da poboljšaju djelokrug u pogledu izbora.

Aktivnosti demokratizacije koje Ured obavlja obuhvataju sljede�e tematske oblasti: vladavina zakona, gra�ansko društvo i demokratska vladavina, sloboda kretanja, jednakost spolova i zakonska podrška. Svake godine ODIHR provodi više od 100 ciljnih programa pomo�i nastoje�i da pomogne, kao i da poja�a poštivanje OSCE obaveza od države i da razvije demokratske strukture.

ODIHR promovira zaštitu ljudskih prava kroz projekte tehni�ke pomo�i i obuke u smislu pitanja dimenzije humanosti. Vrši istraživanje i priprema izvještaje o razli�itim temama ljudskih prava. Osim toga, svake godine Ured organizira niz sastanaka da revidira provo�enje obaveza zemalja u�esnica u pogledu OSCE dimenzije humanosti. U pogledu aktivnosti u borbi porotiv terorizma, ODIHR radi na bu�enju svijesti o pitanjima dimenzije humanosti i radi na projektima koji se bave faktorima koji uzrokuju terorizam. ODIHR je tako�e u pro�elju me�unarodnih napora u spre�avanju trgovine ljudima i koordiniranju reakcije koja postavlja prava žrtava na prvo mjesto.

119

ODIHR program tolerancije i nediskriminacije pruža podršku zemljama u�esnicama u provo�enju njihovih obaveza prema OSCE-u u ja�anju napora da odgovore na kriminalna djela i bore se protiv njih zbog mržnje i nasilnog iskazivanja netolerancije. Program ima za cilj i ja�anje sposobnosti civilnog društva da reagira na zlo�ine i incidente koji su motivirani mržnjom.

ODIHR daje savjete zemljama u�esnicama o njihovim politikama u pogledu Roma i Sinti manjina. Promovira izgra�ivanje kapaciteta i povezivanja izme�u zajednica Roma i Sinti manjina i poti�e u�estvovanje predstavnika Roma i Sinti grupacija u organima za kreiranje politike. Ured djeluje i kao klirinška ku�a za razmjenu informacija izme�u državnih i me�unarodnih sudionika po pitanjima romskog i Sinti stanovništva.

Sve aktivnosti ODIHR-a odvijaju se u uskoj suradnji sa OSCE institucijama i poslovima na terenu kao i sa drugim me�unarodnim organizacijama.

Više informacija je dostupno na ODIHR web stranici (www.osce.org/odihr).