na drini cuprija

5/27/2018 Na Drini cuprija

1/26

Na Drini Most

I

U prvom delu ovog romana veliki deo teksta je posvecen opisu mosta , po kojem I samodelo nosi ime Na Drini cuprija . Ovaj most je nastao na jednom prosirenju kodVisegrada gdje Drina izbija u naglom zavoju iz dubokog I uskog tesnaca koji stvaraju

stene I planine .

Ali pored tog jednog velicanstvenog mosta , postoji jos jedan koji stanovnici Visegrada

koriste za obavljanje poljoprivrednih poslova .Taj drugi most nalazi se na reci Rzav I on

je opisan kao prosta gradjevina bez lepote I istorije za razliku od velicanstvenog mosta

na Drini .

On je opisan ovako Most je oko dve stotine I pedeset koraka dugacak a sirok okodeset koraka , osim na sredini gdje se prosiren sa dvije potpuno jednake terase ,sa svake strane kolovoza po jednu I tu most dostize dvostruku sirinu .Taj dio

mosta naziva se kapi ja.Na njemu je urezan natpis od trinaest stihova koji kazuje

ime onoga koji je podigao most I kad je podignut.Most takodje ima 11 lukova sa

kapijom kao krunom us srediniSva novorodjena deca , nebitno sa koje strane Drine

, predju ovaj most za prvih dana zivota . Svu tu decu uce ko je podigao most I svi im se

dive od malih nogu . Postoji I prica o ovome mostu kako je majstor koji ga je zidao Rade

Neimar u most zazidao dvoje dece po imenu Ostoja I Stoja koji je majka zelela da

sakrije od tudjih ruku koji su zeljeli da joj ukradu decu . Zatim se spominje crni Arapino

kojem postoje price koje bi uplasile malu decu I tako ih udaljili malo od tog mosta . Inace, oko mosta sva djeca iz blizine su se redovno igrali I po cijeli dan bi proveli tamo .

Navece bi slusali price o mostu , crnom Arapinu i slicno . Tu se jos spominje I starina

Novak I dijete Grujica gdje Novak objasnjava Grujici kakvi su sve stanovnici Visegrada

I okolnih mesta te kako moze odrediti ko je domacin , a ko pridoslica ili skrtica u

Visegradu .

II

U drugom dijelu se vracamo u daleka stara vremena I opise kada tu jos uvijek nije bilo

mosta , nego je na tom mjestu bila ova ista rijeka Drina , zelena I vijugava koja je

prolazila kroz ogromne planina I tjesnace . Na tom mjestu stajala je jedna velika skela I


2/26

na njoj skeledzija Jamak koji je opisan ovako Mrzovoljan ,spor skeledzija ,poi menuJamak kojeg je budnog bilo teze dozvati nego drugog iz najdubljeg sna .Bio je covjek

divovskog rasta I neobicne snage ali propao je u mnogim ratovima u kojima se proslavio

.Imao je samo jedno oko , jedno uho I jednu nogu , dok mu je druga bila drvena . On je

u to davno vrijeme regulisao prelazak preko Drine I kad god bi se rijeka povecala do

nekog odredjenog nivoa on bi napustio skelu , otisao obici svoje njive pored grada

ostavljajuci mnoge putnike da cekaju

Vec u to vrijeme jedan 10-ogodisnji dijecak je stvorio sliku kako bi na mjestu te skele

trebao biti jedan most . U to vrijeme Turci samo cesto uzimali zdravu Srpsku djecu od

10-15 godina vodili u Tursku gdje su ih obucavali za vojnike I mjenjali im vjeru I ime

Ali jedan djecak kojeg su odveli , uvijek je pamtio svoje rodno mjesto I na kraju se

ispostavilo da je on glavni zasluzni za izgradnju ovog divnog mosta .

Taj djecak je bio Mehmed Pasa Sokolovic koji je pokrenuo izgradnju mosta na trosakturskog sultana I po vezirovom naredjenju most je napravljen I njegov izgradnja trajala

je 5 godina .

Ali ljudi to nisu cijenili u momentima izgradnje mosta nego su tek kasnije kad je most

zavrsen vidjeli koji je to plod napora o cemu se prica I dan-danas I jos dugo ce da se

pamti .

III

Treci dio govori o tome kako je krenula gradnja ovog mosta .

Turski sul tan je poslao vezira Abidagu k oj i je bio na veoma losem glasu .

Njega niko n i je vol io zato sto je bio veoma strog prema pos lu I dosta l judi je tukao

, osudj ivao na sm rtnu kaznu ,psovao ih I mogne druge strasne stvari

On je poku pio sav narod iz varosi da krene gradnja mosta , cak je dovu kao I dosta

l judi iz Turske da pom ogu ..Ljudi s u ci tavu go dinu radi l i na mos tu , Abidaga je bio

strog k ao I uvi jek I stalno ih je napom injao da ce ih pobi t i ako ne bu du c uval i

mo st dok n jega nema Tako su se svi br inul i o nov oizgradjenom objektu I dosta

paznje posvecival i bas mo stu zbo g s traha za svoj zivot . ..Odrzao je l judim a govo r

ko j i ih je jos vis e zbunio a to je I zel io , da ih prep ane I natjera da rade ..Poslije

jedne zime radovi su opet krenuli I Abidagase drzao svog zadatka .Stalno je obilazio


3/26

radna mjesta I na pocetku gradnje tokom druge godine doveo je majstore iz Rima koji

su se bavili kamenorezackim poslovima , tj obradjivali su kamen koji je kasnije koristen

za izgradnju mosta .I ako je njemu sve to vise bilo dojadilo kako se narod stalno zali on

je pokazao veliki interes za tim mostom .U toku izgradnje jedna djevojka je ostala trudna

I rodila blizance , nazalost mrtve koji su dok je ona bila u nesvjesti njeni bliznji sahranili

u sljiviku . Kasnije kad je dosla sebi neki su joj rekli da su djeca zazidana u most ,a nije

vjerovala pravoj istini .Ona se nakon toga stalno kretala u krugovima mosta I radnici su

vec bili navikli na nju tako da I nisu bas obracali paznju vec su je prozvali Luda Ilinka.

Ali kada su se jednom lokalni radnici pred spavanje zalili na teske poslove I kako od tog

mosta nemaju oni licno nikakve koristi jedan od njih dosao je na ideju da tokom noci

ruse napravljeno .Tako je I bilo nekoliko dana sve dok Abidaga nije pobjesnio te

angazovao dvojicu ljudi iz Turske , starjesinu PlevljakaI jos jednoga covjeka koji su

nisu podnosili ..Nakon nekoliko noci da se most bio rusen I da je alat nestajao , on je

zaprijetio Plevljaku da ako ne uhvati vandale da ce ga zivog nabiti na kolac I ubiti

Ovaj je to veoma ozbiljno shvatio I odlucio je da pravu zamku jedno vece . To vece suculi neke zvukove iz vode ali nisu uspjeli da saznaju ko su vandali . Drugo vece je

proslo u miru I tisini , jer vandali nisu ni dosli , sigurno zato sto su se prepali cuvsi za

zamku koja ih ceka .I Plevljak se vec poceo bojati za svoj zivot , jer dvije noci nije

nikoga uhvatio a Abidaga mu je dao 3 dana za to Kasnije se ispostavilo da treca nocbila presudna . U toj noci uhvatili su jednoga covjeka koji je optuzen za rusenje mosta ,a

jednoga su izgubili u noci kada je vjerovatno pao sa stuba I usmrcen upao u rijeku

Uhvaceni covjek se zvao Radisav sa Unista. On je bio lokalni stanovnik Visegrada I

kada su ga uhvatili bas su ga mucili sve dok nije rekao ko ga je nagovorio na to . Cak su

ga I zigosali na taj nacin sto su usijano zeljezo stavljali na njegova prsa . Kasnije Ikada je rekao da je njegov sudionik bio Jovan , to je bilo dzabe jer mu nisu vjerovali

.Tesko su ga mucili I na kraju ga je Abidaga osudio na tesku kaznu . Ta kazna bila je

nabijanje na kolac pred svima.

Prije same kazne , otkinuli sum u nokte na nogama I tesko ga mucili , da bi ga obukli da

to drugi ljudi ne vide . Ni ostatku svijeta nije bilo jasno kad su ga vidjeli onakoga jadnoga

I obucenog zasto je to radio . Ljudi se vec poceli da se razilaze kada su 2 cigana

donijeli veliki bijeli kolac na koji su nasadili Radisava . I ako je bio nabijen na kolac svi

organi su mu radili I bili ne povrijedjeni tako da su to bile jos vece muke za njega .

Radovi su nastavljeni a Plevljak je bio sretan sto to nije bila njegova sudbina ,a I jer jeuhvatio vandala .On je cak skakao od srece I smijao se kao ludjak sto nikome nije bilo

jasno , jer I niko drugi nije znao za prijetnju Abidage njemu


4/26

IV

Svi oni koji su sa jedne ili druge strane obale prisustvovali izvrsenju

Radosavove kazne razneli su strasne glasove po varosi I okol ini .Neopis iv strahusao je u gradjane I radnike .Svi su se razgovor i kretal i oko covjeka koj i je tamo

iznad gore skela jos ziv na kocu Ovako pocinje cetvrti dio u kojem se kao sto vidimo

vecinom opisuje novembarski dan koji se desio u Visegradu . Poslije ove strasne kaze

svi su bili uznemireni I moze se reci da su radili mnogo vise nego prije jer kada su vidjeli

kakvu je sudbinu Radosav dozivio bojali su se za svoje zivote . A suprotno od toga

Abidaga je bio sretan jer je Merdzan uradio sto je I obecao I njemu je isplatio nagradu

.Nakon tog teskog cina , Abidaga je rekao ciganima da skinu tijelo sa koca I bace ga

psima . Ali seljaci koji su bili tu u blizini culi su to I dogovorili se sa ciganom da za 7

grosa ostavi bezivotno tijelo pored puta kojeg se kasnije tokom noci sahraniti domaci

ljudi . Tako je I bilo Ali kasnije Plevljak je izludio od pomisli na starog Radosava kojegsu ubili te je non-stop govorio kako on moze skakati , smijati se , kako je srecan . Na

kraju je zakljuceno da je on lud I Abidaga je I njega osudio ..Prije zime Abidaga je rekao

kako on napusta Visegrad te d ace opet doci na proljece I da se void evidencija jer ce

on htijeli racune kada dodje .Ali doslo je proljece , a Abidage nije bilo .Doputovao je novi

vezirov poverenik ARIFBEG zajedno sa TOSUN-EFENDIJOM. Sa Abidagom se desilo

ono cega se najvise bojao . Neko je rekao veziru kako se ponasao prema narodu te d

aim ni dinara nije isplatio nego je sve pare sebi uzimao .Dva dana poslije Arifbega

stigao je I Antonije , majstor iz Dalmacije sa novim radnicima .

|Arifbeg je bio sasvim novi covjek .Visok n a nogama , pognu t , covas ,crni

nasm ejanih oci ju .Narod ga je odma zavol io , bio je bez stapa , bez krupnih reci I

v idno g n apora on je zapovedao I rasporedj ivao nasmejano I bezbr izno ,kao

odn ekud sa vis ine , dok nista ni je propu stao ni t i gub io iz vida .Bio je miran ,zdrav

I posten covjek koji nije imao cega da se boji niti da sta prikriva .Ali naravno u

svakom prici ima neka crna ovca pa tako I ovdje ..

Pored svih ljudi koji su bili zadovoljni I sretni sto se most sve vise izgradjuje I ljudi mu se

iz dana u dan sve vise dive postojao je jedan AHMEDAGA SETA , bog at i zi tarskit rgovac ,mrzovl jan covjek I tvrdica ,v isok,zut I usu kan , crna , ostra pog leda on

zmira na septembraskom sun cu lepog d ana I jedini ne odsputa od sv og rani je

misl jenja .

Ali on je bio samo usamljeni izuzetak ..Svi ostali su pokazivali radost I odusevljenje .

Nazalost , tokom izgradnje velike ploce na sredini kod kapija mosta , dizalice su

popustile , konopac je pukao I sve to palo je na Crnog Arapinao kojem se pricalo u


5/26

prvom dijelu kako ga ljudi korist ka omit I legendu da plase djecu . Povodom izgradnje

mosta , Arifbeg je napravio festu a poslije toga se pilo , jelo , provodilo 2 dana bez

prestanka , sve o vezirovom trosku . Radnici su dobili odjela , plate I sve ostalo sto je

bilo dogovoreno ..

Mnogo ljudi , djece I stanovnika , su prelazili most , odlazili da ga posmatraju iz daljine Ida se dive novonastalom objektu koji je u to vrijeme bio jedna od najljepsih gradjevina

I tako se Mehmed Pasa Sokolovic , iz sela Sokolovic jos jednom osjetio crnu dugu liniju

preko prsa kao da ga udara dok je cuo da je most zavrsen nakon 5 godina .Na mostu

postoji kamena ploca na kojoj je pisalo :

Gle Mehmed Pase , najveci medju mudrima I velikima svoga vremena , Ostvari zavet

svoga srca I svojom brigom I trudom sagradi most na rijeci Drini , na ovoj vodi dubokoj I

brza toka

Prethodnici mu ne mogose nista podici , nadam se od milosti bozje da me cu gradnja

biti cvrsta . Da ce mu vek prolaziti u sreci I da nikad za tugu nece znati . Jer za svoga

zivota on je zlato I srebro ulozio u zaduzbine I niko ne moze kazati da je bacen imetak

koji se trosi u takve svrhe ,Badi kojije video ovo , kad je dovrsena gradnja izrece tarih ,

Neka Bog blagoslovi tu gradjevinu , taj cudesni lepi most

V

Prosla je I prva stotina godina od izgradnje mosta I on je jos uvijek bio u punoj sjaju .

Nimalo ostecen I lijepog izgleda stajao je I sluzio kao I prvog dana .

O hanu na mostu brinuo se Dauthodza Mutevelic, koji je cinio sve kako bi han spasio I

ocuvao jer se u to vrijeme Turci prestali da placaju I daju novac za ocuvanje hana I

mosta .

Dauthodza Mutevelic,je bio mudri I pobozni tvrdoglavi covjek koga su stanovnici

kasabe dugo pamtili I uvijek je davao sve od sebe da bi sacuvao han . Poslije njegove

smrti han je poceo da gubi svoj pocetni sjaj I niko nije zelio da se brine o njemu , sve

dok to nije bilo ban nuzno .Doslo je I vrijeme poplava i jedna velika poplava zadesila je

stanovnike kasabe koji su ostali bez icega .Oni sto su zivjeli blize mostu kuce su im bile

poplavljene do greda I crijepa pa su bjezali u visoke krajeve da bi se zastitili od vode .

Tada je prvi put most bio poplavljen I nije se video , cime je podsjecao na vrijeme

prije njegove izgradnje . Ta nesreca je ujedinila jadni narod koji je pricao o svemu

samo ne o mostu ..


6/26

Svi su kolektivno pricali , smijali se I grijali se uz rakiju I cak poneke pjesme.Za vrijeme

velike poplave Kos ta Baranac,mlad covjek I gazda bio je potisten jer je sva njegova

roba iz magacina nestala , tj unistena je te je bio novcano ostecen I upropascen .On nije

ni prezivio tu zimu jer je umro od zalosti I sramote.Pop Jovan I Mihailo su citali molitve

da se situacija popravi . Poplave su ih ucile da ne zale ono sto Drina odnese .

VI

Osim poplava bilo je I drugih stvari koje su stetile kasabi .Tada su poceli I prve bune I

ustanci I borbe izmedju turskog I sprskog stanovnista .Ljudi su se sve vise zalili sto suih turci vodili kao svoje vojnike I sukob se sve vise povecavao .Tih dana ljudi su bojazno

bili u svojim kucama I rijetko kad su izlazili .Turska vojska je odlucila da nasred mostanapravi cardak kojim su strazarili I pregledali sve sumnjive putnike .I odma prvo jutro

turci su nasli prve zrtve .Zaustavili su starca Jel isi ja, koji je biobogomoljac , nalik na

kaludjera I prosjaka ali blag I spokojan , nekako cist I nasmejan obilazio je manastire I

crkve .Na njega niko nije ni obracao puno paznje ali zli turci su odlucili da ga okrive za

jeres . Sve sto je on govorio turski prevodilac ne bi pravilo preveo pa bi ispalo da je

starac krivac za neke stvari . Isto tako uhvacen je I Mile ,inoko san I si romah o n je

radio u pol ju I bio je zdrav ,krupan I puno krvan. Imao je tek 19 god ina . Turci su I

njega okrivli da je ih je nazivao pogrbnim imenima te su njihove price upamcene jer su

njih dvojica tragicno zavrsili na taj nacin sto su im turci odsjekli glave I nabili na kolac

pored cardaka . Njih dvojica su se zajedno molili I zajedno su pogubljeni .Kasnije jet upogubljen I nevin stradao I Pop Mihailo , kojem su isto odsjekli glavu I u takvu mu

stavili cigare .Jednoga danaHajrudin, zloglasni vojnik koji je stalno bio na tom cardaku

je umro I moze se reci da je to bila sretna vijest po stanovnike .Kasnije je cardak izgorio

I od njega je ostala jedna greda na kapiji mosta koja je drzala cijelu konstrukciju .Kapija

je opet postala ono sto je uvijek bila .Drugi narastaji su na tom istom mjestu gdje je bio

cardak kasnije pjevali pjesme , I ne znajuci sta se tu nekad radilo .


7/26

VII

Ali poplave I bune I ustanci nisu bili jedini problem stanovnika kasabe .Pocele su da se

pojavljuju zarazne bolesti I to je bilo jos jedna poteskoca za ove ljude .Posto su

odredjene nove granice Srbije I Bosne , neki ljudi su morali da se sele.Turski I srpski

vodje su se dogovarali oko granica I kada je postignut neki dogovor zadesilo ih je ovo .

Prilikom tog odseljavanja ljudi se sretno pricali , salili se , pjevali uz miris lubenice I kafe

na kapijama mosta .I tako par noci za redom .

Prilikom jedne takve noci , dosao je Salko Corkan ,sin jedne ciganke I nekog vojnika

.Majka mu je umrla , otac ga napustio I odrastao je bez ikoga .Cela kasaba ga je

hrani la , br inula se o njemu ,oblaci la ga ,nudi l i mu prenociste a on je zauzvratc ist io ,radio sv e ono sto d rugi n isu h t i jel i .Nikad ni je imao odredjeno zanimanje ni

ime . U detinjstvu je izgubio o ko I on je bio nas tran , pi janica I vesel jak . Sluzio je

za salu I podsmeh isto tol iko ko l iko I za posao .To vece neki su se odselili . Neki su

nosili djecu , neki jagnjad , neki kovcege I sanducad I to je bila jedna tuzna noc za

kasabu. Bilo ih je oko 120 porodica I bjezali su u tursku zemlju .Za tih 25 godina

devetnaestog vijeka pojavila se dva puta kuga I jednog kolera.

Ljudi su se drzali one Muhamedove Dok bolest vlada u nekom m jestu ne idi te tamo

jer se mozete zaraziti , a ne idite iz tog mesta jer mozete zaraziti druge Toga su

se I drzali , uvijek je neko strazario na mostu imajuci sa sobom rakiju I bijeli luk , za stase vjerovalo da ima anti-dejstvo . Ni postare nisu pustali a I pisma koja su trebali

prenjeti su stavljali iznad velikog bijelog dima kako bi ocistili od bakterija .Ako je mostcuvao Salko Hedo ,ni to se n i je moglo .On je bio prava osvestena vlast koja I ne

vidi I ne cuje dobro on oga skim govo r i .On je sam sebi odredj ivao prop ise I

naredbe koje mu p r ipadaju .Kada je tu bio neko drugi , ljudi su prolazili davanjem mita

, novca , hrane , rakije Itd ..To nije trajalo vjecno I to je na kraju proslo .

VIII

Nisu samo ratovi , kuge I seoba toga vremena udarili na ovaj most I prekidali zivot iz

kasabe .


8/26

Na dva razlicitca kraja mosta bila su 2 zaseoka .Jedan od njih bio je Velji Lug , a drugi

Nezuke.U Veljem Lugu zivjela je grana visegradskih OSMANAGICA.Njihov domacin

bio je Avdaga Osmanagic,srcan I plahovi t co vjek ,stasi t I rumen. Bio je poznat kao

co vjek os tre ri jeci , sirok e ruke I smela srca . Imao je 5 od rasl ih I pozenjenih

sino va I cerku jedin ku , koja se zvala Fata . Djevojka koja je bi la san svih m omaka

iz kraja .

Bi la je l i jepa,pametna ,vr i jedna I imala je osob ine oc a .Bi la je bista I veom a recita

sto je I pokazivala ostal im momcim a.A sa druge strane Veljeg Luga nalazi se drugi

zaselak Nezuke .

Ceo zaselak je bio vlasnistvo Begova Hamzica. Tu je I velika I bijela kuca najstarijeg

Hamzica , Mustaj bega. On je imao cetiri kceri I sina jedinca , Nailbega . Taj njegov

sin jedinac je bacio oko na Fatu I zelio je za suprugu .On je se mnogo trudio oko nje

I ako ona na to bas nije obracala mnogo paznje .Otac od Nailbega je odlucio pomoci I

dogovorili su svadbu .Mjesec dana vrsene su pripreme za taj dogadjaj .Fata je imalaveliku dilemu sta da uradi ,posto je njezin otac tom braku rekao da a one ne . Nije

vidjela izlaz iz te situacije .Poslednji cetvrtak u avgustu bio je dan svadbe.Prilikom

prelaska mosta Fata je rekla bratu da joj pridrzi konja dok ona malo zastane na kapiji

.Dok je brat drzao konja on se popela na most I skocila u Drinu . Njen les pronadjen je

predvece istog dana kako lezi u mekanom pjesku dok ga talasi zapljuskuju .Sahranjena

je istog dana na turskog groblju . Avd aga Osmanagic pos l i je ni je od s ramote si laizo

u kasabu I izdahnuo je kasni je te zime od tuge , zagusen kasl jom .Svijet je u kasabi

dugo prepricavao ovaj tragicni dogadjaj ali se kasnije to pocelo zaboravljati I ostala je

samo pesma o djevojci koja je lepotom I mudroscu sijala iznad sviju ,kao da je

neprolazna.

IX

Oko 70 godina poslije Karadjordjeve bune , opet se zaratilo I vratilo se sve na staro u

ono vrijeme kada su glave stajale na kolcima na mostu .Tako je bilo I tih dana .Austrije

je uzela Bosnu pod svoju vlast I narod se bojao smrti tako da skoro niko nije htio da se

suprostavlja Austrijancima .Sultan je predao Bosnu bez otpora .Osman Efendija je

ubidjevio stanovnistvo kasabe da se trebaju boriti protiv Svaba I da organizju neku bunu.Jedini koji je se tome protivio bio je Alihodza Mutevelic .Njegova je porodica jedna

od najstarijih u kasabi.Nikada nije bio novcano najbogatiji ali bio je postovan I

cjenjen covjek sirom kasabe .Nije on imao neke velike strahove I pobude , ali nije

zelio da toliki narod uzalud pogine .Dugo je on vodio raspravu I svadju sa Osman

Efendijom I moze se reci da su se svi sa njim slagali samo su se bojali izjasniti jer su

zeljeli miran zivot bez nekih kazni ili slicno . Alihodza je toliko naljutio Efendiju da ga je


9/26

ovaj osudio na to da kovac mora da ga odvede na most I uho mu zakuca u gredu koja

je ostala od prijasnjeg cardaka .Ljudi su prvo mislili da je to sala , pa I sam Alihodza ali

nije bila . Tako su I uradili I on je u bolovima docekao Svabe koje su mu pomogle

,oslobodili ga od eksera prikovanog za gredu I pruzili mu pomoc .

Kada je u prolazu procitao natpis koji je bio nasred mosta , da je bosna pod austrijskomvlascu , presjeklo ga je nesto I stalno je razmisljao kako ovaj most vise ne veze sve u

jednu cjelinu nego je to sad postalo 2 razlicita svijeta , sa dvije strane mosta .

X

U ovom dijelu mozemo vidjeti kako su predstavnici sve cetiri vjere u kasabi docekali

pukovnika Austrijske vojske .Svi su oni su prepali I nisu znali kako da se ponasaju kada

pukovnik dodje . Predstavnici su bili :

Mula Ibrahima , Huseinaga, muderis , pop Niko la I rabin David Levi .

Pop Niko la je bio s tar oko 70 god ina , al i jos uvi jek sv ez I jak . On je bio sin Popa

Mihai la , koj i je na istom mjestu n a kapi j i gdje su docekival i komadanta pog ubl jen

. Bezao je nekol iko puta u Srbi ju od Turaka . On je vec 50 god ina upravl jao

parohi jom mirno I mudro , bez vecih incidenata sa vel ik im dos tojanstvom I

posto vanjem prema narodu .

Bio je visok ,neobicne telesne snage I male pismeno st i , al i iz vel ikog srca ,

zdrava razuma I slobod na du ha .

Mula Ibrahim , viso k ,mrsav I usuk an cov jek , visokog rasta , retke brade I

opu stenih brk ova imao je vel iku po rodicu I bio je bojazl j iv .Imao je jednu m anu ,

to sto je mucao , al i tesko mu cao I svi sum u se sp rdal i iza ledja zbog tog a . Bio je

poznat po do brot i I dusevnost i I zel io je svima pomoci kol iko je to u njegovo j

mo ci .

Muder is , Husein p unacak cov jek ,mlad , lepo o deven I negovan . Dobro s kolovan

I vol io je da govo ri I da gas vi slu saju . Imao je vel iku b ibl iotek u I vol io je da cita .

David Levi ,rabin je bio m lad , bled I sitan co vjek .Bio je bo jazlj iv I cutl j iv .Imao je

vel iku bradu I brko ve .

Od njih cetvorice , glavnu rijec kad je pukovnik dosao ima je Pop Nikola , on je rekao da

su spremni da budu pod njegovim nadzorom I da oni svi postuju austrijske zakone .


10/26

Pukovnik,je bio malen ,neugledan ,premoren ,neprijatan I opasan covjek .

On je na popove rijeci rekao samo d ace zastitu imati svi oni koji budu slusali I koji budu

postovali red I mir . Poslije ovoga predstavnici sve 3 vjere su krenuli svako svojim

kucama da to saopste svojim vjerenicima .

XI

U ovom dijeli mozemo vidjeti veliki preokreti I promjene nacine zivota u kasabi .

I citavom dijelu se opisuje izgradnja kasabe .Austrijanci su sve redom poceli da grade ,

a ljudi su bili bojazljivi I na pocetku nisu uopste izlazili iz svojih kuca.Pravljene su zgrade

, pijace ,prodavnice ,ali ipak ljudi su I dalje zivjeli svoj zivot I nisu mnogo marili za to I

ako su osjecali velike promjene . Jedan od takvih ljudi bio je Semsibeg Brankovic iz

Crnce , jedan od najuticajnijih I najuglednijih ljudi u kasabi . Imao je 6 sinova

,cetvoricu ozenjenih .

Bio je neosporni , cutljivi I strogi staresina svoje zajednice .Samo petkom je

silazio u kasabu da ode u dzamiju da se pomoli .Njemu novi nacin zivota nije bas

odgovarao I kasnije je on umro bez bolovanja . Nije mu se svidjalo sto se sve mijenja , I

svaki petak kada bi on dosao u kasabu , uvijek bi bilo nesto izmjenjeno , tako da je on

obarao pogled ka dole , ali I tamo je video znakove promjene , tu su bile zasiljene kopite

,karakteristicne za austrijske konje , kojima su ih potkivali .Izgradila se I opstina I zgrada

suda . Na mostu kod kapija su stavljali fenjere koji su posvjetljivali tokom noci most

mladim ljudima koji su tu pjevali ,igrali ,salili se u kasnim nocnim satima . Zbog tog

fenjera mnogi su I osudjivani sto su ga razbijali .

Most je 18. avgusta svake godine bio lijepo ukrasen I navece obasjan svjetlosti jer je

tada bio carev rodjendan . Praznikom I nedeljkom ,most je bio pun ali ljudi su kasnije

navikli na to .

Izgledalo je kao da ce bijeli drevni most ostati nepromijenjen I odoljeti I ovoj poplavi

novina koje su ga zadesile I zavrsiti nedirnut I preporodjen .


11/26

XII

Poslije svega onoga , zivot u kasabi postaje sve zivlji I sareniji .Ljudi su I po danu I po

noci setali mostom ,zakupljeni svojim mislima , niko nije ni obracao paznju na ostale .

Jedan od takvih bio je I Milan Glasincanin. Visok , mrsav I gazda pognut covjek . U

hodu se klati I povija I ne primjecuje da se ista drugo na kapiji promjenilo. Bio je

kockar .

On je bio sin Nikole Glascinanina , koji se doselio iz Srbije kad je bila buna .

Svake noci isao je u istu kafanu , u istu zagusljivu sobu , sa ista 3-4 lica kockati . Tamo

je nekad gubio , nekad pobjedjivao I tako se to mjenjalo iz veceri u vece .Ali nije imao

mnogo vise od 30 godina kad je ovaj porok izlijecen . Naime , jedne noci dosao je

nepoznati stranac koji je krenuo kockati sa njima . Uvijek je pobjedjivao I toje malo

nerviralo Milana . On je malo-malo isao kuci praznih dzepova . Ali petu noc je odlucio

ostati kod kuce I ako je vec bio pripremio pare I odjecu . Tokom te noci nepoznati

stranac dosao je do njega I nagovorio gad a idu na most kockati .Tako su I uradili .

Pobjednik se mjenjao , ali skoro uvijek nepoznati stranac bio je u prednosti .Igrali su I u

kuce I u njive I u telad ,krave , sve moguce , da bi na kraju dosli do toga da Milan igra

za zivot , ako izgubi mora skociti sa mosta a ako pobjedi sve sto je izgubio bilo je

njegovo . I Tako se on probudio u groznici na vlastitom pragu , 2 mjeseca je bio u komi I

kada se probudio bio je to sasvim drugi covjek .Miran ,povucen ,bez mnogo osvrtanja

na okolinu prelazio je taj isti most koji mu je mogao presuditi a da nije ni pomisljao otome . Cesto je podsjecivao kapiju . Ali medju prvima jednoga jutra na kapiju je stigao

Bukus Gaon , najstariji sin Avrama Gaona .Bio je mlad I ne zaposloen I to jutro nasao je

neki dijamant u mostu . Uzeo ga je I tako je sve krenulo .Otisao je u isti onaj han gdje I

Milan I tamo krenuo kockati , da bi na kraju odselio se i posramio svoju porodicu .To je

od njega ucinio davolji ducat kako su ga proglasili .

XIII

Nastupala je cetvrta godina okupacije i izgledalo je da se sve smirilo I da je u redu .

Ali iznenada stize nova vojska I novi nemiri .Zbog buna I ustanaka sirom Bosne , u to

vrijeme pocelo je I hajdustvo , treba se izvrsiti popis stanovnistva ali svi su se tome

bunili . Opet je postavljena straza na most I provjeravali su se svi sumnjivi putnici .


12/26

Jedan od strazara koji je bio na kapiji je Gregor Fedun. Rus iz istocne Galicije ,imao

je 23 godine , bio je dzinovskog rasta ,stidljiv kao devojka I snazan kao medved.

Dosao jet u u kasabu da radi ne bi li zaradio koji dinar I poslao roditeljima u Rusiju , da

se ponose njime . Rekli sum u da bude oprezniji jer se u to vrijeme tuda sunjao hajduk

Jakov Cekrlija . Jakov je bio sitan I neugledan , smeo I neobicno lukav ,snazan I

bio je veoma pametan jer je vise puta bjezao iz zamki kojim su htijeli da ga uhvate

. Mladi rus je bas pazio , ali svakog dana nailazila je jedna devojka koja se oblacila kao

turska djevojka a ustvari je bila pomagac od Jakova sto ce se na kraju ispostaviti da je

ona namjerno prolazila tuda , omamljivala mladog Rusa , davala mu neke znakove

ljubavi I pricali su kad ce se naci .Kad je vidjela da je rus opsjednut njome iskoristila jeto I prebacila Jakova preko mosta na taj nacin sto ga je maskirala u staru baku , a

Fedun nije ni posumnjao da bi to mogla biti prevara . Njegovi nadlezni su ga optuzili I

dugo isptiivali da bi na kraju rekli da ga moraju slati na sud I da je optuzen . Njega je

sve to pogodilo , u vojnickoj sobi napisao je poruku Sve sto iza mene ostane da se

posal je mom e ocu u K olom eju . Pozdravl jam sve svoje drug ove I mol im staresineda mi oproste . Zatim se ubio , sahranjen je iduceg dana , za sta su se pobrinuli pop

Nikola I pop Josu.Ovaj dogadjaj je dugo prepircavan , a poslije toga sledila je regrutacija

, kada su odvodili mladice na vojnu obuku , majke su plakale za njima u strahu da ce

izgubiti zivot . Ali na kraju se ispostavilo da Im I nije bilo tako lose jer su se navikli na

novi nacin zivota koji nije bio uopste toliko strasan kao sto su zamisljali .

XIV

Zivot u kasabi je bivao sve zivlji . U poslednjoj cetvrtini 19. vjeka vladalo je zatisje u

ljudskim odnosima I zbivanjima . Okolina kasabe se sve vise izgradjivala I pored radnika

, tu su poceli da dolaze I trgovci I gradjevinci I poneki nepoznati putnici , jer je u to

vrijeme bilo sve za svakoga , po pristupacnim cijenama I na oplatu .Nova vlast je sve

drzala pod kontrolom jer za razliku od turske koji su na silu uzimali poreze , austrijska

vlast je lijepim nacinom zivota I ne maltretiranjem stanovnika stekla dobar utisak

.Otvorena je mesovita radnja , zatim kantina za vojska , novi hotel , fabrika sode ,

sajdzijska radnja itd .Sume su pocele da se sjeke , nove zgrade da se izgradjuju . Sa

jedne strane mosta izgradjena je sasvim nova gradjevina dok sa druge jos uvijek stoji

ona ledina na kojoj su se djeca igrala iz narastaja u narastaj . Otvoren je novi hotel kojije bio skoro uvijek pun , razlicitih ljudi, od oficira , do mladih I starijih gazda koji su se

opijali I tu provodli vrijeme . Vlasnica hotela bila je LOTIKA , mlada I savrseno lijepa

zena , udovica , slobodnog jezika I muske odresitosti .Bila je brze pameti I

muskog srca , krotila je svaki bes I svaku nedoumicu u hotelu ona je rjesavala na

lijep I pristojan nacin , bez obzira da li je gost pijan , trijezan ili da prica gluposti .

Ona je pomagala I siromasne I bogate I one koji nemaju sta da jedu ,Bila je bas


13/26

dobra zena I vodila je lijep zivot , bar sto se nje tice , I ako niko nije znao ni kad

jede , ni kad spava niti kako sve stize .

U hotelu se I nalazila soba zvana EXTRA-ZIMMER u kojoj su bili gazde ,oficiri,bogatasi I ljudi slicnog karaktera dok su u odvojenom dijelu bili prosjecni ljudi ..Cesto je

hotel posjecivao I gazda Pavle , sitn ih oc i ju ko je izgledaju k ao 2 svetla , mladigazda ko j i je tek poc eo izlazit i , pit i ..Ako bi se slucajno desio neki incident Lotika je I

zato imala rjesenje .

Kod nje su radili konobarica Malcika I calkelner Gustav . Malcika je bila celoj varosi

poznata kao otresita Madjarica ,krupna zena , a Gustav je bio ridjav , omalen ceski

Nemac ,prgave naravi I zakrivljenih ociju .Ako bi neko bas podivljao tu bi bio Milan ,

visok plecat I koscat Licanin divovske gradje ,koji malo govori a radi sve poslove

. On bi toga koji pravi probleme za cas izbacio iz hotela , I sve brige bi bile rjesene

.Nakon jednog takvog dana Lotika bi uvijek u noci iza crvenog paravana , obracunavala

Pazar I vrsila neke racunice .

XV

Onaj ko je bio izbacen iz hotela , uglavnom su to bile stare pijanice I raspustenici ,

mogao je u blizini da svrati u neku zabacenu kafanu gdje bi uvijek bili bas takvi . Pijane

propalice koje po cijeli dan sjede ,piju , kartaju Itd . Cesto su to bili ljudi koji su ih

nasmijavali I bili pred sprdnje .Neki od tih su Corkan , Sumbo I Saha I uvi jek is ti .Oni

su veci ta I nepr iznavana po treba kasabal i jskog sveta ci j i je duhovn i zivot stegnut

I izvitp eren.

Lik o kojem se najvise pricalo bio je Salko Corkan . On se jednom prilikom kad je bio

circus u kasabi zagledao u devojku na zici I bio je optuzen te zatvoren neko vrijeme .

Zbog toga su ga jos uvijek osudjivali I pravili sale o njemu.On je dok je bio trezan sve to

negirao ,ali kada bi se napio nista nije ni progovarao . On je kasnije bio zaljubljen u

Pasu . Pasa je bila bela , cedna jedinica ,koja je cekala ruku koja ce je izabrati

.Pasa se udala za Hadzi Omera iz Grada , bogatog I uglednog covjeka od 55

godina .On je vec 30 godina bio ozenjenali sa svojom zenom nije imao dijete te su

se dogovorili da se on opet ozeni I da se zena nece buniti jer zeli da ostavi potomke a

ona je bila prestara za to .Tu zimu kada se ona udala za Hadzi Omera , Corkan je samo

pio ,slusao I uzdisao . Svima je bilo zao , ali su pravili nove sale oko toga.Razmisljao je

on o tome I da se ubije , ali nije .Jednom prilikom se napio te su ga nagovorili da seta

po ogradi mosta , misleci da se upasti u Drinu I spasiti svoje muke ali on je onako pijan

ipak ostao na nogama do druge strane I tada je se neobicno osjecao , jer je bio u


14/26

mislima da je prebrodio sve svoje muke , zaboravio je I na Pasu , I na djevojku sa zice

te se pilo u cast njegovog podviga jer je uspio da to uradi .Santo Papose kao I uvijek

derao Rum za Corkana , I ovaj dogadjaj je ostao upamcen .

XVI

Bilo je vec 20 godina pod okupacijom . Svi su se sjecali prvog dana kao da je juce bilo

kada je prvi austrijski kamion presao preko mosta . Ali sad je sve bilo u znaku

izgradjivanja novih objekata I razvijanja drzave . Poslednjih godina 20. vjeka , u kasabu

je dosla zalosna vijest da je carica Jelisaveta poginula u atentatu od ruke nekog Italijana

. Ovaj dogadjaj je jako potresao jedino Italijana u kasabi a to je bio zidar Pjetro Sola .

Preduzimac I zidar , kamenorezac I slika, ukratko svastar I vestak kasabe . Njega jeto toliko potreslo da ga je bilo sramota pa su ga neki I zadirkivali jer je pao u strasnu

depresiju iz razloga sto je I atentator bio Italijan. Njegova zena ga je jedva nekako

nagovorila da dodje sebi I zaboravi to .

U to vrijeme obavljala se rekonstrukcija mosta, cistila se trava koja je izrasla , mahovina

, prljavstina , polupani lavovi su popravljeni I sve je izgledao kao prvog dana .Svi ljudi su

bili zaposleni I trudili su se da most maksimalno urede . Ali naravno tu je opet bio

Alihodza ,koji se bunio tim radovima I svima govorio da je to uzalud jer ce se ionako

srusiti . Poslije mosta , u kraju se izgradjena I pruga . Izgradnja pruge trajala je 4 godine

. Pruga je bila dugacka 166 kilometara I na njoj je bilo oko stotinu mostova , vijuga , oko130 tunela I kostala je oko 74 miliona dukata . Sav narod se divio impresivnim ciframa I

svi su mislili d ace im to donjeti neki napredak .Tako je I bilo ,ali cijene su naglo raste ,

kao I prozivdonja , tako da su neki bili pozitivni , a neki ipak ne .I ako su svi govorili da je

dobro sto se pruga napravila , jer je skratila vrijeme prelaska u Sarajevo , Alihodza je

opet govorio dzabe sto su ustedjeli vrijeme ako ga ne znaju pravo utrositi . Ali

izgradnjom pruge , most se toliko zanemario da je on koristio samo za prelaske stoke

preko njega, lokalnih stanovnika I ponekih nepoznatih putnika . Nije to vise bio onaj star

most koji je vodio u svet I bio je glavna veza sa istokom I zapadom . Ali svijet nije ni

mislio na to , most je I dalje divio svojom mladoscu savrsene zamisli I dobrih ljudskih

djela koja ne djele sudbinu prolaznih stvari ovoga svijeta .

XVII


15/26

1908. god u kasabu je dosao PROGLAS NA NAROD BIH . To je bilo carevo pismo

upuceno narodu kojim je obecavao sva dobra I da sve sto su oni dugo planirali da se

sad ostvaruje .To je bilo zalijepljeno u hanu I jedne noci neki momci su to poderali I

bacilli u Drinu da bi kasnije bili uhvaceni jer je to bilo krivicno djelo .Opet je stavljen novi

bijeli plakat, tj parce hartije I bio je cuvan od strane drzavnog sluzbenika . Poceli su I

vojnici sve vise da dolaze cak I preko mosta I onog starog puta kuda se seljaci prolazili .

Kada su vojnici dosli , odma prvi dan ,odma malo od sredine mosta odmah kad se

prodje kapija , pocese da buse neku rupu , u koju se stavio eksploziv I slucaju nuzde

most bi bio srusen da neprijatleji ne mogu preci . Tu rupu zatvorili su zeljeznim

poklopcem na kojeg skoro niko nije ni obracao paznju osim Alihodze I znatizeljne djece

koja su pomisljala da se tu krije neki drugi Crni Arapin . Te godine je dosao

Muhamedbeg , ridjav ,visok I pun covjek , u uniformi sa gajtanima , cist I doteran

.Kad je on te godine dosao u Alihodzin ducan ovaj ga je upitao da li imaju u planu

ratovati I da to moze naskoditi mostu .Muhamedbeg je rekao da itekako imaju a

Alihodza je bio razocaran rekavsi da I skinuci najmanji kamen sa mosta , da je togrehota .Od tada je Alihodza ovaj most dozivljavao na sasvim drugi nacin .

XVIII

U ovom djelu govori se kako se situaciaj u kasabi prilicno primirila , I da je most I daljebio miniran ali nije bilo nikakvih naznaka da ce ga srusiti na kraju . Cijene su I dalje

rasle , vodile su se borbe izmedju Srpske I Turske vojske na balkanu . Most je moze se

reci bio jedno vrijeme skroz odvojen I od istoka I od zapada , jer su austrijanci zauzeli

jedan drug most malo dalje tako da se ovim rijetko ko koristio . Prosla je tada I 1912 . I

1913 godina . Mladici I djevojke su dolazili iz skola svojim kucama I po citavu noc bili na

kapijama ,pjevali sprske pjesme o topovima I svi su uzivali . Oni su donijeli u kasabu I

nove rijeci I izraze I nove pjesme , I moze se reci da se sve promjenilo krenusvi od

izgradnje pruge pa sve do dolaska austrijanaca , zatim do otvaranja novih zgrada , tada

su cak otvorene I dvije banke , jedna muslimanska I jedna sprska I obe su dobro radile

.Svima je bilo lakse posudjivati novac koji im je trebao za sve I svasta jer su cijenenaglo rasle . Most je opet tamo stajao nepomican ,lijep I uvijek isti kao I prvog dana .

Nista njega nije moglo pokolebati . Bio je jaci od svega sto vrijeme moze da donese I da

ljudi smisle I ucine .


16/26

XIX

Jedne tople noci u avgustu , grupa studenata I djaka se okupila na mostu .

Tu su bili : Janko Stikovic, mrsav m ladic sa ost im pog ledom I crnom kosom

,sujetan I osjet l jiv I studirao je nauke . Ci ta mnog o , pise pjesme I novinske c lanke

.

Velimir Stevanovic ,zdrav kru pan , ironic an , realan , stedl j iv I marl j iv uc enik ,

studira medic inu u Pragu .Jakoh Herak , crn si tan pravnik os trog po gleda I brze

ri jeci.

Ranko Mihailovic ,cut l j iv , dobrocu dan mladic , studira pravo u Zagrebu. Nikola

Glasincanin , sinc po kojno g Mi lana Glasincanina , bio jekurt mladi koj i je zbog

siromastva napust io gim naziju u cetvr toj godini. Tu je I Vlado Maric , bravar po

zanimanju k oj i je bio omi l jen u dru stvu I svi su g a vol jeli .Dvije varoske uciteljice

, Zorka I Zagorka , za nj ima su is l i svi mladica I ot imal i su s e oko nj ih.Stikovic je

bio u vezi sa Zorkom , zaniml j ivom

djevojkom pun og tela , bleda l ica I zarkih oc i ju .

Svi oni bili su mostu skoro svako vece do kasnih sati , voljeli su tu provoditi vrijeme jer

je bilo mnogo ljepse I svjezije , te opustenija atmosfera nego u kasabi . Na toj kapiji su

takodje proveli vecinu svog zivota prije studiranja . To vece vodila se velika polemika

izmedju njih a najvise zbog politike I tek izdanog clanka u novinama , koji je napisaoStikovic , a on je I sam bio svjestan da je mogao to mnogo bolje da uradi , da sam

manje reci , kaze sve jasnije .Oko 10 sati , dvije uciteljice su krenule svojim kucama ,a

za njima I Velimir I Ranko da bi na kraju ostali samo Stikovic I Glasincanin . Oni su to

ostali gledajuci jedan u drugoga I mislili su krenuti kuci kada su zaculi neki razgovor .

Bili su to Toma Galus I Fehim Batijarevic .

Toma je bio visok mladic rumenih obraza I plavih ociju . Te godine trebalo je da zavrsi

gimnz. Maturu I ode u Bec da studira. Fehim je bio vitak mladic gracilnih vretenastih

oblika .Na njemu je sve bilo odmereno I priguseno . Njih dvojica su takodje vodili veliki

politicki razgovor dok su ih Stikovic I Glasincanin slusali , a nisu vidjeli jedni druge.Dugo su oni raspravljali sta bi sve bilo dobro za drzavu ,naciju I sta bi svi htijeli .Tako je

I bilo dok nisu skrenuli sa teme I pogledali plakat na mostu .Zatim su vodili raspravu o

njemu .Njih dvojica su napokon otisli I ostali su sami Stikovic I Glasincanin . Oni su bili

tu gledajuci jedan drugoga , dok nijedan nije progovarao . Kasnije cu zaculi muziku koja

je dopirala iz kasarne , svirali su godspodja Bauer i DR. Balas . Oni su dugo bili u vezi ,

I ta njihova veza bila je takvog karaktera d aim niko drugi nije trebao , Bili su toliko


17/26

vezani I uopste nisu obracali paznjju na bilo koga drugoga . Setali su svaki dan , kao da

je citav svijet njihov I po mnogim misljenjima to je bila prava ljubav . Dok su sa druge

strane ostali komentarisali da su oni ludi , da samo upotpunjuju zivot jedan drugome Itd

.

Stikovic I Glasincanin su ostali pricati duboko u noc I komentarisali su mnoge teme,tako I vezu Stikovica I Zorke te mnoge druge stvari , ko bi sta studirao . Oni su tako

pricali toliko da su pukli I jedan drugome su rekli neke stvari zbog koji su I sami pozalili

.Ali sve je to bilo iskreno I njih dvojica su se znali od malena , tako d aim to nije

predstavljalo neki veliki problem . Bili su sve dok ih neka pijana grupica nije navela na to

da odu sa mosta ,svako svojoj kuci jedan na jednu stranu a drugi gore na Mejdan .

XX

Te iste noci do kasnih nocnih sati bila je budna jedino Lotika . Prije 25 godina bila je to

zanosna zena u najboljim godinama koja se bavila svim poslovima I njen hotel je bio

dobar izvor prihoda .Vremena su se promjenila ,stigla je starost I vise nije bila u stanju

da izdrzi sve to .Pored hotela Terduk koji je otvorio nesto slicno , uzimao joj je musterije

a ona je padala u ocaj I velika kriza krajem 19 I pocetkom 20 vjeka udarila je na nju .

Cijene se se povecavale I nije imalo kako da isplati dugove .Svi oni kojima je pomagala

kad je imala izvore primanja , su padali vec na prvim preprekama I nisu bas uspjeli u

zivotu . Uzalud je bio I novac koji im je dala . Dobila je zivcani slom , koji je trajao 2 godI nakon toga odlucila je otvoriti sa nekim trgovcima novu radnju , mislece d ace I to

uspjeti ali nije . Taj njeni zivot iza jednog karavana , gdje nocu pise racune I vodi

proracune nastavio se . Ustajuci iz stolice ,drzeci se za krsta , digla se , ugasila veliku

zelenu lampu ,krenula prema svojoj sobi I otisla da spava. Nad zaspalom kasabom

ujednacio se mrak .

XXI

Dosla je 1914. godina . Ta godina je veoma lijepo pocela za stanovnike kasabe . Sljiva

je rodila , zito takodje I sve je bilo u znaku dobre godine . To su znali I seljaci pa cu

mnogo puta odlazili u razlicite ducane kod kojih su dizali robu na veresiju ali I

pozajmljivali novac .Ljudi koji su drzali te ducane bili su gazdra Pavle , gazda Santina

,gazda Pape itd


18/26

Jedan od gazda bio je Santa Papo . Ali to vise nije bio covjek koji je prije nekih 30

godina govorio Rum za Corkana , nego starac , koji se poprilicno dobro drzao za svojegodine . Uvijek je sa seljacima pricao o novcu ,robi ,kakva ce biti godisnja zarada itd

.Zdravlje im je uvijek bilo na prvom mjestu . Te godine poceli su da opet pricaju Zorka I

Glasincanin . Bio je to na pocetku tezak razgovor pun straha I ceznje od neocekivanog .

Ali kasnije je sve doslo na svoje mjesto , njih dvoje su se zaljubili, I ne obracajuci mnogo

paznje na ostale moze se reci da su bili sretni .Tada su vec svi u kraju skontali da se oni

gledaju Nikola je dosao na ideju da je zaprosi I ozeni I da zatim odu u Ameriku , dapobjegnu od tadasnjeg zivota jer je bilo veoma tesko I vidjelo se da ce vrijeme velikih

kriza . Zorka na to nista nije odgovorila , ali se silno zahvaljivala Nikoli sto se tako brine

o njoj . Digli su se , uhvatili za ruke I krenuli strmim putem da se spustaju prema mostu

sa kojeg je dopirala pjesma .

XXII

Na Vidovdan , srpski stanovnici kasabe odlucili su da naprave festu ,na polju izmedju

dvaju reka ,Drine I Rzava . Sve je fino krenulo , muzika je svirala , ljudi su igrali kolo a

vecina u tom kolu bili su mladi momci I djevojke koji su drzeci se za ruku konacno mislili

da se malo provesele I tako zaobrave sve sto je bilo . Ali odjednom ,vidjesvi u daljini da

dolaze neki vojnici , muzika u jednom momentu stade . Komadant je rekao dvije rijeci

svakome I to sve se raspalo u sekundi . Dosla je vijest da su Srbi izvrsili atentat na

Franca Ferdinanda I to je bio pocetak rata . Od tada ljudi se vise nisu okupljali na mostu

, a ni omladina nocu na kapijama. Sve je opet bilo tiho I priguseno . Vlast je trazila I

najmanje sitnice da okrivi Srbe te ih osudi na smrt . Jedne noci Nikola Glasincanin

,Gavric I jos neki momci odlucili su da pobjegnu u Srbiju , da bi mogli pomoci Srbima u

borbi protiv Austrougarske vlasti . Kasnije su uhvacena dvojica nevinih ljudi koji su

osudjeni na vjesanje .Alihodza je kao I uvijek bio protiv svega , pa tako I sada nije bio za

to da se dize buna usred kasabe protiv opremljene vojske . Vojska je dolazila I zauzelacijeli grad a most je bio pun vojnika . Jednom je tako kada je most bio pun pala granata

I sviju rasterala . Srbi su granatariali most iducih 10 dana , a htijeli su da pogode rupu

za eksplozivom I tako da dignu most da se ne moze preci na njihovu stranu .Pokusaji su

bili neuspjesni , neke granate su padale u Drinu , neke posred mosta , neka na ograde

ali most nije pretrpio vecu stetu .Stajao je I dalje beo ,tvrd I ne ranjiv , kakav je oduvek

bio .


19/26

XXIII

Zbog stalnog bombardovanja , obustavljen je saobracaj u kasabi I ljudi su vec bili naucili

kad mogu da se krecu a kad ne , jer je vrijeme bombardovanja bilo vec upamceno

..Ovaj dogadjaj podsjetio je stanovnike na sve one poplave I ako je sada bilo mnogo

gore Svi su bili zatvoreni po kucama , I vjestacki su se salili I pokusavali odvratiti paznju

od bombardovanja .U Alihodzinoj kuci je bilo bas dosta ljudi . Na toliku njegovu djecu

doslo je jos 9 djece od Mujage Mutapdzica . Bio je to visok covjek 50-ih godina

,poptuno sed ,orlovskog nosa I vojnickih pokreta . On I Alihodza su sjedili I slusali

kako im granate prolaze malo iznad njih te su nekako pricali I pokusavali sve , samo da

ne misle o tome ,dok su se zene sakrivene u kuci brinule za djecu . Mujaga je pobjegao

iz Srbije kada su tamo bile bune I ustanci I taman se skrasio sa porodicom ali sada gaje snasla nova nesreca .Ostali su tu .. I u kuci popa Mihaila je bilo tuzno . Njegov sin

Petar je bio mrtav I on je to znao ali nije smjeo da kaze svojoj zeni Petri Gatali koja bi to

dozivila kao zivcani slom . Salio se sa njom I pokusavao sve samo da je ubjedi da ce

Petar ipak doci kuci .Ali pored Mihaila , Alihodze I Mujage I Lotiku je snasla nesreca

.Odma prvi dan bombardovanja ona je napustila hotel sa svojim bliznjima I presla preko

Drine u Tursku kucu koja se jedva vidjela od sume I okoline ,a vireo je samo crveni krov

. Brinula se I za svoje I za Deborino dijete . Kasnije je dozivjela nervni slom I Milan se

brinuo o njima .Zovnuo je I doktora koji im je savjetovao da sacekaju da Lotika dodje

sebi da moze putovati I da bjeze u Sarajevo .Tu nije bio kraj svim mukama , bila je

tesko bolesna . Austrijanci su zatvorili gazdu Pavla , predstavnika Srba u kasabi u to

vrijeme I rekli da ako se bilo sta desi mostu njega ubiju . On je slusajuci to vise puta ,

razmisljao kako ga je pop Petar ucio da stedi I da nikad ne baca novac ili bilo sta sto

ima I on je to poslusao , taman kad je ostvario dobar zivot koliko je to bilo moguce u to

vrijeme osudjen je da sjedi zavezan izmedju 2 vojnika I ceka kada ce izgubiti zivot . Niju

mu to nikako bilo jasno I znojio se kao niko tada .Cak je I jedan od vojnika koji su ga

cuvali rekao da nikaad nije video nekoga ko se tako znoji . Iduci koji je bio na vatri bio je

Alihodza , taman kad je on izasao iz svoje kuce da pogleda sta se desava u okolini ,

narednik austrijske trupe se zalio Danilu Repcu da njegovi vojnici nemaju ni najbitnije

stvari kao sto su voda , hrana I ostalo . Komandant je bio bas ljut I to se odrazilo I naRepca koji je I ako je bio u dobrim odnosima sa Alihodzom u prolazu udario Alihodzi

samar , zato sto je njemu bio zatvoren ducan . Kada ga je otvorio grupa vojnika se

skupila ne samo oko njegovog , vec I oko svih ducana u kasabi da uzmu potrebne

namirnice . Tako je prosao cijeli mjesec u povremenom bombardovanju mosta I u

puskarenju po okolnim brdima . Jos za prvih dana veci dioo gradjanstva napustio je


20/26

varos koja je stajala izmedju dvije vatre . Zatim je postepeno I povucena vojska sa

desne obale Drine.

Ostali su samo manji pionirski odredi I rasturene patrole dok nije dosao red I na njih .

Most je stajao kao osudjen , ali jos uvijek ne ostecene izmedju dva zaracena svijeta .

XXIV

U toku te noci naoblacilo se I pocela je jesenja kisa . Poslednje patrole obilazile su kuce

I ducane da vide da se u njima nije ko zadrzao . Sve je bilo izumrlo I oficirska kasarna I

Lotikin hotel porusena I ona tri-cetiri ducana na ulazu u carsiju . Zandari su prolazili

ulicom I zatekli Alihodzu kako stoji pored ducana te ga par puta upozorili da bjezi kuci Ida zatvori ducan , ali on je htio svoj mir I usao je u ducan , vrata namjestivsi da izgleda

zatvoreno spolja . Bas kad je mislio da je na nekom svom mjestu , gdje nije bilo glasova

I ljudi nesto je palo na njegovu glavu I u jednom trenutku lezao je na podu , a vec u

drugom ta ista stvar ga je vratila ali ne na isto mjesto . Kada je dosao sebi cuo je

mnostvo glasova I izlazeci iz ducana video je veliko kamenje I porusen krov ducana .

Odmah mu je na pamet pala cuprija . Tako je I bilo . On je pogledao , video je kapije

citave ali sedmog stuba na mostu nije bilo . Odma se sjetio prije 5-6 godina kada se na

toj mjestu kopala rupa u kojoj je bio ekslploziv . Most je bio prekinut kod izmedju sestog

I osmog stuba je zjapila praznina .Ostaci sedmog stuba bili su svuda po ulici na ulazu u

carsiju , na Lotikinom hotelu I Alihodza je cuo mnostvo glasova . To su bili srpski vojnici

medju kojima je bio I bravar Vlado koji je drzeci pusku I sibu rekao Alihodzi da zatvori

ducan dam u nebi vojnici cuvali robu . Alihodza je onako potresen krenuo kuci , uz brdo

. Otkucaji srca su se povecavali I jos uvijek je bio u soku , ali je mislio ako se ovdje

cuprija rusi da se bar negdje u svijetu nesto novo gradi . Zelio je otici kuci samo da cuje

glas svojih bliznjih ali nije mogao . Na uzbrdici k oja vodi na Mejdan , lezao je

Alih od za I izdisao u kratkim trzaj ima .

LIKOVI:

Abidaga- se prvi put pojavljuje kao krupan ovek, nezdravog crvenog lica i zelenih

oiju, u bogatoj carigradskoj nonji, sa kratkom riom bradom i brkovima udnouzvijenim na maarski nain i tada se na skupu ispod Mejdana predstavio kaobezobziran, nemilosradan i strog preko mere ovek. Kada je dola i trea jesen, a narod


21/26

(raja) i dalje kuluio na gradnji mosta, sa utiskom okrutnog Abidage da graevinskiposlovi slabo napreduju, poeo je traiti krivce. Takav utisak su nosili i oni koji su izdana u dan vukli kamen i ostali materijal po kii, ezi i snegu. I ukoliko su radovi slabijenapredovali, teror Abidage bivao je sve vei. Pretnja, uvrede, bi i razni oblici muenja iizabljivanjapostali su jedini oblici Abidaginog komuniciranja sa rajom koja je gradila

most.

Novac koji mu je vezir poverio za plaanje raje koja je sirova snaga, uzimao je za sebe,nedajui raji ni hleba ni dukata. Vezir je imao nameru da zidanjem svoje zadubine,narod zaradi, a ispostavilo se da je jedini koji je zaradio bio upravo Abidaga, to ga jena kraju kotalo glave. Zato ga Andri slika kao svirepog oveka i tiranina. Njegov besbrzo poraste, on postaje brutalan i beskrupulozan, bezduan i cinian. Snipodatavanjem gleda na ljudsku muku i stradanje. Nemilosrdno kanjava kuluare koristei se surovim sredstvima prinude. On je dvostruko oznaen strahom: pre svega,strahom kojim potivanja narod na poslunost, a potom intimno-psiholokim strahom da ne izgubi poverenje monijih od sebe.

Njegova sudbina pokazuje da svako zlo razara samo sebe i da mora biti kanjeno.

Radisav sa Unita- Jedan od potlaenih koji e pokuati da se Abidaginom terorusuprostavi i stavi u odbranu ljudskog dostojanstva i afirmisati hajduko u sebi bio jeRadisav sa Unita. Pripoveda o njemu e rei da je onizak ovek mrka lica i nemirnihoiju, dobro pognut u pasu, da je iao klatei glavom ramenima levo -desno, kao daseje brano. Bio je malen , potuljen i uurban. On je doao na ideju da se pokrenepobuna i organizuje otpor protiv turske tiranije na gradilitu, i to tako to e se nouruiti ono to je danju podignuto, naravno, uz priu da to ini vila brodarica. I poeo jeda rui, a kad je uhvaen, iako tako mali i neugledan, sve je outao i svaku muku

junaki izdrio i vrele verige preko grudnog koa, i otkidanje nokata usijanim kletima,

i nabijanje na kolac: ovek je bio nabijen na kolac kao jagnje na raanj, samo to muvrh nije izlazio kroz usta nego na lea i to nije jae ozledio ni utrobu ni srce ni plua.

Tako nabijenog na kolac uspravili su ga, podigli visoko iznad glava okupljenog naroda iostavili da polako umire. Bio je izdignut za itava dva arina, uspravan, ispren, isturenu prostoru neprirodno ukoen i prav. Radisav, tako prav i odvojen, isticao se na kocu isvima je u tim trenucima izgledao dalek i nedostian. On, do jue obian, neugledan i niod koga zapaen i mnogo potovan, odjednom je postao centar tuih pogleda iznatielje, predmet divljenja, ali i nekog straha, simbol prkosa i otpora, ali i stranbaopomena ta se sme, a ta ne. U takvom poloaju, nabij na kolac i visoko podignutiznad njihovih glava, bio je iznad svih njih jer se nekako izdvojio i uzvisio i vie inije ni

liio na ljudsko telo koje raste i raspada se koliko na visoko uzdignut, gvrd i neprolazan kip koji e tu ostati zauvekTako je zapoeo njegov put u mitske visine, u priu i pamenja, u savremeno trajanje.On je sada onaj kome ne moe vie niko nita; on je onaj koji je sve druge nadvisiosvojim podvinitvom i tako se posvetio, a to je privilegija samo retkih i odabranih.


22/26

Crni Arapin- U etvrtom poglavlja romana je smrt mladog radnika, crnog Arapina. Na

nerazumljiv nain, kako kae pisac, konopci su tokom izgradnje mosta popustili ikameni blok je pao tano gde treba, ali je usmrtio majstorovog pomonika crnog

Arapina. On je prva rtva koja je ugraena u srednji stub mosta. Poto se to dogodiloudnim sluajem, njegova se volja shvata kao volja viih sila koje trae rtvu da bi

most postojao. Oko crnog Arapina se potom raspreda legenda; veruje se da u srednjemstubu, gde je poginuo, ima velika mrana dvorana u kojoj on ivi. Kome se on javi, morada umre. Deca stalno zaviruju u taj mrani otvor kao u ponor koji i strai i privlai. Legenda o crnom Arapinu snano je uzbuivala deju matu. Deca su vie verovala utu legendu, u neto nestvarno i nevidljivo, nego u istinu da u Arapinovu sobu ulazeradnici preko drvenih skela.

Fantastino tkanje legendi raspaljivalo je matu kasabalija i podsticalo njihovu potrebuza neobinoiu i udesima. Pretvaranje stvarnosti u legendu uvek je motivisano nekimnesvikadanjim dogaajem

orkan- vanbrani sin viegradske ciganke i nekog vojnika Anadolca, po svomporeklu i ivo tu jedan je od ljudih sa dna kazablijskog ivota, od onih to sede tako ipiju, i pijui ekajui da im u svesti najposle plane ona arobna svetlost kojom pieobasljava onaj koji mu se potpuno predaju. On je jedan od onih kojih ive od svirke,ale i rakije i iji je prvi ivot u noi od onih koji svirepi mogu da izvrg avaju podsmekuili tuku bojaljivi da psuju, draljivi da daruju Od svi tih noobdija, orkan je najviebio predmet zadirkivanja, neukusnih ala i podsmeha. Ukratko, bio je stvoren zarazonodu kasablija koji se ni jednog trenutka nisu nosili na njegovu duu, niti se trudilida saznaju koliko je u njemu enja za lepotama ovoga sveta, ali istinite patnje to jeusamljen i od drugih neprihvaen.

Salko orkan je, kao i svaki ovek, imao svoje slabosti, a to je utopiljska ljubav premavabici koju je jednomvideo u cirkusu dok je jednom igrala na ici. Ona je odavno otilaiz kasabe, ali je ostalo seanje na njenu lepotu i batine dobijene zbog ljubaznosti u nju;ostala je orkanova enja za njenom pojavom, za skladnim pokretima i opojnom igromna ici. orkan je postajao predmet zadirkivanja posebno kada bi popio koju rakiju. Prvetri godine je patio za vabicom, a onda je dola Paa, bela, edna jedinica koja seprevija kao dozrela loza preko avlijskog zida. Zadirkivanje je ilo i u drugom pravcu: damu je otac neki bogati oficir iz Anadolije, te da mu je kao jednom nasledniku ostaviosilno bogastvo koje eka na njega tamo u dalekoj Brusiji. Ovaj nesrean itragian kasablijski junak Ive Andia, informiran u odnosu na ostalikafanski svet, u trenutku pijanstva i unutranje ponesnosti, jedne februarske noi pred

svitanje, praen podsmesima i omaloavanje pijanog sveta, popeo se na zaleenu iklizavu ogradu i poeo da hoda po njoj. Prvo je koraao bojaljivo, zatim ubrzano i nakraju neubuzdano, samouvereno. Bio je to sada ples nad ponorom, po ivici koja deliivot i smrt. Njegovi pokreti, ritmiki ve ujednasavani i skladnijji, bili su u stvarioponaanje one igre vabice u cirkusu. Do tog trenutka niko i nita, orkan se svojimopasnim poloajem () odjednom izdvojio i sada je kao neko dinovsko udovitevisoko iznad njih. U svakodnevnom ivotu teak i trom, od jednom je postao lak i vet.I ne samo vet nego i uzvien, iznad svih. On u tom poloaju, ponosan svojom igrom


23/26

i zanesen njome kao u nekom snu, vidi se kako ide na daleko neostvarljivo putovanje okome mu svake veeri mu mehani govore, sa grubim zadirkivanjem i podsmehom, i nakoje je sad, evo, najposle krenuo. Svi koji su ga pratili, dotle hrabri i usvemu superiornijiod njega, od jednom su postali plaljivi, mali i zadivljeni orkanovom hrabrou dok jeizvodio svoju ivotnu i smrtonusnu igru uz njihovo glasno:

-Aferim, orkane, pile od sokola!- Aferim, gazio!

orkan je bio prvi a takvi su vrlo retkikoji hoda onuda koda je zabranjeno i kudaniko ne ide. orkanov sluaj pokazuje da samo oni koji preu takav put mogu daraunaju na priu o sebi, samo takvi ulaze u legendu i postaju mit svakodnevnice inadilkaze svoje vreme.

Ali, sve je to trajalo dok je orkan bio na onoj visini koja ga je odvajala od drugih i inilavelikim. Meutim silazak sa mosta na put, tvrdi neravan, samoubilano predstavljanpovratak u svakodnevnicu, u staroj ve poznato; povratak u surovu i grubu stvarnost,bahatu i svenigirajuu.

orkan je jedan od najtraginijih, ali i najpotenijih likova u romanu Ive Andria, kojiposvedouje da je i u nepriznatim i suvinim ljudima, ponekad, mnogo vie lepote iskrivenog smisla za lepotu, samo je treba zapaziti i vrednovati na prvi in.

Fata Avdagina- Ivo Andri ima tu mo stvaraoca da legende kazuje kao prie iz

stvarnosti, a obine ljudske sudbine i prie iz ivota die na nivo nesvakidanjih i mitskihpria. Jedna od takvih pria koja od enske lepote stvara mit jeste i pria o Fati

Avdaginoj, ijaje sudbina deo istorije mosta.Fata je bila ker jedinica starog Avdage Osmanagia, uglednog trgovca koji je imao jopet oenjenih sinova i najveu kuu u Veljem Lugu. Imao je veliku magazu i kasabu iveliki ugled. Fata je bila izuzetne lepote, o njoj su i pesme pevane. Kao i sve retke i

neobine enske lepote, i ona je nekoliko godina bila cilj svih elja i nedostini uzrok.Ali, u odnosu na druge, posedovala je i vetinu govora dodatnu lepotu, i nedostatkahrabrosti kod mnogih da se priblie toj lepoti ili da je neko zaite.

U Fatu se zagledao Nailbeg iz Nezuka, drugog zaseoka, sin jedinac MustajbegaHamzia. Skupio je hrabrost, i zaljubljen, dao joj do znanja da moe biti nevestaMustajbega. Fata je smelo i nesmotreno, pred svima, izgovorila rei koje e biti fatalnepo nju:- Hoe, kad Velji Lug u Nezuke sie!

Bilo je to njeno ne; ono e je, kasnije, dovesti u sukob sa Avdaginim neporecivim da

(Avdaga ju je, i ne pitajui je, obeao Mustajbegu za snahu). Fata, lepa, ohola i mudra,nemajui snage da pokrene oevo da, prihvati udaju kao tuu volju, a ne svoj izbor. Akobi prihvatila oevu odluku kao neopoziv in, morala bi u Nezuke; a to znai da bi VeljiLug siao u Nezuke i ona porekla sebe, svoju re, svoj ponos, i time pruila drugimapovod za ogovaranje, izrugivanje i veliku sramotu sa kojom ne bi mogla iveti. Ipak, dabi udovoljila oevoj volji, ona se priprema za svadbu (svadbeni vez), iako zna da nikadnee stii u Nezuke. Ivo Andri majstorski i umetniki vrlo uspeno slika njene nem ire ipsiholoko ponaanje u toploj i zvezdanoj noi, kada, opijena lepotom none atmosfere


24/26

stoji pored prozora i u svim delovima svoga tela osea svoje fiziko postojanje, kada seu njoj razliva devojaka snaga i dozrela lepota tela. U tim trenucima, os lonjenagrudima na drveni demir na prozoru, ona osea kako ceo breuljak, sa svim to je nanjemu, sa kuom, zgradama, njivama, die, toplo, duboko, jednomerno, i die se isputa zajedno sa svetlim nebom i nonim pronstranstvom. U toj noi i u istoj s ituaciji

Fata osea kao da je celo njeno bie intengrisano sa svetom i kosmikimpronstranstvom. Tada je ona daleko od dnevnih obaveza i briga, od oevog da ivlastitog ne. Verovatno i u takvoj jednoj noi, ako ne ba i tada, doneta je odluka da sesve mora zavriti na granici izmeu njenog ne i oevog da, tj. Izmeu Veljeg Luga iNezukatano tamo gde je most, odnosno na samom mostu. Njena misao sve seee zaustavlja na kapiji, ispod koje hui zelena, brza i duboka reka. I na dan svadbe,kad su svatovi prelazili preko uprije, ba na tom zamiljenom mestu, ona je potvrdilasvoje neskoila je u nabujalu Drinu.

Lepota Fate Avdagine je mitska lepota ene, fatalna lepota na kakvu nailazimo unarodnim pesmama i predanjima koja, kad se uzdigne do opasnih visina postaje

nedostina i kobna za druge, ali i samorazorna, uvek sa traginim ishodom.

Lotika- Jedan od najstudionije razvijenih likova u romanu Na Drini uprija svakako jeLotika. Po pregnuima i samoportvovanju koje je odlikuje mnogo podsea na junakinjugospa Nolu iz istoimene pripovetke Isidore Sekuli.Pre nego to e zapoeti slikati njen portret i karakter, Andri nam daje podatke oistorijskom i drutvenom trenutku u kome se ona javlja. Bile su to decenijeaustrougarske vladadavine (negde oko 1885. godine), kada je sve postojalo nekakosreno, bogatije i smirenije, kada se ilo putem usavravanja i napredka. Hroniarkae: Sve to je svirepo i grabeljivo u njoj (misli se na novu vlast, prim. ..), bilo jeprekriveno dostojanstvom, sjajem i osvetalim formamam. Odjednom su se pojavili

neki novi inovnici, neka tua imena, novi izrazi i nov stil odevanja; poele su drugaijaophoenja sve je postalo nekako ire i zranije, raznovrsnije i bogatije. Otvaraju seradnje, kantine, pa i nov hoteljo jedan znak opteg prosperiteta (stao je da kruinovac u dotle nevienim koliinama).

Hotel je otvorio Jevrejin Caler, koji je imao boleljivu enu i dve devojice. Meutim,dua toga hotela bila je njegova mlada svastika Lotika, po kojoj je hotel bio popularan izbog koje je nazvan Lotikin hotel. Tu se okupljao obian svet (u velikoj sali), ali iinovnici, oficiri i bogatiji domai svet (u maloj sali). U hotelu se pilo i kartalo i pevalo iigralo i vodili ozbiljni ragovori i svravali poslovi, i dobro jelo i isto spavalo. A nad svimtim bdema i o svemu tome brinula, na uenje svih, Lotika, a ne vlasnik Caler.

Lotika je bila strasita, puna, zagasitobole koe, crne kose i arkih oiju. Znala ja dagovori slatko, smelo, duhovito, otro, laskavo, umirue sve u zavisnosti od situacije isagovornika. Bavila se tim nezahvalnim i napornim poslom i bila stvorena za taj posao.O njoj kae i to da je bila neumorna, veta, ena hladnih ula, brze pameti i mukogsrca. Uz to, imala je tu vetinu ponaanja da se igrala sa razularenim ljudima. Ona jezaluivala, varala, uzimala, ali je proskaje i bolesnike darivale, pomagalaposrnule bogate porodice, siroad i udovice. Sve u svemu, bila je mudra ovena


25/26

ena koja ne misli nasebe i koja, grabeljiva i nesebina, lepa i zavidljiva a edna ihladna, vodi jedan palanaki hotel Kao i gospa Nola, sve je radila i drala u svojimrukama: U asovima ukradene slobode, itala (je) berzanske izvetaje i prouavalaprospekte, sreivala svoje raune, odgavarala na pisma banaka, donosila odluke,davala naloge, rasporeivala uloenim novac i slala nove ulole() Upravljala je

sudbinom celog tuceta jevrejskih porodica, ulazila u njihove ivote do u najsitnijepojedinostiUpuivala decu na kole ili zanate, slala bolesne na leenje. I u svemutome ona je nalazila svoje jedino pravo zadovoljstvo i puni smisao svoga ivota, bezobzira na sve napore i satiranja njene energije, koja e je neminovno odvesti u klonue,umor i slom.

A lotikin slom je doao posle tridesete godene intenzivnog rada i napora da hotelsauva, odri i mnoge usrei. Umor u njoj doao je u isto vreme kad i drutvenepromene, kada su poele i osipanja mnogih vrednosti koje su bile dovedene doprosperiteta. Dola su nova vremena i una navala novih ideja i nov nain ivotaBilo je to vreme aneksione krize. Hotel je slabo radio, a ona je morala da se brine oMini, starijoj sestri kerki, usedelici, zatim o njenom desetogodinjem umnom zaostaom

i sakatom bratu; morala je da se nosi sa dugovima koji su bivali sve vei i sa propaliminvesticijama. Oni pak koje je pomagala nesebino otili su u svet i potonuli u vlastitiegoizam: bili su zaokupljeni svojim zaradama, poloajima, sitnim radostima ili tekuimproblemima.

Na nju vie niko nije ni mislio ili se, u krajnjem sluaju, sve zavravalo na pismu upozdravima. Prva bombardovanja je zatiu u Viegradu, to je bio znak da Prvi svetskirat poinje i da nee zaobii ni kasubu Viegrad. Ona, sa ostatkom porodice (zet,nesposoban za bilo kakvu akciju, njegova starija ker, nepokretan sin), ostavlja hotel iprelazi na levu obalu, u neku naputenu tursku kuu, ekajui da se odatle nekakoprebaci do Rogatice a zatim u Sarajevo. U tom ekanju doivljava nervni slom. Bio je to

slom tela, ali i slom ivota ispunjenog ambicijama, neprekidnim radom, naporima ibdenjima. Ostavljena i zaboravljena od cvih, Lotika gubi bitku sa vremenom i ivotom.

Alihoda- Postoje graditelji, ali i uvari velikih graevina. Graditelji su Mehmed-paaSokolovi u svom romanu i veliki vezir Jusuf u pripoveci Most na epi, a od uvara

Alihoda Mutevi. On je, kao i bog Vinu iz indijske mitologije, mitski simbol uvara.Mehmed-paa Sokolovi nestaje ali se raa Alihoda, uvar stvorenog. On ne gradimost, ali bdi nad njim, traje sa njim i umire sa njim.Kao lik, Alihoda javljka se jo u 9. glavi romana, u kojoj se govori o dolasku Austrije uBosnu. Dat je kao mlad ovek, iv, nasmejan i punokrvan, on je o svim stvarima uvekimao svoje miljenje. Vodio je duan koji mu je stao od oca. Od samog poetka se

eksponira kao protivnik svega to je novo, ali i trezven; protiv je otpora OsmanaKaramanlije jer bi takva oruana pobubana bila bezuspena ne moe onome ko je jak isilan. Osman nareuje da bude kanjen: na mostu da bude prikovan desnim uhom za

jednu drvenu gredu koja se nalazila na kapiji. Meutim, njega nije toliko muio fizikibol koji je dolazio od povreenog uha koliko onaj unutranji olovni bol u grudima koji jeljuti i tei nekako ikakav ljudski bol koji se moe zamisliti, a koji je stvarala ona beda,iroka hartija vapskog proglasa istaknuta na mostu. Ona je svojom belinom preseklamost na polovinu kao bezglasna eksplozija i da tu zjapi provalija koju on osea kao


26/26

vlastito polienje i poinje da je u sebi intenzivno nosi, sa bolnim utiskom da je mostodjednom poruen na sredini. Povremeno na obian jezik to bi trebalo da znai da suniti svakodnevnice ovim pokidane, da pravog i mirnog ivota vie nema i da zapoinjenova neizvesnost sa dolaskom novog.

Alihoda se kao lik javlja i u 16. poglavlju, takoe kao protivnik svega to je novo i to,po svojoj prirodi, remeti staro i unitava deo steenih navika i lagodnosti ivljenja: On je

jedan od retkih varokih muslimana koji nije prihvatio nita od novina i promena koje sustranci doneli, ni u nonji, ni u shvatanjima, ni u govoru, ni u nainu trgovine iposlovanja, ostajui uvek svoj, trajno vezavi svoju sudbinu za most, kao da se tojpotrebi da se bude uvek isti i stalan uio od t rajanja samog mosta. Novo ga je zamaraloi odvodilo u ogorenje. Beao je od sveta i zatvarao se u duan, krio u skriveni sobiakza koju je govorio da je tabut. Tu se krio kao Diogen u svom buretu. Odatle jeoslukivao um ivota u ariji, konjski bat, viku prodavaa i posmatrao ljude u hodu

koji su za njega ve pokojni i koji se jo nisu smirili. Kada je na tom mestu, onzaboravlja na svoje brige, ne zabrinjavajui svakodnevnicu i sve uase koji idu sa njo,usredsreen na misao o prolaznosti i nestalnosti svega to je ljudsko jer se stalno netorui, obnavlja ili gradi. Roman se upravo zavrava smru Alihode na uzbrdici koja vodina Mejdan, tu je izdisao u kratkim trzajima. A pre toga, vidimo ga u diogenovskojzatvorenosti i bekstvu od sveta, u njenom tabutu (sobiku), gde, pred smrt, osea onuslast samoe, mira i zaborava koja od tesnog, mranog pranog sobika stvaranepregledne rajske vrtove sa zelenim obalama i nevidljivim vodama blagog uma. Aliba u takom oputanju u snatrenju (matanju, sanjarenju), duan i sam most pogaajuprve granate koje su dakle do znanja da je zapoeo Prvi svetski rat, odnosno novoruenje i satiranje svega to je lepo i to ini ukras ovoga sveta. Eksplozija je prekinula

njegove misli, prekinula je i most: ostaoje bez jednog stuba, a izmeu dva grupoprelomljena luka zja praznina, prekinula je i njegov ivot koji se bio identifikovao satrajanjem mosta, jer se to se dogaalo u Alihodinom ivotu i sve to je on bio u ivotu,bilo je vezano za most. Ali, pre svoga kraja, nije mogao da shvati i da se naudi kako jemogue da oni isti koji su upriju istili, doterivali je i odravali, sada rue kao da jestena u planini a ne zadubina, hair i lepota. Pre nego to e umreti, ispunila ga je imisao, ohrabrujua,optimistika i spasonosna za svet i oveka: Ako se ovde rui,negde se gradi. Sve moe biti. Ali jedno ne moe: ne moe biti da e posve i zauveknestati velikih i umnih i drutvenih ljudi koji e za bolju ljubav podizati trajne graevine,da bi zemlja bila lepa i ovek na njoj iveo lake i bolje Hteo je rei: svet ne moe ine sme ostati bez graditelja velikih i vrednih graevina, ali i njihovih uvara, jer bi time

presahla boanska ljubav i svet bi bio pretvoren u duhovnu pustinju. Eto malo svetlo stiza svet koji satire postojee, ali i gardi novo. I nade u trajanje ranjenog mosta, uobnovu njegove lepote.

na drini cuprija

Documents