n. raos: povijesni osvrt na popularizaciju kemije u

povijest kemije i kemijskog inÞenjerstva

Povijesni osvrt na popularizacijukemije u Hrvatskoj

N. Raos*

Institut za medicinska istraÞivanja i medicinu rada,Ksaverska c. 2., POB 291, 10 001 Zagreb

Od Šulekove knjige Luèba za svakoga ili popularna kemija (1881.) do naših dana mogu se u nasuoèiti tri osnovna tipa popularizacije kemije: (1) praktièni savjeti nestruènjaku – poljoprivrednikui domaæici, (2) udÞbenik ili monografija za nestruènjake i (3) kemija kao motiv za prièu. Prvi je tipprevladavao poèetkom 20. stoljeæa, za vrijeme industrijalizacije bio je dominantan drugi tip, dokje treæi tip popularizacije došao s potrošaèkim društvom. U èlanku se analizira djelo najplodnijihhrvatskih popularizatora kemije (B. Šulek, F. Bubanoviæ, D. Grdeniæ, N. Raos), uloga struènihdruštava (Hrvatsko prirodoslovno društvo i Hrvatsko kemijsko društvo) te ukazuje na najnovijetendencije u popularizaciji kemije (organizacija znanstvenih festivala i sliènih manifestacija).

Kljuène rijeèi: Bogoslav Šulek, Fran Bubanoviæ, Drago Grdeniæ, Nenad Raos

Uvod

Prva znanstveno-popularna knjiga iz kemije u Hrvatskojbila je Šulekova Luèba za svakoga ili popularna kemija1 ob-javljena 1881. godine (slika 1). Sve reèeno je znakovito. Au-tor knjige, Bogoslav Šulek2 (1816.–1895.) nije bio kemièar,nego jezikoslovac, povjesnièar, novinar, publicist i leksiko-graf, koji se ipak, kao leksikograf, dodirnuo i kemije urjeèniku znanstvenog nazivlja3 (u njemu je postavio osnovehrvatske kemijske terminologije: kisik, vodik i ugljik Šuleko-vi su neologizmi koji su se do danas odrÞali).2,4–6 Svoju skri-venu vezu s kemijom otkriva nam u predgovoru (“pripo-menku”) spomenute knjige:1

MoÞe biti, da æe se tko primiv ovu knjigu u ruke zaèuditi, štosam ja dospio meðu luèbare. Evo kako se to dogodi. Za mla-dosti uèio sam vrlo marljivo luèbu, al mi sreæa nedade, dabih se bio mogao posvetiti toj znanosti; nego i ono od luèbe,što bijah nauèio, koristilo mi je sto i sto putah u svakodanjemÞivotu. Videæ pako, kako našim ljudem, a osobito našimÞenskinjam, neznanje s te strane puno neprilikah zadaje ištete nanosi, pomislih, da æe jim dobro doæi knjiga, koja sa-drÞava toliko luèbe, koliko zasieca u svakdanji Þivot.

Time je zapravo sve reèeno: “Luèba za svakoga” ne bavi sekemijskom teorijom – o kemijskim elementima Šulek govo-ri tek toliko koliko je nuÞno da bi se razumjeli kemijski pro-

cesi koji se dogaðaju na njivi, u staji, u kuhinji. U njoj nemani kemijskih formula (str. 12):

Novije knjige o luèbi pune su takvih imenah i formulah [topiše nakon pisanja formule i imena “Parabrommetasulfo-phenylpropionsäure”]; nije èudo dakle, što oni ljudi, kojinisu luèbari, zaviriv u takvu knjigu, uplaše se tih nepoznatihèudilah i misle, da tu neima baš ništa za njih, ter upravo zazi-ru od luèbe. Ta nevalja. Uèene knjige matematikah pune sutakoðer svakojakih brojevah i znamenjah, koja samo vještakrazumie; nu zato ipak treba svakomu i sliednjemu jedan dielmatematike, naime èetiri vrste raèuna, trojno pravilo itd.Tako ima i u luèbi stvarih svakomu razumljivih i svakomu ko-ristnih, kao što se i sâm za Þivota svoga puno putih uvjerio: toi jest uzrok, da sam ovu knjigu pisati uzeo, videæ njezinu po-trebu, akoprem nisam baš do dna izuèio luèbu.

Èega ima u Šulekovoj knjizi? Nakon prvog dijela, “Obæeluèbe”, u kojoj govori o povijesti kemije, zraku, vodi i vatri,dolazi drugi dio, “Luèba gospodarstva”, u kojoj se bavipoljoprivrednom kemijom, dijeleæi savjete seljaku i upo-znavajuæi ga s kemijskom naravi tvari koje susreæe na svompolju, u staji, gazdinstvu: “Mokraæa (pišaæa) je tekuæina,koju izluèuju bubrezi. Ponajviše se sastoji iz vode i iz po-trošene u tielu dušiène hrane, koja se u mokraæi pretvara uèipavac (Ammoniak; ammoniaca); a ov je više putah pome-nuta hrana bilju.” (str. 149). U treæem, posljednjem dijeluknjige (Luèba kuæanstva) još je praktièniji: u njemu govori ojajima, mlijeku, brašnu, varivu i kavi; potom kako se kon-

N. RAOS: Povijesni osvrt na popularizaciju kemije u Hrvatskoj, Kem. Ind. 61 (5-6) 281–288 (2012) 281

KUI – 9/2012Prispjelo 24. lipnja, 2011

Prihvaæeno 28. rujna, 2011

* Dr. sc. Nenad Raos, e-pošta: [email protected]

zerviraju (“pohranjuju”) ÞiveÞne namirnice, kako se štedi nadrvima te kako se pere rublje i odjeæa èisti od mrlja. Pa ipak,ne ostaje samo na praktiènim savjetima nego se trudi da ihkemijski, naravno što jednostavnije, objasni: “Druga potre-ba obiènomu pranju je sapun. Da vidimo najprije, što æereæi sapun i kako postaje… Kad te kiseline puste glicerin, asluèe se s kojim luÞivom (alkali), po imenu s luÞikom ili so-dikom, evo sapuna.” (str. 265).

Djelovanje Hrvatskoga prirodoslovnogdruštvaAutor prve znanstveno-popularne knjige iz kemije na hrvat-skom jeziku Bogoslav Šulek, iako za sebe kaÞe “za mladostiuèio sam vrlo marljivo luèbu”, “luèbu” nije uèio u Hrvat-skoj, nego u rodnoj Slovaèkoj.* Nije ni mogao, jer se uHrvatskoj kemija poèela uèiti na realkama kao zasebanpredmet tek 1853. (zaslugom varaÞdinskog profesora Lju-devita Hunke), da bi 1861. odlukom Sabora Hrvatske, Sla-vonije i Dalmacije postala obavezan školski predmet.7 Nazagrebaèkom se pak sveuèilištu studij kemije osniva istom1876. godine, da bi dvije godine kasnije, kada je Èeh Gu-stav Janeèek (1848.–1929.) preuzeo katedru, kemija posta-la redovni studij na zagrebaèkom sveuèilištu.8–10

To su bile zlatne godine hrvatskog prirodoslovlja: krajem19. stoljeæa Matica hrvatska i Društvo sv. Jeronima poèinjeizdavati znanstveno-popularne knjiÞice, pa i one iz ke-mije.11 Pri tome treba naglasiti da su izdanja Društva sv. Je-

ronima bile prije svega namijenjena selu, a Matice hrvatskegradu, dakle obrazovanijem èitateljstvu. Ovo posljednjedruštvo prirodoslovno djeluje još i danas, prije svega krozèasopis Prirodoslovlje,12 no više se bavi poviješæu (hrvatske)znanosti i esejistikom,13 a manje popularizacijom znanosti uuÞem smislu rijeèi.

U takvoj društvenoj klimi osniva se 1885. godine Hrvatskonaravoslovno (prirodoslovno) društvo.14–16 U tom pogleduHrvatska nije mnogo zaostajala za razvijenim svijetom, jerje primjerice u Engleskoj takvo društvo (British Associationfor the Advancement of Science) utemeljeno 1831. godine.Prvi je poticaj za osnivanje prirodoslovnog društva došaojoš 1865. godine iz Senja, iz èlanka na njemaèkom jezikuprofesora matematike i prirodopisa tamošnje gimnazije vlè.Viktora Mihailoviæa, nekako u isto vrijeme kada se pojavilaprva znanstveno-popularna knjiga na hrvatskom jeziku, Po-javi u zraku Ivana Perkovca.17 Èovjek koji se oko osnivanjaHrvatskoga prirodoslovnog društva (HPD) najviše zauzeobio je nesumnjivo Spiridion (Špiro) Brusina18 (1845.–1908.),koji je izabran za njegova prvog predsjednika na prvoj glav-noj i osnivaèkoj skupštini Društva odrÞanoj 27. prosinca1885. godine: “Buduæi pako da u nas nema ipak tolikostruènjaka, koliko bi mi to Þeljeli, to neæemo u naše kolopozivati samo antropologe i zoologe, biljare i mineraloge,geologe i paleontologe, nego æemo prigrliti još kemiju i fi-ziku, meteorologiju i fiziènu geografiju. Njegovanje prirod-nih znanosti u obæe, za volju naime same nauke, bit æe našazadaæa.”19

No u našoj intelektualnoj sredini, koju su ponajviše èiniliuèitelji, èasnici, pravnici te drugi sluÞbenici k. u. k. mo-narhije, prirodoslovlje se teško probijalo. “Ta do nedavno

282 N. RAOS: Povijesni osvrt na popularizaciju kemije u Hrvatskoj, Kem. Ind. 61 (5-6) 281–288 (2012)

S l i k a 1 – Šulekova Luèba za svakoga ili popularna kemija iz 1881. prva je hrvatska popularna knjiga izkemije (8X + 312 str. s 33 slike), ref. 1.F i g. 1 – The first Croatian book on popular chemistry was Luèba za svakoga ili popularna kemija(Chem for Everybody or Popular Chemistry) by Bogoslav Šulek (8X + 312 pages, 33 figures), Ref. 1.

* Bogoslav (Bohuslav) Šulek je u Bratislavi diplomirao filozofiju i teologiju,a potom je 1838. došao u Hrvatsku, u Slavonski Brod.

bio je pravnik kod nas sve, summum svakog koristnoga i po-trebnoga znanja: cijenili su se donjekle povjesnièari i je-zikoslovci, a tko bi išto dao za sabiraèe bilja, ili èak kukaca,pa prezrenih puÞeva!”, jasno nam daje do znanja Brusina.16

Stoga nije èudo da se prvi znanstveno-popularni èasopis,Priroda, pojavio istom 1911. godine12 i da unatoè Brusini-nim rijeèima da æe Hrvatsko prirodoslovno društvo “prigrlitijoš kemiju i fiziku”, o ovim se dvjema znanostima, posebiceo kemiji, u Prirodi malo pisalo. Prvi se èlanak (“O radiju”)pojavljuje 1912. godine,20 no rijetko se koje godine u Priro-di nalazi više od jednog èlanka o kemiji, a bilo je godinakada nije bilo nijednoga. Treba još naglasiti da su se ke-mijske teme obièno vezale s drugim granama prirodo-slovlja, najèešæe s biologijom i geologijom. Tek osamdesetihgodina dolazi do prijeloma, kada se pojavljuju novi autori,kemièari koji pišu o kemijskim temama (Ivan Gutman,SnjeÞana Paušek-BaÞdar, Ante Graovac, Darko Babiæ, Dra-Þen Vikiæ-Topiæ).12

Mnogo bolje nije bila zastupljena kemija ni u popularnojknjiÞnici HPD-a. Od 1916. do osamdesetih godina 20.stoljeæa u Popularnoj biblioteci, Maloj nauènoj (znanstve-noj) knjiÞnici te KnjiÞnici “Prirode” Hrvatskoga prirodoslov-nog društva objavljeno je ukupno 123 djela, no od togasamo 18 iz podruèja kemije.21 Štoviše, prve dvije takveknjiÞice pojavile su se istom nakon Drugoga svjetskog rata,1946. godine!22,23

Bubanoviæevo doba

Bogoslav Šulek autor je prve naše znanstveno-popularneknjige iz kemije, no najveæe ime hrvatske popularne kemijenesumnjivo je Fran Bubanoviæ24–27 (1883.–1956.). Roðen uSisku, završivši 1907. kemiju u Zagrebu kod Janeèeka, Bu-banoviæu se 1909. pruÞila prilika za struèno usavršavanje uinozemstvu kod nizozemskog fiziologa Hartoga JakobaHamburgera (1859.–1924.), a potom –igrom sluèaja – kod Arrheniusa. Švedskinobelovac Svante August Arrhenius(1859.–1927.) za Bubanoviæa je bio nesamo mentor nego i uzor, a prije svegaprijatelj, o èemu svjedoèi i 11 pisamakoje je Arrhenius uputio svom bivšemstudentu.28–30

Prva Bubanoviæeva popularna knjigaSlike iz kemije31 izašla je 1917. godine.Razlog zašto se prihvatio zadaæe da ke-miju pribliÞi širim slojevima jasan je veæiz predgovora (str. 3):

Nije dakle èudo, što još uvijek ostajekemijska nauka tuða širokim slojevima.No ne samo to. Ljudi sa srednjoškolskomnaobrazbom (gimnazijskom) – kako seèesto èuje u razgovoru – od svega, što su usrednjoj školi uèili, najmanje se sjeæajukemije. Kad se spomene rijeè kemija,dolaze im na pamet formule H2SO4 i H2O(sumporna kiselina i voda) i drÞe, da jekemija uÞasno teška nauka, jer tko æeznati napamet tisuæe i tisuæe ovakvih for-mula. Drugim rijeèima, oni nijesu znali niprije, a ni sada, èime se zapravo kemija

bavi i koje je njezino pravo znaèenje. Zato vide u toj vaÞnojnauènoj grani tek eksplozije, bombe i cijankalij…

Za razliku od Šulekove “Luèbe za svakoga”, koja je pruÞalapraktiène savjete seljaku i domaæici, ulazeæi u kemijsku teo-riju tek iz nuÞde, Bubanoviæeva je knjiga pregled kemijskihdostignuæa koliko u teoriji toliko i u praksi. Nakon godinudana izlazi i druga Bubanoviæeva znanstveno-popularnaknjiga Kemija Þivih biæa.32 Dok je u prvoj knjizi dao osnovekemije, u Kemiji Þivih biæa Bubanoviæ se bavi biokemijom ifiziološkom kemijom, što je bio nesumnjivo njegov najuÞiznanstveni interes; naime 1918. postaje prvim profesoromkemije (medicinske kemije) na novoosnovanom zagreba-èkom Medicinskom fakultetu. Bubanoviæev je pristup nje-govoj struci, kemiji, slièan pristupu što ga je njegovao jošAristotel. Grèki je filozof naime ujutro drÞao predavanja zasvoje uèenike (ezoterijska predavanja), no popodne jegovorio za svakoga tko ga je htio slušati (egzoterijska pre-davanja). Bubanoviæ je pak ono što je predavao svojimstudentima, buduæim lijeènicima, izlagao u svojim znan-stveno-popularnim knjigama, naravno pojednostavljeno iuz mnogo doskoèica te povijesnih uvida.

Iz moderne kemije33 nastavak je Slika iz kemije. To u uvodunaglašava i sam autor: “U toj sam knjizi [Slike iz kemije] na-nizao niz èlanaka iz razlièitih podruèja kemijske nauke, skojima sam se nadao u prvom redu probuditi interes na tunauku u širokim slojevima našega naroda.” U ovoj æe knjizi,kaÞe autor, uèiniti isto, no pozabavit æe se samo najnovijimkemijskim dostignuæima. Koja su to dostignuæa? Prije svegato je dobivanje amonijaka iz zraka (Haber-Boschov postu-pak), potom su tu dokazi o realnoj egzistenciji atoma i mo-lekula, otkriæe plemenitih plinova i pronicanje u strukturuatoma, izotopi, kemijska kinetika i kataliza, teorija elektroli-tièke disocijacije, analiza sastava ljudskog mozga (slika 2),stereokemija (kiralnost, enantiomerija), te nova dostignuæakemijske sinteze (sinteza indiga i proteina). Ono što tu knji-


S l i k a 2 – Kemijski sastav ljudskog mozga iz Bubanoviæeve knjige Iz moderne kemije(str. 128, ref. 33). “Kad bismo prekapali po literaturi i sabrali i usporedili analitièke rezulta-te pojedinih analiza èovjeèjega mozga, izašlo bi na vidjelo, da u jednu ruku varira jamaènokemijski sastav èovjeèjeg mozga gledom na dob, spol, zdravlje i. t. d. individua, a u druguruku, da kemijske analitièke metode u rukama pojedinih istraÞivaèa ne dovode lako dojednakih rezultata”, komentira Bubanoviæ navedenu tablicu.F i g. 2 – Chemical composition of the human brain from the book Iz moderne kemi-je (From Modern Chemistry) by Fran Bubanoviæ (Ref. 33, p. 128) “If we were to searchthroughout the literature and collect particular analyses of the human brain, it would beobserved that, on one hand the composition of the human brain varies depending on age,sex, health, etc. of the individual, and on the other, the methods of chemical analysis inthe hands of the different researchers do not lead easily to the same results”, Bubanoviæcommented this table.

gu èini posebno èitljivom jest da Bubanoviæ kemijskaotkriæa, kao i u prvoj knjizi, povezuje sa Þivotom i djelomvelikih kemièara (D. I. Mendeljejev, W. Ramsay, S. Arrhe-nius, L. Pasteur, E. Fischer, M. Bertholet).

Tim trima knjigama ne iscrpljuje se dakako Bubanoviæevospisateljsko djelo. Od kada je 1904. godine Bubanoviæ na-pisao svoj prvi èlanak (Korist i potreba puèke prosvjete),34

objavio je 114 èlanaka u mnogim novinama i èasopisima,od toga 29 u Prirodi. Prve èlanke objavljuje ubrzo nakonosnivanja èasopisa: 1913. godine piše o cirkulaciji eleme-nata u Þivoj prirodi35 te “o eksistenciji molekula”.36 Usto Bu-banoviæ piše i o popularizaciji znanosti,37–39 pa kaÞe:39

Obièno se drÞi, da je popularizacija prirodnih znanosti nekapodreðena rabota, kojoj je dorastao svatko, tko je malo zavi-rio u prirodne nauke. Ali tomu nije tako. Kao što se krivodrÞi, da moÞe dobro pisati za djecu i inaèe loš knjiÞevnik iumjetnik, pa su listovi za djecu puni, a od velike su èesti još idanas, literarno i umjetnièki opskurnih imena (kod nas je za-sluga uèitelja Josipa Škaviæa, koji je kao urednik “Smilja”uveo u nj imena kao August Strindberg, Lav Tolstoj, RikardDemel i t. d.),* tako su pozvani i za popularizaciju prirodnihnauka u prvom redu dobri poznavaoci njihovi. Zato se togposla s uspjehom laæaju u suvremenom kulturnom Þivotuevropskih naroda prvaci prirodnih nauka. Ali – još je neštopotrebno za popularizaciju prirodnih nauka, a to je rijeè,naèin, koji hvata èovjeka direktno za srce t. j. pravi i moænipopularizator mora biti u duši svojoj i umjetnik. Ako je tomutako, onda oèito nije popularizacija prirodnih nauka laka ijednostavna stvar.**

U tom, meðuratnom razdoblju vrijedno je spomenuti i knji-gu Vladimira Njegovana40 (1884.–1971.) Šta je materija?41

Rijeè je naime o popularno pisanoj povijesti kemije kojaprati naše znanje o prirodi tvari od Talesa i Demokrita doradioaktivnosti i graðe atoma. Iste godine u Zagrebu izlazi iknjiÞica po mnogome slièna Šulekovoj “Luèbi za svakoga”,naime TeÞaèka kemija42 Ilije Bošnjaka (1882.–1975.), ke-mièara i enologa, tada direktora Enološke stanice Bukovo uNegotinu. Namjera je knjige da seljacima dade osnove zarazumijevanje i primjenu suvremenih agrotehnièkih mjera:“Ima godinu dana (Þali BoÞe, samo godina!) da predajemhemiju u niÞoj poljoprivrednoj školi, a predajem teÞaèkimsinovima, koji su veæinom došli ravno iz osnovne škole; pašto ti teÞaèiæi mogu da razumiju, to æe valjda razumjeti i zre-li, na svoj naèin 'naèitani' teÞaci.” (str. 14). Nije namjera au-tora da daje samo upute, jer kaÞe, takvih knjiga ima dosta,no to su knjige “u kojima se teÞaku tako govori, kao da je onizuèio hemiju!” Bošnjak pak hoæe na najjednostavniji naèin

nauèiti teÞaka kemiju, dakako onoliko koliko mu je potreb-no:

Ali neka vazduh nije kruta materija, kao što je kamen, niteèna, kao voda što je, vi opet ne æete kazati, da vazduh nijeništa. Ta kako da bude ništa, kad bez njega ne biste mogliÞivjeti, kad ga trebate za disanje, koliko i hljeba za hranu! Azar biste mogli sijati i Þeti, da vam nikad ne duva vjetar? (str.23)

Poslijeratno razdoblje

Razdoblje nakon Drugoga svjetskog rata bilo je doba poletaznanosti i tehnike, kako u nas tako i u svijetu. Dva su tomerazloga. Prvi je bio pojava novih tehnièkih dostignuæa (um-jetni polimeri, mlazni zrakoplovi, rakete, nuklearni reaktori)koja su bila razvijena za vrijeme i za potrebe rata. Drugi jepak razlog bio uvjetovan našim politièkim prilikama. Mark-sizam kao “nauèni pogled na svijet” morao je, barem nomi-nalno, njegovati znanost i tehniku da bi opravdao svojutemeljnu postavku da je osnovni motor sveukupnog društ-venog napretka “razvoj sredstava za proizvodnju”, naimeda tehnièki napredak nuÞno vodi do nastanka “besklasnogdruštva” – komunizma, kojem je socijalizam prijelazni sta-dij. Znanost je takoðer trebala osloboditi èovjeka okova re-ligije, crkvenog mraènjaštva i drugih nazadnih društvenihpojava da bi kao “klasno svjesni pojedinac” mogao “izgraði-vati socijalizam”. Taj optimizam ponajbolje vidimo iz reèe-nica Frana Bubanoviæa što ih je napisao u knjiÞici Što se svedobiva iz zraka (sl. 3, str. 5):43

S l i k a 3 – Veæ iz naslovnice Bubanoviæeve knjiÞice Što se sve do-biva iz zraka (ref. 43) jasna je njezina poruka seljaku: da nema zrakane bi bilo ni Þita!F i g. 3 – From the very front pages of Bubanoviæ's booklet Štose sve dobiva iz zraka (What soever is made from air), Ref. 43, themessage to a peasant is clear: If there were no air, there would beno corn!


** Ovaj se umetak ne pojavljuje sluèajno: pedagog Josip Škaviæ(1881.–1940.) je Bubanoviæev brat.** Koliko pisanje znanstveno-popularnih djela moÞe biti teško i zahtjevno,moÞe se vidjeti iz predgovora Bošnjakove TeÞaèke kemije (ref. 42, str. 3–4):“Dragi prijatelju, nasmij se ako hoæeš mojoj frazi, ali ja sam u tome zbiljapokazao 'kako se Þivi za ideju'; jer zbog te ideje ja sam izgubio mnogovremena, mnogo energije, mozga i nerava, a izgubio sam i mnogo uspjeha,koji bi inaèe bio mogao u Þivotu steæi; jer da se nisam dugo i intenzivno timposlom bavio, bio bih moju energiju drugaèije uloÞio, bio bih se pokazaopraktièniji, bio bih sa više uspjeha prodro kroz Þivot… To mogu da kaÞem:po metodi, po planu i po izvedbi ovaj moj uvod u agrikulturnu hemijupotpuno je originalan – takvoga nema u našoj, ni u drugim literaturama…Istina je, ja sam za to uloÞio mnogo vremena, mnogo razmišljanja, kom-binovanja, jer ma da moj stil lako teèe, takve se stvari ne prosipaju lako nahartiju: ima poglavlja, koja sam obradio po 50 puta!”

U ovoj knjiÞici prikazat æemo, što je sve pošlo za rukomèovjeku, da iz zraka na umjetni naèin napravi, da se time štoviše okoristio. Tako æemo doznati, da èovjek ne prima iz pri-rode samo ono što mu ona gotovo daje, nego da je svojimsposobnostima uspio, da iz zraka, koga svuda imade dosta,koji sam po sebi vrši razne zadatke, i tvornièki prireðuje pro-dukte, kojima se i te kako sluÞi za svoju dobrobit. Time jeèovjek dokazao, da moÞe pobijediti prirodu i svojim sposob-nostima iz nje izvuæi daleko veæu korist, negoli mu ona samadaje. A to je nauka sovjetskih prirodoslovaca, koja je izniklaiz uspjeha znamenitog Mièurina na podruèju umjetnog uz-gajanja novih korisnih biljaka. (Èitatelj æe primijetiti da jeposljednja reèenica sasvim izvan konteksta – ona je umet-nuta iz èisto politièkih razloga.)

Trebalo je s “nauènom misli” prodrijeti do najširih društve-nih slojeva, a tu je ulogu najbolje vršila Mala nauèna knjiÞ-nica Hrvatskog prirodoslovnog društva. U pola godine novevlasti, 1945. godine izašlo je pet knjiÞica, u 1946. godinièak 12… Uz Bubanoviæa, koji se za vrijeme rata povukao umirovinu, najplodniji je autor Drago Grdeniæ44,45 (r. 1919.),koji objavljuje èetiri knjiÞice iz kemije.22,46–48 Napisao je idvije knjiÞice o nuklearnoj energiji (pod pseunonimom D.Radovanoviæ)49,50 te jedan poduÞi èlanak o rendgenskogstrukturnoj analizi za tada vrlo popularan Almanah “Boško-viæ”.51 Kao èlan kolektivnog uredništva ureðuje u dva navra-ta èasopis Prirodu (1945. te u razdoblju 1949.–1958.). UknjiÞnicama HPD-a pišu još kemièari Viktor Kunc, VladimirLogomerac, Mladen Berghofer, Ivan Matonièkin, Antun Re-chner, Stjepan Èmelik i Stjepan Iveziæ.21,52 Spomenimo i toda 1950. izlazi u izdanju HPD-a i drugo izdanje Bubano-viæeve Kemije Þivih biæa.32

Hrvatsko kemijsko društvo (HKD) obnavlja se 3. veljaèe1946. kao sekcija Hrvatskoga prirodoslovnog društva, nonakon pet godina (1951.) se osamostaljuje.53 U okviruHrvatskog kemijskog društva djeluje Nastavna sekcija (ka-snije: Sekcija za izobrazbu) koja uz nastavnu djelatnost (or-ganizacija uèenièkih takmièenja) pomaÞe i popularizacijikemije. U tome pridonose kako njezini stariji (Milan Sikiri-ca, Tomislav Cvitaš, Petar Vrkljan, Nenad Raos, DubravkaTurèinoviæ), tako i mlaði èlanovi (Nenad Judaš, TomislavPortada, Vladimir Stilinoviæ). Na temelju predavanja odrÞa-nih na sekciji izdana je knjiga koja svojim naslovom, a do-brim dijelom i sadrÞajem, asocira na Bubanoviæeve Slike izkemije.54

Popularizacija kemije odvija se i izvan okvira struènihdruštava, HPD-a i HKD-a. U razdoblju od dva desetljeæaNenad Raos55–62 (r. 1951.) napisao je šest znanstveno-popu-larnih knjiga s kemijskom tematikom (slika 4)63–68 te u zagre-baèkom Tehnièkom muzeju postavio pet znanstveno-po-pularnih izloÞbi o kemiji.60,69–72 (U sklopu druge izloÞbe,Deset kemijskih pokusa koji su promijenili svijet, organizira-na su predavanja i kemijske radionice koje je vodio NenadJudaš.)73 Za razliku od popularizatora koji dolaze s fakulteta(F. Bubanoviæ, V. Njegovan, D. Grdeniæ) Raos se ne trudi danapiše “popularni udÞbenik kemije” – on kemiju prije svegauzima kao sredstvo da iznese neke druge misli: dobar po-pularizator znanosti je i znanstvenik i umjetnik,74 što jepotpuno u skladu s ranije iznesenim Bubanoviæevim gle-dištem.39 To se vidi i u èinjenici da Raos uvijek polazi odprièe – za primjer neka nam posluÞi opis svojstava natrija uknjizi Metali Þivota – metali smrti67 (str. 87):

Što ima prirodnije nego istresti staru kemikaliju u slivnik, aako ne æe sama izaæi iz boce, isprati je obilnim mlazom vode.

Tako je mislio i moj prijatelj iz razreda. Još se i danas sjeæamtog prizora: iz boce je liznuo Þuti plamen, a zatim – buum! –prema stropu je suknuo gust oblak bijelog dima koji je zaèasispunio cijelu sobu tako da nisi vidio ni prst pred nosom. Misvi polegosmo na pod – jer tako su nas uèili u predvojnièkojobuci – a profesorica uleti u laboratorij kao bez glave. Svasreæa da nitko nije stradao. U boci je bio natrij. A natrij jevrag.

S l i k a 4 – Ilustracija Maje Raos iz knjige Kemijski leksikon u stri-pu (ref. 68) govori o izmišljenoj zgodi iz Þivota Leopolda RuÞièke

F i g. 4 – Cartoon by Maja Raos from the book Kemijski lek-sikon u stripu (Chemical Lexicon in Strip Fashion), Ref. 68. Profes-sor Leopold RuÞièka: “This morning I made a ring of 34 carbonatoms.” His wife: “It's not even big enough for an ant's finger!”

Druga je osobina Raosova pisanja da voli pisati na neobièannaèin i o neobiènim temama. Kemijski leksikon u stripu68

poèinje reèenicom “Ovo je neobièna knjiga”, a za knjiguŠto je voda? (kako za koga)64 Ljudevit Tropan kaÞe: “Ovo jeznaèi njegova peta knjiga, koju je skoro nemoguæe svrstati uuobièajene sheme… Ona je kulturno osvjeÞenje hrvatskepublicistike zbog naèina pisanja, koncepcije i opreme.”75

Novi pristup popularizaciji kemije vidi se i u stripu I ja Þelimbiti kao Prelog,76 izdanog povodom stote obljetnice roðenjahrvatskog nobelovca Vladimira Preloga.77 NaÞalost, strippati od, po mom mišljenju, lošeg pristupa buðenju za-nimanja za kemiju: umjesto da mlade zagrije neobiènimpokusima i zanimljivim prièama iz povijesti kemije, u stripuuèenik bjeÞi od profesorice vièuæi: “Bolje anemija nekokemija!” NaÞalost, takvu “animaciju” viðamo i u školskimudÞbenicima.


Zakljuèak

Gledajuæi hrvatsku popularizaciju u cjelini, mogu reæi da serazabiru tri osnovna stila pisanja: (1) praktièni savjeti ne-struènjaku – poljoprivredniku i domaæici (B. Šulek), (2)udÞbenik ili monografija za nestruènjake (F. Bubanoviæ, D.Grdeniæ, B. Babiæ, I. Bošnjak, V. Njegovan) i (3) kemija kaomotiv za prièu (N. Raos). Razlog za razlièitost pristupa kemi-jskim temama ne treba traÞiti samo u razlici temperamentaili više ili manje izraÞenoj umjetnièkoj sklonosti autora,nego u razlici društvenog okruÞenja u kojem su autori djelo-vali. Jedno je obraæati se polupismenom seljaku (B. Šulek, I.Bošnjak) koji jedva da je èuo za kemiju, a drugo je govoriti okemiji èovjeku koji ju je u školi i nekoliko godina uèio, no unjoj nije pronašao ništa zanimljivog (F. Bubanoviæ, N.Raos). Treba razumjeti i novo vrijeme, u kojem nitko ne Þelida mu se docira, vrijeme u kojem ljudi u svemu vide ili za-bavu ili zaradu. “Nije zadaæa novinara da znanstveno pro-svjeæuju javnost”, primjeæuje ugledni britanski populariza-tor i komunikator znanosti Tim Radford,78 a njegov kolegaSteve Cross ukazuje da ljude treba na šaljiv naèin privuæiznanosti (ukljuèujuæi i angaÞiranje komièara).79 Te su novezasade znanstvene popularizacije i komunikacije prihvatili inaši mladi popularizatori (N. Judaš, V. Stilinoviæ, T. Portadai dr.), koji djeluju preko manifestacija Otvoreni dani Kemij-skog odsjeka Prirodoslovno-matematièkog fakulteta80 i In-stituta Ruðer Boškoviæ,81 na Festivalu znanosti,82–84 natje-canja mladih u znanstvenoj prezentaciji (Laboratorij slave –FameLab)85 te drugih mladima okrenutih manifestacija.86,87

LiteraturaReferences

1. B. Šulek, Luèba za svakoga ili popularna kemija, Maticahrvatska, Zagreb, 1881. (pretisak: Digitalna knjiÞnica Maticehrvatske, Matica hrvatska, Zagreb, 2010.).

2. S. Paušek-BaÞdar, Bogoslav Šulek i kemija, u M. Moguš (ur.),Zbornik o Bogoslavu Šuleku; Zbornik radova sa znanstvenogskupa, Zagreb, 23. – 24. 11. 1995., Hrvatska akademija Zna-nosti i umjetnosti, Zagreb, 1998., str. 121–128.

3. B. Šulek, Hrvatsko-njemaèko-talijanski rjeènik znanstvenoganazivlja, I. – II., Zagreb, 1874./75. (pretisak: Globus, Zagreb,1990.).

4. Ý. Dadiæ, Rad Bogoslava Šuleka na prirodoznanstvenom na-zivlju, u M. Moguš (ur.), Zbornik o Bogoslavu Šuleku; Zbornikradova sa znanstvenog skupa, Zagreb 23. – 24. 11. 1995.,Hrvatska akademija Znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1998., str.37–45.

5. M. Kaštelan-Macan, Rasprave o kemijskom nazivlju u èasopi-su Arhiv za kemiju, Stud. Lexicograph. 2 (2008) 129–138.

6. N. Raos, Rjeènik kemijskih sinonima, HDKI/KUI, Zagreb,2009.

7. I. Senèar-Èupoviæ, Razvoj nastave kemije na realnim školamau Hrvatskoj u 19. stoljeæu, u J. Balabaniæ (ur.), Zbornik radovaDrugog simpozija iz povijesti znanosti. Prirodne znanosti uHrvatskoj u XIX stoljeæu, Hrvatsko prirodoslovno društvo,Sekcija za povijest znanosti, Zagreb, 1980., str. 167–182.

8. D. Grdeniæ, Prvi hrvatski kemièari, Kem. Ind. 42 (1993)171–186.

9. D. Grdeniæ, Sto godina sveuèilišne kemijske nastave uHrvatskoj, Croat. Chem. Acta 47 (1975) A35–A49.

10. M. DeÞeliæ, Poèeci kemijske nastave na Sveuèilištu u Zagrebu.Sjeæanje na profesore Janeèeka, Bubanoviæa i Pušina, Croat.Chem. Acta 50 (1977) S83–S112.

11. B. Babiæ, Graða svijeta. Puèka kemija, Jeronimska kniÞnica 36(ur. J. Andriæ), KnjiÞevno društvo sv. Jeronima, Zagreb, 1929.

12. N. Trinajstiæ, S. Paušek-BaÞdar, N. Raos, D. Škare, Hrvatska ke-mija u XX. Stoljeæu. IV. Hrvatski kemijski èasopisi, Kem. Ind.57 (2008) 465–479.

13. N. Trinajstiæ, Ogledi o znanosti i znanstvenicima, Maticahrvatska, Zagreb, 1998.

14. S. Paušek-BaÞdar, Poèeci popularizacije prirodoslovlja uHrvatskoj, Priroda 94 (11) (2004) 8–9.

15. Ý. Dadiæ, Razvitak i djelovanje Hrvatskoga prirodoslovnogdruštva od njegova utemeljenja godine 1885. do danas, u Ý.Dadiæ (ur.), Spomenica Hrvatskoga prirodoslovnog društva1885–1985 u povodu stote obljetnice postojanja, Hrvatskoprirodoslovno društvo, Zagreb, 1985.

16. J. Balabaniæ, M. Vukoviæ, Hrvatsko prirodoslovno društvo.Ogled o 120. obljetnici osnutka (1885.–2005.), Prirodoslovlje5(1) (2005) 3–44.

17. I. Perkovac, Pojavi u zraku, 1860.18. J. Balabaniæ, Prirodne znanosti u istraÞivanjima, pothvatima i

idejama prirodoslovca Spiridiona Brusine, u D. Štefanoviæ i D.Brozoviæ (ur.), Radovi leksikografskog zavoda “MiroslavKrleÞa”, knj. 3, Lekskografski zavod “Miroslav KrleÞa”, Za-greb, 1993., str. 187–201.

19. S. Brusina, O postanku hrvatskoga naravoslovnoga druÞtva,Glas. Hrv. Naravosl. Društva, 1 (1) (1886) 1–28.

20. M. Urbani, O radiju, Priroda 2 (1912) 108–111.21. Pregled izdanja Hrvatskoga prirodoslovnog društva po kolima

(nizovima) prema godini izdanja 1. knjige ili sveska, u Ý. Da-diæ (ur.), Spomenica Hrvatskoga prirodoslovnog društva1885–1985 u povodu stote obljetnice postojanja, Hrvatskoprirodoslovno društvo, Zagreb, 1985., str. 136–140.

22. D. Grdeniæ, Atomi i molekule, Mala nauèna knjiÞnicaHrvatskog prirodoslovnog društva, 7–8, Hrvatsko prirodoslov-no društvo, Zagreb, 1946.

23. I. Brihta, Elektricitet i kemija, KnjiÞnica “Prirode” Hrvatskogprirodoslovnog društva, Hrvatsko prirodoslovno društvo, Za-greb, 1946.

24. D. Grdeniæ, Fran Bubanoviæ. Povodom sedamdesetgodišnjiceÞivota, Priroda 40 (10) (1953) 369–374.

25. T. Pinter, Prof. dr. Fran Bubanoviæ 1883 – 1956, Croat. Chem.Acta 29 (1957) 53–62.

26. S. Paušek-BaÞdar, Mjesto i uloga prirodoslovca Frana Bubano-viæa u hrvatskoj intelektualnoj sredini, u N. Batušiæ (ur.),Hrvatska knjiÞevnost, kazalište i avangarda dvadesetih godina20. stoljeæa, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb– Split, 2004., str. 374–381.

27. A. Lutkiæ, Fran Bubanoviæ (Sisak, 1883. – Zagreb, 1956.), Pri-rodoslovlje 7 (1–2) (2007) 33–46.

28. N. Raos, Bubanoviæ i Arrhenius, Kem. Ind. 54 (6) 320–322.29. N. Raos, Letters of Svante Arhhenius to his former Croatian

student, Bull. Hist. Chem. 33 (1) (2008) 12–16.30. N. Raos, Fran Bubanoviæ kao Arrheniusov ðak, Prirodoslovlje,

prihvaæeno za tisak.31. F. Bubanoviæ, Slike iz kemije, Matica hrvatska, Zagreb, 1917.32. F. Bubanoviæ, Kemija Þivih biæa, Matica hrvatska, Zagreb,

1918.33. F. Bubanoviæ, Iz moderne kemije, Matica hrvatska, Zagreb,

1926.34. F. Bubanoviæ, Korist i potreba puèke prosvjete, Pokret (1904).35. F. Bubanoviæ, Cirkulacija elemenata u Þivoj prirodi, Priroda 3

(1913) 21–28.36. F. Bubanoviæ, O egsistenciji molekula, Priroda 3 (1913) 86–93.37. F. Bubanoviæ, Popularizacija prirodnih nauka, Pokret (1905).


38. F. Bubanoviæ, Popularizacija kemijske nauke, Kolo Maticehrvatske (1910).

39. F. Bubanoviæ, Prirodne nauke, prirodna filozofija i populariza-cija prirodnih nauka, Priroda 5 (1915) 129–133.

40. K. Humski, Vladimir Njegovan – Þivot i rad, u A. Juriæ (ur.),Spomenica o devedesetoj obljetnici postojanja Agrikulturno--kemijskog zavoda u KriÞevcima, KriÞevci, 1993., str. 31–38.

41. V. Njegovan, Šta je materija?, Nakladna knjiÞara Bibliograf-skog zavoda, Zagreb, 1924.

42. I. Bošnjak, TeÞaèka kemija (pouka pouèljivu teÞaku), Agrarnabiblioteka, knjiga 4, Uredništvo “Meje”, Zagreb, 1924.

43. F. Bubanoviæ, Što se sve dobiva iz zraka, Prosvjetna knjiÞnicaSeljaèke sloge, knjiga 28, Seljaèka sloga, Zagreb, 1949.

44. D. Grdeniæ, Mojih pedeset godina kemije, HDKI/Kemija u in-dustriji, Zagreb, 2000.

45. B. Kamenar, Drago Grdeniæ – Curriculum Vitae, Croat. Chem.Acta 82 (2009) CCXVII–CCIX.

46. D. Grdeniæ, Uzduh, voda, vatra, Mala knjiÞnica Hrvatskog pri-rodoslovnog društva, Kolo 3a, 16, Hrvatsko prirodoslovnodruštvo, Zagreb, 1947.

47. D. Grdeniæ, Rentgenske zrake u nauci i tehnici, KnjiÞnica “Pri-rode” Hrvatskog prirodoslovnog društva, 11., Hrvatsko priro-doslovno društvo, Zagreb, 1948.

48. D. Grdeniæ, Divovske molekule, KnjiÞnica “Prirode” Hrvat-skog prirodoslovnog društva, 17., Hrvatsko prirodoslovnodruštvo, Zagreb, 1948.

49. D. Grdeniæ (D. Radovanoviæ), Atomska energija, Hrvatsko pri-rodoslovno društvo, Zagreb, 1952.

50. D. Grdeniæ (D. Radovanoviæ), Razbijeni atomi, Hrvatsko priro-doslovno društvo, Zagreb, 1952.

51. D. Grdeniæ, Rentgenska strukturna analiza kao najmoænijimikroskop, Almanah “Boškoviæ”, Hrvatsko prirodoslovnodruštvo, Zagreb, 1951., str. 216–258.

52. L. Šuman, S. BoÞièeviæ, Popularne knjiÞnice Hrvatskoga priro-doslovnog društva, Priroda 99 (4) (2009) 48–51.

53. S. Paušek-BaÞdar, Razvitak sekcija Hrvatskoga prirodoslovnogdruštva, u Ý. Dadiæ (ur.), Spomenica Hrvatskoga prirodoslov-nog društva 1885–1985 u povodu stote obljetnice postojanja,Hrvatsko prirodoslovno društvo, Zagreb, 1985., str. 27–39.

54. N. Raos (ur.), Nove Slike iz kemije, Školska knjiga i Hrvatskokemijsko društvo, Zagreb, 2004.

55. N. Raos, Prvih pet godina, u N. Raos (ur.), IMI oèima suradni-ka, Institut za medicinska istraÞivanja i medicinu rada, Zagreb,1999., str. 96–104.

56. N. Raos, Misli o hrvatskoj znanosti, HDKI/Kemija u industriji,Zagreb, 2007, str. 84–87.

57. N. Raos, Kako sam pisao za Hrvatsko prirodoslovno društvo,Priroda 99 (5) (2009) 46–51.

58. N. Raos, Bio sam student profesora Sunka, Priroda 101 (1)(2011) 48–50.

59. N. Raos, Kako sam postao urednikom, Priroda 101 (7–8)(2011) 52–56.

60. D. KneÞeviæ, Ljepota molekulskih struktura, Priroda 86 (11)(1996) 28–29.

61. N. Zlatkoviæ, Dr. sc. Nenad Raos, Priroda 94 (5) (2004) 6–8.62. Festival znanosti 2003., Radionica molekularnih struktura.

URL: http://festival.znanost.org/2003/uto-10-Raos.html.63. N. Raos, Prièe o vodi, Školska knjiga, Zagreb, 1988.64. N. Raos, Što je voda? (Kako za koga), Konzor, Zagreb, 1996.65. N. Raos, Zlatni san, Konzor, Zagreb, 1999.66. N. Raos, Deset kemijskih pokusa koji su promijenili svijet,

Tehnièki muzej i Konzor, Zagreb, 2000.67. N. Raos, Metali Þivota – metali smrti, Školska knjiga, Zagreb,

2008.68. N. Raos, Kemijski leksikon u stripu, Školska knjiga, Zagreb,

2010.69. Ljepota molekulskih struktura, katalog izloÞbe, Tehnièki mu-

zej, Zagreb, 1996.70. Svijet otrova, katalog izloÞbe, Tehnièki muzej, Zagreb, 2005.71. Nobelovac Vladimir Prelog: Novo lice kemije, katalog

izloÞbe, Tehnièki muzej, Zagreb, 2008.72. Bezbroj lica periodnog sustava elemenata, katalog izloÞbe,

Tehnièki muzej, Zagreb, 2010.73. N. Judaš, Što se dogodilo u muzeju?, XVII. hrvatski skup ke-

mièara i kemijskih inÞenjera, Knjiga saÞetaka, Osijek, 2001.,str. 295.

74. N. Raos, Kako popularizirati znanost, Arh. Hig. Rada Toksikol.53 (2002) 145–152.

75. L. Tropan, Nenad Raos: Što je voda? (kako za koga), Hrv.Vode 5 (18) (1997) 85–86.

76. D. Macan, I ja Þelim biti kao Prelog, FKIT i Školska knjiga, Za-greb, 2007.

77. M. Dumiæ, K. Kovaèeviæ, Ogledi o Vladimiru Prelogu, FKIT,Zagreb, 2010.

78. T. Radford, Nije zadaæa novinara da znanstveno prosvjeæujujavnost, Priroda 101 (4) (2011) 6–7.

79. S. Cross, Šaljivi prikaz znanosti, Priroda 101 (3) (2011) 6–7.80. V. Stilinoviæ, Otvoreni dani Kemijskog odsjeka, Priroda 99 (2)

(2009) 40–44.81. T. Portada, Otvoreni dani Instituta Ruðer Boškoviæ, Priroda 98

(6) (2008) 44–55.82. N. Raos, Znanost kao sveèanost, Priroda 96 (6) (2006) 39–41.83. N. Raos, Festival znanosti u Zagrebu, Priroda 96 (6) (2006)

46–50.84. A. Blagus, Od alkemièara do kemièara, Priroda 96 (6) (2006)

42–45.85. N. Raos, Laboratorij slave (FameLab) u Zagrebu, Priroda 97 (4)

(2007) 39–43.86. Ý. Majiæ, “Èarolije u kemiji” osvojile sva srca, Priroda 101 (4)

(2011) 40–42.87. Znanstvene èarolije.

URL: http://www.vrtic-kapljica.hr/znanstvene-carolije/.


SUMMARY

Historic Essay on the Popularization of Chemistry in CroatiaN. Raos

The first book on popular chemistry, Luèba za svakoga ili popularna kemija (Chem for Everybody orPopular Chemistry) was written in 1881 by Croatian polyhistor of Slovak origin Bogoslav(Bohuslav) Šulek (1816–1895). The book was intended primarily for poorly educated peasants tohelp them in their trade; at that time chemistry had been taught for no more than 20 years at highschools and five years at the University of Zagreb.

The popularization of science in Croatia was aided by the foundation of Hrvatsko prirodoslovnodruštvo (Croatian Society for Natural Sciences) in 1885, and its magazine for popularizing sciencePriroda (Nature) in 1911. However, there were not many articles on chemistry in the magazine;the authors as well as editors were mostly astronomers, biologists, geologists, and paleontologists,thus chemistry was mostly presented in the context of these disciplines. However, the CroatianSociety for Natural Sciences published 123 booklets on popular science, but only 18 in chemistry.

After World War I, the leading popular chemistry author was Fran Bubanoviæ (1883–1956), for-mer student of Svante Arrhenius and first chemistry professor at the Zagreb School of Medicine.His books primarily intended to explain to the general public, presumably young people, the roleof chemistry and chemical technology in the modern industrial world. His books deal mostly withthe life and achievements of famous chemists (D. I. Mendeleev, W. Ramsay, S. Arrhenius, L. Pa-steur, E. Fischer, M. Bertholet). His books, Slike iz kemije (Sketches from Chemistry, 1917), KemijaÞivih biæa (Chemistry of Living Beings, 1918) and Iz moderne kemije (From Modern Chemistry,1927) were very popular in his time.

The first author after World War II was Drago Grdeniæ (b. 1919), professor at Zagreb Faculty ofScience and leading Croatian crystallographer, as well as expert in the history of chemistry. Hisbooks deal mostly with the new achievements in chemistry (atomic and molecular structure,X-ray analysis, polymers).

The most profluent author of popular science, and especially chemistry, nowadays is Nenad Raos(b. 1951), theoretical chemist from Zagreb; he has written six popular books and authored fiveexhibitions in chemistry, among others books and exhibitions in other fields of science. He wroteabout the history of chemistry, Deset kemijskih pokusa koji su promijenili svijet (Ten ChemicalExperiments that Changed the World, 2000), alchemy, Zlatni san (The Golden Dream, 1999), wa-ter, Što je voda? (kako za koga) (What is Water? (Depends on the individual), 1996), and also wrotea popular chemical lexicon with about 200 cartoons, Kemijski leksikon u stripu (Chemical Lexiconin Strip Fashion, 2010).

In the last few years, young chemists (Nenad Judaš, Tomislav Portada, Vladimir Stilinoviæ) organ-ize scientific events for school and preschool children. International manifestations like FameLaband Science Festival are also organized in which Croatian chemists also participate.

Institute for Medical Research and Occupational Health Received June 24, 2011Ksaverska c. 2, POB 291 10 001 Zagreb, Croatia Accepted September 28, 2011


n. raos: povijesni osvrt na popularizaciju kemije u

Documents