METODOLOGIJA ZNANSTVENO – ISTRAŽIVAČKOG RADA

Prema: Tkalac Verčić, A., Sinčić Ćorić D., Pološki Vokić, N. (2010.)Priručnik za metodologiju istraživačkog rada: Kako osmisliti, provesti i opisati znantsveno i stručno istraživanje. Zagreb: M.E.P., d.o.o

Pripremila: Mesić Maja

I. DIO – UVODNI DIO

1. ISTRAŽIVANJE I ISTRAŽIVAČKA FILOZOFIJA

-Istraživanje je unaprijed osmišljen, logičan i sustavan proces kojim povezujemo mišljenja i iskustva, dolazimo do (novih) spoznaja i povećavamo znanje.

-Temeljnim istraživanjima cilj je otkrivanje zakonitosti u pojavama i procesima (otkriće), razvojna istraživanja usmjerena su potencijalnim vrijednostima otkrića (izumima), a primijenjena istraživanja teže konkretizaciji spoznaja, a akcijska istraživanja konkretnoj stručnoj aktivnosti.

-Odlučivanju o konkretnom nacrtu istraživanja prethodi dug i temeljit mentalni proces: istraživač treba odabrati istraživačku filozofiju, pristup istraživanju, strategije istraživanja, vremenski horizont i metode te načine prikupljanja podataka.

-Istraživačka filozofija određuje sve buduće korake u nacrtu istraživanja. Suvremenim društvenim istraživanjima dominiraju dvije:

1. POZITIVIZAM- proučava koncepte kao što su društvene strukture i činjenice te uzroke društvenih fenomena

- dominantno se oslanja na elemente stvarnosti koji su jasno vidljivi i jasno se promatraju, što za rezultat ima poopćavanje temeljeno na zakonu sličnosti

- zastupa poziciju istraživača kao neovisnog i udaljenog od utjecaja predmeta istraživanja.

- zahtijeva primarno deduktivan pristup istraživanju koji omogućava razvoj teorije i hipoteza, a s ciljem njihova testiranja

-deduktivizam polazi od aksioma, deduktivnom logikom razvija teorijske tvrdnje te ih potom empirijski provjerava

2. FENOMENOLOGIJA (naturalistička ili interpretativna filozofija) – proučava koncepte kao što su društveni konstrukti i značenja

1

- polazi od postulata da je društvena strana svijeta presložena da bi se mogla objasniti teorijama koje se temelje na isključivim zakonima

- fenomenolozi drže da se okruženje stalno mijenja, a da je jedinica istraživanja organizam te da će se poopćavanjem izgubiti bogatstvo informacija o predmetu istraživanja

- metodološki pristup koji je okosnica ovoj istraživačkoj filozofiji je induktivan

- induktivizam polazi od pojedinačnih podataka i induktivnom ih logikom pretvara u opće teorije

Grafički prikaz br.1: Tablica glavnih razlika između deduktivnog i induktivnog pristupa istraživanju

Naglasci u deduktivnom pristupu Naglasci u induktivnom pristupu- znanstveni principi -cilj je razumijevanje značenja koje ljudi pridaju

događajima-kretanje od teorije k podacima-potreba objašnjenja uzročnih odnosa među varijablama

-kretanje od podataka prema teoriji-blisko razumijevanje konteksta istraživanja

-prikupljanje kvantitativnih podataka -prikupljanje kvalitativnih podataka-primjena kontrole kako bi se osigurala valjanost podataka-operacionalizacija koncepata kako bi se osigurala jasnoća definicije-visoko strukturiran pristup

-fleksibilnija struktura koja dopušta promjene u naglasku u istraživanju kako otkriće odmiče

-nezavisnost istraživača od predmeta istraživanja -shvaćanje da je istraživač dio istraživačkog procesa

-nužnost odabira uzorka dovoljne veličine kako bi se zaključci poopćili

- neorjentiranost na poopćavanje zaključaka

-Pri kriterijima odabira dominantnog istraživačkog pristupa najvažnija je priroda problema koji se istražuje.

- Ukoliko o problemu postoji bogata literatura te se mogu definirati početni teorijski okvir i polazišne hipoteze, podobniji je deduktivan pristup istraživanju.

- Za problem koji je relativno nov i nije opsežno obrađen u literaturi prikladnije je na temelju vlastitih spoznaja razviti novi koncept, pa je podobniji induktivan pristup istraživanju

- U obzir treba uzeti i skonosti istraživača prema određenom pristupu problemu.

- Suvremena je metodologija pluralistička, pa je dobro i preporuča se kombiniranje elemenata različitih filozofija i pristupa.

2

2. ETIKA U ISTRAŽIVANJU

-Odnosi se na primjenu etičkih načela i prikladnost ponašanja u pripremi i provedbi istraživanja te analizi i interpretaciji rezultata.

-Etičke dvojbe mogu se javiti u svim fazama istraživačkog procesa:

1) U fazi prikupljanja i korištenja izvora literature – podrazumijeva prikladno ponašanje prema tuđem intelektualnom vlasništvu i autorskom pravu: svaki dio tuđeg rada, bez obzira na to je li iznesen u upravnom ili neupravnom govoru ili je prepričan, treba biti pravilno označen.Preuzimanje tuđih teorijskih spoznaja ili empirijskih rezultata bez pozivanja na izvor smatra se plagijatom i predstavlja nepoželjnu praksu među istraživačima. RH: od 2003.g. na snazi Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima.

2) U fazi izrade nacrta istraživanja – podrazumijeva prikladno ponašanje u definiranju osnovnih smjernica u istraživanju. Ne smiju se preuzimati tuđi istraživački procesi. Pri odluci o preuzimanju nečijeg nacrta istraživanja , etički je navesti izvor nacrta, time se uvažava intelektualno vlasništvo drugih istraživača. Ponavljanja istraživanja tijekom vremena poboljšavaju instrument te je praksa među istraživačima ponavljati istraživanja i tako provjeravati (unaprjeđivati) postojeće spoznaje.

3) U pristupanju ispitanicima – obuhvaća: prihvaćanje prava potencijalnih ispitanika na informiranost o istraživanju, odnosno dobivanje obaviještenost pristanka sudjelovanja u istraživanju, poštivanje privatnosti i osiguravanje anonimnosti ispitanika u istraživanju i odustajanja od istraživanja, dobivanje suglasnosti ispitanika u prikazivanju podataka proizašlih iz istraživanja.

4) U fazi prikupljanja podataka – tijekom procesa prikupljanja istraživač treba ostati objektivan, bilježiti točne i potpune podatke i izbjegavati selektivnost jer u suprotnom bi valjanost i pouzdanost nalaza mogle biti ugrožene. Ispitanicima se ne smije lagati o proceduri ili trajanju istraživačkog postupka te se i u ovoj fazi valja pridržavati svih prethodno navedenih principa.

Ponekad istraživači unajme istraživačku agenciju u fazi prikupljanja podataka, koja može osigurati organizirano prikupljanje podataka u relativno kratkom roku, što je osobita prednost ukoliko se istraživanje provodi na velikom uzorku. Svakako treba navesti tko je prikupio podatke za potrebe istraživanja.

5) U fazi obrade, analize i interpretacije rezultata – odnosi se na prikladno ponašanje u analizi prikupljenih podataka i njihovoj interpretaciji. Istraživač treba i dalje zadržati objektivnost i izbjegavati selektivnost, treba prikazati istinite podatke i čestito ih analizirati i interpretirati te zaključke temeljiti na stvarnim nalazima istraživanja.

Zbog nedostatka stručnog (statističkog) znanja, istraživači ponekad unajme statističara za obradu podataka. Sudjelovanje treće osobe u istraživanju treba ograničiti samo na fazu obrade (kvantitativnih, ne i kvalitativnih) podataka, jer bi analiza i interpretacija trebale biti osobni doprinos istraživača.

3

3. VRSTE ISTRAŽIVANJA

Grafički pristup br. 2: Tablica vrsta istraživanja i glavnih karakteristika

SVOJSTVO VRSTE ISTRAŽIVANJA KARAKTERISTIKEPrimjenjivost rezultata(vrsta očekivanog rezultata)

ZNANSTVENA ISTRAŽIVANJA

STRUČNA ISTRAŽIVANJA

Fundamentalna(osnovna, temeljna, bazična)-znanstveni magistarski i doktorski radovi

-povećavaju opći fond znanstvenih činjenica i znanja te određuju nova područja ljudskog zanimanja i spoznaja-nemaju ili ne moraju imati praktičnu primjenu svojih rezultata-svrha im je ''čisto'' znanje, tj. otkrivanje novih istina i zakona te stvaranje novih teorija

Primijenjena(aplikativna)-specijalistički poslijediplomski radovi

-poduzimaju se radi stjecanja novih znanja u svrhu iznalaženja praktičnih rješenja za neposrednu primjenu, tj. rješavanja konkretnih problema u svim područjima ljudske djelatnosti

Razvojna -istraživanja koja primjenjuju poznata i već u određenim uvjetima upotrebljavana dostignuća znanosti ili tehnološke postupke u novim područjima, izmijenjenim ili novim uvjetima

Akcijska(situacijska, praktična)

-istraživanja kod kojih je namjera u što kraćem roku otkriti uzrok nekog praktičnog problema ili pojave korištenjem znanstvenog načina provjere teorijskih ili empirijskih spoznaja, tj. istraživanja koja traže brza i praktična rješenja

Metode istraživanja koje se koriste/Metodološki pristup

Kvantitativna -nastoje dati odgovor na pitanje koliko-temelje se na primjeni metoda koje omogućuju kvantificiranje pojava, tj. njihovo brojčano iskazivanje

Kvalitativna -nastoje odgovoriti na pitanja zašto, kada, kuda, gdje itd.-primjenjuju metode koje omogućavaju opisivanje pojava, ali ne i njihovo brojčano izražavanje

Istraživanja kombiniranom metodom

-istraživanja u kojima se kvantitativne i kvalitativne metode istraživanja isprepliću i nadopunjuju, proučavane pojave kvantificiraju i opisuju

Vrste podataka koji se prikupljaju Primarna -istraživanja putem kojih se prvi put prikupljaju podaci o nečemu (primarni podaci)

Sekundarna -istraživanja već postojećih, prethodno prikupljenih podataka

4

Vrste podataka koje se proučavaju Teorijska - istina, odnosno pojave i činjenice spoznaju proučavanjem mišljenja, iskustava i zaključaka drugih (tuđih teorija, modela i podataka)

Empirijska - istina, odnosno pojave i činjenice spoznaju vlastitim iskustvom, tj. osobnim provođenjem primarnog istraživanja

Učestalost provođenja Jednokratna (ad hoc, diskontinuirana, povremena)

-provode se jednom=ne ponavljaju se-prikladna ako se želi brzo prikupiti podatke o nekoj pojavi-ključni nedostatak: ne može se zaključivati o razvoju neke pojave

Longitudinalna ( kontinuirana, permanentna, stalna)

-istražuju određeno obilježje i različite utjecaje na njega tijekom vremena-zahtijevaju više napora i vremena jer istražuju na načn da se periodično ponavljaju korištenjem istih metoda i instrumenata, a često i uzorka

Ciljevi Izviđajna (eksplorativna) - cilj im je postavljanje okvira relativno novog područja ili pojave na temelju kojih će se u budućim istraživanjima postavljati i prihvaćati/odbacivati hipoteze

Opisna (deskriptivna) - cilj je detaljno opisati neku pojavu tako što provjeravaju postavljene hipoteze ili pretpostavke koje istraživač ima vezano uz neku pojavu

Uzročna (kauzalna) - istražuju uzrok neke pojave, odnosno uzročno – posljedični odnos između varijabli, što znači da se bave unaprijed definiranim, konkretnim problemom koji je određen hipotezom koja se provjerava-nezavisna=uzročna varijabla, zavisna=posljedična varijabla

Obuhvat istraživanja(razina) Mikroistraživanja - istraživanje jedinice ili više jedinicaMezoistraživanja - istraživanje jednog ili nekolicine

podskupovaMakroistraživanja - istraživanje cjelokupne populacijeMegaistraživanja - istraživanje izrazito velike populacije

Vrijeme Istraživanje prošlosti (restrospektivna, ''ex post facto'')

- istraživanja usmjerena na istraživanje predmeta, pojava, odnosa, događaja i slično u prošlosti

Istraživanje sadašnjosti - istraživanje trenutnog stanjaIstraživanje budućnosti (prognostička, futuristička, ''ex ante)

- istraživanja usmjerena na budućnost

Objekt istraživanja Razne vrste istraživanja po znanstvenim granama (ekonomska, psihološka, demografska, matematička istraživanja...)

5

4. ODABIR METODOLOŠKOG PRISTUPA

-Deduktivan pristup u istraživanju oslanja se dominantno na kvantitativnu metodologiju, dok induktivan pristup podrazumijeva uporabu dominantno kvalitativnih podataka i kombinaciju metoda za njihovo prikupljanje.

*KVANTITATIVNA METODOLOGIJA

Grafički prikaz br. 3: Tablica osnovnih karakteristika kvantitativnog modela

Pristup u podlozi Primarno racionalanPristup istraživanju Strukturirana/rigidna/unaprijed definirana metodologijaGl.cilj istraživanja Izmjeriti količinu varijacije određenog fenomena, situacije ili pojaveMjerenje varijabli Naglasak na određenom obliku mjerenja ili klasifikacije varijabliVeličina uzorka Naglasak na većim uzorcimaFokus istraživanja Uzak fokus u terminima obuhvata istraživanja, no potrebni podaci se

prikupljaju od što većeg broja ispitanikaDominantna istraživačka vrijednost

Pouzdanost i objektivnost

Dominantne istraživačke teme

Objašnjava se prisutnost i frekvencije nekih pojava, priroda problema, stavovi i mišljenja, otkrivaju pravilnosti i oblikuju teorije

Analize podataka Analiziraju se podaci putem distribucije frekvencija, krostabulacije i različitih statističkih postupaka

Komuniciranje dobivenih rezultata

Analitički organizirani tekstovi, donošenje zaključaka, provjera intenziteta povezanosti i odnosa

-Osnova kvantitativnog pristupa je oslanjanje na teoriju ili hipotezu, odnosno istraživanje služi provjeri postavljene teorije ili hipoteze.

-oblikovana kako bi osigurala objektivnost, pouzdanost i mogućnost poopćavanja

-proces prikupljanja podataka odvojen je od analize istih

-jedna od ključnih prednosti kvantitativne metodologije je mogućnost primjene u širokom spektru situacija

-kvantitativna metodologija često je vremenski i troškovno isplativija, može ponuditi bolja rješenja kada postoje ograničenja u dostupnim izvorima, ali s druge strane, kvantitativne studije često su nefleksibilne i umjetne – ne pokazuju dovoljno razumijevanja za ponašanje pojedinca i kao takve onemogućavaju predviđanja budućeg ponašanja.

Grafički prikaz br.4: Tablica prednosti i nedostataka kvantitativne metodologije

Prednosti Nedostatci-Omogućava opsežnije istraživanje i veći broj ispitanika, što omogućava veći stupanj

- Prikupljaju se podaci užeg obuhvata i ponekad površni podaci.

6

poopćavanja-Nude veći stupanj objektivnosti i točnosti rezultata. Općenito, kvantitativnim metodama dolazi se do sažetih podataka koji podržavaju poopćavanje o fenomenu koji se proučava. Kako bi tako nešto bilo moguće ostvariti, kvantitativna istraživanja najčešće uključuju mali broj varijabli i velik broj ispitanika, te za procjenu pouzdanosti i valjanosti koriste unaprijed propisane procedure.-Korištenje standarda znači da se istraživanja mogu ponoviti te usporediti i analizirati u odnosu na slična istraživanja. Kvantitativna metodologija omogućava sažimanje velikog broja informacija i potiče usporedbe među kategorijama i kroz vrijeme.-Osobna subjektivnost je znatno manja ukoliko istraživač ''drži distancu'' od ispitanika koji sudjeluju u istraživanju.

-Rezultati su ograničeni budući da nude numeričke opise prije nego detaljna obrazloženja i time nude šturi prikaz ljudske percepcije.-Istraživanja su često provedena u neprirodnim i umjetnim uvjetima, kako bi se omogućio dovoljan stupanj kontrole. Takav stupanj kontrole najčešće ne postoji u ''pravom svijetu'' donoseći time laboratorijske umjesto realnih životnih rezultata.-Unaprijed definirani odgovori ne moraju nužno odražavati mišljenja ispitanika o nekoj temi.-Razvoj standardiziranih upitnika može dovesti do ''strukturne'' subjektivnosti u kojoj podaci zapravo predstavljaju mišljenje istraživača prije nego mišljenje ispitanika.

*KVALITATIVNA METODOLOGIJA

-nalaze svoju primjenu u širokom spektru društvenih znanosti od 30-ih god. 20.st

-do danas nije postignut konsenzus oko klasifikacije kvalitativnih istraživanja

-po svojoj je logici i prirodi otvorena i svrha joj je dublji uvid i razumijevanje istraživanog problema

-zaključci se izvode na osnovi analize kategorija, koja se temelji na logici istraživača

-za provedbu potrebno je imati na umu sljedeće: (1) istraživač je primarno zainteresiran za proces, a manje za rezultate ili zaključke, (2) naglasak u istraživanjima je na značenju, (3) istraživač je osnovni instrument za prikupljanje i interpretaciju rezultata, (4) istraživanja podrazumijevaju terenski rad i odlazak u stvarno okruženje, (5) istraživanja su opisna, budući da je istraživač primarno zainteresiran za proces, značenje i razumijevanje riječi sudionika i (6) proces zaključivanja je induktivan (od detalja do zaključaka)

Grafički prikaz br.5: Principi kvalitativnih istraživanja

Principi u planiranju nacrta istraživanja1. Istraživanje stvarnog svijeta Istraživanje se odvija u stvarnim uvjetima, bez manipulacije i

kontrole, odnosno eliminacije situacijskih varijabli.2.Fleksibilnost u nacrtu istraživanja Nacrt istraživanja postavlja se u glavnim crtama, a po potrebi i

uslijed promjena situacijskih uvjeta mijenja se i prilagođava; otkrivaju se i slijede novi smjerovi u istraživanju.

3. Svrsishodno istraživanje Uzorci (slučajevi) se biraju namjerno i svrsishodno, jer su bogati informacijama i omogućavaju bolji uvid i spoznaju problema ili fenomena, a ne empirijsko poopćavanje.

Principi prikupljanja podataka i terenskog rada4. Kvalitativni podaci Bilježe se promatranja istraživača, koja detaljno i duboko

opisuju; u intervjuima se bilježe stvarne riječi ispitanika o

7

njihovom iskustvu ili mišljenju; analiziraju se dokumenti; proučavaju se slučajevi.

5. Osobno iskustvo i uključenost istraživača

Istraživač je u izravnom kontaktu s ljudima, situacijama i fenomenom istraživanja; njegovo osobno iskustvo je važno za istraživanje i razumijevanje fenomena.

6. ''Empatična neutralnost'' i otvorenost istraživača

Istraživač je empatičan prema ispitanicima; ne procjenjuje i ocjenjuje njihove odgovore prema vlastitim mjerilima- neutralan je; otvoren je; osjetljiv je, iskazuje poštovanje prema ispitaniku, svjesnost i susretljivost; prilikom promatranja potpuno je uključen.

7. Dinamična i razvojna perspektiva

Orijentacija na proces; promjene situacija i sustava se očekuju, a istraživač je na njih osjetljiv.Principi u analizi podataka

8. Orijentacija na jedistvene slučajeve (jedinice analize)

Svaki je slučaj jedinstven i osobit; u analizi se vodi računa o detaljima pojedinih slučajeva (jedinica); usporedba i analiza među slučajevima uvelike ovisi o kvaliteti pojedinačnih studija.

9. Induktivna analiza i kreativna sinteza

Naglasak je na detaljima i posebnostima podataka, kako bi se otkrio uzorak, obrazac, tema ili međusobna povezanost; započinje se istraživanjem, nakon čega se traže empirijske potvrde; proces je vođen analitičkim principima (manje pravilima); na kraju se kreativnim sintetiziranjem oblikuju zaključci.

10. Holistička perspektiva Fenomen koji se istražuje shvaća se kao složena cjelina; fokus je na međuovisnosti i sistemskoj dinamici, a ne na specifičnim varijablama i njihovim linearnim uzročnim vezama.

11. Osjetljivost na kontekst istraživanja

Nalazi istraživanja smještaju se u društveni, povijesni i vremenski kontekst; poopćavanje izvan konteksta istraživanja nije preporučljivo; uzorci i obrasci mogu se pažljivom usporednom analizom slučajeva primijeniti u novim uvjetima.

12. Perspektiva, analitička refleksivnost i vjerodostojnost istraživača

Istraživač iznosi vlastita iskustva i refleksije (aktiv, a ne pasiv u izražavanju); znanje, utreniranost i sigurnost istraživača, uz izražavanje u prvom licu, pojačavaju vjerodostojnost nalaza i istraživanja; istraživač postiže ravnotežu između autentičnog prikaza složenog sustava koji istražuje i vlastite analitičnosti i refleksivnosti.

-u stvarnosti rijetko se postignu svi principi, ali važno je poznavati ih i pridržavati ih se u najvećoj mogućoj mjeri.

-Tri najčešće pogreške koje proizlaze iz istraživačeve pristranosti su: (1) holistička pogreška – događa se kada se detalji i činjenice promatraju kao cjelina koja je više uređena, skladna i podudarna nego što zapravo jest, (2) elitistička pristranost – događa se kada istraživač precjenjuje podatke dobivene od osoba koje su višeg statusa i (3) ''urođenička objašnjenja'' – događaju se kada istraživač opisuje pojavu kao da je pripadnik grupe, a ne kao istraživač.

-Usto, treba voditi računa o sljedećim kriterijima procjene kvalitete istraživanja: čistoći (rigoru) – metoda koja se koristi u prikupljanju podataka na terenu; vjerodostojnosti (kredibilitetu) istraživača; sistematičnoj analizi prikupljenih podataka i valjanosti interpretacije.

8

*KOMBINIRANJE PRISTUPA I METODA

Grafički prikaz br. 6: Usporedba kvantitativne i kvalitativne metodologije

Obilježje Kvantitativno istraživanje Kvalitativno istraživanjeCiljevi Provjera teorija i hipoteza, uočavanje

uzročnih veza, proučavanje povezanosti varijabli ili razlika među skupinama.

Opisivanje i tumačenje iskustava, prikupljanje novih spoznaja, stjecanje znanja i razumijevanje bez polaznih pretpostavki.

Filozofska osnova Pozitivizam, postpozitivizam Kritička teorija, konstruktivizam, fenomenologija

Osnovna pitanja Utječe li nazavisna varijabla na zavisnu? Jesu li dvije varijable međusobno povezane? Postoje li razlike među skupinama?

Zašto jedna varijabla utječe na drugu? Kako, na koji način, odnosno putem kojeg mehanizma se odvija takav utjecaj?

Način proučavanja Izoliranje varijabli, kontrola vanjskih čimbenika kako bi se uklonile suparničke pretpostavke, redukcionizam – pojednostavljenje situacije koja postoji u stvarnosti kako bi se omogućila kvantitativna analiza

Proučavanje u prirodnim uvjetima pri čemu se složnost okolnosti drži prednošću jer se omogućuje uvid u cjelinu

Istraživački nacrt i metode

Eksperimentalni nacrt, korelacijski nacrt istraživanja

Dubinski intervju, promatranje, skupni intervju, analiza sadržaja

Mogućnost uopćavanja rezultata

Istražena potreba za utvrđivanjem univerzalno važećih zakona i za visokom vanjskom valjanošću

Nemogućnost uopćavanja na populaciju; razumijevanje specifičnog slučaja ili uzorka osobe u prvome planu

Ispitanici Potreba za većim brojem ispitanika zbog veće statističke snage i nepristranim uzorkom zbog veće mogućnosti uopćavanja nalaza

Manji uzorak ispitanika koji ne dopušta uopćavanje, ali omogućuje dublju analizu

Uloga ispitanika Isključivo objekti istraživanja na kojima se provjeravaju hipoteze; ne pomažu istraživaču u razumijevanju rezultata

Ispitanici su sudionici i subjekti u istraživanju; istraživač i ispitanici čine jedinstvo jer zajednički nastoje postići razumijevanje podataka; ispitanici redovito pomažu u procjeni valjanosti opisa i tumačenja koje iznosi istraživač

Uloga istraživača Nastoji se smanjiti ili posve isključiti istraživačev utjecaj; mišljenje, pogledi i stajališta istraživača odražavaju se u polaznim pretpostavkama i odabiru problema, ali ne u metodi, analizi iznošenju rezultata i njihovu tumačenju

Istraživač vlastitim stajalištem utječe na tumačenje; istraživačeva uključenost i empatija su poželjne jer vode dubljem i boljem razumijevanju osobnih iskustava, podjednako u njegovoj konceptualizaciji i izvedbi.

Podaci Rezultati na standardiziranim upitnicima ili drugim

Pripovijedni opisi, tekstovi, transkripti razgovora; podaci

9

operacionalizacijama kocepata; informacije su svedene na brojeve

sadržani u riječima koje se ne prevode (kodiraju) u brojeve

Obrada podataka Statistička analiza, deskriptivna i inferencijalna

Literarna, verbalna, neredukcionistička

Načela valjanosti Unutarnja, vanjska, konstruktna, statističkog zaključka

Koherencija, unutarnja dosljednost

Primarni doprinos Veće razumijevanje istraživane pojave do kojeg se dolazi provjerom teorije ili teorijskih pretpostavki

Razumijevanje iskustva kojem vodi njihovo intenzivno i produbljeno izučavanje bez zaokruženog teorijskog okvira

-Kombinirana metodologija može uključivati: (1) više izvora ili vrsta podataka, (2) više istraživača, (3) više metoda u prikupljanju ili istraživanju ili (4) više teorijskih perspektiva u interpretaciji rezultata u istom istraživačkom projektu.

-još se naziva i triangulacija (odnosi se samo na različite metode prikupljanje podataka) ili pristup više metoda

- na kraju, ne postoji definicija koja je metoda najbolja, najbolje metode su one koje će osigurati podatke na sljedeća pitanja: Što je svrha istraživanja?; Koja istraživačka pitanja dominiraju?; Koja vrsta podataka će najbolje rasvijetliti pitanja? Koji su mi resursi na raspolaganju?; Kome je istraživanje namijenjeno? itd., izbor metodologije je pitanje izbora istraživača.

II. DIO – FAZE ISTRAŽIVAČKOG RADA

5. ODREĐENJE PODRUČJA

-Područje istraživanja je široko područje zanimanja iz kojeg se može generirati specifičnija tema.

-Tema istraživanja je relativno usko određeno područje interesa koje je moguće detaljno istražiti i opisati u istraživačkom radu.

-Koraci za one koji ne znaju kojim područjem ili temom se žele baviti u svom radu:

1. Određenje šireg područja zanimanja: ''Što me zanima?''

2. Podjela šireg područja na uža područja – prije toga proučiti literaturu

3. Odaberite koje vam je od definiranih podpodručja najzanimljivije – privremena tema ne bi trebala biti niti preuska niti preširoka

Ukratko: Identificirajte-> Razdijelite-> Odaberite-> Postavite pitanja-> Formulirajte ciljeve-> Provjerite-> Ponovno provjerite

10

6. PRIKUPLJANJE LITERATURE

-Kako bi razvili teorijski okvir polazišta istraživanja i postavili izazovne istraživačke ciljeve i hipoteze rada treba proučiti svu značajnu literaturu, pod kojom se misli na: temeljna djela iz nekog područja, djela ključnih autora iz nekog područja, najznačajnija djela u nekom području, aktualna djela iz nekog područja, te djela iz područja koja su objavljena u Hrvatskoj ili o Hrvatskoj..

-Kvaliteta literature koja se koristi u radu jedan je od elemenata na temelju kojih će rad biti ocijenjen.

-Najčešće pogreške pri prikupljanju literature: izvori literature koji nisu povezani s područjem istraživanja; preopćeniti izvori literature; popularna literatura iz šireg područja koja je rubno povezana s područjem istraživanja; izostavljanje članaka (pisanje isključivo na temelju knjiga); zastarjeli izvori literature; izvori literature isključivo na hrvatskom jeziku; naprečac prikupljeni izvori literature; premalo izvora literature.

-Savjet: Proučiti što je više moguće postojećeg materijala!

*Kronološki proces pronalaženja literature:

1. Određivanje ključnih riječi putem kojih će se pretraživati- ključne riječi su u pravilu: naziv područja, nazivi koncepata koji se stavljaju u odnos, geografsko područje od interesa, imena autora i sl. te bez njih nije moguće pretraživati elektroničke baze.

2. Pretraživanje knjižnica – pretraživanje kataloga i fizička pretraga

3. Pretraživanje interneta – pretraživanje elektronskih baza (baze časopisa, baze elektronskih knjiga, baze magistarskih radova, baze doktorskih radova, bibliografske baze, baze statističkih podataka i dr.) i dr.internetskih stranica (internetske stranice organizacija svih vrsta, tiskovina, različitih građanskih, vladinih i globalnih inicijativa, online enciklopedija, besplatne elektronske knjige, online časopisi, cjelovite verzije znanstvenih ili stručnih radova, baze sa statističkim podacima).

-Posebnu pažnju trebalo bi posvetiti pretraživanju najboljih svjetskih časopisa, časopisima koji imaju visoke faktore odjeka, najčitanijim časopisima te časopisima čiji su urednici ugledni znanstvenici i sl..

-Časopisi izlaze brže od knjiga, pa će najnovija istraživanja biti prije u njima, a i češće se digitaliziraju od knjiga pa su dostupniji.

-Nezamislivo je pisati znanstveni članak ili stručni rad isključivo na temelju knjiga.

-Usto, savjetuje se pretraživanje baza s tercijarnim izvorima podataka (radi uvida koje se znanstvene ili stručne publikacije najviše citiraju odnosno koriste)-najčešće korišteni su Science Citation Index (SCI), Social Science Citation Index (SSCI) i British Humanities Index.

11

-Uz sve to, internet treba uzeti s rezervom, jer ima dvije velike mane: velik broj podataka i neselektivnost s obzirom na kvalitetu objavljenog materijala, što može dovesti do pretrpanosti informacijama sumnjive kvalitete.

4. Odluka o publikacijama koje je dodatno potrebno nabaviti – posuđivanje u knjižnicama ili online/fizička kupnja.

-Pri prikupljanju literature preporuča se izrađivati bilješke jer se kasnije teško sjetiti gdje ste nešto pročitali i pronađene izvore odmah bilježiti prema Uputama za citiranje i navođenje literature kako bi bilo praktičnije te se uštedjelo na vremenu.

7. RAZVOJ TEORIJSKOG OKVIRA

-Nakon pronalaska ključnih knjiga i časopisa sljedeći korak je detaljno i kritičko čitanje literature kako bi se što bolje upoznali s temama i pitanjima iz područja koje se istražuje.

-Tijekom čitanja potrebno je utvrditi: da li je određena znanstvena činjenica u području koje se proučava potvrđena bez ikakve dvojbe; koje su teorije najčešće korištene i citirane, koje su najčešće kritike tih teorija; do koje mjere rezultati postojećih istraživanja mogu biti primijenjeni i poopćeni na dr. situacije; teme ili pitanja unutar kojih postoje najveća neslaganja među autorima i iznijeti svoje mišljenje o valjanosti tih neslaganja te područja o kojima se malo zna (pronaći ''rupe'' u postojećoj znanstvenoj građi).

-Nakon proučavanja dijela literature treba pokušati postaviti teorijski okvir, a završiti ga nakon proučavanja literature.

-Znači, analiza literature ima dvije osnovne funkcije: (1) definiranje teorijskog okvira istraživanja i jasnije razrađivanje metodologije koja će se koristiti u istraživanju i (2) smještanje nalaza u postojeće spoznaje proučene kroz analizu literature.

8. DEFINIRANJE CILJEVA I ISTRAŽIVAČKIH PITANJA

-Ciljevima istraživanja čitatelje se obavještava što se istraživanjem željelo postići.

-Zato je ključno ciljeve formulirati jasno i dovoljno specifično.

-Ciljevi se mogu (ali i ne moraju) podijeliti na glavne i pomoćne.

-Glavni cilj istraživanja je krajnje i sveobuhvatno određenje smjera istraživanja.

-Istraživačko pitanje predstavlja središnji dio istraživačkog procesa i o njemu ovisi kvaliteta cjelokupnog projekta.

12

-Istraživačko pitanje nalazi se na početku i u osnovi svakog istraživanja.

-Nastavak ranije opisanog procesa definiranja područja i tema (1-3 u poglavlju o određenju područja) je oblikovanje istraživačkog pitanja i ciljeva:

4. Postavite istraživačko pitanje: ''Što je to što me zanima u definiranom području, odnosno podpodručju?''

5. Formulirajte ciljeve – oblikovanje glavnih i pomoćnih ciljeva; ciljevi proizlaze iz istraživačkih pitanja

6. Procijenite svoje ciljeve – analiza ciljeva kako bi se procijenila njihova ostvarivost kroz istraživanje

7. Ponovno provjerite – ''Zanima li me zaista ovo istraživanje?'' i ''Imam li potrebne resurse?''.

- Istraživačkim pitanjem potrebno je jasno i precizno definirati što istražujete.

-U oblikovanju istraživačkog pitanja mogu se koristiti određeni pojmovi koje je teško izmjeriti, pa je pri tome važno razviti, definirati ili uspostaviti set pravila i mjera kojima se jasno definira značenje tih pojmova.

-No prije toga, potrebno je razviti operacionalizacije (operativne definicije) varijabli koje se proučavaju, te populacije koja se istražuje.

-Ključni termini i varijable trebaju se definirati jasno, kako bi se izbjegla dvosmislenost.

-Treba sastaviti i precizirati (operativne) definicije koje najbolje odgovaraju istraživanju.

9. DEFINIRANJE VARIJABLI I LJESTVICA MJERENJA

-Koncept je mentalni imidž, tj. perceptivni doživljaj svakog pojedinca pa njegova značenja variraju od čovjeka do čovjeka.

-Koncept koji je moguće izmjeriti, odnosno koji može imati različite vrijednosti, naziva se varijabla.

-Varijabla se odnosi na karakteristiku ili obilježje pojedinca ili organizacije koja može biti izmjerena ili promatrana i koja se razlikuje među ljudima ili organizacijama koje se istražuju te može biti izmjerena ili procijenjena na različitim ljestvicama.

-neke metode mjerenja su izrazito subjektivne, pa ih u znanstvenom istraživanju pokušavamo izbjeći.

-Ukoliko se u istraživanju koristi koncept, mora se operacionalizirati, odnosno definirati način planiranog mjerenja.

*VRSTE VARIJABLI

-Varijable se mogu kategorizirati na više različitih načina.

13

-S obzirom na povezanost, odnosno kauzalnost (u istraživanjima kojima je cilj ispitivanje određenih povezanosti ili kauzalnih odnosa) postoje: (1)varijable promjene – one varijable koje dovode do promjene u određenom fenomenu; (2)varijable rezultata – one koje su posljedice prijašnje promjene; (3) varijable koje imaju utjecaja na vezu između varijabli promjene i varijabli rezultata i (4) varijable koje su u određenim situacijama nužne kako bi uopće postojao kauzalni odnos.

-U istraživačkoj terminologiji varijable promjene se nazivaju nezavisne varijable, varijable rezultata zavisne varijable, neizmjerene varijable koje imaju utjecaja na kauzalni odnos zovu se vanjske varijable, a varijable koje objašnjavaju odnos uzroka i posljedica nazivaju se intervenirajuće varijable.

-Nezavisna varijabla je razlog u pozadini određene promjene u nekoj situaciji.

-Kada se radi o istraživanju, to je varijabla za manipuliranje.

-Uvjet za ispravno postupanje s njom je da je ona sasvim jasno i jednoznačno definirana.

-Nezavisnu varijablu treba odabrati tako da na nju možemo utjecati i da je možemo kontrolirano mijenjati.

-Dobro odabrana nezavisna varijabla mora biti: 1)prikladna za testiranje određene hipoteze; 2)jednoznačna; 3) nezavisna; 4) prikladna za manipuliranje; te 5) primjerena po svom rasponu i intenzitetu predmeta proučavanja.

-Zavisna varijabla je rezultata promjena do kojih je došlo uvođenjem nezavisne varijable.

-Najčešće ju opažamo i mjerimo ili analiziramo u nekom istraživanju.

-Vanjske varijable su čimbenici koji mogu povećati ili smanjiti intenzitet odnosa između zavisne i nezavisne varijable.

-Intervenirajuće varijable povezuju zavisnu i nezavisnu varijablu, pa odnos između zavisne i nezavisne varijable u tom slučaju ne postoji bez intervenirajuće varijable.

-S obzirom na jedinicu mjerenja, varijable su mogu podijeliti na kategorijske – mjere se nominalnim ili ordinalnim ljestvicama ili kontinuirane – mjere se na intervalnim ili omjernim ljestvicama.

-Kategorijske varijable mogu biti konstantne (kada imaju samo jednu vrijednost ili kategoriju); dihotomne ( dvije kategorije) ili politomne (više kategorija).

-Kontinuirane varijable imaju kontinuitet u mjerenju i ponekad ih je moguće mjeriti različitim ljestvicama.

*LJESTVICE MJERENJA

-4 kategorije ljestvica: nominalne, ordinalne, intervalne i omjerne.

1.) Nominalne ljestvice

-omogućuju klasifikaciju pojedinca, objekata ili odgovora, zasnovanu na zajedničkim/dijeljenim obilježjima ili svojstvima.

14

-redoslijed njihova nabrajanja nije važan jer među njima ne postoji nikakav odnos

-sadrže kategorije koje su međusobno isključive i sveobuhvatne.

-šifre – brojevi koji zamjenjuju imena pri čemu ih se ne smije tretirati kao varijable neke više ljestvice i statistički im se pristupati na taj način.

2.) Ordinalne ljestvice

-kategorije su, osim što se međusobno isključuju, rangirane odnosno podijeljene u skupine s obzirom na količinu svojstva koje mjere.

-ima svojstva nominalne, s nekim dodatnim svojstvima: potkategorije su organizirane s obzirom na intenzitet svojstva po kojem su razvrstane.

-ne dozvoljavaju korištenje statističkih obrada zasnovanih na aritmetičkoj sredini ili standardnoj devijaciji.

3.) Intervalna ljestvica

-ima sve osobine ordinalne ljestvice, a potkategorije su rangirane prema padajućem ili rastućem rangu.

-dodatno, koristi jedinice mjerenja koje omogućavaju pojedincima ili odgovorima da budu postavljeni u jednako razmaknute intervale u odnosu na raspon te varijable.

-ima početnu i završnu točku koja je podijeljena u jednako razmaknute jedinice/intervale.

-relativna je, ucrtava položaj pojedinaca ili odgovora u odnosu na druge pojedince ili odgovore.

4.) Omjerne ljestvice

-ima sva obilježja prethodnih ljestvica uz dodatno obilježje da je početna točka ljestvice fiksna.

*Ljestvice mjerenja i statistički postupci

-varijable izmjerene na nominalnoj ljestvici najčešće su rezultat kvalitativnih mjerenja.

-pomicanjem s nižih razina mjerenja prema ordinalnim, intervalnim i omjernim, moguća je primjena sve većeg opsega statističkih alata.

-nominalne ljestvice dozvoljavaju neparametralnu statistiku (relativno neosjetljiva u otkrivanju odnosa između populacije)

-niti na varijablama ordinalne ljestvice ne bi se smjeli provoditi parametrijski statistički postupci, no u mnogim se istraživanjima to pravilo ignorira, pogotovo u slučaju velikog broja kategorija.

-svaka varijabla trebala bi biti izmjerena na najvišoj mogućoj razini mjerenja.

10. OBLIKOVANJE HIPOTEZA

15

-Hipoteza donosi jasnoću i preciznost cilju istraživanja, ali nije nužna za istraživanje.

-primarno izvire iz seta pretpostavki koje se testiraju u okviru istraživanja

-Hipoteza je specifična tvrdnja u obliku predviđanja koja najčešće dovodi u odnos dvije varijable.

-Ona uvijek proizlazi iz cilja, odnosno istraživačkog pitanja.

-Može se reći i da je ona privremeni odgovor na pitanje, koje istraživanjem treba odbaciti ili potvrditi.

-Postoji cijeli niz elemenata na koje je potrebno paziti pri oblikovanju hipoteze kako bi je bilo moguće vjerodostojno provjeriti:

Hipoteza bi trebala biti jasna i jednodimenzionalna. Pojmovi koji se koriste u hipotezi moraju biti jasno definirani i valjano operacionalizirani. Vrlo je važno da bude jednodimenzionalna – da govori samo o jednom odnosu.

Hipoteze moraju biti specifične. Općenite hipoteze grandioznog opsega najčešće su neprovjerljive, iako se čine impresivnima i važnima. Što je općenitija hipoteza, lakše je upasti u zamku korištenja selektivnih dokaza.

Hipotezu bi trebalo moći operacionalizirati i moći provjeriti. Hipotezu je potrebno izraziti u mjerljivim terminima jer ako se ne može mjeriti iz nje ne možete izvući nikakav zaključak. Uz to moraju postojati metode i tehnike za provjeru hipoteze.

Hipoteza bi trebala biti povezana s postojećim znanstvenim spoznajama . Važno je da hipoteza izvire iz postojećih spoznaja i da ih širi, budući da je to jedan od osnovnih ciljeva znanstvenog rada.

-Na kraju još jednom treba provjeriti: uključuje li hipoteza (barem) dvije varijable; da li uspostavlja odnos među varijablama; ima li oblik tvrdnje; da li je logički povezana s teorijskim okvirom i istraživačkim pitanjem; da li ju je moguće provjeriti statističke značajnosti.

*VRSTE HIPOTEZA

-U osnovi postoje dvije vrste istraživanja: nul hipoteze – hipoteze prema kojima ne postoji odnos među fenomenima, varijablama ili pojavama koje istražujemo i alternativne hipoteze – hipoteze prema kojima postoji određena vrsta odnosa među fenomenima, varijablama ili pojavama koje istražujemo.

-Alternativna hipoteza može biti oblikovana na više načina: dvostrano, da postoji određena povezanost, ali smjer te povezanosti nije jasan, ili jednostrano – smjer povezanosti je unaprijed definiran – direktivna hipoteza.

-Hipoteza kojom istraživač procjenjuje da će biti razlike, ali ne procjenjuje intenzitet te razlike naziva se hipoteza razlike.

-Ako istraživač dovoljno poznaje područje istraživanja da smatra kako može procijeniti intenzitet utjecaja, postavlja hipotezu koja se naziva hipoteza točke prevalencije.

-Četvrti tip hipoteze naziva se asocijativna hipoteza.

16

11. NACRT ISTRAŽIVANJA

-Osvrnimo se na temeljne vrste istraživanja s obzirom na njihove ciljeve s time da se izviđajnim nećemo baviti.

*OPISNA I UZROČNA ISTRAŽIVANJA

-U društvenim istraživanjima postavljaju se dva temeljna tipa pitanja: Što se događa i zašto se to događa.

-U opisnom istraživanju osnovni cilj je sistematično opisati situaciju, problem, fenomen ili ponuditi informaciju o primjerice uvjetima života u nekoj zajednici, odnosno opisati stavove prema nekom problemu.

-Glavni cilj ovakvog tipa istraživanja je opisati što je prevladavajuće s obzirom na pitanje koje se istražuje

-U uzročnom istraživanju pokušava se utvrditi zašto i kako postoji odnos između dva aspekta situacije ili fenomena.

-Nacrt istraživanja prvenstveno oblikuje odluka o tome provodi li se opisno ili uzročno istraživanje

-Korelaciju je moguće opažati, dok je o uzročno-posljedičnom odnosu moguće samo zaključivati.

*DEFINIRANJE NACRTA ISTRAŽIVANJA

-Nacrt istraživanja predstavlja plan, strukturu ili strategiju istraživanja oblikovanu tako da omogućava dobivanje odgovora na istraživačka pitanja.

-Uključuje osnovne smjernice kojima je definirano što istraživač mora raditi, od pisanja hipoteza i operativnih definicija, do završetka analize podataka.

-U opisnim istraživanjima, nacrt se oblikuje odgovaranjem na sljedeća pitanja:1)Kakav je obuhvat ključnih koncepata?;2)Koji je vremenski okvir opisa istraživanja?; 3)Koji je geografski obuhvat opisa istraživanja?; 4)Koliko je općenit opis istraživanja?; 5)Za koja ste gledišta teme zainteresirani?; 6)Koliko su specifični vaši interesi?; 7)Koja je jedinica analize?.

-Kod nacrta uzročnih istraživanja, potrebno je definirati sljedeće elemente: 1)Broj skupina u nacrtu; 2)Broj pretest faza istraživanja; 3)Broj posttest faza istraživanja; 4)Metoda dodjeljivanja slučajeva u skupine; 5)Priroda intervencije; 6)Broj intervencija.

-Općenito, nacrti se mogu grupirati u četiri kategorije:

17

1)Kros-sekcijski nacrt istraživanja – najčešći tipovi nacrta u društvenim istraživanjima te najbolje odgovaraju istraživanjima usmjerenim na utvrđivanje prisutnosti nekog fenomena, situacije, problema ili stava; vrlo je jednostavan i jeftin za analizu. Najveći nedostatak mu je nemogućnost mjerenja promjena.

2)Studija slučaja – manje se zasniva na usporedbi slučaja, a više na detaljnoj analizi pojedinih slučajeva i onda na njihovoj usporedbi. Informacije se prikupljaju kako bi se dobio kontekst unutar kojeg se svrstavaju i objašnjavaju uzročno – posljedični odnosi.

3)Longitudinalna istraživanja – mjere uzorak promjene tijekom vremena; korisna su kada se želi višekratno (trajno) prikupljati određene podatke.

4)Eksperimentalni nacrt istraživanja – klasični eksperimentalni nacrt istraživanja usmjeren je na dvije varijable: nezavisnu varijablu (intervenciju) i zavisnu varijablu (rezultat), a cilj eksperimenta je ukloniti sve utjecaje na zavisnu varijablu osim utjecaja nezavisne varijable. Postoji više vrsta eksperimentalnih nacrta poput laboratorijskog eksperimenta (ispitivanja se provode u umjetno stvorenim uvjetima), eksperimenata u prirodnim uvjetima (istraživanja koja se izvode u stvarnim uvjetima, no istraživač ima kontrolu nad nezavisnom varijablom), prirodnih eksperimenata (predstavljaju kvazieksperimentalna istraživanja) i ex post facto eksperimenata (nisu prava eksperimentalna istraživanja te zapravo uključuje statističke analize nekih procesa nakon što su se oni dogodili).

12. ODREĐIVANJE UZORKA

-Uzorkovanje je proces odabira uzorka (određenog broja jedinica) iz veće skupine (populacije) kako bi one postale temelj procjene ili predviđanja neke nepoznate pojave, situacije ili rezultata u populaciji.

-Populacija ili osnovni skup su svi članovi neke skupine s određenim obilježjem koje mjerimo, odnosno skupina osoba, predmeta ili pojedinosti iz koje se izdvajaju uzorci radi mjerenja.

-Uzorak je skup jedinica populacije na kojima je provedeno istraživanje.

-Najvažnija prednost zaključivanja na temelju uzoraka je ušteda vremena, financijskih i ljudskih resursa.

-Ali ne može se nikada utvrditi posve točna informacija već samo predvidjeti.

-Dva čimbenika koja djeluju na stupanj sigurnosti o zaključcima koji se donose na temelju uzorka su: veličina uzorka (zaključci zasnovani na većim uzorcima nude veću sigurnost od onih zasnovanih na manjim – što je veći uzorak, to je rezultat pouzdaniji) i količina variranja u populaciji koju istražujemo (što je variranje karakteristike koju mjerimo veće, to je pouzdanost izmjerenog manja).

18

*Vrste uzoraka u kvantitativnim istraživanjima

Grafički prikaz br. 7: Vrste uzoraka u kvantitativnim istraživanjima

I. Slučajni uzorci

–važno je da sve jedinice u populaciji imaju jednaku i nezavisnu mogućnost da budu odabrane u uzorak.

-vjerojatnost odabira svake jedinice populacije je slučajan.

-prednosti:zaključci se mogu generalizirati na cijelu populaciju;neki od statističkih postupaka mogu se primijeniti isključivo na podacima dobivenim iz slučajnih uzoraka.

-može se odabrati na tri različita načina: izvlačenjem iz šešira; računalom ili tablicom slučajnih brojeva.

-dva osnovna pristupa: uzorkovanje bez zamjenjivanja (svaki odabrani član populacije se nakon slučajnog izvlačenja isključuje iz populacije) i sa zamjenjivanjem (svaki odabrani član populacije se vraća u populaciju i ako se ponovno izvuče, odbacuje ga se, odnosno zamjenjuje drugim).

-tri su osnovne podvrste slučajnog uzorka:

19

1.)jednostavan slučajan uzorak - svakoj jedinici populacije dodijeli se zasebni broj, odredi se veličina uzorka i odabere se jedinice uzorka izvlačenjem iz šešira, računalom ili korištenjem tablice slučajnih brojeva;

2.)stratificiran slučajan uzorak - točnost procjene u velikoj mjeri ovisi o tome koliko uzorak varira, tj.koliko je homogen; istraživač pokušava podijeliti populaciju na taj način da populacija unutar definiranog (stratuma) bude homogena s obzirom na obilježje koje se mjeri; važno je također da obilježje koje je osnova stratifikacije bude povezano s glavnom varijablom koja se ispituje; može biti proporcionalno (broj jedinica iz svakog stratuma povezan je s njegovom proporcijom u ukupnoj populaciji) i disproporcionalan uzorak (veličina stratuma nije važna) i

3.)klaster uzorak - zasnovan na mogućnosti istraživača da podijeli populaciju u skupine nazvane klasteri, te da unutar takvih klastera odabere jedinice koristeći tehniku jednostavnog slučajnog uzorka; mogu biti oblikovani na osnovi geografskih obilježja ili drugih zajedničkih obilježja koja su u korelaciji s glavnom varijablom istraživanja.

II. Namjerni uzorci

-ne slijede teoriju vjerojatnosti u izboru jedinica iz populacije

-koristi se kada je broj jedinica u populaciji ili nepoznat ili se jedinice ne mogu pojedinačno utvrditi

-u takvim situacijama odabir jedinica je ovisan o drugim stvarima

-postoje 4 tipa namjernih uzoraka koji se koriste u kvalitativnim i kvantitativnim istraživanjima:

1.)kvotni uzorak – glavno mu je obilježje dostupnost, a istraživač je vođen nekim vidljivim obilježjem koje mu je iz nekog razloga važno. Uzorak je odabran s lokacije koja je spretna istraživaču te se proces nastavlja sve dok istraživač ne prikupi dovoljan broj članova uzorka. Prednosti su niski troškovi u prikupljanju uzorka te nema potreba za informacijama poput okvira uzorka, ukupnog broja članova populacije, njihove lokacije ili drugih informacija o populaciji te takav pristup omogućuje uključivanje upravo one vrste ispitanika koji su potrebni, a nedostaci su da uzorak nije slučajan te rezultati ne mogu biti poopćeni na populaciju, obilježja nisu u potpunosti reprezentativna za populaciju.

2.)prigodni uzorak – isto je zasnovan na jednostavnosti dostupa uzorka, sličan kvotnom uzorku, ali ne pokušava uključiti ljude koji imaju određenu vidljivu karakteristiku te je zbog toga moguće da odabrani pojedinci nemaju informaciju koja je potrebna za istraživanje.

3.)uzorak prema odluci istraživača – važna je istraživačeva procjena prema kojoj odlučuje tko može ponuditi najbolje informacije za ostvarivanje ciljeva istraživanja; takav tip uzorkovanja koristan je u situacijama kada želite opisati određeni fenomen ili istražiti nešto o čemu se malo zna.

4.)uzorak lančane reakcije – još zvan i uzorak grude snijega, eng.snowball, odnosi se na proces odabira uzorka korištenjem mreža. Za početak se odabire nekoliko pojedinaca u skupini ili organizaciji i od njih se prikupljaju tražene informacije. Nakon toga oni odaberu ljude koji postanu dio uzorka te se prikupljaju informacije te se proces nastavlja sve dok traženi broj ili točka zasićenja nije dostignuta. Nedostaci ovog uzorka su što se odabir cijelog uzorka oslanja na izbor pojedinaca u prvoj fazi te zapravo čitavo istraživanje ovisi o njima te tehnika postaje složenija što su uzorci veći.

20

III. Mješoviti uzorci

-Sistemsko uzorkovanje je vrsta mješovitih uzoraka zato što ima obilježja slučajnog i namjernog određivanja uzoraka.

-Okvir uzorka prvo se dijeli u unaprijed određeni broj segmenata koji se nazivaju intervalima.

-Nakon toga se iz prvog intervala odabire jedan član korištenjem tehnike jednostavnih slučajnih uzoraka.

-Odabir jedinica iz drugih intervala ovisan je o redoslijedu jedinica u prvom intervalu.

*Određivanje veličine uzorka u kvantitaivnim istraživanjima

-veličina uzorka ovisi o statističkim postupcima koje želite primijeniti na prikupljenim podacima i kakvu vrstu odnosa želite utvrditi.

-Cilj istraživanja trebao bi biti glavna odrednica razine preciznosti rezultata, dok je nadalje razina preciznosti rezultata važna odrednica veličine uzorka.

ODREĐIVANJE UZORKA U KVALITATIVNIM ISTRAŽIVANJIMA

-Kvantitativna istraživanja se tipično provode na većim uzorcima, za koje je poželjno da su formirani slučajnim odabirom.

-u kvalitativnim istraživanjima istraživači namjerno odabiru jedinice uzorka (ispitanike) na temelju osobne odluke, zbog toga što posjeduju neko svojstvo, iskustvo, mišljenje, informacije i slično za koje se procjenjuje da će pridonijeti svrsi istraživanja-> tzv. svrsishodno uzorkovanje

*Vrste uzoraka u kvalitativnim istraživanjima

-Namjerni uzorci koje koristimo u kvalitativnim istraživanjima određuju se s obzirom na svrhu istraživanja.

-najčešće korišteni su: uzorci temeljeni na odluci istraživača, uzorak lančane reakcije, prigodni uzorak, kvotni uzorak, mješoviti uzorci i uzorci formirani konceptualno ili teorijski

Grafički prikaz br. 8: Vrste uzoraka u kvalitativnim istraživanjima

21

I. Uzorci zasnovani na procjeni istraživača

-mogu biti:

1.)uzorci odabranih slučajeva (jedinica) obuhvaćaju nekoliko uzoraka:

uzorak ekstremnih slučajeva (jedinica) čine slučajevi bogati informacijama, u kojima su promatrana obilježja posebna i/ili ekstremna u svom intenzitetu. U kvantitativnim analizama obično se ispuštaju jer ekstremne vrijednosti narušavaju prosječnu sliku. Prilikom odabira potrebno je navesti razloge i kriterije prema kojima su jedinice odabrane. Nalaze temeljene na uzorku ekstremnih slučajeva nikada ne možemo generalizirati. Podvrsta ovog uzorka je uzorak slučajeva intenzivnih obilježja

uzorak tipičnih slučajeva (jedinica) je uzorak koji sačinjavaju jedan ili više tipičnih predstavnika skupine koju istražujemo te se može odrediti i na temelju ankete ili na temelju ankete ili na temelju prosječnih vrijednosti demografskih ili drugih statističkih pokazatelja. Rezultati se ne mogu poopćavati.

uzorak kritičnih slučajeva (jedinica) čine članovi koji su iz nekog razloga iznimno važni za promatranu istraživačku temu. Ovakav uzorak je pogodan kada smo ograničeni vremenom ili novcem pa najbolje informacije možemo prikupiti na temelju slučajeva koji će pružiti najveću količinu informacija i u najvećoj mjeri utjecati na naše razumijevanje analizirane teme. Primjena ovog uzorka dopušta određeno logičko poopćavanje rezultata.

uzorak slučajeva (jedinica) odabranih prema zadanom kriteriju formira se provjerom zadanog kriterija. Može se formirati i dobrovoljnom inicijativom od strane ispitanika

2.)homogeni uzorak je uzorak s najmanjom varijacijom među jedinicama ili članovima te se obično koristi kada primjenjujemo skupne intervjue (fokus grupe) jer je cilj dobiti mišljenja ili iskustva o temi istraživanja pa je homogenost skupa važna pretpostavka plodne rasprave.

22

3.)heterogeni uzorak je uzorak s najvećom varijacijom među jedinicama ili članovima uzorka. Članovi se u uzorak biraju temeljem unaprijed određenih značajki ili kriterija, vodeći računa da međusobno budu što različitiji. Korištenjem ovakvog uzorka dobit ćemo zanimljive, kvalitetne i detaljne opise pojedinačnih slučajeva, ali i neke zajedničke obrasce proizašle iz slučajeva čija je vrijednost upravo heterogenost izvora.

II. Uzorak lančane reakcije

-još se naziva i uzorak lavine ili gruda snijega

-prethodno opisan

-koristi se kada je teško identificirati ključne ispitanike ili kritične slučajeve

III. Prigodni uzorak

-čine ga članovi koji su nam ''na raspolaganju'', odnosno koji su nam stjecajem okolnosti dostupni prilikom istraživanja

-bolji za kvantitativna istraživanja

IV. Kvotni uzorak

-alternativa slučajnom uzorku pa se rijetko koristi u kvalitativnim istraživanjima

V. Mješoviti uzorci

-u literaturi se još navode dvije vrste kvalitativnih istraživanja, koji u kontekstu kvalitativnih istraživanja zvuče pomalo kontroverzno: stratificirani namjerni uzorak (koji se formira kao uzorak uzoraka, pri čemu članovi podgrupe (stratuma) trebaju biti homogeni, primjerice heterogeni uzorak tipičnih slučajeva) i uzorak slučajno odabranih jedinica (pretpostavlja odabir slučaja (jedinica) koji posjeduju određena/tražena/zadana obilježja, ali je njihov konačni odabir učinjen slučajno).

VI. Uzorci formirani konceptualno ili teorijski

-određuju se na način da istraživač odredi jedinice uzorka na temelju teorijskog ili hipotetskog konstrukta

-to je određivanje složeno pa se rijetko koristi

-obuhvaća tri vrste uzoraka koji se općenito koriste rjeđe: uzorak utemeljen u teoriji; uzorak operacionaliziranog konstrukta i teorijski uzorak.

23

*Veličina uzorka u kvalitativnim istraživanjima

-veličina ovisi o svrsi i cilju istraživanja

-u obzir treba uzeti sljedeće: (1) veličina populacije ne utječe izravno na veličinu uzorka, (2) veličina uzorka ovisi o sastavu populacije s obzirom na istraživano obilježje te (3) veličinu uzorka određuje stupanj pouzdanosti tražene informacije.

13. METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

ISTRAŽIVANJA NA TEMELJU SEKUNDARNIH PODATAKA

-Sekundarni podaci mogu biti kvantitativni i kvalitativni,a pogodni su za izviđajna, opisna i uzročna istraživanja.

-Možemo ih klasificirati na sljedeći način:

1. Podaci iz dokumenata (dokumentarni podaci) obuhvaćaju podatke iz pisanih materijala (primjerice bilješki, korespondencije, prijepisa, izvještaja, dnevnika i sl.) i podatke iz nepisanih materijala (primjerice slika, crteža, zvučnih i video zapisa, filmova i televizijskih emisija). Na temelju podataka iz dokumenata provode se povijesna ili arhivska istraživanja.

2. Podaci iz anketa odnose se na podatke prikupljene upitnicima. Tu spadaju podaci iz primjerice, popisa stanovništva, podaci zavoda za zapošljavanje, podaci iz vladinih anketa i dr....

3. Podaci iz višestrukih izvora mogu se temeljiti isključivo na dokumentarnim podacima ili podacima iz ankete, ili mogu biti kombinacija i/ili kompilacija više izvora. Obuhvaćaju panele podataka o određenom području (izvještaji o pojedinim zemljama) i vremenske serije podataka.

Kvaliteta sekundarnih podataka

-Prilikom odabirom izvora sekundarnih podataka važno je provjeriti jesu li izvor i podaci valjani i pouzdani.

-Općenita prikladnost podataka istraživačkim ciljevima procjenjuje se valjanošću mjerenja i pokrivenošću varijabli.

-Valjanost mjerenja znači da se sekundarni podaci odnose na ono što mjere.

-Pokrivenost varijabli govori u kojoj su mjeri sekundarnim podacima ''pokriveni'' populacija, vremensko razdoblje i varijable koje odgovaraju istraživačkim ciljevima i pitanjima.

24

-Precizna prikladnost podataka analitičkim metodama procjenjuje se valjanošću i pouzdanošću podataka te pristranošću mjerenja podataka.

-Valjanost i pouzdanost sekundarnih podataka procjenjuje se vjerodostojnošću izvora podataka i načina njihova prikupljanja.

-Pristranost mjerenja podataka može se dogoditi uslijed namjerne distorzije podataka ili promjena u načinu prikupljanja podataka.

-Procjena podataka s obzirom na troškove prikupljanja i koristi u odnosu na druge izvore uključuje procjenu vremena i novca koje je potrebno uložiti u njihovo dobavljanje te procjenu potencijala da daju prave odgovore na istraživačka pitanja.

META ANALIZA

-je specifično istraživanje koje se temelji na sekundarnim podacima

-njome se podaci objavljeni u različitim izvorima i u različitim vremenskim trenucima, spajaju i povezuju, detaljno i prema unaprijed određenim odrednicama analiziraju i tako postaju nova znanstvena ili stručna informacija -> tj. analiza analize

=skup (obično statističkih) postupaka kojima se analiziraju podaci iz većeg broja istraživanja istog problema istraživanja

ANALIZA SADRŽAJA

-jedna od metoda prikupljanja primarnih podataka

-njome prikupljamo podatke iz informacijskog materijala i tekstova općenito, a osobito je razvijena u području analize masovne komunikacije

-analizira se sadržaj poruke

-može biti kvalitativna (što?kako?) ili kvantitativna ili frekvencijska (što?kako?koliko?)

Nacrt analize sadržaja

-Prije započinjanja analize sadržaja potrebno je odrediti: (1) izvore analize, (2) kategorije analize sadržaja, (3) uzorak analize sadržaja i (4) jedinice analize sadržaja.

-Izvori analize sadržaja određuju se logično s obzirom na predmet analize.

-Kategorije analize sadržaja su obilježja sadržaja čiju zastupljenost želimo mjeriti u materijalu; mogu biti:sadržajne ili formalne.

-Uzorak analize sadržaja određuje se zbog nemogućnosti da analizom obuhvatimo cjelokupan sadržaj koji želimo analizirati

25

-Jedinice analize sadržaja – određuju se proizvoljno, ovisno o ciljevima analize sadržaja, vrstama i broju kategorija analize sadržaja, vrstama i broju kategorije analize sadržaja, kao i opsegu i vrsti sadržaja koji ćemo analizirati

Kriteriji kvalitete analize sadržaja

-Odlika dobre analize sadržaja je objektivnost osobe koja provodi analizu i posljedično analize, koja se postiže dobrom pripremom i vježbom analitičara, ograničavanjem broja kategorija koje se analiziraju i triangulacijom istraživača.

Prednosti i nedostaci analize sadržaja

-Analiza sadržaja drži se vrlo dobrom metodom za prikupljanje podataka, ima veliku heurističku vrijednost, relativno je laka za provedbu i iziskuje maleni trošak.

-Nedostatak može biti pitanje objektivnosti.

STUDIJA SLUČAJA

-Studija (analiza) odabranih slučajeva podrazumijeva korištenje različitih metoda kako bi se detaljno analizirao jedan ili više odabranih slučajeva koji se odnose na istu ili sličnu temu odnosno problem istraživanja.

-Odabiru se slučajevi koji su bogati informacijama i obilježjima koja se promatraju, a analiza je holistička i uvažava kontekst.

-odgovara na pitanja kako? ili zašto?

-razlikujemo tri tipa studije slučajeva: (1) izviđajni tip studije slučaja, (2) opisni tip studije slučaja, (3) uzročni (kauzalni) tip studije slučaja.

-treba analizirati što više slučajeva!

Nacrt studije (analize) slučaja

-treba unaprijed razraditi nacrt istraživanja (logički model ili plan koji istraživač slijedi prilikom prikupljanja, analiziranja te interpretiranja podataka i opažanja u analizi slučaja, a omogućuje zaključivanje o uzročno-posljedičnim odnosima među varijablama)

-u nacrtu potrebno je definirati sljedećih pet sastavnica: 1. pitanje studije (kako?zašto?); 2. moguće pretpostavke studija; 3. jedinica studije; 4. logika povezivanja podataka i pretpostavki; 5. kriteriji za interpretiranje nalaza.

Kriteriji kvalitete metode slučaja

Grafički prikaz br. 9: Kriteriji kvalitete u analizi slučaja i načini poboljšavanja

26

Kriteriji kvalitete Načini poboljšanja Faze istraživanjaKonstruktna valjanost Korištenje višestrukih izvora podataka

(podataka)Prikupljanje podataka

Utvrđivanje lanca dokaza Prikupljanje podatakaOcjena (recenzija) prvog nacrta izvještaja uz pomoć ključnih ispitanika

Strukturiranje/kompozicija

Pouzdanost Primjena protokola za studiju slučaja Prikupljanje podatakaRazvoj baze podataka Prikupljanje podataka

Unutarnja valjanost (važna kod kauzalnog tipa analize slučaja)

Suprotstavljanje uzoraka Analiza podatakaRazvoj objašnjenja Analiza podatakaRazmatranje mogućih (konkurentskih) objašnjenja

Analiza podataka

Upotreba logičkih modela Analiza podatakaVanjska valjanost Uključivanje teorije u pojedinačnim

analizama slučajaNacrt istraživanja

Primjena logike ponavljanja (repliciranja) u višestrukim analizama slučaja

Nacrt istraživanja

Prednosti i nedostaci metode slučaja

-Među glavne prednosti analize slučaja ubrajaju se sljedeće: (1) utvrđuje se međusobna povezanost čimbenika koji utječu jedan na drugi, jer se analizira cjelovita situacija, a ne samo jedan dio, (2) studija slučaja predstavlja opis pravog događaja za razliku od statističke interpretacije nekog događaja u kojem se daju prosječne vrijednosti koje predstavljaju apstrakciju realnosti i (3) dobiva se mnoštvo točnih i preciznih podataka do kojih se dolazi dugotrajnom i bliskom suradnjom istraživača i ispitanika, što nije slučaj u primjeni drugih metoda.

-Među nedostatke možemo ubrojiti: (1) nedostatnu strogost, odnosno relativno težu primjenu formalnih i standardiziranih metoda promatranja i ispitivanja, zbog čega se istraživači oslanjajunna manje formalne metode koje mogu biti manje subjektivne, (2) smanjenu objektivnost u analizi podataka (koja je temeljena na intuiciji i vještini istraživača), (3) nemogućnost poopćavanja, osim u najmanjoj mjeri analitički i logički, (4) relativnu duljinu trajanja.

PROMATRANJE

-(opažanje) je neposredno uočavanje stvarnosti.

-Ono pruža bogato primarno iskustvo i daje cjelovit doživljaj stvarnosti, stoga ima veliku heurističku vrijednost.

-Promatranje možemo opisati prema različitim kriterijima:

-S obzirom na obuhvat opažanja, ono može biti makrosociološkog, mikrosociološkog ili biološkog obuhvata.

27

-Može se provoditi u stvarnoj, prirodnoj okolini ili u umjetno stvorenoj situaciji.

-Prilikom promatranja mogu se koristiti unaprijed oblikovani obrasci za promatranje ili se može promatrati bez unaprijed zadane strukture.

-S obzirom na vremensku dimenziju, promatranje se može odvijati jednokratno ili višekratno, istodobno s pojavom ili nakon nje.

-Promatranje se može vršiti s primjenom ili bez primjene tehničkih pomagala.

-kod terenskog rada važne su bilješke koje se razlikuju s obzirom na strukturirano (istraživač ima unaprijed definiran obrazac za promatranje) i nestrukturirano promatranje.

Kriteriji kvalitete promatranja: pouzdanost te teorijska i iskustvena valjanost

-dvije su moguće prijetnje pouzdanosti promatranja: greška promatrača i pristranost promatrača.

-razlikuju se dva tipa valjanosti: teorijska i iskustvena valjanost

Prednosti i nedostaci metode promatranja

Grafički prikaz br. 10: Tablica prednosti i nedostataka metode promatranja

Prednosti promatranja Nedostaci promatranja-događaji se bilježe onako kako se događaju-rezultati promatranja ne ovise o volji promatranihmanja pristranost (promatrača u odnosu na ispitivača u metodi ispitivanja).podaci promatranja su objektivni-podaci promatranja su precizni

-bilježenje je ograničeno na događaje u sadašnjem vremenu-promatranje je ograničeno na činjenice, situacije, zbivanja (nemoguće je istražiti predrasude, predodžbe, motive, stavove, mišljenja, osjećaje...)-teško je promatrati pojave koje dugo traju-primjena tehničkih pomagala može povećati troškove promatranja

METODA ISPITIVANJA

-Podrazumijeva prikupljanje podatka o percepcijama, mišljenju, sudovima, ponašanju, navikama, motivima, željama i stavovima i slično ispitanika, postavljajući im pitanja usmeno ili u pisanom obliku.

-Njihovi se odgovori mogu bilježiti u unaprijed sastavljene formulare ili u slobodnoj formi.

-Prednosti metode ispitivanja su da se mogu prikupljati podaci iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti; proces prikupljanja je relativno jednostavan i brz, a troškovi racionalni.

-Glavni nedostatak je da uključuje čovjeka, u ulozi ispitanika i ispitivača što su ujedno i dva osnovna izvora pogrešaka u metodi ispitivanja.

-najčešće korištene tehnike: anketa, intervju i intervju fokus grupa.

28

Anketa

-najčešće korištena tehnika prikupljanja podataka u društvenim istraživanjima, osobito pogodna za opisna i uzročna istraživanja

-anketa u užem smislu – pismeno prikupljanje podataka uz pomoć upitnika

-anketa u širem smislu – svako prikupljanje podataka uz pomoć postavljanja pitanja

-upitnik predstavlja unaprijed određenu listu pitanja koja postavljamo ispitaniku

-Priprema ankete uključuje izradu upitnika.

-Provedba ankete tipična je za svaku vrstu ankete i ovisna je o načinu komuniciranja s ispitanikom (tablica u priručniku str. 104 i 105), no postoje neka zajednička obilježja: ispitanicima treba objasniti svrhu istraživanja, dati kratak pregled dijelova od kojih se sastoji upitnik, navesti očekivano trajanje razgovora i na kraju zahvaliti na sudjelovanju.

Intervju

-Intervju je jedina tehnika prikupljanja podataka u istraživanju koje provodimo, obično u kvalitativnim istraživanjima

-pogodan je za izviđajna istraživanja

-pogodan usto za provjeru razumijevanja sadržaja pitanja buduće ankete

-možemo ga koristiti i u uzročnim istraživanjima, kako bi se pretpostavili odnosi među varijablama koji će se provjeriti kasnijim istraživanjem

-treba ga koristiti i u situacijama kada problem zahtijeva osobni kontakt te kada vrijeme koje imamo na raspolaganju omogućuje provođenje intervjua

-Postoje različite klasifikacije intervjua.

-Prema stupnju formalnosti i strukture razlikujemo: strukturirani, polu.strukturirani i nestrukturirani intervju (dubinski intervju – opširni, detaljni i duboki odgovori na pitanja)

-Priprema intervjua uključuje detaljnu analizu literature i dostupnih istraživanja vezanih uz problem istraživanja, kao i analizu ostalih informacija koje su istraživaču dostupne.

-Pristranost u provođenju intervjua može proizaći iz 2 izvora: pristranosti (pogreška) ispitivača – kada ispitivač na bilo koji način utječe na proces intervjuiranja) ili pristranosti (pogreška) ispitanika – kada on odbije odgovoriti ili iskrivljuje odgovor.

Intervju fokus grupa

-je nestrukturirani intervju slobodnog tijeka s manjom skupinom ispitanika, s kojom se razgovara o određenoj temi.

29

-skupine obično broje 6 do 10 osoba koje su sličnih značajki, a intervju provodi moderator, čiji je zadatak uvesti sudionike u temu, ohrabriti ih da daju odgovore, postavljati potpitanja i usmjeravati razgovor o temi koja je predmet istraživanja.

-prednosti su :nizak trošak organizacije i provedbe; poticanje razgovora među sudionicima – efekt lavine i poboljšavanje kvalitete podataka

-ograničenja su: broj pitanja ograničen je veličinom skupine i trajanjem intervjua

-negativne strane su: osobe koje nisu sklone izražavati svoje mišljenje u grupi mogu se povući zbog dominacije otvorenijih ispitanika, te nepogodnost za osjetljiva pitanja i ne osigurava povjerljivost i tajnost odgovora

PROJEKTIVNE I DIJAGNOSTIČKE TEHNIKE

-obuhvaćaju velik broj tehnika koje se temelje na kombinaciji znanja iz više disciplina: teorije psihoanalize, kliničke psihologije, socijalne psihologije i kulturne antropologije

-Temelje se na pretpostavkama da se ljudi slobodnije izražavaju ukoliko nisu izravno upitani i/ili opterećeni društvenom prihvatljivošću svojih odgovora, da se projiciranjem prevladavaju njihove unutarnje brane i zadrške u izražavanju, da se ograničava racionalizacija i kognitivni odgovori, mijenja perspektiva i potiče izražavanje emocija i fantazija.

-Najpoznatije projektivne tehnike su:

Asocijacije – od ispitanika se traži prva reakcija na zadanu riječ vezanu uz temu ili objekt istraživanja,

Završetak nezavršenog – od ispitanika se traži dovršavanje započetih rečenica vezanih uz temu ili objekt istraživanja,

Profili vizualnih predodžbi (imidž) – od ispitanika se traži povezivanje problema (pitanja) istraživanja i pojedinih slika (predodžbi),

Personifikacija i personalizacija – od ispitanika se traži povezivanje problema (pitanja) istraživanja s (poznatom) osobom ili prototipskim karakterom, događajem...

Hipotetski scenarij (izleti fantazije) – podrazumijeva projiciranje sudionika u zamišljeni prostor u kojem mogu izraziti svoje želje, predodžbe...

Kolaž – od ispitanika se traži slikovna (i simbolička) reprezentacija mišljenja i osjećaja vezanih uz temu ili objekt istraživanja, pogodna kao individualna i grupna aktivnost,

Senzorna zamjena – od ispitanika traži izražavanje misli o predmetu istraživanja korištenjem različitih čula, nakon toga oni daju njihovu definiciju i objašnjenja,

(Modificirani) test tematske apercepcije – od ispitanika traži verbalni dovršetak priče predočene (serijom) nedovršenih fotografija,

Analogije – od ispitanika traži da zamišlja sebe (osobne analogije) ili simbole (smiboličke analogije) kako bi se opisala njegova najvažnija mišljenja o nekom problemu,

Fotosortiranje – od ispitanika se traži povezivanje fotografije s objektom istraživanja, Igranje uloga – od ispitanika se traži uživljavanje u određenu ulogu i/ili okolnosti kako bi izrazio

mišljenja i osjećaje tih uloga ili vezane uz određene okolnosti.

Najpoznatije dijagnostičke tehnike su:

30

Mape misli – od ispitanika se traži da navede što veći broj misli i asocijacija vezanih uz objekt istraživanja,

Procedure sortiranja i rešetke (konceptualno mapiranje) – dijagnostička tehnika u kojoj se od ispitanika traži sortiranje većeg broja ponuđenih mogućnosti prema različitim kriterijima,

Inventar životnih stilova (etnografska tehnika) – dijagnostička tehnika u kojoj se od ispitanika traži da detaljno opišu sebe, svoje navike, obitelj, odnose, stavove, mišljenja i sl.,

Tehnika generiranja ideja/Kreativne skupine/Oluja mozgova (eng. brainstorming) – generiranje ideja,

Intervju kognitivnih procesa – kroz intervju s ispitanikom se utvrđuju koraci i logika procesa odlučivanja o predmetu istraživanja,

Krug utjecaja – kroz razgovor o iskustvu i kontekstu povezanima s objektom istraživanja utvrđuje se važnost koju u ispitanikovom životu ima objekt istraživanja,

Triangularni intervju – podrazumijeva individualni intervju koji se provodi u više koraka, kako bi se postiglo bolje razumijevanje problema istraživanja od strane ispitanika,

Uspinjanje ljestvama (eng.laddering) – od ispitanika se traži prevođenje atributa objekta istraživanja u kategorije osobnih vrijednosti i osobne motivacije, na način da se u svakoj sljedećoj fazi uspinje prema višim razinama potreba.

-Projektivne i dijagnostičke tehnike bolje je upotrebljavati u kombinaciji kao više njih, a uobičajeno se koriste u izviđajnim istraživanjima.

OSTALE ISTRAŽIVAČKE METODE

*Delfi metoda-kvalitativna metoda predviđanja kojom se objedinjavaju neovisna mišljenja većeg broja stručanjaka o nekom složenom problemu te se na temelju konsenzusa predviđaju njegova kretanja u budućnosti.

-koristi se serija međusobno povezanih i izvedenih upitnika koji se šalju poštom

-cijeli postupak je relativno složen i dug, a sastoji se od serije koraka: (1) utvrđivanje problema za koji se traži mišljenje i predviđanje, izbor stručnjaka te razrada upitnika za dobivanje njihovih predviđanja; (2) na temelju dobivenih odgovora izvodi se popis predviđanja koji sažimlje sve odgovore i daje njihove relativne pokazatelje i razvija se novi upitnik koji se potom šalje stručanjacima koji daju mišljenje i potkrijepljuju svoje stare prognoze; (3) na temelju ponovljene analize priprema se novi popis predviđanja i izrađuje novi upitnik s dobivenim rješenjima i zahtjevom za konačnom procjenom, predviđanjem i obrazloženjem mišljenja; (4) postupak se ponavlja dok se ne postigne konačni konsenzus.

*Metoda izrade scenarija – obuhvaća primjenu različitih kvalitativnih metoda kako bi se razvile detaljne i spekulativne priče o mogućim budućnostima.

-proces izrade scenarija vrlo je strukturiran i prolazi kroz sljedeće faze: (1) fazu analize, u kojoj se određuju strateška pitanja analize i određuju kritični čimbenici te kritična područja; (2) fazu oblikovanja, u kojoj se kritična područja procjenjuju s obzirom na predvidljivost i stupanj nesigurnosti pojedinih utjecajnih snaga, te određuju dimenzije scenarija, (3) fazu nacrta, u kojoj se u zadanim dimenzijama razvijaju detaljne priče o budućnosti, koje se potom u nekoliko koraka razrađuju dok se ne postigne konsenzus grupe i (4) fazu implikacija, u kojoj se opisane budućnosti sagledavaju u

31

kontekstu današnjih okolnosti te se procjenjuju odluke koje na najbolji mogući način mogu dovesti do željenih budućnosti.

*Teorija sustava kao modela – zasniva se na promatranju cjeline koja je sastavljena od podsustava

-opisuje se djelovanje sustava

*Kibernetička metoda –obuhvaća primjenu različitih metoda kako bi se istražili i razumjeli načini upravljanja sustavima i procesima svih vrsta. Najčešće se primjenjuju sljedeće tri metode: (1) metoda crne kutije – istraživaču su dostupne ulazne i izlazne veličine, dok mu je unutrašnje ustrojstvo sustava nepoznato; (2) metoda modela, čiji je osnovni cilj što potpunije spoznati stvari, postupke, pojave te njihove strukture, funkcije i ponašanja i (3) metoda povratne sprege (veze), kojom se analizira proces međusobnog djelovanja ulaznih i izlaznih učinaka.

14. SASTAVLJANJE INSTRUMENATA ISTRAŽIVANJA

-ili upitnika značajan je dio istraživanja budući da se svi rezultati i zaključci zasnivaju na pojedinim vrstama informacija koje se prikupljaju, a informacije u potpunosti ovise o kvaliteti pitanja koja postavljate svojim ispitanicima.

-instrument istraživanja omogućava ''input'' u istraživanje i zato je kvaliteta i valjanost ''outputa'' potpuno ovisna o tom instrumentu

-Upitnik je općenito bilo koji set pitanja koji se bavi određenom temom ili skupinom tema, namijenjen tome da na njega odgovaraju ispitanici

-Test je svaka procedura korištena za mjerenje nekog čimbenika ili procjenu neke sposobnosti

OBLICI PITANJA

-u upitnicima pitanja se mogu podijeliti na otvorena i zatvorena:

*Otvorena pitanja su ona u kojima odgovor nije ponuđen te ispitanik zapisuje odgovore vlastitim riječima.

*Zatvorena pitanja nude moguće odgovore u sklopu upitnika, tako da ispitanik ili anketar označi kategoriju koja najbolje opisuje ispitanikov odgovor.

-koji tip pitanja koristiti kako bi se prikupilo informacije, treba znati na koji će se način dobivena informacija koristiti

-važno je i zbog ljestvica o kojima pak ovisi koje statističke postupke je moguće primijeniti

-zatvorena i otvorena pitanja imaju prednosti i nedostatke

-zatvorena pitanja su korisna za prikupljanje faktografskih podataka, dok su otvorena pitanja korisna za ispitivanje mišljenja, stavova i percepcija

32

-otvorena pitanja u upitniku mogu donijeti veliku količinu informacija pod uvjetom da se ispitanici osjećaju ugodno i opušteno kada je riječ o iznošenju vlastitog mišljenja

-s druge strane, analiza otvorenih pitanja je znatno složenija

-otvorena pitanja omogućavaju ispitanicima da se slobodno izražavaju jer nisu ograničeni samo na ''listu'' ponuđenih odgovora pa je pristranost ispitivača mnogo manja

-jedan od osnovnih nedostataka zatvorenih pitanja je da podaci prikupljeni na ovaj način nemaju uvijek dovoljnu dubinu i širinu

-veća je i mogućnost ispitivačeve pristranosti

-ponuđeni odgovori u upitniku mogu uvjetovati način razmišljanja kod ispitanika i time dobiveni odgovori ne moraju nužno odražavati pravo ispitanikovo mišljenje, a može dovesti i do toga da neki ispitanici označe ponuđeni odgovor bez pretjeranog promišljanja

*Pri sastavljanju pitanja treba paziti na sljedeće:

Treba koristiti jednostavan, svakodnevan jezik Ne koristiti dvosmislena pitanja Ne postavljati više pitanja u jednom Ne postavljati pitanja koja navode na određeni odgovor Ne postavljati pitanja koja su zasnovana na odgovorima

-Redoslijed pitanja može biti slučajan (kada se želi istražiti slaganje ili neslaganje ispitanika s različitim aspektima određenog pitanja) ili logičan (prema složenost).

-Prije početka prikupljanja podataka od potencijalnih ispitanika, treba provjeriti:

Njihovu motivaciju za dijeljenje informacija Jasno razumijevanje pitanja Posjedovanje tražene informacije

LJESTVICE STAVOVA

-mjere različit intenzitet ispitanikovih stavova prema različitim objektima stava ili situacijama i mogu jednim ukupnim pokazateljem obuhvatiti stavove prema različitim obilježjima

-Najčešći tipovi ljestvice stavova koji se primjenjuju u istraživanjima uključuju:

1.) Likertova ljestvica (ljestvica sumiranog rangiranja)

-najjednostavnije ju je sastaviti

-zasnovana je na pretpostavci da svaka izjava/čestica na ljestvici ima jednaku ''važnost'' odnosno ''težinu'' u terminima toga koliko odražava stav prema nekom pitanju ili problemu što je i glavno ograničenje ove ljestvice budući da čestice korištene u ljestvici rijetko imaju istu težinu.

-ne mjeri stav per se- ona pokazuje jačinu stajališta jednog ispitanika u odnosu na jačinu stajališta drugoga

33

-Postupak sastavljanja je sljedeći: 1.Definirajte varijablu koju želite mjeriti. 2. Prikupite ili sastavite tvrdnje koje odražavaju stav prema objektu stava. 3. Dajte sastavljene tvrdnje maloj skupini ispitanika (sudaca). 4. Analizirajte odgovore dodavanjem brojevnih vrijednosti odnosno kategorija. 5. Izračunajte interkorelacije među svim parovima tvrdnji na osnovi ocjena koje su dodijelili suci. 6. Usporedite rezultate svih sudaca za svaku tvrdnju kako biste otkrili nediskriminativne tvrdnje. 7. Eliminirajte nediskriminativne tvrdnje, odnosno one koje međusobno ne mjere različite elemente stava. 8. Sastavite upitnik sačinjen od odabranih tvrdnji.

-Ukupni rezultat sastoji se od sume ocjena na svim ljestvicama.

2.) Thurstoneova ljestvica (ljestvica jednakih intervala ili diferencijalna ljestvica)

-sastoji se od tvrdnji koje imaju raspon intenziteta stava od vrlo intenzivnog (najčešće 11) do vrlo slabog (najčešće 1)

-ispitanici odabiru tvrdnje s kojima se slažu

-rezultat svakog pojedinog ispitanika računa se kao prosjek intenziteta stava odabranih tvrdnji

-glavna prednost je sposobnost ocjene intenziteta stavova, odnosno moguće promjene intenziteta pri ponovljenom istraživanju

-glavni nedostaci su složenost postupka sastavljanja i mogućnost da suci i ispitanici na različite načine procjenjuju tvrdnje, čime ljestvica gubi na vrijednosti

-Postupak sastavljanja: 1.Definirajte varijablu koju želite mjeriti. 2. Prikupite ili sastavite tvrdnje koje odražavaju stav prema objektu stava. 3. Odaberite skupinu sudaca, stručnjaka u određenom području. 4. Dajte sastavljene tvrdnje sucima i zamolite ih da ocijene koji je intenzitet stava prisutan u svakoj tvrdnji. 5. Na osnovi ocjene sudaca izračunajte vrijednost medijana za svaku tvrdnju. 6. Odbacite tvrdnje pri kojima su ocjene sudaca jako raspršene jer to znači da ne postoji slaganje među stručanjcima o tome u kojoj mjeri navedena tvrdnja izražava određeni stav. 7. Od preostalih tvrdnji odaberite one koje svojim metrijskim karakteristikama najbolje odražavaju stupnjeve na ljestvici. 8. Sastavite upitnik koji se sastoji od odabranih čestica.

3.) Semantički difercijal

-osnovni cilj je mjerenje konotativne dimenzije značenja riječi

-polazi se od pretpostavke da određeni, međusobni suprotni pojmovi odražavaju različiti stupanj pozitivnog odnosno negativnog emocionalnog značenja

-pokazao se i kao dobra metoda za ispitivanje stavova

-sastoji se od niza bipolarnih parova pridjeva među kojima ispitanik odabire stupanj na ljestvici (najčešće 5-stupanjskoj ili 7-stupanjskoj)

4.) Gutmanova ili kumulativna ljestvica

-obuhvaća seriju tvrdnji s kojima ispitanik izražava slaganje odnosno neslaganje (najčešće korištenjem dihotomnog, da/ne oblika pitanja)

34

-specifičnost pitanja postupno se povećava

-najčešće se koristi za određenje ekstremnih stavova

UTVRĐIVANJE METRIJSKIH OBILJEŽJA MJERNOG SUSTAVA

-Metrijska obilježja su osobine mjernog instrumenta koje određuju koliko je upotrebljiv i koliko su zaključci izvedeni iz rezultata dobivenih njegovom primjenom opravdani.

-spadaju prvenstveno valjanost i pouzdanost, a potom i objektivnost, osjetljivost, primjerenost i dr.

*Valjanost u osnovi je sposobnost nekog instrumenta da mjeri upravo ono što mi želimo da mjeri, odnosno ono za što je sastavljen.

-tj. to je stupanj u kojem je istraživač izmjerio ono što je planirao izmjeriti

-Postoje tri osnovne vrste valjanosti:

a) sadržajna

b) kriterijska – odražava u kojoj su mjeri rezultati dobiveni određenim instrumentom povezani s rezultatima na nekoj drugoj varijabli koja služi kao vanjski kriterij valjanosti, usporedba – usporedna valjanost; stupanj predviđanja – prediktivna valjanost

c) konstruktna – odnosi se na vezu između rezultata dobivenih našim instrumentom i rezultata dobivenih drugim instrumentima; dijeli se na konvergentnu valjanost – stupanj povezanosti među varijablama za koje se pretpostavlja da imaju isti predmet mjerenja i diskriminantnu valjanost – odsutnost povezanosti među varijablama koje mjere konstrukte koje smatramo neovisnima.

*Pouzdanost se odnosi na konzistentnost i stabilnost, odnosno predvidivost i točnost instrumenta.

-postoji čitav niz čimbenika koji utječu na pouzdanost, a nije ih moguće kontrolirati:

Oblikovanje pitanja Fizičkog okruženja Ispitanikovog raspoloženja Prirode interakcije Regresijskog učinka instrumenta

-Metode određivanja pouzdanosti instrumenta:dvije skupine:

I. Postupci vanjske konzistencije – uspoređuju rezultate dva različita postupka prikupljanja podataka s jedne s drugima, i to na dva različita načina: Test/retest metoda odnosno metoda ponovljenog testa; Paralelne forme istog testa

II. Postupci unutarnje konzistencije – ideja je da čestice koje mjere isti koncept moraju proizvesti slične rezultate, instrument se prepolovi na dva dijela, a pouzdanost se računa primjenom Spearman – Brownove formule.

-Pouzdanost svakog testa obuhvaća raspon od 0 do 1, pri čemu je 1 potpuno pouzdan test, a 0 potpuno nepouzdan test.

35

15. OBRADA I ANALIZA PODATAKA

A)Kvantitativnih podataka

-Znanje statistike je pretpostavka za znanstveni i stručni rad.

-Četiri su razloga zbog kojih oni koji se bave znanstvenim ili stručnim radom trebaju poznavati statistiku: (1) kako bi mogli pratiti znanstvenu i stručnu literaturu, (2) kako bi mogli planirati svoja istraživanja, (3) kako bi znali obraditi podatke prikupljene istraživanjem u svrhu te analize te (4) kako bi znali zaključivati o dobivenim rezultatima.

-Kvaliteta znanstvenog/stručnog rada posebice je ugrožena u tri slučaja: 1. ako istraživač ne poznaje statistiku u fazi postavljanja ciljeva i hipoteza rada; 2. ukoliko je nedostatak znanja iz statistike uzrok prekidu logike u procesu istraživanja do kojeg dolazi kada oni koji ne znaju statistiku naručuju obradu ne poznajući njezine mogućnosti ili kada oni kod kojih se naručuje obrada ne poznaju logiku procesa istraživanja za koje obrađuju podatke; i 3. ako se zbog neznanja provode podacima neprimjerene obrade.

*Deskriptivna statistika obuhvaća postupke grupiranja većeg broja informacija o jedinicama statističkih skupova (podskupova) i služi isključivo za sistematiziranje i opisivanje neke pojave, no ne i stavljanje varijabli u odnos.

-najčešće korišteni postupci su izračunavanje apsolutnih i relativnih frekvencija i kumulativnih nizova, izračuni srednjih vrijednosti te izračuni mjera disperzije.

-Apsolutne i relativne frekvencije te izračuni kumulativnih nizova načini su uređenja i sažimanja podataka.

-Srednje vrijednosti (mjere centralne tendencije) su konstante kojima se predstavljaju nizovi varijabilnih podataka; najčešće izračunavane su: aritmetičke, geometrijske, harmonijske sredine, mod i medijan.

-Značajna je i informacija o stupnju varijabilnosti podataka za što nam služe mjere disperzije, kao što su raspon varijacije, varijanca, standardna devijacija, koeficijent varijacije i druge.

-Za razliku od deskriptivne statistike, inferencijalna (analitička, matematička, induktivna) statistika odnosi se na postupke kojima se pomoću dijela informacija (uzoraka) donose sudovi o karakteristikama cjeline (populacije) na temelju teorije vjerojatnosti, a u svrhu definiranja odnosa između varijabli.

-Dijeli se na parametrijsku i neparametrijsku statistiku.

-Parametrijska statistika provodi se ako su zadovoljena sljedeća tri uvjeta: (1) da su varijable intervalne ili omjerne, odnosno više nego ordinalne, (2) da je distribucija populacije normalna i (3) da su varijance obje varijable jednake ili homogene.

-Najčešće provođeni inferencijalni statistički postupci, osobito u društvenim istraživanjima, zasigurno su hi-kvadrat test, analiza varijance, korelacijska analiza i linearna regresija.

36

Postupak obrade kvantitativnih podataka

-sastoji se od 4 koraka: (1) odabira računalnog alata za obradu podataka – najčešće korišten program za obradu kvantitativnih podataka društvenih istraživanja je SPSS (Statistical Package for Social Science), (2)unosa podataka, (3) odabira prikladnih metoda za obradu podatka i (4) statističke analize podataka.

*Metode multivarijantne analize (Priručnik, str. 142.)

-Statistička anliza podataka – zadatak istraživača metodološki ispravno pristupiti obradi podataka, no nikako je ne učiniti samoj sebi svrhom.

-Najčešće se odvija u tri dijela: provjera o kojoj se vrsti distribucije radi (ponekad je potrebno izbaciti ekstremne vrijednosti), provođenje deskripte analize i provođenje statističkih obrada više razine.

-Interpretacija obrađenih podataka odnosi se na: (1) dovođenje rezultata u vezu s hipotezama koje su u istraživanju postavljene odnosno utvrđivanje da li postavljene hipoteze treba prihvatiti ili odbaciti, (2) razmišljanje o razlozima prihvaćanja/odbacivanja hipoteza, (3) utvrđivanje ograničenja istraživanja koja proizlaze iz prikupljanih podataka ili iz postupaka primijenjenih u istraživanju, (4) dovođenje rezultata u vezu s rezultatima sličinih istraživanja, usporedba vlastitih nalaza s drugima, (5) planiranje budućih istraživanja, argumentiranje zašto i koja je daljnja istraživanja moguće ili potrebno provesti, (6) povezivanje prakse s teorijom odnosno dovođenje u vezu provjerenih hipoteza s početnom teorijom.

-pri analizi se od istrživača zahtjeva kritičnost

-treba biti svjestan dva velika ograničenja statističkih metoda: 1. njihov output su isključivo kvantitativni, dakle ne i kvalitativni rezultati te 2. statističke metode se ne bave dokazima već vjerojatnošću.

B) KVALITATIVNIH PODATAKA

-Prije analiziranja kvalitativnih podataka evo nekoliko osnovnih putokaza:

1. Analiza ovisi o svrsi istraživanja.

2. Analiza ovisi o kvaliteti, dubini i detaljnosti bilješki prikupljenih tijekom prikupljanja kvalitativnih podataka.

3. Podatke treba organizirati u cjelinu i promatrati ih kao elemente cjeline.

-Kvalitativne podatke moguće je organizirati i prikazati na različite načine, a odabir će ovisiti o problemu istraživanja i načinu kasnije analize (tablica, priručnik, str. 146.)

-Prvi korak u obradi i analizi kvalitativnih podataka je razvoj sustava klasifikacije podataka ili kodiranje podataka.

-Nakon toga otkrivaju se obrasci koji se pojavljuju u odgovorima i/ili ponašanju ispitanika (ili u bilješkama s opažanja istraživača) te se prema sličnosti, povezanosti i učestalosti svrstavaju u teme, koje se organiziraju u kategorije ili dimenzije.

37

-Logička analiza i mapiranje podrazumijevaju definiranje okosnica (osi) koje se postavljaju tako da čine matricu ili koordinatni sustav.

-Kvalitativni nalazi procjenjuju se sadržajnom značajnošću, koja odgovara statističkoj značajnosti u kvantitativnim analizama.

-Kako bi se potkrijepila statistička značajnost, nalazi se procjenjuju temeljem sljedećih kriterija: (1) koliko su čvrsti i konzistentni dokazi kojima se potkrepljuju nalazi, (2) u kojoj mjeri nalazi produbljuju razumijevanje problema ili fenomena koji se istražuju, (3) u kojoj su mjeri nalazi sukladni prethodnom znanju, što može uključivati sukladnost (potvrdna značajnost) i nesukladnost (inovativna značajnost), te (4) u kojoj su mjeri nalazi korisni s obzirom na svrhu istraživanja.

-Usto sve, treba pokušati postići konsenzus oko provjere nalaza, što nije uvijek jednostavno niti moguće.

16. PRIKAZIVANJE REZULTATA ISTRAŽIVANJA

-Prikazivanje rezultata izazovan je zadatak iz više razloga: prvo, potrebno je sustavno prikazati veliku količinu informacija; drugo, treba biti nemilosrdan u izbacivanju nevažnih informacija; treće, treba prikazivati samo smislene podatke, na smislen način; četvrto, rezultati do kojih ste došli trebaju biti prikazani jasno, točno, pregledno i u potpunosti; peto, rezultate treba prikazati logičnim redoslijedom za problem koji se izučavao.

-Tablice i slike doprinose kvaliteti rada jer omogućuju jasnije, sažetije i jednostavnije prikazivanje podataka.

-Potrebno ih je u tekstu smjestiti neposredno iza odlomka u kojem se na njih poziva.

-Standardni dijelovi svake tablice su redni broj i naziv koji su obavezni, legenda i napomena neobavezni dijelovi.

-Izvor je neizostavan ako ste tablicu odnekud preuzeli ili izradili na temelju sekundarnih podataka.

-Grafikoni – pokazuju odnose među podacima

Grafički prikaz br. 11: Vrste grafikona

Grafikoni za prikazivanje pojedinačnih podataka

-Turkeyjev S-L dijagram-Turkeyjev B-P dijagram

Površinski dijagram -Strukturni krugovi-Strukturni polukrugovi-Jednostruki stupci (uspravni ili položeni)-Dvostruki ili višestruki stupci (uspravni ili položeni)-Strukturni stupci

Linijski grafikoni -Stepenasti grafikoni-Kontinuirani linijski grafikoni

38

-Redni broj i naziv su obavezni dijelovi, legenda prisutna u većini slučajeva, a napomena neobvezna.

-Izvor je obavezan ukoliko ste sliku odnekud preuzeli ili izradili na temelju sekundarnih podataka.

17. RASPRAVA

-Osnovna svrha rasprave ili diskusije je interpretacija dobivenih rezultata u svjetlu onoga što se već znalo o predmetu istraživanja, te objašnjenje novog razumijevanja problema nakon što ste dobili i pregledali dobivene rezultate.

-Pitanja na koja u raspravi treba dati odgovore su:

Nude li rezultati odgovore na postavljene hipoteze? Slažu li se vaši rezultati s rezultatima prethodnih istraživanjima? S obzirom na dobivene zaključke, kakvo se novo razumijevanje problema može ponuditi? Kada biste nastavili istraživanje, što bi bio sljedeći korak u istraživanju?

-Trebala bi biti dio rada o kojem se najviše promišlja.

18. ZAKLJUČAK

-Ukratko se navodi sve ono što ste u radu otkrili i na osnovu dobivenih podataka zaključili.

-Objedinjavaju se svi rezultati teksta i navode se konačni zaključci izvedeni u istraživanju.

-Trebao bi sadržavati kratak i jasan opis rezultata provedenog istraživanja.

-Ne bi se trebale navoditi nove informacije ili materijali, a može se ukazati na ograničenja rada ili nuditi naputke za buduća istraživanja.

-Preporuke istraživanja proizlaze iz zaključka, odnosno sugeriraju što još treba učiniti, tko to treba učiniti i kako to treba učiniti.

-trebale bi obuhvatiti: smjer budućih istraživanja koji bi riješio eventualne nedostatke rada, smjer budućih istraživanja koji bi popunio nedostatke u postojećim saznanjima i smjer budućih istraživanja u srodnim područjima.

39

III. DIO – UPUTE I SAVJETI ZA IZRADU RADA

19. JEZIK I STIL PISANJA

-Znanstveni stil pisanja uključuje korištenje preciznog jezika kako bi se izrazile određene ideje te mora biti gramatički ispravan i formalniji je od stila kojim se pišu novele, novine, neformalne prepiske, prije svega je objektivan.

-upozorenje na: gramatička pravila i pravopis; glagolsko vrijeme; lice u kojem se piše (korištenje aktiva/pasiva); korištenje kratica; žargon i strane riječi – koristiti hrvatske riječi u izvornom hrvatskom obliku; stil pisanja; primjeren stil pisanja; izbjegavati pretjerane natuknice i nabrajanja.

20. NAVOĐENJE LITERATURE

-Korištenje i navođenje radova drugih autora ni najmanje ne umanjuje vrijednost vašeg rada.

-uvijek treba navesti od kud su preuzeti tuđi radovi

-izvore je potrebno preuzeti i pri citiranju (preuzimanje teksta od riječi do riječi) i parafraziranju (prepričavanje vlastitim riječima tuđeg teksta) i interpretiranju (tuđi koncepti, nalazi i zaključci tumačeni na vlastiti način).

*Plagijat je svako književno, znanstveno ili drugo djelo nastalo prisvajanjem tuđeg rada pripisivanjem u cijelini, u bitnim ili u prepoznatljivim dijelovima, a plagiranje prisvajanje tuđeg autorskog djela koje podliježe moralnim i zakonskim sankcijama.

-Kada radite bilješke, obavezno odmah zapišite njihov izvor!

-Smatra se da je maksimalna prihvatljiva dužina jednog citata u tekstu pet redova.

SUSTAVI NAVOĐENJA IZVORA

-Najbolje je sustav navođenja prilagoditi instituciji za koju pišete rad.

-Izvore literature možete naznačiti u samom tekstu rada, u bilješkama na kraju poglavlja ili cjelokupnog rada, u bilješkama na dnu stranice, ili pozivanjem na abecedni popis literature na samom kraju rada.

-U suvremenoj literaturi su najčešća sljedeća 4 sustava navođenja literature:

1) prezime-godina – sustav navođenja u tekstu, odnosno u zagradama, sastoji se od a)navođenja izvora u tekstu: u zagradi prezimena autora odvojena zarezima, godina objave i broj stranice i b) popisa korištene literature na kraju i 2) popisa korištene literature na kraju rada; najpoznatije varijacije, tj. stilovi su: Harvardski stil i stil Američkog psihološkog društva (eng. APA)

40

2)korištenjem endnota – ili krajnjih bilješki ili ''citiranje po redoslijedu pojavljivanja''

3) korištenjem fusnota – ili bilješki na dnu stranice,

i 4) numeričko – abecedni sustav – kraće se naziva numeričkim sustavom navođenja literature

IZRADA POPISA LITERATURE

-Prilaže se na kraju rada, abecednim redom prema prezimenima autora publikacija i numerira se.

*Knjige se u popisu literature navode: ime/na autora knjige, godina objavljivanja djela, naslov, broj izdanja knjige, naziv izdavačke kuće, sjedište izdavačke kuće.

*Članci se navode: ime autora članka, godina objavljivanja članka, naziv članka, medij u kojemu je članak objevljen: a) ako je objavljen u časopisu, navodi se naziv časopisa, godište odnosno volumen, broj časopisa te stranice na kojima je objavljen članak; b) ako je objavljen u knjizi, navode se svi elementi knjige te stranice na kojima se nalazi članak; c) ako je na internetu, potrebno je navesti adresu internetske stranice s koje je preuzet, stranice na kojima se članak proteže.

*podaci pronađeni na internetskoj stranici, naziv i adresa internetske stranice.

21. TEHNIČKE UPUTE ZA PISANJE RADA

-Stranice teksta – ''kartice teksta'' – broj redaka ne prelazi 32, odnosno stranice s 1800 do 2000 znakova

-predgovor i stranice sadržaja rada označavaju se rimskim, a tekst arapskim brojevima koji se pišu dolje desno.

*Grafičko oblikovanje elemenata rada, Priručnik, str. 185

22. ODABIR MENTORA I SURADNJA S MENTOROM

-Mentor bi trebao posjedovati specifična znanja iz područja koje vas zanima.

-Na prve konzultacije kod mentora treba doći spremno – s prijedlogom područja koja vas zanimaju i jednom ili više tema.

-Poželjno je na samom početku utvrditi dinamiku i način komunikacije s mentorom na početku vaše suradnje.

-Mentoru treba predati ispisanu, uvezenu zadnju verziju rada, bez pogrešaka(...)

41

23. USMENA OBRANA RADA

-Usmena obrana je službeni i stvarni završetak vašeg istraživačkog rada.

-rad se izlaže pred povjerenstvom i gostima

-Ovako bi otprilike trebala izgledati prezentacija na obrani:

-Slajdovi trebaju biti čitljivi i jednostavni.

-veličina slova u naslovu 28 do 40 pt, a ostalog 16 do 24 pt

-izlaganje na 15 minuta

24. DIJELOVI ZNANSTVENIH I STRUČNIH RADOVA

-Znanstveni i stručni radovi imaju svoje uvriježene dijelove.

TEHNIČKI DIJELOVI ZNANSTVENIH I STRUČNIH RADOVA

42

(1) Naslovna strana – mora odgovarati na sljedeća osnovna pitanja: O kakvom se radu radi? Kojim se područjem rad bavi? Tko je autor rada? Na kojoj se znanstvenoj ili stručnoj instituciji rad piše? Kada je rad napisan?, te mora biti odgovarajuće grafički oblikovana.

(2) Sadržaj – popis svih dijelova rada i stranica na kojima oni započinju; nalazi se između predgovora (ako ga ima) i uvoda i označava rimskim brojem.

(3) Popis literature – smješta se iza zaključka, numerira arapskim brojevima

(4) Popis slika – smješta se iza popisa literature

(5) Popis tablica – iza popisa slika

(6) Popis kratica i simbola – iza popisa tablica

(7) Životopis – navode se osnovni bibliografski podaci, podaci o obrazovanju i radnom iskustvu te podatke o dadtnim znanjima, vještinama i interesima; smješta se na kraju rada.

-Sadržajni dijelovi znanstvenih i stručnih radova su naslov, predgovor, sažetak (trebao bi obuhvatiti:područje istraživanja, ciljeve i hipoteze; metodologiju istraživanja; osnovne nalaze i ključne zaključke) i ključne riječi.

-Tema sustavno se raspoređuje i obrađuje u tri dijela: (1) povijesni – teorijski, restrospektivni ili eksplikativni dio, (2) analitičko – eksperimentalni dio i (3) perspektivni dio ili jednostavnije rečeno, sastoji se od teorijskog okvira, opisa primarnog istraživanja koje je provedeno (opis metodologije istraživanja, prikaza rezultata te analize dobivenih rezultata) i rasprave.

25. VRSTE ZNANSTVENIH I STRUČNIH RADOVA

-SEMINARSKI RAD- kraći stručni rad u kojem samostalno u pisanom obliku obrađujete odabranu temu.

-KRITIČKI RAD – stručni rad u kojem iznosite vlastito mišljenje o izabranom znanstvenom ili stručnom dijelu u svrhu proširivanja i produbljivanja znanja iz područja kolegija iz kojeg se izrađuje.

-DIPLOMSKI RAD – opširniji je stručni rad u kojem se samostalno u pisanom obliku obrađuje odabrana tema.

-SPECIJALISTIČKI POSLIJEDIPLOMSKI RAD – opširan stručni rad u kojemu kao poslijediplomski student samostalno u pisanom obliku obrađujete odabranu temu u svrhu stjecanja titule sveučilišnog specijalista.

-MAGISTARSKI RAD – znanstveni rad u kojem kao poslijediplomski student samostalno u pisanom obliku obrađujete odabranu temu u svrhu stjecanja titule magistra znanosti.

-DOKTORSKA DISERTACIJA – izvorni znanstveni rad u kojem kao poslijediplomski (doktorski) student samostalno u pisanom obliku obrađujete odabranu temu u svrhu stjecanja titule doktora znanosti, a

43

koji pišete kako biste dokazali kao samostalni istraživač u znanstvenom području za koje se dodjeljuje doktorat znanosti.

-ZNANSTVENI I STRUČNI ČLANAK - vrste znanstvenog rada: izvorni, prethodna priopćenja i pregledni.

44