mrnjavac · kordić · Šimundić

Mrnjavac · Kordić · Šimundić

OSNOVE EKONOMIJE 1

udžbenik za 1. razred srednje strukovne škole

zanimanje: ekonomistica/ekonomist

Za izdavača:

Đurđica Salamon Padjen, dipl. ing.

Autori:

Prof. dr. sc. Željko Mrnjavac Dr. sc. Lana Kordić

Mr. sc. Blanka Šimundić

Recenzentica:

Prof. dr. sc. Dragana Grubišić

Urednica izdanja:

Martina Orlović, mag. oec.

Lektorica:

Ines Velički

Grafički urednik:

Darko Žarković, lik. teh.

Ilustratorica:

Irina Maksimoska, ACE

Uporabu udžbenika odobrilo je stručno povjerenstvo Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske u svibnju 2019.

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 1032449.

ISBN 978-953-294-234-7

Nakladnik:

Alka script Zagreb, Nehajska 42

tel. 01/30 135 30

www.alkascript.hr

Tisak:

Mediaprint – tiskara Hrastić

Željko Mrnjavac

Lana Kordić

Blanka Šimundić

OSNOVE EKONOMIJE 1UDŽBENIK ZA 1. RAZRED SREDNJE STRUKOVNE ŠKOLE

ZANIMANJE: EKONOMISTICA/EKONOMIST

Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati ni preslikavati bez pismene suglasnosti nakladnika.

Željko Mrnjavac

Lana Kordić

Blanka Šimundić

OSNOVE EKONOMIJE 1UDŽBENIK ZA 1. RAZRED SREDNJE STRUKOVNE ŠKOLE

ZANIMANJE: EKONOMISTICA/EKONOMIST

drugo izmijenjeno izdanjeZagreb, 2019.

Predgovor 6

I. EKONOMIJA I TEMELJNI PROBLEMI GOSPODARENJA 7

1. Pojam gospodarstva ili ekonomije 82. Ekonomska perspektiva 103. Oskudna ili ekonomska dobra 114. Oportunitetni trošak 145. Ekonomski jezik, modeli i grafički prikazi 166. Ljudske potrebe, želje i potražnja za dobrima 237. Temeljna pitanja gospodarstva (što, kako i za koga proizvoditi) 27SAŽETAK 31

II. RESURSI 33

1. Proizvodni resursi i rezultati 342. Prilagodljivost resursa tijekom vremena 363. Obnovljivost i ograničenost prirodnih resursa 384. Održivi razvoj 41SAŽETAK 44

III. PROIZVODNJA 45

1. Funkcija proizvodnje 462. Troškovi proizvodnje 513. Ekonomija razmjera i zakon supstitucije 564. Podjela rada, pojedinačna, serijska i masovna proizvodnja 585. Djelotvornost i učinkovitost poduzetnika 616. Načini povećanja poduzetnikove djelotvornosti 66SAŽETAK 70

IV. PONUDA I POTRAŽNJA NA TRŽIŠTU 71

1. Tržište i njegove funkcije 722. Potražnja 75

2.1. Temeljni elementi potražnje 752.2. Krivulja potražnje 782.3. Individualna i tržišna potražnja 812.4. Promjena individualne potražnje zbog veličine ukupne potražnje 83

Sadržaj

3. Ponuda 843.1. Temeljni elementi ponude 843.2. Krivulja ponude 863.3. Individualna i tržišna ponuda 89

4. Ravnoteža ponude i potražnje 915. Elastičnost 93

5.1. Elastičnost ponude 955.2. Elastičnost potražnje 100

SAŽETAK 111

POJMOVNIK 112OSNOVNA LITERATURA 120

Predgovor

Dragi učenici!Vas koji ste odabrali životni put ekonomista ne trebamo uvjeravati koliko je važno i korisno izučavanje gospodarstva. I mi smo uz ekonomiju vezali svoj život i nismo niti u jednom trenutku požalili. Gospodarstvo je materijalni temelj svega što nas okružuje, pruža nam osnovu za egzistenciju i sredstva da si možemo priuštiti razna zadovoljstva u životu.Vi ste odabrali put prema razumijevanju gospodarskih pojava i procesa i ovladavanju znanjima za svrsishodno ekonomsko odlučivanje kako bi najbolje doprinijeli vlastitom blagostanju i blagostanju zajednice u kojoj živite.Naravno, sada još ostaje otvoreno pitanje koliko ćete vi doista naučiti o ekonomiji?U ovom udžbeniku nastojali smo odabrati temeljna znanja kojima se mora služiti svaki ekonomist. Izložili smo ih na što jednostavniji način i s jednostavnim primjerima. Na žalost (i na sreću), od stručnog predmeta se ne može i ne smije napraviti pričica o Ivici i Marici. Neki će vam dijelovi možda zadavati glavobolje, ali budite uporni i uz pomoć nastavnika potrudite se da ih razumijete. Pamćenje napamet bez razumijevanja kratkotrajno je, a ovo su znanja kojima ćete se koristiti i nadograđivati ih cijelog života. Nismo vas htjeli uplašiti, ali zaista cijelog života morat ćete učiti, zato se sada nemojte opirati nego stjecanje znanja prigrlite sa zadovoljstvom, a nagrade će onda stići same po sebi, najprije izvrsne ocjene, a onda nakon školovanja zanimljiv i dobro plaćen posao.Budući da sada sve ovisi o vama, sreću ćemo vam poželjeti u ljubavi, a u Osnovama ekonomije vam želimo znanje i razumijevanje.

Cijenjene kolegice, cijenjeni kolege!

Zahvaljujemo što ste odabrali ovaj udžbenik i dopustili nam da Vam se pridružimo u odgovornoj zadaći poučavanja mladih osnovama ekonomskih znanja.Kad smo se naš l i pred izazovom pisanja srednjoškolskog udžbenika, pojavilo se pitanje: kako uskladiti propisani program sa željama da uključimo sve što smatramo nužnim da se slijede suvremena kretanja ekonomske znanosti? Kako složene ekonomske pojmove učiniti razumljivim teenagerima? Kako apstraktne ekonomske kategorije i međuzavisnosti povezati sa svakodnevicom koju učenici poznaju?Zato je ovo djelo nužno rezultat kompromisa tako da su obuhvaćeni svi nastavni sadržaji propisani nastavnim programom, ali da redoslijed obrade oblikuje logičan slijed usvajanja znanja.Vodili smo se načelom da svaki pojam koji se upotrebljava mora biti prethodno pojašnjen, a ne da jedan nepoznati pojam objašnjavamo drugim, isto tako nepoznatim, o kojem će se učiti tek naknadno. Zato slijed nastavnih sadržaja nije identičan onom iz kurikuluma, iako smo ga nastajali pratiti koliko je bilo moguće.Neka vas ne zbunjuje što nastavne cjeline nemaju iste nazive kao u kurikulumu i što ih nema jednak broj. Izbalansirali smo nastavno gradivo u podjednake cjeline s podjednakim brojem obrađenih pojmova i ključnih riječi.Udžbenik je usklađen sa Strukovni kurikulumom za stjecanje kvalifikacije ekonomist koji je objavljen 2017. godine.Radujemo se povratnim informacijama i vašim prijedlozima za poboljšanja.

Split, 2019. godine Autori

1. Pojam gospodarstva ili ekonomije

2. Ekonomska perspektiva

3. Oskudna ili ekonomska dobra

4. Oportunitetni trošak

5. Ekonomski jezik, modeli i grafički prikazi

6. Ljudske potrebe, želje i potražnja za dobrima

7. Temeljna pitanja gospodarstva (što, kako i za koga proizvoditi

I. EKONOMIJA I TEMELJNI PROBLEMI GOSPODARENJA

Ekonomija i temeljni problemi gospodarenja8

1. Pojam gospodarstva ili ekonomije

Zašto vaš razred ima baš toliko učenika? Bi li se vaši nastavnici jednako kvalitetno mogli posvetiti vašem učenju da vas je u razredu 300? Očito bi s pedagoškog aspekta bilo bolje da vas je manje. U glazbenoj su školi, na primjer, vrlo česti sati nastave u kojima nastavnik prati i poučava samo jednog učenika. Zašto to nije i u vašoj školi slučaj? Zato jer je netko stavio u odnos troškove koje bi smanjivanje razreda izazvalo s koristima koje bi iz toga proizašle. Ostvaren je kompromis i formiran razred takve veličine koji će osigurati da dovoljno naučite uz prihvatljive troškove, odnosno da troškovi ne premaše koristi.

Očito je u svakodnevnom životu da niti u najbogatijim zemljama ljudi ne mogu imate sve što požele. Nikad nemamo dovoljno vremena, novca ili snage da bismo učinili sve što nam se prohtije. Ljudi moraju donositi odluke o izboru u uvjetima oskudnosti i te odluke izazivaju posljedice na pojedince, ali i na društvo kao cjelinu.

Kad slikar gleda oko sebe, on vidi boje; kad glazbenik gleda oko sebe, on čuje zvukove; kad ekonomist gleda na svijet, on vidi troškove i koristi. Možda svijet nas ekonomista nije tako šaren i melodičan, ali je svakako vrlo praktičan. Iako se ponekad o tome ne želi razmišljati, o gospodarskim aktivnostima i materijalnim uvjetima ovisi život svakog pojedinca i društva u cjelini.

U svakodnevnom životu kontinuirano donosimo odluke kojima za sebe nastojimo povećati korist i smanjiti troškove. Nekada to činimo svjesni procesa i zakonitosti o kojima ovisi rezultat, a ponekad to radimo spontano. S druge strane svatko od nas donosi i čitav niz neracionalnih odluka vodeći se emocijama.

Gospodarenje ili ekonomiziranje racionalan je odabir između alternativa tako da maksimiziramo koristi, odnosno minimiziramo troškove.

Ekonomisti su, dakle, maksimizatori. Razmišljati kao ekonomist znači u svim situacijama staviti emocije na stranu i odlučivati na osnovu usporedbe troškova i koristi.

Kad govorimo o troškovima i koristima, ne moramo nužno govoriti o novcu (iako nam je to najjednostavniji način kvantificirane usporedbe). Tada govorimo o najvećem mogućem ostvarenju nekih svojih ciljeva uz najmanje odricanje, tj. uz najmanji ulog truda i sredstava.

Lav trči za najsporijom antilopom jer će je uhvatiti uz najmanji napor. Njegovo se odlučivanje ostvaruje u vrlo ograničenom području alternativa i ciljeva, a priroda se potrudila, kroz evoluciju i prirodnu selekciju, da njegova odluka bude racionalna.

9

Ljudi su znatno složenija bića s velikim brojem elemenata koje moraju ugraditi u svoje odluke i ne podrazumijeva se samo po sebi da će njihova odluka biti racionalna ako ne uključuje proces ekonomskog vrednovanja alternativa na osnovu što potpunijih informacija o mogućim troškovima i koristima svake alternative.

Vi svakoga dana stavljate u odnos trošak truda i vremena koje morate posvetiti učenju s koristi dobivanja više ocjene. Korist dobivanja više ocjene može se očitovati u osobnom zadovoljstvu, u pohvalama prijatelja ili zavisti neprijatelja, u nagradama koje očekujete od roditelja ili u očekivanim većim zaradama koje ćete ostvariti jednom kad s uspješnije završenom školom pronađete bolji posao.

Od postanka ljudi su osuđeni da pokušavaju ostvariti svoje potrebe u uvje-tima u kojima su na raspolaganju imali ograničena sredstva i sposobnosti, te su tim sredstvima i sposobnostima morali dobro gospodariti kako bi opstali i napredovali. Zajednički su proizvodili korisna dobra, međusobno dijelili i razmjenjivali rezultate svog truda te kroz njihovu potrošnju zadovoljavali svoje potrebe.

Smišljeno ljudsko djelovanje u području proizvodnje, raspodjele, razmjene i potrošnje s ciljem zadovoljenja ljudskih potreba nazivamo gospodarstvom ili ekonomijom.

Osim što pojam gospodarstvo ili ekonomija označuje ekonomsku stvarnost ili praksu, istim imenom nazivamo ekonomsku znanost. To nije suprotstavljeno; ekonomska znanost, proučavajući praksu, tumači je i utvrđuje zakonitosti, omogućuje predviđanje posljedica alternativnih odabira i daje smjernice za učinkovitije odlučivanje.

Ekonomija je znanost koja proučava na koji se način pojedinci i društvo opredjeljuju upotrebljavati oskudna sredstva da proizvedu razna korisna dobra i na koji će se način ta dobra raspodijeliti među članovima društva za potrošnju.

Pritom je područje ekonomije izuzetno široko: od analize pojedinačnih odluka svakog gospodarskog subjekta, do analize stanja i tijekova cjeline nacionalnog gospodarstva. Zbog toga je uobičajeno načelno dijeliti ekonomiju na dva široka područja: mikroekonomiju i makroekonomiju.

Mikroekonomija proučava i tumači ponašanje pojedinačnih gospodarskih subjekata i funkcioniranje manjih jedinica ekonomskog sustava kao što su pojedinci, poduzeća ili kućanstva, pojedinačna tržišta konkretnih proizvoda.

Veličinu razreda određuje odnos troškova i koristi


Makroekonomija, nasuprot tome, proučava agregate, tj. ukupan zbir aktivnosti na velikom broju pojedinačnih tržišta, stanje i kretanje u cjelini gospodarstva.

Dok mikroekonomija promatra gospodarstvo mikroskopom, makroekonomija snima širokokutnim objektivom. Ove su dvije razine naravno isprepletene i u međusobnoj interakciji, ali za lakše razumijevanje slijed učenja počinje s osnovnim mikroekonomskim temama koje se obrađuju ove školske godine i prvom dijelu sljedeće, preko osnovnih makroekonomskih tema u drugoj i trećoj godini učenja, do razumijevanja složenijih problema suvremenog gospodarstva u četvrtoj godini.

Pitanja i zadatci za provjeru znanja

1. Što je gospodarstvo ili ekonomija?

2. Što proučava ekonomija kao znanost?

3. Pojasni pojam ekonomiziranja ili gospodarenja.

4. Kako razmišljaju ekonomisti?

2. Ekonomska perspektiva

Ekonomski način razmišljanja primjenjiv je na sve aspekte ljudskog života, a ne samo na proizvodnju dobara. Promatrajući kroz ekonomsku perspektivu, možemo tumačiti ljudsko ponašanje i odnose koji se među ljudima uspostavljaju.

Ekonomija je znanost racionalnog izbora u uvjetima oskudnosti.

Zato ekonomska perspektiva podrazumijeva nekoliko važnih pretpostavki:

Preduvjet razgovora o ekonomskoj perspektivi u razmišljanju i ponašanju jest da gospodarski subjekti moraju biti sposobni i slobodni birati te imati mogućnost izbora između alternativa.

Da bi uopće bilo potrebno i moguće birati, pretpostavka je da nemamo na raspolaganju neograničene mogućnosti i da se tim ograničenim sredstvima, koja nam stoje na raspolaganju, možemo alternativno koristiti za različite namjene.

To znači da smo vječito suočeni s problemom izbora u kojem jedan način korištenja znači odricanje od drugog. Trošak nečega je upravo ono čega

11

smo se odrekli da to dobijemo. Nazivamo ga oportunitetnim troškom ili troškom propuštene prilike ili propuštene koristi.

Ekonomija je zasnovana na pretpostavci racionalnog vlastitog interesa. Pojedinci racionalno odlučuju da bi postigli najveće zadovoljstvo ili maksimum ostvarenja svojih ciljeva. To nije ono što uobičajeno nazivamo sebičnost (koju promatramo kao negativnu ljudsku osobinu).

Pojedinci prilagođavaju ponašanje promjenama u uvjetima odlučivanja i odgovaraju na poticaje.

Ekonomisti razmišljaju o dodatnim veličinama, odnosno graničnim ili marginalnim veličinama (pomicanju granice ili promjeni veličine).

Procesom razmjene može se ostvariti dodatna korist za obje strane u razmjeni. Dobrovoljna razmjena ostvariti će se onda i samo onda ako su obje strane uvjerene da dobivaju više nego što daju.

Pitanja i zadatci za provjeru znanja1. Koji su osnovni preduvjeti da bismo govorili o ekonomiji kao znanosti o

izboru?

2. Možeš li objasniti razliku između racionalnog maksimiziranja vlastita interesa i sebičnosti?

3. Oskudna ili ekonomska dobra

Budući da ste već upoznati s činjenicom da je ekonomija znanost racionalnog izbora u uvjetima oskudnosti, potrebno je objasniti pojam oskudice.

Temeljna ekonomska pitanja svoje podrijetlo nalaze u činjenici da je svijet tržišnog gospodarstva svijet oskudice. Što to znači? Što je u našem svakodnevnom životu neograničeno? Postoji li nešto što je ograničeno? Naravno da odgovori na ova pitanja povlače za sobom niz drugih pitanja i odgovora. I sigurno je puno lakše odgovoriti na drugo pitanje o tome što vam je ograničeno, nego na pitanje što vam je neograničeno u svakodnevnom životu.

Lako ćemo prepoznati da vrijeme, prirodni izvori, dohodak i slično sigurno nisu neograničene veličine. S problemom ograničenosti suočava se pojedinac jednako kao i poduzeće ili neki veći kolektivitet. Stoga svi oni, bilo da su bogati ili siromašni, svakodnevno moraju birati kako bi ono čime raspolažu mogli upotrijebiti na način koji će u što većoj mjeri zadovoljiti njihove neograničene potrebe i želje.


Primjerice, ne možete neograničeno trošiti džeparac, jer znate točno s koliko novca raspolažete. Ako u određenom trenutku i potrošite više od planiranog, jedno razdoblje biste mogli ostati bez novca (naravno ako ne uspijete dobiti dodatni iznos džeparca, ali o tom umijeću ovdje sada nije riječ). I u ovom slučaju govorimo o ograničenosti dobara za zadovoljenje određenih potreba.

Možete li sada odgovoriti na pitanje: što je u vašem životu neograničeno? Možda vaše želje ili potrebe? Odgovor na ovo pitanje pomaže u definiranju pojma oskudice. Naime, u uvjetima neograničenih želja, koje se nalaze s jedne strane, i ograničenih resursa koji nam u gospodarstvu služe za proizvodnju roba i usluga, te ograničenosti drugih veličina (kao što je vrijeme, vijek ljudskog života i sl.) s druge strane, govorimo o oskudici.

Pod pojmom oskudice podrazumijeva se da je raspoloživa količina nekog dobra manja od količine koja je potrebna da bi se zadovoljilo svakoga tko želi to dobro.

Prema tome, ekonomska dobra (i usluge) svih vrsta oskudni su. To jednostavno znači da nemamo dovoljno sredstava (resursa) kojima bismo proizveli dovoljno dobara i usluga koje bi zadovoljile baš sve potrebe i želje svih onih koji trebaju ta dobra i usluge. Drugim riječima, oskudica znači da je pri nultoj cijeni (bez obveze plaćanja) raspoloživa količina promatranog dobra manja od željene količine.

S obzirom na utvrđeno stanje oskudice, dobra kojima zadovoljavamo potrebe možemo podijeliti na ekonomska i besplatna dobra.

Ekonomsko dobro jestqq svako ono dobro za kojim je potražnja pri nultoj cijeni (bez obveze plaćanja) veća od raspoložive količine, dok je besplatno dobro ono dobro čija je raspoloživa količina dovoljna da pri nultoj cijeni zadovolji sve želje.

Primjera za ekonomsko dobro ima daleko više nego primjera za besplatno dobro.

Ekonomsko dobro može se javiti kao fizički proizvod ili kao usluga. Automobil, knjiga ili kuća jesu dobra, tj. fizički proizvodi za kojima bi, pri nultoj cijeni, potražnja (potreba, želja) sigurno bila veća od mogućnosti da se proizvedu, tiskaju ili izgrade jer bismo svi željeli imati svoj automobil i još za njega ništa ne platiti.

Usluge kao što su taksi usluge, frizerske ili medicinske usluge jesu ekonomske usluge, s obzirom na to da pri nultoj cijeni jednog pranja i šišanja kose ne bi bilo dovoljno frizerskih salona u vašem gradu koji bi mogli oprati i ošišati sve koji bi to željeli. Isto tako sigurno ne bi bilo slobodnih fizioterapeuta da su njihove usluge besplatne.

Ekonomska dobra ne moraju sadržavati ljudski rad ili napor za njihovo stvaranje. To mogu biti i prirodna dobra za kojima postoji veća potražnja nego što ih ima na raspolaganju pa to omogućuje da, npr., naplaćujemo ulaz na plažu.

13

Primjer besplatnog dobra jest zrak. Ne zato jer je dio prirode i jer ga nitko nije stvorio radom, nego zato jer ga možemo rabiti koliko hoćemo, a za njega ništa ne plaćamo. Besplatno, korisno i neograničeno, zar ne? Međutim, ako se nastave ovakvi trendovi onečišćavanja, možda će jednom u budućnosti trebati plaćati pročišćeni zrak za disanje.

Kod definiranja oskudice stavili smo u odnos željena i raspoloživa dobra. To znači da u ekonomskoj perspektivi oskudicu možemo promatrati s dvije strane: jedna se strana odnosi na naše potrebe i želje, a druga na resurse i/ili način, odnosno sredstva kojima ćemo zadovoljiti te potrebe. Iako je napredak u tehnologiji i proizvodnji doveo do sve boljeg zadovoljenja želja i veće dostupnosti potrebnih dobara, ipak moramo biti svjesni da tehnologija i ljudsko djelovanje, odnosno razina i načini proizvodnje ne mogu zauvijek i konačno riješiti problem oskudice, s obzirom na to da se svakim danom javljaju neke nove želje i potrebe upravo zahvaljujući tome što ih nove mogućnosti proizvodnje čine dostupnima. Da ste prije dvadesetak godina nekome rekli da će mobilni telefoni biti potreba i da će ih sva djeca nositi u školu, gledao bi vas u čudu.

Stoga je jasna i činjenica da su potrebe ili želje promjenjive te da ih jednim dijelom određuje okruženje u kojem čovjek živi, a drugim dijelom način na koji ih čovjek zadovoljava.

Odluku o tome što odjenuti za odlazak u školu donosite djelomično na temelju posljednjih modnih trendova, zar ne? Stoga, promjenom modnog trenda mijenjaju se i vaše želje o tome što odjenuti. Na taj način okruženje djeluje na potrebe mijenjanja vaše garderobe. Međutim, u nekim školama Australije ili Velike Britanije, u školu se odlazi u propisanom školskom odijelu pa učenici nemaju „potrebu” slijediti trendove odijevanja prilikom odlaska u školu.

Neograničenost ljudskih želja koje se stalno množe i povećavaju u uvjetima ograničenosti prirodnih i tehnoloških uvjeta za njihovo zadovoljavanje dovode do Ekonomskog zakona oskudnosti. Kao što su fizikalni zakoni uvijek važeći i predstavljaju osnovu za naše razumijevanje okruženja, tako je Zakon oskudnosti ili ograničenosti jedan od temeljnih zakona koji nam omogućavaju ekonomsko poimanje stvarnosti.

Ekonomski zakon oskudnosti (ili ograničenosti) glasi: Dobra su oskudna zato što nema dovoljno resursa da se proizvedu sva dobra koja ljudi žele trošiti.


1. Možemo li reći da u najbogatijim zemljama svijeta postoji oskudica?

2. Koji su glavni uzroci oskudice?

3. Može li se oskudica iskorijeniti?

4. Što su besplatna dobra?

5. Navedi po jedan primjer ekonomskog i besplatnog dobra.

Ekonomska dobra

14

4. Oportunitetni trošak

Utvrdili smo da je ekonomija znanost izbora u uvjetima oskudnosti. Izbor podrazumijeva alternativne mogućnosti, odnosno odabir jedne mogućnosti znači istovremeno odricanje od druge.

Sve naše odluke podrazumijevaju izbor između alternativa, odnosno izbor jednog dobra ili aktivnosti nasuprot drugom dobru ili aktivnosti. Nakon srednje škole i vi ćete odlučivati između više mogućnosti: zaposliti se ili nastaviti školovanje.

Promislite koji će biti pojedinačno najveći trošak ako se odlučite za studij – školarina, knjige ili nešto treće?Trošak nastavka školovanja nije samo školarina koju ćete možda platiti, nisu to samo troškovi za knjige ili studentski dom. Još su veći trošak propuštene zarade koje ste mogli ostvariti da ste odmah poslije srednje škole počeli raditi. Razmislite, kupovina knjiga za studij stoji od nekoliko stotina do nekoliko tisuća kuna godišnje, školarine na fakultetima i više od deset tisuća kuna godišnje, jesti i stanovati u svome gradu morate bez obzira što radite pa to i nije trošak školovanja, dakle uz pretpostavku da na tržištu rada možete ostvariti barem minimalno propisanu plaću, ta će tijekom godine propuštena plaća biti najmanje dvostruko veća od vidljivih troškova studiranja.

Izbor između alternativa ili aktivnosti posljedica je oskudice s kojom se suočava donositelj odluke. Ako smo se odlučili za redoviti studij, ne možemo istovremeno raditi, ako smo se odlučili za rad, ne možemo istovremeno putovati svijetom iz razonode, ako putujemo svijetom, ne možemo se istovremeno družiti s prijateljima koji su ostali kod kuće. Vidimo da je svaki naš izbor istovremeno odricanje od niza drugih stvari koje bi nam pružale korist.

Ekonomska perspektiva pretpostavlja da ćemo donositi racionalne odluke na osnovu usporedbe troškova i koristi. Međutim, nije jednostavno pitanje kako procijeniti ukupni trošak. Kako bi se olakšalo donošenje odluka o izboru alterna-tive, ekonomisti su smislili koncept oportunitetnog troška.

Alternativa ili aktivnost koje se donositelj odluke odriče da bi imao neku drugu alternativu ili aktivnost naziva se OPORTUNITETNIM TROŠKOM njegova izbora. Drugim riječima, oportunitetni trošak je trošak propuštene prilike.

U svakodnevnom životu pod troškovima podrazumijevamo cijene koje plaćamo da bismo kupili nešto što nam predstavlja zadovoljstvo ili zadovoljava neku potrebu. Međutim, važući je li nešto skupo ili nije, „isplati" li nam se to kupiti, u stvari uspoređujemo što bismo alternativno mogli kupiti tim novcem, jer ako ga potrošimo na ovo, nećemo moći na nešto drugo. Tako, trošak za kino predstavu

Alternative: nova ili rabljena knjiga

15

nije 25 kuna, nego pizza koju smo za to vrijeme s tim novcima mogli pojesti, a na ovaj smo je se način odrekli. Da smo, umjesto novca, imali bon u vrijednosti 25 kuna, koji smo mogli upotrijebiti samo za kino predstavu, nemamo alternative pa, dakle, nemamo niti troška odricanja u našem izboru.

Prema tome, oportunitetni trošak predstavlja vrijednost sljedeće najbolje alternative ili aktivnosti koje se odričemo i propuštamo je zbog naše odluke. Sve aktivnosti ili alternative za koje imamo sljedeću najbolju alternativu ili aktivnost imaju i oportunitetni trošak.

Znamo da neki ljudi plaćaju najamninu za stan u kojem stanuju, a neki stanuju u vlastitom stanu. Je li ovim drugima stanovanje besplatno? Što bi u ovom slučaju mogao biti oportunitetni trošak? Oni su vlastiti stan mogli iznajmiti na tržištu, pa je iznos propuštene najamnine u stvari trošak njihovog stanovanja. Vidimo, dakle, da trošak stanovanja u unajmljenom ili vlastitom stanu nije bitno različit, samo se u ovom drugom slučaju ne radi o iznosu koji vidljivo plaćamo najmodavcu, nego o propuštenoj prilici za zaradu.

Primjeri oportunitetnih troškova su brojni. Često se oportunitetni trošak i ne može izražavati u novcu.

Svakog vam je dana na raspolaganju ograničeno vrijeme poslije nastave u okviru kojega morate odlučiti između predmeta koje ćete učiti, matematiku ili osnove ekonomije, hoćete li spavati ili otići na tulum i sl. U svakom slučaju, ako se odlučite za učenje matematike, imati ćete manje vremena za osnove ekonomije i to je oportunitetni trošak. Ako želite otići na tulum, kraće ćete spavati – i to je oportunitetni trošak.

Naravno, oportunitetni troškovi nisu ograničeni samo na pojedinačne odluke. Primjeri oportunitetnih troškova su brojni i na razinama poduzeća ili države. Poljoprivredno poduzeće odlučuje hoće li na površini zasaditi više pšenice ili kukuruza. U odabiru bilo koje poljoprivredne kulture, oportunitetni trošak je izgubljeni urod druge kulture itd. Na isti način, na razini države, prilikom odluke o financiranja proširenja ili opremanja neke škole, država ima oportunitetni trošak izgubljene prilike za gradnju sportske dvorane za mlade atletičare tim istim novcima.


1. Što je to oportunitetni trošak?

2. Ako si odlučio štedjeti, je li čuvanje novca u ormaru doista besplatno ili postoji oportunitetni trošak?

3. Je li ljubav (prema momku ili djevojci) besplatna ili postoji oportunitetni trošak?


5. Ekonomski jezik, modeli i grafički prikazi

Ekonomski jezik ima svoje specifičnosti. Ekonomisti imaju svoj posebni jezik, isto tako kao što je to specifično za pravnike, liječnike, električare ili fizičare. Već smo uveli pojmove izbora, oskudice, troškova i koristi, oportunitetnog troška. To je tek početak. U fizici se uče mjerne jedinice za snagu, rad, električni napon i slično. Isto tako ekonomisti imaju svoje mjerne jedinice kojima precizno opisuju ili mjere određene pojave u gospodarstvu. Da bismo se brzo i točno razumjeli, moramo govoriti istim jezikom.

Može se dogoditi da neke pojmove iz ekonomije rabimo u svakodnevnom životu u istom, sličnom, ali i bitno različitom značenju (vidjeli smo to već s pojmom oskudice).

Ekonomskim jezikom opisuju se, definiraju i pojašnjavaju ekonomske pojave.

Svaka pojedinačna ekonomska pojava ili ekonomski proces pojavljuju se u obliku veličina koje se tijekom vremena u gospodarskom procesu mijenjaju. Tako se količine proizvodnje, potrošnje, investicija, izvoza, uvoza itd. mijenjaju tijekom vremena. Ekonomske veličine koje se mijenjaju i variraju nazivamo varijablama. Promatranjem promjena uočavamo zajedničke osobine i međuzavisnosti.

Uočavanje tih zajedničkih osobina ekonomskih pojava određene vrste i njihovo proučavanje omogućuje da se utvrde ekonomske zakonitosti u kretanju ekonomskih pojava i procesa.

Stoga, u ekonomskom jeziku razlikujemo ekonomsku teoriju i ekonomsku analizu.

Ekonomska teorija uočava zajedničke karakteristike i utvrđuje zakonitosti u kretanju ekonomskih pojava, dok ekonomska analiza primjenjuje modele kojima proučava i pojašnjava kretanje svake specifične varijable.

Dakle, ekonomska je analiza primjena ekonomske teorije u rješavanju određenih ekonomskih problema u određenoj ekonomskoj situaciji.

Ekonomska teorija utvrđuje zakonitosti postojanja veze između cijene dobra i količine prodaje, dok ekonomska analiza proučava što će se dogoditi s prodajom ako se cijena automobila ili cijena automobila nekog drugog proizvođača promijeni i sl.

Alternativa: kino-predstava ili pizza

17

Bitno je uočiti i zapamtiti da su istodobno mnoge ekonomske pojave i procesi međusobno zavisni, tj. promjena jedne varijable utječe na promjenu druge ili više varijabli.

Rezultat ekonomske analize ekonomski su pokazatelji koji brojčano iskazuju vrijednosti ekonomskih pojava, njihovu promjenu u vremenu i njihov učinak na pojedinca, poduzeće ili gospodarstvo u cjelini.

Smanjenje količine proizvodnje određenog automobila djeluje na pojedinca koji će morati skuplje platiti sličan automobil iz uvoza, zatim djeluje i na dobavljača guma koji je opskrbljivao proizvođača automobila, s obzirom da nema više prihoda od prodaje guma proizvođaču automobila, ali djeluje i na gospodarstvo zemlje u cjelini s obzirom na to da gubi na dvama područjima, bilo u pogledu gubitka dosadašnje količine izvoza toga automobila, bilo zbog eventualnog uvoza novih automobila.

Na Zemljopisu ste naš planet predočili modelom koji zovemo globus. Svima je jasno da postoji bezbroj detalja u kojima taj model odstupa od stvarnosti, ali nam pomaže u učenju jer je ilustracija bitnih karakteristika stvarnog objekta kojeg predstavlja. Ekonomisti također upotrebljavaju modele za prikaz i razumijevanje gospodarstva. Njihovi modeli nisu napravljeni od plastike, nego grade svoja zamišljena gospodarstva od matematičkih formula i grafova.

Ekonomski modeli služe za analizu ekonomskih procesa i lakše uočavanje pojedinih problema i međusobnih zavisnosti određenih pojava, izostavljajući manje značajne detalje.

Ekonomski model jest grafičko ili matematičko sredstvo za objašnjenje pojava ili ponašanja ekonomskih subjekata ili ekonomskih varijabli.

To je okvir koji identificira sve ili samo neke utjecajne faktore. Model omogućuje prognoziranje ili predviđanje ponašanja ekonomskih subjekata ili kako će se varijable mijenjati u budućnosti. Ovo se postiže prije svega korištenjem prethodnog iskustva u identificiranju ili formuliranju faktora koji utječu na varijable da bi potom, pomoću odgovarajućih tehnika, procijenili kako će se varijable mijenjati u budućnosti.

Model koji pokušava uzeti u obzir sve relevantne varijable bio bi vrlo kompliciran i teško razumljiv. Stoga je potrebno iz velikog broja različitih faktora izvući one najvažnije i na njima temeljiti model. Model je, stoga, pojednostavljeni prikaz stvarnosti.


U postupku izrade jednostavnog modela ekonomisti polaze od pretpostavki.

Pretpostavke su određena ograničenja koja se postavljaju prije predviđanja ponašanja i kretanja varijabli koje promatramo, tj. prije analize. Pretpostavke služe pojednostavnjenju modela i lakšoj interpretaciji rezultata.

Najvažnija je pretpostavka u iskazivanju ekonomskih zakonitosti i obli kovanju modela kao pojednostavljene stvarnosti „uz ostale uvjete nepromijenjene".

Pojam označava pretpostavku da prikazana promjena vrijedi ako se ostale varijable ne mijenjaju. U stvarnosti se čitav niz varijabli istovremeno mijenja, pri čemu neke imaju isprepletene međuzavisnosti, ali bez ove pretpostavke ne bismo mogli izolirati i prepoznati ekonomske zakonitosti.

Pri proučavanju zakonitosti utjecaja promjene cijene na prodaju automobila pretpostavljamo da se ostale varijable koje mogu utjecati na tu prodaju ne mijenjaju. To mogu biti, npr., cijene drugih sličnih automobila, cijene benzina, moda i ukusi potrošača, količina novca kojim kupci raspolažu itd.

U ekonomiji, kao i u drugim znanstvenim područjima postoji opasnost izvođenja pogrešnih zaključaka pri tumačenju ekonomskih pojava. Najčešće su pogreške:

1. pretpostavljanje veze između dvije varijable samo zato jer su se događale istovremeno ili jedna nakon druge pa nam se učinilo da su u vezi

2. zamjena uzroka i posljedica (s obzirom da postoji pozitivna veza između količine kriminaliteta i brojnosti policije, može se pogrešno zaključiti da policajci uzrokuju kriminal)

3. nemogućnost da se ostale utjecajne varijable održe jednake (ne možemo donositi sud o tome kako cijena čaja utječe na njegovu potrošnju ako ne uzmemo u obzir da se zimi troši više čaja jer je hladno)

4. poopćavanje, odnosno pretpostavka da ono što vrijedi za pojedinca vrijedi i za cjelinu (ako jedna trgovina radi nedjeljom, značajno će se povećati njezina prodaja, ali kad svi počnu raditi nedjeljom, ukupna prodaja bit će skoro jednaka kao i prije kad su radili samo šest dana u tjednu).

Ekonomisti su također prihvatili i sliku kao jezik prikazivanja pojava i odnosa u ekonomiji. Slike kojime se koriste ekonomisti nazivaju se grafovima.

19

Grafovima se vizualno prikazuju podaci koje posjedujemo, pa stoga razlikujemo linijske i površinske grafove. Još je važnije da grafovima zorno prikazujemo odnos između dviju varijabli. Već smo ranije utvrdili da su varijable u ekonomskom jeziku ekonomske pojave ili procesi. Grafovima se na jednostavan način u koordinatnom sustavu prikazuje zavisnost dviju varijabli.

Pod pojmom nezavisne varijable podrazumijeva se ona varijabla čija vrijednost ne ovisi o vrijednosti druge varijable, dok vrijednost zavisne varijable ovisi o vrijednosti nezavisne varijable.

Polazeći od našega primjera visine potražnje za automobilom na razini svake moguće razine cijene promatranog automobila, nezavisna je varijabla cijena, dok je zavisna varijabla količina potražnje s obzirom da će ona biti poznata tek kad se definira cijena automobila.

Znači, prikazivanje pojava i odnosa pomoću grafova moguće je jedino ako su poznate vrijednosti nezavisne i zavisne varijable. Pritom razlikujemo pozitivnu i negativnu povezanost varijabli, a iz grafičkog prikaza lako je to i uočiti.

Pozitivna povezanost varijabli pokazuje da se zavisna varijabla mijenja u istom smjeru kao i promjene nezavisne varijable. Negativna povezanost varijabli pokazuje suprotan tijek promjene nezavisne i zavisne varijable. To znači: kad vrijednost nezavisne varijable raste, vrijednost zavisne pada ili obratno.

Pojasnit ćemo ove odnose na primjeru potražnje i ponude automobila.

Ako je nezavisna varijabla cijena automobila, što će se dogoditi kad mu padne cijena? Sigurno biste odgovorili da će to uzrokovati rast potražnje za tim modelom. Na isti način rast cijene automobila vodi padu potražnje za tim automobilom. U ovom slučaju govorimo o negativnoj vezi između cijene i količine potražnje.

Međutim, ako padne cijena po kojoj se može prodavati automobil, prodavač će biti manje zainteresiran nuditi dosadašnju količinu automobila pa to vodi padu ponude. Na isti način mogućnost da se po većoj cijeni prodaje taj automobil vodi i rastu ponude automobila. U ovom slučaju govorimo o pozitivnoj vezi između cijene i količine ponude.

I u ekonomiji postoji opasnost izvođenja pogrešnih zaključaka

20

Kako grafički prikazi omogućuju da uočimo radi li se o pozitivnoj ili negativnoj povezanosti varijabli?

Rekli smo da je prije svakog oblikovanja grafa potrebno imati kvantitativne podatke, odnosno brojeve koji pojašnjavaju promatrane varijable. Vrijednosti ćemo prikazati u tablici tako da nam jedan stupac pokazuje moguće promjene nezavisne varijable, a drugi stupac odgovarajuće uočene promjene zavisne varijable koje odgovaraju zadanim vrijednostima nezavisne. U našem primjeru imati ćemo dva grafa, pa zato moramo imati i dvije tablice koje sadrže vrijednosti nezavisne i zavisne varijable, ili možemo u istoj tablici prikazati dva stupca sa dvije različite zavisne varijable koje reagiraju na promjene iste nezavisne varijable.

Tablica 1.1

Potražnja i ponuda automobila pri različitim razinama cijena po automobilu

Pogledajmo kako izgledaju grafovi ovakvog odnosa varijabli. Odnosi između veličina koje se mjere na osi apscisa (kod nas količina automobila) i osi ordinata (kod nas cijena u tisućama kuna) na grafu su prikazani jednom točkom u ravnini. Točka A na grafu ilustrira mogućnost A u tablici 1. Dakle, točka A u grafu označava da se pri cijeni od 100 tisuća kuna potražuje 0 automobila. Kad cijena pada, raste količina potražnje za automobilima pa tako pri cijeni od 80 000 kn imamo potražnju za 20 automobila, što je u grafu ilustrirano točkom B (ona odgovara mogućnosti B u Tablici 1.1). Ostale točke C, D, E i F pokazuju ostale mogućnosti iz Tablice1.1. Spojimo li sve točke, dobit ćemo krivulju potražnje za automobilima, koja pokazuje bezbroj mogućnosti (krivulja je nastala od točaka koje pokazuju sva stanja između onih koje smo već opisali) te zakonitost: što je god cijena niža, potražnja za automobilima je veća. Grafičkim prikazom povezujemo vrijednosti nezavisne i zavisne varijable u određenoj točki te tako dobivene točke povezujemo crtom. U našem primjeru radi se o pravcu (ekonomisti ovakvu krivulju nazivaju linearnom) koja povezuje točke A – F.

21

Slika 1.1

Kombinacije cijena i potraživanih količina automobila na tržištu

Količina (kom.)

Cije

na (t

isuć

e ku

na)

Treba uočiti da opisani pravac na Slici 1.1 pada (padajuća krivulja), odnosno slijeva nadesno sve se više spušta. U ovom se slučaju radi o negativnom odnosu varijabli. Promotrimo Sliku 1.2. Crta koja povezuje vrijednosti varijabli slijeva nadesno raste. Ovdje se radi o pozitivnoj vezi između varijabli.

Osim prikaza u obliku linearne krivulje, grafički prikazi mogu imati i drukčiji oblik. Primjeri takvih grafova nalaze se na Slikama 1.3 i 1.4.

Slika 1.2

Kombinacije cijena i ponuđenih količina automobila na tržištu

Količina

Cije

na

P


Slika 1.3

Različite količine proizvedenih računala po satu rada radnika

Sati rada / radnik

Proi

zved

eni k

omp

juto

ri

Slika 1.4

Različite kombinacije dvaju dobara koje kupcu pružaju istu razinu koristi

Limunade

Pala

čink

e

Na ovim grafovima vidimo da poveznica između točaka nije ravna crta. Njihova pojašnjenja i izračuni nešto su složeniji jer im je nagib promjenjiv. Bitno je da znate uočiti razliku između pozitivnog i negativnog nagiba krivulje te pomoću grafikona identificirati odnose između dviju varijabli.

23


1. Što je to ekonomska teorija, a što ekonomska analiza?

2. Čime se u ekonomiji služimo prilikom pojašnjavanja zakonitosti u eko-nomskim procesima i pojavama?

3. Zašto se služimo pretpostavkama?

4. Što podrazumijeva pojam ceteris paribus?

5. Može li se kazati da kretanje cijena čokolade i cijena čokoladnih kolača predstavljaju pozitivno ili negativno povezane ekonomske varijable? Hoće li prikaz te veze na grafu biti padajuća ili rastuća krivulja? Pojasni.

6. Ljudske potrebe, želje i potražnja za dobrima

Ljudske su potrebe osnovni pokretač (motivator) oblikovanja želja i potražnje za dobrima. Potreba je osjećaj stvarnog ili umišljenog manjka povezan sa sviješću da postoji sredstvo kojim se taj manjak može nadomjestiti. Želja je žudnja za zadovoljenjem potrebe na točno određeni način između više mogućnosti.

Naša potreba za hranom i pićem motivira nas da utažimo žeđ i glad kupnjom i potrošnjom određenih proizvoda. Ovisno o tome što u tom trenutku želimo odlučujemo se između različitih alternativa, npr. sendviča ili kolača i soka ili vode. Ovisno o količini novca koji imamo i o blizini prodavaonice u kojoj kupujemo, kupit ćemo samo sendvič i vodu ako ne možemo u prodavaonici naći sok koji želimo ili, ako nemamo dovoljno novca, kupiti ćemo samo kolač i sl.

Sve što kupujemo i trošimo, sve što činimo usmjereno je zadovoljenju neke naše potrebe. Potreba nas motivira na akciju da utažimo manjak koji osjećamo. Motivira nas da razmislimo i odredimo što želimo pojesti i popiti. Na taj se način oblikuju naše želje.

Ista potreba može se pretvoriti u najraznovrsnije želje. Načini ispunjavanja želja različiti su od pojedinca do pojedinca. I ovise o brojnim utjecajima. Na oblikovanje i ispunjavanje naših želja utječu okruženje, cijene proizvoda, količina dohotka koji imamo, različitost proizvoda koje možemo izabrati, informacije koje imamo o proizvodima itd.


Urođenik će utažiti glad gušterom, Amerikanac hamburgerom, a Japanac će pojesti sushi. Što je odredilo da se ista potreba pretvara u drukčiju želju? U našem slučaju to su dostupnost hrane i običaji ljudi, znači kultura i okruženje u kojem žive.

Prema tome, imamo istu potrebu, ali različite želje i mogućnosti zadovoljenja. Jednako tako, različite potrebe mogu rezultirati istim željama.

Vi možete kupiti knjigu zato što imate potrebu zadiviti prijatelja lijepim darom, dok će vaša prijateljica kupiti istu knjigu zato što ima potrebu za vrijednim znanjima.

Naravno, poželjeti možemo štošta i doista je istina da su ljudske želje neograničene. Uvijek nove i uvijek veće. Koliko god bismo voljeli imati jahtu, avion, dvorac i slično, naše ćemo želje svesti u granice koje su nama moguće, odnosno ispunjenje naših želja je prvenstveno ograničeno našom kupovnom moći (raspoloživim novcem za kupovinu).

Želje usklađene s kupovnom moći pretvaraju se u potražnju za proizvodima.

Potražnja je količina robe ili usluga koju su po određenim cijenama kupci spremni kupiti u nekom razdoblju.

S obzirom na to da su naše želje tako brojne i raznovrsne, u uvjetima oskudice (ograničenosti resursa) moramo odrediti kojim ćemo ih redoslijedom i u kojoj mjeri zadovoljavati. Iako možda postoje istovremeno, neće nas sve potrebe u svakom trenutku jednako motivirati za akciju. Pritom postoji hijerarhija potreba. Najpoznatija razrada hijerarhije potreba dobila je naziv po njezinu autoru kao Maslowljeva hijerarhija potreba. Abraham Maslow odredio je pet skupina potreba kao potrebe niže i više razine na ljestvici od 1 do 5.

1. Fiziološke potrebe (hrana, voda, kisik, san, toplina)

2. Potreba za sigurnošću

3. Društvene potrebe (ljubav, prijateljstvo)

4. Potreba za uvažavanjem (prestiž, uvažavanje od okoline, samopoštovanje)

5. Potreba za samoaktualizacijom (razvijanje vlastitih duhovnih i tjelesnih sposobnosti do maksimuma)

Zadovoljenje potreba niže razine preduvjet je za potrebe više razine, tj. svatko slijedi hijerarhiju potreba. Što je jedna razina bolje zadovoljena, ona sve manje utječe na oblikovanje želja, odnosno tada sve više naše želje motivira viša razina potreba. Čime se može utažiti glad

25

Hoćete li kupiti najnoviji tinejdžerski časopis ili sendvič s posljednjih 20 kuna koje imate, a niste ništa jeli 24 sata? Svatko normalan najprije će utažiti glad i razmišljati o mogućnostima kupnje časopisa nekom drugom prilikom. Nikada se ne mogu zadovoljiti baš sve potrebe u određenom trenutku. Racionalnim ponašanjem dajemo prednost zadovoljenju jedne potrebe pred drugom.

Slika 1.5

Maslowljeva hijerarhija potreba

1

Samoostvarenje

Ljubav i pripadanje

Poštovanje i priznanje

Sigurnost, red, zaštita

Fiziološke potrebe:zrak, voda, hrana

Potražnja pojedinaca za različitim dobrima i uslugama (od osnovnih, kao što su hrana i piće, do onih koje oblikuju naš imidž kao što je posebna odjeća ili glazba koju slušamo) formira ukupnu potražnju za hranom, pićem, odjećom i raznim nosačima zvuka (CD, MP3 itd.). S ciljem zadovoljenja želja, kupit ćemo navedene proizvode i na taj način potrošiti određeni dio dohotka. U ovom slučaju govorimo o potrošnji pojedinaca.

Znači, svaki pojedinac mjesečno ima na raspolaganju određenu svotu novca ili dohotka i po hijerarhiji svojih potreba troši taj novac kako bi zadovoljio svoje potrebe. Što imamo više novca na raspolaganju, manji će udio u našoj potrošnji biti hrana, a sve više ćemo trošiti na skuplju odjeću, automobile itd. Ako su nam dohodci mali i s njima možemo pokriti samo najosnovnije potrebe, trošiti ćemo najprije na hranu i odjeću, a zatim ćemo vidjeti možemo li trošiti i na nešto drugo.

Na što potrošiti posljednjih 20 kuna:

sendvič ili časopis?

26

Zato će udio potrošnje za hranu biti veći u siromašnijim zemljama i stanovništvo će najveći dio svoga dohotka trošiti na zadovoljenje fizioloških potreba (jer im i ne ostaje previše za trošiti na nešto drugo), dok će stanovnici bogatije zemlje više svoga dohotka trošiti na zadovoljenje potreba višeg reda. Ukupno će bogatiji trošiti više i na hranu jer će jesti kvalitetnije i skuplje proizvode, ali će udio hrane u njihovoj potrošnji biti sve manji.

Tako se u zemljama Europske Unije u prosjeku na hranu i bezalkoholna pića troši 12,2 % osobne potrošnje, pri čemu to u Rumunjskoj iznosi 27,8 %, a u Luxemburgu samo 8,9 %. Hrvatska se s preko 29 % nalazi na začelju liste europskih zemalja.

Slika 1.6

Struktura izdataka za potrošnju u 2014.

Hrana i bezalkoholna pića

Stanovanje

Prijevoz

Razna dobra i usluge

Odjeća i obuća

Rekreacija i kultura

Komunikacije

Pokućstvo, oprema za kuću

Alkoholna pića i duhan

Zdravstvo

Restorani i hoteli

Obrazovanje

0 5 10 15 20 25 30%1,1

29,5

16,2

13,0

8,5

6,8

6,0

5,5

4,5

3,3

2,9

2,7

Izvor: Anketa o potrošnji kućanstava, 2016.


1. Kakva je razlika između želja i potražnje?

2. Osim Rumunjske, samo Litva ima malo veći udio potrošnje za hranu u osobnoj potrošnji od Hrvatske, a sve ostale zemlje EU niži. Što nam to govori? Jesu li naše osobne potrebe za hranom veće nego kod drugih naroda?

Hijerarhija osobnih potreba ovisi o dohotku

27

7. Temeljna pitanja gospodarstva (što, kako i za koga proizvoditi)

Smišljeno ljudsko djelovanje u području proizvodnje, raspodjele, razmjene i potrošnje s ciljem zadovoljenja ljudskih potreba nazivamo gospodarstvom ili ekonomijom. Ljudi moraju donositi odluke o izboru u uvjetima oskudnosti i te odluke izazivaju posljedice na pojedince, ali i na društvo kao cjelinu.

Koordinacija odluka i ljudskog djelovanja u području ekonomije znači suočavanje s tri središnja gospodarska problema i njihovo rješavanje: ŠTO, KAKO I ZA KOGA PROIZVODITI?

• Što će se proizvoditi? Koji će se od svih mogućih proizvoda proizvoditi i s kakvim svojstvima? Hoće li se smišljati potpuno novi proizvodi? Koliko će od svakog od mnogih mogućih dobara i usluga proizvoditi gospodarstvo? Kada će ih proizvesti? Trebamo li danas proizvoditi majice ili pizze? Trebamo li danas proizvoditi manje visokokvalitetnih majica ili više jeftinijih? Trebamo li proizvoditi puno potrošnih dobara (poput kino predstava i pizza) ili malo potrošnih, a puno investicijskih (poput pizzerija i kino dvorana)?

• Kako će se dobra proizvoditi? Tko će ih proizvoditi, na koji način i od kojih sirovina? Tko će se baviti poljoprivredom, a tko će biti nastavnik? Hoće li se dobra proizvoditi ručno ili strojem?

• Za koga će se dobra proizvoditi, ili kako će se stvoreni proizvodi raspodijeliti među različitim kućanstvima? Tko će trošiti dobra, kako i koliko?

Samo pravi odgovor na ova pitanja omogućit će efikasno gospodarstvo koje se u potpunosti koristi svojim proizvodnim mogućnostima i koje ih unapređuje. Takav odgovor dovodi do stalnog povećanja blagostanja svih stanovnika jedne zemlje.

GOSPODARSKI SUSTAV možemo definirati kao skup institucija i pravila, ciljeva i poticaja kojima zajednica na organiziran način alocira resurse, proizvodi i raspodjeljuje dobra radi zadovoljavanja potreba i želja članova te zajednice.

Kad razmišljamo samo o našim pojedinačnim potrebama, teško je isplanirati najbolju kombinaciju proizvoda i usluga kojima ćemo ih najbolje ispuniti. Koliko je tek složena koordinacija čitavog gospodarstva koje se sastoji od milijuna pojedi načnih gospodarskih subjekata, a svaki od njih mora donositi gospo darske


odluke. Tko je taj tko se može upustiti u upravljanje tako složenim mehanizmom? U ranoj povijesti dugo se održavao Običajni (ili tradicijski) sustav koordinacije. Gospodarske aktivnosti su se temeljile na tradiciji ili običaju. Znanje, vještine, načini proizvodnje i radne navike prenose se iz generacije u generaciju zajedno s položajem u društvenoj zajednici. Taj se položaj nasljeđuje zajedno s poslovima koji mu pripadaju. Proizvodi se ono što se „oduvjek" proizvodilo i to na način kako se to „oduvjek" radilo. Raspodjela se ostvaruje u skladu s potrebama članova obitelji i plemena ili prema nasljeđenom položaju u zajednici. Kod primitivnih gospodarskih sustava pojam vlasništva je nepoznat, a ako postoji razmjena radi se o jednostavnoj trampi. Osnovno načelo motivacije je svijest o pripadnosti obitelji ili plemenu i odgovornost koja proizlazi iz položaja u zajednici. Takav tip gospodarstva pripada prošlosti, iako se i danas može naći u nekim primitivnim civilizacijama (inuiti, zabačena afrička i južnoamerička plemena). Takvi obiteljski i plemenski gospodarski sustavi nisu sposobni koordinirati funkcioniranje složenog gospodarstva na razini suvremene države. Zato su se razvili komandni (ili centralno-planski) sustav, tržišni (ili liberalni sustav) i mješoviti sustav.

Osnovni pristupi problemu koordinacije gospodarskih aktivnosti u nekoj zemlji jesu:

• državni plan (koordinacija unaprijed – ex ante)

• slobodno tržište i slobodno poduzetništvo (naknadna koordinacija – ex post)

• kombinirani pristup koji nazivamo mješovito gospodarstvo.

Pojednostavljeno suprotstavljanje dvaju idealnih tipova može se prikazati na sljedeći način:

Tablica 1.2Usporedba dvaju idealnih tipova gospodarskih sustava

Centralno planirana proizvodnja Tržišno gospodarstvo

PLANIRANJE centralizirano decentralizirano

KOORDINACIJA vladajuće skupine tržište

INFORMACIJE izvješće slobodne cijene

POTICAJI raspodjela prihoda spontano diferenciranje prihoda

IZVRŠITELJ politički dužnosnici poduzetnici

VLASNIŠTVO državno privatno

29

Trabant – proizvod planiranog gospodarstva

Gospodarstvo centralno upravljane proizvodnje opisuje idealni tip državno kontroliranog sustava u kojem je proizvodnja centralno planirana i upravljana, dok u sferi potrošnje postoji sloboda u okviru planski ostvarene količine i asortimana proizvoda i administrativno raspoređenih osobnih dohodaka.

Međutim, nikad niti jednoj službi centralnog planiranja nije uspjelo kompleksno nacionalno gospodarstvo u potpunosti isplanirati, jer bi za to bilo potrebno uspostaviti mnogomilijunski broj bilanci u kojima bi pojedinačno trebalo prepoznati pojedinačne potrebe milijuna ljudi koje se mijenjaju iz dana u dan. Dok se pogrešne procjene pojedinih gospodarskih subjekata u uvjetima tržišnog gospodarstva, zahvaljujući decentraliziranoj autonomiji planiranja, nadoknađuju ispravnim akcijama drugih gospodarskih subjekata, pri centralnom planiranju greške se umnožavaju na svim planskim razinama sa sve težim posljedicama. Tako, na primjer, premala proizvodnja neke sirovine ima za posljedicu nedostatak dobara u cjelokupnom gospodarstvu. U centralno planiranim gospodarstvima trajan je problem i motivacija, jer ne postoji kvalitetan mehanizam koji će kazniti pogreške i nagraditi trud.

Neuspješnost pokušaja potpunog planiranja gospodarstva pokazala je propast gospodarstva bivšeg Sovjetskog Saveza i sličnih zemalja. Njihova su ulaganja u proizvodnju uvijek donosila manje učinke od onih u tržišnim gospodarstvima i ljudi su živjeli nižim standardom. Neusklađenost proizvoda koji se nude i onoga što ljudi žele stvarala je paradoks da je uvijek postojao višak robe koja nije mogla naći kupce, a istovremeno su ljudi živjeli u nestašici jer nisu mogli pronaći proizvode koji im trebaju. Na primjer, kupci su dvanaest godina morali čekati da im se isporuči zastarjeli nekomforan automobil Trabant jer je potražnja bila veća od planirane ponude. Ta je neusklađenost bila takvih razmjera da su zalihe robe koja nije mogla naći kupca pred slom centralnoplanskih gospodarstava iznosile više od cijele godišnje proizvodnje takvih država, a toliko su iznosile i osobne ušteđevine od dohodaka koje se nisu imale na što potrošiti.

Tržišno gospodarstvo je gospodarski sustav u kojem tržište gotovo besplatno nudi sve bitne informacije za racionalno ekonomsko odlučivanje. Kroz tržišnu utakmicu se kontinuirano odlučuje tko će, što, kako, koliko i kakve kvalitete proizvesti, po kojim će cijenama prodati, kao i to tko će, kad i što od ostvarenih prihoda uštedjeti, investirati ili utrošiti na potrošnju robu. U slobodnom nadmetanju ponude i potražnje određuju se tržišne cijene pri kojima su istovremeno i kupci i ponuđači spremni na razmjenu. Cijene, dakle, služe usklađivanju interesa ponuđača i potražilaca, te time koordiniraju milijune individualnih gospodarskih planova poduzeća i domaćinstava. Tržište nagrađuje pravilne gospodarske odluke ostvarivanjem


dobiti, a pogrešne kažnjava gubicima, te tako osigurava najveću moguću efikasnost proizvodnje i najbolju moguću opskrbu dobrima cjelokupnog nacionalnog gospodarstva.

Dakle, tri temeljna problema gospodarstva tržište rješava na sljedeći način:

• ŠTO će se proizvoditi određuje se novčanim glasovima potrošača kroz svakodnevne odluke što će se kupiti. Poduzeća koja pokušavaju maksimizirati svoj profit brzo će se prilagođavati onome što ljudi doista žele i upravo u onim količinama koje im trebaju (tko proizvede premalo propustio je moguću zaradu, tko proizvede previše na tim je proizvodima ostvario gubitak).

• KAKO će se proizvoditi određuje se konkurencijom među proizvođačima. Zaradu će maksimizirati oni koji upotrijebe najbolje proizvodne metode i koji proizvode uz najniže moguće troškove. Želja da preteknu konkurente vodit će ih k stalnom unapređivanju.

• ZA KOGA se dobra proizvode odlučuje se u susretu ponude i potražnje na tržištu. Oni koji su bili najuspješniji u stvaranju korisnih dobara najviše će i zaraditi pa će biti u prilici i da najviše troše, odnosno da biraju načine zadovoljenja svojih potreba.

Tržište je nemilosrdno, a ima i neka ograničenja u svojem djelovanju, pa njegovu učinkovitost može unaprijediti i utjecaj države. Stoga su sva suvremena gospodarstva u stvari mješovita s većim ili manjim udjelom državnog utjecaja na tržišni mehanizam koordinacije.


1. Koja su tri temeljna ekonomska pitanja?

2. Zašto je teško koordinirati čitavo gospodarstvo jedinstvenim planom?

3. Kako tržište daje odgovor na tri temeljna pitanja gospodarstva?

Raspoložive resurse možemo usmjeriti u proizvodnju automobila ili računala

31

SAŽETAK

Ekonomija je znanost koja proučava na koji se način pojedinci i društvo opredjeljuju koristiti oskudnim sredstvima s ciljem da proizvedu razna korisna dobra te na koji način će se ta dobra raspodijeliti među članovima društva za potrošnju. Pri tome pojam oskudnosti podrazumijeva da je raspoloživa količina nekog dobra manja od količine koja je potrebna da bi se zadovoljilo svakog tko želi to dobro. Takva oskudna dobra su ekonomska dobra, za razliku od besplatnih dobara čija je raspoloživa količina dovoljna da pri nultoj cijeni zadovolji sve želje. Gospodarenjem maksimiziramo koristi, odnosno minimiziramo troškove u izboru između alternativne upotrebe tih oskudnih resursa. Alternativa koje se netko odriče da bi imao neku drugo dobro ili aktivnost koja mu pruža korist naziva se oportunitetnim troškom njegova izbora.

Ekonomska teorija uočava zajedničke karak-teristike i utvrđuje zakonitosti u kretanju eko-nomskih pojava, a primjena teorije u rješavanju konkretnih ekonomskih problema naziva se ekonomska analiza. Da bismo složenu stvarnost sveli na razumljiv prikaz zakonitosti služimo se ekonomskim modelima.

Ljudske potrebe predstavljaju osnovni pokretač ili motivator oblikovanja želja i potražnje za dobrima, a pri tome postoji hijerarhija potreba.

Gospodarski sustav je skup institucija, pravila, ciljeva i poticaja kojima zajednica na organiziran način alocira resurse, proizvodi i raspodjeljuje dobra radi zadovoljavanja potreba i želja čla-nova te zajednice. Koordinacija odluka i ljudskog djelovanja u području ekonomije znači suočavanje i rješavanje

tri središnja gospodarska problema: ŠTO, KAKO I ZA KOGA PROIZVODITI. Osim običajnog (tradicijskog) sustava, moguća su tri tipa koordi-nacije: državni plan u komandnom sustavu, slo bodno tržište i slobodno poduzetništvo u tržišnom sustavu ili kombinirani pristup koji nazivamo mješovito gospodarstvo. Sva suvremena gospodarstva su ustvari mješovita, s većim ili manjim udjelom državnog utjecaja na tržišni mehanizam koordinacije.

mrnjavac · kordić · Šimundić

Documents