morski okoliš

21
Sadržaj 1. UVOD............................................................. 2. ODGOVORNOST DRŽAVA ZA ZAŠTITU MORSKOG OKOLIŠA.................... 2.1. Odgovornost držv ! "rot#"rvno d$%&ovn$%.................. 2.2. Odgovornost držv '%! "rot#"rvnost(......................... 3. *ROTOKOL MAR*OL.................................................. ). T,M,L-I KAZN,NO*RAVN, ODGOVORNOSTI ZA ON, IŠ/,N-A MORA 0RODSKOG *ODRI-,TLA U *RAVU ,URO*SK, UNI-,.......................... .*RAVNI INSTRUM,NTI ZAŠTIT, SR,DOZ,MNOG MORA...................... .1.*r( $%n 4onv%n5($% # !6t(t( -drns4og or................. .2.Os$%t&$(vost "odr#7$ -drns4og or......................... 9. ZAKL-U AK........................................................ LIT,RATURA.......................................................... 1. UVOD

Upload: dayvid-segic

Post on 05-Nov-2015

237 views

Category:

Documents


0 download

DESCRIPTION

Short paper on measures used to protect maritime enviroment.

TRANSCRIPT

Sadraj

1.UVOD22.ODGOVORNOST DRAVA ZA ZATITU MORSKOG OKOLIA32.1.Odgovornost drava za protupravno djelovanje32.2.Odgovornost drava bez protupravnosti43.PROTOKOL MARPOL84.TEMELJI KAZNENOPRAVNE ODGOVORNOSTI ZA ONEIENJA MORA BRODSKOG PODRIJETLA U PRAVU EUROPSKE UNIJE105.PRAVNI INSTRUMENTI ZATITE SREDOZEMNOG MORA125.1.Primjena konvencije u zatiti Jadranskog mora155.2.Osjetljivost podruja Jadranskog mora176.ZAKLJUAK19LITERATURA20

1. UVOD

U radu e se objasniti odgovornost i jurisdikcija djelovanja drava nad svojim teritorijem. Rastom stanovnitva dolazi i do poveanja industrije, prometa i proizvodnje. Samim time su se poveale i plovne rute i putovanja koristei obalni dio i dio na otvorenim morima. Kako se gradi infrastruktura za prometnice te se velika sredstva ulau po tom pitanju na primjeru morskog prijevoza situacija je malo drugaija. Kod morskog prijevoza je dobro znano da nije potrebna nikakva izgradnja cesta no zato na moru prometuju puno vea prometala kao to su brodovi te sadraj na brodovima.Rastom industrije dolo je do velikih zaguenja plovnih puteva isto tako i zagaenja. U ovom radu objanjeno je djelovanje po pitanju kad nije namjerno izazvano zagaenje kao i obrnuta situacija.U prvom poglavlju detaljno su razraene odgovornosti. U meunarodno - pravnoj odgovornosti drave, protupravno djelovanje postoji ako se djelovanje drave sastoji od ina ili propusta koji se mogu pripisati dravi te isto takvo djelovanje ini povredu meunarodne obveze. Postojanje odgovornosti drava bez protupravnosti vezuje se s djelatnostima s poveanom opasnou, tj. djelatnostima kod kojih se rizik nastupanja tetnih posljedica ne moe eliminirati ni uz najveu panju.Drugi dio seminarskog rada posveen je meunarodnoj konvencija o sprjeavanju oneienja s brodova poznatoj po kratici MARPOL.Takoer je vano napomenuti kaznenopravna odgovornost za oneienja mora s brodova koja je prvi put na razini EU-a propisana Direktivom 2005/35/EC Europskog parlamenta i Vijea od 7. rujna 2005. godine koja se spominje u treem poglavlju.U posljednjem poglavlju baziralo se na stanje u Jadranskom moru te to je sve potrebno za njegovo ouvanje.

2. ODGOVORNOST DRAVA ZA ZATITU MORSKOG OKOLIA

2.1. Odgovornost drava za protupravno djelovanje

Prema opem slaganju teorije i prakse, meunarodno - pravna odgovornost drave za protupravno djelovanje postoji ako se djelovanje drave sastoji od ina ili propusta koji se mogu pripisati dravi i ako takvo djelovanje ini povredu meunarodne obveze. I Komisija za meunarodno pravo, koja je o materiji odgovornosti drava za protupravno djelovanje 2001. donijela konani nacrt nakon gotovo pet desetljea rada, navodi spomenuta dva elementa protupravnosti.Ako je, dakle, teta od oneienja posljedica djelovanja drave koje je protivno meunarodnom pravu, takvo protupravno djelovanje po opem meunarodnom pravu povlai za sobom odgovornost drave i obvezu naknade tete.Proputanje drave da poduzme sve potrebne mjere da sprijei tetu od oneienja odnosno oneienje izvan podruja mora gdje vri suverenost i suverena prava jest povreda meunarodne obveze koja za sobom povlai meunarodnopravnu odgovornost. Naprotiv, ako je drava postupala s dunom panjom i briljivou te poduzela sve potrebne mjere da ne doe do tete od oneienja, a do te tete ipak doe, drava nee biti meunarodnopravno odgovorna jer uzrokovanje prekogranine tete jer se po opem meunarodnom pravu naelno nije protupravno.Kako u takvim sluajevima nema protupravnog djelovanja, ni odgovornosti drava zbog protupravnog ina, nema ni obveze naknade tete. Meutim, interesi oteenika i u takvim sluajevima niziskuju naknadu tete te se pokazuje potreba za odgovornou drava kod koje uzrona veza izmeu doputene aktivnosti tijekom koje nije dolo do povrede meunarodne obveze i nastale tete zamjenjuje protupravnost kao osnovu obveze na naknadu tete.[footnoteRef:1] [1: Seri M, Meunarodnopravna zatita morskog okolia, Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb 2003. God, str. 200]

2.2. Odgovornost drava bez protupravnosti

Postojanje odgovornosti drava bez protupravnosti postavlja se u prvom redu u vezi s djelatnostima s poveanom opasnou, tj. djelatnostima kod kojih se rizik nastupanja tetnih posljedica ne moe eliminirati ni uz najveu panju i briljivost. To su djelatnosti kod kojih se unjihovu redovitom tijeku, ve po samoj njihovoj tehnikoj prirodi i nainu obavljanja, stvara poveana opasnost za okoli. Do nastanka tete moe doi a da se teta i ne moe pripisati radnji neke osobe, jer teta nastupa zbog same poveane opasnosti. Od djelatnosti s poveanom opasnou koje su vezane uz more posebno se istiu npr. prijevoz nafte i drugihkodljivih tvari morem te vaenje nafte iz podmorskih leita. Pri tomu valja istaknuti - imajui uvidu razmjerno mali broj sluajeva oneienja od navedenih djelatnosti u usporedbi s njihovomrairenou - da odreena aktivnost ne ulazi u kategoriju djelatnosti s poveanom opasnou zato to postoji visok stupanj vjerojatnosti da e se rizik ostvariti. Naprotiv, moe se raditii o djelatnosti od kojih, zbog mjera sigurnosti koje se poduzimaju, razmjerno rijetko nastupajutetne posljedice. Nije, dakle, vana uestalost nastupanja tetnih posljedica, nego je bitno da onemogu nastupiti usprkos tome to su poduzete sve potrebne mjere opreza. S obzirom na tekarakteristike djelatnosti s poveanom opasnou, u veini unutranjih prava stalo se na stajaliteda onaj tko se bavi takvom djelatnou i stvara poveanu opasnost za okoli treba, uz financijskukorist, snositi i sve druge posljedice. Stoga on odgovara bez obzira na nepostojanje protupravnosti: dovoljno je da se dokae uzrona veza izmeu tete i djelatnosti s poveanomopasnou. Pokuavajui objasniti razloge zbog kojih se pobornici odgovornosti drava bez obzira nanepostojanje protupravnosti pozivaju na primjere iz meunarodne sudske i arbitrane prakse ukojima oito nije rije o odgovornosti bez protupravnosti, nego o odgovornosti zbog povredemeunarodne obveze, neki teoretiari upozoravaju na esta pogrena izjednaavanjaodgovornosti bez obzira na nepostojanje protupravnosti s odgovornou bez obzira nanepostojanje krivnje, pogreno izjednaavanje odgovornosti moe doi samo ako to drave za odreenu kategoriju sluajeva izriito predvide meunarodnim ugovorom. Jedini jasan primjer takvog meunarodnog ugovora jest Konvencija o meunarodnoj odgovornosti drava za tetu koju prouzroe svemirski objekti iz1972. koja predvia obvezu drave lansiranja na naknadu tete koju njen svemirski objekt prouzroi na povrini zemlje ili na zrakoplovu u letu. Takoer je 1972. osnovana Konvencija o spreavanju oneienja moraizbacivanjem (potapanjem) otpadaka i drugih tvari gdje su se oneiivai podijelili u crne i sive tvari. Na slici 1. U tzv. crnom popisu sadrane su vrlo opasne tvari za morski okoli pa je njihovo potapanje u potpunosti zabranjeno.U sivom popisu nabrajaju se tvari koje valja potapati uz posebne mjere opreza. Ta praznina u opem meunarodnom pravu bila je i osnovni motiv Komisiji za meunarodno pravo da u svoj rad ukljui materiju meunarodne odgovornosti za tetne posljedice ina koji nisu zabranjeni meunarodnim pravom. Stoga je 1974. pitanje meunarodne odgovornosti za tetne posljedice to proistjeu iz ina koji nisu zabranjeni meunarodnim pravom stavljeno u program rada Komisije kao poseban predmet, god. 1978. imenovan je prvi posebni izvjestitelj za tu materiju i Komisija se njome aktivno bavi od 1980, kada je posebni izvjestitelj podnio prvo izvjee o predmetu.Kako je osnovni motiv zbog kojeg je materija meunarodne odgovornosti za tetne posljedice ina koji nisu zabranjeni meunarodnim pravom stavljena u zadatak Komisiji bila potreba za ureenjem obveze naknade tete i u sluajevima kad se ona ne zasniva na protupravnom djelovanju, izgledalo je logino da se prouavanje u okviru nove materije u programu rada Komisije usredotoi na odgovornost bez obzira na nepostojanje protupravnosti,dakle na obvezu naknade tete u sluajevima kad se ustanovi uzrona veza izmeu odreenedjelatnosti i tete. Iako bi takva odgovornost na pravi nain nadopunila meunarodna pravila oodgovornosti drava, Komisija nije pristupila izradi istog modela odgovornosti drava bez obzira na nepostojanje protupravnosti, nego je u okviru materije meunarodne odgovornosti zatetne posljedice ina koji nisu zabranjeni meunarodnim pravom izradila sustav pravila koji smjera na sveobuhvatno ureenje prekograninih rizika, stavljajui naglasak na preventivnemjere i naknadu tete. Objedinjavanje u okviru ove materije obveze prevencije i obveze naknade tete u sluajevima nepostojanja protupravnosti dovelo je do odreenih radikalnih, doktrina te upitnih zahvata u obje te obveze pa je specifian reim obveza i odgovornosti koji je izgradila Komisija ostavio otvorenima niz fundamentalnih pitanja, to je izazvalo mnogobrojne kritike i diskusije u teoriji.[footnoteRef:2] [2: Ibidem, str. 203]

Podjela pravnih propisa: Prema izvorima (medunarodni i domicilni) Prema naravi (opci i specijalizirani) Prema ishoditu onecicenja (s ishoditem na kopnu, brodovima, s nepomicnih uredaja za istraivanje dna i podmorja, u atmosferi, s potopljenih objekata, te djelatnostima na morskom dnu i podmorju) Podjela prema namjeni (propisi o sprjecavanju onecicenja, o suzbijanju i ogranicenju onecicenja i propisi represivne naravi)Na shemi 1 prikazat e se vremenski tijek od osnivanja prve konvencije pa sve do 1978. Kad je osmiljen MARPOL.Slika 1 - Konvencija o spreavanju oneienja moraizbacivanjem (potapanjem) otpadaka i drugihtvari (London, 1972.)

Izvor: izradio autor seminarskog rada

Shema 1 - Popis medunarodnih konvencija koje sadre propise o zatiti morskog okoliaIzvor: Izradio autor seminarskog rada3. PROTOKOL MARPOL

Meunarodna konvencija o sprjeavanju oneienja s brodova, poznata po kratici MARPOL (od eng. Maritime polution) je meunarodni ugovor kojem je cilj potpuno eliminiranje namjernog ili sluajnog oneienja morskog okolia s brodova, svim tetnim tvarima za ljude, ostala iva bia, i koritenje mora.MARPOL konvencija potpisana je 17. veljae 1973. u Londonu, meutim nije stupila na snagu. Preinaena je Protokolom iz 1978. Sadanja Konvencijam kombinacija Konvencije iz 1973. i Protokola iz 1978., stupila je na snagu 2. listopada 1983. Na dan 31. prosinca 2005. 136 drava ije flote predstavljaju 98% svjetske brodske tonae, stranke su Konvencije (Hrvatska je stranka Konvencije).[footnoteRef:3] [3: http://hr.wikipedia.org/wiki/Me%C4%91unarodna_konvencija_o_sprje%C4%8Davanju_one%C4%8Di%C5%A1%C4%87enja_s_brodova, (20. Svibanj 2014.)]

Pravila MARPOLA-a: Sprjeavanje oneienja mora uljima. Sprjeavanje oneienja mora kemikalijama u rasutom stanju Sprjeavanje oneienja mora tetnim opasnim tvarima u posebnim pakovanjima, kontejnerima ili prijevoznim tankovima Sprjeavanje oneienja mora fekalijama s brodova Sprjeavanje oneienja mora smeem i otpadom s brodova Sprjeavanje oneienja atmosfere - emisijom dima i plinova s brodovaProtokol MARPOL-a iz 1978 trai odvojene balastne tankove na svim novim tankerima. Protokol trai da odvojeni balastni tankovi svojim poloajem fizicki zaticuju tankove tereta. Druga je novina, da se tankovi tereta ne peru vodom, vec sirovom naftom.Prilog I. zabranjuje isputanje ulja u posebnim podrucjima.Izvan tih podrucja doputa se isputanje nekodljive kolicine ulja u slucajevima kad: brod nije unutar posebnog podrucja, mu je pozicija na vie od 50M od najblie obale/otoka, brod nastavlja plovidbu,trenutacna brzina isputanja ne prelazi 60 l/M, ukupna kolicina ispusta ne prelazi 1/15000 dio (za nove tankere 1/30000 dio) kolicine ukrcanog odredenog tereta i tanker ima ugraden sustav za upravljanje i nadzor isputanja ulja (cargo monitoring).

Prilog VI konvencije MARPOL se odnosi na :A - pravila o kontroli emisije NH3 sa brodskih ureaja u atmosferuB - kontrola isputanja duikovih oksida iz brodskih diesel motora (Nox)C - kontrola isputanja O2 iz brodskih motora

Slika 2 Nadopunjeno izdanje iz 2002. Godine i 2011. godine

Izvor: http://www.docstoc.com/docs/46778901/MARPOL (12. Svibanj 2014.)

4. TEMELJI KAZNENOPRAVNE ODGOVORNOSTI ZA ONEIENJA MORA BRODSKOG PODRIJETLA U PRAVU EUROPSKE UNIJE

Kaznenopravna odgovornost za oneienja moras brodova prvi je put na razini EU-a propisana bila Direktivom 2005/35/EC Europskog parlamenta i Vijea od 7. rujna 2005. Direktivu su donijeli Europski parlament i Vijee EU kako bi se osigurao visok stupanj sigurnosti i zatite okolia, to je mogue ostvariti samo pod uvjetom da svi subjekti u prijevozu robe morem poduzmu sve mjere da se brodovi koji plove u vodama Unije usklade sa svim pravovaljanim propisima i standardima.Vanost je Direktive 2005/35/EC u injenici da se prvi put na razni EU-a propisuje kaznenopravni sustav odgovornosti za oneienja mora.5 Temeljno polazite kaznenopravne zatite mora od oneienja jest postojanje uinkovitih, proporcionalnih i odvraajuih kazna, iz kojega razloga treba u pravu EU-a definirati sadraj povrede propisa, kazne i odgovornost, izuzea od kanjavanja i institucija mjerodavnih za kanjavanje.Polazna je teza Direktive da samo postojanje kazna i definiranje prije istaknutih elemenata za njihovu provedbu u praksi moe dovesti do toga da se preventivno djeluje na osobe koje mogu uzrokovati ili pridonesiti oneienju mora (brodovlasnici, zapovjednici, vlasnici tereta, klasifikacijska drutva ili bilo koja druga osoba ukljuena u oneienje mora).O svakoj sumnji na oneienje mora i poinjen prekraj treba bez odgode upozoriti drave lanice Unije i dravu kojoj pripada brod.Bitno je istaknuti da se sve mjere koje propisuje Direktiva 2005/35/EC moraju primjenjivati sukladno naelu proporcionalnosti, pazei da teina zahvata, uz to to je oteavajua mjera podobna i potrebna za ostvarenje cilja, bude razmjerna i vanosti cilja.6Uz potovanje naela proporcionalnosti, Direktiva 2005/35/EC prihvaa i naelo supsidijarnosti, sukladno kojemu su mjere zatite mora od oneienja ograniene samo na one kojima se zatita moe uspjenije ostvariti na razini EU-a nego na razini pojedinih drava lanica, jer one ne mogu samostalno, na zadovoljavajui nain, ostvariti propisane ciljeve.Uz naznaeno, drave lanice mogu propisati istroe mjere od propisanih Direktivom 2005/35/EC protiv brodova s kojih nastane oneienje mora, ali pritom one moraju biti u skladu s meunarodnim pravom, i to je zbog toga to direktive uvijek propisuju samo minimum mjera potrebnih za ujednaavanje prava, ostavljajui dravama mogunost da donesu i stroe propise. Direktiva 2005/35/EC mjerodavna je za svako oneienje mora koje je posljedica isputanja zabranjenih tvari s broda, i ono se tretira kao kazneno djelo ako je poinjeno s namjerom, bezobzirno ili s krajnjim nehajem u unutarnjim vodama (ukljuujui i luke), u teritorijalnim vodama drava lanica, i tjesnacima kojima se koristi za meunarodni prijevoz, a sukladno Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora, u iskljuivom gospodarskom pojasu drava lanica ili na otvorenome moru.Direktiva se odnosi na oneienja sa svih brodova bez obzira na njihovu dravnu pripadnost, uz iskljuenje ratnih brodova, te javnih brodova i brodova u vlasnitvu ili na upravljanju drava i vlada to slue samo za nekomercijalne djelatnosti.Svako isputanje zabranjenih tvari s broda koje se ne moe podvesti pod izuzea propisana Direktivom, ima za posljedicu pokretanje postupka radi utvrivanja odgovorne osobe za oneienje i izricanje primjerene kazne, i sve to u nepristranom postupku, uz zajameno nispitivanje osumnjiene osobe i razmjernost kaznenog djela i kazne u skladu s Poveljom temeljnih prava Europske unije.Povelja temeljnih prava EU-a, prihvaena na meudravnoj konferenciji u Nici 7. prosinca 2000. Kao jedno od temeljnih prava graana Unije, navodi i pravo na poteno suenje propisujui da svatko pri podizanju optunice za kazneno djelo, ima pravo da zakonom ustanovljen neovisan i nepristran sud pravino, javno i u razumnom roku ispita njegov sluaj, uz pravo na razmjernost kaznenog djela i kazne, propisujui da teina kazne ne smije biti nerazmjerna kaznenom djelu.Naznaeno je osobito bitno imajui u vidu da Povelja temeljnih prava EU-a nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona od 13. prosinca 2007. (Treaty of Lisbon amending the Treaty on European Union and the Treaty establishing the European Community) dana 1. 12. 2009. - nije samo popis temeljnih ljudskih prava ve postaje dio prava Europske unije, a time i osnova za zatitu pred njezinim sudskim tijelima.Govorei o kaznenopravnim aspektima koje ureuje Direktiva 2005/35/EC, valja istaknuti da kazne za oneienja mora brodskog podrijetla nisu ni na koji nain povezane s graanskopravnom odgovornou stranaka, slijedom ega ne podlijeu pravilima koja se odnose na ograniavanje ili usmjeravanje odgovornosti, niti na bilo koji nain ograniavaju uinkovitu odtetu rtvama oneienja. Bitna pretpostavka za uinkovito kanjavanje oneienja mora svakako je i suradnja drava lanica EU-a na otkrivanju kaznenih djela i identificiranju poinitelja, a to je posljedino dovelo do osnivanja Europske agencije za sigurnost pomorskog prometa (European Maritime Safety Agency - EMSA).Agenciju su osnovali Europski parlament i Vijee EU-a Uredbom br. 1406/2002. od 27. lipnja 2002. O osnivanju Europske agencije za sigurnost pomorskog prometa, mjerodavne u pitanjima razvijanja tehnikih rjeenja i pruanju tehnike pomoi na implementaciji Direktive 2005/35/EC s pomou satelita, traganja, nadzora i na pomaganju Komisiji EU-a u osiguranju uinkovite primjene Direktive u praksi.Osnivanje Agencije i suradnja drava lanica Unije pretpostavka su za uinkovitu razmjenu podataka iz informacijskih sustava potrebnih za provedbu Direktive, uspostavu uobiajenih praksa i smjernica na temelju ve postojeih na meunarodnoj razini, osobito za praenje i ranu identifikaciju brodova u krenju Direktive, ali i praenje oneiujuih tvari do tono odreenoga broda.[footnoteRef:4] [4: Lovri J., Miloevi B.,Pearevi M., O RIZIKU KONTAMINACIJE BRODSKIM VODENIM BALASTOM I PRAVNIM ASPEKTIMA ZATITE JADRANA, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Split 2005., str. 2]

5. PRAVNI INSTRUMENTI ZATITE SREDOZEMNOG MORA

Odredbe o poluzatvorena morima po prvim put nalazimo u Konvenciji o pravu mora. Unesene su na zahtjev drava koje se nalaze na obalama tih mora, a radi posebnog statusa koji imaju glede ribolova, oneienja i sigurnosti plovidbe. Prema ovoj Konvenciji okruena ili poluzatvorena mora su zaljev, uvala ili more:a) koje je okrueno obalama dviju drava ili vie njih i spojeno s drugim morem ili oceanom uskim prolazom; b) koje se u cijelosti ili preteno sastoji od teritorijalnog mora i gospodarskih pojaseva dviju ili vie drava. Konvencija o pravu mora upuuje drave koje se nalaze na ovim morima na suradnju, a posebno radi:a) usklaivanja gospodarenja, ouvanja, istraivanja i iskoritavanja ivih bogatstava mora;b) usklaivanja ostvarivanja prava i dunosti u pogledu zatite i ouvanja morskog okolia;c) usklaivanja politike znanstvenog istraivanja i ostvarivanja zajednikih istraivakih programa;d) ukljuivanja u suradnju drugih zainteresiranih drava i meunarodnih organizacija. Pored toga to se kao poluzatvoreno more ubraja u osobito osjetljiva ekoloka podruja Sredozemlje se ujedno smatra i jednim od najprivlanijih turistikih podruja. Zbog svoje ljepote i kulturno povijesnog nasljea privlai veliki broj turista.Sedamdesetih godina prolog stoljea oneienje Sredozemlja iz razliitih izvora postalo je ozbiljan problem. Zbog takve situacije, a jo vie zbog atraktivnosti Sredozemlja, UNEP je odluio zapoeti svoj program za regionalna mora. Slijedom toga 1975. godine Sredozemne drave su u Barceloni osnovale Mediteranski akcijski plan za zatitu Sredozemlja. Akcijski plan je obuhvaao etiri podruja: a) povezano planiranje razvitka i upravljanja izvorima Sredozemljab) koordinirano promatranje i istraivanje izvora i posljedica oneienja;c) izradu pravnih okvira suradnje;d) pomone mjere kao to su institucionalni i financijski sporazumi, tehnika suradnja i sl.[footnoteRef:5] [5: Ibidem, str. 5]

Godinu dana nakon donoenja akcijskog plana mediteranske drave su 1976. godine usvojile Konvenciju o zatiti Sredozemnog mora s pripadajuim Protokolima.Ova Konvencija je od posebnog znaaja za Hrvatsku kao i za druge sredozemne drave jer prua mogunost suradnje na gospodarskom, politikom i kulturnom planu sa ostalim sredozemnim dravama.Osnovna obveza drava potpisnica Konvencije je poduzimanje svih potrebnih mjera za sprjeavanje, smanjenje i suzbijanje oneienja te zatita i unaprjeenje morskog okolia. to se podruja primjene tie Konvencija se odnosi na sva podruja mora bez obzira na pravni status, osim unutarnjih mora obalnih drava. Radi osuvremenjivanja sustava za zatitu Sredozemlja i prihvaanja novih tehnologija Mediteranske drave su 1995. godine prihvatile izmjenu akcijskog plana i Barcelonske konvencije sa Protokolima.Novi akcijski plan se sastoji od tri dijela:a) dijela koji se odnosi na odrivi razvitak u Sredozemlju;b) dijela o pravnom okviru suradnje ic) dijela o organizacijskim i financijskim aspektima.Bitna novina u odnosu na dosadanji sustav je u prvom redu to novi sustav obuhvaa pored reima za suzbijanje oneienja i reim zatite morskog okolia, a u teritorijalnom smislu osim morskih prostora u zatitu je ukljueno i obalno podruje dakle dijelovi kopnenog teritorija.[footnoteRef:6] [6: Ibidem, str.5]

U sklopu izmjene Mediteranskog sustava 1995. godine usvojena je izmijenjena i dopunjena Konvencija pod nazivom Konvencija o spreavanju oneienja morskog okolia i obalnih podruja u Sredozemlju. Uz Konvenciju doneseni su sljedei Protokoli:1) Protokol za sprjeavanje i uklanjanje oneienja Sredozemnog mora potapanjem s 2) Protokol o suradnji u sprjeavanju oneienja i u sluajevima nezgoda, suzbijanju oneienja Sredozemnog mora; 3) Protokol o zatiti Sredozemnog mora od oneienja kopnenim izvorima i aktivnostima; 4) Protokol o osobito zatienim podrujima i biolokoj raznolikosti; 5) Protokol o zatiti Sredozemnog mora od oneienja zbog istraivanja i iskoritavanja epikontinetalnog pojasa morskog dna i podzemlja

5.1. Primjena konvencije u zatiti Jadranskog mora

Za Hrvatsku je ratifikacija i stroga primjena Konvencije svakako pozitivan pristup sprjeavanju tetnih posljedica koje mogu nastati prenoenjem organizama u vodenom balastu.Jadransko more je duguljasti zaljev koji je sa Sredozemnim morem povezan Otrantskim vratima irine svega 72 km s pragom dubine 741 m. Glavnina brodskog prometa odvija se u talijanskom dijelu Jadrana, a talijanske luke su i glavni receptori vodenog balasta. Hrvatske luke su uglavnom uvoznog karaktera pa je isputanje vodenog balasta u njima jo uvijek dosta ogranieno. Meutim, prenamjenom terminala u Omilju, osim za uvoz i za izvoz nafte, ta bi se situacija znatno promijenila, a Hrvatska bi postala vaan receptor vodenog balasta u Jadranu. U obalnim je zonama sjevernog Jadrana tijekom zadnjih 30 godina zabiljeen i potvren znaajan unos stranih vrsta i to 13 algi i 27 beskraljenjaka, nekoliko povremenih pojava fitoplanktonskih i zooplanktonskih vrsta, kao i nekoliko toplovodnih vrsta riba. Izvozom nafte iz luke Omialj na otoku Krku poveat e znatno rizik unosa stranih vrsta u Jadran. Gospodarske tete nastale unosom stranih vrsta mogu biti velike. Poznat je primjer iz Crnog mora, u kojem je dolo do kolapsa ribarstva nakon unoenja rebraa Mnemiopsis leidyi. Ova je vrsta unesena brodskim vodenim balastom poetkom osamdesetih godina , a njen eksplozivni razvoj u ljeto 1988. godine prouzroio je znaajne promjene u strukturi planktonske zajednice. Drugi je primjer unos zebraste dagnje Dreissena polymorpha u obalne vode istone obale Sjeverne Amerike . Ovaj se koljka proirio na itavu istonu obalu Sjeverne Amerike, a na nekim je stanitima gustoa dostizala i vie od 70 000 jedinki/m2. Velika gustoa populacije ovog koljkaa izazvala je ogromne probleme na razliitim obalnim instalacijama, kao to su zaepljenja usisa vode i filtracijskih sustava. Procjenjuje se da su posljedice invazije ove vrste uzrokuju financijske tete od preko 5 milijardi amerikih dolara godinje. Svim ovim vrstama omogueno je irenje u nove prostore zbog injenice da su znaajno narueni kompeticijski odnosi s drugim vrstama pa domicilne vrste ostaju bez hrane, kisika i prostora za ivot i razmnoavanje.U vezi s naprijed navedenim Konvencijom su utvreni veliina i brojnost organizama koji se smiju nalaziti u balastnoj vodi prilikom isputanja u luci. Pretpostavlja se, naime, da takvo stanje nee ugroziti lokalni ekosustav. To, meutim, pretpostavlja i postojanje posebnog ureaja za obradu balastne vode prilikom njenog usisavanja ili isputanja. Ovdje treba upozoriti da danas jo ne postoji niti jedna tehnologija obrade vodenog balasta koja bi bila operativna i ija bi uinkovitost bila na neki nain verificirana. ak nije definiran niti postupak takve jedne provjere. Stoga Konvencija propisuje izmjenu vodenog balasta na otvorenom moru tijekom plovidbe od luke iskrcaja do luke (ponovnog) ukrcaja tereta. To je palijativna mjera koja ima za cilj smanjiti broj organizama koji se vodenim balastom unose u akvatorij luke ukrcaja. Izmjena vodenog balasta na otvorenom moru trebala bi smanjiti vjerojatnost preivljavanja oceanskih i dubokomorskih morskih organizama u znatno drugaijim uvjetima okolia kakvi su prisutni u veini luka. U Konvenciji su razraena pravila kako treba postupati i kako voditi (izdvojeni) brodski dnevnik u vezi s usisavanjem, izmjenom i isputanjem vodenog balasta. Jedina kontrola koju Konvencija u ovom sluaju predvia jest teorijska provjera podudarnosti upisanih podataka s pozicijama na ruti (udaljenost od obale, dubina) i s metodom i potrebnim vremenom za izmjenu. Ukoliko luke vlasti ne otkriju inkonzistentnost u dnevnikim zapisima, ne mogu uskratiti brodu doputenje za ispumpavanje balasta radi ukrcavanja tereta. To je povjerenje na rije koje objektivno ne jami zatitu akvatorija od kontaminacije. K tome, ako zapovjednik odlui da, iz razloga sigurnosti, izmjenu balasta nije razumno poduzeti, nije ju duan poduzeti i time se ne smatra se da je prekrio Konvenciju.Izmjena vodenog balasta dozvoljena je na moru koje je od najblieg kopna udaljeno 200 Nm i ima barem 200 m dubine. Ukoliko nije mogue zadovoljiti ove uvjete vodeni balast moe se izmijeniti i na 50 Nm udaljenosti od najblieg kopna, ali dubina i dalje treba biti najmanje 200 m. Ove uvjete u Jadranu nije mogue ostvariti.[footnoteRef:7] [7: Ibidem]

5.2. Osjetljivost podruja Jadranskog mora

Konvencija o brodskom vodenom balastu poziva drave, pogotovo one na zatvorenim i poluzatvorenim morima, da, uzimajui u obzir regionalne specifinosti, ojaaju regionalnu suradnju ukljuujui sklapanje regionalnih sporazuma u skladu s Konvencijom. Mislimo da bi u tom smislu drave na obalama Jadranskog mora trebale podnijeti prijedlog Meunarodnoj pomorskoj organizaciji o proglaenju Jadrana osobito osjetljivim podrujem (Particulary Sensitive Sea Area / PSSA).Prema definiciji IMO-a osobito osjetljivo podruje je dio mora kojemu je potrebna posebna zatita zbog priznatih osobitosti ekoloke, socijalne, ekonomske i znanstvene prirode, a kojemu prijeti opasnost od aktivnosti vezanih uz pomorski promet. Temelj za proglaavanje osobito osjetljivih podruja nalazi se u Konvenciji o pravu mora. Temelj za proglaenje Jadrana takvim podrujem sadran je u Protokolu o posebno zatienim podrujima Sredozemlja donesenim 1982. godine.Posebno zatiena podruja Sredozemlja mogu se proglasiti na temelju prirodnih karakteristika tih podruja i njihovog povijesnog, kulturnog, estetskog, znanstvenog i obrazovnog znaaja. U takvim podrujima moraju se poduzeti odgovarajue mjere kao to su reguliranje plovidbe, ribolova, istraivanja podmorja i sl.U sklopu izmjene Mediteranskog sustava 1995. donesen je Protokol o posebno zatienim podrujima i biolokoj raznolikosti koji je zamijenio Protokol iz 1982. Protokol se primjenjuje na sve morske prostore u Sredozemlju bez obzira na pravni status. Odlukom stranaka Protokola mogu se dijelovi mora pod nacionalnom jurisdikcijom, kao i dijelovi otvorenog mora, proglasiti posebno zatienim podrujima vanim za cijelo Sredozemlje. Odluku o proglaenju ovih podruja donijet e suglasno drave ugovornice.Posebna podruja predviena su i MARPOL Konvencijom kojom se propisuju mjere za zatitu tih podruja od oneienja s brodova. Prema IMO-vim smjernicama iz 1999. godine posebna podruja su podijeljena na posebna podruja (prema MARPOL Konvenciji) i osobito osjetljiva podruja mora (PSSA).Kriterij za utvrivanje osobito osjetljivih morskih podruja i kriterij za utvrivanje posebnih podruja ne iskljuuju jedni druge. U nekim sluajevima PSSA se moe utvrditi unutar posebno zatienog podruja. Do danas je proglaeno 7 osobito osjetljivih morskih podruja, a komisija za okoli IMO-a (MEPC) u naelu je prihvatila i sljedea podruja, a to su: Torre tjesnac (Australia i Papua Nova Gvineja) Baltiko more (osim ruskih voda), vode Kanarskih otoka (panjolska) i Arhipelag Galapagos (Ecuador) s tim da e ih uvrstiti u dnevni red jedne od sljedeih sjednica MEPC-a. [footnoteRef:8] [8: Ibidem, str. 7]

6. ZAKLJUAK

Zakljuno moemo rei da je dananja modernizacija, tehnologija i poveanje stanovnita dovelo do velikog oneienja nae Zemlje. Pokuavajui tome stati na kraj ljudi su kroz godine osmiljali inovativnija i bolja rjeenja. Gledajui sa pravnog aspekta, drutva i organizacija mogu pokrenuti ljudsku savjest motivirajui ili kanjavajui. Tako da se kroz godine donio velik broj zakona, pravila i ogranienja u korist prirode i drutva. Trenutano stanje razvoja meunarodnog prava dovoljno je razvijeno da se putem njega oformi obaveza odgovarajueg ili nadlenog tijela. Dosadanji zakoni imali su dosta propusta to je bio poticaj da se osnuje Komisija za meunarodno pravo te da u svoj rad ukljui materiju meunarodne odgovornosti za sve tetne posljedice koje nastanu krei danim pravilima.Kroz godine velik je utjecaj imao MARPOL koji je potpisan davne 1973. U Londonu s namjerom sprijeavanja zagaenja okolia s brodova. Ta konvencija se nadopunjuje svake godine te je do sada u praksi stekla veliku korist.Na prethodnim dravama i morima navodilo se zagaenje okolia industrijom te svim mazivima i plinovima koji se veu uz industriju a na primjeru Jadranskog mora naveden je primjer zagaenja prenoenja stranih jedinki u balastima kao npr. Dagnji ili algi koji nakon donoenja na nove prostore toliko poremete trenutanu biosferu da se i njih smatra jednim nainom kao zagaenje. S toga potoje razne Konvencije koje utvuju svoja pravila kojih bi se svi trebali pridravati kako bi ekosustav ostao ouvan i da nam slui jo dugi niz godina.

LITERATURA

KNJIGE

1. Seri M.: Meunarodnopravna zatita morskog okolia; Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2003. g.

2. Lovri J., Miloevi B.,Pearevi M.: O riziku kontaminacije brodskim vodenim balastom i pravnim aspektima zatite Jadrana; Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Split 2005. g.

INTERNET

1. http://hr.wikipedia.org/wiki/Me%C4%91unarodna_konvencija_o_sprje%C4%8Davanju_one%C4%8Di%C5%A1%C4%87enja_s_brodova, (10.05.2014.)

2. http://www.docstoc.com/docs/46778901/MARPOL (10.05.2014.)

3. http://www.hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=32069 (14.05.2014.)

4. http://www.pfst.hr/old/data/materijali/ZMMO-predavanje%2011.pdf (10.05.2014.)

5. http://www.pravri.uniri.hr/hr/studij/ju/PZMO_dinp.pdf (10.05.2014.)

20