METODIKA HRVATSKOG JEZIKA

prof. Božica Vujić

ISPIT - pismeni: - 14 pitanja (kratki odgovori, zaokruži, definicije…)

- 15. pitanje – esej na zadanu temu- usmeni:

- izvlačimo karticu – 4 pitanja

ZADAĆE! – su obavezne – 3 za redom ne napisane – zabrana izlaska na kolokvij

KOLOKVIJI:- 1. semestar – jedan kolokvij- 2. semestar – dva kolokvija

- ako položim kolokvije ne moram na pismeni dio ispita

LITERATURA!- Čudina-Obradović – Igrom do čitanja (ŠK, 1996.)- Posokhova Ilona – Razvoj govora i prevencija govornih poremećaja u djece- Apel, Maserson – Jezik i govor od rođenja do šeste godine- Miljak – Uloga komunikacije u razvoju govora djece predškolske dobi (3 poglavlje) (1983.)- Peti, Stantić, Velički – Jezične igre za velike i male (2008.)- Goldberg – Razvojne igre za predškolsko dijete (2003.)

POJAM I PRIRODA METODIKEHRVATSKOG JEZIKA

- metodika je primijenjena didaktika – uobičajeno značenje- didaktika – oblik- metodika – sadržaj- odnos pedagogije, didaktike i metodike kao odnos općeg, posebnog i pojedinačnog

- temeljno polazište u određenju metodike – odgojno-obrazovni čin – smisao i svrha prijenosa sasvim konkretnih ljudskih spoznaja, znanja, umijeća, vještina na one članove ljudske zajednice koji ih nisu usvojili

- institucije: obitelj, vrtić, škola, razne organizacije- uobičajeni oblik odgojno-obrazovnog čina – aktivnost, nastavni sat- sam čin nastaje kao međusobna aktivnost i suodnos učenika, nastavnih sadržaja i učitelja- metodika – konkretan nastavni sadržaj iz konkretnog nastavnog predmeta koji učenici određenim metodičkim instrumentarijem trebaju usvojiti kao znanje ili vještinu- metodika je bitno određena sadržajem odgojno-obrazovnog procesa- sve što se zbiva u odgojno-obrazovnoj praksi kao prijenos znanja i iskustva područje je metodike- nema univerzalne metodike – metodika svakog predmeta pa i cjelina i disciplina unutar nekog predmeta ili znanosti (npr. metodika hrvatskog jezika i književnosti, ali i metodika lirike, epike, proze…)- metodika je primarno praktična disciplina – u njoj se primjenjuju postojeća praktična iskustva i teorijske spoznaje- odgoj i obrazovanje kao spontane, a zatim i organizirane ljudske funkcije nastale su primarno kao praksis, kao iskustvo- teorijsko uobličenje nastalo je tek kasnije evolucijom čovjeka, njegove svijesti i spoznaje- metodika je po svojoj praktičnoj utemeljenosti tehnološka, odnosno komunikacijska disciplina- u osnovi riječi metodika – metoda – temeljna kategorija filozofije i svake znanosti- u početnoj etapi razvoja odgoja i obrazovanja pedagogija je zapravo bila metodika jer su se odgoj i obrazovanje svodili na metode učenja i poučavanja, dok su teorijski aspekti pripadali filozofiji – prvi pisci pedagoških, ali i metodičkih rasprava: Platon – tvorac prve opsežnije teorije odgoja i Quintilijan (1.st.n.e.) – tvorac prve metodike- predmetna specijaliziranost odgajatelja/učitelja – nakon razvoja znanosti i tehnike u 19. st. nastanak metodike kao zasebne teorijske/znanstvene discipline- prakseološka (praktična) strana metodike – personalizacija u „dobrom metodičaru“ – visoko metodičko umijeće, pedagoške atraktivnosti i po odgojnim učincima vrlo kvalitetno- metodičko umijeće – istodobnost prakse i teorije- nužne pretpostavke za uspješnog odgajatelja/učitelja – sklonost prema tom pozivu, poznavanje struke i osposobljenost u metodičkoj praksi i teoriji

struktura metodike - temeljna jedinica – metodičko polje – formira se na području dodira i djelomičnog prožimanja osnovnih činjenica odgojno-obrazovnog čina: dijete/učenik – nastavni sadržaj – mehanizmi posredovanja nastavnih sadržaja (pedagoška komunikacija)- dijete/učenik – subjekt s određenom psihološkom strukturom koja se diferencira genetski i generacijski – kolektivan i individualan pristup- kronološka i intelektualna dob uvjetuje primjenu posebnog i općeg metodičkog instrumentarija- nastavni sadržaji i vještine koje dijete/učenik treba usvojiti tijekom odgojno-obrazovnog procesa- odgojno-obrazovna svrha temeljni je kriterij za transformaciju znanstvenog sadržaja u nastavi- znanstveni stav znanosti o književnosti bitan za uključivanje djela u nastavni program i njegovu interpretaciju

2

- matična znanost – znanstvena osnova predmeta i njegove metodike- stručno je i metodički kompetentan samo onaj odgajatelj/učitelj koji je osposobljen kao stručnjak matične znanosti- pedagoški regulatori – odgojni ciljevi – postavlja ih društvena zajednica ili sami odgajatelji/učitelji- pedagogijske znanosti – bitni treći sudionik metodičkog polja- psihologija, matična znanost i pedagogijske znanosti – supstratne ili supstancijalne (u temelju, u osnovi nečega) znanosti za svaku metodiku- filozofija sa svojim disciplinama (estetika, etika i logika), kibernetika (s teorijom sustava, teorijom informacija i teorijom upravljanja), sociologija, lingvistika i druge – korelacijske znanosti- pomoćne znanosti – sudjeluju u čisto znanstvenim istraživanjima programiranja i recepcije pojedinih nastavnih sadržaja – statistika, politologija, povijest umjetnosti, etnografija, informatičke znanosti- metodika kao epistemiološki subjektivitet nastaje međuodnosom više znanosti pa je ona tipična interdisciplinarna znanost

IZVORI I SREDSTVA U AKTIVNOSTI HRVATSKOG JEZIKA

- aktivnost vezana uz razvoj govora i književnost – ima svoju materijalnu i tehničku osnovu – materijalna sredstva na kojima utemeljuje proces odgoja i obrazovanja- tradicionalna didaktika razlikuje nastavna sredstva definirajući ih kao «didaktički oblikovanu izvornu stvarnost» i nastavna pomagala koja su zapravo «oruđa za rad u izvornoj stvarnosti izvan škole i u školi»

- Bežen – nastavna sredstva a obzirom na njihovu aktivnu ulogu u nastavnom procesu izvori znanja ili izvori odgojno-obrazovnih utjecaja budući da neka od njih imaju sva obilježja specifično organiziranog nastavnog procesa/aktivnosti- primarni tekstovi – čisti tekstualni izvori- sekundarni – vizualni, auditivni, audiovizualni koji su nastali na osnovi tekstualnih- primarna sredstva – izvorni umjetnički tekstovi predviđeni programom – priče, bajke, basne, dramska ostvarenja, lirske pjesme – prilagođeni uzrastu- priređeni tekstovi – oni su također izvorni, ali nisu originalna izdanja, već izdanja s posebnom svrhom, sastavljena po posebnim kriterijima

nastavni izvori, nastavna sredstva i nastavna pomagala - katkad se poistovjećuju no valja ih razlikovati- nastavni izvori – svaki ostvaraj hrvatskog jezika u svim njegovim usmenim i pisanim oblicima, dakle tekst uzet u najširem lingvističkom značenju te riječi- nastavno sredstvo – prijenosnik teksta, sredstvo kojim se tekst učeniku predstavlja, predočuje- nastavno pomagalo – je naprava, aparat ili stroj potreban za pokazivanje(npr. izvor: Bašćanska ploča; sredstvo: odljevak ili fotografija; pomagalo: grafoskop, projektor...)

- kada je riječ o tekstovima u službi nastavnog izvora, možemo razlikovati 3 vrste:a) tekstovi dani neposrednom živom riječju

3

b) tekstovi dani prijenosom žive riječic) tekstovi dani pismom

a) odgajatelj je prvi izvor u učenju hrvatskog jezika – svojim primjerom i svojom jezičnom naobrazbom on mora biti najpozvaniji i najpouzdaniji poticatelj razvoja dječjeg govora i tumač tekstova književnih djela

b) u razdoblju videa, radija, televizije i filma, računala...odgajatelj treba iskorištavati živu riječ koju posreduju ta priopćajna sredstva

c) pisana riječ u realizaciji aktivnosti – rukopis (odgajateljevo pisanje), rukopisne isprave (tiskana sredstva, letak, plakat, novine, časopis, knjiga), elektronska (video, film, računalo)

AUDITIVNI (ČUJNI) IZVORI1. živa riječ odgajatelja, djece i drugih sudionika u aktivnosti- u sadašnjem odgojno-obrazovnom sustavu i dalje je nezaobilazan izvor novih spoznaja sam odgajatelj2. radioprijenos, radio-snimke i druge audio-snimke- radioprijenos – prijenos žive riječi putem radija- radioemisije mogu biti jezičnog karaktera, dakle namjenske, a mogu poslužiti i kao lingvodidaktički predlošci u razvoju i usavršavanju govora/pravogovora

VIZUALNI (VIDNI) IZVORI- a aktivnosti hrvatskog jezika to su:a) pisani tekstovi (predstavljeni različitim grafičkim načinimab) tekstovi prikazani ekranom (dijapozitivi, dijafilmovi, nijemi filmovi, računalni tekstovi)c) crteži, slike, fotografije, skulpture, modeli, živa i neživa priroda (s tekstom ili bez teksta)

- funkcionalnost i uspjeh u ostvarivanju nastavnih zadaća mora biti svrhom uporabe izvora, sredstava i pomagala, a ne teorija za atraktivnim teatralnim učincima bez didaktičkih učinkovitosti!

METODE U AKTIVNOSTIMA HRVATSKOGA JEZIKA

- u organizaciji i izvođenju aktivnosti hrvatskog jezika spominju se i metode- postoje različite definicije nastavne metode jer postoje i različiti kriteriji u njihovom određivanju u metodičko-didaktičkoj literaturi spominju se kriteriji kao što su:

a) stupanj sudjelovanja ljudskih osjetila – vizualni, auditivni manualni (dodirni, taktilni) i intelektualni

b) misaone djelatnosti – m. analize, sinteze, indukcije, dedukcije, uspoređivanje, poistovjećivanje...

c) odnos među djetetovim i odgajateljevim djelatnostima – odgajateljevo izlaganje, razgovor djeteta i odgajatelja, djetetov govor

d) na temelju prinosa Glinzovih operacionalnih lingvističkih metoda u metodiku neki njemački autori razlikuju: zvučne pokuse, pokuse premještanja, pokuse zamjene i pokuse preoblike

4

e) komunikacijska didaktika razlikuje 3 skupine metoda – verbalne, vizualne i prakseološke

- D. Rosandić razvio je bogatu lepezu metoda prilagođenih nastavnom predmetu, odnosno aktivnosti – metode asociranja, diferenciranja (razlikovanja), razgovora, pokazivanja, dopunjavanja, ispisivanja, prestizanja, višestrukog izbora, izgovora, izostavljanja, navođenja, objašnjavanja, podcrtavanja, rada s tekstom, rada s tablicom...

DEFINICIJA ZNANSTVENE METODE - enciklopedijski rječnik pedagogije = nastavne metode su svrsi shodni načini zajedničkog rada nastavnika/odgajatelja i učenika/djeteta u toku nastavnog procesa/aktivnosti pomoću kojih učenici/djeca predškolske dobi stječu znanja, vještine i navike

Stjepko Težak uspostavlja hijerarhiju odnosa i razlikuje:a) osnovne vrste metodab) podvrste osnovnih metoda

u osnovne vrste metoda ubrajamo: - metode usmenog izlaganja (monološke metode)- metode razgovora (dijaloške metode)- metode čitanja (tekstovne metode)- metode pisanja (grafijske metode)- metode crtanja (likovne metode)- metode pokazivanja (demonstracijske metode)- metode fizičkog rada (prakseološke metode)

- u osnovne vrste mogu se još ubrojiti:- promatranje, slušanje, razmišljanje, maštanje

NASTAVNI ILI METODIČKI POSTUPAK - kombinacija više osnovnih metoda ili njihovih podvrsta u istom nastavnom koraku, odnosno aktivnosti- to može biti razgovor sa zapisivanjem, izlaganje sa zapisivanjem, razgovor s čitanjem, čitanje s podcrtavanjem, heuristički (razgovor u kojem se otkriva nešto novo – kroz pitanja i odgovore se dolazi do neke spoznaje) razgovor s čitanjem i zapisivanjem, slušanje s pisanjem, promatranje s usmenim izlaganjem…- temeljni kriterij za razdiobu nastavnih metoda na osnovne vrste i njihove podvrste za Stjepka Težaka je zajedništvo učenika i nastavnika, odnosno djeteta i odgajatelja

VRSTE METODA USMENOG IZLAGANJA: - opisivanja – zapažanje pojava i promjena u prostoru – opisivanje po promatranju, sjećanju, mašti, objektivno, subjektivno, produktno, reproduktno

5

- pripovijedanja – zapažanje pojava i promjena u vremenu – pričanje, prepričavanje, izvještavanje- analitičkog/sintetičkog tumačenja – utemeljena je na razumijevanju pojava glede njihove složenosti ili razloženosti – objašnjavanje, definiranje, sažimanje, raščlanjivanje- upućivanja (instrukcije, metode zahtijevanja) – utemeljena je na planiranju budućeg vlastitog ili tuđeg ponašanja – upozorenje, naređivanje, odlučivanje

- metode razgovora – možemo razvrstati prema:1) stupnju samostalnosti u razgovoru – vezani razgovor (katehetički, reproduktivni);

usmjereni (heuristički, poslovni, debatni, intervju); slobodni razgovor (djeca slobodno razgovaraju bez nametanja teme i smjera razgovora)

2) metodičkoj namjeni – motivacijski razgovor, heuristički (sustavom usmjerenih pitanja odgajatelj dovodi dijete do samostalnog zaključka i spoznaje), akademski ili raspravljački (razgovor se vodi ravnopravno jer ni po usmjeravanju ni po cilju provodna nit ne mora biti u rukama odgajatelja), reproduktivni – na postavljeno pitanje očekuje se unaprijed određeni odgovor, a katehetički razgovor ne dopušta ni stilske izmjene

3) praktičnoj usmjerenosti – razgovorne igre, telefonski razgovor, poslovni ili službeni razgovor

- metode čitanja- katkad se poistovjećuju s metodama rada na tekstu koji je kombinacija čitanja s drugim metodama zapravo metodički postupak- metode čitanja mogu se razvrstati prema različitim kriterijima razlikujemo:

- čitanje na glas (pojedinačno, naizmjenično, zborno)- čitanje u sebi

prema doživljajno-spoznajnim zadacima razlikujemo: - metode logičkog čitanja- metode usmjerenog čitanja- metode interpretativnog čitanja- metode stvaralačkog čitanja

- metode crtanja- prema vrsti crteža i stupnju crtačke slobode obuhvaćaju metode slobodnog crtanja, metode usmjerenog crtanja, metode geometrijskog crtanja

- metode pokazivanja (demonstracije)- razvrstavamo ih po načinu percipiranja – vizualne, auditivne, taktilne, olfaktivne (njuh), gustativne (okus)

- metode fizičkog (praktičnog) rada- temelji se na fizičkim radnjama koje nisu pretpostavka za dosad navedene metode (npr. čitanje, pisanje, crtanje…), a razvrstavaju se prema načinu i vrsti fizičkog rada – metode ručnog rada, metode strojnog rada (npr. računalo), metode tjelesnih pokreta (mimika, hodanje, ples, igranje)

6

OSNOVNE JEZIČNE DJELATNOSTI slušanje govor (govorenje) čitanje pisanje

SLUŠANJE! - radnja slušnih organa kojim se zapažaju govor i drugi zvukovi- sastavni element govora – stanju sluha i razvoju slušanja svakog djeteta treba posvetiti pozornost- slušni osjet nastaje na temelju prijama zvučnih valova u organima za sluh- 16 – 20 tisuća titraja u sekundi; prejaki zvukovi izazivaju bol- slušni osjet omogućuje – sluhovno pamćenje – pamćenja zvukova koje čujemo i koje možemo reproducirati - psiholozi naglašavaju značenje slušanja srokovanih pjesmica već od 2. godine života- rima pogoduje razvijanju osjetljivosti za glasovnu strukturu jezika jer djeca uočavaju da različite riječi mogu imati isti završetak- u 1. razredu nastavlja se slušati i čitati rimovane stihove i bogato ih rabiti u poučavanju glasova i slova

- zvukovi: šumovi i tonovi- šum – nepravilno treperenje zvučnih valova- zvuk – pravilno treperenje zvučnih valova (visina, jačina, boja i trajanje)- glasovi – zvukovi koji nastaju radom govornih organa, odnosno titrajima glasnica- osnovna svojstva glasova: glasnoća i zvučnost- razlikovanje šumova i glasova – početna etapa u osvješćivanju pojma glasa- korelacija aktivnosti između jezika i glazbene kulture

- vrste slušanja (situacija učenja hrvatskog jezika za koje je bitna sastojnica slušanje):a) slušanje radi prijama obavijesti (informacija) i poruka – neorganizirano, no važno za povezivanje djeteta s okolinomb) slušanje radi razumijevanja drugoga – kultura slušanja sugovornika, razumijevanje tuđeg govora pa kada je izrečen eliptičnim izrazima…

izgovor glasova u hrvatskog standardnom jeziku – imanentnost (zavičajni izgovor) zamijeniti standardom na osnovi ponašanja modela (uloga odgajatelja)

pravilno naglašavanje riječi – slušno zapamćivanje odgajateljeva izgovora intonacija rečenice – razlikovanje rečenica po ciljnoj usmjerenosti važno je slušanje interpretativnog čitanja i pričanja/govorenja odgajatelja

GOVOR/GOVORENJE! - sposobnost i djelatnost izricanja misli i osjećaja pomoću artikuliranih glasova i riječi- neraskidivo je povezan s jezikom i mišljenjem – bitne oznake čovjeka kao svjesnog bića

7

- govor je ostvarivanje, odnosno karakterizacija jezika – zvukova – značenjsko sporazumijevanje među ljudima- govor je fiziološka, fonetska i sluhovna (akustična) pojava- govor je najčvršće povezan sa slušanjem – čitanje govorenja napisanog teksta

polazišta za uspostavljanje odnosa prema djetetovu govornom izražavanju- pratiti i poticati stupanj razvijenosti govora- promatrati sposobnost artikuliranja glasova u hrvatskom standardnom jeziku- naglašavanje u odnosu na hrvatski standardni jezik- bogatstvo rječnika- sposobnost artikuliranja manjih i većih govornih cjelina

- dijete dolazi u vrtić s govornim osobinama svojih roditelja, odnosno lokalne sredine- temeljna je zadaća odgajatelja da dijete privodi hrvatskom standardnom jeziku ne omalovažavajući uporabu materinskog jezika- djeca s lakšim govornim manama: mucanje, tepanje, brzopletost, nagluhost (zbog nje dolazi do nekih mana) – svi zahtijevaju individualizirani pristup- mucanje – teškoća izgovaranja na početku, u sredini ili na kraju riječi; nastaje zbog otkazivanja govornih organa pri zauzimanju položaja za izgovor sljedećeg glasa, a može biti urođeno i stečeno zbog raznih stresova u djetinjstvu; s vremenom može nestati i uspješno se liječi- tepanje – zamjenjivanje teže izgovorljivih glasova lakšima; do zamjene dolazi – dijete još ne može glasove artikulirati ili zbog nenormalni razvijenih govornih organa; pomažu vježbe pravilnog izgovora- govorne mane:

- vrskanje – nemogućnost izgovora glasa S- šuškanje – izgovor glasa Š umjesto S- zamjena glasa r ili izgovaranje „francuskog“ (resičkog) umjesto hrvatskog nadzubnog- unjkanje – govor kroz nos (ispravlja se promjenom navike ili operacijom nosa)- brzopletost – izgovaranje pojedinih glasova ili riječi ubrzanim tempom, pojačanim tonom ili tiho – pomaže ponavljanje glasova za odgajateljem po taktu - nagluhost – uzrok govornih mana jer pravilnog izgovora glasova nema bez normalno razvijenog sluha

KOMUNIKOLOGIJA

- govor je jedan teorijski pojam i označuje mentalnu sposobnost čovjeka koja mu omogućuje komuniciranje simboličkim sistemom- komunikacija odražava način shvaćanja realnosti, a način na koji komuniciramo govori o dostignutim stupnjem socijalizacije

ZAKONI KOMUNIKACIJE - nemoguće je ne komunicirati- verbalna i neverbalna komunikacija- govor djeteta povezan je s njegovim ISKUSTVOM – AKCIJAMA- dijete nije u stanju izraziti one odnose kojih još nije svjesno

8

KOMUNIKACIJA I INTERAKCIJA Miljak - komunikacija je namjerna aktivnost- interakcija – dijete vrši nenamjernu komunikaciju

Bratanić - interakcija je aktivan odnos između dviju ili više osoba pri kome jedna utječe na drugu – zauzimanje stavova prema drugima- komunikacija – interakcija putem znakova, proces stvaranja značaja i uzajamne razmjene značaja

KOMUNIKACIJA - obavijest se može shvatiti na različite načine- kvadrat obavijesti ima četiri strane:- predmetni sadržaj – sam sadržaj- samoočitovanje – govori o nama, o pošiljatelju- odnos – govori o odnosima među onima s kojima razgovaramo- apel – možda nešto drugo želimo iskazati

ZNAČAJ GOVORA ZA RAZVOJ - govor se uči- govoru se od samog rođenja mora posvetiti posebna pozornost- govor je sredstvo izražavanja i način prenošenja životnog iskustva- razvoj govora traje cijeli život- predškolski period kritični – optimalan za razvoj govora

KAKO SE RAZVOJA GOVOR? - sazrijevanjem (maturacija) i poticanjem- prva godina – tiho učenje- druga i treća godina – najintenzivnije učenje govora (prosječan dvogodišnjak uči dnevno 10 novih riječi)

UTJECAJ NA RAZVOJ GOVORA - dijete ima genetske predispozicije za govor

♦ UNUTARNJI – zdravstveno stanje djeteta, inteligencija, mentalne sposobnosti, spol, vid...♦ VANJSKI – socijalne interakcije i stimulacije djeteta

- okolina – obitelj, odgojno – obrazovne ustanove, sredstva komunikacije, bilingvizam

- VANJSKI ČIMBENICI- odnos s majkom – majka nije pasivna- stvaranje socio-emocionalne veze- zadovoljavanje djetetovih potreba- tumačenje djetetovih signala – princip primjerenosti kod majke vremenski ograničeno- biološko ogledalo – veza između djetetove AKCIJE i majčine REAKCIJE- značaj zajedničkih aktivnosti majke i djeteta- ponavljanje akcija, sekvence sve dulje

UVJETI ZA PRELAZAK IZ NEVERBALNE FAZE U VERBALNU

9

- socio-emocionalna veza- postojanje predlingvističke faze – prihvaćati djetetovu inicijativu i verbalizacija djetetovih reakcija- situacijski govor- zajedničke aktivnosti- postojanje standardnih aktivnosti- njegovati IGRE – oponašanje, čitanje, pričanje, spontane dječje igre PONAŠANJE ODRASLE OSOBE - proširivanje, telegrafski govor (30%)- jednostavan govor- redundanca – ponavljanje- razumljivost – sporo i jasno- pravilan izgovor - model- izravan govor upućen djetetu - govoriti naizmjence – dovoljno vremena- objašnjavanje svega što radimo ili percipiramo- pitanja otvorenog tipa

PREDLINGVISTIČKA FAZA - od rođenja do 2 mjeseca – FAZA KRIČANJA – osjećaj ugode i neugode – opušteni ili zgrčeni mišići- pojava SOCIJALNOG OSMJEHA

a) od 2 do 4 mjeseca – FAZA GUKANJA – bez obzira na rasno, kulturološku sredinu isti repertoar glasova i djeca bez obzira na intelektualne kapacitete ili specifične sredinske uvjete (mentalna retardacija), gluha i nagluha djeca

b) od 4 do 5 mjeseca – BRBLJANJE ILI SLOGOVNO GUKANJE – govorno sužavanje - djeca koja puno plaču manje guču – zadovoljavanje fizioloških potreba

c) oko 7 mjeseca – FAZA SLOGOVNOG GLASANJA – nastavlja se govorno sužavanje- dijete spaja po dva sloga – upotrebljava samo glasove iz svoje socijalne sredine- sliče riječima – ali ne označuju, igra govornim aparatom

RANI GOVOR - HOLOFAZE => jedna riječ za cijelu situaciju- služi se riječima koje imaju vrlo široko značenje (npr. vau–vau) EKSPANZIJA ZNAČENJA (Vidio sam psa. Bojim se psa. Pas je došao. Vodio bi psa.)- prva riječ ima značenje rečenice ili cjelokupnog komunikacijskog konteksta- mnogo neverbalnih signala- dječaci počinju kasnije – desna strana je verbalna- prvo se javljaju imenice zatim glagoli - postepeno zanemarivati neverbalne signale

PRVA GODINA – PREDVERBALNA FAZA- dijete mnogo više razumije nego što je u stanju reći- obično traje između 10 – 15 mjeseci- igre govornim aparatom- postepeno se stvara veza između ZNAKA i OZNAČENOG- radije slušaju glas majke od drugih glasova- socijalna izolacija djeteta

10

- hospitalizam

DRUGA GODINA- pedesetak riječi, razumije mnogo više- nazivaju se imenom, razgovaraju sa sobom- EHOLALIJA – česta i stalna pojava – ponavljanje jedne ili više riječi- pitaju o nazivima predmeta, imenovanje - geste – pokazivanja - tumačenje djetetovih neverbalnih znakova i govorno oblikovati

TREĆA GODINA- širi se vokabular- ispravno se služe osobnim zamjenicama i množinom- još ima drugih monologa- motivirani za priče – vole ponavljati- početak kreativnosti – neologizmi – izvedenice iz standardnog jezika – koristi analizu sastavnih dijelova – jedno pravilo primjenjuje u sličnim situacijama- ''Zašto žuriš doma? Baš si pravi domar.'' (domar – neologizam – onaj koji žuri doma)

ČETVRTA GODINA – ZLATNO DOBA DJEČJIH PITANJA- spoznaja pitanja – traženje informacija 'Što j e to?''- socijalno – komunikativna – sredstvo komunikacije, uspostavljanje suradnje- priznati da nešto ne znamo – izvor informacija- postaviti mu protupitanje

PETOGODIŠNJACI I ŠESTOGODIŠNJACI- najčešće ispravno i gramatički točno- vole čitanje, slušanje, govorne igre- razvijanje predčitačkih umijeća- većina djece već pravilno izgovara sve glasove – rad na artikulaciji

INTELEKTUALNI I GOVORNI RAZVOJ - intelektualne sposobnosti moraju biti razvijene do određenih granica- dijete treba razumjeti našu poruku (Donesi mi lutku.)- razvoj govora - skokovit- individualiziran – ponekad dijete prestane pričati- MIŠLJENJE I GOVOR – egocentričan i socijalizirani govor

INTERPRETATIVNO ČITANJE

- u metodičkoj literaturi postoje različiti termini kojima se označava čitanje beletrističkog teksta – izražajno, estetsko, interpretativno – uvriježen pojam u sustavu školske interpretacije kao etapa nastavnog sata- u određivanju pojma u obzir se uzimaju lingvističke i metodičke odrednice- interpretativno čitanje – zasniva se na vrednotama govorenog jezika

11

- interpretativnim čitanjem pjesnička poruka u zvučnom obliku prenosi se do slušatelja – prijenos misaonog i emocionalnog sloja pjesme- interpretativno čitanje odlikuje se emocionalnom i logičkom izražajnošću – impresivno i ekspresivnim, konotativno- primarna zadaća – prijenos autorovih misli i osjećaja, oživotvorenje emocionalne i logičke strane teksta- „Teško je mrtvilu tuđeg slova posuditi život vlastita govora.“ Tonko Lonza- čitač oživotvoruje autorove poruke, na određeni način interpretira tekst, govorno ga osmišljava donoseći njegovu smisao, organizaciju, njegovu prirodu- takav pristup tekstu nosi stvaralačka obilježja – oblik umjetničke kreacije- „Bogatstvo mogućnosti realizacije i opasnosti da tekst ne bude iznevjeren.“ Gogolj- nastava integrira interpretativno čitanje u svakodnevni program- u sustavu školske interpretacije – 3 etapa nastavnog sata (nakon motivacije i najave)- interpretativno čitanje može biti i u motivacijskom dijelu sata- interpretativno čitanje može se odrediti i kao područje u okviru nastave izražavanja i jedan od postupaka metode rada na tekstu

pripremanje teksta za interpretativno čitanje čitač teksta prethodno mora doživjeti i spoznati tekst na svim njegovim razinama izražavanje emocionalnih svojstva teksta rezultat je njegovog poznavanja faze pripremanja teksta za interpretativno čitanje:

A. upoznavanje idejno – estetskih značajki: čitač dovodi u sklad po nuđenu varijantu s osobnim doživljajem i shvaćanjem. Pri čitanju svakoga segmenta teksta treba odrediti što se čitanjem želi postići kakve predodžbe i misi želimo potaknuti kod slušatelja.

B. Čitanje teksta pred auditorijem: prije čitanja nastavnik budi interse kod učenika, oslobađa zakočenost i priprema za akustičnu …..

čitanje je estetski i najsvečaniji trenutak sata u kojem se učeniku otkrivaju novi svijetovi i zato je za taj čin potrebna obostrana priprema.

upoznavanje djeteta s knjigom dijete u kontakt s knjigom dolazi prije nego sto nauči čitati značaj interakcije između djeteta i doraslih tijekom čitanja dijete može voditi aktivnost i stvara naviku čitanja intuitivno podučavamo djetetu jeziku, pisanju i čitanju

EVOKACIJA motiviramo dijete da se prisjeti onoga sto već zna novo znanje povezati s starim, osobni program djeteta

sistem upoznavanja djece s knjigom

ERR

EVOKACIJA REALIZACIJA REFLEKSIJA

12

dijete izražava svoje znanje i razumijevanje putem govora, razmišljanja djetetovo je gledište različito od gledišta odraslih u skupini daju različite odgovore na iste probleme – to može stvoriti problemsku situaciju

– sto je pozitivno evokacija – uvođenje u knjigu:

1. upoznavanje s knjigom, autorom, naslovom, ilustracijom – o čemo se radi u knjizi, glavni junaci itd…

2. realzicaija značenja čitanja /slušanja – djeca dolaze u kontakt s novim idejama u samom tekstu. - Podržavati interese za sadržajem koji je izazvan u prvoj fazi

3. slijedi čitanje teksta s osjećajem za dramatiku4. važna atmosfera u kojoj se čita (svijeća, glazba)

REFLEKSIJA razgovor nakon čitanja djeca slobodno izražavaju svoje ideje kakva ti je priča , zasto? na sto te podsjeća važnost smoizražavanja razmejna idej a među djecom integracija svih informacija izražavanje

ciljevi pri upoznavanju djece s knjigom razvijanje ljubavi prema knjizi razvijanje i učvršćivanje kulture čitanja obogaćivanje govora, razmišljanja, mašte i kreativnosti obogaćivanje emocija spoznaja da je knjiga izvor informacija obogaćivanje i ohrabrivanje za komunikaciju ohrabrivanje za čitanje i pisanje

savjeti za razvijanje navika čitanja čitajte djeci savki dan govorite io knjigama s naklonošću i ljubavlju sami često koristite knjige uredite centar čitanja osigurajte kontakt dijete s knjigom izrađujte knjige s djecom pozivajte ilustratore i pisce posjećujte knjižnice i knjižare neka roditelji, djede i bake, braća i sestre sudjeluju u aktivnostima vezanim uz knjigu organizirajte dan s mojom najdražom knjigom

centar čitanja o mogućiti samostalno biranje knjiga knjige na dohvat ruke djeteta različite po tematici:, veličini, oblicima, kazete, radio diktafoni, časopisi, enciklopedije knjige koje su djeca sam izradila dovoljan broj knjiga za svu djecu

13

pomoći roditelju oko knjiga: dati mu informacije o dobrim knjigama, načinu čitanja: omogućiti roditeljima jednostavna pristup knjigama. mogu zajedno s djecom birati i ponijeti kući.

ruksak čitanja sadrži knjige za djecu i stručnu literaturu za roditelje pismo roditeljima u kojem se objašnjava svrha ruksaka bilježnica za odgovore i pitanja ostale zanimljive obavijesti putuje od vrtića do kuće stvar se zajednička navika čitanja počinju čitati više stručne literature

vještine i sposobnosti potrebne za čitanje i pisanje: dijete će treba: voljeti i uživati u knjigama da bi željelo naučiti čitati i pisati. Imati znanje u svijetu koji ga okružuju da bi mogla razumjeti smisao. Imati sposobnosti da dobro koristi vlastiti jezik i uživao u glasovima, rimi pjesmica. kontrolu ruku posebice će trebati: povezivati zvukove jezika sa slovima abecede. Biti sposobno napisati ta slova. ponekad će ih prepoznati i ovisno o tome kako su sastavljene ili zato što su mu te riječi poznate od prije istražuje kako se jezik upotrebljava

otkriti kako se riječi točno pišuistraživati putem vlastita čitanja i pisanja različitih oblika tekst

priprema za čitanje neka dijete vidi nas da čitamo i pišemo čitati djetetu – stvoriti da on može samostalno čitati mjesto za čitanje, čitati zajedno, listanje knjiga dobro je raspravljati o značenju riječi kad čitamo puno razgovarati dobre ilustracije će pomoči shvaćanju priče i motivaciji pjesmice u rimi posjećivanje knjižnici

kakvo bi čitanje trebalo biti užitak – atmosfera i okruženje ne prisiljavati dijete da čita ili da mu vi čitate pravilno odabrano vrijeme čitanja da samo odabere knjigu koju želi da mu čitate ne tražiti savršenstvo ne s previše opisa – statične sadržaje odaberite knjige za koje znate da ih dijete već voli u kojima ilustracije jesno dopunjuju tekst

kakva jezik treba biti precizan, raznovrsna, ritmičan, raznovrstan i redundantan koristiti različite riječi da bi opisali sličan događaj uvoditi dijete u razgovore u najranijoj dobi – aktivno slušanje igrati se govornih igara, igra rimovanja igrati se jezikom-izmišljati brojalice i pjesmice rimovanje – vrlo je važno jer uočava ritmičnost ponavljanja riječi pomaže mu da

zapamti IZGLED riječi pa će je kasnije opisati

14

neispravljanje ranog govora - slušati što nam dijete govori ne prekidati kada završi sa pričanjem pitati ga tek onda ne birati neverbalnu komunikaciju tijekom govora pokušati zajedno s djetetom oblikovati događaje jednostavnom rečenicom pokušati nacrtati ono o čemu smo pričaliosobitosti slušanja

slušanje temelj učenja govora imaju teškoće u zadržavanju pažnje u slušnom uočavanju i razlikovanju imaju sužen opseg slušnog pamćenja (ne uspijeva zapamtiti ili ponoviti) nove i

nepoznate riječi, slog rečenice riječi koje su nove i nepoznate prečuju razlikovanje šumova, zvukova, tonova, slogova

proširenje rječnika pasivni u aktivni razumijevanje i poznavanje značenja riječi preduvjet za pamćenje aktivnog govora dobro razumijevanje riječi potpomognuto je konkretnim iskustvom i ponavljanjem teme i sadržaje treba proširiti novim iskustvima i doživljajima prepričavanje priča uz slikovnice svakodnevno

SLIKOVNICE poteškoće u razumijevanju slikovnica dekodiranje prepoznavanje nekih objekata u slikovnici već s godinu dana života o njim ima

izravno iskustvo tek kasnije prepoznaje neke odnose između likova ili predmeta prvo prepoznaje mačku, a kasnije da pas lovi mačku

dekodiranje slike slika je statična, a događaj koji se opisuje dinamičan (statično se mora

tumačiti kao dinamično) potreban mentalni napor razumijevanja slikovnog jezika i njegovo pretvaranje u govorni izričaj

slikovnica nije materijalni trodimenzionalni oslonac ne postoji vanjska realna akcija slika najmanje materijalizirani medij – sa slikom se ne može rukovati

već se samo može zamišljati akcija slika je zamjena, supstitut za realno i omogućava kontaktnu akciju o tome se može samo razmišljati

kako čitamo slikovnicu? dijaloško čitanje slikovnice morfološko čitanje slikovnice spontano na djetetov zahtijeva kombinacija slika i govornog izričaja

dijaloško čitanje odrasli govorno komentira što se na slici nalazi omogućava da dijete sliku shvati kao događaj ispunjava one praznine koje mu slika ne prikazuje statičnom elementu slike daje se vremenska i prostorna dimenzija

15

poticati dijete na samostalno „čitanje“ slikovnica, komentare, pitanja važno neverbalno obilježje komunikacije kojima dijete stvori postaju jasnije i

zanimljivije dobar model standardnog književnog jezika loš izbor priča od strane odraslih, biraju priče koje su prejednostavne ili preteške prvo upoznati sa slikovnicom, slikama slobodno ih djeca interpretiraju slikovnicu okrenuti svima, moguće je tijekom čitanja objašnjavati, stvoriti digresiju,

komentirati mirno mjesto, djeca su ugodno smještena, fizički blizu odgojitelju izmislimo svoju slikovnicu, ilustrirajmo je i napišimo tekst

BAJKA

obično počinje realistički prelazi u čudesan svijet i nudi nadu u budućnost koristi univerzalne simbole, upoznaje djecu s problemima i načinima njihova

rješavanja vrijednost bajke –ima više nivoa značenja i razumijevanja ovisno o dobi djece

značenje bajke pozitivna uloga u socijalizaciji djece nudi djeci jednostavan odgovor o dobru i zlu uvjerava ga da će dobro biti nagrađeno pruža emocionalno rasterećenje, osjećaj vladanja situacijom i snagu da probleme može

i u stvarnosti prevladati koristimo u izvornom obliku između 4-9god prerada bajke sukladna iskustvu, intelektualnom razvoju

pojam o dobru i zlu predmoralna faza od 0-2 god –dobro je ono što je ugodno egocentrična faza 2-4 god. priznaje se autoritet roditelja, alisu vlastiti interesi

najvažniji –značaj kazne – zlo se kažnjava druga egocentrična faza – od 4-9 god. Slično kao kod prethodnoj ali važnost

nagrade je posebno naglašena dobro je ono što se nagrađuje

pričanje bajke zajednički emocionalni doživljaj izražajno i emocionalno obojeno pročitati ili čitati ponovno ukoliko djeca to žele ponekad je potrebno nešto ispustiti ukoliko to na djecu emocionalno djeluje ponavljanje dok djeca za to pokazuje interes sklad lingvističkih i paralingvističkih elemenata

uloga pjesme u ostvarenju odgojno –obrazovnih zadaća pjesme kao govorni oblik često se primjenjuju u radu s predškolskom djecom djeca se s pjesmom upoznaju vrlo rano djetetova dob određuje izbor i duljinu, temu namjeru i metodički pristup dječja pjesma ima svoje mjesto u životu dječjeg vrtića i u roditeljskom domu usvajanje raznovrsnih stihova pridonosi razvijanju govorne kulture pamteći sadržaje pjesme – dijete ući svoj jezik uči, usvajati i pjesnika

16

pjesma obrazuje i odgaja – zadaća i sredstvo pjesmom se može utjecati na usvajanje elementarnog znanja, vještina i navika iz svih

odgojno – obrazovnih područja pjesmom se djeluje na misaone sposobnosti djece, i na njihove vještine, kompetencije,

razvijanje različitih aspekata njihove sposobnosti pjesma budi emocije prema ljudima, prirodi, rodnom kraju, domovini pjesma može poslužiti u ostvarivanju programskih sadržaja iz materinskog jezika pjesma može poslužiti kao poticaj za igru, za crtanje, modeliranje, slikanje, razgovor,

motivacija za stvaranje ugodnog razgovora, stvar ugodno raspoloženje, uvod u zajedničku aktivnost

pravilnim izborom pjesme predškolsko dijete uči slušati glazbu poetske riječi, u njemu se stvaraju akustičke predodžbe i asocijacije – razvoj osjećaja za ritam i sluh

pjesma njeguje estetski doživljaj, razvija i budi emocije i zanimanje za ovu vrstu umjetničkog stvaranja, pridonosi razvijanju estetskog ukusa

kriteriji pri odabiru poetskih tvorevina za djecu1. svojom jednostavnošću, melodioznošću, ritmom, i slikovitošću pjesma mora biti

bliska djeci2. Pjesme mora odgovarati dobi djeteta:

u drugoj godini djetetu se mora recitirati brojalice s jednostavnom rimom i igre riječima vezane za živahnu kretnju i vedro ponašanje

prvi susret s pjesmom u dječjem vrtiću treba dijete animirati tako da ono pjesmu zavoli

tematski pjesma treba biti jednostavna i bliska djeci omiljene su šaljive i duhovite pjesme djeca vole pjesme o životinjama, biljkama, njima bliskim predmetima, bliskim osobama,

prometu, blagdanima, igri raznovrsna sadržajna strana pjesme omogućuje odgojitelju da izabere one što djeca vole,

žele i traže jedna pjesma biti će izazov za izbor druge uloga odgojitelja u izboru pjesme nije jednostavna izbor ovisi o poznavanju dječje poezije, estetskom ukus, , poznavanju kognitivnih i

emocionalnih mogućnosti djece i njihovih govornih –izražajnih mogućnosti odgojitelj treba pjesmom buditi interes za poeziju izražavati doživljaj uloga dječjih časopisa dijete voli pokazati ono što je naučilo dječje priredbe, svečanosti

metodički pristup pjesmi nema recepta po kojem se pjesme interpretiraju, uče s djecom inventivnost, fleksibilnost, traženje originalnog puta u ostvarenju zadaća početnik – potreba poznavanja ispravnog načina rada s djecom transpozicija – prenošenje određenih zamisli, stavova i postupaka u nove situacije transpozicija elemenata mora biti prirodna osposobljenost odgojitelja da određene

zadatke rješava na različite načine odgojitelj – regulator metodičkog postupka – potrebno planiranje i pripreme

pričanje priče

17

nude simboličnu radnju koja odgovara našem unutarnjem svijetu i puno djeluje na unutarnji svijet slušatelja obogaćuje ga i nadopunjujeobogaćuje i građu djetetove unutarnji svijet predodžbe

djeca: sve do 8 odnosno 10 god starosti spoznaju svijet preko simboličkih radnji, ona pretvaraju svoje dojmove spoznajni okoliš uz pomoć pričakad sama pričaju mogu svoj unutarnji svijet podijeliti s drugima

pripovjedač dijeli sebe sama dok pričamo ulazimo u raznovrsnu komunikaciju s publikom pričanje stvara odnos blizine na kraju djeca nisu upoznala jednu priču nego su upoznala i jednog čovjeka potiču djecu na spontani govor za vrijeme pričanja (ako ga ne ugušimo umirivanjem) korištenje rekvizita ponekad dobro došlo dijete treba uzor, mi kao pripovjedač i uzor smo djeci. gledajući nas i slušajući, ono se

ohrabruje za samostalno pričanje priča i za govorenje pred skupinom

18