International conference

The oldest linguistic attestations and texts in the Slavic languages

Međunarodni znanstveni skupNajstarije jezične potvrde i tekstovi

slavenskih jezika

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, ZagrebInstitute of Croatian Language and Linguistics, Zagreb

4.–5. 11. 2016.

Program skupa i knjižica sažetakaConference programme and booklet of abstracts

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, ZagrebInstitute of Croatian Language and Linguistics, Zagreb

Urednik: Amir Kapetanović

Lektori: Dubravka Ivšić Vuk-Tadija Barbarić Branimir Brgles

Grafički urednik i prijelom Davor Milašinčić

PoduPiratelj: Hrvatska zaklada za znanost Pokrovitelj: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti

Organizacijski OdbOr / Organising bOard: Prof. dr. Amir Kapetanović [Zagreb], predsjednik Dr. Željka Brlobaš [Zagreb] Izv. prof. dr. Dunja Brozović-Rončević [Zadar] Dr. Tijmen Pronk [Leiden]

Tajnici skupa / cOnference secreTaries: Dr. Dubravka Ivšić Dr. Branimir Brgles Dr. Vuk-Tadija Barbarić

Ovaj znanstveni skup sufinancirao je HRZZ podupirući projekt DOCINEC (2698).

This conference has been supported in part by Croatian Science Foundation under the project DOCINEC (2698).

3

Friday / Petak, 4. 11. 2016.Nadbiskupski pastoralni institut, Kaptol 29a

9:00-9:30 Registracija/ RegistrationOtvaranje skupa / Conference opening

Plenary session

9:30–10:15 1. Ranko Matasović [Zagreb] Slavic texts before the first written documents: evidence for Indo-European oral poetic tradition in Slavic

10:15–11:00 2. GeorG Holzer [Wien] Praslavenske sintaktičke osobitosti u svjetlu starih slavenskih tekstova

11:00–11:30 Stanka za kavu / Coffee break

Izlaganja i diskusija / Session and discussionPredsjedaju / Chairs: Tijmen Pronk, Lejla Nakaš

11:30 – 12:00 3. Simeon Dekker [Leiden] Old Russian Birchbark Letters from Novgorod and Surroundings

12:00–12:30 4. Вадим КрысьКо [Москва] Экстратексты древнерусских рукописей

12:30–13:00 5. Yavor miltenov [София] Notes on the Scribal Errors in Oldest Slavic Manuscripts

13:00–13:30 6. JasMina GRković-MaJoR [Novi Sad] Common Slavic concept of ‘health’: evidence from Old Church Slavonic

13:30–14:30 Stanka za objed / Lunch break

14:30–15:30 Visit / Posjet [HAZU i Etnografski muzej]

ProGraM SkuPa

CoNFereNCe ProGraMMe

4

Izlaganja i diskusija / Session and discussionPredsjedaju / Chairs: Georg Holzer, Dubravka Ivšić

16:00–16:30 7. Mateo ŽaGaR [Zagreb] Što su Bašćanska ploča i Listina Kulina bana jedna drugoj?

16:30–17:00 8. lejla nakaš [Sarajevo] Svjedočanstva zapadnoštokavskih narječnih obilježja u pismenosti srednjovjekovne Bosne

17:00–17:30 9. vuk-tadiJa BaRBaRić [Zagreb] Povijest čitanja Vinodolskoga zakona i Istarskoga razvoda

17:30–18:00 10. ŽelJka BRloBaš [Zagreb] Pitanje najstarijih kajkavizama i Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

20:00 Večera za uzvanike / Conference dinner

Saturday / Subota, 5. 11. 2016.Nadbiskupski pastoralni institut, Kaptol 29a

Izlaganja i diskusija / Session and discussionPredsjedaju / Chairs: Dunja Brozović Rončević, Вадим Крысько

10:00–10:30 11. tijmen Pronk [Leiden] 13th century Judeo-Slavic glosses

10:30–11:00 12. matej šekli [Ljubljana] About the origin of the language of the Freising Monuments

11:00–11:30 13. SaSkia Pronk [Leiden] The beginning of the Catholic Sorbian literary tradition

11:30–12:00 14. tomaSz mika [Poznań] Najstarsze polskie teksty. Nowe metody i nowe problemy badawcze

12:00–12:30 15. aGnieszka słoBoda [Poznań] Najstarsze polskie teksty z pespektywy składniowej

12:30–13:00 Stanka za užinu i kavu / Snack and coffee break

5

Izlaganja i diskusija / Session and discussionPredsjedaju / Chairs: Saskia Pronk, Vuk-Tadija Barbarić

13:00–13:30 16. dunJa BRozović Rončević [Zadar] Hrvatske toponimijske potvrde slavenskoga zemljopisnog nazivlja

13:30–14:00 17. duBRavka ivšić [Zagreb] O deklinaciji hrvatskih osobnih imena u srednjovjekovnim latinskim tekstovima

14:00–14:30 18. BRaniMiR BRGles [Zagreb] Osobna imena na -mir u povijesnom kontekstu

14:30–15:00 19. aMiR kapetanović [Zagreb] Najstarija hrvatska imena i emocije

15:00–15:15 Zatvaranje skupa / Conference closing

SAžEtCI

aBStraCtS

8

Vuk-Tadija Barbarić, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Hrvatska

Povijest čitanja Vinodolskoga zakona i Istarskoga razvoda

Vinodolski zakon (VZ) i Istarski razvod (IR) zasluženo privlače pozornost velikoga broja istraživača i priređivača još od 19. stoljeća. Dva su jednostavna razloga tomu – oba su teksta dovoljno stari, a mnogostruko dulji od prosječnoga sačuvanog starohrvatskog pravnog teksta. Ovim se prilogom želi na konkretnom primjeru pokazati da je bogata tradicija čitanja teksta nužan preduvjet dobivanja pouzdano pročitana teksta. Svaki idući priređivač mora uzeti u obzir što više prethodnih čitanja kako bi okrenuo tradiciju čitanja teksta u korist njegove pouzdane interpretacije. Itekako je moguće napraviti i korak unatrag – jedan priređivač nije jači od pogrešaka, ali uz povijest čitanja teksta ima realne izglede za kvalitetan rezultat. to će se argumentirati raščlambom niza mjesta na kojima se čitanja priređivača razilaze. Osim što su njihovi tekstovi relativno često bili objavljivani, VZ i IR pripadaju rijetkim starohrvatskim tekstovima koji su objavljivani transkripcijom. Niz isprava objavljenih u velikim izdanjima poput Kukuljevićeva (Acta Croatica) i Šurminova (Hrvatski spomenici) nikada nije objavljen transkripcijom, a za nezanemariv dio tih isprava povijest je čitanja dugo zastala upravo u dobu navedenih izdanja. Iz povijesti čitanja VZ-a i IR-a može se mnogo naučiti o tome kako treba i da doista treba pristupiti transkribiranju isprava koje su dosad privlačile nešto manju pozornost. U načelu vrijedi – što više čitanja, to bolje!

Branimir Brgles, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Hrvatska

Osobna imena na -mir u povijesnom kontekstu

Ciljevi su izlaganja dvostruki. Prvi cilj podrazumijeva definiranje značenja riječi mir kao strukturnog formanta u dvoleksemnim imenima, čije potvrde nalazimo u srednjovjekovnim hrvatskim vrelima. Drugi cilj izlaganja bavi se problemom „nestanka“ povijesnih potvrda dijela osobnih imena na -mir u razvijenom srednjem vijeku. Kada je riječ o tumačenju značenja riječi mir u hrvatskoj antroponimiji, potrebno je naglasiti važnost povijesnih okolnosti. U etimološkim se rječnicima spominju dva značenja:

9

starije, čiji je sinonim riječ ‘svijet’ te mlađe, suvremeno značenje riječi mir u slavenskim jezicima. Poznato je da je dio hrvatskih srednjovjekovnih dvoleksemnih imena pripadao višem društvenom staležu. P. Šimunović smatra da je značenje strukturnoga formanta -mir u tim imenima najvjerojatnije ‘velik, slavan’ te napominje da su se morfemi -mir i -slav počeli miješati, gubeći svoja iskonska leksička značenja. Čini se, ipak, da je potrebno dodatno istražiti značenja morfema -mir, pri čemu se javljaju i druga moguća rješenja. Velik dio osobnih imena na -mir nesumnjivo je pripadao višim društvenim slojevima. Neka su se od tih imena prestala rabiti već u razvijenom srednjem vijeku, a do kasnosrednjovjekovlja su već gotovo sasvim iščezla. Nameće se stoga i pitanje zašto su ta imena nestala te jesu li doista pripadala samo višemu sloju u društvenim zajednicama hrvatskoga srednjovjekovlja?

Željka Brlobaš, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Hrvatska

Pitanje najstarijih kajkavizama i Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

U radu se analiziraju jezične potvrde najstarijih hrvatskih kajkavizama u odnosu na Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika, koji se temelji na pisanim i rukopisnim književnim izvorima kajkavskoga hrvatskog književnog jezika od 16. stoljeća, prema dosadašnjim najstarijim izvorima Rječnika (latinični kajkavski tekstovi u listinama, Vramec, Pergošić). Kratkim se osvrtom usmjeruje i na dosadašnja znanstvena propitivanja kajkavizama u okviru glagoljske baštine. Fonološkom, morfološkom i semantičkom analizom pojedinih najstarijih kajkavizima potvrđuje se teza da se kajkavskim primjerima na temelju korpusa projekta Dokumentacija i interpretacija najstarijih razdoblja hrvatskoga jezika pomiče i vremenska granica izvora kajkavizmima za Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika.

10

Dunja Brozović Rončević, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zadru, Hrvatska

Hrvatske toponimijske potvrde slavenskoga zemljopisnog nazivlja

toponimijski odrazi hrvatskoga zemljopisnog nazivlja potvrđeni u najstarijim hrvatskim vrelima, te onima pisanim latinskim jezikom koji se odnose na povijesne hrvatske prostore, nerijetko predstavljaju i najstarije potvrde pojedinih hrvatskih riječi slavenskoga podrijetla. Mnogi od tih naziva više nisu dijelom standardnoga hrvatskog leksika, pojedini su potvrđeni samo u dijalektima, a neki su potpuno zaboravljeni te se njihovo prvotno značenje može iščitavati samo usporedbom sa srodnom jezičnom građom iz drugih slavenskih jezika. U radu će se na nekoliko odabranih primjera analizirati važnost usporednog proučavanja najstarijih potvrda toponima motiviranih zemljopisnim nazivljem među slavenskim jezicima.

Simeon Dekker, Leiden University, Nizozemska

Old Russian Birchbark Letters from Novgorod and Surroundings

the main attestation of Old Novgorodian is formed by texts written on birchbark; they date from the early 11th to the mid-15th century. this leaves us with over 400 years of attestations, which allows us to trace (socio-)linguistic and pragmatic developments over the centuries. A large number of appellatives and personal names are encountered in the birchbark letters, many of which are unique to this corpus. they occur almost exclusively in Old Russian vernacular texts, but the names can be Slavic as well as non-Slavic (Byzantine, Germanic, Finnic), which testifies to the extensive trading links that existed between Novgorod and other nations in all directions. Several registers can be distinguished. the birchbark letters operate on a continuum between Old Church Slavonic, the ‘supra-regional’ Kievan variety of Old Russian and the local Novgorodian dialect. In addition, ‘bookish’ and informal spelling systems are used in a subtle alternation. this results in a sociolinguistic diversity of exceptional dimensions. this diversity is also studied in the field of historical pragmatics, where the philological

11

debates over the interpretation are mainly taking place at the moment. It especially concerns the division of labour between oral and written ways of communication. A large oral element is reflected in the way in which the birchbark letters are phrased. A pragmaphilological methodology, in which philological close-reading is combined with a corpus-linguistic approach, can overcome the interpretative difficulties this situation poses.

Jasmina Grković-Major, Faculty of Philosophy, University of Novi Sad, Srbija

Common Slavic concept of ‘health’: Evidence from Old Church Slavonic

Combining the semasiological and the onomasiological approach, the paper deals with the Common Slavic concept of ‘health’ as witnessed by Old Church Slavonic data. In order to do it, we analyze not only the OCS words meaning ‘health(y)’, ‘heal’, but ‘sick(ness)’ as well. Besides the words who have these as their primary meanings, our investigation includes also the ones who have them as contextually induced readings, since they witness to the paths of metaphorical extensions. the etymologies of the lexemes investigated reveal that the concept of ‘health’ is based on several conceptual primitives: ‘whole’ (e.g. cělъ), ‘firm’ (e.g. sъdravъ), ‘pure’ (e.g. istrěbiti), ‘life force’ (e.g. ne-dǫgъ). OCS, representing late Common Slavic situation, is in this respect in accordance with other Indo-European languages. Besides, the metaphorical extensions we see at work in OCS (e.g. čistъ ‘pure, clean’ > ‘purified, cleaned (from sickness)’ > ‘healthy’) are founded on the same conceptual primitives.

Georg Holzer, Institut für Slawistik Universität Wien, Austrija

Praslavenske sintaktičke osobitosti u svjetlu starih slavenskih tekstova

U ovom se doprinosu istražuju stari slavenski tekstovi ukoliko sadržavaju sintaktičke pojave koje su iz perspektive današnjih slavenskih jezika anomalije, i prema tome, kako bi Antoine Meillet rekao, praslavenske

12

redovitosti. Primjenjujući etimološka značenja veznikâ i relativnih zamjenica pri prevođenju hipotaksa koje se nalaze u starim slavenskim tekstovima istražuje se mogućnost da se u dotičnim slučajevima radilo o praslavenskim parataksama. Upozorava se i na neobičnu porabu duala, na dativus absolutus, na neponavljanje prefiksa kao prepozicija te na posesivne konstrukcije tipa “Sudъ Jaroslavlь Volodimirica”, što je naslov Ruske pravde, kao anomalije koje bi mogle biti praslavenske redovitosti. Složeni brojevi tipa “dvanadesete” shvaćali su se u slavenskom srednjovjekovlju još kao dva posebna broja, kako pokazuje alternativa “oba na desjate”, koja je potvrđena u staroruskome Ostromirovu evanđelju. Ukazat će se i na Wackernagelovo pravilo, koje, doduše, nije nikakva današnja anomalija, ali ipak zaslužuje pozornost kao arhaična crta recimo hrvatskoga dobrog stila. Istina, iz metodoloških razloga nije moguće rekonstruirati cjelovitu praslavensku sintaksu, kao što se može rekonstruirati praslavensko glasovlje manje više cjelovito. Međutim, na temelju srednjovjekovnih slavenskih tekstova ipak se može ustanoviti niz sintaktičkih pojedinosti praslavenskoga jezika.

Dubravka Ivšić, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Hrvatska

O deklinaciji hrvatskih osobnih imena u srednjovjekovnim latinskim tekstovima

Većinu najstarijih potvrda hrvatskoga jezika prikupljenih u okviru projekta DOCINEC čine onimi – osobna imena, priimci i toponimi. Na osobna imena, muška i ženska, otpada preko 35% svih potvrda i ta su imena ponajviše posvjedočena u latinskim tekstovima. Na temelju te građe u izlaganju se na sustavan način govori o morfološkoj prilagodbi hrvatskih imena srednjovjekovnom latinskom jeziku. Pritom se imena razvrstavaju s obzirom na to dekliniraju li se u latinskom ili ne te s obzirom na latinsku deklinaciju po kojoj se dekliniraju, odnosno, ako se ne dekliniraju, s obzirom na lik koji je okamenjen. Pokušat će se utvrditi postoje li zakonitosti u takvoj distribuciji imena (primjerice lingvističke ili kronološke), a polazište su imena kod kojih je jasno kako je glasio hrvatski lik s obzirom na završetak te kod kojih nije sporno jesu li hrvatska ili nisu (npr. složena imena na -mir, -slav, -drug, -drag).

13

Amir Kapetanović, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Hrvatska

Najstarija hrvatska imena i emocije

U ovom prilogu posvećenom najstarijim hrvatskim imenima bavit ćemo se onim onimima u čijem se sastavu prepoznaju osnove riječi za izražavanje emocija i analizirat ćemo skupine imena koja su motivirana nekim emocijama (npr. skupina profilaktičkih imena). Osim toga, predmetom analize bit će i nadijevanje nekih priimaka prema karakteristikama njihovih nositelja, koji se temelje gotovo uvijek na stereotipima (aspekti: aksiološki, psihosocijalni, fizički, etički, biološki, ideološki mentalni, vjerski itd). Pokušat će se proniknuti na temelju tih jedinih jezičnih svjedočanstava iz pradavnih vremena u kontekst njihova nastanka, ali i ući u trag slabo ili nikako potvrđenom slavenskom leksiku u ranom srednjem vijeku.

Вадим Крысько, Институт русского языка им. В.В. Виноградова РАН, Rusija

Экстратексты древнерусских рукописей

Записи в кодексах XI–XIV вв. являются одним из важнейших источников по истории древнерусского языка. Записи, т. е. тексты, содержащиеся на полях, на первых и последних листах, на обложках или при рисунках в рукописных книгах, но содержательно автономные от самих текстов этих книг (как правило, богослужебных, церковно-канонических, церковно-исторических и т.д.), чрезвычайно многообразны по тематике: они включают информацию об исторических условиях создания рукописей, о событиях, происходивших во время переписывания и чтения книг, о повседневной жизни писцов, редакторов, художников и читателей рукописей, в записях фиксируются предсказания, медицинские рецепты, описания природных явлений, представлены фольклорные произведения (загадки, пословицы) и даже элементы поэзии (в том числе рифмованной). Записи, объем которых колеблется в диапазоне от 1–2 слов до 3–4 страниц, нередко содержат уникальные фиксации древнерусских слов либо древнейшие примеры употребления лексем, а также отражают редкие грамматические особенности. Стилевой

14

диапазон записей простирается от воспроизведения народно-разговорных оборотов до гипертрофированно-книжных периодов. На повестке дня стоит создание полного корпуса древнерусских записей, верифицированного в историческом и филологическом плане, сопровождаемого высококачественными фотографиями текстов, снабженного переводами и научным аппаратом (лингвистическими, палеографическими, историческими комментариями и лемматизированным указателем слов и форм).

Ranko Matasović, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

Slavic texts before the first written documents: Evidence for Indo-European oral poetic tradition

in Slavic

this paper will review the evidence for traditional oral poetry in the Proto-Slavic period, and argue that it not only existed, but that it inherited several poetic traits and formulas from Proto-Indo-European. Drawing on the publications by V. V. Ivanov and V. N. toporov (Slavjaskie modelirujuščie semiotičeskie sistemy, 1974), Radoslav Katičić (Božanski boj, 2008), as well as on our own research (Matasović: A Theory of Textual Reconstruction in Indo-European Linguistics, 1995; Proto-Indo-European Poetics in ‘The Tale of Prince Igor’, 2016), we shall show that fragments of the reconstructed Proto-Slavic oral poetry preserved several poetic formulas from Proto-Indo-European (e.g. *ąžь goniti ‘drive/slay the snake’, *iskati slavą ‘seek the fame’), and that it displayed a number of poetic procedures and stylistic figures typical of the early Indo-European poetic traditions (e.g. priamel, ring-composition, figura etymologica, echoic figure, cf. Watkins: How to kill a dragon, 1995).

15

Tomasz Mika, Uniwersytet im. Adama Mickiewicza w Poznaniu, Poljska

Najstarsze polskie teksty: Nowe metody i nowe problemy badawcze

Ostatnie dziesięciolecie przyniosło nowe spojrzenie polskich lingwistów na język najstarszych polskich tekstów. Dotychczasowe badania skupiały się przede wszystkim wokół nastepujących zagadnień: 1) Analiza form i konstukcji osobliwych, które później uległy przekształceniu lub wyszły z użycia; 2) Analiza grafii i fonetyki, głównie w kontekście pochodzenia dialektalnego; 3) Analiza stylu, głównie pod kątem oceny artystycznej wartości tekstów. W najnowszych badaniach tekstów polskich zarysowały się lub nasiliły następujące kierunki: 1) Proces powstawania tekstów: czynniki zewnętrzne (kontekst historyczny, edukacyjny i społeczny; dwujęzyczność autorów, stosunek do źródeł, czynniki techniczne); 2) Przeznaczenie tekstów (zwłaszcza w kontekście relacji mowa – pismo; oralna geneza i realizacja tekstów); 3) Delimitacja i interpunkcja dawnych tekstów: 4) Specyfika obiektu badań: wielowarstwowość tekstów (warstwy chronologiczne i stylistyczne), ślady działania kolejnych kopistów ze szczególnym uwzględnieniem glos; 5) Język tekstów jako świadectwo tendencji rozwojowych (charakterystyka procesów pod kątem ich ciągłości i trwałosci). Referat na licznych przykładach (Bogurodzica, Ojcze nasz, Kazania świętokrzyskie, Kazania gieźnieńskie, Rozmyślanie przemyskie, Rozmyślania dominikańskie, średniowieczne zapiski sądowe) ukaże nowe kierunki badawcze i stosowane obecnie w mediewistyce polonistyczne narzędzia (zarówno filologiczne, jak i interdyscyplinarne).

Yavor Miltenov, Bulgarian Academy of Sciences, Bugarska

Notes on the Scribal Errors in Oldest Slavic Manuscripts

the paper aims at analyzing scribal errors in the 10-11 c. Slavic manuscripts. Why do they appear? What they tell us about the training of the bookmen or about the way they transcribed the texts? Did certain scribe perceive the text he wrote down or his role was merely to copy? Whether certain manuscript contains more alterations than others? Since previous research was devoted

16

mainly to errors in translation or errors due to Glagolitic antegraph (F. thomson t. Slavova, W. Veder), this survey has to rely mostly on evidence extracted from Old Church Slavonic dictionaries and some of the modern editions of the 10-11 c. literary monuments. After a few special cases are examined, author attempts at summarizing the collected data and studying the typology of errors in the context of Slavic written culture from the Middle Ages.

Lejla Nakaš, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina

Svjedočanstva zapadnoštokavskih narječnih obilježja u pismenosti srednjovjekovne Bosne

Namjera ovog rada jeste istražiti odnos između nekih od najranijih dijalektizama zabilježenih u pisanim spomenicima srednjovjekovne Bosne. Nastojat će se objasniti odnos između primjera u kojima se odražava karakteristična osobina zapadnih narječja poput refleksa j – meja, osujenikь, utvr ̥jenьje u poveljama bana Stjepana Kotromanića, prema drukčijem stanju u Kulinovoj povelji (građamь). Među zapadnoštokavskim dijalekatskim crtama nastojat će se protumačiti istodobno prisustvo refleksa slogotvornog l kao uo i jata defonemiziranog u pravcu dvosložnog refleksa u jednom dijelu dokumenata, te objasniti njihov odnos prema dijalektizmima koji predstavljaju drukčiji tip zapadne štokavštine – ikavski.

Saskia Pronk, Leiden University, Nizozemska

The beginning of the Catholic Sorbian literary tradition

the Upper Sorbian Catholic writing tradition developed relatively late. Works by Catholic authors were published from the late 17th century onwards. Jakub ticin (1656–1693) and Jurij Hawštyn Swětlik (1650–1729) are the main authors of this early period of Catholic writing. the majority

17

of the early Catholic works are translations. An interesting exception are the works of the priest Martin Golian (1692-1759). He was very active as a writer of religious disputes: dialogues between a Catholic and a Lutheran Sorb aimed at instructing the Catholic reader. these texts are likely to be original texts rather than (adapted) translations from German, Czech or Latin. In this paper, I will sketch the rise of the Catholic Sorbian literary tradition in general and focus on Martin Golian’s work. I will place Golian’s texts within the context of the early Catholic Sorbian literary tradition and discuss the originality and language register as well as orthographic and dialectal particularities.

Tijmen Pronk, Leiden University, Nizozemska

13th century Judeo-Slavic glosses

A number of works by Jewish authors between the 11th and 13th centuries, in particular in Isaac ben Moses’ 13th c. Or Zarua, contain glosses in a Slavic language. the existence of these glosses has been known to scholars of Jewish and Slavic studies since the 19th c. and it is generally accepted that the majority of glosses originates in Old Czech. What is still a matter of debate is to what extent the glosses should be regarded simply as Old Czech or as part of a distinct Judeo-Slavic language based on Old Czech. In my paper I will discuss the glosses, give an overview of their possible Slavic background and discuss their relevance for Slavic historical phonology.

Agnieszka Słoboda, Uniwersytet im. Adama Mickiewicza w Poznaniu, Poljska

Najstarsze polskie teksty z pespektywy składniowej

Ostatnie dziesięciolecie przyniosło nowe spojrzenie polskich lingwistów na język najstarszych polskich tekstów. Dotychczasowe badania skupiały się przede wszystkim wokół nastepujących zagadnień: 1) analiza form i konstukcji osobliwych, które później uległy przekształceniu lub wyszły z użycia; 2) analiza grafii i fonetyki, głównie w kontekście pochodzenia dialektalnego; 3) analiza stylu, głównie pod kątem oceny artystycznej wartości

18

tekstów. W najnowszych badaniach tekstów polskich zwrócono uwagę na sam proces powstawania tekstów, ich przeznaczenie, problemy związane z delimitacją i interpunkcją dawnych tekstów, ich wielowarstwowość. Jednym z najważniejszych zagadnień będących w centrum uwagi historyków języka jest spojrzenie na język najstarszych tekstów jako świadectwo tendencji rozwojowych i próba scharakteryzowania procesów językowych pod kątem ich ciągłości i trwałości. W referacie zaprezentowane zostanie nowe ujęcie metodologiczne zaproponowane dla badań nad składnią średnowiecznych tekstów. Na podstawie przyjętych założeń i analizy składniowej wskazane zostaną najważniejsze tendencje zmian składniowych. Są to: 1) tendencja analityczna (od holizmu do analityzmu); 2) tendencja do autonomizacji języka (odrywanie się języka od rzeczywistości pozajęzykowej); 3) Kategoryzacja (od semantyki leksykalnej do semantyki kategorialnej ujętej w formę); 4) Strukturyzacja (od apozycji do związków składniowych); 5) Kondensacja treści (od ubogiej treści jednostek składniowych do kumulacji treści w jednostkach). tendencje te nakładają się na siebie i wpływają na język w tym samym czasie, tworząc skomplikowany układ zależności, którego nie da się opisać teoretycznie, na poziomie modelu. Można jedynie, opisując proces, odnieść go do kilku tendencji i w ten sposób identyfikować ich powiązania.

Matej Šekli, Faculty of Arts, University of Ljubljana, Slovenija

About the origin of the language of the Freising Monuments

In the contribution the main hypotheses about the origin of the language of the Freising Monuments are presented. According to the methodological approach of modern genealogical linguistics a critical survey of the presented hypotheses is given. In paleo-Slavic studies one can still find statements according to which the language of the Freising Monuments represents a Pannonian-Slovene recension of Old Church Slavic (cf. Josip Hamm, Stjepan Damjanović, Radoslav Večerka). In Slovene studies, however, the autochthonous Slovene origin is advocated. there are three prevalent hypotheses about the early Slovene origin of the language of the Freising Monuments: a) the Carantanian hypothesis, according to which the original texts originated in the Alpine-Slavic principality of Carantania during the Carantanian missionary activities in the second half of the 8th century (the advocates of this hypothesis were Fran Ramovš and Milko Kos); b) the

19

Carantanian-Pannonian hypothesis, according to which the original texts originated in Carantania and were used in Pannonia as well, where in the period between 867 and 874 they would come in contact with Old Church Slavic texts (the advocates of this hypothesis were Jernej Kopitar, Fran Miklošič, Rajko Nahtigal, Ivan Grafenauer and France Grivec); c) the Alpine-Pannonian-Slovene hypothesis, according to which several Pannonian linguistic features were introduced into the original Carantanian texts before the arrival of Constantine and Method, explaining the presence of Alpine- and Pannonian-Slovene elements in the language of the Freising Monuments (the advocate of this hypothesis is Martina Orožen).

Mateo Žagar, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

Što su Bašćanska ploča i Listina Kulina bana jedna drugoj?

Usporedba tekstova ovih dvaju zapisa najstarije kategorije otvara niz pitanja, od onih metodološke prirode (npr. do koje su mjere tekstovi različitih funkcionalnih stilova usporedivi u istome ili sličnome razdoblju; u kojoj mjeri uopće u XII. st. možemo pratiti divergentan jezični razvoj na hrvatskim prostorima koji vodi do podjele na više narječja), do onih kontekstualne naravi (kako se značajke takvih tekstova smještaju u okvire hrvatske filologije, kako pak u neke druge južnoslavenske, te kakav je odnos između povijesti književnoga jezika i rekonstruirane jezične povijesti za nedovoljno zasvjedočena razdoblja). takav pristup, kojemu je namjera preispitati tradicionalna polazišta, nužno podrazumijeva zagledanje i u druge najstarije tekstove s čakavskoga i štokavskog prostora. Namjera je izlaganja pregledne naravi, s nekim osloncima u novijim autorovim istraživanjima jezika najstarijih bosanskih i humskih isprava XII. i XIII. st.

PoduPiratelj:Hrvatska zaklada za znanost

Pokrovitelj: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti