luko paljetakdupisci.hr/uploads/7/0/4/2/7042342/lp-sibe.pdfluko paljetak tisuĆu Šiba preko usta...
TRANSCRIPT
-
Luko Paljetak
TISUĆU ŠIBA PREKO USTA
-
Društvo dubrovačkih pisacaUlica Svetog križa 8, Dubrovnik
www.dupisci.hr
BIBLIOTEKA MIRAC knjiga br. 6
UrednikBoris Njavro
ISBN 978-953-7835-21-7
CIP zapis dostupan u računalnom Skupnom katalogu hrvatskih knjižnica pod brojem 541010046
-
Dubrovnik, 2014.
Luko Paljetak
T I S UĆU
PRE KO
Š I BA
USTA
Društvo dubrovačkih pisaca
-
T I S U Ć UŠ I B AP R E K OU S T A
-
~ 7 ~
tisuću šiba preko usta
JEZIK
Zapisat ćemo ono što pamtimo na kožuglatku i njegovanu, sve drugo ćemo nožu
prepustiti kad dođe vrijeme da riječi nađuusta za svoje nove podvale koje neće
doprinijeti novom poretku novih stvari,propali smo u noge i sada to nas kvari
u letenju, u hodu, u padanju, zar imau ustima još išta što nije jezik, stavi
svoj mi, zamijéni ovo krkljanje, ovu nijemublagodat, tvoj je jezik i inače u svemu.
-
~ 8 ~
luko paljetak
PJESMA S KRAJA LJUBAVI
Primi me jednostavno kao što primaš kišu,u kosu, u sandale, nastojat ću što tišu
pjesmu ti izgovorit, možda i neće mojabiti jer ni ti nisi, premda si bila, dugo,
ne poričem, tvoj ì ja jesam i nisam bio,čiji sam ne znam, možda najvažniji moj dio
pripada tebi, ili pripast će, uzmi ovekapi što nude ti se dok kao kiša padam
u tvoju suhu kosu, pokisni, bit ćeš vlažna:između sviju stvari ta posebno je važna.
-
~ 9 ~
tisuću šiba preko usta
SKAKAVCI
Htio bih nešto reći o skakavcima, hvaluzasluženu im dati, i onim koji valu
morskome nalik znaju nahrupiti i onimšto pojedinačno se pojave kao vješti
skakači s jedne točke do druge točke svijetai njihova i našeg, naizgled to je šteta
što čine, a u stvari neizmjerna je koristtaj njihov rad i zato hvalim ih; sve po redu
pojedu: lišće, cvijeće, godine i trenutke,i najljepše je to što urade sve to šutke.
-
~ 10 ~
luko paljetak
DOBA NOVOG CVIJEĆA
Ponovno ćemo ući u doba novog cvijećaa nismo stabla, nema nikoga tko se sjeća
iménā onih rijeka kada smo stigli konjepojući slanom vodom koja je zatim more
postala za nas: plivaj, kralježnico, u smjeru nepostojećih zvijezda, a ima ih, tu vjeru
jezikom ti u usta stavljam, u tijelo dušu,u dušu tijelo, čamac na krhkom staklu dánā,
trepavicama dugim zavèslaj prema novimzvijezdama, obavili sve smo, baš sve, na ovim.
-
~ 11 ~
tisuću šiba preko usta
OČI
Zaposlio sam oči u tami, sada zorazatekla me, iz m ne, kao iz nekog mora,
vadi sve svoje iskre ugasle, sada s kožepadaju kapi znoja staklenog, ovu tamu
ostavljam tebi ispod uzglavlja, tu ću sanposijati da nikne do neba, da ga dan
nijedan dohvatiti ne može, ako ištazamislim ti ostvari, jer mene jesi; noćas
to nije samo noćas, ima ga i za danekojih još nema, zasad ne dopuštam da svane.
-
~ 12 ~
luko paljetak
NEDAVNO LJETO
Još živimo od ljeta nedavnoga, a svecibudući čine čuda još neviđena, reci
sjećaš li se još onih trešanja, moje snagekoja je sada samo pjesma a nije sjeme
ni za kćer ni za sina, sunce je samo zrnoubačeno u oko, sve ostalo je crno
i možda ljubičasto, takve su tvoje vene:dopusti mi da plovim od mene pa do mene,
od tebe pa do tebe, lutalica sam, hodamtek zato da još malo prašine putu dodam.
-
~ 13 ~
tisuću šiba preko usta
LUTKA
Vraća se hladno doba godine, srce, plànikao što plane cvijeće šipka na svakoj grani
u vrtu, kao srce Krista na staroj sliciu sobi moje majke koja je sad u srcu
Njegovom, a ja gorim u staroj peći oveljubavi koju više nitko od nas ne zove
ljubav, odradili smo to strašno doba dušei nokata i sada srce je samo lutka,
uzmi je, uspavaj je na koljenima, kucajna neizvjesna vrata njegova, ili pucaj!
-
~ 14 ~
luko paljetak
SLIKA IZ MLADOSTI
Poći ćemo u brda, ali raspustit kosumorat ćeš da se vjetar uhvati u nju, rosu
do koljena ćeš gazit u zoru kada dođeiznenada u oči, iznutra, kao slika
iz mladosti: na trešnju penjemo se, a tuđavelika ta je trešnja, misao mnogo luđa
javlja se: sve do jedne pojedimo! na brdopenjemo se, na trešnju nalik je, vrlo tvrdo
kamenje te u rebra bode dok ja se nebaigram a ti se igraš zemlje, a sići treba.
-
~ 15 ~
tisuću šiba preko usta
CRNE ZVIJEZDE
Od poljubaca naših ispadaju mi zubii sad ih nemam, možda i lažem, tko god ljubi
izgubi nešto, neki svoj dio, ali steknenebo i boga koji izgubi i sam dio
sebe i čitav život potražuje ga nama;kad bi se opet mogla ponovit ona tama
sklopljenih zjena, prije poljupca, prvog; neće:stare su tame nove zamijenile nam tame,
potrebne su nam nove zvijezde, jer ova trnepresporo, nove zvijezde potrebne su nam - crne.
-
~ 16 ~
luko paljetak
OPOMENA
Pazi da zvijezde nisu previsoko nad tobom,čovječe, dok se dižeš iz jednog groba grobom
drugim da zamijeniš ga, da zvijezde dio tvoje prehrane budu dok se svagdanjim kruhom hraniš,
da tvoje žlijezde uđu u zvijezde i da sjajemizjednače se s njima, laj na njih (i ja lajem
na sebe), i požèli redom sve svoje željekad počnu padat zvijezde, nek ti svejèdno bude
ako ne ostvari se nijedna, zvijezde, p zi,sve su od tvog praha, pažljivo putem gazi.
-
~ 17 ~
tisuću šiba preko usta
SAN
Ako me ipak nađeš to neću biti ja,to bit ćeš ti, u stvari to bit će istog sna
blizanac san u našim očima, svi će htjetisanjat taj isti, ali ja neću im taj isti
savjetovati, stojim na mjestu koje nemaimena, ima samo potrebu (to je nijema
potreba) da ga točno izgovorim, da jeziknamjestim točno prema jeziku tvome, da ga
izgovorim u prazno jer tu sam, tu se nećuizgubiti, svi koji traže se tu se sreću.
-
~ 18 ~
luko paljetak
VODA
Odjednom potekla je voda i nitko nijespasio se do koga stigla je, možda prije
i jest a sada, evo, spasila se tek prasadi starica na stablu, gledala je u nasad
uništeni i rekla: Bilo bi puno ljepše da nisam živa; voda neko je vrijeme rasla,
zatim se vrlo sporo povlačila dok svojekorito nije našla, starica je sa stabla
nekako sišla, prasad brojeći s malo tugerekla je: Jedno treba zaklati, nema druge.
-
~ 19 ~
tisuću šiba preko usta
ZID
Bila bi čista ludost ne reći da te volim,a reći još i veća, trebalo bi me golim
po goloj, ali to je zastarjela metoda,pametno ću te voljet, jezikom koji ništa
ne govori ti nego struže te, s kože skidanaslage prošlog svijeta, dotjera te do zida,
stjera u kut i onda tek onu čistu ludostkaže ti, ali ti si već s one druge strane,
međutim čitav zid se oduševi, sav blista;ne reći da ga volim bila bi ludost, čista.
-
~ 20 ~
luko paljetak
JAJE
Kažem ti: ti si jaje, a tebe nije brigahoćeš li razbiti se, druge se kao knjiga
otvore i sve počne iznova; možda ne znašgovoriti jer ti si jaje i kao takvu
u jednoj pa u drugoj ruci te držim, slutimemancipirat ćeš se, udružit se sa žutim
leptirom koji već je trepetom svojih krilaprouzročio potres u Čileu i mene
srušio, zadrhtala čak i vitrina sva je,a ti si samo rekla: Ne boj se, ja sam jaje.
-
~ 21 ~
tisuću šiba preko usta
POLA TABLETE
Pa i mi bismo mogli, pomislim, čak i nogedonekud dođu, tada ponestane im sloge,
svaka na svoju stranu otiđe, ostanemorascijepljeni na dvoje, u dvojbi, kao ptica
između svojih krila koja i dalje lete,jedno na sjever, drugo na zapad, kao dijete
pogledaš me i meni jasno je gdje te boli,pa čak i zašto, dam ti pola tablete, drugu
polovinu ja uzmem, a cijelu preko noći,ako bol sada nije došla znam da će doći.
-
~ 22 ~
luko paljetak
KONCERT
Čistačica na kraju koncerta mete notei plače: Ne znam zašto u naše se živote
uvlače ti klaviri i gaze naše tugečizmama, ili bosi, i igraju se s našim
živcima, violine posebno, ispod bradeosluškuju nam žilu kucavicu, ukrade
ponešto svaka, oči zaklopi nam, do rubadovede nas i gurne u bubanj, truba onda
oglasi se i svi se raziđu, tko god može,a može, trebalo bi da ode gol do kože.
-
~ 23 ~
tisuću šiba preko usta
CILJ
Cilj automobili imaju a njih vozebesciljni jer i ceste takve su: redak proze
pa onda neko lirsko mjesto što svi ga brzopreskoče, zatim redak proze do samog cilja;
govorim ti, ne žúri, u meni ceste nema,prolazi se kroz šumu, koràčaj bez dilema,
bez cilja - ubojice svih želja, on će poćiza nama, ali stići neće, jer mi smo tada
već n dohvatni, ljepši od svakog cilja, takomožemo stići svugdje, vidjet ćeš, to je lako.
-
~ 24 ~
luko paljetak
SLIKA
Točku po točku sve se smjestilo u tu sliku:roditelji i djeca što trče, dižu viku,
ljuljačka koja njiše djevojčicu što želinavečer dohvatiti mjesec, a sada sunce
hvata u modre oči, i dječak na biciklu,i pas mješanac, čista radost za zjenu sviklu
na slike druge vrste (bolje da na njih sadane mislim); gledajući te mlade žene s malim
djevojčicama mislim kako bi bilo krasnoda sam bar jednoj od njih otac, a nisam, jasno.
-
~ 25 ~
tisuću šiba preko usta
VJEŽBA
Trebalo bi se češće zaljubiti, bar malo,za vježbu, da se srce ne opusti, da salo
ne osvoji ga, da se opet na ništa drugone misli nego na to, da pomno se i dugo
u cijelom tijelu mjesto pripremi kada dođevelika neka ljubav, da pluća budu spremna
i bubrezi i mjehur i štitnjača, jer ljubavdođe i, ako vidi da nismo spremni, ode,
a ne dođe li, preko toga je lakše preći:trudili smo se, voljni bili smo, možeš reći.
-
~ 26 ~
luko paljetak
CVIJEĆE
Istinu trebalo bi govoriti u travi,u cvijeću treba laži pričati, kao pravi
političari, cvijeće i kada cvjeta laže,i kada ga u posjet nosimo, i u vazi,
a trava raste, konj je pojede; zar je konjistina? ili krava? pogine konj u ratu,
a krava se u mlijeko pretvori, ali majkaradije doji dijete, istinu prati hajka
i trava, cvijeće cvjeta, kad vodim te u travuti òd mene cvijet tražiš i posve si u pravu.
-
~ 27 ~
tisuću šiba preko usta
JEZERO
Između prsta negdje izgubim te, procuriša nisi pijesak nego vrijeme si, zato žuriš
a ja sam spor, polako osvajam tvoje Alpe,zlatorog na me motri i sumnjičavo prati
svaki moj korak, tu si, jezero si gdje perešareno rublje nebo, zatim se golo vere
uvis do prve zvijezde večernje, onda tinjakao što i ja tinjam ovdje u ovoj tami
ljubaznoj kao malo kazalište za lutkegdje vječnost neprestano izgovara trenutke.
-
~ 28 ~
luko paljetak
MEDVJED
Možda sam nekad bio Japod, a možda Hetit,nekako mi se čini da jesam, ali sjetit
nikako se ne mògu zašto i gdje, a uvijeksjetim se, kad mi kažeš magarče, da sam zbilja
magarac bio, da sam njakao cijelu noćivanjsku i da si me grlila, da tu moć
još imam; kad mi kažeš medvjede znam da biopravi sam medvjed, onaj mekani, tvoj, od pliša,
sjetim se i da bio ono sam što sam sadai zato mogu biti sve što mi na um pada.
-
~ 29 ~
tisuću šiba preko usta
ŠUMA
Od šume treba tajne učiti, kamen šutnjuu unutrašnje uho šalje nam, tama lutnju
ispunjava na način drukčiji nego sobuu kojoj starci leže kao u grobu, sami,
a srce im je zrela rajčica; violinebile su nekad stabla i svaka katkad vine
toliko se visoko da slušatelji nekiviše i ne vrate se na svoje mjesto, nikad,
ostanu; ostanimo tu i mi, dok se može,nije baš uvijek posve ugodno ispod kože.
-
~ 30 ~
luko paljetak
STAN
Odjednom neobičan postane i broj soba i smještaj, i po danu; čak se u noćno doba
u njima lakše snaći: ostavim te za stoloma nađem te na krovu, ljutiš se, kažeš: juha
ohladila se; vrata prozor su, prepun nebapodrum je, pokućstvo je u dvorištu i treba
jedan po jedan komad pažljivo pripitomitponovno, posebice postelju, noćnu lampu
presaditi u dnevnu; ne vjeruj, premda pišeda trosobni to stan je: tu je bar soba više.
-
~ 31 ~
tisuću šiba preko usta
ZVIJEZDE
Padaju zvijezde, ì mi padajmo s njima, dublje:one su zublje nama, a kome smo mi zublje?
ne znamo; želje same ispune se do rubai preliju se, usne osuše se i cjelov
treba im dug i vlažan i iskren, barem dijelom;obave samo dio posla, sve drugo tijelom
dovršit treba: izbu obasjat svjetlom takosnažnim da tamničari izgube vid i pamet
i uniformu; dođi, padajmo da što bližebudemo, nije važno tko više je tko niže.
-
~ 32 ~
luko paljetak
LIST
Ako u stablo uđem hoću li biti listili ću biti jesen pa list će tada, čist,
pasti na moju glavu? i moja glava padau san, a čiji? negdje postoji mekan jastuk
za moje noge, noge umorne što te gaze,stazice moja, ženo; nisu to samo fraze
ako ti kažem: ženo moja, jer mnoge nisu;ako u lišće uđem izići možda neću
dok ne sruši me jesen, a tko je to, zar znam?padat ću ali neću, padajuć, biti sâm.
-
~ 33 ~
tisuću šiba preko usta
EUROPA
Ulazim ú te kao u Europu, strepim,međutim ti me mamiš očima svojim lijepim
koje na t bi svuda otkrivam kao zvijezde,pridodajem im svoju, negdje u svoju tamu
smjesti je, jer si nebo, ja oblak sam što samoprolazi, ti si tama u svijetlu, svijetla tama,
knjiga u koju riječju ulazim da bih tijelopostao, ali nisam, rasplinut sam u maglu,
u tlapnju; ú te kao u Europu, evo,ulazim posrćući na desno i na lijevo.
-
~ 34 ~
luko paljetak
SADA
Bilo bi tako strašno…, bilo bi, ali sadajoš strašnije je: evo, sve manje dánā pada
u onu staru klopku, sklopku od ovog menei ove tebe, još je strašnije jer je nebo
crvenije od sviju pobuna i od svijuzastava, jer je hladan vjetar na kojem viju
svu svoju krv, u tvoje podočnjake od ružaulazi neko drugo vrijeme i neki drugi
početak koji s kraja počinje, da se nijeljubilo sve bi bilo užasno, kao prije.
-
~ 35 ~
tisuću šiba preko usta
VJETAR
Ako je vjetar duša, čija je? čije tijelotraži da ponovno ga nastani, čije ždrijelo
treba joj da se ljubav izbaci kao izmetslatki iz srca, ne znam, ne govori mi nitko
ništa u vjetru, pušta vjetrove katkad, višene dobijem, a ipak vjetar je duša, piše
slovima, jasnim, kôsim u trave nešto nalikna povijest ovog svijeta u kojem osim njega
ostati neće ništa drugo, zbog toga dušavjetar je, vladala bi inače samo tmuša.
-
~ 36 ~
luko paljetak
OSTATAK ZORE
Na kraju dana uvijek nađe se malo zore,ostane, tko zna zašto, tame se dana bore
s njom sve do noći, nove noći što svoju zoruodgaja vrlo strogo, kao besprizornicu
u popravnome domu, vidim u tvojoj zjeniponekad taj ostatak, dovoljno to je meni
i mojoj tami da se zabavi tvojom, blistašna neočekivanim mjestima, sve što svane
dotakne te na način na koji ja ne mogu,ne uspije mi, možda zato što počnem s nogu.
-
~ 37 ~
tisuću šiba preko usta
CESTA
Lijepa je ova cesta niz koju neće proćinikada naša kola, niz koju neće moći
povući konji čéze iz kojih se na sijenugledaju zvijezde prve i posljednje na nebu,
govorim konju, ali on točan prijevod želi,a konjski više ne znam, neprestano u zdjeli
čela sve moje riječi glože se kao gnjide:Pa kuda ćemo, konju, i dokle, kamo vodi
ta cesta? pitam; šuti, slutim da zna što slijedi:sve rujnija je krv nam, zora sve više blijedi.
-
~ 38 ~
luko paljetak
MLADE ŽENE
Prolaze mlade žene, zamìrišu u hodu,a zatim iznenada na isti način odu,
ostane samo onaj miris u zraku, znakda se tu nešto milo zbilo zbog čega ima
smisla sva povijest, trava, stablo i cvijeće, voće; prolaze mlade žene i svaka od njih hoće
nekamo, samo miris ostane nakon toga,ne dugo, zatim opet dišemo teški zrak
u pluća, mlade žene prolaze, ali kamoidu, to nitko ne zna, to znaju one samo.
-
~ 39 ~
tisuću šiba preko usta
VRATA
Dopusti mi da uđem na vrata kojih nema,a bez njih kuća nije kuća i sasvim nijema
ostaje noć, ne mogu ostati ispod zvijezdanikako, svaka pada u neku moju ranu
iz bitaka za zemlju manju od moje sjenena zidu; ako uđem imat ćeš barem mene,
sebe već imaš: mene zatvòri! tvoj je mirisodvratan, ali ruže tako mirišu, mrtvi
također, intenzivno; vrata otvori, kućada se razleti leteć’ na oba krila pluća.
-
~ 40 ~
luko paljetak
STRANAC
Uđem u sobu, stranac neki u moje imeveć je sve obavio, ostaju meni zime
i snijeg na koji pada perje iz moga tvrdogjastuka, prapticu sam sanjao kako nosi
u gnijezdo sijede vlasi, jesu li bile mojeili je onaj stranac vlasulju takve boje
imao da i tèbe zavara, tebe mladuu sada nedostupnom dijelu tvog tijela? ne daj
da nadmudri te, ja sam ukrao sve, i tebei zimu, sve, i zato sad me i ljeto zebe.
-
~ 41 ~
tisuću šiba preko usta
KRUŠKA
Iznènadi me pogled na krušku, kako kliziniz njezine obline; osjećam da smo blízi,
voće smo, zar ne, voće, a tko će koga jestiodlučit ćemo potom; kada na tvoju golu
stražnjicu oko bacim jasno je da si voćei da ga mora onaj pojest tko zbilja hoće
istjeran bit iz Raja, a jesam: nigdje nisamnaišao na neku dobròdošlicu, zato
zaklapam oči često i na taj način vidimono zbog čega zatim nimalo se ne stidim.
-
~ 42 ~
luko paljetak
SVEMIR
Sami smo kao svemir, a svemir smo i samii mnogi će se zato izgubiti u tami
zvjezdanoj, našoj; treba pohvatati sve malelisice: jedu grožđe a poslije se žale
na karijes; zubari spašavaju nam usta,poljupci zatim dođu i prođu kao láva,
u pepelu nam nađu odljeve, nemoj rećida sam ti bio prvi: ako sam bio treći
sretan sam; kao svemir sami smo, barem takavja sam, zbog toga možda i jesam tako dlakav.
-
~ 43 ~
tisuću šiba preko usta
EKSTAZA
Možda je ovu cestu zahvatila ekstaza,pođimo drugom, ima ovdje i drugih staza
za hod, za riječi koje nemaju nekog smislakada izgovore se, voljeti treba takve,
donekle ići, zatim skrenuti, svatko mudarskrene kad može, nitko izbjeći neće sudar
sa zrcalima, slušam kako se širi miriskočnica tvojih, jedem posljednje tvoje mlade
godine, pijem, ali trijezan sam poput kakvaovrhovoditelja, srećom ti nisi takva.
-
~ 44 ~
luko paljetak
SKAKAVAC
Upao je odjednom u zdjelu hladne vode, spasio sam ga pa se domogao slobode
koja je imanentna skakavcu gdje god skoči;ne hvalim tim se djelom, možda to ipak uđe
u neki popis mojih zasluga, ako trebanekome takav popis; ako me itko s neba
i pohvali, sa zemlje neće, zbog toga tomei ne nadam se, nego, skakavče, ì mene se
sjeti kad skočiš preko zida, u stilu pravomsvladaš ga ti, a ja ga probiti moram glavom.
-
~ 45 ~
tisuću šiba preko usta
DOBRO UGOĐEN KLAVIR
Bila si kao dobro ugođen klavir, Bachbio sam povremeno i bilo me je strah
u pravom času stavit na pravu tipku prst,to s jedne strane fuga bila je, a tokata
s druge, na trećoj strani bili su prvi daniproljeća: ne znam kako mogle na istoj grani
pjevat su one ptice! oboje sada klavir dobro neugođen smo, dahtanja našeg zvuk
neugodan bi bio svakome tko bi čuoinvenciju tu našu dvoglasnu, taj naš duo.
-
~ 46 ~
luko paljetak
NOĆ
Noć je, noć dùbokā je, mogli bismo zvjezdòvat,a ne možemo, nije ta tama za to, psovat
mogli bismo, pretvarat u zvijezde svoje psovke,a ne možemo ni to, usne su nešto drugo
učile, ali sada spremne su, kad me strasnopoljubiš to je psovka, ali to shvatim kasno:
pomislim da je zvijezda upala u moj mrak;ako jest možda mogu naučit je da pliva
kao dvodihalica ù meni, da smo jačimogli bismo zvjezdòvat, ako to nešto znači.
-
~ 47 ~
tisuću šiba preko usta
TAJ JEZIK
To je taj jezik što me govori, i ja njegatakođer, to su dugi koraci preko snijega
godina različitih; govòri me u sebi, ti koja tako često galamiš, na svoj jezik
postavi one davne pobune svoje kože,samo se tako, katkad, ipak razumjet može
zbog čega se tvoj jezik pretvorio u moj,a moj u tvoj (ne posve); prepùstimo se šutnji;
govòri onu sebe, mene i sebe, višei neće biti važno tko kome jezik siše.
-
~ 48 ~
luko paljetak
LJETO
Ljeto još traje, ipak osjećam neki hladna ovoj svojoj strani, htio bi biti mlad
u očima još nekih za koje ljeto nikad ne prolazi, hladnoća priziva staru vatru:
što će izgorjet? tko će bit spaljen? samo prahgusti će pokrit nebo potpuno; ako strah
osjećaš, osjećaš ga s právom, i ja se bojim,premda se pravim hrabar, a nisam, ti to znaš,
još hrabriji sam, jesam: smij se ti, samo smij, ako si sunce - znam ja da jesi - grij me, grij.
-
~ 49 ~
tisuću šiba preko usta
DJEVOJČICA
Nećemo, ali zbilja nećemo, nego to ćesamo od sebe doći kao što dođe voće,
kao što dođe kiša, kao što dođe pjesmana usta i na uho, na leđa kao mala
djevojčica, jer dugo hodala je i treba nosit je, ali ona zapravo sve do neba
produžuje nas; zbilja nećemo, nego doćito će od s be, sámo, sami ćemo iz noći
nositi riječi dâna, ne jednog, nosit maludjevojčicu, jer dugo plesala je na balu.
-
~ 50 ~
luko paljetak
TAMA
Čitave noći noć se događa, noć što trajei danju sve do noći sljedeće, mjesec laje
na kradljivce bombona, na život koji prođekroz život kao trava kroz vjetar, ako oči
otvoriš prije zore vidjet ćeš da se tamarazmakla da te primi u kalup, a kad sama
ostaneš vidjet ćeš me u sebi gdje se borimza práva svake noći, borim i stalno gasim
svjetiljke što se danu uporno drsko nude, a dan uspavljuje nas: samo nas tame bûde.
-
~ 51 ~
tisuću šiba preko usta
GROZD
S božjega pupka visi grozd, òd njega tko pijebožji je, a mi ljudi žedni smo, svi, zar nije
i zà nas to, zar nije i zà nas taj bog, nas je stvorio i za s be i za nâs, visi grozd
njemu i nama iznad glave i iznad srcai pada; zastave su crvène jer svud štrca
zajednička krv naša, obriši dobro usnekad piješ, da te mogu poljubit posve čistu,
ja krvav, božjim vinom pojen a ipak žedan,između mnogih koji tvoji su samo jedan.
-
~ 52 ~
luko paljetak
GLAZBA
Ponekad čujem glazbu u sebi, to si ti,to si ti, znam da jesi, mogu nabrojit tri
razloga za to: tebe, mene i ono neštoizmeđu nas, ti bolje znaš što je to, ja samo
postojim, ja sam stablo, ponekad čak i sjenanjegova koja pada na lice lijepih žena
i ružnih, kao šminka i jesen; kad me dirašprstima, s obje ruke i noge, ti me sviraš
svom koljenu i uhu, lukav si i prepredensvirač, višèstruk, ja sam na jednu žicu sveden.
-
~ 53 ~
tisuću šiba preko usta
SUNCE
Obradovah se suncu i sad se evo kajem,možda se zato odmah i sakrilo; što dajem
ja njemu? zbilja ništa, prošli su oni danikada sam vjerovao da svakoga se jutra
zbog mene penje iznad visokog onog brdai da me gleda, sada znam da se sa mnom sprda
i ništa drugo, zašto i ne bi? zato volim oblake, kada nebo prekriju posve, sivi,
likujem, ali nisam dosljedan, kad se opet pojavi sunce htio na njega bi se popet.
-
~ 54 ~
luko paljetak
DIVLJI ŠIPCI
Na cestu divlji šipci vise, ej srećo dugihkoraka, nego dani sve kraći su a drugih
hoće li biti? šipci pucaju, smíju li se? smíju se, reklo bi se, i mi, tim istim smijehom
njihovim, neko vrijeme, a zatim oni našim; svukao bih se, ti ćeš pomislit da te plašim željom, a ja ih nemam, više sam gol pod ovomodjećom nego ikad kada je skinem; šipci
pucaju da se cesta okani dùga puta,a neće, nešto hladno iz nje je praznu guta.
-
~ 55 ~
tisuću šiba preko usta
TISUĆU ŠIBA
Tisuću šiba preko usta, i još pedeset po tabanima, to sam zaslužio, na treset
miriše nešto ispod koljena tvojih, ondjegdje su se srne nekad pojile znojem našim
destiliranim, rajskim, radničkim, svaku kaznuprihvaćam, više se i ne sjećam zašto, praznu
papiru sve se više divim i snijegu, cvijećui dalje povremeno govorim: cvati! tebi
također, sebi ništa; govorim sebe, imam razloga: preko usta tisuću šiba primam.
-
~ 56 ~
luko paljetak
OVO
Ne mora ovo ništa značiti, premda nebuoblaci znače puno, najviše kad ih zgrebu
dani očekivane vedrine; ove riječi bile su nekad one, pamtiš ih, sada stoje
i čekaju da dođu na red u stihu nekom a potrebne mu nisu ni bile, glatko s rijekom
i vrbama u oči uđe i on, zar nisamušao i ja k tebi ljestvama? zbilja ovo
ne mora više ništa značiti, ako znači,znači li da je nebo slabo a oblak jači?
-
~ 57 ~
tisuću šiba preko usta
PLAHTE
Onda kad smo se sreli životinje su bile uvjerene da jedna od njih je bog, sad cvile
zajedno s nama; koja od njih je bog? u svakoj ostavio je neku potvrdu da se bio
i s njima; onda kada susreli smo se pticei plahte uvjerene bile su da je lice
na jednoj ostavio, na kojoj? ptice moždato znaju, ali plahte oprali smo u stroju
po nekoliko puta i sad su čiste, bijele:na kojoj još je lice njegovo znati žele.
-
~ 58 ~
luko paljetak
KONJI
Izgubljeni u magli konji su, stoje, ržu,šibaju repom nešto nevidljivo im, bržu
čekaj zoru, čilu; konji, ej konji, vamajezdi sve, ja sam pješak, naši su horizonti
posve nepodudarni, razilaze se, bježepreda mnom, vaši svi su već iza vâs, svi leže
pod nogama vam, samo skakavca uzjahatimogao bih, od sada ni on ne trpi uzdu,
ej konji, morat ću se okrenut nečem bržem;razilazi se magla, vâs nema, sâm sam, ržem.
-
~ 59 ~
tisuću šiba preko usta
SAMOĆA
Kako se ta tišina ponekad glasno čuje,a ponekad je nema, nestane negdje, tu je
a nema je, samoću nađe pa njih se dvijeprošetaju kroz srce kao kroz napušteni
lunapark, čujem jednu pa drugu ovog trena,poslove dana jutro obavlja, ali sjena
ostaje, i samoća, i sad je točno mojevisine, iste boje očiju, vlažnih kao
i pseće, kada sâm sam na tebe mislim, kadana tebe mislim, nisam sâm, nisam, sâm sam sada.
-
~ 60 ~
luko paljetak
BOL
Ne ona ú me, ù nju ulazim ja, u bol;kako je odjedanput prostrana! nisam gol
a jesam, ne štiti me odjeća, nema takve,ni oklop ne bi; hodam kroz beskraj njen, sve stvari
napravljene po njenoj mjeri su, sve je britko,nazubljeno i oštro, zasijeca se u žitko
nešto što pretače se iz jedne moje misliu drugu, sva je kuća njen stan, stanarinu joj
plaćati neću pa će izbaciti me, neće,ostavit će me krvlju da zalijevam joj cvijeće.
-
~ 61 ~
tisuću šiba preko usta
DAR
Nikad od t be nisam tražio ništa osim ljubavi, čak ni tijelo ako u tvojim kôsim
pogledima i duša (dražesna slatka malacurica s vrpcom nalik na stručak blitve) nije
to htjela, sada tražim da svoju bol mi daš,svu, odjedanput; više nisam, to dobro znaš,
ni mlad ni jak, svejedno daj mi je, ja ću s njomizaći lakše na kraj, igračka ću joj biti,
svodnik, podvodit ću joj sebe i sve što voliradit ću, poslušaj me, daj mi sve što te boli!
-
~ 62 ~
luko paljetak
POGLED
Pogled se protiv volje u točku samo jednuusmjeri, oči bi je izbjeći htjele, čednu
izliku neuspješno traže, ali na istomjesto se pogled vraća, zuri, a slike bježe u neko prizorište okrutno gdje se glumiza ranjenike sviju bitaka, oštro šúmi
u uhu ponornica, vruća, i ona srljana isto mjesto, prazno, zaobić’ bi ga htjela,
postati izvor, srne pojiti; pogled gledanetremice u hladnu prozirnu kocku leda.
-
~ 63 ~
tisuću šiba preko usta
MISAO
Okretna, hitra, brza misao, čista, zaštone otjelòtvori se, ne udruži se, mašto,
s tobom, na neko vrijeme, dobije deset prstai dah i glas i jezik, mnogo bi manje bila
okrutna; ja je tjeram da uzme moje tijeloi sve što ù njemu je i da ti dođe: smjelo
prihvati ona moju ponudu, zatim krenei izgubi se, negdje zaluta, kad se vrati
bestjelesna je opet, samo me gleda nijema,pokunjena, ni m ne ni t be pred njom nema.
-
~ 64 ~
luko paljetak
STRADIVARI
Ne, ne bih dopustio da Stradivari sada vidi te kako ležiš, lagao sam i tada
u onoj pjesmi, to je, kako se kaže, bilatek pjesnička sloboda, sada i sebi jedva
dopuštam to dok ležiš kao na hrpi staklasmrskanog, nemam ruku koja bi te dotàkla
dovoljno nježno, nemam ni riječi, palesve su u neki ponor, u neku zamku, nešto
suvislo reći žele a šutnja trud im kvari;ne dopuštam da sada vidi te Stradivari.
-
~ 65 ~
tisuću šiba preko usta
RUŽE, ŽITO
Ne shvaćam kako mogu ovako cvasti ruže,a gledaju ih ljudi tužni i tuga duže
u njima traje nego to cvijeće koje moždaipak zbog toga vene a moralo bi cvasti
zauvijek; zašto žito s toliko zrelog zrnjazanjiše se na vjetru, nikne čak i iz trnja,
a ne stigne do gladnih ni zrnce, čak ni pljeva,ne shvaćam, možda zato sve manje volim ruže,
a volio ih jesam; kada kruh jedem, ješan,mirisan, tek ispečen, osjećam da sam grešan.
-
~ 66 ~
luko paljetak
PTICE
Ptice odjednom, to sam vidio više puta,prestanu letjet, samo puste se, svaka pluta
na vodi neba kao otpalo lišće, nosinešto ih, kažu vjetar, to nije posve točno
ja mislim, nešto drugo tjera ih nà to, nekineposluh, želja da im zamasi krila meki
ne budu zapovjednik; nemam ih, da ih imam,kakva god da su, isto učinio bih, samo
pustio bih da nosi nešto me kao tadakad sam te sreo; nije važno mi što se pada.
-
~ 67 ~
tisuću šiba preko usta
ZVIJEZDE
Zvijezde su prava radost svemira, gledam rijetkou nebo, češće gledam u zemlju kao netko
koji izgubio je ključeve svoga stanaa noć je blizu, čuje lavež se nekog psa
što čuva neka vrata, ima sve manje zvijezda,ono što vidim to je njihova stara ljuska,
svjetlost potrošila se na tamne, još svjetlùcapo koji nokat negdje, još neko srce kuca
trotaktno, ovo moje na primjer koje želiprekinut sa mnom odnos i hramljuć’ k tebi seli.
-
~ 68 ~
luko paljetak
OČAJ
Sjedim i zamišljeno dubem svoj nos, to nijepristojno, znam, u društvu, ali tko sâm je smije
činiti sve što hoće pa i to, prst bi htioprodrijeti dubòko, izvadit neki metal
iz mene, to je možda donekle objašnjenjeza taj čin, sad ni Bog me ne gleda, javno mnijenje
dalèko je, u mojem društvu je samo muklatišina, kad bih sada viknuo s praskom pukla
na svim bi prozorima stakla i nitko boshodati ne bi smio; sjedim i dubem nos…
-
~ 69 ~
tisuću šiba preko usta
OTAC
Upalio sam svijeću, na današnji je danumro moj otac stolar, parketar, njegov dlan
bio je hrapav, kao zemljovid neke zemljekažnjene prije nego na nju je ljudska noga
stupila, kao krojni arak; od njega skrojengledam u plamen ove svijeće, u njemu spojen
sada sam s njim, u srcu osjećam njegov čekići kliješta koja vade čavle mi kad me bace
na njih, i pilu, režem svoj parket što ga žudimpostavit savršeno, kao on, bar se trudim.
-
~ 70 ~
luko paljetak
LJUBAV
Volio sam te uvijek, ali sad ljubav ovanašla je neke nove razloge, nekih slova
nepotrebnih se posve riješila, sad je samai ne treba joj nitko, samo ja ì ti, gledaj
kako je sve odjedanput jednostavno i čistoi drukčije, a ipak naizgled posve isto,
i kako je sve lako, a nije, čak je teže,a ni to nije važno, ljubav se puno lakše
snalazi sada, jedva čeka da može sjestis nama za stol u podne, nasmiješit se i jesti.
-
~ 71 ~
tisuću šiba preko usta
OBIČNE RIJEČI
Nikad me nije bilo, sad me još manje, sramobičnih riječi, sada još ih i više znam:
ljepota, ptica, srce, sloboda, sunce, ljubav,čežnja, dobrota, nada, iskrenost, duša, ruža;
potrebne su nam, jesu, iako svaka imaoprečan par: ljepota rugobu, ptica metak,
dobrota zloću, ljubav mržnju, sloboda mračnutamnicu; onda kada druge te riječi načnu
izreci onu jednu običnu riječ bez sramai pjesma će se tvoja tebi napisat sama.
-
~ 72 ~
luko paljetak
DJECA
Rijeka je preko noći splasnula, možda hoćei bol, i ona teče kroz žile kao voće
s nekog zlog stabla, još smo djeca, još nismo svjesništo nam je dopušteno i da je dar i bol
da radost bude posve pravedna; padne kiša,trava poraste brzo, visòko, bude viša
od konja, pojede ga, pojedimo je ì mi,bol ovu, oskorušu, ona nam trpka sk pi
usnice, ali svaki poljubac tad je slađi;ostarit možda treba da možeš biti mlađi.
-
~ 73 ~
tisuću šiba preko usta
RIJEKA
Sunčan je, vedar dan je, svi oblaci u meniskupili su se, našli utočište u sjeni
velike tužne vrbe koja iz m ne rastesve ove dane, sjedim pod njom i gledam rijeku,
i ona mene gleda, i šumu koju jesenpreodijeva za novu ulogu, kao stresen
toplomjer teče rijeka, ž va je u njoj niska,ljeska se; govorim joj: strpi se, vrlo bliska
kiša je, čekaj, opet nabujat ćeš, sad tecii uživaj u suncu; r če: to sebi reci.
-
~ 74 ~
luko paljetak
STVARI
Kao da sve te stvari prvi put vidim, stojimpred njima kao dijete iz šume, gledam, brojim
koliko kuća ima prozora, učim čemuviljuške i tanjuri služe, i čaše, vodu
najradije bih pio iz dlanova, njih sklapami neku nepoznatu molitvu molim, stapam
s nebom je koje visi nada mnom kao novazagonetka, ne mògu s toliko tuge ništa
shvatiti kao prije, ni nebo, shvaćam samodonekle pticu, znadem da leti, ali kamo?
-
~ 75 ~
tisuću šiba preko usta
DAN MRTVIH
Odahnuli su mrtvi napokon, svi su žîviobavili svoj posjet godišnji, u dan sivi,
prikladan tome, svježe donijeli su im cvijeće,zaboli ga u zemlju, u kosti i u oči
pokojnih što već prije od praha su i slineumijesili to cvijeće i vaze te od gline
pečene vatrom rajskom i paklenom; u miruhtjeli bi biti, žamor naš kvari im ga, ništa
nemaju oni s nama, oni su vječnost, mi smoprolaznost, oni jesu ono što mi još nismo.
-
~ 76 ~
luko paljetak
SVADBE
Još manje će nas biti a nema nas do nebada dosegnemo, još nam tisuću svadbi treba
i kruha da u vrata mladencima se lupaod ponoći do prvih pijetlova, da se začne
tisuću djevojaka za tisuću mladićai onda opet novih tisuću, sva otkrića
prestaju kad se zemlja otkrije kao tijelo, kad zanjiše se bijela pšenica kao zipka;
zašto smo tako škrti i sebični i grubi,zar nije napisano: ne ubij nego ljubi!
-
~ 77 ~
tisuću šiba preko usta
PRIZNANJE
Volio bih ti reći što nisam nikad prijerekao ti, a neću ni sada, draže mi je
pokazat prstom nešto što znači: to si; kiša, to si; svanuće, to si; naranča, to si, sok
njezin što sada sâm ga cijedim i sam ga pijem,zbog tebe; šapne: to si; oštrica kojom brijem
ponekad lice, zima, to nisi; moja jesi,dovoljno; knjiga koju tek pišem, to si; slika
iz mladosti i ova sadašnja, to si; draže pokazat mi je nešto, a n reći: riječ laže.
-
~ 78 ~
luko paljetak
ŠPILJA
Sat kaplje kao voda u ovoj mojoj špiljiu kojoj sada sjene razvrstavam da zbilji
nekako budu slične, i jesu, osim moje koja se neprestano izdužuje i želi
dohvatit sjenu sretnih stabala s kojih voćedo usta nam se sámo sagiba, zvijezde noće
negdje dalèko, ne znam jesam li ja to ovajili sam onaj, jesam i neka to za sada
dovoljno bude jednom i drugom, tvojioba su, ti znaš dobro koji je od njih koji.
-
~ 79 ~
tisuću šiba preko usta
DISPEČER
I rijeka napila se i sada kao pijanacmisli da čitav svijet je njezin, ja kao stranac
gledam je, trijezan, evo i svoj bih dio svijetadao joj da ga nosi, njoj je to lako, meni
težak je za ramèna na koja svaku večer pada sve teža noć i dulja, zar dispečer
ne postoji da malo raspodijeli taj teretpravilnije i možda pravednije, i radost,
da nisu samo ptice vesele, da se može,ponekad barem, lijepo živjeti ispod kože.
-
~ 80 ~
luko paljetak
LUTKAR
Nekad sam bio dobar lutkar, a sad sam lutka,osjećam onu ruku u sebi što me nutka
na neke neobične kretnje, na bunt, na vikuu prazno gledalište, a ponekad me spušta
na koncu iz visine na zemlju koja nijezapravo zemlja nego praznina, i to mi je
poznato, dobro; malo koračam malo letim,kolìko dopuste mi, padam kolìko hoću,
uvis i dolje, prema potrebi; kad me slome,a slome, poprave me: naučit ću vas tome.
-
~ 81 ~
tisuću šiba preko usta
LJUTA TRAVA
Previše ima rana, zato se ljuta travarazbujala toliko; i nebo iznad glava
rana je: pada kiša krvava kao ružekoje su ljute trave također, kad se uzme
u obzir sve, i onaj što bere ih i onašto stavlja ih u vazu s uzdahom, neka spona
postoji koja spaja sve ono što nas bolis travama koje rastu bezbrižno, ali ljúte
postanu nakon toga, i zle, zbog nekog dobra;kada im vjetar svira, zaplešu kao kobra.
-
~ 82 ~
luko paljetak
JUTRO
Naizgled sve je tako naivno, ali nije,nikako, iza svega nešto se drugo krije,
podmuklo, ševa jutro podigne iznad žitavisòko pa ga zatim baci na cestu, blatnu,
da kola pregaze ga i ljudi koji žurenaivno prema svemu što poprima konture
danoga obećanja sutrašnjeg, jer u podnesjena se skrati, kao da je i nema, sunce
na visoki se popne položaj, premda zebenegdje nas, blista kao stražnjica male bebe.
-
~ 83 ~
tisuću šiba preko usta
TIJELA
Tijela su sada samo skladišta stare strasti,zgarište, troska zvijezda otetih jer su pasti
htjele na neku drugu stranu u doba svibnjasveopćeg, izlazimo iz njih a još su naša,
baš zato da se ništa ne pokvari u vrijemekada se kvare ljudi i strojevi, kad sjeme
ne rađa ono što je u njemu nego strepigledajući u zemlju; tijela su sada samo
skladišta nekad vrlo uspješnog poduzećaza proizvodnju sreće, tko se još toga sjeća?
-
~ 84 ~
luko paljetak
KOŽA
Koža je naše prvo neophodno odijeloima međutim nešto ispòd nje što nam tijelo
pokriva bolje, nešto različite strukturei svrhe, možda zato čvršći smo nego jesmo,
i mekši pa nam jezik izmami one riječikojim se čak i šutnja obraduje i spriječi
veliko mnoštvo drugih koje bi htjele razbitsve čaše i sve zgrade službene; koža puca,
mogranj smo sami sebi, ono ispòd nje bičuodoli: više pate oni što manje viču.
-
~ 85 ~
tisuću šiba preko usta
NOĆ
Ne pada noć, noć raste iz neke tamne vodeu dan, u dan, sve dok mu ne dopusti da ode
potpuno neprimjetno, tek onda padne neštoglomazno, teško, smrvi sve misli koje danju
izgube sjaj, za kaznu smrvi ih crnom lávom;potpuno su u právu oni što sunce plavom
slikaju bojom, ili naranče što na graničeznu za uskom stazom k sjeveru gdje su tame
potpuno bijele kao lopoči iznad tmastevode; noć nè pada na z mlju, ne: iz nje raste.
-
~ 86 ~
luko paljetak
CESTA
Zalijepi nam se cesta za potplate i dođek nama u kuću, stane i traži lice vođe
novog, izaziva ga, draži ga, miče jednimpa drugim bokom, čak i zalaje poput pasa
lutalica, to òd njih naučila je; čežnjeobuzmu svaku sobu, zavjese, pluća, gležnje
također, putnici smo, beremo usput voće:sve što na cestu visi naše je, ali ona
nije, za potplate se zalijepi čvrsto zbilja,besciljna posve; njoj i nije do nekog cilja.
-
~ 87 ~
tisuću šiba preko usta
DJEVOJKE
Djevojke zriju brže od krušaka i šljiva,a trebalo bi biti drukčije, neka kriva
taktika to je, bozi, zar ne bi bilo boljesvima da djevojke su djevojke neprestano,
a drugi neka stàrē postupno, kako vrijemedonese; djevojke su posebno neko pleme
između ljudi, neka posebna vrsta, smjesaproljeća, sunca, cvijeća, bezbrižnosti, svježine,
jutra i rose; bozi, prožmu li i vas žmarcizbog njih, ili su tome podložni samo starci?
-
~ 88 ~
luko paljetak
ZAŠTO
Zbog čega onda stabla umiru ako smrtnešto je sasvim ljudsko? zbog čega svaki vrt
postaje groblje? zašto i ptice gube zrakpod krilima i padnu na zemlju? zašto zemlja
padne također negdje dubòko? zašto zvijezde otpadnu kao puce s košulje? zašto žlijezde
prestanu lučit svilu i zlato? zašto žica bodljikava poteče iz žila? zašto trave
ostanu jedini nam spomenik? zašto ne bi,kad je to tako ljudski, smrt zadala smrt sebi?
-
~ 89 ~
tisuću šiba preko usta
RIJEČI
Potrebno je zahvalit riječima kad na usnestignu, i onim što ih iz nas val neki pljusne
nenadno na žal dana rijetkih, i onim kojeostanu negdje dolje u nama kao mulj,
da ulove ih oni koji će nešto rećiposlije, kada ove izgube vrijednost, nešto
za povijest, nešto što se zatim u kamen režekao u maslac, premda maslac nas bolje veže,
lakše se maže nà kruh; riječ je i bila kruhisprva, zato jezik vlaži ga kad je suh.
-
~ 90 ~
luko paljetak
TREMA
Sve što ti nikad nisam rekao sad bih htio reći ti, ali evo ne znam ni jedan dio
nečega što je bilo nalik na pjesmu, mislimda se i češljugaru to događa, i orlu
štekavcu, ovo što ti govorim sada prímiumjesto toga; ono što govori se zimi
ne govori se ljeti, proljeće nam i sámo sve objasni, pod trešnju staneš i sve je jasno,
napraviš naušnice od njih, i zbilja nemasmisla da išta kažem, a hvata me i trema.
-
~ 91 ~
tisuću šiba preko usta
NAJLJEPŠI KRAJOLICI
Najljepši krajolici nestanu, nitko višeneće ih vidjet, pogled još neko vrijeme siše
odnekud ih, a onda iznemogne i samobulji na jednu stranu; kad otvorimo prozor
ono od jučer vidjet nećemo, istim putomstići ćemo, po nekom pravilu vrlo krutom,
na neko drugo mjesto, negdje gdje vlada terorjedinog horizonta, gdje samo jedna crta
postoji, jedan vjetar, iz uvijek istog smjera,iste snage i volje da nas na z mlju stjera.
-
~ 92 ~
luko paljetak
NEBO
Donesu ptice nebo a mi ga zatim metarpo metar otkidamo za sebe, čak i vjetar
posluži nam za mnoge zastave i za rublje;ako se uvis zatim pogleda neki strah
obuzme nas, na zemlju sjednemo, jakog vinanapijemo se, kao majka, u ime sina
i oca duh se napne, hrabri smo kao vepar,svi osim mene, ja se napijem rijetko, malo,
koliko može stati u vrč, da budem sličanostalim, premda nisam tome baš posve vičan.
-
~ 93 ~
tisuću šiba preko usta
SIJEDE MISLI
Sijed sam i sijede su mi misli i katkad umne, sad nisu, sada misle za mene šume, šumne
visoke smreke, bukve, tetrijeb i vepar, vuk,krtica, mahovina za mene misli sada
i paprat, lokvanj, ništa ne mislim, samo pratimnjihove misli, moje ne pomažu da shvatim
zašto je sve to tako kako jest, zašto nijeonako kako nije još bilo, ali vrabac
zna što će biti; sijed sam i misli su mi sijedei katkad umne, sada nisu, i malo vrijede.
-
~ 94 ~
luko paljetak
NEIZBJEŽNA LJUBAV
Vòlite me jer bit ću potreban vam kad nitkone bude potreban vam, napisat ću to čitko
da se pročitat može bilo kad, moje očipratit će vas i ondje gdje biste svima oči
iskopali; kad psujem vi znate da vâs psujem,a ipak vòlite me, potreban sam vam, snujem
urote neobične, na primjer da ste samiodjednom: nikog nema, vidite samo mene,
a vidjeti me zbilja ne želite; što mogu,tu sam, čas iznad vaše glave, čas ispod nogu.
-
~ 95 ~
tisuću šiba preko usta
NAZOČNOST
Ne, nisam bio tome nazočan, sve se zbiloizmeđu jedne noge i druge, to se krilo
i otkrilo u istom trenutku; je li sin?pitali su me; sin je, rekao sam im, kćeri
jeruzalemske, lijep je i mogao bi bitii vaš i moj, sve drugo ostalo je na níti
svilenoj koja traži iglu, sve drugo sunceiz dana u dan jede (sunce je sladokusac);
nazočan nisam bio ni kad iz sina sinizniknuo je, nego krv ide na moj mlin.
-
~ 96 ~
luko paljetak
VAZA IZ DOBA MING
I kada razbiju se sve posude ti čitavostaneš, nalije te proljetna kiša, mlitav
ako si nalije te i krv iz neke bitkeu kojoj tek ćeš biti zastavnik one svoje
zastave koju nì ti ne vidiš, ali drugivrlo je dobro pamte, sličan si onom slugi
koji je sto i jednu vazu iz doba Mingrazbio, i još jednu, i još je živ, bar tako
govore, ipak ì to provjeri; mnogi ginu,samo se rijetki dobro razumiju u glinu.
-
~ 97 ~
tisuću šiba preko usta
PATNJA
Iz žerave se dižem, u žeravu ću leći;gorim li? gorim, gorim, opet sam nalik svijeći
voštanoj, pčele zuje u ušima mi, kažu:nisu to pčele nego visoki krvni tlak;
ne vjerujem, u patnju vjerujem svakog dana,sve drugo prolazno je osim nje, samo rana
dostojan ima okvir od ruža koje venupolako kao ljetni zalazak sunca, patnja
patnja je, čista rima, limena glazba, vodašto neprestano teče iz zemlje i sa svoda.
-
~ 98 ~
luko paljetak
JESENSKO LIŠĆE
List po list pada, svaki izgovara svoj „zbogom“drukčije, netko lijevom a netko desnom nogom
gazi ga odlazeći u neku svoju jesen,a netko ga u knjigu stavi, na važno mjesto
gdje će se zbiti nešto izuzetno, gdje prvipoljubac strastan past će; tisuću „zbogom“ vrvi
u vjetru, samo jedan izmami suze, vjetarobriše i njih, lice obriše kao tablu
prašnjavu, školsku, lišće odnese, čistu cestuostavi, a mi, gdje smo? tu smo, na istom mjestu.
-
~ 99 ~
tisuću šiba preko usta
VJEROVANJE
Počinjem vjerovati u mnogo više toga:u stablu negdje dolje postoji božja noga,
a ruka drži ptice u zraku ili čupakosu nam; vjerovati počinjem da sve smijem
dodirnut, ako već me sve dira: rebra ovatipka su, sviraj, tužni majstore, ja ću slova
naškrabati, nek svatko pjeva što hoće, kamenpjeva također, ljepše od ševe; vjerovati
počinjem svojoj staroj nevjerici, jednòok bog je, a ipak stigne sve vidjet: ja sam stòok.
-
~ 100 ~
luko paljetak
NITKO
Nitko baš ništa nije rekao, svi su znali,riječi su nakon toga padale kao žáli
na stol, govorili su bilo što, kao sačmazvijezde su napunile noć, zatim odmah zora
pukla je, s obje strane bilo je mnogo živih,noć je tad stisla grlo, bilo je mnogo krivih
procjena tko će doći, tko otići, pod nogestavljali su im cestu, meni je bilo draže
ići kroz šumu, svi su sve znali osim mene,sve povremene misli bile su mi zelène.
-
~ 101 ~
tisuću šiba preko usta
NOVIH TISUĆU ŠIBA
Biju mi usta s novih tisuću šiba, drugena manje važna mjesta padat će, dio dúge
na moju će se kožu utisnuti, za kaznu,znao sam mnogo prije nego sam išta bitno
doznao; počelo je kad nevažne sam stvaripočeo smatrat važnim; trska u onoj bari
rasla je zato da me išiba, ti si raslazato da budeš moja, a ja sam divlje dijete
iz divlje vode, neka biju me preko usni, ne želim da me ljube, poljupci su im gnusni.
-
~ 102 ~
luko paljetak
MALE STVARI
Teško je povjerovat, međutim male stvari u svitanje odjednom povećaju se, stari
potvrđeni oblici splahnu i nije lakoprepoznati ih, barem do podneva, a zatim
već odmah počne večer; i pjesma, ona kojusvi znaju jer je kratka (zbog toga nitko svoju
ne piše, izuzetak oporuke su), naglo nabuja: stol se zabrine, ne zna tko će
noge mu ispod nogu stavljati, tko u krznuhodat će; bit će zime da se i suze smrznu.
-
~ 103 ~
tisuću šiba preko usta
HIMNA
Kasno je kada počneš ljubiti, moraš prijeodustat ako kaniš odustat, noć se nije
spustila samo zato, na lopove i huljeona također misli, ti nemoj nego samo
tolìko kòliko ti treba da ni zbog čegane budeš nigdje drugo, a ni tu jer će svega
nestati, domovina najprije, odmah drugapojavit će se, tvoja zauvijek, sam ćeš himnu
napisati joj, sam je uglazbit, sam je pjevat,sam svečano po taktu koračat, sam vojèvat…
-
~ 104 ~
luko paljetak
PRIJEVOD
Jest on riječ, ali prijevod potreban mu je, točan,na svaki jezik, čak i izumrli, i sočan
kao u toplo mlijeko umočen kruh, u rebrazaboden prst, zbog t ga ne shvaćamo što zvijeri
govore, pojedu nas i spoznamo tek tadai sebe i sve ono što njemu na um pada
kad misli nà nas, prijevod potreban mu je, stručan; a zašto patki ništa ne treba nego rijeka,
a leptirima cvijeće? zbog čega nama trebatolìko nebodera između nas i neba?
-
~ 105 ~
tisuću šiba preko usta
POVRATAK
Iznenada me nešto, pomalo, čini tvojim,a postao još nisam ni svoj, u sebi, stojim
uliven poput gipsa za umjetničko djelo,za spomenik, a nisam, na trbuhu ti ležim
vrećast i pritišćem te i možda činim sretnomi zadovoljnom, možda kretnjom ću nekom spretnom
doprijeti do sebe ovako gol i skvašenprohladnim znojem, dišeš i tô je dobar znak:
živa si, možda ì ja, barem ja tako shvaćami kao iz dalèka odnekuda se vraćam.
-
~ 106 ~
luko paljetak
PUSTOŠ
Ostavljeni smo, nema nikoga, tu se ì misamo posuđujemo onako kao zimi
kapute beskućnici, pokućstvo ispred zgradeodbačeno smo, gradska dok nè dođe čistoća,
ako nas prije toga ne nađu antikvarii davni sjaj nam vrate, da opet se zažári
posljednji bljesak gozbe posljednje prije zvonaza uzbunu; ni djeca u napuštenoj kući
nisu tolìko sama; zaboravljena cvile, a mi ne, za nas nema ni jedne dobre vile.
-
~ 107 ~
tisuću šiba preko usta
(NE)OBIČNE RIJEČI
izreci onu jednu običnu riječ bez srama i pjesma će se tvoja tebi napisat sama.
U ovoj zbirci Paljetak poetsko putovanje započinje pjesmom znakovitoga i mnogoznačnog naslova Je-zik: kako je pjesniku svojevrsno samotništvo sa so-bom i jezikom medij kojim stvara i oblikuje novu zbilju, tako i Paljetak s pomoću jezika kreće u svoju pjesničku avanturu. Njegov pjesnički jezik jedin-stven je i neponovljiv, iznova stvoren u svakoj pje-smi kao pojedinačnom diskurzu kojemu je temelj inventivna i jednokratna uporaba jezika. „Pjesnik je posve sam sa svojim jezikom. Tu je njegov zavičaj i njegova sloboda...“ pisao je Hugo Friedrich u Struk-turi moredne lirike jer nova se zbilja može učiniti po-etski tvornom samo pomoću novog jezika. Kao i svi pravi pjesnici Paljetak preoblikuje stvarnost, sna-gom svoje pjesničke imaginacije mijenja postojeći svijet i ono obično i prepoznatljivo pretvara u za-čudno i novo. Ta novostvorena Paljetkovim jezi-kom oblikovana zbilja, stihovima izgrađeni svijet, otvoreni je prostor propitivanja, traženja i ogledanja (jer nitko izbjeći neće sudar sa zrcalima) naših postoja-nih sumnji, dvojbi, nemira i strahova. Otvaraju se u zgradama ovih stihova prostori sna u kojem se sreću svi
-
~ 108 ~
luko paljetak
koji se traže, prostori spokoja i tjeskobe, ljubavi i slut-nje odlazaka, ali i prostori smiraja i prepoznavanja...Ljubav je vječni lajt motiv ovoga pjesništva, najvaž-niji sastojak života Trebalo bi se češće zaljubiti, bar malo, za vježbu, da se srce ne opusti pjeva Paljetak u pjesmi Vježba. Ljubav je prapočetak i svršetak sve-ga, neizreciva, a prepoznatljiva i prisutna u svemu oko nas – ljubav je jezero gdje nebo pere šareno ru-blje, ljubav je svijetla tama, knjiga u koju se riječju ulazi da bi tijelo postala, kiša, naranča i njezin sok koji se ispija u samoći, knjiga koja se tek piše, slika iz mladosti. Iako je Paljetak potvrđeni pjesnički opti-mist ipak u njegovim stihovima otkrivamo tjeskobu samoće (Sami smo kao svemir, a svemir smo i sami / i mnogi će se zato izgubiti u tami) i uznemirenost zbog nezaustavljivog protoka vremena s kojim je svaka naša bitka unaprijed izgubljena (Ljeto još traje, ipak osjećam neki hlad / na ovoj svojoj strani, htio bi biti mlad).I ovim nizom od sto ulančanih pjesama potvrđuje se ljepota i osebujnost Paljetkova lirskog govora, njegova sposobnost da prolazi pored stvari koje mi ne bismo primijetili, a on ih čarobnim štapićem svo-ga pjesničkog nadahnuća pretvara u pjesmu. U nje-govu poetskom svijetu sve može postati pjesma i sve jest pjesma jer on poput pravog lirskog opsjena-ra poetizira zbilju, očuđuje svakodnevicu i naizgled lako plete mrežu svojih skladnih i stilski dotjeranih pjesmotvora. Zbirku Tisuću šiba preko usta čini sto pjesama (nije izbjegao fascinaciji i zaokruženosti magičnog broja sto), a svaka se sastoji od deset stihova (ukupno tisu-ću) organiziranih u pet distiha koje određuje paralel-
-
~ 109 ~
tisuću šiba preko usta
na rima u prvom, srednjem i posljednjem distihu. Nije moguće ne zamijetiti postojane odlike Paljetko-ve poetike – uređenost i dotjeranost njegovih pje-smotvora, jednostavnost izričaja, muzikalnost su-geriranu rimom u prvim i posljednjim stihovima svake pjesme iz ovoga niza, aluzivnost, zaigranost, radost stvaranja, sretno spajanje tradicije i suvreme-nosti, nazočnost fenomena intertekstualnosti, mime-zisa i ludizma. Paljetkovo je pjesništvo u stalnom plodonosnom suodnosu s bogatom dubrovačkom i hrvatskom književnom baštinom. Potrebu da svo-jim stihovima propituje hrvatsku pjesničku tradici-ju Paljetak potvrđuje i ostvaruje kroz intertekstual-ni dijalog s velikim pjesnikom moderne Antunom Brankom Šimićem kroz često nazočan motiv zvijez-da u njegovu pjesništvu. Zaveslati prema novim zvi-jezdama svakako treba pjeva Paljetak i referira se na antologijsku Šimićevu Opomenu svojom jednako na-slovljenom pjesmom u istom imperativnim tonom, ali ostvarujući novu poruku: Pazi da zvijezde nisu previsoko nad tobom, (...) zvijezde, pazi / sve su od tvog praha, pažljivo putem gazi. Šimić se kao intertekst ostvaruje i u pjesmi Zašto kroz retoričko pjesnikovo pitanje: Zbog čega onda stabla umiru ako smrt / nešto je sasvim ljudsko?I sama sam već pisala o Paljetku kao poeti ludensu,* njegovo je pjesništvo neprestana inventivna igra s riječima i jezikom, igra prepuna neočekivanih ob-rata u koju nas majstorski uvlači mrežom svojim
* Katja Bakija, Poeta ludens, Dubrovnik, 3-4/1989: isto u: Književna kritika o Luku Paljetku I, Matica hrvatska - Ogranak Dubrovnik, Du-brovnik, 2014., str. 330-331.
-
~ 110 ~
luko paljetak
aluzivnih, duhovitih stihova punih semantičkog nereda i poetskog reda. Postmoderna je fenomen ludizma kojim se hrvatska književnost demokrati-zirala, tumačila činjenicom da se svaka ljudska dje-latnost razvila iz igre, pa se stoga i pjesnička pro-dukcija može tumačiti kao prostor ravnopravne igre autora i čitatelja. Osnovno obilježje koje po-vezuje igru i književnu činjenicu jest sloboda stva-ralačkoga čina, a ne obveza. Prostor nadmetanja mjesto je na kojem igrač i suigrač (autor i čitatelj) odmjeravaju svoje snage i privode igru kraju. I igra i pjesničko stvaranje proizvode vlastiti posebnim pravilima određen i omeđen svijet. I Paljetak nas kroz svoje stihove vodi i uvodi u prostore slobode i igre.I kad god nam se hodeći stazama Paljetkovog pje-sništva samo na trenutak učini da smo stigli do kra-ja, da su riječi pale sve su u neki ponor, u neku zam ku i da nam više ne trebaju već u sljedećoj pjesmi otvara se novi, neiscrpni svijet sugestivnosti i ljepote pa-ljetkovski usložnjenih „običnih riječi“.Nikad me nije bilo, sad me još manje sram / običnih riječi, sada još ih i više znam: / ljepota, ptica, srce, sloboda, sun-ce, ljubav, / čežnja, dobrota, nada, iskrenost, duša, ruža; / potrebne su nam, jesu, iako svaka ima /oprečan par: lje-pota rugobu, ptica metak, / dobrota zloću, ljubav mržnju, sloboda mračnu / tamnicu; onda kada druge te riječi nač-nu / izreci onu jednu običnu riječ bez srama / i pjesma će se tvoja tebi napisat sama.
Katja Bakija
-
~ 111 ~
tisuću šiba preko usta
ZASLOV
Otkad pjesme rastu kao trnov šibljak, ševarje, gr-mlje oko dvora usnule ljepote ni „tisuću šiba preko pjesnikovih usta“ nije previše ako to pomogne da dogodi se ljubav i ljeposlov nam pruži. I premda če-sto čitatelj zbirke pjesama „Tisuću šiba preko usta“ Luka Paljetka mete slova i zaljubljen plače, trebali bismo se češće tako zaljubiti, bar malo, za vježbu, jer ljubav dođe, i ako nas nađe neuvježbane, prođe. Tko god tako ljubi stekne nebo i potrebne su mu nove pjesme, nove zvijezde jer ona naša, odviše naša da bismo je zanijekali, trne presporo. Zlatorog sunašnji na nas motri u našoj tami ljubaznoj u kojoj, skupa s pjesnikom, posijat ćemo san da nikne do neba u smjeru nepostojećih zvijezda gdje vječnost neprestano izgovara trenutke. Lijepa slova pjesme nekad bila su stabla i svako kat-kad toliko se visoko vine da se čitatelj više na svoje mjesto i ne vraća. Izmješten, neumjesan, srca kao „zrela rajčica“, glavinja on gubikozjem stihova biju-ći sve što mu na um pada i šutnju u unutrašnjem uhu grabi. Ako su zvijezde zublje nama, kome smo mi zublje? Dođite, zove nas pjesnik, padajmo da što bliže budemo, nije važno tko je više, a tko niže. Kada se ne ljubi sve postaje užas žeženi. Duša je vje-tar što piše slovima jasnim, ljubavnim, kosim nalik na povijest ovoga svijeta. Na kraju pjesme uvijek se
-
~ 112 ~
luko paljetak
nađe malo zore. Znamen je to da se tu nešto milo zbilo zbog čega ima smisla sva povijest, trava, sta-blo i cvijeće. Pjesme ove zbirke dopustile su da uđemo na vrata kojih nema, a bez kojih život nije život i ljeto nas zebe. Ako nas itko s neba i pohvali što dobro smo ugođen klavir dok „sviramo“ te stihove u duboku noć u kojoj mogli bismo zvjezdovat jezikom „što nas govori“, sami ćemo iz noći iznositi riječi dana i gasiti svjetiljke koje se danu uporno drsko nude. Kr-vavi vinom božjim i svedeni na jednu Stradivarije-vu žicu obradovasmo se suncu pjesme i sada se evo osjećamo više goli i lijepi pod ovom odjećom od slo-va nego ako igda i skinuti bi je htjeli. Tisuću šiba preko usta zaslužili smo možda diveći se sve više praznu papiru. Znači li to da je nebo sla-bo, a oblak sve jači? Ne! Samo kada se tišina glasno čuje i sa samoćom šeće nam srcem, tada, i samo tada, krvlju joj našom zalijevamo cvijeće. Stihovi od nas nikad ne traže ništa osim ljubavi, srljaju u uhu duše kao ponornica vruća žudeći izvorom postati, srca pojiti. Nemamo ruke koje bi ih dotakle dovolj-no nježno, ni riječi jer su sve u neki ponor pale. Za-što žito pjesme s toliko zreloga zrnja ne stiže do lje-pote gladnih duša da i one plutaju na vodi neba kao „otpalo lišće“? Nikada nas pravih čitatelja nije bilo, sada nas je još manje. Svi oblaci u nama skupili su se, našli utočište u sjeni velike tužne vrbe koja iz nas raste. S nebom koje visi nad nama kao zagonetka odahnuli su u nama mrtvi. Da dosegnemo do neba još nam tisuću
-
~ 113 ~
tisuću šiba preko usta
svadbi treba jer zemlja je praznina, a nebo iznad glava je rana, troska zvijezda što padaju od nas na neku drugu stranu. Noć raste pritom iz neke tamne vode u dan sve dok mu ne dopustimo da ode i pot-puno su u pravu oni što sunce plavom bojom slika-ju. Putnici smo, ali cesta nam je besciljna posve. O bozi, prožmu li i vas katkad zbog stihova žmarci? Iz žerave se dižemo, u žeravu ćemo leći. Gorimo li? Ti-suću „zbogom“ vrvi u vjetru, ali samo jedan izma-mi suze jer jednook je bog. Neka nas i tisuću šiba bije preko usta kasno je kolebati se kada počneš lju-bit i moraš puno prije prestat umakat svoj kruh u to-plo mlijeko nebesa.
Antun Nodilo
-
JEZIK _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 7PJESMA S KRAJA LJUBAVI _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 8SKAKAVCI _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 9DOBA NOVOG CVIJEĆA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 10OČI _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 11NEDAVNO LJETO _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 12LUTKA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 13SLIKA IZ MLADOSTI _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 14CRNE ZVIJEZDE _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 15OPOMENA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 16SAN _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 17VODA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 18ZID _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 19JAJE _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 20POLA TABLETE _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 21KONCERT _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 22CILJ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 23SLIKA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 24VJEŽBA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 25CVIJEĆE _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 26JEZERO _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 27MEDVJED _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 28ŠUMA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 29STAN _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 30
KAZALO
-
ZVIJEZDE _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 31LIST _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 32EUROPA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 33SADA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 34VJETAR _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 35OSTATAK ZORE _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 36CESTA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 37MLADE ŽENE _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 38VRATA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 39STRANAC _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 40KRUŠKA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 41SVEMIR _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 42EKSTAZA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 43SKAKAVAC _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 44DOBRO UGOĐEN KLAVIR _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 45NOĆ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 46TAJ JEZIK _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 47LJETO _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 48DJEVOJČICA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 49TAMA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 50GROZD _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 51GLAZBA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 52SUNCE _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 53DIVLJI ŠIPCI _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 54TISUĆU ŠIBA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 55OVO _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 56PLAHTE _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 57
-
KONJI _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 58SAMOĆA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 59BOL _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 60DAR _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 61POGLED _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 62MISAO _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 63STRADIVARI _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 64RUŽE, ŽITO _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 65PTICE _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 66ZVIJEZDE _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 67OČAJ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 68OTAC _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 69LJUBAV _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 70OBIČNE RIJEČI _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 71DJECA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 72RIJEKA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 73STVARI _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 74DAN MRTVIH _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 75SVADBE _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 76PRIZNANJE _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 77ŠPILJA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 78DISPEČER _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 79LUTKAR _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 80LJUTA TRAVA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 81 JUTRO _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 82TIJELA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 83KOŽA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 84
-
NOĆ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 85CESTA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 86DJEVOJKE _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 87ZAŠTO _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 88RIJEČI _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 89TREMA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 90NAJLJEPŠI KRAJOLICI _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 91NEBO _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 92SIJEDE MISLI _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 93NEIZBJEŽNA LJUBAV _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 94NAZOČNOST _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 95VAZA IZ DOBA MING _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 96PATNJA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 97JESENSKO LIŠĆE _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 98VJEROVANJE _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 99NITKO _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 100NOVIH TISUĆU ŠIBA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 101MALE STVARI _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 102HIMNA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 103PRIJEVOD _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 104POVRATAK _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 105PUSTOŠ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 106
Katja Bakija: (NE)OBIČNE RIJEČI _ _ _ _ _ _ _ 107
Antun Nodilo: ZASLOV _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 111
-
IzdavačDruštvo dubrovačkih pisaca
Ulica Svetog križa 8, Dubrovnikwww.dupisci.hr
Za izdavačaBoris Njavro
KorektoricaAnamarija Paljetak
NaslovnicaLuko Paljetak
Dizajn i grafičko oblikovanjeNedim Meco ~ MEC DIZAJN
TisakDENONA - Zagreb
Naklada 400 primjeraka
Tiskanje dovršeno u listopadu 2014.