logistika tema 18
TRANSCRIPT
SADRŽAJ:
1. UVOD.............................................................................................................................3
2. LOGISTIČKI INFORMACIONI SISTEMI...................................................................4
2.1. Pozicioniranje logistike u poslovnom sistemu firme...............................................7
2.2. Ciljevi i kriterijumi odlučivanja u poslovnom logističkom sistemu.....................10
2.3. Sistem informacija u planiranju, izvršavanju i kontroli logističkih procesa.........13
3. ZAKLJUČAK...............................................................................................................19
4. LITERATURA.............................................................................................................20
Sarajevo, 2014.
1. UVOD
U nastavku ovog seminarskog rada bit će obrađena tema logistički informacioni
sistemi koja će se sastojati od tri dijela.
U prvom dijelu bit će pojmovno i detaljno obrađeno pozicioniranje logističkog
sistema, pojedinačnih logističkih aktivnosti i logističkih procesa, u okviru poslovnog
sistema firme. Drugi dio govori o ciljevima i kriterijumima odlučivanja u poslovnom
logističkom sistemu, dok je treći dio baziran na sistemu informacija u planiranju,
izvršavanju i kontroli logističkih procesa.
Logistika je djelatnost koja se bavi savladavanjem prostora i vremena uz najmanje
troškove. U savremenim uslovima najčešće se koristi za označavanje poslovne funkcije i
znanstvene discipline koja se bavi koordinacijom svih kretanja materijala, proizvoda i robe
u fizičkom, informacijskom i organizacijskom pogledu.
Informacijska logistika predstavlja skup logističkih aktivnosti koje osiguravaju
sistemski efikasno prikupljanje primarnih i sekundarnih podataka, pospješuje njihovu
obradu, upotrebu i razmjenu sa drugim aktivnim sudionicima u logističkom lancu, potičući
fabrike da se efikasno koriste brojnim potencijalima savremene računarske i
telekomunikacijske tehnologije.
Logistički sistem je skup elemenata, tehničke, tehnološke, organizacijske,
ekonomske i pravne naravi s ciljem optimizacije tokova materijala, roba, informacija,
energije i ljudi na određenom geografskom području radi ostvarenja najvećih ekonomskih
efekata.
Podloga za razumijevanje poslovne logistike je teorija sistema čija osnovna
zamisao je da glavni problem nije u optimaliziranju zasebnih područja poslovanja, već u
optimaliziranju poslovnog sistema kao cjeline.
2
2. LOGISTIČKI INFORMACIONI SISTEMI
Logistički sistem1 je skup elemenata, tehničke, tehnološke, organizacijske,
ekonomske i pravne naravi s ciljem optimizacije tokova materijala, roba, informacija,
energije i ljudi na određenom geografskom području radi ostvarenja najvećih ekonomskih
efekata. Podloga za razumijevanje poslovne logistike je teorija sistema čija osnovna
zamisao je da glavni problem nije u optimaliziranju zasebnih područja poslovanja, već u
optimaliziranju poslovnog sistema kao cjeline.
Obilježja logističkih sistema:
Struktura- podsistemi, elementi Okruženje- okolina Granice Procesi- u sistemu, između sistema i okoline
Funkcionalno razgraničenje logističkog sistema:
Izvršavanje narudžbi Upravljanje zalihama Skladištenje Pakiranje Transport
Slika 1. Mentalna mapa: logistički sistemi
1 en.wikipedia.hr/logis%&/ha/log&.html
3
Informacijska logistika je skup logističkih aktivnosti koje osiguravaju sistemski
efikasno prikupljanje primarnih i sekundarnih podataka, pospješuju njihovu obradu,
upotrebu i razmjenu sa drugim aktivnim sudionicima u logističkom lancu, potičući fabrike
da se efikasno koriste brojnim potencijalima savremene računarske i telekomunikacijske
tehnologije.
Poslovni logistički sistem je socio- tehnički sistem čiji je cilj da na racionalan način
riješi problem u vezi s tokom sirovina, materijala, poluproizvoda i gotovih proizvoda u
okviru neke organizacione cjeline.2
Svaki sistem sadrži svoj podsistem tako i socijalni sistem sadrži upravljački i
kontrolni sistem. Upravljački sistem temelji se na formalizovanom toku informacija
između pojedinih elemenata sistema, odnosno uspostavlja se odgovarajući informacioni
sistem u svrhu planiranja i odlučivanja o procesima koji imaju određenu svrhu i cilj.
Dakle, kao što je u uvodu navedeno sistem predstavlja neki uređen skup koji kao
takav predstavlja određenu cjelinu, tj. sistem je skup povezanih elemenata koji sačinjavaju
jednu sređenu cjelinu. Kada posmatramo samo ulaze i izlaze nekog sistema, onda tada
govorimo o elementima sistema. Uz pomoć tih ulaza i izlaza elementi ostvaruju
međusobne veze koje, između ostalog, mogu biti informacione. U elemente sistema
ubrajaju se i kanali koji služe za prijenos informacija između elemenata sistema. Ako se
međusobno povežu dva ili više sistema, nastaje sistem višeg reda. Povezani sistemi u
sistemu višeg reda mogu se posmatrati kao podsistemi ili kao elementi.
Svaki sistem ima svoje granice, a ono što je van tih granica nazivamo okolinom
sistema (drugi sistemi i njihovi elementi s kojima sistem uspostavlja veze). Iz okoline
sistema uzima, crpi potrebne informacije koje opet u nekom drugom obliku vraća u
okolinu.3
Slika 2. Sistem i okolina
2 Božić, V. i Rakić, S.:“POSLOVNA LOGISTIKA“, Ekonomski fakultet Beograd, 1977., str.275.3 Božić, V. i Rakić, S.:“POSLOVNA LOGISTIKA“, Ekonomski fakultet Beograd, 1977., str.275.
4
Informacioni kanali služe za uspostavljanje komunikacije između pojedinih
partnera komunikacionog sistema. Komunikacione veze u nekom socio-tehničkom sistemu
najčešće se uspostavljaju radi ostvarivanja ciljeva sistema, ili njegovih podsistema, a
koriste se za prenošenje poruka, podataka i informacija.
Efikasnost poslovanja i pored stručnosti i sposobnosti pojedinih izvršilaca, u velikoj
mjeri zavisi i od kvaliteta i kvantiteta informacije kojima raspolažemo u određenom
vremenu, na osnovu kojih je moguće donositi racionalne odluke.
Mreža komunikacionih odnosa u logističkom sistemu može imati različitu strukturu
što zavisi od organizacije odvijanja fizičkih logističkih procesa. Složenost informacionog
sistema bit će veća u zavisnosti od toga:
Ako se posluje s većim asortimanom robe
Ako je ona manje homogena u pogledu transporta i skladištenja
Ako je broj raznih logističkih signala veći
Ako se radi o heterogenom sastavu kupca
Oblikovanje metodološkog okvira strategijskog razvoja logističkog informacijskog
sistema u uslovima izrazite dinamičnosti i kompleksnosti logističkog okruženja stvara
brojne šanse (prigode) i smetnje (opasnosti) za logistički sistem.. Metode temeljene na
poslovnom poboljšavanju i reinžinjeringu prepoznate su kao ključni faktori razvoja
logističkog informacijskog sistema u funkciji proaktivnog reagovanja na intenzivne i
dinamične promjene u logističkom okruženju koristeći šanse i otklanjajući smetnje koje se
javljaju u procesu funkcionisanja logističkog sistema. Identificirani su ključni faktori
razvoja informacijske tehnologije u funkciji razvoja logističkog informacijskog sistema.
Modelom sinenergijskog utjecaja faktora razvoja informacijske tehnologije na
kooperativnost ciljeva logističkog sistema definisane su smjernice razvoja sistema
povezivanjem mogućnosti razvoja informatičkih tehnologija i poslovnih potreba
logističkog sistema. Na temelju modela oblikovan je metodološki okvir strategijskog
razvoja logističkog informacijskog sistema usmjeren na razvoj međuorganizacijskih
aplikacija koje su pouzdane, primjenjive i lahko izmjenjive tako da u svakom trenutku
omogućavaju poboljšavanje i reinžinjering logističkih procesa u skaldu s promjenama u
logističkom okruženju.4
4 http://fpz.hr/traffic/Casopisi/Promet_01/sazetak61.htm
5
2.1. Pozicioniranje logistike u poslovnom sistemu firme
Koncept organizacije prema kome je izvršeno pozicioniranje logističkog sistema,
pojedinačnih logističkih aktivnosti i logističkih procesa, u okviru poslovnog sistema firme,
izuzetno je važno za racionalno i efikasno funkcionisanje logistike.
U uslovima kada je u firmi shvaćeno i prihvaćeno da logistika predstavlja bitan
instrument konkurentnosti i profitabilnosti poslovanja, usvaja se integralni pristup
upravljanju ovim sistemom. Takav pristup tretira logistiku kao jedinstveni složeni sistem,
sa kojim se upravlja uz puno uvažavanje međuzavisnosti njegovih podsistema u realizaciji
pojedinačnih logističko-distributivnih aktivnosti. Uvažavanje te međuzavisnosti
podrazumijeva uvažavanje kompenzacionih efekata troškova pojedinačnih logističkih
podsistema u procesu realizacije njihove aktivnosti. Takav koncept upravljanja logistikom
zahtijeva i odgovarajuće organizaciono pozicionirane logistike u poslovnom sistemu
firme.5
Obavljanje bilo kojih, a samim tim i logističkih, aktivnosti u okviru poslovnog
sistema firme nije moguće bez nekog organizacionog pozicioniranja tih aktivnosti.
Pozicioniranje može da bude dobro i loše ili da se nalazi negdje između tih granica. Iz
ovog možemo zaključiti da nije moguće očekivati dobro organizaciono pozicioniranje u
uslovima kada u poslovnom sistemu firme ne postoji svijest o potrebi tretmana logistike
kao značajnog sistema koji može bitno unaprijediti profitabilnost njenog poslovanja.
Svijest o značaju logistike za uspješno poslovanje firme, ne zavisi izvorno od subjektivnog
faktora, odnosno od subjektivnog stava menadžmenta firme o ulozi i značaju logistike.6
5 Božić, V. i Stojanović, I.: „MARKETING LOGISTIKA“, Univerzitet u Beogradu 2004., str. 497.6 Božić, V. i Stojanović, I.: „MARKETING LOGISTIKA“, Univerzitet u Beogradu 2004., str. 498.
6
Slika 3. Poslovni sistem firme
Nije realno očekivati da će menadžment firme moći da formira pravilan stav o ulozi
logistike, bez predznanja o savremenim pristupima upravljanja logistikom. Ako
pretpostavimo da ta predznanja postoje, to neće značiti da će ona biti i upotrijebljena u
praktičnoj poslovnoj politici firme. Iskorištenje logistike kao moćnog instrumenta za
unapređenje profitabilnosti poslovanja, zavisit će prije svega od konkurencije na tržištu na
kome firma obavlja svoje djelatnosti. Dakle, pravilan tretman logistike zasnovan je na
snažno prisutnoj tržišnoj konkurenciji koja uslovljava korištenje potencijala svih
instrumenata marketing mix- a, da bi se na tržištu opstalo, a pogotovo da bi bilo uspješno.
7
Organizaciono pozicioniranje logistike u poslovnom sistemu firme nije moguće
jednoznačno opredijeliti. Kakvo će mjesto logistika dobiti u organizacionoj strukturi
zavisit će od većeg broja realnih uslova i činilaca, kao što su:7
1. Stepen složenosti kooperativog sistema- što su kooperativni sistemi veći,
poslovi i zadaci logistike su obimniji, složeniji i kompleksniji. Kod većih
firmi povećava se apsolutni značaj logističko- distributivnih aktivnosti,
proces odlučivanja o načinima njihove realizacije je složeniji, a utjecaj tih
odluka na uspješnost poslovanja firme je veći.
2. Karakteristike proizvoda koji se distribuira- jer različiti proizvodi
zahtijevaju i različit obim fizičko- distributivnih aktivnosti. Neki proizvodi
zahtijevaju specijalne postupke u procesu fizičke distribucije, povezane sa
očuvanjem njihovih upotrebnih osobina, prije svega u području transporta i
skladištenja (čuvanje, postupak manipulacije, grijanje, hlađenje, itd.), dok su
drugi proizvodi u procesu fizičke distribucije manje zahtjevni.
3. Stepen heterogenosti mjesta isporuke- kako sa aspekta broja poslovnih
partnera i potrošača, tako i sa aspekta njihove teritorijalne disperzije. Veliki
broj potrošača razmještenih na velikom prostoru zahtijevat će značajno
razvijeniju mrežu skladišta, sirovina, tovarišta, objekata i sl., kao i značajno
kompleksniju mrežu transportnih veza između njih, nego što će to biti u
obrnutom slučaju. Prirodno je i da organizacione forme logističke aktivnosti
moraju u navedenim slučajevima biti različite.
4. Visina logističkih troškova- jer će organizacija obavljanja logističkih
aktivnosti imati različite implikacije na profitabilnost firme u slučaju kada je
relativno učešće troškova logistike u ukupnim troškovima poslovanja veliko
u odnosu na obrnuti slučaj.
7 Heskett, B., Ivie, R. i Glosplawsky, A. Journal od Buisness Logistics, New York 1978., str. 481.
8
2.2. Ciljevi i kriterijumi odlučivanja u poslovnom logističkom sistemu
Logistički proces počinje i završava se određenom odlukom. Na početku procesa,
odluke se definišu kao ciljevi, a na kraju procesa, odluke se odnose na načine kako
ostvariti postavljene ciljeve i planove. Radi donošenja odluka, u poslovnom logističkom
sistemu odvija se neprestani proces skupljanja, memorisanja, obrade i slanja podataka.
Funkcionisanje podsistema u kojima se odvijaju ti procesi nazivamo informacioni sistem i
sistem odlučivanja.
Pred donosioca odluka postavljaju se mnogi ciljevi koji zajedno posmatrani sačinjavaju
kriterijume odlučivanja. Pojedinačni ciljevi u velikoj mjeri su konfliktni, pa je neophodno
utvrditi odgovarajuće alternative ili čak optimalna rješenja za svaku konkretnu situaciju.
U većini preduzeća nastaju teškoće oko ujedinjenja ciljeva logističkog sistema i to iz
sljedećih razloga:8
Diferenciranje na temelju podjele rada u određenom preduzeću povezano je sa
diferenciranjem pojedinog podsistema
Funkcionalna područja imaju u odnosu na logistički sistem uopće heterogene
ciljeve. Logističke aktivnosti odnose se prvenstveno na nabavku, proizvodnju i
prodaju, ali i na finansijsku strukturu i zbog toga te službe moraju djelovati na
oblikovanje logističkih ciljeva
I sam logistički sistem je diferenciran, to znači da se mogu utvrditi različiti
ciljevi jednom za pojedine podsisteme, a drugi put za pojedine logističke kanale
Logistički sistemi jesu međusistemi. Učesnici ili članovi logističkog kanala
također su pojedinci ili preduzeća, koji u najmanju ruku imaju i vlastite ciljeve,
koji nisu kompatibilni s ciljevima konkretnog preduzeća. Zbog toga konkretno
preduzeće mora oblikovati logistički sistem prema svojim zahtjevima i u onoj
mjeri u kojoj je sposobno provesti vlastite ciljeve nasuprot divergentnim
ciljevima drugih učesnika logističkih kanala.
8 Božić, V. i Rakić, S.:“POSLOVNA LOGISTIKA“, Ekonomski fakultete Beograd, 1977., str. 277.
9
Kao što vidimo, preduzeće pred svoj logistički sistem postavlja ciljeve koji se u
više slučajeva ne poklapaju sa ciljevima drugih autonomnih organizacionih dijelova koji
predstavljaju elemente hijerarhijskog višeg logističkog sistema. Isto tako imamo ako se i
unutar preduzeća koje se sastoji od podsistema ne poklapaju ciljevi pomenutih dijelova.
Preduzeće kao cjelina ima različite opšte ciljeve koji se dalje hijerarhijski dijele na
osnovne i pojedinačne. Hijerarhijski utvrđeni ciljevi često su međusobno konfliktni, a kako
su u praksi pojedini podsistemi obično tako struktuirani da realizuju neke od funkcija
preduzeća, mogu u ostvarenju vlastitih ciljeva doći u konfliktne položaje.
Prilikom boljeg ostvarivanja ciljeva u jednom podsistemu mogu se pojaviti
negativni efekti na neke druge podsisteme ili cijelo preduzeće. Za optimizaciju poslovanja
cijelog logističkog sistema poseban značaj imaju sljedeće dvije komponente:
Smanjiti troškove logističkih procesa na minimum
Osigurati što bolje funkcionisanje fizičkog logističkog sistema
(snabdijevanje preduzeća radnom opremom, mašinama i distribucija robe)
Navedeni ciljevi su također konfliktni, pa se u konkretnim slučajevima nastoji doći
do kompromisa koji odgovara i drugim kriterijumima odlučivanja. Zbog toga je potrebno
neprestano pratiti sve elemente sistema, njihove unutrašnje veze i veze sa okolinom, kako
bi svaka promjena odgovarala postavljenim kriterijumima.9
U literaturi se navodi sljedeća klasifikacija informacionih tokova (prema V.
Sergejev):10
Prema odnosu s logistikom mogu biti ključni i podržavajući
Prema odnosu s logističkim sistemom mogu biti unutrašnji i vanjski,
horizontalni i vertikalni, kao i ulazni i izlazni
Prema obliku nosilaca informacija mogu biti papirni, magnetni, elektronski
Prema vremenu nastanka mogu biti regularni, periodični, operativni, online
i offline
Prema načinu predaje podataka mogu biti kurirski, poštanski, telefonski,
telegrafski ,telefaksom, medijski, elektronski, telekomunikacioni, satelitski
9 Božić, V. i Rakić, S.:“POSLOVNA LOGISTIKA“, Ekonomski fakultete Beograd, 1977., str. 278.10 Dašković, M.:“MONTENERING JOURNAL OF ECONOMICS“ No. 3, Fakultet za pomorstvo u Kotoru, 2005., str . 204.
10
Prema namjeni mogu biti direktivni, normativno-informativni,
računovodstveno- analitički, pomoćni
Prema stepenu otvorenosti i nivou važnosti mogu biti otvoreni, zatvoreni,
komercijalni, tajni, obični i zakazani
Ciljeve treba često utvrditi selektivno, tj. posebno za svaku pojedinu robu.
Slika 4. Elementi ključne oblasti kompetencije integrisane logistike u transportu
Logistički procesi se moraju odvijati uz određen stepen pouzdanosti, pri čemu se
misli na stepen sigurnosti realizacije potrebnog ulaza ili traženog izlaza robe. Pouzdanost
se može postići držanjem zaliha. Pouzdanost raste s porastom zaliha i boljim
usklađivanjem i bržim logističkim procesom. Stepen boniteta funkcionisanja logističkog
sistema povezan je i s troškovima i to tako što veće zalihe zahtijevaju određeni skladišni
prostor za smještaj i više finansijskih sredstava i dr.
11
2.3. Sistem informacija u planiranju, izvršavanju i kontroli logističkih procesa
Raznovrsne odluke koje se donose u poslovnom logističkom sistemu zasnivaju se na
procesu obrade informacija. Logistički informacioni sistem treba tako koncipirati da pruža
potrebne informacije za obavljanje zadataka planiranja, odvijanja i kontrole logističkih
procesa planiranja logističkog sistema pouzdano, ukoliko preduzeće raspolaže sa
kvalitetnim informacijama.
Posmatrajući planiranje logističkog sistema uopće, proces je stvaranje modela budućeg
poslovanja koje služi kao podloga za racionalno utvrđivanje i realizaciju ciljeva logističkog
sistema.
Planiranje poslovnog logističkog sistema, npr. u trgovinskom, preduzeće zahtijeva
blagovremene informacije sa drugih područja marketinga, finansijskih poslovanja,
kadrovskog potencijala i od drugih nosilaca razvoja i poslovanja preduzeća. Raspolaganje
pouzdanim informacijama pruža mogućnost pouzdanijem predviđanju budućih promjena i
smanjenju rizika u području poslovne logistike. Mnogi menadžeri ne cijene ogromnu korist
koja se dobije od pravilne procjene njihovih potreba za informacijama.
Prvi korak u razvijanju informacionog sistema koji pomaže menadžeru u donošenju
kvalitetnih odluka je uspostavljanje veze između potreba menadžmenta za informacijama
izvora od kojih se dobijaju informacije. Postoje mnoga preduzeća koja nisu odredila svoje
potrebe za informacijama, a to može da dovede do donošenja slabih i neadekvatnih odluka.
Za planiranje logističkih procesa potrebno je raspolagati sa dvije kategorije
informacija:
Informacije o prošlim i tekućim aktivnostima logističkog sistema
Informacije koje se odnose na okolinu logističkog sistema
Ove informacije omogućuju planiranje budućih logističkih aktivnosti. Logistički
planovi izvršavaju se u raznim organizacionim jedinicama pa tok informacija u tome ima
ključnu ulogu. Tok informacija neposredno djeluje na ispunjenje logističkih ciljeva. Brže
prenošenje i obrada informacija omogućuju u brže odvijanje i fizičkih logističkih procesa,
što rezultira redukcijom zaliha na skladištu, a da se ne smanji pouzdanost logističkih
procesa.
12
Slika 5. Tokovi informacijske podrške
Na prikazanoj šemi11 se može jasno uočiti da logistička informacija kao faktor
integracije predstavlja jedan od glavnih strategijskih resursa. Informaciona podrška je,
kako se vidi, usmjerena na postizanje kvalitetnog i pravovremenog opsluživanja korisnika
na bazi ključnih logističkih kompetencija. Instrumenti informacione integracije djeluju u
fazama traženja, obrade i distribucije informacija i to na svim nivoima informacione
podrške (strategijskom, taktičkom i operativnom).
Za prikupljanje, sortiranje, analizu, evaluaciju i distribuciju informacije potrebno je
angažovanje odgovarajućih kadrova, opreme i procedura. Na bazi pomenutog razmatranja i
potrebe kontinuiranog i interaktivnog kruženja informacija između četiri primarne
komponente sistema informisanja (podsistemi obrade porudžbina, obavještavanja i
istraživanja, pomoći pri odlučivanju, izvještaja i izlaza) modelira se okvirna šema
informacionog sistema (slika 5.).12
11 Dašković, M.:“MONTENERING JOURNAL OF ECONOMICS“ No. 3, Fakultet za pomorstvo u Kotoru, 2005., str . 203.12 Dašković, M.:“MONTENERING JOURNAL OF ECONOMICS“ No. 3, Fakultet za pomorstvo u Kotoru, 2005., str . 205.
13
Slika 6. Okvirna šema informacionog sistema
Sve aktivnosti i procese u logističkom sistemu treba na odgovarajući način kontrolisati. Kontrolni proces moće biti izložen na sljedeći način:13
Sakupljaju se one informacije koje su relevantne za izvršavanja postavljenih zadataka u određenoj upravljačkoj jedinici
Ove informacije se upoređuju sa standardima ili planovima koji su unaprijed utvrđeni i povezuju se ciljevima koji definišu svrhu postojanja te upravljačke jedinice
Počinje se sa sprovođenjem korektivnih mjera koje imaju za cilj da obezbijede da se bilo koje utvrđeno odstupanje između standardnih i stvarnih rezultata opet ne pojavi, ispravljanjem standarda zbog promjenjenih okolnosti.
13 Božić, V. i Rakić, S.:“POSLOVNA LOGISTIKA“, Ekonomski fakultete Beograd, 1977., str. 280.
14
Slika 7. Tokovi informacija
Za potrebe planiranja, izvršavanja i kontrole logističkih procesa tok informacija
treba uspostaviti tako:14
1. Da za različite zadatke i situacije odlučivanja možemo raspolagati uz
odgovarajuće troškove, informacijama koje će smanjiti rizik u donošenju
odluka- kvalitativni problem
2. Da se mogu koristiti ona pomoćna tehnička sredstva koja će nosiocima
zadatka pomoći da savladaju rastući obim relevantnih informacija-
kvantitativni problem
3. Da aktuelnost informacija odgovara zahtjevima donošenja odluka- problem
aktivnosti
4. Da se mogu osigurati odgovarajuće (interne i eksterne) komunikacije s
drugim nosiocima zadataka- problem komunikacije
14 Božić, V. i Rakić, S.:“POSLOVNA LOGISTIKA“, Ekonomski fakultete Beograd, 1977., str. 281.
15
5. Da se može utvrditi da li je potrebna informacija brzo dostupna- problem
dokumentacije
U logističkom informacionom sistemu obično se pojavljuju sljedeće vrste
informacija:15
Informacije o stvarnim i potencijalnim kupcima: sjedište, tražene količine
prema proizvodima, ciklusi naručivanja, mjesto naručivanja i isporuke
Informacije o stvarnim i potencijalnim dobavljačima: sjedište, karakteristike
proizvoda, sistem rukovanja robom i sl.
Informacije o logističkom sistemu konkurenata: mogućnost isporuke,
sjedište, komponente logističkih kanala, itd.
Informacije o zalihama materijala i proizvoda na svim mjestima logističkog
sistema
Informacije o potencijalnim članovima informacionih kanala: o
transportnim preduzećima, skladištima, itd.
Informacije o stanju i planiranom razvoju sistema marketinga: postojeći i
planirani novi proizvodi, grupe proizvoda, fizičke karakteristike proizvoda,
postojeća i planirana prodaja, itd.
Informacije o stanju razvoja relevantinih logističkih tehnologija
Informacije o relevantnim značajkama makrologističkog sistema:
saobraćajna mreža, nosioci transporta, aktuelna saobračajna politika,
državne aktivnosti u planiranju saobraćaja, pravni propisi, itd.
Informacije o izvođenju logističkih aktivnosti (kontrolne informacije)
Informacije o troškovima svih logističkih aktivnosti
Od organizacione strukture zavisit će gdje će se voditi briga o pojedinim klasama
informacija.
15 Božić, V. i Rakić, S.:“POSLOVNA LOGISTIKA“, Ekonomski fakultete Beograd, 1977., str. 282.
16
Banka podataka je osnovni sistem za čuvanje svih informacija koje su relevantne
za proces donošenja odluka.
U marketing-logističkom sistemu ova banka bi sadržavala sve podatke sadržane u
informacionim tokovima, a tu spadaju: interne informacije, informacije koje se odnose na
okruženje, informacije o kupcima i informacije o kanalu. Informacije se ne čuvaju u
njihovom sirovom stanju nego se ponovo klasiraju, šifriraju, kondenzuju ili agregiraju na
pogodan način kako bi adekvatno pomogle u donošenju odluka.
Informacije iz banke podataka ili drugih izvora čine logistički informacioni
sistem.16 Sistem treba koncipirati tako da pruža potrebne informacije za obavljanje i
kontrolu logističkih procesa. Ovako konstruisan i izrađen informacioni sistem predstavlja
idealno uređenje u okviru kojeg mogu da se integrišu različiti informacioni rokovi koji su
karakteristični za marketing- logistički sistem.
16 Božić, V. i Rakić, S.:“POSLOVNA LOGISTIKA“, Ekonomski fakultete Beograd, 1977., str. 283.
17
3. ZAKLJUČAK
Dakle, iz seminarskog rada možemo zaključiti da je logistika je djelatnost koja se bavi
savladavanjem prostora i vremena uz najmanje troškove. U savremenim uslovima najčešće
se koristi za označavanje poslovne funkcije i znanstvene discipline koja se bavi
koordinacijom svih kretanja materijala, proizvoda i robe u fizičkom, informacijskom i
organizacijskom pogledu.
Informacijska logistika predstavlja skup logističkih aktivnosti koje osiguravaju
sistemski efikasno prikupljanje primarnih i sekundarnih podataka, pospješuje njihovu
obradu, upotrebu i razmjenu sa drugim aktivnim sudionicima u logističkom lancu, potičući
fabrike da se efikasno koriste brojnim potencijalima savremene računarske i
telekomunikacijske tehnologije.
Dakle, kao što je u uvodu navedeno sistem predstavlja neki uređen skup koji kao takav
predstavlja određenu cjelinu, tj. sistem je skup povezanih elemenata koji sačinjavaju jednu
sređenu cjelinu.
Svaki sistem ima svoje granice, a ono što je van tih granica nazivamo okolinom
sistema. Iz okoline sistema uzima, crpi potrebne informacije koje opet u nekom drugom
obliku vraća u okolinu.
Logistički sistem je skup elemenata, tehničke, tehnološke, organizacijske, ekonomske i
pravne naravi s ciljem optimizacije tokova materijala, roba, informacija, energije i ljudi na
određenom geografskom području radi ostvarenja najvećih ekonomskih efekata. Podloga
za razumijevanje poslovne logistike je teorija sistema čija osnovna zamisao je da glavni
problem nije u optimaliziranju zasebnih područja poslovanja, već u optimaliziranju
poslovnog sistema kao cjeline.
Logistički proces počinje i završava se određenom odlukom. Na početku procesa,
odluke se definišu kao ciljevi, a na kraju procesa, odluke se odnose na načine kako
ostvariti postavljene ciljeve i planove. Logistički procesi se moraju odvijati uz određen
18
stepen pouzdanosti, pri čemu se misli na stepen sigurnosti realizacije potrebnog ulaza ili
traženog izlaza robe.
Logistički informacioni sistem treba tako koncipirati da pruža potrebne informacije za
obavljanje zadataka planiranja, odvijanja i kontrole logističkih procesa planiranja
logističkog sistema pouzdano, ukoliko preduzeće raspolaže sa kvalitetnim informacijama.
4. LITERATURA
Knjige:
Božić, V. i Rakić, S.:“POSLOVNA LOGISTIKA“, Ekonomski fakultet
Beograd, 1977.
Božić, V. i Stojanović, I.: „MARKETING LOGISTIKA“, Univerzitet u
Beogradu 2004.
Dašković, M.:“MONTENERING JOURNAL OF ECONOMICS“ No. 3,
Fakultet za pomorstvo u Kotoru, 2005.
Heskett, B., Ivie, R. i Glosplawsky, A. Journal od Buisness Logistics, New
York 1978.
Online izvori:
http://en.wikipedia.hr/logis%&/ha/log&.html
http://fpz.hr/traffic/Casopisi/Promet_01/sazetak61.htm
Časopisi:
PROMET- Traffic&Transportation
19