ljudski potencijali u poslovanju poduzeĆa cestovnog …oliver.efri.hr/zavrsni/66.pdf · predgovor...
TRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
ANA MATIĆ
LJUDSKI POTENCIJALI U POSLOVANJU
PODUZEĆA CESTOVNOG PROMETA
DIPLOMSKI RAD
RIJEKA, 2013.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
LJUDSKI POTENCIJALI U POSLOVANJU
PODUZEĆA CESTOVNOG PROMETA
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Ekonomika prometa i pomorstva
Mentor: Red. prof. dr. sc. Blanka Kesić
Student: Ana Matić
Studijski smjer: Ekonomika poduzetništva
Broj indeksa: 24489
RIJEKA, rujan 2013.
PREDGOVOR
Kako bi se pobliže upoznala s pojmom i značenjem cestovnoga prometnoga poduzeća
bilo je potrebno razjasniti temeljne pojmove, transport i promet te osnovne značajke tih
dvaju pojmova. Transport i promet od značajne su važnosti te bez tih dviju sustava
robna razmjena, gospodarstvo i društvena reprodukcija ne bi mogli funkcionirati. Znači,
transport i promet su značajne gospodarske i izvan gospodarske djelatnosti te povezuju
sustav proizvodnje i sustav potrošnje, odnosno ponudu i potražnju.
Cestovni transport i promet karakterizira velika brzina i funkcionalnost te je tako
najvažniji oblik prometa u svijetu. Cestovna prometna poduzeća proizvode prometne
proizvode pomoću posebnih elemenata proizvodnje te je stoga potrebno definirati jasnu
i na realnim pretpostavkama oblikovanu poslovnu politiku. Njen temeljni zadatak je da
metodama koje odgovaraju svojstvima i razvoju okoline, međusobno razvije i integrira
strateške cjeline unutar poduzeća u funkciji ostvarenja ciljeva poslovanja. Svrha
poslovnog upravljanja je uspostavljanje osmišljenoga procesa usmjerenog razvoja te da
svojim odrednicama determinira misiju cestovnoga prometnoga poduzeća u budućnosti.
U diplomskom radu se na jasan način daje pregled ljudskog potencijala koji je temeljna
pretpostavka uspješnoga i profitabilnoga poslovanja poduzeća cestovnog prometa.
Posebno se zahvaljujem članovima svoje obitelji na podršci i ukazanom povjerenju, te
mentoru prof. dr.sc. Ratku Zeleniki, te prof. dr.sc. Blanki Kesić i asistentici dr.sc Helgi
Pavlić Skender koji su mi omogućili odabir ove teme i pomogli mi stručnim savjetima u
pogledu odabira literature, te metodologije i tehnologije izrade ovog rada.
Bjelovar, rujan 2013.
Ana Matić
KAZALO stranica
1. UVOD ..................................................................................................... 1
1.1 PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA .............................................................. 2
1.2 RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE ..................................................................... 2
1.3 SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA ...................................................................................... 3
1.4 ZNANSTVENE METODE .................................................................................................. 4
1.5 STRUKTURA RADA ......................................................................................................... 4
2. TEORIJSKE ZNAČAJKE O TRANSPORTU, PROMETU I CESTOVNOM PROMETU .................................................................... 6
2.1 VAŽNIJE ZNAČAJKE O TRANSPORTU I PROMETU .......................................................... 6
2.2 MEĐUODNOS TRANSPORTA, PROMETA I EKONOMSKOG RAZVOJA ............................ 7
2.3 VAŽNIJE ZNAČAJKE CESTOVNOG PROMETA ................................................................. 9
3. CESTOVNA PODUZEĆA U GLOBALNOJ PROMETNOJ INDUSTRIJI ........................................................................................... 11
3.1 POSEBNOST ORGANIZACIJE I POSLOVANJA CESTOVNIH PODUZEĆA.......................... 11
3.2 VAŽNOST CESTOVNIH PODUZEĆA U MAKROEKONOMSKOJ I GLOBALNOJ PROMETNOJ
INDUSTRIJI ............................................................................................................................... 14
3.3 CESTOVNI TERETNI TRANSPORT I PROMET ................................................................ 16
3.3.1 Priprema tehnologije prijevoza ........................................................................... 17
3.3.2 Tehnologija provedbe prijevoza .......................................................................... 18
3.3.3 Tehnologija završavanja prijevoza ....................................................................... 18
3.4 CESTOVNI PUTNIČKI TRANSPORT I PROMET ............................................................... 19
3.4.1 Tehnologija cestovnoga putničkog prometa ....................................................... 22
3.4.2 Tehnologija provedbe prijevoza .......................................................................... 23
3.4.3 Tehnologija završavanja prijevoza ....................................................................... 24
4. VAŽNIJE ODREDNICE MENADŽMENTA I LJUDSKIH POTENCIJALA ..................................................................................... 25
4.1 OSNOVNA OBILJEŽJA MENADŽMENTA I MENADŽERA ............................................... 30
4.1.1 Temeljne znakovitosti ljudskih resursa ............................................................... 32
4.1.2 Temeljne znakovitosti ljudskog kapitala ............................................................. 33
4.1.3 Temeljne znakovitosti ljudskih potencijala ......................................................... 33
4.2 OBRAZOVANJE I OSPOSOBLJAVANJE MENADŽERA CESTOVNIH PROMETNIH
PODUZEĆA ............................................................................................................................... 34
5. LJUDSKI POTENCIJAL – ČIMBENICI PROIZVODNJE I PRODAJE USLUGA CESTOVNIH PODUZEĆA ............................ 36
5.1 ČIMBENICI PROIZVODNJE I PRODAJE USLUGA CESTOVNIH PODUZEĆA ..................... 36
5.2 ZAPOŠLJAVANJE U CESTOVNOM PROMETU ............................................................... 39
5.3 OBRAZOVANJE LJUDSKIH POTENCIJALA ZA POTREBE CESTOVNIH PROMETNIH
PODUZEĆA ............................................................................................................................... 43
6. PRIJEDLOG AKTIVNOSTI ZA MODERNIZACIJU, ODRŽIVI RAST I RAZVOJ CESTOVNIH PODUZEĆA U PROMETNOJ INDUSTRIJI ........................................................................................... 47
6.1 AKTIVNOSTI MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE ZA CESTOVNI PROMET ....................... 47
6.2 AKTIVNOSTI NACIONALNOG UDRUŽENJA CESTOVNIH PRIJEVOZNIKA ....................... 50
6.3 AKTIVNOSTI CESTOVNIH PRIJEVOZNIKA ..................................................................... 51
6.4 AKTIVNOSTI OBRAZOVANIH SUSTAVA ........................................................................ 53
6.5 AKTIVNOSTI OSTALIH SUDIONIKA ............................................................................... 54
ZAKLJUČAK ............................................................................................ 57
LITERATURA
POPIS TABLICA I GRAFIKONA
1
1. UVOD
U okvirima cestovnoga prometnoga poduzeća ljudski potencijal predstavlja tek
intelektualni potencijal poduzeća, odnosno potencijale skrivene u ljudima. Da bi se
efikasno pristupilo ugradnji funkcije ljudskih potencijala u prometnim poduzećima
nužno je poznavanje svih njezinih aktivnosti i zadataka, usmjeravajući se pri tom na one
koje daju najveću dodanu vrijednost internim i eksternim kupcima. Naglasak treba
staviti na intelektualni kapital kao najznačajniji pokretač razvoja općenito, a posebice
kao pokretaču razvoja svih prometnih grana. Intelektualni kapital podržan kvalitetnim
informacijama i suvremenim informacijskim tehnologijama je temeljna pretpostavka
uspješnoga i profitabilnoga poslovanja. Cestovna prometna poduzeća posluju u
turbulentnom i konkurentnom okružju te je stoga potrebno razviti integrirati strateške
cjeline unutar cestovnoga poduzeća u funkciji ostvarivanja proizvodnje prometnih
usluga. Prometna infrastruktura, prometna suprastruktura, predmet rada, ljudski
potencijal i drugi elementi proizvodnje prometnih usluga koje u svojim osnovnim
aktivnostima stvaraju funkcionalnu međuovisnost za uspostavljanje kvantitativne i
kvalitativne elemente proizvodnje i prodaje usluga cestovnih poduzeća.
Analiza i ocjena ljudskih potencijala u poslovanju poduzeća cestovnog prometa,
prethode teorijska objašnjenja pojmova vezanih uz značajke o transportu i prometu,
cestovnome transportu i prometu, posebnosti cestovnoga transporta i prometa te pojmu
cestovnih prometnih poduzeća. U radu se posebno ističe važnost ljudskog potencijala u
poslovanju cestovnoga prometnog poduzeća te postizanja boljih rezultata.
Da bi se na primjeren način razumio ljudski potencijal kao važan element upravljanja i
razvoja cestovnih prometnih poduzeća potrebno je u prvom djelu diplomskog rada,
Uvodu, s naslovom Ljudski potencijali u poslovanju poduzeća cestovnoga prometa
posvetiti posebnu pozornost ovim tematskim jedinicama: 1) Problem, predmet i
objekt istraživanja, 2) Radna hipoteza i pomoćne hipoteze, 3) Svrha i ciljevi
istraživanja, 4) Znanstvene metode i 5) Struktura rada.
2
1.1 PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA
Bez transportnoga i prometnoga teretnog sustava ne bi mogao optimalno funkcionirati
sustav robne razmjene, sustav gospodarstva te sustav društvene reprodukcije. Nositelji
razvoja i modernizacije prometne infrastrukture i prometne suprastrukture te procesa
proizvodnje prometnih usluga bili su u prošlosti, to su i danas, a biti će i u budućnosti
ljudi, ljudski potencijali koji su izravno ili neizravno bili uključeni u stvaranje,
organiziranje i funkcioniranje mikro, makro, globalnih i megatransportnih i prometnih
sustava.
Problem istraživanja diplomskog rada je sljedeći: iako se cestovni transport i promet
već desetljećima izučava na višim i visoko obrazovanim institucijama još uvijek nisu
dovoljno istražena i javnosti prikazana saznanja o ljudskom potencijalu u poslovanju
poduzeća cestovnog prometa te njihovom utjecaju na rast i razvoj poduzeća. Isto tako
kao problem istraživanja može se navesti nedovoljna istraženost obrazovanja i
osposobljavanja menadžera u cestovnim prometnim poduzećima.
Sukladno toj problematici i problemu istraživanja, definiran je predmet istraživanja:
Istražiti aktualne i teorijske probleme cestovnih prometnih poduzeća, posebno
znakovitosti ljudskog potencijala, ljudskih resursa i ljudskog kapitala te čimbenik
proizvodnje i prodaje usluga cestovnih poduzeća, sustavno i jednostavno formulirati
rezultate istraživanja, te predložiti odgovarajuća rješenja o definiranju ljudskog
potencijala u funkciji poslovanja poduzeća cestovnog prometa. Objekti istraživanja
su: ljudski potencijal i cestovna prometna poduzeća.
1.2 RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE
Sukladno problematici, problemu, predmetu i objektima istraživanja postavljena je
radna hipoteza: Znanstvene spoznaje o teorijskim značajkama transporta i prometa,
cestovnoga transporta i prometa, važnost cestovnih poduzeća u makroekonomskoj i
globalnoj prometnoj industriji općenito, a posebno o ljudskom potencijalu poslovanja
3
poduzeća cestovnog prometa stvaraju znanstvenu platformu za kreiranje uspješnoga i
profitabilnog poslovanja cestovnih poduzeća.
Postavljena radna hipoteza može se konkretizirati sa pet pomoćnih hipoteza (Kr.P.H.):
P.H.1: Teorijske značajke o transportu i prometu te razlike između ta dva pojma dovode
do značenja, važnosti, vrsta i pojma cestovnoga transporta i prometa.
P.H.2: Misija upravljanja ljudskim potencijalima je funkcija menadžmenta i ljudskog
potencijala u poslovanju cestovnim prometnim poduzećima. Ljudski potencijal je jedini
ljudski element proizvodnje prometnih proizvoda. Bez obrazovanih i osposobljenih
menadžera i stručnjaka nema uspješnoga i konkurentnoga proizvođača prometnih
proizvoda.
P. H.3: Intelektualni potencijal se javlja kao najznačajniji pokretač razvoja općenito, a
posebice kao pokretač razvoja svih prometnih grana, intelekt jer je temeljna
pretpostavka uspješnoga i profitabilnoga poslovanja, upotpunjen s najnovijim
spoznajama s globalnoga prometnog tržišta.
P.H.4: Za kvalitetno poslovanje cestovnog prometnog poduzeća, razvoj i modernizacija
cestovnih poduzeća od bitnog su značenja, te predstavlja sve aktivnosti raznih sudionika
u nacionalnom i svjetskom gospodarstvu.
1.3 SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA
U vezi s problemom istraživanja, predmetom i objektom istraživanja, postavljenom
hipotezom i pomoćnim hipotezama određeni su svrha i ciljevi istraživanja. Svrha
istraživanja je prikazati relevantne značajke ljudskog potencijala u poslovanju
poduzeća cestovnog prometa.
Cilj istraživanja je istražiti sve važnije značajke i fenomene ljudskog potencijala,
cestovnog transporta i prometa u makroekonomskoj i globalnoj prometnoj industriji. Da
bi se utvrdili svrha i ciljevi istraživanja ovog rada, potrebno je odgovoriti na sljedeća
pitanja:
1. Koja su obilježja cestovnoga prometnoga poduzeća?
4
2. Koje su važnije značajke organizacije i poslovanja prometnih poduzeća u
makroekonomskoj i globalnoj prometnoj industriji?
3. Od kakvog je značenja menadžer u funkciji upravljanja ljudskog potencijala
u poslovanju poduzeća cestovnog prometa?
4. Po čemu je ljudski potencijal bitan za poslovanje i postojanja cestovnog
prometnog poduzeća?
5. Koje su mjere potrebne za modernizaciju, održivi rast i razvoj cestovnih
teretnih poduzeća?
1.4 ZNANSTVENE METODE
Za rješavanje postavljene problematike prethodilo je prikupljanje i proučavanje
odgovarajuće lateralne građe. Pri izradi rada kombinirano su korištene sljedeće
znanstvene metode: metoda analize i sinteze, metoda indukcije i dedukcije, metoda
klasifikacije, metoda deskripcije te metoda kompilacije.
1.5 STRUKTURA RADA
Rezultati istraživanja u diplomskom radu predočeni su u sedam međusobno povezanih
dijelova. U prvom djelu, Uvodu, formuliran je problem i predmet istraživanja, objekti
istraživanja, postavljena je temeljna hipoteza s pomoćnim hipotezama, navedeni su
svrha i ciljevi istraživanja, navedene su znanstvene metode koje su korištene pri
istraživanju te obrazložena struktura rada.
Naslov drugog djela je Teorijske značajke o transportu, prometu i cestovnom
prometu. U njemu se daje uvid o temeljnim pojmovima i značenju transporta i prometa
te o vrstama, posebnostima i značajkama cestovnoga transporta poduzeća.
Cestovna poduzeća u makroekonomskoj i prometnoj industriji naslov je trećeg
djela. U njemu su obrazloženi organizacija, poslovanje i vrte cestovnih poduzeća u
makroekonomskoj i globalnoj prometnoj industriji.
5
U četvrtom djelu, s naslovom Važnije odrednice menadžmenta i ljudskih potencijala
navodi se funkcija menadžmenta u cestovnoj prometnoj industriji te pojam i važnost
ljudskog potencijala, ljudskog resursa i ljudskog kapitala. Također je iznesena važnost
obrazovanja menadžera za učinkovitije poslovanje cestovnih prometnih poduzeća.
Naslov petog djela Ljudski potencijal – čimbenik proizvodnje i prodaje usluga
cestovnih poduzeća daje uvid u važnost proizvodnje i prodaje usluga cestovnih
poduzeća, obrazovanja ljudskog potencijala te o zapošljavanju u cestovnom prometu.
Prijedlog aktivnosti za modernizaciju, održivi rast i razvoj cestovnih poduzeća je
naslov šestog djela ovog rada. Ovaj dio pokazuje važnost izrade programa i plana
razvoja međunarodne i nacionalne organizacije za cestovni promet, te održivi rast i
razvoj cestovnih teretnih poduzeća u makroekonomskoj i globalnoj prometnoj industriji.
U zadnjem dijelu rada, Zaključku, dana su zaključna razmatranja o izvedenoj tematici.
6
2. TEORIJSKE ZNAČAJKE O TRANSPORTU, PROMETU I CESTOVNOM PROMETU
Važnije značajke o transportu, prometu i cestovnom prometu objasnit će se pomoću
naslova: 1) Važnije značajke o transportu i prometu, 2) Međuodnos transporta,
prometa i ekonomskog razvoja i 3) Važnije značajke cestovnog prometa.
2.1 VAŽNIJE ZNAČAJKE O TRANSPORTU I PROMETU
Prijevoz ili transport je specijalizirana djelatnost koja pomoću prometne suprastrukture i
prometne infrastrukture omogućuje proizvodnju prometne usluge. Prevozeći robu (teret
i materijalna dobra), ljude i energiju s jednog mjesta na drugo organizirano svladava
prostorne i vremenske udaljenosti. „Prijevoz“ i „Transport“ jesu sinonimi. Izraz
„transport“ ima međunarodno značenje, a nastalo je od latinske riječi transportare koja
znači prenositi i novolatinske riječi transportus u značenju prijevoz, prevoženje,
prenošenje. Sadržajnom značenju izraza prijevoz, odnosno transport, odgovaraju na
stranim jezicima izrazi: engl. Transport, njem. Transport, fran. Transport, tal.
Transoprto (Zelenika, 2010, p.14).
Promet se susreće u tri različita smisla riječi. U prvom i najširem smislu riječi promet
označava odnose među ljudima i tu se govori o društvenom prometu. U drugom smislu
riječi promet označava ekonomsko-financijsku kategoriju i tu se govori o robnom
prometu, nerobnom prometu, turističkom prometu, itd. Promet u najužem smislu riječi
označava prijevoz ili transport, robe i putnika, ali i sve operacije i komunikacije u vezi s
prijevozom robe i putnika.
Operacije u vezi s prijevozom koje obuhvaća promet jesu (Zelenika, 2010, p.14): ukrcaj
(utovar), iskrcaj (istovar), prekrcaj (pretovar), sortiranje, premještanje (tramakanje),
smještaj, slaganje, punjenje i pražnjenje kontejnera, signiranje (obilježavanje) koleta i
7
sl. te se operacije odnose na prijevoz robe, ali i putnički, poštanski i telekomunikacijski
promet obuhvaća također odgovarajuće operacije.
Komunikacije u prometu znače djelatnost koja pomoću posebnih tehničkih sredstava
organizirano prenosi vijest, slike, tekst, poruke, itd. Promet i transport od značajne su
važnosti i bez transportnog i prometnog sustava robna razmjena, gospodarstvo i
društvena reprodukcija ne bi mogla funkcionirati, što znači da su transport i promet vrlo
značajne gospodarske i izvan gospodarske djelatnosti u sustavu društvene reprodukcije.
Transport i promet povezuju sustav proizvodnje i sustav potrošnje, odnosno ponudu i
potražnju.
2.2 MEĐUODNOS TRANSPORTA, PROMETA I EKONOMSKOG
RAZVOJA
Za gospodarski i svaki drugi napredak nekoga područja, bilo na lokalnoj, bilo na
regionalnoj ili pak na državnoj razini, prvi i temeljni preduvjet jest razvijeni transport i
promet. Promatrajući transport i promet s motrišta razvoja narodnih gospodarstva, čini
se bitnim istaknuti da razvoj transportnih i prometnih sustava pridonosi ne samo
svladavanju prostornih i vremenskih, odnosno prirodnih zapreka međunarodnoj
razmjeni, već i da transport i promet počev od industrijske revolucije u osamnaestom
stoljeću podstiče gospodarski rast, a u novije vrijeme ublažava recesije i podstiče
gospodarski oporavak (Zelenika, 2001, p.81).
Nadalje, kako je gospodarska uloga transporta i prometa najmanje trodimenzionalna
(transport i promet su djelatnosti, nezamjenjiva je uloga transporta i prometa u
odvijanju svih područja gospodarstvenih procesa i logistička uloga transporta i prometa
podliježe načelima održivosti), razumijevanje funkcija transporta i prometa, kao
uporišta za sagledavanje sadržaja politike održivog razvitka čini se najprimjerenijim
temeljem četiri funkcije transporta i prometa u gospodarskom razvoju.
Transport i promet omogućuje input čimbenika u procesu proizvodnje (omogućuje
mobilnost ljudi i dobara između središta proizvodnje i potrošnje).
8
Unapređenje transporta i prometa pomiče funkciju proizvodnih mogućnosti i
smanjuje potreban input rada i kapitala u procesu proizvodnje.
Stvarajući blagodati mobilnosti transport i promet omogućava proizvodnim
čimbenicima produktivnije korištenje.
Transport i promet povećava blagostanje pojedinca šireći dostupnost socijalnih
sredstava i omogućava pribavljanje boljih i obilnijih javnih dobara.
Razvoj transporta i prometa koji su sami posljedica industrijskog razvoja, omogućilo je
razvoj industrije do neslućenih razmjena i stvaranja svjetskoga tržišta. Transport i
promet ne samo što utječe na veličinu i strukturu tržišta, koncentraciju stanovništva
povezivanje industrijskih razvijenih i ne razvijenih područja, već i opredjeljuje razvoj
pojedinih regija i gospodarskih grana unutar nje. Kontinuirani rast svjetskoga
gospodarstva, praćen sve većim porastom razmjene roba i usluga između nacionalnih
i/ili regionalnih gospodarstava zahtjeva daljnju izgradnju transportnog i prometnog
sustava, namećući novu dvojbu koja glasi: promet i održivi razvoj (Zelenika, 2001, p.
87).
Jačanje prometnih tokova, broja prometnih sredstava i mreže prometnica, te sve veći
konflikt prometa i okoliša nameće potrebu utvrđivanja pravila, kako bi se izbjegao
stihijski razvoj. Smatra se da zadovoljavajuće rješenje predstavlja koncept održivog
razvoja. To je takav razvoj u kojemu su veličina i dinamika čovjekovih proizvodnih i
potrošnih aktivnosti dugoročno usklađene s veličinom i dinamikom proizvodnih i
potrošnih procesa, koji se odvijaju u prirodi. Održivi razvoj ne isključuje razvoj
gospodarskih djelatnosti, proizlazi da je razvoj prometa prihvatljiv do one mjere do koje
ne ugrožava prirodu i njene procese. Razvoj prometa je, dakle, održiv, ukoliko
udovoljava zahtjevima optimalnosti i ekonomske efikasnosti u korištenju raspoloživih
resursa te ako pridonosi poboljšanju uvjeta života i usklađivanja odnosa unutar ljudske
zajednice (Padjen, 2000, p. 12).
9
2.3 VAŽNIJE ZNAČAJKE CESTOVNOG PROMETA
Cestovni promet obuhvaća prijevoz robe i putnika cestovnim prijevoznim vozilima po
cestovnim putovima kao i sve operacije i komunikacije u cestovnome prijevozu. To
zapravo znači da izraz cestovni promet obuhvaća i djelatnosti koje su u izravnoj ili
neizravnoj vezi sa cestovnim prijevozom, kao što su neke djelatnosti (ili poslovi) na
kopnenim terminalima (kontejnerskim, za rasute terete, za drva, za životinje…). Jer, bez
operacija utovara, istovara, pretovara, pakiranja, signiranja, sortiranja, tramakanja,
određenih špediterskih, agencijskih, kontrolnih, agencijskih, kontrolnih, upravnih i
ličnih poslova ne bi se cestovni promet mogao optimalno odvijati.
U cestovni promet u širem smislu riječi može se uključiti i djelatnosti: pakiranja robe,
kontrole utovara ili istovara robe u ili iz cestovnog vozila, osiguravanje cestovnoga
vozila, osiguravanje cestovnih vozila, robe i putnika u cestovnome prijevozu. Osnovne
pretpostavke za optimalno funkcioniranje cestovnoga prijevoza i cestovnoga prometa
jesu: visok stupanj razvijenosti cestovne infrastrukture i cestovne suprastrukture,
primjerena organizacija rada, upravljanja i rukovođenja, primjerena uporaba suvremenih
prijevoznih tehnologija (npr. paletizacije, kontejnerizacije, RO-RO, Huckepack i
Bimodalnih transportnih tehnologija), tržišno poslovanje svih aktivnih sudionika u
cestovnome prometnom sustavu, primjereno reguliranje pravnoekonomskih
odnosa, odnosno obveza, prava i odgovornosti sudionika u cestovnome prometnom
sustavu, primjereno funkcioniranje integralnoga prometnog informacijskog sustava
(maksimalna kompatibilnost hardvera, softvera između aktivnih sudionika, ali i
sudionika iz okružja…). Posebno značajno mjesto pripada operativnim i kreativnim
prometnim menadžerima (Zelenika, 2006, p. 19).
Struktura cestovnog prometa na nacionalnom teritoriju prema vrsti vozila tijekom 2011.
godine je slijedeća (Statistički ljetopis Hrvatske, 2012, str. 339):
km.- mil.
- Osobnim vozilima 18.250
- Autobusima 300
- Motociklima i mopedima 189
10
- Teretnim vozilima 1.870
- Ukupno 20.609
Najveći promet na nacionalnom teritoriju tijekom 2011. godine bio osobnim vozilima
(89%), potom slijedi promet teretnim vozilima (9%), dok preostalih 2% čini promet
autobusima, motociklima i mopedima.
11
3. CESTOVNA PODUZEĆA U GLOBALNOJ PROMETNOJ INDUSTRIJI
Makroekonomska i globalna prometna industrija je od iznimne važnosti, tako i za
cestovni putnički i cestovni teretni promet. Da bi se što bolje shvatila i razumjela
njihova važnost mora se proučiti: 1) Posebnost organizacije i poslovanja cestovnih
poduzeća, 2) Važnost cestovnih poduzeća u makroekonomskoj i globalnoj
prometnoj industriji, 3 ) Teretni transport i promet, 4) Putnički transport i
promet.
3.1 POSEBNOST ORGANIZACIJE I POSLOVANJA CESTOVNIH
PODUZEĆA
Izraz poduzeće najčešće se definira kao samostalna gospodarska organizacija koja
obavlja određenu gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja stanovitoga viška prihoda
povrh troškova poslovanja. Uspješnost poslovanja poduzeća ogleda se u veličini
ostvarene zarade, odnosno ostvarenog profita ili ekstraprofita. U modernim poduzećima
čvrsto su interesno povezani poduzetnici, menadžeri, radnici i financijeri. Poduzeća
posluju na turbulentnim tuzemnim i inozemnim tržištima u uvjetima konkurencije,
liberalizacije, globalizacije (Zelenika, 2010, p. 528).
Sva cestovna poduzeća se prema zajedničkim karakteristikama, kao što su opseg,
struktura i kvaliteta njihovih proizvoda, raspoloživi potencijalni i resursi, važnost
poduzeća u nacionalnim i međunarodnim razmjerima, imidžu poduzeća, mogu svrstati u
tri skupine prema općim značajkama prometnih poduzeća (Zelenika, 2005, p.100):
1) Velika cestovna poduzeća. Za sva velika cestovna poduzeća
karakteristično je sljedeće:
- da imaju godišnji prosjek više od 500 zaposlenika, da godišnje kvalitetno obradi
više od milijun pozicija (tj. da sklopi i izvrši više od milijun ugovora o
cestovnom prometu), da u strukturi cestovnih prometnih poslova sudjeluju svi
12
temeljni cestovni prometni poslovi i brojni iz skupine specijalnih cestovnih
prometnih poslova, da se bavi svim vrstama cestovnih prometnih poslova:
putničkim i teretnim prijevozom, premještanjem, prenošenjem, transportiranjem,
prometovanjem stvarnih predmeta: stvari, tereta, robe, živih životinja (…), da
godišnje ostvaruje prihod veći od 50.000.000 eura, da je vrijednost cestovnog
poduzeća uključujući i intelektualni kapital, veća od 20.000.000 eura, da
godišnje ostvaruje neto dobit veću od 5.000.000 eura, da se po mogućnosti bavi
i logističkim djelatnostima (…), da značajno sudjeluje u nacionalnom i
međunarodnom cestovnom transportu i prometu ( npr. da je u vlastitoj državi
najveće cestovno prometno poduzeće, ili da je među nekoliko prvih, ili da se
ubraja među prvih 100 europskih cestovnih poduzeća…)
2) Srednja cestovna poduzeća. Za srednja cestovna poduzeća
relevantno je:
- da imaju godišnji prosjek više od 50 zaposlenika, da godišnje kvalitetno obradi
više od 100.000 pozicija, da uglavnom obavlja temeljne transportne i prometne
poslove, a povremeno i neke iz specijalnih poslova, da se manje ili više bavi
svim vrstama cestovnog prometa, da godišnje ostvaruje prihod veći od
10.000.000 eura, da je vrijednost poduzeća, uključujući i intelektualni kapital,
veća od 2.000.000 eura, da godišnje ostvaruje neto dobit veću od 1.000.000
eura, da je po kvaliteti i opsegu obavljenih usluga prepoznatljiv u tuzemstvu i
inozemstvu (…).
3) Mala cestovna poduzeća. Za malo cestovno poduzeće
karakteristično je:
- da obradi više od 10.000 pozicija, da uglavnom obavlja poslove prijevoza i neke druge
temeljne i specijalne poslove, da godišnje ostvaruje prihod do10.000.000 eura, da je
vrijednost poduzeća, uključujući i intelektualni kapital, do 2.000.000 eura, da godišnje
ostvaruje neto dobit veću od 500.000 eura.
Organizacijska struktura predstavlja jednu od temeljnih pretpostavki za uspješno
funkcioniranje prometnih poduzeća. Organizacijskom strukturom se određuje koje će se
13
aktivnosti i u kojoj mjeri biti u službi korisnika prometnih usluga, a u koje i u kojoj
mjeri u službi radnika prometnoga poduzeća, te u kojoj mjeri i kojom brzinom će se
prometno poduzeće prilagođavati promjenama u vrtložnom okruženju. Svrha
organizacijske strukture, kao i uspostave odjela za upravljanjem ljudskim potencijalima
u okviru organizacijske strukture prometnih poduzeća ogleda se u ostvarivanju
organizacijskih ciljeva, strategija i planskih zadataka. Da bi se to postiglo,
organizacijska struktura treba osigurati koordinaciju i usmjerenost pojedinačnih i
grupnih napora organizacijskim ciljevima (Pupavac i Zelenika, 2004, p. 252).
Za mala prometna poduzeća karakteristično je da se prilikom početka njihova rada
sastoje od vlasnika i nekoliko zaposlenih osoba. U toj fazi nije potrebna organizacijska
shema niti formalno dodjeljivanja odgovornosti. Radi se o fluidnoj strukturi unutar koje
svaki zaposleni često zna na koji način treba obaviti više od jednog zadatka, a sam
vlasnik je uključen u sve aktivnosti poslovanja.
Na dizajniranje organizacijske strukture djeluje interni i eksterni čimbenici. U literaturi
navode se tri interna čimbenika (Pupavac i Zelenika, 2004, p. 253):
1. veličina prometnog poduzeća,
2. diversifikacija poslova u prometnom poduzeću,
3. značajke ljudskih potencijala prometnog poduzeća,
te tri eksterna:
1. stabilnost sredine u kojoj djeluje prometno poduzeće
2. tehnologija (primjena suvremenih transportnih tehnologija)
3. razni pritisci koji utječu na organizacijsku strukturu.
Prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti Cestovni prijevoz nalazi se u odjeljku H –
Prijevoz i skladištenje, NKD 49.4 - Cestovni prijevoz robe i usluge preseljenja (Odluka
o Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti – NKD, NN 58/07).
14
3.2 VAŽNOST CESTOVNIH PODUZEĆA U MAKROEKONOMSKOJ I GLOBALNOJ PROMETNOJ INDUSTRIJI
Kada bi se sve obuhvatno kvantificiralo posebnosti važnosti transporta i prometa, a
posebnosti važnosti globalizacije, moglo bi se neprijepornim činjenicama ustvrditi da je
globalna važnost transporta i prometa veća od globalne važnosti globalizacije, jer
globalizacija u bilo kojem segmentu ne može opstati, rasti i razvijati se bez logističke
participacije transporta i prometa. Imajući na umu sve relevantne značajke pojma,
razvoja i važnosti transporta, prometa i globalizacije općenito, može se reći da je na
današnjem stupnju razvoja znanosti i tehnologije, proizvodnih snaga, proizvodnih i
društvenih odnosa globalizacija transporta i prometa sociološki postupak koji
omogućuje prostorno i vremenski kompresiju svih svjetskih prometnih i transportnih
aktivnosti, elemenata, resursa, kapaciteta, potencijala, istodobno implementirajući
kvantitativne i kvalitativne promjene u svim ljudskim aktivnostima na planetu Zemlji
(Zelenika, 2010, str. 352).
Na osnovi važnijih referencija svih ekonomija i svih ekonomika, primjereno je utvrditi
da globalna ekonomika poduzeća obuhvaća teorijska, primijenjena i razvojna
istraživanja posebnosti fenomena ekonomike poduzeća, koji se odnose na globalne
organizacijske oblike (npr. poduzeća, korporacije…) s mnogobrojnom međusobno
povezanim podsustavima, primjerice: istraživanje ekonomičnosti poslovanja
megašpediterskih poslovanja, megašpeditarskih korporacija koje imaju svoje profitne
centre u više od 150 država (Zelenika, 2010, str. 472).
I makroekonomika poduzeća obuhvaća teorijska, primijenjena i razvojna istraživanja
posebnosti fenomena ekonomike poduzeća koji se odnose na makroekonomske,
makrogospodarske i makrodruštvene sustave. Makroekonomika poduzeća treba pronaći
i ponuditi najbolja ekonomska rješenja za sve aktualne ekonomske probleme
makroekonomskih, makrogospodarskih i makrodruštvenih sustava. Aktualni fenomeni
makroekonomika poduzeća proučavaju se u posebnim ekonomikama, primjerice:
(makro)ekonomika poduzeća industrije Hrvatske, (makro)ekonomika poduzeća
15
poljoprivrede Sjedinjenih Američkih Država, (makro)ekonomika prometnih poduzeća
Europske Unije i drugo (Zelenika, 2010, str. 471).
Geoprometni položaj Republike Hrvatske izrazito je povoljan, jer je jedina država
središnje Europe koja je i panonska i mediteranska, te spaja jugoistok Europe i Malu
Aziju. Hrvatska leži na dva koridora (Majić, 2013):
• prvi zapadna Europa - Crno more,
• drugi istočna Europa i Baltik – Meditera.
Promet je od temeljne važnosti za hrvatsko gospodarstvo i društvo. Mobilnost je od
vitalnog značaja za unutarnje tržište i za kvalitetu života građana i građani moraju
uživati svoju slobodu kretanja. Prijevoz omogućuje gospodarski rast i stvaranje radnih
mjesta, te mora biti održiv u svjetlu novih izazova s kojima se Hrvatska suočava.
Promet je globalnog karaktera, i svako učinkovito djelovanje zahtjeva jaku
međunarodnu suradnju (Majić, 2013).
Prema analizi cestovnih prometnih tokova koju je izradila Ekonomska komisija UN za
Europu, utvrđeno je da je cestovna infrastruktura u istočnoj Europi niskog standarda i
male gustoće u odnosu prema zapadnoj Europi (Božičević i Perić, 2001, p. 754).
U polovini sedamdesetih godina deset je europskih zemalja potaklo gradnju
Transeuropske autoceste sjever-jug projekta TEM (Transeuropean North-South
Motorway Project). Transeuropska magistrala sjever-jug spaja dijametralne točke
sjevernog i južnog dijela europskog kontinenta, a težišnu funkciju ostvaruje na relaciji
Podunavlje-Jadran. Nedvojbeno se može ustvrditi da se projektom TEM Hrvatska
uključuje u glavni cestovni sustav Europe. Izgradnjom autocesta u pravcu TEM-a prema
Budimpešti, Hrvatskoj se otvara put prema srednjoj Europi (Mađarskoj, Češkoj,
Slovačkoj i Poljskoj) i istočnoj Europi (Ukrajini, Bjelorusiji i Rusiji), što je posebno
važno za njezin dalji razvitak (Božičević i Perić, 2001, p. 755).
16
3.3 CESTOVNI TERETNI TRANSPORT I PROMET
Bitna determinanta teretnoga transporta i prometa je materijalnost predmeta
prometovanja. To znači da se radi o profesionalnoj djelatnosti prevoženja, premještanja,
prenošenja, transportiranja, prometovanja stvarnih predmeta: stvari, tvari, tereta, robe,
živih životinja (…) s jednoga na drugo mjesto. Pri tome se rabe različita prijevozna
sredstva i mehanizacija, odnosno prometna suprastruktura, koja je tehnički i tehnološki
prilagođena specifičnim svojstvima (tj. prirodi) predmeta prometovanja. Predmet
prometovanja vrlo često ili isključivo određuje vrstu i tip transportnoga sredstva, a često
i prekrcajne (pretovarne) mehanizacije. Tako, primjerice, nafta i naftni derivati, kao
predmeti prometovanja, određuju specifična prijevozna sredstva, kao npr.: autocisternu
(u cestovnome transportu), vagonsku cisternu (u željezničkome transportu), brod-tanker
(u pomorskome transportu, odnosno u morskome brodarstvu), kontejner-cisternu (u
kontejnerskome transportu), ili cjevovode (…).
I takav se transport i promet odvija sukladno nacionalnim i međunarodnim prometnim
pravilima, odnosno vrijedećim pravnim aktima. Teretni transport i promet može biti
(Zelenika, 2001, str. 260):
javni,
za vlastite potrebe,
nacionalni,
međunarodni,
tranzitni,
pogranični,
bilateralni (…)
Da bi se osigurao siguran, brz i racionalan teretni transport i promet, potrebno je
maksimalno uskladiti stupanj razvoja, kompatibilnosti i komplementarnosti svih
elemenata prometnoga sustava po vertikali (tj. tehnike prometa, tehnologije prometa,
organizacije prometa, ekonomike prometa, prometnoga prava, prometnoga
intelektualnoga kapitala) i po horizontali (u svim granama prometa). Takvim zahtjevima
nije jednostavno udovoljiti, s obzirom na sve različitosti koje se u praksi javljaju između
17
brojnih ishodišta (sirovinskih baza, prerađivačkih, proizvođačkih i trgovačkih centara) i
brojnih drugih odredišta (potrošačkih, korisničkih mjesta), u kojim procesima aktivno
sudjeluju brojni sudionici iz visokorazvijenih, tranzicijskih, u razvoju i nerazvijenih
prometnih i gospodarskih sustava, odnosno država, ekonomskih integracija (…).
Cestovna infrastruktura u Republici Hrvatskoj obuhvaća ukupno 29.410 kilometara
cesta, od čega naviše čine županijske ceste (10.967) i lokalne ceste (10.346), dok
autoceste čine tek 1.254 kilometra. Zanimljivo je da od ukupnih 29 tisuća kilometara
2.058 kilometra čine E- ceste (Statistički ljetopis Hrvatske, 2012, str. 342).
Prijevoz tereta u cestovnom prometu prikazan je u tablici 1. zajedno s prijevozom
putnika u cestovnom prometu.
Cestovni teretni promet čine tri specifične (pod)tehnologije: 1) Priprema tehnologije
prijevoza, 2) Tehnologija provedbe prijevoza i 3) Tehnologija završavanja
prijevoza.
3.3.1 Priprema tehnologije prijevoza
Postupci pripreme prijevoza robe cestovnome prometu obuhvaćaju četiri skupine
pripremnih aktivnosti (Zelenika, 2010, p. 467. ):
1. Pripremu sredstava za rad. Ta priprema obuhvaća temeljitu, stručnu i
kvalitetnu analizu tehničkih obilježja vozila, cestovne infrastrukture i
suprastrukture te cijenu stupnja njihove sposobnosti za eksploataciju.
2. Pripremu procesa prijevoza. Ta priprema obuhvaća plan prijevoza,
pripremu tereta i vozila za prijevoz, pripremu mehanizacije za utovar tereta i
vozila za prijevoz, pripremu mehanizacije za utovar tereta, pripremu posade
vozila, isprava.
3. Pripremu organizacije prijevoza. Ta priprema obuhvaća: izbor
prijevoznog puta, prijevoznog sredstva, prijevozne tehnologije, određivanja
vremena prijevoza, analizu činitelja od utjecaja na instradaciju, doziv robe,
pripremu prijevoza i drugih isprava.
18
4. Pripremu provedbe prijevoza. Ta priprema obuhvaća: zaključivanje
utovara o pakiranju i signiranju, vaganju i transportnom osiguranju,
uzrokovanje robe, ugovornu kontrolu, poslove u carinskom poslu.
3.3.2 Tehnologija provedbe prijevoza
Sve postupke i radnje provedbe cestovnog teretnoga prijevoza moguće je sustavno
svrstati u tri relevantne faze (Zelenika, 2010, p. 468.):
1. Prva faza provedbe prijevoza. Ta faza obuhvaća: postavljanje vozila,
primopredaju tereta, utovar, slaganje i zaštitu tereta, kontrolu utovara i
slaganja tereta, kontrolu sposobnosti vozila i posade, ispostavljanje ili
pribavljanje prijevoznih i drugih isprava.
2. Druga faza provedbe prijevoza. U toj fazi teret se prevozi od
utovarnog do istovarnog mjesta (terminala) i obavljanju brojni
odgovorni i stručni poslovi u vezi s vozilom, teretom i posadom u
tijeku prijevoza.
3. Treća faza provedbe prijevoza. To je završna faza provedbe
tehnologije prijevoza. U toj fazi vozilo dolazi na istovarno mjesto, gdje
se istovaruje (ili pretovaruje) teret i obavljaju brojni špediterski poslovi
u vezi s teretom, vozilom, posadom.
3.3.3 Tehnologija završavanja prijevoza
I nakon „provedbe tehnologije prijevoza„ procesi cestovnoga teretnog prometa nisu
završeni, jer se oni kontinuirano nastavljaju i bez prestanka obrću. Završavanje
prijevoznog procesa je, zapravo, pretpriprema novog ciklusa prijevoza, jer ona
istodobno sadrži i završne i neke pripreme postupke prijevoza. Kvalitetnu proizvodnju
prometnih usluga u cestovnome prometu mogu osigurati samo interdisciplinarno i
trandisciplinarno obrazovani i iskusni timovi prometnih inženjera, ekonomista,
elektroničara, pravnika i drugi (Zelenika, 2010, p. 469).
19
3.4 CESTOVNI PUTNIČKI TRANSPORT I PROMET
U fokusu putničkoga transporta i prometa nalazi se najsavršenije živo biće, čovjek sa
svim svojim osobnostima, vrlinama i manama, nalazi se putnik, kao predmet
transportiranja, prometovanja. Putnici su najdelikatniji predmeti prometovanja. Oni su
veoma zahtjevni, redovito očekuju i traže udobnost, sigurnost, redovitost, točnost,
brzinu, a uz sve to i ekonomičnost. Da bi prijevoznici bar u većoj mjeri zadovoljili
veoma visoke zahtjeve svojih putnika, morali su stalno dizati razinu svojih usluga,
odnosno svojih ponuda: usavršavati, modernizirati i razvijati prijevozna sredstva,
organizaciju rada i upravljanja, promotivne aktivnosti, informacijske sustave (Zelenika,
2010, p. 261).
Putnički transport i promet se odvija sukladno nacionalnim i međunarodnim pravnim
pravilima, odnosno vrijedećim pravnim aktima. On može biti (Zelenika, 2010, p. 262):
javni,
za vlastite potrebe,
nacionalni,
međunarodni,
tranzitni,
pogranični (…)
U putničkome transportu i prometu i davatelj i korisnici transportnih i prometnih usluga
trebaju stalno imati na umu sve tehničke, tehnološke, organizacijske, ekonomske i
pravne specifičnosti svake grane prometa, svakoga transportnog i plovidbenog pothvata,
jer jedino tako mogu osigurati sigurnu, redovitu, brzu i racionalnu proizvodnju
prometnih usluga (…).
Opći model tehnologije cestovnog putničkog prometa čine tri specifične
(pod)tehnologije, i to (Zelenika, 2010, p. 470):
1) priprema tehnologije prijevoza,
2) provedba tehnologije prijevoza i
3) završavanje tehnologije prijevoza.
20
Struktura registriranih cestovnih motornih vozila u Republici Hrvatskoj na dan
31.12.2011. godine je slijedeća (Statistički ljetopis Hrvatske, 2012, str. 342):
- motocikli 62.876
- osobna vozila 1.518.278
- autobusi 4.841
- teretna vozila 154.884
Ukupno 1.969.405
Od ukupnog broja vozila u cestovnom prijevozu 77% čine osobna vozila i prema
dostupnim podacima od tih vozila 1,4 milijuna su osobna vozila fizičkih osoba. Tijekom
2011. godine prvi put je registrirano 66.290 cestovnih motornih vozila, od čega 48.883
osobnih i 2.726 motocikla, a 5.198 teretnih.
21
U tablici 1. i grafikonu 1. dan je prikaz prevezenih putnika i robe u Republici Hrvatskoj
tijekom 2011. godine.
Tablica 1. Prijevoz putnika i robe u cestovnom prometu
Godina
Prevezeni putnici
tis. Indeks
Prevezena roba
000 Indeks
2001. 67.533 75.476
2002. 65.582 97,11 82.992 109,96
2003. 65.413 99,74 87.907 105,92
2004. 64.768 99,01 92.429 105,14
2005. 64.859 100,14 100.150 108,35
2006. 63.576 98,02 107.753 107,59
2007. 63.144 99,32 114.315 106,09
2008. 62.064 98,29 110.812 96,94
2009. 58.493 94,25 92.847 83,79
2010. 56.419 96,45 74.967 80,74
2011. 52.561 93,16 74.645 99,57
Izvor: vlastita izrada na temelju podataka objavljenih u Statističkom ljetopisu Hrvatske
za 2012. godinu, str. 338).
22
Grafikon 1. Prijevoz putnika i robe u cestovnom prometu
Izvor: vlastita izrada na temelju podataka objavljenih u Statističkom ljetopisu Hrvatske
za 2012. godinu, str. 338).
U 2011. godini ukupno je prevezeno 125 milijuna tona tereta, te podaci govore da je
dominantni vid prijevoza cestovni sa 60% ukupno prevezene robe dakle 74.6 milijuna
tona, (pomorski sa 24%, željeznički sa 10%, cjevovodni sa 6%, a udio zračnog i
prijevoza na unutarnjim vodama u prijevozu tereta je zanemariv). U prijevozu tereta
prisutan je u 2011. godini pad ukupno prevezenih količina robe i to ukupno za 2.6%, a
najmanji pad doživio je segment cestovnog prijevoza koji je u odnosu na 2010. godini
smanjen za samo 0.4%.
3.4.1 Tehnologija cestovnoga putničkog prometa
Tehnologija cestovnoga putničkog prometa treba se, uz ostalo, temeljiti na slijedećim
načelima: sigurnosti, točnost, udobnost, brzina, redovitost, učestalost, učinkovitost,
Prijevoz putnika i robe u Republici Hrvatskoj,
31.12.2011.
0
20.000
40.000
60.000
80.000
100.000
120.000
140.000
2001.
2002.
2003.
2004.
2005.
2006.
2007.
2008.
2009.
2010.
2011.
prevezeni putnici
tis.
prevezena roba
tis.
23
ekonomičnost. Priprema tehnologije prijevoza putnika u cestovnome prometu obuhvaća
četiri skupine pripremnih aktivnosti:
1. Priprema sredstva za rad. Slično pripremi sredstva za rad u cestovnom
teretnom prometu, još je temeljitije, stručnije i odgovornije potrebno
analizirati relevantna tehnička obilježja cestovnih vozila i cestovne
infrastrukture te njihovih eksploatacijskih mogućnosti, preventivnog i
investicijskog održavanja.
2. Priprema procesa prijevoza. Ta priprema obuhvaća: planove prijevoza,
smještaja putnika i prtljage, pripremu posade vozila, isprava za prijevoz
putnika i prtljage.
3. Pripremu organizacije prijevoza. Od tih priprema najizravnije zavisi
uspjeh prijevoza putnika, a obuhvaća: izbor najpovoljnijeg prijevoznog
sredstva, najpovoljnijeg i najatraktivnijeg prijevoznog puta i vremena
prijevoza, ali i pripremu brojnih isprava za organizaciju prijevoza putnika.
4. Priprema provedbe prijevoza. Ta priprema obuhvaća zaključivanje
ugovora: o prijevozu putnika ili rezervacija i prodaji putničkih karata, o
prijevozu prtljage, o osiguranju putnika i prtljage, te pripremu carinske i
druge kontrole putnika i prtljage.
3.4.2 Tehnologija provedbe prijevoza
U tri značajne faze moguće je sustavno svrstati sve važnije postupke i radnje koje su
imanentne provedbi tehnologije prijevoza putnika u cestovnome prometu. To su:
1. Prva faza provedbe prijevoza. Ta faza obuhvaća postavljanje vozila u
polaznom kolodvoru, kontrola putničkih karata, ulaz i smještaj putnika,
primitak i utovar prtljage, kontrolu sposobnosti vozila i posade, carinsku i
drugu kontrolu putnika i prtljage.
2. Druga faza provedbe prijevoza. U toj se fazi obavlja sam prijevoz putnika
i prtljage od polaznog do odredišnog kolodvora. Zatim se obavljaju
uobičajene radnje u vezi s izlaskom i ulaskom putnika u tijeku prijevoza.
24
Pružaju se ugostiteljske i druge usluge putnicima prijevoza te brojne radnje
vezi s ulaskom i izlaskom putnika ( i prtljage) u među-kolodvorima.
3. Treća faza provedbe prijevoza. To je završna faza provedbe postupka
prijevoza putnika. U toj fazi prijevozno vozilo pristiže u odredišni kolodvor.
Nakon toga obavljaju se carinske i druge kontrole putnika i prtljage. Slijedi
izlazak putnika, istovar prtljage i njene predaje putnicima.
3.4.3 Tehnologija završavanja prijevoza
Završavanje tehnologije prijevoza putnika u cestovnome prometu, zapravo, predstavlja
pripremu novog ciklusa prijevoza putnika. Na kraju prijevoznoga pothvata potrebno je
kontrolirati sposobnost vozila i posade, zatim kontrolirati obračune troškova o
eksploataciji i održavanju vozila, o prijevozu putnika i prtljage, o posadi i ostalim
poslovima. Na kraju obavljenog posla potrebno je obaviti kvalitativnu i kvantitativnu
analizu cjelokupnog prijevoznog pothvata: s tehničkog, organizacijskog, ekonomskog i
pravnog stajališta. Rezultati takve analize imaju mnogostruko značenje ne samo za
cestovne prijevoznike nego i za sve sudionike tehnologije cestovnog putničkog prometa.
25
4. VAŽNIJE ODREDNICE MENADŽMENTA I LJUDSKIH POTENCIJALA
Ljudski potencijali predstavljaju ukupna znanja, vještine, sposobnosti i motivaciju
zaposlenika te njihova privrženost organizaciji, koje ona može iskoristiti pri
ostvarivanju postavljenih ciljeva. U suvremenim uvjetima smatraju se najvažnijim
organizacijskim i razvojnim bogatstvom te osnovnim izvorom konkurentske prednosti.
Menadžment ljudskih potencijala ili upravljanje ljudskim potencijalima su politike,
prakse i sustavi koji utječu na ponašanje, stavove i radnu uspješnost zaposlenika.
Aktivnosti su to koje provode menadžeri usmjerene na zapošljavanje potrebnoga broja i
strukture ljudi te njihovo motiviranje, nagrađivanje i obrazovanje radi postizanja
organizacijskih ciljeva. On je jedna od najvažnijih funkcija menadžmenta. Funkcije
menadžmenta ljudskih potencijala su strategijski menadžment ljudskih potencijala,
planiranje ljudskih potencijala, analiza posla, pribavljanje i selekcija, praćenje radne
uspješnosti, motiviranje, nagrađivanje, obrazovanje i razvoj, upravljanje karijerom,
stvaranje adekvatne organizacijske klime i kulture, sigurnost i zaštita zdravlja na radu,
radni odnosi i administracija vezana uz ljudske potencijale. Menadžment ljudskih
potencijala ima znatno širi djelokrug rada od nekadašnjih personalnih, odnosno
kadrovskih službi, jer o kvaliteti ljudskih potencijala, posebice menadžera ovisi
budućnost organizacije (Mikić i suradnici, 2011, p. 504).
Pojam odgovarajući ljudski potencijali odnosi se na pojedince u organizaciji koji
značajno doprinose ostvarivanju ciljeva sustava upravljanja. Ti su doprinosi rezultat
njihove proizvodnosti na položaju koji imaju. U društvu znanja promjene su svakim
danom sve veće. Za uspješno poslovanje važnija je sposobnost zaposlenih u poduzeću
nego njegova imovina za stvaranje novih vrijednosti. Snaga poduzeća je znanje koje to
poduzeće posjeduje, način na koji se koristi tim znanjem i brzina kojom može usvojiti
nova znanja. Strateško upravljanje ljudskim potencijalima znači osiguravanje da svi od
vrha do dna učine sve što je potrebno za uspješnu provedbu strategije. Za strategiju
ljudskih resursa najvažnija je kvaliteta performansi, regrutiranje i promocija.
26
Kvaliteta performansi odnosi se na izobrazbu, radno iskustvo i druge karakteristike koje
su u svezi s psihofizičkim, intelektualnim i drugim sposobnostima i karakteristikama, a
koje će se različito koristiti i manifestirati u provođenju različitih strategija poslovanja.
Regrutiranje se odnosi na iznalaženje potencijalnih kandidata i angažiranje ljudskih
resursa s kvalitetnim performansama za potrebe tekućeg i budućeg poslovanja.
Promocija se odnosi na promaknuća osoblja koje se provodi napredovanjem u struci ili
hijerarhijskoj strukturi sa svrhom nagrađivanja za dobre poslovne rezultate. Bitan
element u strategiji ljudskih resursa su kompenzacije jer su povezane s odnosima prema
radu, sa zalaganjem i s naporima koje pojedinci ulažu u ostvarenje ciljeva poslovanja.
One se odnose na osnovnu plaću, stimulativni dio plaće, dodatke plaći i nadoknade
plaći.(Buble, 2006, p.252).
Analizom motivacije utvrđuje se cilj za čije ostvarenje čovjek troši svoju energiju. U
težnji za vlašću on ulaže napor, vrijeme i imovinu. Analizom motivacije utvrđuje se cilj
za čije ostvarenje čovjek troši svoju energiju. U težnji za vlašću on ulaže napor, vrijeme
i imovinu. Planiranje ljudskih potencijala uključuje razmišljanje o organizacijskim
ciljevima s ciljem određivanja sveukupne potrebe za ljudskim potencijalima. Da bi
osigurali odgovarajuće ljudske potencijale koji će popuniti rukovodeća i ostala radna
mjesta i položaje, voditelji odjela za ljudske potencijale slijede četiri uzastopan koraka
(Bubble, 2006, p. 251):
1. potraga za ljudskim potencijalima
2. selekcija
3. edukacija
4. ocjenjivanje radnog učinka.
Potraga za ljudskim potencijalima ili traženje ljudskih potencijala početno je privlačenje
i dubinska analiza ponude ljudskih potencijala dostupnih za popunjavanje slobodnog
radnog mjesta. Svrha potraga je suziti veliki izbor budućih perspektivnih zaposlenika na
relativno malu skupinu pojedinaca iz koje će netko dobiti posao. Zato odgovorne osobe
moraju poznavati radna mjesta koja žele popuniti, moraju znati gdje se mogu pronaći
potencijalni ljudski potencijali i kako zakon utječe na proces zapošljavanja. Tehnika
koja se obično koristi za upoznavanje sa slobodnim radnim mjestom je analiza radnog
27
mjesta i specifikacija radnog mjesta. Glavni izvori za popunjavanje slobodnih radnih
mjesta mogu biti unutar organizacije i izvori izvan organizacije. Izvan organizacije to
mogu biti konkurenti, agencije za zapošljavanje, čitatelji određenih publikacija,
obrazovne ustanove. Nakon traženja slijedi selekcija odnosno biranje pojedinaca kojeg
će se zaposliti. Dva su glavna sredstva koja se često koriste u procesu selekcije (Bubble,
2006, p. 178):
- testiranje i
- centri za ocjenjivanje
Testiranje se provodi s ciljem ispitivanja ljudskih potencijala s ciljem otkrivanja
kvalitete važnih za popunjavanje slobodnih radnih mjesta. Testiranje uključuje: testove
sposobnosti, testove postignuća, testove strukovnih interesa i testove osobnosti. Centri
za ocjenjivanje je program u kojem se sudionici uključuju u brojne pojedinačne i grupne
vježbe osmišljene za poticanje važnih aktivnosti na organizacijskim razinama kojima
teže. Sudionici se ocjenjuju prema slijedećim kriterijima: vođenje, sposobnost
organiziranja i planiranja, donošenje odluka, usmene i pisane komunikacijske vještine,
inicijativa, energija, analitička sposobnost, originalnost, kontrola, samousmjerenje i sl.
Nakon potrage i selekcije za ljudskim potencijalima, idući korak je edukacija. To je
proces razvoja kvaliteta u ljudskim potencijalima koje će im omogućiti da budu
proizvodniji i tako bolje doprinose postizanju organizacijskih ciljeva. Svrha edukacije je
povećanje proizvodnosti zaposlenika utjecajem na njihovo ponašanje. Nakon toga
slijedi ocjenjivanje radnog učinka koja je trajna aktivnost usredotočena na ljudske
potencijale koji već postoje u organizaciji i novozaposlene. Ocjenjivanje radnog učinka
daje povratne informacije članovima organizacije o tome kako mogu postati korisniji i
proizvodniji. Neke od metoda ocjenjivanja radnog učinka su bodovna ljestvica,
usporedba zaposlenika, slobodni esej i kritički esej (Buble, 2006, p. 269).
Zaposlenici moraju prepoznati važnost osobnog usavršavanja te da bolje upravljaju
vremenom kojim raspolažu jer će samo na taj način uspjeti smanjiti svakodnevni stres,
koji je uvijek prisutan. „Stres je dinamički uvjet u kojem je pojedinac suočen s prilikom,
ograničenjem ili zahtjevom koji su povezani s onim što on želi (Kulaš, 2011, p. 201).
28
Menadžment ljudskih potencijala ili upravljanje ljudskim potencijalima su politike,
prakse i sustavi koji utječu na ponašanje, stavove i radnu uspješnost zaposlenika.
Aktivnosti su to koje provode menadžeri usmjerene na zapošljavanje potrebnoga broja i
strukture ljudi te njihovo motiviranje, nagrađivanje i obrazovanje radi postizanja
organizacijskih ciljeva. On je jedna od najvažnijih funkcija menadžmenta. Funkcije
menadžmenta ljudskih potencijala su strategijski menadžment ljudskih potencijala,
planiranje ljudskih potencijala, analiza posla, pribavljanje i selekcija, praćenje radne
uspješnosti, motiviranje, nagrađivanje, obrazovanje i razvoj, upravljanje karijerom,
stvaranje adekvatne organizacijske klime i kulture, sigurnost i zaštita zdravlja na radu,
radni odnosi i administracija vezana uz ljudske potencijale. Menadžment ljudskih
potencijala ima znatno širi djelokrug rada od nekadašnjih personalnih, odnosno
kadrovskih službi, jer o kvaliteti ljudskih potencijala, posebice menadžera ovisi
budućnost organizacije (Mikić i suradnici, 2011, p. 504).
Upravljanje ili menadžment najčešće označava proces postizanja organizacijskih ciljeva
radeći s ljudima i kroz njih te s ostalim organizacijskim resursima. Menadžeri uvijek
moraju biti svjesni statusa i uporabe organizacijskih resursa (ljudski potencijali, novčani
resursi, sirovine i kapital). Ljudski potencijali su ljudi koji rade za organizaciju. Vještina
koje posjeduju i poznavanje sustava rada za menadžere su neprocjenjivi. Upravljanje
ljudskim potencijalima složeni je proces koji ovisi kako o unutarnjim odnosima i o
okolini. Općenito se upravljanje ljudskim potencijalima definira kroz nekoliko
čimbenika, a to su: optimalna upotreba potencijala za usluge; obnašanje poslova
delegiranjem zadataka unutar kojih će se optimalno iskoristiti potencijali; proces u
kojem rukovoditelji usmjeruju poslove ostalih djelatnika prema zajedničkim ciljevima.
Sam proces upravljanja ljudskim potencijalima sastoji se od cijelog niza aktivnosti i
metoda čija je zadaća davanje najprimjerenijeg rješenja odnosno strategije za
izvršavanje aktivnosti.
Kad se govori o ljudima u obzir se uzimaju stavovi, vještine vođenja, komunikacijske
vještine i sva ostala obilježja ljudskih potencijala. Stav je sklonost reagiranju na
situaciju, osobu ili pojam na određeni način. Reakcija može biti pozitivna ili negativna
29
što je unutrašnja odlika koju pojedinac može čuvati samo za sebe ili ih ponašanjem
može pokazati drugima.
Mobbing se javlja u svijetu rada, a to je fenomen gdje postoji konflikt na radnom mjestu
koji se stalno i sustavno ponavlja kao napadaj na suprotnu stranu koja ima duži period,
gdje se osoba osjeća ugroženo zbog toga što je na nju usmjeren napadaj i to se stalno
ponavlja. Neke od temeljnih karakteristika mobbinga su postojanje konflikta na radnom
mjestu, sustavni i stalno ponavljani napadi na određenu osobu na radnom mjestu, duži
vremenski period trajanja takve izloženosti osobe napadajima te osoba koja je
napadnuta osjeća se diskriminiranom te na kraju isključivanje te osobe iz svijeta rada.
(Zlatović, 2011, p. 78).
Kad govorimo o ljudima u obzir se uzimaju stavovi, vještine vođenja, komunikacijske
vještine i sva ostala obilježja ljudskih potencijala. Stav je sklonost reagiranju na
situaciju, osobu ili pojam na određeni način. Reakcija može biti pozitivna ili negativna
što je unutrašnja odlika koju pojedinac može čuvati samo za sebe ili ih ponašanjem
može pokazati drugima.
Elaborirajući pojedine elemente proizvodnje prometnih proizvoda u ovoj ediciji, a
posebno: prometni intelektualni kapital, ljudske potencijale, kadrovsku politiku
proizvođača prometnih proizvoda, na mnogobrojnim mjestima ciljano i s razlogom
spominju se obrazovni sustavi ne samo kao elementi proizvodnje znanja, spoznaja,
vještina nego i kao tvornice eksplicitnog implicitnoga, discipliniranoga i
višedisciplinarnoga kvalitetnoga i aktualnoga specifičnoga prometnoga znanja,
saznanja, vještina bez kojih ne mogu postojati i funkcionirati mikro, makro i globalne
transportne i makro industrije (Zelenika, 2010, p. 308).
Da bi ljudski potencijali bili zadovoljavajući s kvantitativnog motrišta, te odgovarajuće
kvalificirani za obavljanje svojih radnih zadaća, da bi svoja znanja i sposobnosti
usmjerili u odgovarajućem pravcu, potrebno je objasniti sljedeće tematske jedinice: 1)
Osnovna obilježja menadžmenta i menadžera i 2) Obrazovanje i osposobljavanje
menadžera cestovnih prometnih poduzeća.
30
4.1 OSNOVNA OBILJEŽJA MENADŽMENTA I MENADŽERA
Menadžer zadužen za upravljanje ljudskim potencijalima u prometnim poduzećima ima
dvije temeljne zadaće (Pupavac i Zelenika, 2004, p. 258):
- uslužnu i
- savjetodavnu.
Uslužni poslovi uključuju sastavljanje natječajnih oglasa, raspodjelu plaća, planiranje
ljudskih resursa, primjenu zakonskih odredbi o zapošljavanju, te provođenje procedura
povodom pritužbi i otpuštanja zaposlenika. Tako primjerice samo područni odjel
Kadrovskih, pravnih i općih poslova HŽ – Rijeka ima godišnje oko 250 sudskih
predmeta i isto toliko rasprava na razni sudovima. Savjetodavni poslovi uključuju
davanje savjeta o pitanjima ljudskih potencijala, stručnih savjeta linijskim
menadžerima, npr. uvidjeti zapošljavanja, vrednovanje posla, preporuke za unaprjeđenje
ili povišenje plaće. Najveći problem u prometnim poduzećima jest kako pronaći
zadovoljavajući status radnicima koji su izgubili zdravstvenu sposobnost, kod kojih
postoji opasnost od nastanka invalidnosti i radnicima koji su proglašeni nesposobnima
za rad (Pupavac i Zelenika, 2004, p.259).
Menadžeri za upravljanje ljudskim potencijalima, u hijerarhijskoj strukturi organizacije-
zauzimaju „savjetodavna“ mjesta; no unatoč tome mogu imati i „funkcionalne“
odgovornosti. Ponekad se menadžerima za ljudske potencijale daje ovlast da sami
donose i provode odluke unutar određenoga područja. To se naziva funkcionalnim
ovlaštenjem. Primjerice, daju im se ovlasti da samostalno upućuje zaposlenike na
pohađanje određenih tečajeva, iako se tome protive njihovi nadređeni. To je bitno iz dva
razloga: prvo, nadređeni su često spremni poslati na prekvalifikaciju, doškolovanje,
osposobljavanje i sl, (što potom obično podrazumijeva i bolje radno mjesto) lošije
radnike ne želeći se odreći usluga onih boljih, i drugo, tako se projekt „poduzeća koje
uči“ vezuje uz odjel ljudskih potencijala (Pupavac i Zelenika, 2004, p.259).
Suvremeni koncept upravljanja ljudskim potencijalima pojavljuje se potkraj 20. stoljeća,
zanemarujući koncept kadrovske (personalne) administracije koji je bio prevlađujući u
31
bivšim socijalističkim državama, ali i koncept kadrovskoga menadžmenta koji je bio
prevlađujući u razvijenim zapadnim državama. Razlika između ova tri koncepta od
kojih se za prva dva može reći da čine tradicionalni, a za treći da čini suvremeni
koncept upravljanja ljudskim potencijalima, suviše je naravi.
Temeljne značajke koncepta kadrovske administracije proizlaze iz gospodarskoga
sustava komande u kojemu je u vođa postavljen izvana (političkom odlukom). On je
upravljao određenim brojem radnika i određenim brojem nižih šefova. Poduzeće je
vodio u pravcu ostvarivanja preuzetih planskih zadataka s točno utvrđenom obvezom
uporabe rada i financijskih sredstava u vremenu i prostoru kako bi se planirani ciljevi i
ostvarili. Svaki podređeni mu šef imao je određeni broj radnika kojima je upravljao kao
i podređene mu šefove nižeg ranga, i tako redom sve do najniže razine. Šefovi rade
sistematizaciju radnih mjesta koja su točno određena (Pupavac i Zelenika, 2004, p.261).
Kadrovski menadžment bio je primjeren u relativno stabilnom okruženju, negdje do
početka osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ciljevi poduzeća ne određuju se više po
većini poduzeća, već prema kvaliteti, dizajnu, učinku, zahtjevima tržišta (…). Stavlja se
naglasak na rad u skupinama, odnosno na kolektivne oblike usklađivanja. Ljudi se
osposobljavaju za timski rad. Radna mjesta nisu strogo određena, te se plaća osim po
vremenu određuje i na temelju radne uspješnosti. Kadrovski planovi nisu više strogo
određeni, već su podložni promjenama.
Suvremeni koncept upravljanja ljudskim potencijalima jedini je primijenjen koncept za
vrtložno okruženje. U vrtložnoj okolini promjene su toliko česte i brze da ih je gotovo i
nemoguće pratiti. Suvremeni koncept upravljanja ljudskim potencijalima omogućava
poduzećima da se odrede u vrtložnoj okolini umjesto da je samo svladavaju. Organizira
se projektno rjeđe matrično. Planiranje fluktuacije ljudi i dinamike zapošljavanja gotovo
je nemoguće. Obrazovanje i osposobljavanje radnika je fleksibilno i u skladu sa
zahtjevima tržišta i ponašanjem konkurencije. Kreativnost i inovativnost imaju značajnu
ulogu, te je naglasak menadžmenta na individualnije oblike usklađivanja s radom.
Visoka motivacija, ovlašćivanje i participacija, adekvatna organizacijska kultura
pretpostavka su djelotvornost načina ostvarivanja individualnih i organizacijskih ciljeva.
32
Za visinu plaće nije najznačajniji čimbenik radno mjesto, nego uspješnost poduzeća. Uz
uvažavanje osobnosti radnika i slobodno poduzetništvo, jedini ograničavajući čimbenik
je važeće zakonodavstvo (Pupavac i Zelenika, 2004, p.261).
Jedna od najvažnijih zadaća menadžmenta suvremenih poduzeća jest stalno
poboljšavanje strukture zaposlenih i prilagođavanje poduzeća novoj strukturi, kako bi sa
što manje otpora i što više zadovoljstva vodilo ljude u pravcu ostvarivanja zacrtanih
strateških ciljeva poduzeća, odnosno kako bi se na najefikasniji način odgovorilo na
promjene iz okružja koje su poprimile „vrtložni“ karakter (Pupavac i Zelenika, 2004,
p.261).
Primjereno oblikovanje ljudskih potencijala, ljudskih resursa, ljudskog kapitala
čimbenik je uspješnosti poslovanja poduzeća, što će se navesti i objasniti u sljedećim
tematskim jedinicama: 1) Temeljne znakovitosti ljudskog resursa, 2) Temeljne
znakovitosti ljudskog kapitala, 3) Temeljne znakovitosti ljudskog potencijala.
4.1.1 Temeljne znakovitosti ljudskog resursa
Čovjek sa stajališta procesa rada i poslovanja jest resurs koji se pojavljuje usporedno s
prirodnim i tehničkim resursima. Dobra i usluge mogu se proizvesti s mnogo različitih
kombinacija resursa. Na primjer, moguće je obaviti kosidbu trave kosilicom i jednom
osobom ili ručno sa deset kosaca s kosama. Prva kombinacija resursa je „normalna“ za
ljude u razvijenim državama, dok će se druga kombinacija resursa nametnuti tamo gdje
su kosilice rijetke i vrlo skupe, a raspoloživi rad obilan i jeftin. Eliminiranje
nezaposlenosti znači da raspoloživi ljudski resursi moraju biti u potpunosti u uporabi.
Nedovoljna zaposlenost ili neodgovarajuća alokacija resursa postoji ako se raspoloživi
resursi upotrebljavaju u proizvodnji kojoj bi bolje odgovarali neki drugi raspoloživi
resursi. Npr. ako se diplomirani inženjer željezničkog prometa zaposli na željeznici, a
diplomirani inženjer željezničkoga prometa u građevinskom poduzeću (Pupavac i
Zelenika, 2004, p.15).
33
4.1.2 Temeljne znakovitosti ljudskih kapitala
Investiranjem u kvalitetno stanovništvo putem obrazovanja, zdravstva i znanstveno
istraživačke djelatnosti, nagomilavaju se znanja , sposobnosti i umijeće i dolazi se do
ljudskog kapitala. Ljudski kapital predstavlja sposobnost radnika za provođenje
rješenja. Sastoji se od sposobnosti i vještina zaposlenih koje je potrebno kontinuirano
razvijati. Obrazovanjem svojih zaposlenih poduzeće povećava svoj ljudski kapital.
Poradi toga što ljudski kapital napušta poduzeće na kraju radnog vremena (slobodan je
za iznajmljivanje negdje drugdje). Zakonom o radu zabranjuje se nefer konkurencija.
Nakon razvojnih uspjeha država Istočne Azije (Japan, Koreja) akumulacija ljudskog
kapitala nameće se najvažnijim uvjetom gospodarskoga razvoja (Pupavac i Zelenika,
2004, p.16).
4.1.3 Temeljne znakovitosti ljudskog potencijala
Ljudski kapital sam po sebi ne osigurava nužno i uspjeh poduzeća. On predstavlja tek
intelektualni potencijal poduzeća. Označava potencijale skrivene u ljudima. Oni ih sami
ne mogu ni otkriti ni razviti, ni ukomponirati. Tim sastavljen od vrhunskih stručnjaka ne
garantira i vrhunske rezultate. Njihove potencijale treba otkriti, razvijati i standardizirati
tijekom obavljanja radnih aktivnosti. To potvrđuje aktualnost izreke jednog od pionira
na polju proučavanja čovjeka, Williama Jamesa, koji je 1889. godine rekao: čovjek
obično upotrebljava samo mali dio onih snaga koje u stvarnosti i posjeduje (Pupavac i
Zelenika, 2004, p.16).
34
4.2 OBRAZOVANJE I OSPOSOBLJAVANJE MENADŽERA CESTOVNIH PROMETNIH PODUZEĆA
Bez obrazovanja nema napretka. Znanstvena istraživanja dokazuju gospodarski i
društveni napredak ovisi o obrazovanju i znanosti u koje treba konstantno ulagati jer
znanje je gospodarski resurs i kreator nove ekonomije. Isto tako potrebno je istaknuti da
su obrazovani ljudi oskudan resurs u najrazvijenijim državama svijeta. Obrazovani ljudi
su fleksibilniji, motiviraniji, lakše se prilagođavaju, produktivniji su… ljudski su resursi
najvažniji resurs svakog poduzeća, a efikasno upravljanje obrazovanim i osposobljenim
kadrovima (proizvođačima kvalitete cestovne prometne usluge) preduvjet su poslovne
uspješnosti cestovnih prometnih poduzeća.
Usprkos važnosti obrazovanja u prometnim djelatnostima, obrazovanje menadžera još
uvijek nije dovoljno razvijeno. U nastavku će se pojasnit će se aktualni problemi i
osnovne smjernice interdisciplinarnog obrazovanja i usavršavanja cestovnih prometnih
menadžera u srednjoj školi i na višim i visokim školama i na fakultetima (Zelenika,
2005, p.52.
Vrlo su rijetki primjeri da se srednjim općim (npr. gimnazijama) ili specijalističkim
(npr. ekonomskim, prometnim, tehničkim, medicinskim…) školama izučava
problematika menadžmenta. To posebno vrijedi za nerazvijene, srednje razvijene i
države u tranziciji, a što nije slučaj s visoko razvijenim državama (npr. SAD, Njemačka,
švicarska, Francuska, Japan…) u kojima djeca već u vrtićima dobivaju osnovne
spoznaje o menadžmentu. U tim visoko razvijenim državama kvantum znanja o
menadžmentu se postupno povećava s uzrastom i stupnjem obrazovanja. Posebno su
popularni razni tečajevi, kombinirani s natjecanjima u znanju i vještini, prigodnim i
atraktivnim nagradama (…).
U nerazvijenim državama ne postoji obrazovanje menadžera općenito. Tek u državama
u tranziciji otpočeo je postupak organiziranoga osposobljavanja menadžera i to najprije
u poslovnim školama, a kasnije i u višim i visokim školama i na fakultetima, po uzoru
na obrazovanje menadžera u visoko razvijenim državama. Menadžeri se u pravilu,
35
osposobljavaju i obrazuju gotovo pedesetak godina u općim ili specijalističkim
ekonomskim (poslovima) školama, a tridesetak godina na ekonomskim fakultetima.
Stoga je razumljivo da se znanost menadžmenta kao posebna znanstvene disciplina,
posebno znanstveno polje, grana i ogranak, izravno povezuje s ekonomskim znanostima
u sklopu znanstvenoga područja državnih znanosti. Takva je praksa ne samo u SAD-u,
kao kolijevki menadžmenta, nego i u drugim državama s višedesetljetnom tradicijom
osposobljavanja menadžera. To jednako vrijedi za hrvatski obrazovani sustav (Zelenika,
2005, p.52.).
36
5. LJUDSKI POTENCIJAL – ČIMBENICI PROIZVODNJE I PRODAJE USLUGA CESTOVNIH PODUZEĆA
Ljudski potencijal od iznimne je važnosti za poduzeća općenito, pa tako i za cestovna
prometna poduzeća. Da bi se što bolje shvatila njezina važnost mora se proučiti: 1)
Čimbenici proizvodnje i prodaje usluga cestovnih poduzeća, 2) Zapošljavanje u
cestovnom prometu i 3) Obrazovanje ljudskih potencijala za potrebe cestovnih
poduzeća.
5.1 ČIMBENICI PROIZVODNJE I PRODAJE USLUGA CESTOVNIH PODUZEĆA
Od četrdeset iznimno važnih elemenata proizvodnje prometnih proizvoda, u radu se
izdvajaju najvažniji elementi proizvodnje proizvoda cestovne prometne industrije.
Dakle, to su (Zelenika, 2010, p.261): cestovna infrastruktura, cestovna suprastruktura,
predmet rad, rad (intelektualni kapital), ljudski potencijali, bruto domaći proizvod, robni
tokovi, putnički tokovi i prometna organizacija.
Infrastrukturu cestovnog prometa čine sve vrste i kategorije cesta i putova uključivo i
mostova, vijadukti, tuneli, cestovne petlje i križišta s pripadajućom signalizacijom i sl. i
uređaji stalno fiksirani za određeno mjesto koji služe proizvodnji prometnih usluga,
reguliranju i sigurnosti cestovnog prometa kao i kamionski i autobusni kolodvori i
distribucijski centri. U infrastrukturu cestovnog prometa treba ubrojiti i zgrade s
fiksiranim uređajima koji služe održavanju i servisiranju suprastrukture i infrastrukture
cestovnog prometa.
Suprastrukturu cestovnog prometa čine sve vrste transportnih sredstava i mehanizacije
koji služe proizvodnji prometnih usluga u cestovnom prometu, reguliranju i sigurnosti
prometa, kao što su sve vrste teretnih cestovnih vozila, autobusi i druga cestovna vozila
za prijevoz putnika (…), te sve vrste pokretnih prijevoznih sredstava (tj. mehanizacije)
koja služe manipuliranjem teretom u cestovnome prometu. U cestovnu suprastrukturu
37
mogu se ubrojiti i pokretni uređaji koji služe održavanju i servisiranju prometne
infrastrukture transportnih i pretovarnih sredstava u cestovnom prometu.
Predmet rada kao još jedan važniji element proizvodnje proizvoda u cestovnoj
prometnoj industriji označava razne stvari, tvari, teret, roba, žive životinje, palete,
kontejneri, ljudi odnosno putnici, energija, vijesti, podaci (…). Predmeti rada u procesu
proizvodnje prometne usluge jesu, zapravo, svi predmeti koji se mogu prevoziti,
prenositi, premještati s jednog mjesta na drugo uporabom prometne infrastrukture i
prometne suprastrukture cestovnog prometa.
Rad (intelektualni kapital) je još jedan veoma važan element proizvodnje proizvoda u
cestovnoj prometnoj industriji. Kada se razmatra rad (radna snaga, odnosno
intelektualni kapital) može se utvrditi da je to onaj rad koji je plasiran na prometnom
tržištu, a ne u radnoj snazi koja je angažirana u procesu proizvodnje prometne
infrastrukture i prometne suprastrukture. Na prometnome tržištu prometne usluge
proizvode operativni i kreativni tehnolozi prometa i prometni menadžeri.
Ljudski potencijali su ljudi sa svojim znanjima, inventivnostima, kreativnostima,
sposobnostima, vještinama…duhovnim i fizičkim osobinama koje oni imaju uz
određene pretpostavke u određenim proizvodnim i drugim aktivnostima. Sukladno
tome, ljudski potencijali jesu osobine ljudi koje su im urođene i stečene odgojem,
učenjem, osposobljavanjem, usavršavanjem, vježbanjem, a što nemaju drugi resursi.
Ljudi su sa svojim znanjima, kreativnostima, inventivnostima, sposobnostima,
vještinama jedini i najinteligentniji element ne amo proizvodnje proizvoda u prometnim
industrijama nego su oni kreatori, dizajneri, operacionalizateri, upravljači, serviseri i
kontrolori proizvodnje stvaranja svih drugih elemenata u prometnim industrijama ove
civilizacije.
Bruto domaći proizvod, odnosno ukupni domaći proizvod je ukupna novostvorena
vrijednost u proizvodnji dobara i usluga tijekom jedne godine u granicama jedne države,
gdje se ne uračunava saldo ekonomskih odnosa s drugim državama. Iskazuje se
ukupnost dohotka ostvarenih na području dotične države. Kreiranjem, dizajniranje,
38
operacionaliziranje, servisiranje, upravljanje i kontroliranje ne samo procesa mikro i
makro konvencionalnih, kombiniranih i multimodalnih transportnih i prometnih
industrija nego i ulaganja u modernizaciju, rast i razvoj mnogobrojnih elemenata
proizvodnje prometnih proizvoda (npr. prometne infrastrukture, prometne
suprastrukture prometnih tehnologija, informacijskih tehnologija i informacijskih
sustava, obrazovne i znanstvene ustanove) mora biti usklađeno sa stupnjem bogatstva
svake države, odnosno veličinom bruto domaćeg proizvoda.
Robni tokovi su u cestovnoj prometnoj industriji važan element proizvodnje prometnih
usluga. Svaka grana transporta i prometa, tako i cestovni transport i promet,
specijalizirana je za manipuliranje i prijevoz materijalnih dobara. Svakoj se vrsti
materijalnih dobara posebno prilagođavaju mehanizacijska i prijevozna sredstva. Tako
primjerice, grade se posebna skladišta, terminali, robno-transportni centri, proizvode se
posebna prekrcajna (pretovarna) i prijevozna sredstva. Samo za određene vrste tereta
kao prijevoznoga supstrata, kao na primjer: generalne terete, rasute terete, sipke terete,
tekuće terete, kontejnerske, vozila, teške terete, plovila, smrznute terete, lako
pokvarljive terete, drvenu građu i trupce, žive životinje i slično. Kada se raspravlja o
robnim okovima kao elementima proizvodnje proizvoda cestovne prometne industrije,
treba imati na umu neprijepornu činjenicu da je temeljna misija svih vrsta i svih modela
prometnih industrija manipuliranje (npr. ukrcaj, iskrcaj, prekrcaj, paletiziranje robe,
punjenje i pražnjenje kontejnera…), prijevoz, prijenos, premještanje…materijalnih i
nematerijalnih dobara(npr. robe, živih životinja, podataka, slika, zvukova…) od
proizvođača do potrošača, od sirovinske baze do potrošača, od skladišta do skladišta, od
vrata do vrata, od mjesta opreme do mjesta dopreme… Cestovna prometna poduzeća
prodajom svojih potencijala, kapaciteta, resursa svojim kupcima stječu financijski
kapital za svoje poslovanje, dugoročni održivi rast i razvoj.
Putnički tokovi iznimno su važan element proizvodnje proizvoda u cestovnom
prometnom poduzeću. Temeljna je misija svakog putničkoga prometnoga poduzeća
prijevoz putnika na određenim relacijama. Budući da su putnici najdelikatniji „predmet“
prometovanja, prijevoznici se stalno natječu kako će sa svojim potencijalima,
kapacitetima i resursima maksimalno zadovoljiti sve želje i potrebe svojih putnika kao
39
veoma zahtjevnih kupaca svojih proizvoda. Prijevoznici od prodaje svojih proizvoda
stječu financijski kapital koji im treba omogućiti kvalitetno poslovanje te dugoročni
održivi rast i razvoj. U svakoj grani prometa formiraju se po određenim znakovitostima
putnički tokovi koji su ovisni od mnogobrojnih čimbenika, a temeljni je čimbenik:
motiv i razlozi putovanja. Motiv i razlozi putovanja putnika mogu biti veoma različiti,
kao na primjer: poslovni razlozi, vjerski razlozi, sportski razlozi, zdravstveni razlozi,
kulturološki razlozi, znanstveno usavršavanje i dr.
Prometna organizacija je zasigurno jedan od najvažnijih elemenata proizvodnje
prometnih proizvoda u mikro, makro i globalnim konvencionalnim, kombiniranim i
multimodalnim transportnim i prometnim industrijama. Prometna organizacija
obuhvaća iznimno široku lepezu funkcija i misija koje presudno utječu na proizvodnju
kvalitetnih, konkurentnih, racionalnih, profitabilnih…prometnih proizvoda, a odnose se
na organizacijske oblike proizvođača prometnih usluga, na njihovu organizacijsku
strukturu, na organizaciju rada aktivnih sudionika u mikro, makro i globalnim
prometnim industrijama. Prometna organizacija obuhvaća sve organizacijske fenomene:
tehnike prometa, tehnologije prometa, organizacije prometa, ekonomike prometa,
ekologije prometa, prometnog menadžmenta, prometnog prava, prometne politike,
transportnih lanaca i transportnih mreža, logističkih lanaca i logističkih mreža,
prometnih obrazovanih sustava, prometnih zdravstvenih sustava, robnih i putničkih
tokova prometnog kontrolinga.
5.2 ZAPOŠLJAVANJE U CESTOVNOM PROMETU
Zaposlenost u nekom narodnom gospodarstvu označava stanje u kojemu radno
sposobno stanovništvo (radna snaga) na svojim radnim mjestima obavlja koristan posao
za sebe ili za druge ostvarujući po toj osnovi prihode (nadnice – plaće) za egzistenciju.
Narodno gospodarstvo s punom zaposlenošću može proizvesti optimalno mogući bruto
društveni proizvod. Puna zaposlenost ne znači da je stopa nezaposlenosti nula. Naime,
ekonomska znanost ocjenjuje da su nezaposlenosti oko 4% do 6%, te se takva situacija
u kojoj je zaposleno oko 95% radne snage označava kao puna zaposlenost.
Nezaposlenost koja se približava stopi od 10% u razvijenim narodnim gospodarstvima
40
označava nemogućnost narodnoga gospodarstva da postiže ekonomsku efikasnost i
znakom je gospodarskih tegoba (Pupavac i Zelenika, 2004, p.21).
Prometna poduzeća raspolažu s brojnim te kvantitativno i kvalitativno različitim
resursima da bi dostigla postavljene ciljeve. Vrsta, količina i kvaliteta resursa prometnih
poduzeća predodređena je vrstom prometa kojim se prometno poduzeće bavi
(željeznički promet, cestovni promet, zračni promet, poštanski promet, vodni promet).
No, neovisno o vrsti prometa kojim se prometno poduzeće bavi i neovisno o njezinoj
veličini (mala, srednja i velika prometna poduzeća) najmanje četiri resursa se izdvajaju
kao zajednički za sva prometna poduzeća. Pri tome se misli i na poduzeća koja
obavljaju prateće i pomoćne djelatnosti, djelatnosti putničkih agencija i ostalih agencija
u prometu. To su (Pupavac i Zelenika, 2004, p.28):
1. Financijski resursi. Svaka je poslovna akcija svojevrsno kruženje novčanih
sredstava. Novac se pojavljuje kao inicijalni novčani izdatak prometnih
poduzeća potreban za svakodnevno izvršavanje brojnih glavnih i specijalnih
poslova, odnosno za svakodnevno plaćanje dospjelih obveza. Istodobno se
novac pojavljuje i kao rezultat toga kružnoga toka. Glavne izvore novca
prometnih poduzeća predstavljaju vlastiti redovni i izvanredni prihodi, banke
institucionalni kreditori, prodaja dionica, državni proračun (…). Da bi se moglo
neprestano poslovati i opstati na turbulentnom prometnom tržištu, dakle
dugoročno ostvarivati dobit, potrebno je stalno raspolagati određenom svotom
novaca radi plaćanja dospjelih obveza. To znači da za uspješno poslovanje
prometnog poduzeće treba imati određene novčane rezerve. Novac je skup, a
nije izdašan, odnosno sam po sebi ne donosi nikakav prihod. Upravljanje
financijskim resursima, odnosno pribavljanje, a lokacija i kontrola korištenja
financijskih sredstava predstavlja značajan čimbenik najprije za konsolidaciju, a
potom i ostvarivanje konkurentskih prednosti na prometnom tržištu.
2. Fizički resursi. Fizičke resurse prometnih poduzeća čine sredstva dugotrajna i
kratkotrajna materijalna imovina. To mogu biti zemljišta i šume, građevine,
postrojenja i oprema, alati, inventar (…). Uspostava suvremeno organizirane
41
mreže za plasman prometnih usluga u mjestu gdje se fizički nalazi korisnik i
njegov teret, odnosno putnik, pretpostavka je profitabilnog zapošljavanja
prometno suprastrukturnih kapaciteta. Prometni proces zahtijeva vrlo intenzivno
korištenja prometnih sredstava. Računa se da tehnološki vijek nije dulji od pet
godina, što znači da se uloženi novac treba vratiti tijekom dvije i pol do tri
godine. Fizički resursi prometnih poduzeća bitni su za efikasno odvijanje
postojećih prijevozno uslužnih operacija, ali i za rast i razvoj prometnog
poduzeća u budućnosti.
3. Ljudski potencijali. Ljudski potencijali čine značajan izdatak ili trošak
poslovanja prometnih poduzeća. No, bez ljudi niti jedno prometno poduzeće ne
može ostvarivati svoje ciljeve. Ljudski potencijali, moraju biti zadovoljavajući,
ne samo s kvantitativnoga, već i s kvalitativnoga motrišta, odnosno sa motrišta
zaposlenih koji raspolažu odgovarajućim kvalifikacijama, znanjima i
sposobnostima za obavljanje svojih organizacijskih zadataka. No, osim toga, čak
i kad se raspolaže ljudskim potencijalima koji su odgovarajući po broju i
potrebnom znanju i sposobnostima, ta se znanja i te sposobnosti moraju
usmjeriti u proizvodnju prednosti.
4. Sistemski i tehnološki resursi. Pod sistemskim i tehnološkim resursima koji
prometnim poduzećima stoje na raspolaganju podrazumijevaju se specifična
rješenje, tj. načini na koje prometna poduzeća proizvode prometne usluge.
Sistemska rješenje čine procesi koji potpomažu odvijanje nekih od glavnih
funkcija u prometnom poduzeću kao što su procesi usmjereni prema korisnicima
prometnih usluga, procesi proizvodnje i pružanja prometne usluge, procesi
unapređenja postojećih i razvoja novih prometnih usluga, procesi kontrole
kvalitete, sustav nadograđivanja, sustav nabave, sustav prodaje, sustav vlastitih
logističkih rješenja (…). Tehnološka rješenja su izravnije usmjerena na output
prometnih poduzeća, a čine ih uglavnom stavke nematerijalne imovine kao što
su patenti, licencije, koncesije, zaštitni znaci, izdaci za istraživanje i razvoj, ali i
lojalnost korisnika prometnih usluga, imidž prometnog poduzeća u javnosti i
sustav održavanja.
42
Udio djelatnosti H u ukupnom BDP-u RH 2010. godine bio je 6.3% sa 61.173
zaposlenih u području H predstavljalo je 5. 4% ukupno zaposlenih u Republici
Hrvatskoj. U djelatnosti kopnenog prijevoza bilo je 2011. godine aktivno ukupno 2.179
pravnih osoba, a cestovnim prijevozom putnika bavi se nešto više od 15% registriranih
poduzeća. Najveći broj poduzeća, njih 1.810 – preko 83%, se bavi cestovnim
prijevozom robe. U toj djelatnosti zaposleno je krajem 2011. godini 22.195 osoba.
Ukupni prihodi poslovnih subjekata u djelatnosti cestovnog prometa u 2011. godini
iznosili su oko 8 milijardi kuna. Djelatnost cestovnog prijevoza robe uprihodila je oko
5.9 milijardi kuna u 2011.godini (Majić, 2013).
Ljudi često u međusobnim odnosima čine razlike jedni prema drugima. Te razlike i ne
bi bile predmetom razmatranja kada ne bi dovodile do diskriminacijskih odnosa među
njima. Diskriminacija po spolu jedan ne od najčešćih oblika diskriminacije. Tim
oblikom diskriminacije mnoga su visoko plaćena zanimanja rezervirana samo za
muškarce. Gospodarski i tehnološki čimbenici su najviše utjecali da se položaj žena na
radnom mjestu, u obitelji i društvu bitno promjeni na globalnoj razini. Ublažavanju
diskriminacije po spolu svakako su pridonijeli napori vlada mnogih država, ali i
bespoštedna borba ženskih nevladinih organizacija za poboljšavanjem položaja žena u
svijetu. Doprinos žena svjetskom bruto domaćem proizvodu (SBDP), ali i bruto
domaćem proizvodu pojedinih država sve je veći, mjereno postotnim udjelom žena u
radnoj snazi, ili kao kvalificirane radne snage – mjereno udjelom žena u broju upisanih
na visokoškolske ustanove (tj. završenih studija). Broj zaposlenih žena u prometnome
sustavu Republike Hrvatske pokazuje ohrabrujuće tendencije. Naime, premda je broj
zaposlenih žena u prometnom sustavu Republike Hrvatske 1988. godine činio svega
18%, već 1992. godine broj zaposlenih žena u prometnome sustavu je iznosio 20,7%, a
2001. godine čak 28,6%. Tako se u promatranom razdoblju očuvao ukupni broj
zaposlenih žena u prometnom sustavu Republike Hrvatske (Pupavac i Zelenika, 2004,
p.276).
Planiranjem potrebnog broja i strukture zaposlenika u prometnim poduzećima je proces
uspoređivanja postojećeg broja i strukture zaposlenika s predviđenim potrebama
prometnoga poduzeća u budućnosti, te potom specificiranja mjera potrebnih za nabavu,
43
osposobljavanje, razvoj, preraspored ili otpuštanje zaposlenika u prometnim
poduzećima. Pretpostavlja analizu strukture prometnoga tržišta, stupanj liberalizacije
prometnoga tržišta, konkurenciju (domaću i inozemnu) na prometnom tržištu,
konkurentnost vlastitoga prometnog poduzeća, odnosno viziju prometnoga poduzeća u
budućem razdoblju i njezine ciljeve, trendove na tržištu rada, posebice na prometnome
tržištu rada, zakonsku regulativu radnih odnosa, predviđanja obrta radne snage, analizu
posljedica uvođenja suvremenih transportnih tehnologija, analizu posljedica uvođenja
novih prijevoznih sredstava i radnih postupaka, te pripremu „inventurnih lista vještina“
(Pupavac i Zelenika, 2004, p.289).
Nadalje, kako promet nije sam sebi svrha, potražnja za prometnim uslugama se definira
kao izvedena potražnja. Budući da je potražnja za prometnim uslugama izvedena
potražnja, gospodarski rast inducira veću potražnju za prometnim uslugama. Pri tome se
treba imati na umu da su različite determinante promjene potražnje za putničkim u
odnosu na robni promet te da planiranje obujma potražnje za prometnim uslugama treba
proizlaziti iz mogućih projekcija poželjnoga rasta bruto domaćega proizvoda u cjelini, a
i bruto domaćega proizvoda po gospodarskim sektorima, jer ekspandirajuće grane na
početku 21. stoljeća pripadaju prije svega uslužnom sektoru, koji već po svojoj naravi
ima manju potrebu za prometom. Tako se u narodnim gospodarstvima s pretežitim
udjelom uslužnih djelatnosti ostvaruje gospodarski rast sa stagnirajućim ili sve manjim
prometom (relativno) (Pupavac i Zelenika, 2004, p.49).
5.3 OBRAZOVANJE LJUDSKIH POTENCIJALA ZA POTREBE
CESTOVNIH PROMETNIH PODUZEĆA
Brojna znanstvena istraživanja potvrđuju konstataciju da bez obrazovanja nema
napretka, dokazujući da gospodarski i društveni razvoj ovisi ponajprije o obrazovanju i
znanosti, u koje se treba kontinuirano ulagati jer je znanje temeljni gospodarski resurs i
kreator nove ekonomije. Jednako tako čini se primjerenim istaknuti i činjenicu da su
obrazovani ljudi (koji posjeduju odgovarajuća znanja i imaju sposobnost primjene toga
znanja) oskudan resurs i u najrazvijenijim državama svijeta. Obrazovani ljudi su
fleksibilniji i motiviraniji, iniciraju promjene i lakše im se prilagođavaju, bolje koriste
44
spoznaje stečene radnim iskustvom i izobrazbom, produktivniji su, čak i kada stečenim
obrazovanjem nisu stekli specifična umijeća (Pupavac i Zelenika, 2004, p.88).
Izrada efikasnih programa obrazovanja i osposobljavanja radnika prometnih poduzeća
postaje jednim od najznačajnijih zadataka kojim se bavi menadžer ljudskih potencijala.
Programi obrazovanja i poučavanja radnika unutar prometnog poduzeća trebaju biti
produkt zajedničkoga rada menadžera ljudskih potencijala i drugih menadžera
prometnog poduzeća kako bi se postigao glavni cilj, a to je da radnici budu
djelotvorniji. Sukladno tome, na obrazovanje i osposobljavanje unutar prometnog
poduzeća potrebno je gledati kao na dugoročan i neprekidan proces koji osigurava
konstantan rast prometnoga poduzeća kroz rast produktivnosti njezinih radnika.
Kvalitetni programi obrazovanja i poučavanja radnika unutar prometnog poduzeća
trebaju radnicima proširiti znanja, pomoći da se upoznaju sa suvremenim transportnim
tehnologijama, upoznati ih s aktualnim stanjem na prometnome tržištu, osposobiti ih za
rad na siguran način, osposobiti ih za rad s novim prijevoznim sredstvima, osposobiti ih
za prijevoz opasnih tvari, osposobiti ih za pružanje prve pomoći, pomoći da ovladavaju
informacijskom tehnologijom, razviti radne navike, nadomjestiti nedostatak radnoga
iskustva, pružiti im dobre izglede za daljnji razvoj karijere, razviti kod njih pozitivan
stav spram sebe, njihovoga posla i samog poduzeća, biti od pomoći prometnom
poduzeću i cijelome društvu.
Programi obrazovanja i osposobljavanja unutar prometnoga poduzeća omogućavaju
menadžerima da identificiraju sposobnosti koje bi radnici prometnog poduzeća trebali
posjedovati, ta da ih potom razviju. Sukladno tome moguće je razlikovati dvije temeljne
skupine programa obrazovanja i obuke unutar prometnih poduzeća, i to (Pupavac i
Zelenika, 2004. p. 320):
Početni programi obrazovanja i osposobljavanja zaposlenika prometnih
poduzeća. Početni programi obrazovanja i osposobljavanja radnika prometnog
poduzeća trebaju pokriti sve aspekte radnoga mjesta novoprimljenih radnika,
radnika prometnih poduzeća koji se premještaju na neko drugo radno mjesto
unutar prometnoga poduzeća ili radnika prometnog poduzeća koji se postavlja
45
na novootvorena radna mjesta. Zadaće početnih programa obrazovanja i
poučavanja trebaju se odrediti temeljem zahtjeva radnoga mjesta,
kvalificiranosti pojedinih potencijalnih polaznika programa obrazovanja i
osposobljavanja, prethodnoga radnoga iskustva potencijalnih polaznika
programa obrazovanja i osposobljavanja. Osim toga potrebno je utvrditi koji dio
poslova na radnome mjestu oduzima najveći dio radnoga vremena, koji dio
poslova spada u skupinu opasnih poslova, koja se zaštitna sredstva koriste na
tome radnom mjestu (…).
Programi osvježavanja znanja zaposlenika prometnih poduzeća. Programi
osvježavanja znanja pored radnika odnese se i na menadžere prometnih
poduzeća. Imaju za zadaću održavati i dodatno usavršavati znanja radnika i
menadžera kako bi dostigli primjerenu razinu efikasnosti i efektivnosti u
svojemu poslovanju. Kao temeljni programi osvježavanja znanja unutar
prometnih poduzeća izdvajaju se: 1) program stručnog usavršavanja i
preorijentacije radnika prometnoga poduzeća i 2) program stručnog usavršavanja
menadžmenta prometnog poduzeća.
Program stručnog usavršavanja i preorijentacije zaposlenika prometnih
poduzeća. Program stručnog usavršavanja radnika unutar prometnoga poduzeća
ima za zadaću uklanjanje uočenih propusta u radu pojedinih radnika, te
rješavanje pritužbi korisnika prometnih usluga. Može se provoditi pojedinačno
ili grupno. Programom stručnog usavršavanja trebalo bi biti obuhvaćen što veći
broj ljudskih potencijala, te bi se trebalo realizirati barem jednom mjesečno.
Program poučavanja menadžmenta prometnog poduzeća. Osim što
menadžmenti prometnoga poduzeća trebaju sudjelovati u programima
obrazovanja i osposobljavanja kao predavači nužno je da i sami pohađaju
programe poučavanja unutar prometnog poduzeća. Kako se radi o vrlo
zahtjevnim programima vrlo često se prometna poduzeća odlučuju na izobrazbi
menadžmenta izvan prometnoga poduzeća. Svrha takvih programa izvan
prometnoga poduzeća bila bi predstavljanje novih pristupa vođenju, motiviranju,
46
kontroli, ocjenjivanju uspješnosti radnika i sl. Predmetom takvih programa
mogu biti i programi za unapređenje njihove efikasnosti kao predavača
prigodom realizacije programa obrazovanja i osposobljavanja radnika
prometnog poduzeća.
47
6. PRIJEDLOG AKTIVNOSTI ZA MODERNIZACIJU, ODRŽIVI RAST I RAZVOJ CESTOVNIH PODUZEĆA U PROMETNOJ INDUSTRIJI
Prijedlog aktivnosti za modernizaciju, održivi rast i razvoj cestovnih teretnih poduzeća
može se predstaviti obradom sljedećih tematskih jedinica: 1) Aktivnosti međunarodne
organizacije za cestovni promet, 2) Aktivnosti nacionalnog udruženja cestovnih
prijevoznika, 3) Aktivnosti cestovnih prijevoznika, 4) Aktivnosti obrazovanih
sustava i 5) Aktivnosti ostalih sudionika u makroekonomskim globalnim cestovnim
prometnim sustavima.
6.1 AKTIVNOSTI MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE ZA CESTOVNI PROMET
Međunarodni transport i promet naziva se još i internacionalni i strani (rijetko) transport
i promet. Njihova bitna odrednica je da se prijevoz, odnosno promet predmeta
prevoženja, transportiranja, prevoženja, premještanja prometovanja obavlja između
dvije ili nekoliko država. Oni obuhvaćaju i tranzitni (odvija se iz jednih ili više država
preko vlastite države za jednu ili više drugih država) i pogranični (obavlja se između
dvije pogranične zone, od kojih se jedna nalazi u jednoj, a druga u drugoj državi)
transport i promet (Zelenika, 2001, p. 259).
Međunarodni transport robe (i putnika), odnosno međunarodni promet robe (i putnika) u
smislu osnovnih načela teorije sustava je složeni, dinamički, privredni i ekonomski
sustav. Može se sustavnim pristupom promatrati s mikro stajališta, kao nacionalni
(npr.:hrvatski transport, odnosno prometni sustav) i s makro stajališta, kao međunarodni
prometni sustav, npr. europski ili svjetski transportni, odnosno prometni sustav
(Zelenika, 2010, p. 361).
48
U makroprometnim sustavima, odnosno makroprometnim industrijama, nacionalni
društveni, gospodarski, prometni…subjekti potpuno autonomno odlučuju o svim
relevantnim pitanjima svih elemenata modela održivoga rasta i razvoja prometnih
industrija. Strategijske odrednice spomenutog modela održivoga rasta i razvoja
tranzicijskih prometnih industrija morale bi biti sastavni dio svake nacionalne
gospodarske i prometne politike i dugoročne strategije razvoja.
IRU – International Road Transport Union je međunarodna nevladina i neprofitna
organizacija osnovana 1948. godine kako bi pomogla ponovnom uspostavljanju
cestovnog prijevoza u poslijeratnoj Europi. Osnovalo ju je osam nacionalnih
prijevozničkih udruga iz Belgije, Danske, Francuske, Nizozemske, Norveške, Švedske,
Švicarske i Velike Britanije. Danas ima 180 članova iz 73 zemlje svijeta. Sjedište
organizacije je u Ženevi, a ima stalne misije u Bruxellesu, Moskvi i Istanbulu. IRU
trenutno djeluje u nekoliko pravaca, a prije svega u području sigurnosti na cestama,
promociji održivog razvoja (ekologija i smanjenje emisije stakleničkh plinova), pruža
pomoć pri međunarodnoj trgovini i transportu roba, upravlja TIR sustavom te
implementira standardizirano školovanje i osposobljavanje širom svijeta putem
akreditiranih trening instituta. Učinkovito djeluje na međunarodnoj, regionalnoj,
nacionalnoj i lokalnoj razini, pod sloganom: "Radeći zajedno za bolju budućnost"
(Pojam – IRU, 14.9.2013).
Intenzitetu i kvaliteti implementacije modela održivoga razvoja prometnih industrija u
globalnim prometnim industrijama bitno mogu pridonijeti i specijalizirane
međunarodne organizacije koje su profesionalno uključene u funkcioniranje globalnih
transportnih i prometnih sustava, a spominju se one najvažnije (Zelenika, 2010, p. 395):
1. Međunarodni savez špediterskih udruženje
2. Savez nacionalnih udruženja
3. Međunarodno udruženje zračnih prijevoznika
4. Međunarodna organizacija civilnoga zrakoplovstva
5. Međunarodna pomorska konzultativna organizacija
6. Međunarodna pomorska organizacija
7. Međunarodna organizacija za telekomunikacije
49
8. Međunarodna organizacija za telekomunikacije (…).
Transportni prometni sustavi kao visokosofisticirane tvornice prometnih proizvoda, bez
obzira na vrstu i razinu njihova organiziranja, ne mogu optimalno funkcionirati bez
njihove partnerske suradnje s mnogobrojnim nositeljima, posebno najvažnijih
logističkih djelatnosti u procesima proizvodnje prometnih proizvoda.
U međunarodnome multimodalnom transportu jedan je od osnovnih problema, s
obzirom na brojne sudionike u njemu, izbor operatora prijevoza, tj. organizatora,
koordinatora i izvršitelje cjelokupnog „paketa usluga“ u prijevoznom procesu. Ako se
analiziraju funkcije svih sudionika u multimodalnome prijevozu, dolazi se do zaključka
da međunarodni špediter ima najviše uvjeta da se razvije u suvremenoga operatora
cjelokupnoga prijevoznog procesa, „od vrata do vrata“, „od sirovinske baze do
potrošača“. Jer, operator je, zapravo, organizator multimodalnog prijevoza u kojoj
osnovnoj funkciji i naravi posla, obavljajući djelatnost koja sadrži relevantne elemente
međunarodne špedicije i međunarodnog transporta. To, zapravo, znači da je špediter
najpogodnija osoba kao operater multimodalnoga prijevoza jer on organiziranjem
međunarodnoga multimodalnoga transporta obavlja sve poslove kojima se upravo bavi
profesionalno (Zelenika, 2005, p.483).
FIATA (franc. "Federation internationale des Associations de Transitaires et
Assimiles", engl. "Internation Federation of Freight Forwarders Associations") je
Međunarodni savez špediterskih udruženja, kojeg su 31.05.1926. u Beču osnovali
međunarodni špediteri. To je nevladina organizacija koja danas obuhvaća približno 40.
000 špediterskih i logističkih poduzeća, te zapošljava oko 10 milijuna špeditersko-
logističkih stručnjaka u 150 država. Sjedište joj je u Zürichu (Zelenika, 2005, p.483).
Uloga organizacije je da unapređuje špeditersku djelatnost u svijetu, te da sudjeluje u
radu drugih međunarodnih udruga, te u drugim agencijama i institucijama UN-a pri
donošenju različitih međunarodnih konvencija i dokumenata koji mogu utjecati na
prijevoz robe i pružanje špediterskih usluga.
50
Njezina najznačajnija uloga je poticati, razvijati i koordinirati špeditersku djelatnost u
svjetskim relacijama, a djeluje preko skupštine koja se održava u vremenskim
razdobljima od 4 do 6 godina, a stalna tijela su joj predsjedništvo i različite komisije –
povjerenstva. Kroz zadnja četiri desetljeća FIAT-ino djelovanje najuočljivije je kroz
dokumente i obrasce koje je donijela sa svrhom pojednostavljivanja rukovanja robom za
vrijeme prijevoznog procesa i izvršenja dopreme robe do krajnjeg odredišta, a nazivaju
se FIATA-Document's. (Mađarić, 1995, p. 69).
6.2 AKTIVNOSTI NACIONALNOG UDRUŽENJA CESTOVNIH
PRIJEVOZNIKA
Nacionalni transport i promet naziva se još domaći i unutarnji transport i promet. Njega
određuje jedna neprijeporna činjenica, a ta je da se prijevoz, odnosno prometna
transportiranja, prevoženja, prenošenja, premještanja, prometovanja obavlja samo na
teritoriju jedne države, primjerice transport, odnosno promet na području Republike
Hrvatske. Takav se transport, odnosno promet odvija sukladno nacionalnim i pravnim
pravilima, koja su u pravilu usklađena s međunarodnim aktima. Države koje su
ratificirale određene međunarodne konvencije o transportu dužne su ih primjenjivati,
prije svega u međunarodnome, ali i u nacionalnome prometnom sustavu.
Nacionalni transport i promet može biti (Pupavac i Zelenika, 2004, p. 121): javni i za
vlastite potrebe, teretni, putnički, linijski, slobodni, vodni, kopneni, zračni, svemirski
(…). Iako ima svoja specifična nacionalna obilježja, nacionalni transport i promet ima
gotovo sve karakteristike međunarodnoga transporta i prometa. U procesima
deregulacije, privatizacije i liberalizacije mnogi nacionalni transporti i prometni sustavi
sve više gube svoja nacionalna obilježja, posebno je to karakteristično za male i velike
države. Takvi se procesi multipliciraju općom globalizacijom (…).
Nacionalni prometi i transportni sustav s podsustavima, s obzirom da svojim
aktivnostima svladavaju prostorne i vremenske dimenzije ne samo na nacionalnom
51
području nego i na međunarodnom, može se govoriti na primjer, o hrvatskome
nacionalnom i međunarodnom prometnom i transportnom sustavu s podsustavima.
„Hrvatski cestovni prijevoznici“ gospodarska interesna udruga (HCP – g.i.u.) osnovana
je na 1. Saboru hrvatskih cestovnih prijevoznika održanom 25. ožujka 1995. godine.
HCP – g.i.u. je registrirana prema Zakonu o trgovačkim društvima, kao stručno,
interesno, gospodarsko, nepolitičko, nevladino i neprofitno gospodarsko interesno
udruženje. Članovi Udruge su eminentni prijevoznici sa dugogodišnjom tradicijom
prijevoza. Povodom ulaska Republike Hrvatske u Europsku Uniju te održavanja
sastanka direkcije Europskog udruženja cestovnih prijevoznika (European Road Haulers
Association – UETR) kao posljedica je proizašlo primanje „Hrvatskih cestovnih
prijevoznika“ u stalno članstvo tog spomenutog udruženja. Cilj je ovog udruženja kroz
redoviti dijalog s institucijama Europske Unije lobiranje za interese prijevozničke struke
kako bi se članovima pružila prilika da doprinesu u kreiranju politike Europske Unije.
UETR je pridruženi član sektorske organizacije Europske udruge obrtnika, malih i
srednjih poduzeća te kao takav lobira za bolju politiku Europske Unije u sektoru za
sljedeće desetljeće i zajedno sa svojim članstvom radi na jačem, fleksibilnijem,
konkurentnom i održivom cestovnom prijevozu.
6.3 AKTIVNOSTI CESTOVNIH PRIJEVOZNIKA
Smatra se da u visokorazvijenim gospodarstvima ukupni troškovi fizičke distribucije
iznose oko 8% od prihoda ostvarenih prodajom. Ako se ukupni troškovi fizičke
distribucije u iznosu od 8% (od prihoda ostvarenih prodajom), kao vrijednost od 100%,
raščlane na pripadajuće troškove, onda (Zelenika, 2005, p.154): troškovi transporta
iznose 37%, troškovi držanja zaliha 22%, troškovi skladištenja 21% i administrativni
troškovi distribucije 20%.
52
Sukladno tome, u osmišljavanju procesa fizičke distribucije trebalo bi posebnu
pozornost posvetiti svakoj posebnoj aktivnosti: predviđanje prodaje, vođenje pregovora,
nabava sirovina, planiranje proizvodnje, planiranje distribucije, obrada narudžbi, prihvat
i skladištenje robe, unutarnji transport, upravljanje zalihama, pakiranje i/ili prepakiranje,
otprema, vanjski transport (konvencionalni, kombinirani, multimodalni), ev.
Skladištenje na putovanju prema udaljenim kupcima (Zelenika, 2005, p. 154).
Svaka od navedenih aktivnosti ima svoje posebnosti, svoje posebne zahtjeve,
zakonitosti, pravila, funkcije (…), koje operacionaliziraju specijalizirani pravni subjekti
pa je iznimno zahtjevno u svladavanju prostornih i vremenskih dimenzija, između
udaljenih mjesta proizvodnje i potrošnje, optimalizirati sustav fizičke distribucije.
Dostupnost gotovo svakom odredištu i ishodištu omogućava cestovnom prometu
temeljnu prednost u odnosu na druge grane prometa. Brzina prijevoza je druga
konkurentska prednost cestovnoga prometa u odnosu na druge grane prometa. Za
otpremu pošiljaka na udaljenosti i do 1000 kilometara cestovni promet osigurava bržu
isporuku u odnosu na druge prometne grane. Prijevoz robe i putnika sredstvima
cestovnoga prometa obavljaju cestovni prijevoznici kojima je cestovni promet osnovna
djelatnost i osnovni organizacijski oblik. Pored njih cestovni prijevoz obavljaju i brojna
druga poduzeća koja raspolažu vlastitim voznim parkom (Zelenika i Pupavac, 2008, p.
351).
Prema Zakonu o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine, 82/13) za obavljanje
prijevoza putnika i tereta u unutarnjem cestovnom prometu treba posjedovati licenciju
za unutarnji prijevoz koju izdaje ured državne uprave u županiji, odnosno upravno tijelo
Grada Zagreba nadležno za poslove prometa. Licenciju za unutarnji prijevoz može
dobiti fizička osoba-obrtnik ili pravna osoba ako:
1. ima dobar ugled,
2. ima financijsku sposobnost,
3. ispunjava uvjet stručne osposobljenosti,
4. je vlasnik najmanje jednoga registriranog motornog vozila za pojedine vrste
prijevoza, ili ima pravo na upotrebu tog vozila na osnovi sklopljenog ugovora o
zakupu ili leasingu.
53
Vozila kojima se obavlja djelatnost cestovnog prijevoza i prijevoza za vlastite potrebe
moraju, uz uvjete određene drugim propisima, ispunjavati posebne uvjete koji se odnose
na izgled, uređaje i opremu vozila.
6.4 AKTIVNOSTI OBRAZOVANIH SUSTAVA
Obrazovani sustav je složeni, dinamički i stohastički sustav međusobno, svrsishodno
povezanih i među utjecajnih podsustava koji pomoću mnogobrojnih i posebnih
elemenata omogućuju proizvodnju visokosofisticiranih obrazovnih proizvoda. Sustav
cjeloživotnoga učenja i obrazovanja čine ovi (pod)sustavi (Zelenika, 2010, p. 308): 1)
sustav predškolskog odgoja i obrazovanja, 2)sustav obveznog obrazovanja (tj. sustav
primarnoga obrazovanja i sustav sekundarnoga obrazovanja), 3)sustav obrazovanja
učitelja i srednjoškolskih nastavnika, 4)sustav visokoga obrazovanja i 5) sustav
obrazovanja odraslih.
Prema prostorno vremenskim dimenzijama djelovanja obrazovani sustavi mogu biti
(Zelenika, 2010, p. 309): mikroobrazovani, makroobrazovani, globalnoobrazovani i
megaobrazovani sustavi.
Prometno osvješćivanoj o kulturi, etici, moralu, ekologiji počinje u jaslicama, vrtiću,
obitelji, a nastavlja se u osnovnoj školi, srednjoj školi i visokim učilištima… i traje
cijeloga života ljudi. Međutim, ljudi koji se izravno uključe u transportne i prometne
industrije moraju stjecati posebna znanja, saznanja, vještine, sposobnosti u prometnim
srednjim, višim i visokim školama, veleučilištima, fakultetima i sveučilištima.
Specijalistička znanja i vještine mogu stjecati na posebnim tečajevima, seminarima,
treninzima, a prometna iskustva mogu stjecati na radnim mjestima…neka specifična
znanja o prometnim fenomenima mogu potencijalni stručnjaci stjecati na neprometnim
školskim ustanovama, na primjer: ekonomska, financijska, marketinška, menadžerska i
slična znanja i vještine mogu se stjecati na ekonomskim visokim učilištima: znanja i
vještine o prometnom i pomorskom pravu mogu se stjecati na pravnim visokim
učilištima.
54
Relevantne spoznaje i činjenice o obrazovnim sustavima kao elementima proizvodnje
prometnih proizvoda u prometnim industrijama tranzicijskih država, kao što su:
kvaliteta eksplicitnih, implicitnih, discipliniranih i više discipliniranih znanja, saznanja,
vještina zaposlenika o aktualnim fenomenima prometnih industrija: stupanj razvijenosti,
uspješnosti i učinkovitosti pojedinih elemenata proizvodnje prometnih proizvoda i
njihova utemeljenost na prometnim znanjima; utjecaj prometnih proizvoda na makro i
globalnim prometnim tržištima; utjecaj prometnih obrazovanih sustava na profitabilnost
poslovanja proizvođača prometnih proizvoda; misija i važnost prometnih obrazovanih
sustava u modernizaciji, dugoročnom održivom rastu i razvoju proizvođača prometnih
proizvoda… stvaraju organizacijsku, tehničku, tehnološku, ekološku, marketinšku,
menadžersku, ekonomsku, pravnu paradigmu za vrednovanje obrazovanih sustava u
prometnim industrijama tranzicijskih država (Zelenika, 2010, p. 310).
I obrazovanje na svim razinama: temeljno, srednje, visoko, sveučilišno i
poslijediplomsko (za stjecanje specijalističkih magisterija, znanstvenih magisterija i
doktorata znanosti, obrazovanja i usavršavanje te brojne različite specijalizacije,
tečajevi, treninzi) obavljaju se više ili manje prema univerzalnim modelima i na
globalnom području. Rapidno se smanjuju razlike između nastavnih planova i programa
istih stupnjeva obrazovanja i usavršavanja i istih zvanja i struka. Teži se njihovoj
maksimalnoj kompatibilnosti i komplementarnosti, posebice u visokorazvijenim
državama. U bliskoj budućnosti nastavni planovi i programi, primjerice sveučilišnih
diplomiranih ekonomista, magistra ekonomskih znanosti i doktora ekonomskih
znanosti, bit će identični u visokorazvijenim državama Europe, SAD i Japana (Zelenika,
2001, p. 142).
6.5 AKTIVNOSTI OSTALIH SUDIONIKA
Makroprometni sustavi omogućuju proizvodnju prometnih usluga na određenome
nacionalnome prometnom tržištu, primjerice: prometnome tržištu Republike Hrvatske.
55
U širem smislu makroprometni sustav može funkcionirati i na višenacionalnomu
prometnome tržištu Europske Unije.
Svi mega, globalni i mikroprometni sustavi mogu istodobno biti i konvencionalni i
kombinirani i multimodalni prometni sustavi. Svi navedeni prometni sustavi (tj. mega,
globalni, makro, mikro konvencionalni, kombinirani, multimodalni…) ne mogu
optimalno funkcionirati bez brojnih logističkih djelatnosti, kao što su špediterske,
agencijske, trgovinske, skladišne, osiguravateljne, servisne djelatnosti, djelatnosti
ugovorene kontrole, djelatnosti tijela državne uprave (tj. carinska služba, veterinarski,
fitosanitarni i tržišni inspektori) i druge (Zelenika, 2010, p. 36).
U Europskoj uniji sektor prometa donosi 10% prihoda, te iznosi oko jednog trilijuna
eura godišnje. U njemu se osigurava više od deset milijuna radnih mjesta. Na promet se
odnosi 40% ukupnog ulaganja država članica i 30% ukupne energetske potrošnje u EU.
Prometna logistika, dakle transport i skladištenje, čine 10-15% cijene gotovog
proizvoda za europska poduzeća. U prosjeku 13% ukupnih troškova unutar kućanstava
u EU odnosi se na troškove prijevoza roba i usluga. Cestovnim se putem trenutno
prevozi 44% ukupne robe unutar EU, u odnosu na 33% za kratke pomorske rute, 10%
za željeznice i 13% za unutarnje vodene putove. Članice Europske preusmjeravaju robu
i putnike s cesta na manje zagađujuće oblike prijevoza, prvenstveno željeznicu. Sektor
prijevoza, uglavnom cestovna vozila, odgovoran je za oko 28% ukupnih emisija CO2,
glavnog stakleničkog plina u EU. Bolja učinkovitost goriva, upotreba alternativnih
goriva i postavljanje ograničenja za emisije ugljičnog dioksida za cestovna vozila, neke
su od mjera koje se uvode unutar EU (Majić, 2013).
Cestovni prijevoz tereta dominantan je vid prijevoza u odnosu na druge vidove
prijevoza. Zadnjih nekoliko godina prisutna je negativna tendencija u cestovnom
prijevozu tereta. Tržište cestovnog prijevoza u sljedećih godinu dana čekaju velike
promjene. Problem koji čeka tržište cestovnog prijevoza u EU pa tako i u RH su
smjernice EU iz zajedničke prometne politike. Poseban problem su i specifičnosti
domaćeg tržišta prijevoza zbog neimanje jasne strategije cjelokupnog prometnog
sustava. Poduzeća koja obavljaju cestovni prijevoz još uvijek nisu dostigla dovoljnu
56
tehničko - tehnološku razinu pružanja kvalitetne prijevozne usluge. Produktivnost i
rentabilnost poslovanja, optimalna popunjenost i kapacitiranje, dostupnost informacija,
kao i informatizacija ukupnog poslovanja, kvalitetno strateško, financijsko i
marketinško planiranje su na niskoj razini. Stoga je potrebno prvenstveno investirati u
nabavu i obnovu voznog parka, edukacija zaposlenika, ulaganje u informatizaciju
poslovanja poduzeća kao i marketinšku promociju. Uvođenje novih usluga i proizvoda i
razvoj inteligentnih transportnih sustava (ITS) te kontrola i upravljanje prometom
svakako će utjecati na razvijenost transportnog cestovnog prometa (Majić, 2013).
Tijekom 2011. godine ukupno je ozlijeđeno 18.065 sudionika, od čega naviše vozača
osobnih automobila (7.010). Tijekom 2011. godine ukupno je prevezeno 3.1 milijuna
tona opasne robe, od čega 2,7 milijuna tona u unutarnjem prijevozu, a 400 tisuća tona u
međunarodnom prijevozu. Tijekom 2011. godine ukupno je cestovnim prijevozom
prevezeno 52,6 milijarde putnika i 74 milijarde tona robe (Transport i komunikacije u
2011. godini, 2012).
57
7. ZAKLJUČAK
Promet označava odnose među ljudima, a u najužem smislu riječi promet obuhvaća
prijevoz ili transport ali i sve operacije u vezi s prijevozom robe i putnika te
komunikacije. Prevozeći robu, ljude i energiju s jednog mjesta na drugo, prijevoz
organizirano savladava prostorne i vremenske udaljenosti. Najvažnije vrste transporta
prema predmetu prometovanja su teretni transport i promet i putnički transport i promet.
Bitna determinanta teretnog transporta i prometa je predmet poslovanja.
U fokusu putničkog transporta nalazi se putnik, kao predmet transportiranja,
prometovanja. U putničkome transportu i prometu i davatelji i korisnici prometnih
usluga trebaju stalno imati na umu specifičnosti svake grane prometa, svakog
transportnog pothvata, jer jedino na taj način mogu osigurati udobnu, brzu, sigurnu i
racionalnu proizvodnju prometnih usluga. Na ovo objašnjenje značenja prometa i
prijevoza nadovezuje se cestovni transport i promet koji označava prijevoz robe i
putnika cestovnim prijevoznim vozilima po cestovnim putovima kao i sve operacije,
komunikacije i djelatnosti koje su u izravnoj ili neizravnoj vezi s cestovnim
prijevozom. Njegovo značenje u gospodarskom smislu je predstavlja samostalnu
gospodarsku organizaciju koja obavlja određenu gospodarsku djelatnost.
Cestovno prometno poduzeće je temeljni gospodarski subjekt u kojem se ostvaruje
poduzetništvo. Sva prijevozna poduzeća se prema zajedničkim karakteristikama, kao što
su: opseg, struktura i kvaliteta njihovih proizvoda, raspoloživi potencijali i resursi,
važnost poduzeća u nacionalnim i međunarodnim razmjerima, imidžu poduzeća mogu
svrstati u velika cestovna poduzeća, srednja i mala cestovna prometna poduzeća.
U menadžerskoj i menadžmentskoj teoriji je velika pozornost posvećena upravljanju
ljudskim potencijalima u prometnim poduzećima. Najvažnija zadaća menadžmenta
suvremenih poduzeća jest stalno poboljšavanje zaposlenih i prilagođavanje poduzeća
novoj strukturi. Značajnu ulogu u cestovnom poduzeću ima ljudski potencijal.
Motivacija i vještine kojom raspolaže neko poduzeće ili gospodarski sustav u cjelini,
veza je između ljudskih potencijala i razvoja narodnog gospodarstva. Motivacija je
58
općeniti pojam koji se odnosi na cijeli skup nagona, zahtjeva, potreba, želja i sličnih
sila. Ulaganje u obrazovanje svojih zaposlenih poduzeće povećava svoj ljudski kapital.
On sam po sebi ne osigurava nužno i uspjeh poduzeća, nego predstavlja tek
intelektualni potencijal poduzeća. To potvrđuje aktualnost izreke jednog od pionira na
polju proučavanja čovjeka, Williama Jamesa, koji je 1889.godine rekao: Čovjek obično
upotrebljava samo mali dio onih snaga koje u stvarnosti posjeduje.
Program obrazovanja i osposobljavanja radnika prometnih poduzeća postaje jedan od
najznačajnijih zadataka kojim se bavi menadžer ljudskih potencijala. Programi
obrazovanja i poučavanja radnika unutar prometnog poduzeća su produkt rada
menadžera ljudskih potencijala. Zaposlenost u nekom narodnom gospodarstvu označava
stanje u kojemu radno sposobno stanovništvo na svojim radnim mjestima obavlja
koristan posao za sebe ili druge i po toj osnovi ostvaruje prihode za egzistenciju.
Neovisno o vrsti prometa kojim se prometno poduzeće bavi i neovisno o njezinoj
veličini najmanje četiri resursa se izdvajaju kao zajednički za sva prometna poduzeća:
financijski resursi, fizički resursi, ljudski potencijali. Činjenica je da bez ažurnog i
kvalitetnog znanja, iskustva, vještine, lucidnosti, motiviranosti svih zaposlenika u
cestovnim prometnim poduzećima, nema uspješnosti, učinkovitosti, profitabilnosti,
rasta i razvoja prometnih proizvoda.
Proizvođači prometnih proizvoda svojim znanjima, aktivnostima i postupcima
tipologije, segmentacije i stratifikacije mikro, makro i globalnoga cestovnoga
prometnoga tržišta, trebaju pribaviti relevantne informacije o željama, potrebama i
realnim platežnim i drugim mogućnostima potencijalnih kupaca, korisnika odnosno
potrošača prometnih proizvoda , a zatim promotivnim aktivnostima (tj. ekonomskom
propagandom, unapređenjem prodaje prometnih proizvoda, odnosima s javnošću i
ekonomskim publicitetom…) pretvoriti želje i potrebe potencijalnih korisnika u
potražnju za konkurentnim prometnim proizvodima. Najvažniji element proizvodnje
svih vrsta prometnih proizvoda je zasigurno prometna infrastruktura i prometna
suprastruktura, a zatim intelektualni kapital koji predstavlja znanje, dinamičan ljudski
resurs.
59
LITERATURA
1) Knjige
1. Buble, M. 2006, Osnove menadžmenta, Sinergija, Zagreb.
2. Mikić, M. i suradnici, 2011, Ekonomski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav
Krleža, Masmedia, Zagreb.
3. Mađarić, J. 1995, Međunarodna špedicija, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb.
4. Pupavac, D. i Zelenika, R. 2004, Upravljanje ljudskim potencijalima u prometu,
Veleučilište u Rijeci, Rijeka.
5. Zelenika, R.2001, Prometni sustavi – Tehnologija – Organizacija – Ekonomika –
Logistika – Menadžment, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka.
6. Zelenika, R.2005, Temelj logističke špedicije, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka.
7. Zelenika, R.2006, Multimodalni prometni sustavi, Ekonomski fakultet sveučilišta u
Rijeci, Rijeka.
8. Zelenika, R. i Pupavac, D. 2008, Menadžment logističkih sustava, Ekonomski
fakultet u Rijeci, Rijeka.
9. Zelenika, R.2010, Ekonomika prometne industrije, Ekonomski fakultet u Rijeci,
Rijeka.
2) Članci
10. Božičević, J. i Perić, T. 2001, „Razvitak hrvatskog gospodarstva sa stajališta
razvitka prometa“, Ekonomski pregled, vol. 52, no. 7-8, p. 753-773.
11. Kulaš, A. 2011, „Mogućnosti menadžmenta promjena u poslovnim organizacijama,
Ekonomski vjesnik“, vol. XXIV, no. 1, str. Str. 196-210.
12. Padjen, J. 2000, „Održivi razvoj i razvoj prometa“, Suvremeni promet, Hrvatsko
znanstveno društvo za promet, Zagreb, vol. 6, no. 1-2.
13. Zlatović, D. 2011, „Mobbing, diskriminacija i neravnopravnost na radu“, Poslovni
savjetnik, studeni , no. 80, str. 78-80.
60
3) Ostali izvori
14. Majić, D. 2013, Cestovni promet u RH, Hrvatska gospodarska komora, Sektor za
promet i veze, Zagreb, dostupna online na: www.hgk.hr/wp-
content/blogs.dir/1/files_mf/cestovni_prijevoz.pptx
15. Odluka o Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti – NKD, 2007, Narodne novine,
Zagreb, broj 58/07.
16. Pojam – IRU, dostupno online na: http://www.iru.org/en_history_and_mission,
14.9.2013.
17. Statistički ljetopis Hrvatske za 2012. godinu, 2012, Državni zavod za statistiku,
Zagreb.
18. Pojam – IRU, dostupno online na: http://www.iru.org/en_history_and_mission,
14.9.2013.
19. Transport i komunikacije u 2011. godini, 2012, Statistička izvješća, Državni zavod
za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb.
20. Zakon o prijevozu u cestovnom prometu, 2013, Narodne novine, Zagreb, br. 82/13.
21. Pojam – Udruga hrvatskih cestovnih prijevoznika, dostupno online na:
http://www.hcp.hr/, 14.9.2013.
22. Pojam – UETR, dostupno online: http://www.poslovni.hr/hrvatska/hrvatski-
cestovni-prijevoznici-primljeni-u-europsko-udruzenje-243176, 14.9.2013.
POPIS TABLICA
Redni broj Naslov Stranica
Tablica 1. Prijevoz putnika i robe u cestovnom prometu 21
POPIS GRAFIKONA
Redni broj
Naslov
Stranica
Tablica 1.
Prijevoz putnika i robe u cestovnom prometu
22
61
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom Ljudski potencijali u poslovanju
poduzeća cestovnog prometa izradila samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc.
Blanke Kesić. U radu sam primijenila metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i
koristila literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove,
zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom
radu na uobičajen, standardan način citirala sam i povezala s fusnotama s korištenim
bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.
Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.
Ana Matić