ljetni ples fuksija bolesti borovnice i brusnice gnojidba stolnog

G r e e n G a r d e n • b r o j 5 7 • s r p a n j / k o l o v o z 2 0 0 8 . • g o d i n a V I I I • c i j e n a 3 K M

Ljetni ples fuksijaBolesti borovnice i brusniceGnojidba stolnog grožđaKinesko-japanske sorte šljiveDivlja trešnja

www.sjemenarna.com

B R O J 5 6 • S R PA N J / KO LO V O Z 2 0 0 8

3

SADRŽAJANĐEOSKA TRUBLJA 4HORTENZIJA 5LJETNI PLES FUKSIJA 6KAMILICA 7DRAČA 8ZABORAVLJENA ŠANDUDA 9BOLESTI BOROVNICE I BRUSNICE 10SADNICE DIVLJE TREŠNJE 11KINESKO-JAPANSKE SORTE ŠLJIVE 12HERCEGOVAČKA SMOKVA 13SPECIFIČNOSTI GNOJIDBE VOĆAKA 14ŠLJIVA BISTRICA I ŠARKA 15OPREZ S RAZLOGOM 16TVRTKA ZA BUDUĆNOST ::: CIJEPLJENJE VOĆAKAOKULIRANJEM ::: RAZMNOŽAVANJE PLOČASTIMOKULIRANJEM 18SPECIFINOSTI GNOJIDBE STOLNOG GROŽĐA 19PITANJA I ODGOVORI 20LJETO U POVRTNJAKU 21NOVOZELANDSKI ŠPINAT 22LJETNA SJETVA - ZIMSKA BERBA 23UZ MALČIRANJE RIJEĐE ZALIJEVANJE 24SJETVA POVRĆA NAKON ŽETVE 25NEMATORIN I VERTIMEC 26SJEME ZA BUDUĆE GENERACIJE 27UZGOJ KUKURUZA ŠEĆERCA 28SIVA PLIJESAN VINOVE LOZE 29ZANIMLJIVOSTI 30

Glasilo GREEN GARDEN

Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Knešpolje b.b. 88220 Široki Brijeg,Tel.: ++ 387 (39) 703 572, Fax: ++ 387 (39) 705 572

Glavni urednik:dr. Ivan Ostojić

Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Goran Jurilj,Danko Tolić, Mario Ćubela, Ivica Doko

Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec.

Grafičko oblikovanje:Damir Šanje

Tisak: GDD POLET, Sarajevo

Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić

Mišljenjem Federalnog ministarstvaobrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

Urednikova riječPred Vama je ljetni broj poljoprivrednog glasila GREEN GARDEN koji

na svojim stranicama donosi niz zanimljivih članaka iz oblasti voćarstva, vinogradarstva, povrćarstva, cvjećarstva i pčelarstva. Posebno su intere-santni prilozi iz voćarstva gdje možete doznati sve o kinesko-japanskim sortama šljiva kao i o našoj udomaćenoj sorti Bistrici. Međutim, nipošto ne propustite pročitati članak posvećen hercegovačkim smokvama kao i prilog koji smo radili isključivo na zahtjev velikog broja naših čitatelja, a tiče se zaboravljenog duda, koji je na širem području Mostara poznatiji pod lokalnim nazivom-šanduda.

Kako se bliži vrijeme berbe stolnog grožđa, posebnu pozornost po-svetili smo specifičnosti njegove gnojidbe. A u okviru zaštite bilja, zahva-ljujući susretljivosti dipl. ing. agronomije Renata Vilenice iz tvrtke Chro-mos Agro, donosimo prilog o prilično zanemarenoj bolesti vinove loze, koja se posljednjih godina sve češće javlja u hercegovačkim vinogradima. Riječ je, dakako, o sivoj plijesni, bolesti koja u povoljnim godinama za svoj razvoj može nanijeti velike štete koje izravno utječu na smanjenje prinosa grožđa. Osim toga, danas se na našem tržištu susreću vrhunski insekticidi koji se koriste za suzbijanje opasnih štetnih organizama na povrtnim kul-turama. Stoga u ovom broju našeg glasila prezentiramo Nemathorin i Ver-timec. I na koncu, koje to bolesti napadaju borovnice i brusnice, otkrijete u istoimenom članku koji je za Vas pripremio doc. dr. sc. Tihomir Miličević, iz Zavoda za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu.

Nadalje, iz svijeta povrća osim kalendara sjetve donosimo i niz zani-mljivih priloga poput članka o novozelandskom špinatu koji je predviđen za ljetni uzgoj. Pošto je vrijeme ubiranja povrća, pokušajte sačuvati njego-vo sjeme, pri čemu se morate rukovoditi određenim pravilima. O tome ali i o postrnoj proizvodnji povrća, uzgoju cvjetače i kukuruza šećerca, doznaj-te upravo sa stranica posvećenih povrćarstvu.

U našem poljoprivrednom glasilu posebnu pozornost privlače stra-nice o cvjećarstvu, iz kojih izdvajamo članak o hortenzijama-kraljicama cvatućeg grmlja. Pored toga, tu je prilog o manje poznatim cvjetnicama, poput anđeoskih trublja i fuksija, koje se sve češće sade u svrhu ukrašava-nja okućnica.

A za ovaj broj našeg i Vašeg GREEN GARDENA pripremili smo i niz za-nimljivosti vezanih za pčelarstvo. Posebno ističemo članak o drači kao vrlo zahvalnoj medonosnoj biljci. Međutim, kako ni to nije sve, ipak Vam pre-poručamo da sami detaljno prelistate naš i Vaš GREEN GARDEN, a ukoliko smo nešto propustili nadamo se da nam to nećete zamjeriti.

Uredništvo

Upozorenje!Svi dijelovi anđeoske tru-

blje su otrovni. Stoka se otruje jedući lišće biljke, dok se dje-ca mogu otrovati ako udišu nektar cvjetova. Iako je smrt rijetka, najčešći simptomi trovanja su: ubrzan rad srca, žeđ, groznica, gubitak ravno-teže, problemi sa disanjem… Ponekad i jak miris cvjetova može uzrokovati glavobolju. Otkinete li prašnike i tučak, miris je znatno manji i blaži. Lišće, također, može uzroko-vati osip po rukama ukoliko ga se dira duže vrijeme.

4


Anđeoska trublja, brugman-sia ili drvoliki kužnjak˝, jedna je od najpopularnijih lončanica. No treba znati da se ova vrsta još uvijek može pronaći i pod starim nazivom Datura. Raskoš i ljepota njenih cvjetova, koji dolaze u ra-zličitim nijansama boja, jedna je od vrlina ove biljke koju cijene svi ljubitelji cvijeća. Anđeoska trublja cvate u trubastim cvjeto-vima veličine između 15 i 45 cm, koji se pojavljuju u razdoblju od sredine lipnja do listopada, dok je vrhunac njene cvatnje u kolo-vozu. Ova vrsta naraste i do 1.2 metra u visinu ravnomjerno se šireći. Raskoš i veličina cvjetova zna biti jako velika pa često do-lazi do povijanja, zbog čega joj je potrebno osigurati potporanj. Stabljika je ljubičasta i glatka, a na njoj se nalaze jajoliki i nepra-vilno nazubljeni listovi. Ali, naža-lost, odmah na početku da vas upozorimo na to da su sve an-đeoske trublje jako otrovne! Na-ravno da biljka nije opasna dok služi kao vizualni ukras na terasi, nego isključivo ako pojedemo neki njezin dio. Zato posebno pazite na malu djecu koja sve što vide stavljaju u usta.

Sunčani položaj idealan je za ovu biljku

I kako smo već spomenuli, sunčani položaj predstavlja ide-alan ambijent za ovu biljku, s tim da bi bilo dobro da sredinom dana biljka ipak bude zaštiće-na od jakog sunca. Anđeoskoj trublji odgovara zavjetrina dok atraktivno izgleda na sunčanom balkonu, terasi ili pokraj kućnih vrata. U toplom dijelu godine jako dobro uspijeva ukoliko je presadimo u centralni dio vrta. Preporučujemo da biljku ne sa-dite izravno u zemlju nego u plastičnom loncu s prorezima. To će vam ujedno omogućiti da dolaskom hladnijih dana stablji-

ku lakše izvadite iz tla, prikratite korijenje koje viri i biljku posa-dite u veći lonac. Prilikom zali-jevanja potrebno je da lonac ne zadržava vodu, jer pored toga što je ovoj biljci potrebno mno-

go vlage, ona ni u kojem slučaju ne voli suviše natopljenu zemlju. Zato iz podloška redovito odli-jevajte suvišnu vodu. Prirodno je da biljka za tako dugotrajnu cvatnju treba mnogo hranjivih

Anđeoska trubljaAnđeoska trublja je uistinu jedna od najatraktivnijih lončanica. No nije ni čudo da je ova biljka očarala mnoge ljubitelje cvijeća. Ljepota cvjetova koji dugo cva-tu i šire opojne mirise pravi je ukras kojem malo tko može odoljeti.

StaniSlava Rotim

tvari, zbog čega već prilikom sadnje ili presađivanja trebate u supstrat dodati Flortis sporo-otpuštajuće mineralno gnojivo. U sezoni cvatnje redovito vršite prihranu tekućim gnojivom za cvjetnice, dok za velikih vrućina cijelu biljku povremeno trebate tuširati običnom vodom.

Jesenska rezidba Pravi trenutak za rezidbu je

jesen, točnije listopad. Dakle, to je vrijeme neposredno prije prvog mraza kada se lončanice spremaju za prezimljavanje. Re-zidba se obavlja radi pomlađi-vanja, štednje prostora ali i da se izbjegne širenje gljivičnih bolesti i štetnika. Prije negoli svoju lon-čanicu spremite u tamni prostor, dobro je ukloniti sve listove, kao i suhe te uvele grančice. I kako nam je poznato da anđeoska trublja cvate na vršnim dijelo-vima, njezinu krošnju možemo podijeliti na dva područja. Po-dručje cvatnje koja obuhvaća mlade vanjske izboje i započinje na osnovnim granama iza prve račve u obliku slova Y. Orezi-vanje biljke se obavlja samo u tom djelu. U području rasta koji obuhvaća unutarnji dio krošnje nalaze se stari dijelovi grana i njih ne bi trebalo rezati. Dobro je pak ukloniti i izboje koji izbijaju iz zemlje pored glavnog debla. Pravilno orezanu biljku trebamo potom smjestiti u prostoriju u kojoj neće doći do smrzavanja, a uz povremeno zalijevanje imat ćemo je i sljedeće godine kada će nam ponovno pružati opu-štajuće raspoloženje na vrtnoj terasi.

Raskoš i ljepota cvjetova


5

Hortenzije možda svojom pojavom djeluju malo staromod-no, ali svojim velikim cvjetnim glavicama malo koga ostavljaju ravnodušnim. Ne samo da su vo-deće cvijeće u seoskim vrtovima, u kojima su se udomaćile, nego sve više ulaze u gradske parkove. Posljednjih nekoliko godina do-življavaju svoj veliki povratak.

Već procvale, u cvjećarnama se pojavljuju od ožujka, iako je njihovo pravo vrijeme cvatnje od lipnja do rujna. Ljepota cvje-tova zaslijepi razum, pa tako ras-cvjetala hortenzija završi u vrtu već u ožujku.

PodrijetloPoznato je oko 100 različitih

vrsta, svake se godine uzgoje nove, oblikom i bojom još ljepše.

Hortenzija, Hydrangea, potje-če iz istočne Azije, a u Europi se uzgajaju od druge polovine XVIII st. Ime roda dolazi iz grčkog jezi-ka u značenju «posuda za vodu», kao aluzija na oblik ploda.

Najčešće je srećemo u posu-dama ili posađenu u vrtovima. Bez obzira rastu li na prozoru ili su se razvile u vrtni grm, uvijek je riječ o sadnicama Hydrangea macrophylla. Postoje dva tipa:

hortenzije čiji su cvatovi okrugli poput lopti i onih u obliku tanju-ra koje Englezi nazivaju «Lace-cap» ili čipkaste kape.

Mjesto u vrtuU njezi vrtnih grmova treba

voditi računa da hortenzija ne podnosi puno vapnenca. Zbog toga se kod sadnje4 koristi sup-strat za rododendrone ili azaleje, a zalijevanje se obavlja mekom vodom. Tvrda voda iz vodovoda izazvat će nakon nekog vremena žućenje listova.

Hortenzija kao lončanica na otvorenom mora biti smještena na polusjenovitom i prozračnom mjestu. Ako je sadite direktno u vrtno tlo, odgovara joj i duboka sjena i topao južni položaj.

Ima veliku potrebu za vo-dom. Veći grmovi ljeti će zahti-jevati zalijevanje 2 do 3 puta na dan. Listovi zbog nedostatka vla-ge znaju klonuti, reagirajte brzo: tuširanje ili je stavite u posudu s vodom. Kako bi se korijenova bala potpuno natopila, pustite da se ocijedi i dalje pazite na za-lijevanje.

Prihranjujte jednom tjedno, od proljeća do jeseni specijalnim gnojivom za hortenzije. Mogu poslužiti i gnojiva namijenjena za gnojidbu azaleja i kamelija.

«IGRANJE»S BOJOM CVJETOVA

Zašto je moja hortenzija uvi-jek ljubičasta, pitaju se mnogi. Ista biljka na vapnenom tlu imat će ružičaste cvjetove, a na kiselom plave, u različitim nijansama. Što je pH tla niža, plava boja je inten-zivnija. Ne treba zaboraviti, bije-le hortenzije ostaju uvijek bijele bez obzira na tlo. Pod utjecajem sunčevih zraka cvjetovi postaju crvenkasti.

Kako bi hortenzija cvjetala plavo, redovito je zalijevajte oto-pinom aluminijeva sulfata, svakih 7-14 dana. Postoje specijalna gno-jiva, koja sadrže navedeni spoj, čime je olakšan postupak «zaplav-ljivanja». Promjena boje moguća je samo u kiselim tlima jer će samo iz njih biljka moći preuzeti alumi-nij. Kako bi se olakšalo usvajanje aluminija hortenzije zalijevajte vodom u kojoj je otopljen amoni-jak (3-5 grama amonijaka stavite u litru vode). Ako želite plavu hor-tenziju vratiti u ružičasto, pružite joj tlo neutralne pH reakcije.

JoSip BRklJača, ing. Ocvalu hortenziju-lončanicu presadite u veću posudu, mlade biljke svake godine, a starije rje-đe. Cvjetne glave nakon cvatnje možete porezati. Hortenzije ra-zvijaju cvijetove iz krajnjih pu-poljaka i zbog toga se ne smiju podrezivati. Režu se smeđi cva-tovi , a u proljeće se uklanjaju suhe grane.

Zimovanje

Hortenzije u posudama pre-zimit će u hladnom i tamnom podrumu. Najprikladnija je tem-peratura oko 5°C. Zemlja se ne smije posve posušiti Zbog toga je i tijekom mirovanja hortenziju potrebno zaliti. Kada se pokažu prvi lisni pupoljci, hortenziju iznesite na svijetlo. Kod uzgoja na otvorenom tijekom potreb-no je izdanke zaštititi od kasnih mrazeva.

HORTENZIJA kraljica cvatućeg grmljaSvojim ljubičastim, crvenim ili plavim okruglim glavicama, hortenzije su vrlo prikladno cvijeće za mnoge vrtove ili balkone, bilo da su visoke poput drveta ili grmolike u posudama.

Posebna gnojiva za boju cvijeta hortenzije

Hortenzije s crvenim glavicama najčešće u vrtovima

Zahvaljujući svojim prelije-pim cvjetovima i rasporedom latica, koje možemo pronaći u različitim nijansama boja, fuksija predstavlja pravu balerinu koja dominira među lončanicama. Zvonoliki cvjetići nošeni laga-nim ljetnim povjetarcem kao da plešu na terasama i balkonima okućnica. Razne vrste fuksija če-sto cvjetaju u dvije boje i nude brojne nijanse bijele, ružičaste, ljubičaste i crvene boje. A od početka proljeća pa do kasne jeseni, stotinama cvjetova biva prekrivena cijela biljka, tako da cvjetovi nadmašuju sitne listove. Zbog toga su viseća zvonca fuk-sije oduševila mnoge uzgajivače cvijeća te se, iz godine u godinu, stvaraju novi hibridi ove biljke. Pored svega fuksija je poznata po različitim uzgojnim oblicima, te se tako može uzgojiti u vidu grma, kao viseći oblik, piramida ili kao stablašica. Odlučite li se pak ovu biljku zasaditi u balkon-ske žardinjere dobro bi bilo da birate niže sorte koje imaju gusto lišće i koje bogato cvatu. Osim toga, na terasama lijepo i ele-gantno izgledaju fuksije stabla-šice uz koje možete kombinirati i neke od puzavica, tako da na

Ljetni ples fuksijaZa fuksije, u narodu često zvane menđušice, s pravom možemo ustvrditi kako su profinjene dive među lončanicama. Fuksije uljepšavaju sjenovita mjesta, raznovrsne su te cvjetaju tijekom cijelog ljeta. A latice cvjetova, nalik na balerinine haljinice iz kojih izviruju prašnici, predstavljaju pravi melem za oči.

koncu imate fino ispunjen donji dio lonca. Koristite li bilo koji od ovih oblika, uz malo njege i sje-novito mjesto, dobiti ćete lijepe i zdrave biljke u kojima možete uživati tijekom cijelog ljeta.

Njega fuksijaPomislite li da je njega i bri-

ga oko ove biljke teška-griješite. Naime, ono što trebate znati jest da većina sorti fuksija voli polusjenu tako da bi idealan položaj bio uz istočni ili zapadni zid kuće. Biljke se sade isključivo u svježu zemlju namijenjenu za balkonske lončanice. Nakon što smo obavili sadnju, potrebno je

redovito vršiti zalijevanje a sve kako bismo postigli optimalnu vlažnost tla. Također ne smijete izostaviti redovito prihranjiva-nje tekućim gnojivima a što se čini jedan do dva puta tjedno. Zasjenjena mjesta ispod krošnje drveća i mjesta na kojima mogu uživati u blagom podnevnom suncu također su prikladna za sadnju fuksija. Naime, jako pod-nevno sunce izazvalo bi ope-kline na listovima i cvjetovima zbog čega takve položaje treba izbjegavati. Kako fuksije teško podnose vruće ljetne dane do-bro ih je rano ujutro ili kasno na-večer poprskati vodom. Pored

toga trebamo i posude štititi od pregrijavanja na način da ih polijevamo vodom ili da vodi-mo računa da budu smještene u hladu. Osobito pažljivi treba-te biti zapazite li da su se listovi „sparili“ na vrućini! Iza toga se često ne krije nedostatak vode, nego je riječ o prirodnoj zaštiti listova. Zalijete li tada biljku, unatoč tomu što je zemlja vlaž-na lako može doći će do ošteće-nja korijena.

Dakle, pažljivo zalijevanje va-žan je preduvjet za uspješan rast i razvoj biljke. Ona ne podnosi suhu zemlju kao ni pretjerano nakupljanje vode u posudi. Osim toga, toplu biljku i korijenje ni u kojem slučaju nije dobro zalije-vati hladnom vodom. A kako bi fuksija raskošno cvjetala, potreb-no je neprekidno uklanjati ocva-le cvjetove. Nadalje, redovitim pregledom biljaka na vrijeme možemo otkriti nametnike, po-put lisnih ušiju i bijelih mušica. U tom slučaju trebamo upotrijebiti neki od insekticida predviđenih za njihovo suzbijanje. Dolaskom jeseni biljke gube lišće, pa je pri-je prvog mraza fuksije potrebno podrezati i smjestiti u svijetlu ili tamnu prostoriju s temperatu-rom od 2 do 8 stupnjeva C, gdje će i prezimiti.

6


StaniSlava Rotim

Cvjetovi u više boja

Cvjetovi podsjećaju na balerine

Kamilica (Matricaria chamo-mila) potječe sa Sredozemlja odakle se prenijela u Europu, Azi-ju, Ameriku te Japan, Australiju i Afriku. Tako da danas slobodno možemo reći kako kamilica sa-moniklo raste po cijelom svijetu. I dok je jedni smatraju korovom, te je uništavaju, drugi je cijene kao izuzetno ljekovitu biljku koja je u narodu poznata od pamti-vijeka i koja se osim u ljekovite

KAMILICAatraktivna ljekovita biljkaKamilica je svima dobro poznata biljka. Raste kao samo-nikla biljka rasuta u ravnicama i planinskim krajevima, a nalazimo je na svim tlima. Čak, kamilica dobro uspijeva na zemljištima koja drugim kulturama ni u kom pogle-du ne odgovaraju

svrhe koristi i za pravljenje razli-čitih aromatičnih i prehrambenih proizvoda. Osim toga, kamilica je opravdano zauzela značajno mjesto i u kozmetičkoj industriji. Danas kamilica ima veliku eko-nomsku vrijednost u svjetskoj tr-govini ljekovitim biljem i jedna je od najvažnijih ljekovitih kultura.

Biološke osobine kamiliceKamilica je jednogodišnja ze-

ljasta biljka koja naraste do visine od 80 cm. Korijen joj je tanak i sla-

bo razvijen te u tlo prodire do 25 cm dubine. Stabljika je uspravna ili djelomično povijena, srednje ili više razgranata. Listovi su uski, bez dlačica, svijetlo ili tamnoze-lene boje. Cvjetovi su skupljeni u glavicu promjera 1,5-3 cm. Cvjetovi kamilice imaju karakte-rističan, prodoran i ugodan miris. U ovisnosti od vremena sjetve i nicanja, biljka cvate od svibnja do konca rujna. Sjeme kamilice je izuzetno sitno i u 1 kilogramu ima oko 20 milijuna sjemenki.

Vrijeme sjetveKamilica se sije u proljeće

(ožujak) ili u jesen (rujan-listo-pad). Prednost se uvijek daje jesenskoj sjetvi jer su prinosi veći za 40-50 posto u odnosu na proljetnu sjetvu. Osim toga, sjeme posijano u rujnu brzo klija i niče tako da se pred mrazeve kamilica već vrlo dobro ukorije-ni i formira jaku rozetu listova. A ukoliko se kamilica posije u optimalnom roku, i njena žetva se obavlja ranije (već u svibnju). Sjetva se obavlja ručno ili sijači-cama na razmak redova 15-30 cm. Na manjim površinama sije se ručno (omaške) i to na taj na-čin da se sjeme pomiješa sa sit-nim pijeskom u omjeru 1:3 a sve kako bi se ono što ravnomjernije rasporedilo po površini. Koli-čina sjemena iznosi 5-6 kg po hektaru. Nakon sjetve sjemena i valjanja cijele površine obično se pojavljuje pokorica koju je potrebno razbiti. Ukoliko je tlo zakorovljeno, nužno je izvršiti i jedno okopavanje u proljeće kao i plijevljenje prije berbe.

Berba cvijetaKamilica ima vrlo kratku ve-

getaciju pa je početak berbe kod proljetne sjetve već u lipnju. Me-đutim, kod jesenske sjetve usjev dospijeva za berbu tijekom trav-

nja ili svibnja. Bere se ručno ili posebnim beračima za kamilicu. Samo vrijeme berbe određuje se prema položaju latica. Naime, kada latice stoje vodoravno tada je i sadržaj eteričnih ulja najveći. Cvjetovi se ubiru ručno, no valja paziti da ostatak stapke ne bude duži od 2 cm. Kako biljka neujed-načeno cvate, berba se produljuje u nekoliko navrata, osobito ako je beremo ručno. Jedan zaposlenik za 10 sati rada može ubrati od 100 do 150 kg svježeg cvijeta. Ubrana se kamilica pak rasprostire u tan-kom sloju na čistom, prozračnom i natkritom prostoru. Suhu kami-licu pakiramo u papirne vreće ili sanduke obložene papirom koje potom smještamo na tamno i prozračno mjesto. I premda se su-šenje cvjetnih glavica uglavnom obavlja pod strehama najpoželj-nije je u tu svrhu koristiti namjen-ske sušare u kojima temperatura iznosi 40°C. Na taj način se od 5-6 kg svježeg cvijeta dobije kilogram suhog cvijeta. Po jednom hekta-ru ostvaruje se prinos od 400 do 1200 kg suhih glavica cvijeta, oko 150-200 kg kvalitetnog sjemena i oko 4-6 kg eteričnog ulja. Nakon berbe kamilice zemljište se može pripremiti za iduću kulturu koja dospijeva u jesen kao što je kasni kupus, kelj i sl.

Kamilica je vrlo zanimljiva biljka iz razloga što redovito ostvaruje povoljnu cijenu na tr-žištu te se može plasirati na niz otkupnih mjesta te stoga pred-stavlja vrlo dobar prihod za gos-podarstva koja posjeduju manje površine zemlje. Od posebnog je značenja za Hercegovinu jer se radi o skromnoj biljci koja nema velikih zahtjeva u pogledu zemljišnih i klimatskih uvjeta. Uz sve navedeno, kamilica je jed-na od rijetkih biljaka koja se na istom mjestu može uzgajati ne-koliko godina za redom.

goRan JuRilJ, dipl. ing.


7

Cvjetovi kamilice Različiti pripravci od kamilice

Šalu na stranu, iole malo oz-biljniji poljoprivrednici, stočari i svi drugi entuzijasti lako će ustvr-diti kako u Hercegovini jedino uspješno možemo uzgajati dra-ču. Jer riječ je o grmolikoj biljci koja vrlo dobro podnosi surovu hercegovačku klimu kojoj više nego uspješno prkosi. Međutim, osim pokoje koze koja će se neu-pućeno uputiti ususret vrlo opa-snim dračinim bodljama niti jed-na druga životinja od ovog grma kao da nema koristi. Izuzev pčela! A ukoliko niste znali, jedino Sve-mogućem možemo zahvaliti što nam je podario ovaj bodljikavi grm koji naraste do 3 metra visi-ne. Naime, drača je veoma dobra medonosna biljka koja u kombi-naciji s kaduljom daje vrlo ljeko-vito i nadasve stimulativno sred-stvo koje pojedini uspoređuju čak s viagrom! A to je doista, dobrim dijelom znanstveno dokazano i potvrđeno s medicinske strane, jer je na ovaj način spravljen med bogat acetil-holinom, aktivnom tvari izvrsnom za cirkulaciju, kr-vožilni sustav i srce. A u takvom stimulativnom medu drača treba zauzimati 60 posto dok ostatak od 40 posto otpada na kadulju.

Biološke osobine dračeDrača (Paliurus spina-christi)

bodljikavi je grm koji može nara-sti do 3 metra visine. Kod nas ra-ste na kamenjarima Hercegovine a ima je i duž cijele Dalmacije te

Crne Gore. Ima okruglaste, spiral-no raspoređene, cjelovite ili blago pilste glatke listove, duge 2-4 cm i široke 1,5 cm. Sitni cvjetovi su zlatnožuti, skupljeni u grozdiće u pazušcima listova. Biljka cvate u lipnju, odmah iza kadulje. Kako su joj cvjetići plitki izloženi su sva-koj vremenskoj promjeni. Ipak, njenom medenju posebno po-goduje vlažno vrijeme bez vjetra. S druge strane, drači kao izrazito medonosnoj biljci itekako škodi suh vjetar i hladno vrijeme. Plod joj je pak drvenasta, diskolika ko-štunica okriljena širokim valovi-tim krilcem veličine oko 2,5-3 cm, a koja obično sadrži po dvije sje-menke. Upravo po tom karakteri-stičnom plodu drača se vrlo lako može poznati s velike udaljenosti. A drača ima vrlo razvijen korije-nov sustav zahvaljujući kome bez većih poteškoća može preživjeti surovu hercegovačku klimu.

Zarada iz prirode!Pojedini pčelari su već uspjeli

komercijalizirati dračin med kao sredstvo koje budi ljubavni žar. A dnevni prinosi meda na drači obično se kreću oko 3 kilograma, premda u izvanredno dobrim go-dinama na drači prinos meda zna biti i mnogo veći. Tako u stručnoj literaturi nalazimo podatak kako je 1974. godine u okolici Stoca drača tako dobro medila da je davala preko 8 kg prinosa na dan. Tako u dobrim godinama obično daje po jedno kvalitetno vrcanje. Spomenimo i kako je med od

drače žut ili zatvoreno-žut. Bez mirisa je, slatkog, malo oporog okusa. Pčelari čak kažu da ih kod spravljanja meda od drače uvijek nanovo iznenadi novonastali ton okusa. To je zato jer okus varira u odnosu na biljke koje se za-teknu u okolini drače. A kako u Hercegovini ima dosta kadulje, s okusom dračinog meda nema problema. Što više, na ta način dobiva se med velike kakvoće. Jedina mana, ako je tako može-mo nazvati, jest činjenica da med od drače brzo kristalizira. Ali, bo-lje upućenima je to stopostotni znak da se radi o nepatvorenom medu. Naime, prirodno svojstvo meda je da kristalizira i patvoreni med nikada ne može kristalizirati! Bitno je naglasiti i kako sama kri-stalizacija ne utječe na hranjivu vrijednost meda.

S druge strane, med od dra-če djeluje na jačanje imuniteta te je posebice koristan djeci i

svim onim koji ne vole preinten-zivan okus meda. Dakle, riječ je o medu koji nema teških aroma i koji jača organizam, olakšavajući mu borbu protiv bolesti. Djeluje i na snižavanje kolesterola, a sa-mim tim i na prevenciju bolesti kardiovaskularnog sustava. Sa-držajem aromatičnih ulja pre-venira i olakšava bolesti dišnog sustava, a nerijetko se koristi i kao pomoć u liječenju malignih oboljenja.

I na kraju, što reći već ustvrdi-ti kako je pčelarstvo budućnost Hercegovine a drača jedan od temelja njegove komercijalizaci-je na našem području. Jer, ipak, ne smijemo zanemariti činje-nicu kako nektar iz drače budi ljubavni žar. A to opet znači da možemo stvoriti jedan od karak-terističnih brendova koji će biti prepoznatljiv na našem i širem europskom tržištu-hercegovač-ku mednu viagru!

DRAČA zahvalna medonosna biljkaTko je god jednom posjetio Hercegovinu, uočio je da u njoj rastu jedino kamen i drača. I dok se kamen koristio u građevinske svrhe, drača se ubrzano krčila i uništavala. Barem je tako bilo u našoj prošlosti...

nino Rotim, dipl. ing.

8


Pčele obožavaju draču

Žalosna je činjenica da da-našnje generacije uopće i ne raspoznaju stablo duda ili šan-dude. Da ne bi bilo zablude, postoje dvije varijante duda i to bijeli dud ili murvac te crni dud ili šanduda. A šanduda je pose-bice predstavljala omiljeno sta-blo u mostarskim vrtovima, gdje bi obično uz rijeku Radobolju našla prigodno mjesto za svoj rast i plodonošenje. Njene plo-dove rado su brali naši najmiliji ili djeca koja bi redovito zaradila „pridike“ uzrokovane prljavom majicom, upravo zarađenom na drvetu s ovim slasnim i mirisnim plodovima. Međutim, danas pak možemo na prste izbrojiti stabla šandude koja još uvijek rastu na području Mostara, i to prven-stveno zahvaljujući činjenici što su ona dugovječna.

Spasimodragocjenu šandudu!

Da crni dud ili šanduda laga-nim korakom ide ka zaboravu, više je nego evidentno. Naime,

po gradskim ulicama možemo zamijetiti isključivo ukrasne for-me duda koje se nalaze samo u bolje opskrbljenim vrtnim rasadnicima. Ali, u tim rasadni-cima nipošto ne možemo pro-naći sadnicu crnog duda koja se relativno lako može i proizvesti. Dovoljno je od stabla murvaca putem sjemena ili izdanka proi-zvesti podlogu na koju se naka-lemi šanduda, a što se radi u dva perioda. Drugim riječima, šandu-du možemo cijepiti očenjem na spavajući pup u mjesecu rujnu kao i tzv. engleskim spajanjem u mjesecu travnju. Uz malo pažnje, volje i znanja vaša šanduda će u relativno kratkom razdoblju biti spremna za sadnju. Iako se upra-vo misli suprotno, cijepljenje i proizvodnja šandude ne pred-stavlja osobitu poteškoću jer uspjeh kalemljenja iznosi preko 70 posto.

Ljekovita svojstvacrnog duda

Sadnice crnog duda traže isključivo liječnici koji su vrlo dobro upoznati s njegovim lje-

kovitim svojstvima. Stoga ćemo spomenuti kako se za liječenje najčešće koriste plodovi prem-da se u istu svrhu mogu koristiti i ostali dijelovi biljke. Za plod je poznato kako izvrsno čisti bu-brege i mokraćne putove dok se sirup crnog duda koristi kao laksativ za liječenje neredovite stolice kao i za snižavanje visoke temperature. Pored toga šan-duda se koristi za liječenje upa-la grla i usne šupljine, zubnog mesa, krajnika i groznice. U puč-koj medicini sok crnog duda ko-risti se u borbi protiv sve češćeg tumora grla dok korisni sastojci iz kore pozitivno djeluju kod te-goba s crijevima i želucem. Čajni napitak od kore stabla pomaže u liječenju katara crijeva a uspješ-no otklanja i crijevne parazite. Ali, možda je crni dud najtraže-niji zbog činjenice da su njego-vi listovi poznati pučki lijek za smanjenje i reguliranje šećera u krvi, zbog čega se oni redovito nalaze u čajnim mješavinama za dijabetes. I kada bismo uvrstili kinesku medicinu te brojne dru-ge izvore o ljekovitim svojstvima

Zaboravljena šandudaIako je uzgoj duda ili murve poznat od davnina, danas je on sveden na minimum. To se posebice odnosi na crni dud (Morus nigra) koji je na širem području Mostara poznatiji pod nazivom šanduda.

Zulfo demiRović

Čaj od listovašandude-za dijabetes

Potrebni sastojci: 50 grama listova crnog duda (šandu-de), litra vodePriprema: Kipućom vodom preliti listove crnog duda. Smjesu poklopiti te ostavi-ti da odleži preko noći (12 sati). U tom razdoblju smje-su povremeno promiješati i na koncu procijediti. Kada smo na ovaj jednosta-van način pripravili čaj mo-žemo ga piti tijekom cijelog dana umjesto vode. Dodat-ne informacije o korisnim svojstvima spomenutog čaja možete potražiti kod svoga liječnika.

duda, mogli bismo nabrajati u nedogled.

Zbog svega gore navedenog nije jasno zašto se ponovno ne potakne uzgoj korisnog crnog duda, dugovječne voćne vrste čija stabla mogu dosegnuti sta-rosnu dob i preko stotinu godi-na. Jer sadnice šandude ipak se još uvijek mogu nabaviti u voć-nim rasadnicima. Na taj način, barem svojim skromnim dopri-nosom, nastojimo sačuvati tradi-ciju našeg podneblja.


9

Stablo šanduda

Borovnice i brusnice su voćne vrste značajne po velikom sadrža-ju medicinski važnih spojeva, kao što su različiti antioksidansi (neki vitamini, fenoli i dr.), te stoga vrlo povoljno djeluju na zdravlje čovje-ka. Između ostalog, i to je razlog povećanog zanimanja za uzgoj ove voćne vrste. Kod nas je u uzgoju najproširenija američka borovnica (Vaccinium corymbosum). Kao i na drugim kultiviranim biljkama, tako se i na borovnicama javlja veliki broj bolesti, a u našim agroekološkim uvjetima najvažnije su: palež cvje-tova ili siva plijesan, rak stabljike, antraknoza plodova, monilioza, pjegavost lišća, hrđa, crvenilo li-šća, trulež korijena i dr. Važno je istaknuti da kod nas dosad još nema registriranih fungicida za suzbijanje bolesti na ovim biljkama, pa su u ovom članku navedene mjere suzbi-janja koje se provode u svijetu, gdje je više proširen uzgoj borovnice.

Palež cvjetova ili siva plijesan

Ovo je jedna od najčešćih bole-sti na borovnicama. Uzročnik bolesti je svima poznata fitopatogena gljiva Botryotionia fuckeliana, poznata pod nazivom Botrytis cinerea. Bo-lest se osobito javlja jačim intenzite-tom u kišnim i hladnijim godinama. Simptomi se najbolje uočavaju u vri-jeme cvatnje u obliku paleži cvje-tova, ali i truleži plodova. Cvjetovi izgledaju kao da su spaljeni i suše se. Palež ponekad može zahvatiti i lišće i izboje biljaka. Suzbijanje se

provodi fungicidima, a kod nas su poznati: dikarboksimidi (Ronilan WG, Kidan SC, Lupo SC, Rovral TS FLO SC, Sumilex SC 50 FL i dr.), fenilsulfamidi (Euparen Multi WP i WG 50 i dr.), fludioksonil (Switch 62,5 WG), fenheksamid (Teldor SC 500), pirimetanil (Mythos SC, Botril 300 SC, Cezar SC, Botryticid SC i dr.). Suzbijanje treba provoditi već od početka cvatnje do početka zriobe plodova.

Rak stabljike borovniceOvu bolest mogu uzrokovati

više vrsta fitopatogenih gljiva, kao što su: Fusicoccum putrefaciens, Phomopsis vaccini i Botryosp-haeria corticis. Simptomi se naj-češće uočavaju na stabljikama bi-ljaka u obliku nekroza, raka- rana i odumiranja kore stabljike, zatim sušenja izboja, pa i cijelih grmo-va u slučaju jače zaraze i uzgoja osjetljivih kultura. Mjere suzbija-nja ne daju baš zadovoljavajuće rezultate, što povećava opasnost od pojave ove bolesti. Prema isku-stvima iz svijeta (Amerika), od fun-gicida se najčešće koriste iz skupi-ne ftalamida, kao što je kaptan (Merpan 80 WG, Captan 50 WP, Stoper WP i dr.) i folpet (Folpan 80 WDG, Folpan WP, Futura WP, Shavit WP i dr.). Fungicidi se pri-mjenjuju jedanput mjesečno od ranog proljeća do opadanja lišća. Obvezno bi trebalo uklanjati zara-žene dijelove biljaka i izboja iz na-sada. Od kultivara koji se uzgajaju kod nas najosjetljiviji su Bluecrop i Covile, a razmjerno su otporni Blu-eray, Pioneer.

Antraknoza plodovaOva bolest najčešće se javlja

na plodovima borovnica u vrijeme zriobe u obliku antraknoznih udu-bljenih pjegica. Simptomi se mogu javiti i na drugim dijelovima biljke (cvjetovima, listovima i izbojima), ali dosta manje. U jakom napadu bo-lesti dolazi i do truleži i propadanja plodova. Uzročnik su fitopatogene gljive iz roda Colletotrichum. Vrlo osjetljive sorte na ovu bolest su: Blu-eray, Harrison, Bounty. Bolest se suz-bija fungicidima od sredine cvatnje do početka razvoja plodova u raz-maku 8-10 dana. Prema svjetskim iskustvima, najbolju djelotvornost pokazuju fungicidi na bazi kaptana (Captan 50 WP, Merpan 80 WG, Stoper WP i dr.) i azoksitrobina (Quadris KS, Quo Vadis KS, Ami-star 250 SC i dr.).

MoniliozaOva bolest je u pojedinim di-

jelovima svijeta (Amerika) gdje se uzgaja borovnica jedna od najvaž-nijih i najopasnijih bolesti. Bolest se još naziva mumificiranost ploda. Uzročnik je patogena gljivica Mo-nilinia vaccinii-corymbosi. Simp-tomi se javljaju već u rano proljeće u obliku odumiranja izboja, listova i cvjetova. Sa zaražene biljke širi se

izražajni miris po truleži, po kojem se ova bolest vrlo lako uočava. Bo-bice se razvojem bolesti smežuraju i poslije mumificiraju, zbog čega se bolest i zove još mumificiranost plo-dova. Bolest se suzbija obveznim uklanjanjem svih zaraženih plodova i izboja. Od kemijskih zaštitnih mje-ra koristi se veliki broj fungicida, od kojih su prema svjetskim iskustvima najdjelotvorniji fungicidi na bazi triforina (Saprol-N EC i dr.) i ben-zimidazola (karbendazim), kao što su pr. preparati Bavistin FLKS, Zino KS, Chromozim KS i dr. Tretiranja početi u cvatnji i nastaviti do zriobe plodova u razmaku 7-10 dana.

Pjegavost lišćaOd više bolesti na lišću borov-

nice najčešća je tzv. gleosporijska lisna pjegavost koju uzrokuje fi-topatogena gljiva Gleoeosporium minus. Javlja se obično pokraj lipnja u obliku crvenkastih pjega na licu li-sta. U slučaju jače zaraze (što je kod nas rijetkost) može doći i do defoli-jacije ili opadanja lišća. Suzbijanje se provodi fungicidima na bazi kapta-na (Captan 50 WP, Merpan 80 WG, Stoper WP i dr.) i benzimidazola (Bavistin FLKS, Zino KS, Chromo-zim KS.). Tretiranje se obavlja nakon berbe u razmaku od dva tjedna.

Bolesti borovnica i brusnicaPosljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj je zabilježen intenzivniji uzgoj borovnica i brusnica, pogotovo u području Gorskog kotara i zagrebačkoj okolici, ali i drugim dijelovima Hrvatske gdje postoje povoljni uvjeti za uzgoj ove vrlo korisne voćne vrste. Razlog povećanog uzgoja su i dobri državni poticaji za ove kulture.

dR. Sc. tihomiR miličević

10


Borovnica

Brusnica u cvatnji

Kada počnu dozrijevati plo-dovi na odabranu stablu divlje trešnje, naberite veći broj plo-dova, ali pripazite da budu po-sve zdravi, više nego što želite od njihovih sjemenjaka uzgojiti kvalitetnih sadnica, jer u proi-zvodnji nešto i propadne. Plo-dovi ne moraju biti posve zreli, jer zrele mogu pojesti i ptice. Najjednostavniji i zato najlakši postupak za proizvodnju sjeme-njaka od tih plodova može biti da ubrane odmah poslije berbe posadite u dobro pripremljeno plodno (primjerice vrtno) tlo (sjemenište), najbolje u red ili redove na razmak 40-50 cm, a u redu na razmak 6-7 cm. Tu će da-lje ostati zimi i klijati u proljeće iduće godine. U uzgoju prema

Sadnice divlje trešnjepotrebi trebate suzbijati i biljne štetnike, a to su na trešnjama najčešće biljne uši. Površina tla u sjemeništu, od sadnje plodova s košticama, izniklim sjemenja-cima i kroz njihov uzgoj tijekom 1-2 godine do vađenja, trebate neprestano održavati čistom od korova. Ovisno o njihovu rastu i razvijenosti, jednogodišnje ili dvogodišnje sjemenjake ujesen izvadite i posadite na novu kva-litetno pripremljenu površinu znatno rjeđe (na razmak redova 50-60 cm, a u redu na 25-30 cm), gdje će se sjemenjaci za 1-2 go-dine razviti u kvalitetne sadnice za sadnju s kojima ćete moći po-šumiti svoju zemlju.

Sadnja košticaDruga je mogućnost da na-

berete potpuno zrele plodove,

iz njih izvadite koštice, osušite ih (ne na suncu) i čuvate do pot-kraj ljeta (početka rujna) i tada ih posadite u sjemenište kao što je navedeno za poluzrele plodo-ve, ili ih stratificirate u sandučić s pijeskom koji držite zimi na hladnom, uz održavanje umje-rene vlažnosti i rano na proljeće, prije nego sjemenke prokliju, posadite u sjemenište odnosno klijalište. To je znatno zahtjevniji postupak od sadnje manje zrelih

plodova s košticama ljeti i sad-nje očišćenih koštica početkom jeseni, izravno u sjemenište. Sje-me se tako može lakše i sigurnije zaštititi zimi od štetnih životinja (prvenstveno od voluharica i mi-ševa), koji mogu pojesti i uništiti u sjemeništu posađeno sjeme. Zato za svoje sjemenište odabe-rite površinu gdje je što manje štetnih malih pa i velikih gloda-vaca, i koliko je moguće zaštitite ju od njih. Detalje o postupku stratifikacije sjemena trešnje koji su slični stratifikaciji sjemena i drugih voćnih vrsta, možete naći u stručnoj voćarskoj literaturi o rasadničarstvu, a možete po-tražiti i usmeno objašnjenje od stručnjaka u svojoj županijskoj poljoprivrednoj savjetodavnoj službi. Od koštica (sjemena) sor-te (pitome) trešnje možete do-biti dobre sadnice divlje trešnje, prema jednom od postupaka koje sam naveo za sjeme divlje trešnje, ako je sjeme stabla i sor-te dobre klijavosti.

dR. ivo duBRavec


11

Plodovi divlje trešnje Stablo divlje trešnje u cvatnji

Bosna je oduvijek bila pozna-ta po proizvodnji šljive kojoj ite-kako godi njena umjereno kon-tinentalna klima. Tako su glavna proizvodna područja šljive u našoj zemlji na području sjeve-roistočne Bosne (područje Maje-vice, Bijeljine, Brčkog, Gradačca i Doboja) te sjeverozapadnoj Bosni (Potkozarje) iako je njen uzgoj zastupljen i u slijevu rijeke Bosne te istočnim područjima (Goražde, Višegrad i Zvornik).

S druge strane, u Hercego-vini se šljiva proizvodi više za osobne potrebe, iako postoje i malo veća proizvodna područja, poput istočne Hercegovine (Ne-vesinje) i područje Rame, odno-sno, Prozora. Koliko se šljiva ci-jeni u Bosni, najzornije pokazuje podatak da je sajam u Gradačcu (kraj kolovoza) posvećen upravo njoj. Kako se u Hercegovini sva-ke godine održava sajam trešnje, možemo povući paralelu kako je Bosancima šljiva ono što je nama Hercegovcima trešnja.

Na području Hercegovine zadnjih desetak godina bilježi se porast sadnje ljetnih i ranih jesenskih sorti. Osim njih, sve češće se traže i kinesko-japan-ske sorte. Razlog tomu je blizina jadranske obale gdje najčešće i završavaju plodovi ove cjenjene voćne vrste.

Sorte koje senajčešće uzgajaju

Bleck AmberAmerička sorta koja sazrijeva

oko 20. srpnja. Plodovi su krupni, skoro crne boje, svjetložutog i čvrstog mesa. Meso je protkano crvenim šarama i odlične je ka-kvoće. Sorta je srednje bujnog rasta, visoke rodnosti . Bleck am-bert je samoneoplodna sorta te se preporuča sadnja oprašivača (Friar, Santa Rosa, Golden Plum).

Bleck BeautSorta je porijeklom iz Ameri-

ke (Kalifornija). Dozrijeva počet-kom srpnja. Plodovi su osrednje krupni. Pokožica ploda je tamne

ljubičastocrne boje, a meso plo-da je žutocrveno, čvrsto i odlične kakvoće. Sorta je bujnog rasta, ne baš obilne rodnosti i samo-neopodna. Kao dobri oprašivači za ovu sortu preporučuju se: July Sun, Santa Rosa.

Queen RoseQueen Rose je američka sor-

ta koja dozrijeva oko 20. srpnja. Odlika sorte su krupni (oko 150 gr) plodovi, crvenoljubičaste boje pokožice te žutog i srednje čvrstog mesa, odlične kakvoće. Sorta je bujnog rasta, ali u punu rodnost dospijeva vrlo sporo. Rađa redoviti i obilno. Sorta je samoneoplodna a kao dobri oprašivači preporučuju se: Friar, Midnight Sun i Green Sun.

FriarFriar je američka sorta koja

dozrijeva oko 10 kolovoza. Plo-dovi su krupni, tamnoljubičaste boje pokožice s tamnim lentice-lama te s mnogo maška u vrijeme berbe. Meso ploda je svjetložuto i vrlo čvrsto. Sorta rano prorodi a

redovito rađa. Samoneoplodna je te su joj potrebni oprašivači (Santa Rosa, Morettini 355, Bleck Amber)

FreedomSorta je porijeklom iz Ame-

rike (Kalifornija) koja dozrijevo oko 10. rujna. Plodovi su izrazito krupni, plavoljubičaste boje po-kožice s naglašenim lenticela-ma. Meso ploda je čvrsto i žuto obojeno. Sorta rano prorodi, a karakteizira je srednje bujan rast. Samoneoplodna je te se sadi uz oprašivače (Friar, Black Amber, Santa Rosa).

KINESKO-JAPANSKE SORTE ŠLJIVEŠljiva je vodeća voćna vrsta u BiH. Sve do 80-tih godina prošlog stoljeća doslovce se uzgajala samo sorta Požega-ča. Ipak, posljednjih godina se sortiment šljive bitno promijenio tako da danas postoji veliki broj sorti

mladen kaRačić, dipl. ing.

12


KINESKO-JAPANSKE SORTE ŠLJIVE

Smokva je kultivirana prije 4000 godina, a od postanka civi-lizacije prate je legende. Ficus ca-rica, uostalom, rasla je i u rajskom vrtu. Tamo je Adamu i Evi poslu-žila kao hrana, ali i kao odjeća. Osim toga, stari su je narodi sma-trali simbolom muškosti, plodno-sti i moći. Legenda kaže kako je bila omiljeno voće slavne Kleopa-tre i tajna njene izuzetne ljepote. U naše krajeve donijeta je vrlo rano i, u pravilu, širila se u onim podnebljima u kojima se uzgaja-la i vinova loza. Nakon toga njen uzgoj širi se velikom brzinom. Naime, radi se o voćnoj vrsti kojoj pogoduje toplo podneblje i voćki koja nije izbirljiva na tlo, što znači da joj odgovara i manje plodno, kamenito tlo.

Smokva PetrovačaRiječ je o dobro poznatoj

sorti smokava koja dozrijeva i koja se bere oko Petrov dana (29. lipnja), što nije slučaj samo kod nas. U Italiji također nosi na-ziv San Pietro. Međutim, treba spomenuti kako se kod nas, op-ćenito, sve smokve koje dozrije-vaju u ovom razdoblju nazivaju petrovačama. Sorta Petrovača može biti bijela i crna. U našem se podneblju uglavnom uzgaja bijela petrovača. Radi se o smo-

kvi dvorotki koja prvi rod donosi koncem lipnja dok se drugi rod može očekivati tijekom mjeseca kolovoza. Ipak, bitno je napo-menuti kako je kod ove sorte smokava značajniji prvi rod iz razloga što je on po svojim ka-rakteristikama puno kvalitetniji i interesantniji. Spomenuti prvi plodovi puno su krupniji i mogu težiti preko 200 grama, premda su obično prosječne težine oko 130 grama. Prvi plodovi nasta-ju partenokarpijski (zametanje bez oplodnje-lažna oplodnja) i njihovo dozrijevanje obično tra-je 10-tak dana. Drugi plodovi su puno sitniji i obično teže oko 50 grama. Za razvoj drugog roda od velike važnosti je kaprifika-cija do koje dolazi zahvaljujući nazočnosti divljih smokava. U plodovima divljih smokava živi specifična osica koja vrši oplod-nju drugog roda Petrovače. To su nekako znali i naši preci koji su u vrijeme oplodnje na stabla smokava Petrovača vješali gra-ne s plodovima divljih smoka-va. Prvi rod smokava Petrovača koristi se u svježem stanju dok se drugi rod, osim u tu svrhu, eventualno može koristiti i za sušenje. Ali, u cilju sušenja puno su poželjniji plodovi smokve sortnog naziva Tenica.

Smokva TenicaS gospodarskog gledišta

riječ je o našoj najkvalitetnijoj sorti smokava. Radi se o tipič-noj jednorotki koja u našim južnim krajevima dospijeva na berbu već s prvim danima mjeseca kolovoza. Period dozri-jevanja traje oko mjesec dana, što je izuzetno povoljno jer u tom ljetnom razdoblju ima do-sta topline i sunca, što znači da se plodovi mogu nesmetano podvrgnuti sušenju. Tenica je smokva koja se, osim za konzu-miranje u svježem stanju, dosta koristi za potrebe sušenja. U odnosu na Petrovaču formira puno sitnije ali isto tako i znat-no kvalitetnije plodove. Tenica predstavlja sortu smokve koja je izrazito otporna na sušu te se može uzgajati i na plićim tlima koja slabo drže vlagu. I pored tih nepovoljnih uvjeta uzgoja svake godine redovito uzvraća obiljem hranjivih tvari i ukusnih plodova. Nažalost, u našim juž-nim područjima ima malo veli-kih nasada smokava a čiji plo-dovi bi mogli igrati veliku ulogu u vrijeme turističke sezone. Tim više jer se radi o ekološkoj voćki koju u odnosu na ostale voćne vrste nije potrebno učestalo prskati pesticidima. Povrh toga,

višak plodova uvijek možemo podvrgnuti sušenju te na taj način spasiti od propadanja.

Zbog svega gore navedenog smatram da je vrijeme da punu pozornost posvetimo širenju smokvinih nasada koji trebaju, uz šipak i maslinu, činiti okosni-cu hercegovačkog voćarstva. Tim više jer uzgoj trešanja i kaj-sija više nikada ne može imati nekadašnju dimenziju, što zbog klimatskih promjena, što zbog velikog broja prisutnih uzroč-nika bolesti i štetnika (monilia i žilogriz).

Stoga uzgoj voća i podizanje novih nasada treba preusmjeriti ka mediteranskim voćnim vr-stama pa će se u tom ozračju od ove godine na području grada Stoca, u razdoblju od 10.10. do 12.10. 2008., održati manifesta-cija pod nazivom „Dani smokve, šipka i masline“ a koja će postati tradicionalnog karaktera.

Hercegovačka smokvaSmokve su danas jedno od glavnih obilježja Mediterana. S druge strane, predstavljaju zaštitni znak Hercegovine u kojoj kao da nema domaćinstva koje ne uzgaja to plemeni-to stablo. Posebice su raširene sorte Petrovača i Tenica.nino Rotim, dipl. ing.


13

Petrovača - rana sorta Tenica - najkvalitetnija sorta smokve

Ukoliko upitate bilo kojeg vo-ćara da vam pomogne objasniti na koji način prihraniti i pogno-jiti pojedine voćne vrste smatrat će vas i više nego laikom u ovoj grani poljoprivredne proizvod-nje. Međutim, tko se imalo bolje razumije u navedenu tematiku znati će da je riječ o vrlo speci-fičnoj oblasti koja ovisi o velikom broju čimbenika. Osim toga, po-trebni odnos biljnih hranjiva i njihova količina ovise o samoj plodnosti tla, podneblju, voć-nim vrstama pa i sortama kao i o mnogim drugim čimbenicima. Ipak, najveći problem predstav-lja neznanje koje se najbolje oči-tuje na konkretnim primjerima na terenu. Čak i sami djelatnici u poljoljekarnama često ne pre-poznaju simptome neadekvatno izbalansirane gnojidbe voćaka pa navedene nedostatke nastoje «zaliječiti» nekim od fungicida. Ono što hoću reći jeste činjenica da veliki broj navedenih simp-toma često mijenjamo s biljnim bolestima. Ruku na srce, to je ipak iz neznanja.

Najčešći simptominedostatka pojedinihhranjiva

Za našu hercegovačku ze-mlju slobodno možemo reći da je «osuđena» na nedostatak željeza čije simptome redovito susrećemo na biljnim vrstama, počev od aktinidije pa sve do vinove loze. Ali, za nedostatak željeza ćemo relativno lako, jer već i najveći laici na listovima raspoznaju klorozu ili gubitak zelene boje, o čemu smo u više navrata iscrpno i pisali. Među-tim, što ako listovi poprime blije-dožutu boju, a lisni nervi ostanu i dalje zelene boje? Tada je riječ o nedostatku magnezija a što se najbolje uočava na listovima vinove loze. Napomenimo kako se navedena pojava uglavnom i zamjenjuje s nedostatkom že-ljeza. S druge strane, nedostatak

kalija se uočava po karakteristič-nom sušenju rubnog dijela lista. Tako je list po svome obodu pot-puno osušen (nekrotičan) dok je njegova unutrašnjost i dalje zelene boje. Spomenuta nekro-za se najčešće može uočiti na stablima jabuka i krušaka kao i u nasadima jagoda. Pored toga, na plodovima jabuka, i to prven-stveno sorte Zlatni delišes, često možemo uočiti gorke pjege koje se javljaju kao posljedica nedo-stataka kalcija. Na plodovima jabuka se pojavljuju i slične plu-taste pjege ali sada «zahvalju-jući» nedostatku bora. U praksi se dešavaju još i mnoge druge, rekli bismo neuobičajene pojave a koje su posljedica nedostatka nekih drugih biljnih hranjiva. Ta-kva je i pojava tzv. sitnolisnosti kod jabuka, a koja se javlja u slu-čajevima nedostatka cinka. Ono što želim naglasiti jest činjenica da je pravilno izbalansirana gno-jidba temelj uspješnog uzgoja voćnih vrsta.

Rješenje je ufolijarnoj prihrani?

U sušnoj nam Hercegovini folijarna gnojiva puno znače iz razloga što se mineralna gnojiva dodana još u proljeće ne mogu bez dovoljne količine padalina otopiti te se stoga u vidu granu-la još mogu uočiti u tlu. Hranjiva iz tih gnojiva korijen ne može usvojiti, pa biljke osim zbog suše pate i zbog njihovog nedostat-ka. Rješenje je, dakle, u folijarnoj prihrani ili prihrani preko lišća. Folijarnom prihranom dana hranjiva voćka brže i potpunije usvaja jer se i nanose neposred-no na list. Osim toga, dio koji padne na tlo biljka usvoji putem korijena. Na ovaj način hranjivo možemo dati u pravom trenutku uz puno veću učinkovitost. Tako 1 kg dušika folijarno primijenjen odgovara 4 kg dušika dodanog u tlo, a kod bora je taj odnos 1:5, dok kod magnezija 1 kg folijar-no primijenjen odgovara čak 75 kg dodanih putem tla. Dakle,

na navedeni način voćna stabla možemo vrlo brzo i učinkovi-to opskrbiti potrebnim mikro i makroelementima, samo vodeći

SPECIFIČNOSTI GNOJIDBE VOĆAKASvaka voćna vrsta ima specifične potrebe za vrstom i količinom potrebnih biljnih hranjiva. To prije svega ovisi o sorti, tipu tla, klimatskim prilikama te o količini i kvaliteti planiranog prinosa

mladen kaRačić, dipl. ing.

računa da prihranu preko lista obavljamo u ranim jutarnjim ili kasnim večernjim satima.

Cifova ponuda gnojiva za voćke

Najčešća gnojiva za voćke

14


Vrlo raznolika upotrebljivost njezinih kvalitetnih plodova u preradi (od sušenih do proizvod-nje rakije) i potrošnja i u svježem stanju, skromnih i vrlo tolerantnih zahtjeva na ekološke uvjete i nje-gu u uzgoju, rani početak rodno-sti, samooplodna je itd. Nažalost, kao ni bilo koja druga sorta voća-ka, i ona nije bez loših svojstava i mana.

I Bistrica ima svojih manaVrlo je široka populacija ti-

pova i klonova s prilično velikim variranjem različitih svojstava, što bi se moglo iskoristiti za oda-biranje i razmnožavanje boljih i tako za neprestano popravljanje njezinih lošijih svojstava. Nekad se to empirijski u narodu, iako skromno, i radilo. Na taj su način prije nekoliko desetljeća u BiH znanstveno selekcionirali dvije nove sorte iz populacije Bistrice, s krupnijim plodovima-Korajku i Bosanku. Neredovita rodnost Bi-strice nije nepoznata kao njezina mana, ali je ona znatno izraženija u ekstenzivnoj proizvodnji nego u intenzivnoj, kao i bez iznimke i drugih voćaka. Intenzitet proi-

zvodnje znatno utječe ne samo na količinu i kakvoću priroda, nego i na kontinuitet rodnosti. Na izostanak priroda u godini kada šljive i obilno cvatu, može utjecati i više vanjskih čimbenika. Primjerice, osim kasna proljetna mraza, vrlo nepovoljno je upravo za Bistricu u cvatnji, koja kasno cvate, suhi topli vjetar za cvatnje koji isušuje sekret njuški cvjetova i time onemogućava klijanje po-lena i oplodnju cvjetova. To nije baš posve rijetka meteorološka pojava i kod nas, i od nje praktički nema mogućnosti zaštite. Poslije cvatnje, dok su još zametnuti plo-dići mali (oko veličine pšeničnog zrna), ovisno o intenzitetu napa-da, može ih gotovo sve izbušiti štetnik Šljivova osica (Hoplocam-pa flava), i tako djelomice ili u potpunosti uništiti prirod. Štetnik se može suzbijati odgovarajućim kemijskim pripravcima, ali se to u ekstenzivnom uzgoju gotovo i ne primjenjuje. Nisu isključeni i dru-gi uzroci.

Bistrica je vrloosjetljiva na šarku

Šarka je virusna bolest i uzročnik je Prunus virus 7, pre-ma nekima je „dežurni“ krivac za

ŠLJIVABISTRICA I ŠARKAKod nas je od šljiva još uvijek najzastupljenija naša stara sorta Bistrica, osobito u starim šljivicima na okućnica-ma. Njezinoj zastupljenosti i raširenosti pridonijela su njezina brojnija dobra svojstva u dosadašnjem i sadaš-njem ekstenzivnom uzgoju.

propadanje plodova, a time i za višegodišnju nerodnost. Točno je da je Bistrica jedna od najo-sjetljivijih sorti šljive na Šarku. Ima i zaraženih stabala, ali prema vlastitu zapažanju, ima još uvijek i zdravih. Kada bi samo Šarka bila uzrok nerodnosti stabala, ili uop-će Bistrice, onda zaražena stabla (prema vidljivim simptomima na lišću i košticama) poslije zaraze ne bi više nikada rodila. Odno-sno, u godinama kada druge ne-povoljnosti omoguće rodnost, rodila bi samo zdrava stabla od Šarke. Šarke se na Bistrici više ne

dR. ivo duBRavec

možemo posve riješiti, ali vjeru-jem da se ne bi bilo dobro zbog toga odreći ove sorte, pogotovo ne u ekstenzivnoj proizvodnji na okućnicama. Razmnožavanjem isključivo zdravih i boljih stabala (cijepljenim sadnicama ili korije-novim izdancima) i suzbijanjem barem glavnih prenositelja za-raze (lisnih ušiju), mogao bi se povećati udio zdravih stabala i dalje je zadržavati u uzgoju i proizvodnji.

Odavno je kod nas započeo pokušaj zamjene Bistrice uveze-nom američkom sortom Stenli (Stanley), kao sortom otpornom na Šarku. Taj pokušaj još i danas nije posve prestao, ali ne daje željene rezultate, pogotovo u ek-stenzivnoj proizvodnji. Bistrica se i dalje sadi i održava u proizvod-nji. Djelomice i zato što se poka-zalo da ni Stenli nije posve otpor-na sorta, nego samo otpornija ili tolerantnija na ovu bolest. Čini se da i nema posve otporne sorte šljive na zarazu Šarkom.

Simptomi šarke na listu

Simptomi šarke na koštici


15

Možda kao nikada do sada, svjedoci smo velike prisutnosti zmija kojih doslovce ima na sva-kom koraku. Tako ih možemo susresti uz vikendice i prigradska naselja a da o prirodnim ambi-jentima i ne govorimo. A svi mi volimo ove vruće dane provo-diti upravo u prirodi, uz ugodno druženje na obalama rijeka i u blizini vodenih površina. Među-tim, često nismo ni svjesni kojoj se opasnosti izlažemo. Naime, u hercegovačkom kršu obitava nekoliko vrsta zmija otrovnica od kojih je daleko najopasniji poskok. Bilo kako bilo, zmije se obično nalaze posljednje na po-pisu životinja koje bi voljeli vidjeti ili ne daj Bože susresti. Uostalom to je i razumljivo ukoliko u obzir uzmemo činjenicu kako je riječ o vrlo opasnim životinjama koje su od postanka svijeta personifikaci-ja zla i demonskih zlih sila. Možda nekog utješi i podatak da je od ot-prilike 3000 vrsta zmija koliko da-nas obitava na Zemlji za čovjeka opasno svega 10-12 posto te da je od tog broja nekoliko stotina vrsta otrovno ali opet neškodljivo za čovjeka. S druge strane, herce-govačke zmije su velike otrovnice koje u nadolazećim toplijim dani-ma predstavljaju realnu opasnost za sve izletnike i ljubitelje prirode. Pošto zmije, kao i ostali gmazovi, ne mogu regulirati vlastitu tjele-snu temperaturu, najbrojnije su u tropskim i suptropskim krajevima gdje najniža zimska temperatura ne pada ispod 18 stupnjeva C. A oni nešto stariji i životno iskusni-ji opravdano će ustvrditi kako je povećanoj brojnosti zmija u Her-cegovini ove godine kumovala i više nego blaga zima.

Poskok i riđovka-najopasnije zmije

Poskok (Vipera ammodytes) je najopasnija i najveća europ-

ska otrovnica. Ženka naraste oko 60 cm dok mužjaci mogu nara-sti i do jednog metra. U nekih je populacija zamjetna razlika u boji između mužjaka i ženki pa otuda i različiti sinonimi koji se vežu za ovu zmiju. Tako je neki, opravdano ili ne, svrstavaju čak i pod crnostrika. Možda je to zbog činjenice da mužjaci imaju pepe-ljasto sivu boju dok su ženke naj-češće smeđe, sivosmeđe ili crve-nosmeđe. Na leđima se kod ove vrste zmija nalazi karakteristična «cik-cak» linija koja je u nekih primjeraka izlomljena, te čini rombove. Poskok je zmija koja se inače u prirodi hrani gušterima, malim glodavcima i pticama. Pari se tijekom proljeća a u jesen

ženka okoti 5-10 živih mladih. A zamislite, poskok nije agresivan i ako ga uznemirite početi će sik-tati i pokušat će pobjeći. Često ga treba jako isprovocirati da bi ugrizao. Ipak oprez kada kročite prirodom i dobro pazite kuda gazite jer ova vrsta zmija ne pra-šta. Naime, prvi simptomi trova-nja su bol i oticanje ugrizenog dijela tijela koje se javlja već za 2-3 minute nakon ugriza. Otrov se iznimno brzo širi po cijelom tijelu pa je u slučaju ugriza nuž-no što prije i potražiti liječničku pomoć.

Riđovka (Vipera berus) slovi za najrasprostranjeniju zmiju Eu-rope i najrasprostranjeniju zmiju uopće. Prostire se preko cijele

Europe, čak kroz Rusiju pa sve do obale Tihog oceana. Možemo je pronaći u Švedskoj i u Arktič-kom pojasu te u južnoj Italiji i Španjolskoj. Pored toga prisutna je na jugu Balkanskog poluoto-ka te na većim Mediteranskim otocima. Riječ je o zmiji koja je iznimno dobro proučena i zmiji koja voli nešto vlažnija staništa u odnosu na poskoka. Tako se za razliku od njega često može pro-naći u nizinama, u blizini bara i močvara. Otrov joj nije tako jak i agresivan kao u poskoka iako kod nekih osoba kao posljedica ugriza može doći do jačeg ošte-ćenja tkiva. U većini slučajeva ugriz riđovke nije smrtonosan za odraslog, zdravog čovjeka što ne znači da nakon njega ne treba hitno potražiti liječničku pomoć. Podatak i za ljubitelje planinare-nja-riđovka je uočena i na Alpa-ma i to pri nadmorskoj visini od preko 2000 metara.

Savjet višeIako je poskok mirna i troma

životinja koja grize jedino u sa-moobrani, vodite računa kada se krećete po prirodi. Ne guraj-te nepažljivo ruke u busenje pri branju ljekovitog bilja i nipošto ne hodajte u plitkoj obući po ne-poznatom terenu u prirodi. Me-đutim, od zmija nismo sigurni i

OPREZ S RAZLOGOMDolaskom toplijih dana intenzivira se boravak na otvorenom, uz okućnice ili u prirodi. Ali, bez obzira na kultiviranost tih površina moramo znati kako opasnost vreba i to u obliku, uvijek opasnih zmija, paukova i stršljena


Poskok - najopasnija europska otrovnica

I riđovka je izuzetno opasna zmija Pripravak za tjeranje zmija

16


na svojoj okućnici gdje se zmije često mogu uočiti u blizini izvo-ra vode te oko stogova sijena. To su njihova omiljena mjesta na kojima se zadržavaju te jed-nom uočena zmija predstavlja realnu opasnost za sve ukućane. Stoga je ohrabrujuća vijest kako se na tržištu pojavio namjenski repelent za zmije znamenitog naziva VIPER ALT. Naime, latin-ski naziv za zmije je viper a riječ je o gotovom pripravku odmah spremnom za uporabu. Dovolj-no je navedeni repelent dobro protresti i nakon toga nanijeti na površine koje su za zmije i naj-privlačnije (izvori vode, stogovi sijena i sl.). Jednom nanesen repelent odbija zmije u trajanju od 15 dana bez obzira na klimat-ske čimbenike (kiša ga ne ispire). Preparat je novost na našem tr-žištu i bit će veliko olakšanje za sve osobe koje imaju poteškoće s navedenim gmazovima. Valja napomenuti, kako navedeni pri-pravak nema neugodan miris za čovjeka a što pak nije slučaj kada u vrtu zapalite staru automobil-sku gumu ili elementarni sum-por u prahu!

I crna udovica prijeti!Još jedna životinja stvara

bauk tijekom ljetnih mjeseci kada je redovito i prisutna u cijeloj Her-cegovini. Ipak, treba napomenuti kako je ovdje riječ o pauku koji je s aspekta fitomedicine korisna ži-votinja jer se u prirodi uglavnom hrani sitnim kukcima te skakav-cima kojima time smanjuje broj-nost. S druge strane, riječ je o vrlo otrovnom pauku koji nikada ne

napada čovjeka ako na to nije pri-moran. Stoga se i ubodi od crne udovice u većini slučajeva do-gađaju kada pauka prignječimo rukom ili nogom. Navedeni pauk se rado zavlači i u obuću koja ostaje noću vani pred vratima, o čemu bi ipak trebali malo povesti računa. Jer ubodi crne udovice su vrlo bolni i bolesnici proživljavaju vrlo teške bolove što je ujedno i razlog zbog čega se ovog pau-ka trebamo i bojati. Ipak, otrov crne udovice slabije je izražen u odnosu na otrov zmija otrovnica i to iz prostog razloga što se radi o njegovim mnogo manjim koli-činama. Usporedbe radi-poskok jednim ugrizom može ubrizgati 200 mg svježeg otrova dok crna udovica ubrizga svega 0,3-0,5 mg. U slučaju ugriza crne udovice po-grešno je mišljenje kako trebamo isisati i odstraniti što više otrova iz organizma kao što se to radi kod ugriza zmije. Otrov crne udovice se širi iznimno brzo kroz organi-zam te stoga što prije trebamo i potražiti liječničku pomoć kako bi primili odgovarajući serum.

Stršljeni i ose vrebajuZanimljivo je da čovjek str-

šljena i ose ne smatra pretjera-no opasnim životinjama prem-

da se tijekom vrućih ljetnih dana liječnička pomoć najčešće traži zbog njihovih uboda. Da-kle, općenito gledano i potkri-jepljeno statističkim podacima realno najopasniji organizmi u toplijem dijelu godine su upra-vo stršljeni i ose. Iako se to čini nemogućim, ubodi stršljena mogu biti smrtonosni. Posebna opasnost leži u činjenici kako stršljeni mogu napasti čovjeka koji im se nesmotreno približi. Stoga se nipošto ne približavaj-te rojevima stršljena a ukoliko zamijetite nekoliko stršljena u letu što prije se od njih i uda-ljite.

Oprezno s pčelamaPored toga, i vrlo korisne

pčele mogu biti ponekad agre-sivne. Pa možemo slobodno reći da nema pravog pčelara ko-jeg njegovi ljubimci nisu uboli

barem nekoliko puta. Zato se nikada nesmotreno nemojte približavati njihovim košnicama te znajte kako one mogu biti opasne i u svojim redovitim pre-letanjima. Osim toga, kada se nalazite u blizini njihovih košni-ca ne oblačite šarenu odjeću te ne upotrebljavajte razne mirise i dezodoranse na koje su pčele i više nego osjetljive. Ukoliko baš morate prići pčelinjim koš-nicama učinite to onda kada se one roje jer tada pčele nikada ne bodu!

Ženka crne udovice Pčele ponekad mogu biti agresivne

Ose znaju biti neugodne


17

Prošli mjesec posjetili smo tvrtku „Produkcia“ čija je osnov-na djelatnost trgovina autodi-jelovima, a koja je locirana na području Mostara. Spomenuta tvrtka nalazi se u vlasništvu ugledne obitelji Miletić i po-

TVRTKA ZA BUDUĆNOSTstala je jedna od najcjenjenijih i više nego prepoznatljivih u svojoj branši. To nimalo ne čudi s obzirom da djelatnici ovog renomiranog poduzeća vode brigu o svakom pa i najsitnijem detalju. Tako su u krugu podu-zeća napravili pravi mali „raj“ u kome tijekom stanke svi upo-

slenici mogu pronaći trenutak za odmor. A da odmor bude učinkovit, pobrinuli su se pak sjemenarnini agronomi, koji su svojim stručnim savjetima pot-pomogli formiranju voćnjaka, vinograda, cvjetnjaka i travnja-ka. Ukupno se radi o površini od 10.000 četvornih metara, na ko-

joj se nalaze brojne voćne vrste: trešnje, višnje, jabuke, kruške, orasi, bajami, šipci te površini na kojoj se nalazi mali vinograd od 250 vinovih loza. Sve to uop-će ne bi došlo do izražaja bez atraktivnog i besprijekorno ure-đenog travnjaka na koji otpada cca 7000 četvornih metara. I na koncu, da ne biste rekli kako malo pretjerujemo, držimo se one provjerene-kako slika vrije-di više od tisuću riječi…

JoSip BRklJača, ing.

Od davnina je čovjek težio spajanju najkvalitetnijih osobina dvaju biljaka i odbacivanju nega-

Ovaj način cijepljenja se če-sto koristi u praksi. Provodi se na način da se odabere zdrav izboj

CIJEPLJENJE VOĆAKA OKULIRANJEMnino Rotim, dipl. ing. tivnih svojstava. To se postiglo u

najvećoj mjeri primjenom raznih tehnika cijepljenja.

Jedna od najzastupljenijih tehnika spajanja podloge i plem-

ke jest okuliranje, što će ukratko biti prezentirano. Okuliranjem se prenosi jedan pupoljak plemke na podlogu.

Može se izvesti u dva vre-menska termina: početkom lip-nja – na budni pup, ili krajem

kolovoza, početkom rujna – na spavajući pup.

Kod prvog načina se u istoj vegetaciji razvije mladica iz umetnutog pupa, a kod drugog u idućoj vegetaciji. Tehnika je slijedeća: na podlozi se oštrim nožem za cijepljenje na 10 cm iznad tla napravi uzdužni rez od par centimetara a zatim kora poprečno zasiječe u obliku slova “T”. Potom se sa plemke skine pup s peteljkom lista jednim po-tezom noža i lagano umetne raz-micanjem pod zasječenu koru podloge. Na kraju se kora pri-sloni uz pup i poveže gumenom vrpcom tako da pup ostane vani. Uspjeh cijepljenja ćemo pro-vjeriti tako da ako pod laganim dodirom prsta peteljka otpadne nakon nekoliko dana cijepljenje je uspjelo, a ako peteljka uvene, potrebno ga je ponoviti.

RAZMNOŽAVANJE PLOČASTIM OKULIRANJEMnino Rotim, dipl. ing. plemke i s nje se oprezno ukloni

pup s «pločicom», pazeći pritom da se ne ošteti kambijski sloj. Na podlozi se ukloni komadić kore. Pup skinut s plemke (pločica) se

smjesti na izloženi dio drva pod-loge, tako da se kambijski spoje-vi spoje. Pup se čvrsto zaveže za podlogu da se ne može pomicati. Kad pup i podloga srastu, pup će

početi bubriti i vezivo se može ukloniti. Sljedeće zime podlo-ga se odreže do nacijepljenoga pupa, tako da se u proljeće pota-kne rast bujnog izboja iz cijepa.

Lijepo uređen okoliš uz tvrtku “Produkcija#

Cijepljenje voćaka na spavajući pup

18


Malo je poznato kako uzgoj stolnog grožđa zahtijeva mnogo stručnog znanja a i sama tehno-logija njegove proizvodnje puno je kompliciranija. To se prije sve-ga odnosi na gnojidbu koja se u pojedinim segmentima tre-ba prilagođavati zastupljenom sortimentu u vinogradu. Ipak, žalosna je činjenica kako naši vinogradari malo poznaju spo-menutu materiju te samo oni najodvažniji obavljaju prihranu, i to prvenstveno nekim od uni-verzalnih gnojiva ili eventualno gnojivom na bazi bora. To je da-kako poželjna i prihvatljiva mjera prihrane kojom se preko lista (fo-lijarno) vinovoj lozi osiguravaju dovoljne količine ovog elementa koji ima veliku ulogu u metabo-lizmu vinove loze.

Prihrana boromNaime, poznato je kako bor

povećava klijavost i vitalnost polenovih zrnaca, čime se osi-guravaju preduvjeti za normal-nu oplodnju. Drugim riječima, zahvaljujući boru, zametnutost bobica u grozdu puno je veća a njihov razvoj puno je sigurniji. To znači da prihrana borom, u

većini slučajeva, otklanja pojavu osipanja cvata kod vinove loze. Jer praksa je pokazala da u Her-cegovini ima dosta lokacija i vi-nograda u kojima svake godine, u manjem ili većem intenzitetu, dolazi do formiranja određenog broja rehuljavih grozdova, što se u žargonu naziva „prhnuće loze“. Dakle, problem nipošto nije ner-ješive prirode. Dovoljno je gno-jivom na bazi bora lozu tretirati 2-3 puta, i to jednom ili dva puta prije, te jednom nakon cvatnje. A nedostatak bora posebno je izražen na laganim pjeskovitim tlima i u sušnim uvjetima, bez osiguranog navodnjavanja (kap po kap). Spomenimo još kako se bor osim folijarnim putem može davati i fertigacijom odnosno putem tla, ovisno od vrste gnoji-va koje imamo na raspolaganju.

Poteškoće s klorozom I dok gnojiva na bazi bora

od vinogradara malo tko pri-mjenjuje u svojim nasadima, dodavanje željeza odavno je po-znata i priznata mjera prihrane na području Hercegovine. To je i razumljivo s obzirom na činje-nicu da su naša tla karbonatna odnosno da sadržavaju velike količine vapna pa se željezo u tlu nalazi u nepristupačnom obliku za biljku. Stoga dolazi do toga da listovi malo po malo gube svoju prirodnu zelenu te poprimaju svijetložutu boju. Simptomi ne-dostatka željeza manifestiraju se

prvenstveno na mladim vršnim listovima i na vrhovima mladica. Međutim, ferokloroza se otklanja na relativno lagan način, i to pri-mjenom željeznog helata koji se otopljen u vodi dodaje svakom pojedinačnom trsu. Ovisno od proizvođača, na našem tržištu nalaze se i drugi pripravci na bazi željeza a koji se mogu aplicirati i folijarnim putem. Bitno je napo-menuti da u tom slučaju u istom spremniku nipošto ne smijemo miješati zaštitna sredstva (pesticide) već se željezo vi-novoj lozi daje po-sebnim prskanjem. Inače kada su u pi-tanju folijarna gno-jiva, puno ih je pa-metnije i poželjnije davati pojedinačno i bez miješanja s pesticidima.

Specifičnosti CardinalaCardinal je jedna od najza-

stupljenijih sorti stolnog grožđa u Hercegovini. Riječ je ukusnoj sorti vrlo ranog sazrijevanja. Ugodna aroma i blago nagla-šeni muskatni miris spomenutu sortu čini jednom od najkvali-tetnijih. Međutim, ukoliko u vri-jeme sazrijevanja nastupi kišno

SPECIFIČNOSTI GNOJIDBESTOLNOG GROŽđAStolno grožđe puno je zahtjevnije za uzgoj u odnosu na vinsko. Osim toga, gnojidba stolnog grožđa u intenzivnom vinogradarstvu predstavljaju redovite agrotehničke mjere kojima trebamo posvetiti punu pozornost.

nino Rotim, dipl. ing. razdoblje, dolazi do pucanja po-kožice bobice, čime se poveća-va osjetljivost prema sivoj trule-ži. Pored toga, takvi grozdovi gube na svojoj tržnoj vrijedno-sti. Kako bi se pak premostili navedeni problemi, potrebno je nasade Cardinala, nakon zame-tanja bobica po do faze sazrije-vanja, folijarno tretirati 2-3 puta s proizvodima trgovačkog nazi-va BIOLIGHT (200 grama na hek-tar) uz dodatak gnojiva FLORAL K (3 kg/ha). Primjenom navede-nih gnojiva utječemo na kakvo-ću sazrijevanja i boju grožđa te povećavamo sadržaj šećera u grožđanom soku. S druge stra-ne, čvrstoću pokožice bobice Cardinala povećavamo ukoliko trsove tretiramo gnojivom CAL-CIUM FAST u količini od 1 kg/ha. Kada se navode doze gnojiva izražene po jedinici površine, a u našem slučaju radi se o hek-taru, tada se podrazumijeva po-trošnja vode u količini od 1000 litara. Sve navedene proizvode možete pronaći u našim Agro-centrima u Mostaru i Širokom Brijegu gdje se ujedno možete detaljnije informirati o primjeni spomenutih gnojiva.

Sequestren protiv kloroze

Calcium fast - za sorte sklone

pucanju bobice

Biolight obavezan u

stolnom grožđu


19

PITANJA I ODGOVORIOpadanje listovabugenvilije

Imam prekrasnu bugenvili-ju čiji su listovi naglo počeli opadati, dok je cvijet ostao. Opali listovi su požutjeli, dok su neki od njih sasvim zeleni. No, međutim, na biljci zamje-ćujem malene zelene pupo-ve. Stoga želim znati zbog čega je došlo do naglog opa-danja listova i na koji način pomoći biljci da se regene-rira, ukoliko je takvo što još uvijek i moguće. Unaprijed zahvalan!Do opadanja listova bugen-vilije najvjerojatnije je došlo zbog nedostatnog zalijevanja tijekom vrućih ljetnih mjeseci, posebice ukoliko tlo nije rahlo i propusno. Pošto niste naveli jesu li možda uočeni pojedini štetnici ili da li je možda biljka bila izložena vjetru ili jakom suncu. Međutim, bilo kako bilo, ono što trebate znati jest činje-nica da ova prekrasna penjači-ca posjeduje jaku regenerativ-nu snagu (a uz sve to na biljci se još uvijek zamjećuju zeleni pupovi), što znači da ćete uz malo pažnje oko zalijevanja i primjene jednog od tekućih gnojiva uskoro, ponovno dobi-ti lijepu i zdravu biljku.

Josip Brkljača, ing.

Vađenje voćnih panjeva

Tijekom ljeta planiram po-sjeći veći broj starijih voćnih stabala. Zanima me kako najlakše izvaditi panjeve.Nakon rezidbe tijekom jeseni panjeve je najbolje premazati jednim od herbicida na osnovi glifosata (Herkules ili Ouragan system 4). Koristimo fiziološku zakonitost da se u jesen kod drvenastih kultura hranjiva premještaju iz nadzemnih dije-

lova u korijen. I upravo ujesen kod svega što trebamo uništi-ti koristimo jedan od ova dva pripravka. Razrijedi se otopi-na u omjeru 1:6 i svako deblo premaže četkicom. Otopina će uništiti panj i do najmanjeg korjenčića, pa ga iduće godine možete jednostavno izvaditi bez mehanizacije.

Josip Brkljača, ing.

Uništavanje divljekupine u voćnjaku

Posjedujem voćnjak koji je određeno vrijeme bio zapu-šten pa je došlo do masovne pojave divlje kupine. Probao sam je uništavati, ali bezu-spješno. Stoga vas molim da mi date koristan savjet kako je uništiti a da pritom ne ugrozim voćke koje usprkos mojoj odsutnosti daju obilat urod?Divlja kupina se može uništi-ti na dva načina. Na način da, ukoliko se tlo ne obrađuje te želite da trava ostane prisutna a kupina pak nestane, upotrije-bite herbicid pod nazivom Sta-rane 250. Navedeni herbicid se primjenjuje u količini od 1,5-2 l/ha i to kada je dobro razvije-na lisna masa korova pa sve do početka cvatnje kupine. Drugi način na koji možete uništiti kupinu kao i sve osta-le prisutne korove, a pri čemu ćete dobiti «golo tlo», odnosi se na uporabu herbicida pod trgovačkim nazivima Herkules i Ouragan system 4. Iz osobnog iskustva mogu vam potvrditi da su navedeni preparati poka-zali izuzetne rezultate u pogle-du uništavanja kupine te da s pravom slovi kao jedan od naj-efikasnijih herbicida na osnovi glifosata. Primjenjuje se kada kupina i ostali korovi imaju do-voljno lisne mase i u uvjetima

kada oborina neće biti barem 24 sata nakon njegovog aplici-ranja. Imajte na umu i činjenicu da prilikom primjene oba spo-menuta herbicida morate stro-go voditi računa da oni nipošto ne dospiju na zelene dijelove ili koru voćaka.

Nino Rotim, dipl. ing.

Miss – rana sorta jagoda

Možete li mi navesti osnovne karakteristike jagode, sorte Miss, Želio bih znati o kakvoj sorti jagode se radi pošto planiram zasaditi ovu sortu u svom jagodnjaku?Miss je nešto novija sorta ja-gode koju odlikuje bujan rast. U našem klimatu spada među najranije sorte po vremenu dozrijevanja. Plodovi su crve-ni tijekom cijelog perioda sa-zrijevanja, slatkog su okusa i ujednačene krupnoće plodova od početka do kraja berbe, što nije slučaj s mnogim drugim sortama. Plodovi su krupni, konusno produženi i ovalno spljošteni, velikog sjaja. Meso je svijetlocrvene boje, dok je u sredini ploda bijelo, čvrsto i aromatično. Osim za vanjski uzgoj, sorta je pogodna i za uz-goj u plastenicima. Dakle, rana i vrlo perspektivna sorta jago-de koja zbog svoje kakvoće sve više i ulazi u sortiment herce-govačkih uzgajivača.

Mladen Karačić, dipl. ing.

Rastjerivanje zmija

Postoji li kemijski pripravak za rastjerivanje zmija. Nai-me, na svom imanju primije-tio sam nekoliko zmija u bli-zini jedne nakupine kamenja koja se nalazi u zapuštenom voćnjaku.

Upravo zmije traže takva mje-sta kao svoja staništa pogoto-vo ako su još obrasla raslinjem. Kako bi se riješili zmija moramo njihova staništa učiniti nesi-gurnim za obitavanje. Naime, poznato je da zmije ne obita-vaju na površinama gdje se ne osjećaju sigurnim. Takve povr-šine potrebno je kultivirati, ra-slinje očistiti, a po mogućnosti to kamenje ukloniti. Osim toga, raslinje se može i spaliti. Sprje-čavanje naseljavanja zmija na neko područje (voćnjak, ili neku drugu površinu) teško je izvedi-vo. Mogu se koristiti pocinčana mreža sa sitnim oknima kojom se ogradi cijela površina.Na tržištu postoji pripravak – repelent (Viperalt) koji se može koristiti u rastjerivanju zmija. Tim pripravkom se pr-skaju zidovi oko kuća, kame-njari i druge površine.

Nino Rotim, dipl. ing.

O kojoj sorti krumpiru se radi

U veljači sam kupio 20 kg krumpira kojeg sam posa-dio tijekom ožujka. Prilikom kupovine od prodavača sam tražio ranu sortu krumpira. Krumpir je izuzetno dobro radio, a gomolji su nešto iz-duljeni. Milim vas da mi od-govorite o kojoj sorti krumpi-ra se radi jer ga namjeravam saditi i iduće godine.Gomolji krumpira koje ste do-stavili pripadaju sorti Liseta. Naime, gomolji ove sorte su nešto izduljeni i glatke pokoži-ce. Liseta pripada skupini ranih sorti krumpira namijenjenih za proizvodnju mladog krumpira. Izuzetna je rodna sorta i sva-ke godine površine zasađene ovom sortom se povećavaju.

Mario Ćubela, dipl. ing.

20


U toplijim dijelovima Herce-govine tijekom srpnja i kolovoza ozbiljniji proizvođači nastavljaju sjetvu i sadnju povrća kako bi zadovoljili potrebe tržišta. Istina, uvjeti za sjetvu povrća nisu opti-malni jer ipak u ovo doba godine često vladaju “tropske vrućine”. Stoga je biljkama potrebno osi-gurati dovoljne količine vode kako uloženi trud ne bi bio uza-ludan. Osim toga, prije sjetve sjemena nužno je kvalitetno pri-premiti tlo, što podrazumijeva i unošenje odgovarajućih biljnih hranjiva. Prije sjetve ili sadnje povrća nikako ne smijemo zabo-raviti ni unošenje insekticida u tlo s tim da se obvezno konzulti-ramo s lokalnom savjetodavnom službom. Nije nevažno napome-nuti da sve navedene radove u povrtnjaku, počevši od zalije-vanja pa do unošenja gnojiva, trebamo obavljati predvečer ili rano ujutro, kad temperature nisu previsoke.

Razumljivo je da su podaci u tablici orijentacijski i da optimal-no vrijeme sjetve ovisi od vlada-jućih klimatskih prilika. Svakako da je najkritičniji period sjetve u razdoblju od 20 srpnja do 10 kolovoza.

Osim sjetve, aktualna je i sad-nja prijesadnica povrća: cvjetače, endivije, kelja pupčara, zimskog kelja, zimskog kupusa, jesenske salate i dr. Pri tomu prednost imaju prijesadnice proizvedene kontejniranim načinom i to iz razloga što se bez većih poteš-koća mogu saditi tijekom cijele godine uz izostanak stresa-za-

LJETO U POVRTNJAKU

Iako su temperature u ovom razdoblju iznimno visoke intenzitet radova u povrtnjaku se tek neznatno umanju-je. Proizvođačima je važno osigurati kontinuitet berbe svježeg povrća koje se u našim južnim područjima od jeseni, zime pa sve do travnja može brati na otvorenu polju i plasirati na tržište

VRSTA POVRĆA KOLIČINA SJEMENA (m2) VRIJEME SJETVECVJETAČA 3 01.07.-20.07.

CIKLA 3 01.07.-10.07.ENDIVIJA 3 01.07.-31.08.MRKVA 4 01.07.-31.08.PERŠIN 3 01.07.-31.08.RADIČ 5 01.07.-31.08.

PORILUK 15 01.07.-31.08.JESENSKA SALATA 3 01.07.-31.08.

ZIMSKI KUPUS 3 01.07.-15.07.ZIMSKI KELJ 3 01.07.-20.07.

GRAH MAHUNAR 15 01.07.-15.08.

Sjetva povrća u toplijim područjima

hvaljujući grudi supstrata oko korijena. Sadnja se obavlja u dovoljno vlažno tlo s tim da dva tjedna nakon sadnje trebamo obaviti i prvu prihranu (KAN i sl.). Kako je ovo godina s pojačanom pojavom lisnih ušiju i stjenica, trebamo voditi računa i o zaštiti prijesadnica, što se prije svega odnosi na kupusnjače. U tu svr-hu koristi se veći broj insekticida s čijom primjenom su povrćari već dobrim dijelom i upoznati. Međutim, dobrim dijelom nisu upoznati sa suzbijanjem korova u kupusu. Pošto se u našim kra-jevima nalazi veći broj proizvo-đača kupusa čiji se uzgoj bazira na prijesadnicama, i suzbijanje korova treba podrediti tom na-činu proizvodnje. Tako se prije presađivanja prijesadnica može koristiti: TREFLAN (1,5-2 l/ha), GOAL EC (2-3 l/ha) i STOMP (3-4 l/ha) dok se 10-14 dana nakon presađivanja kupusa koriste: BU-TISAN S (2-2,5 l/ha).

Koji će se od navedenih pre-parata koristiti, ovisi o tipu tla i

JoSip BRklJača, ing.

kulturi koja će se uzgajati nakon kupusa. Međutim, treba imati na umu da se jednokratnom pri-mjenom herbicida ne postižu

željeni rezultati te je prije izbora herbicida preporučljivo kontak-tirati s lokalnom savjetodavnom službom.

Kasna sadnja rajčice

Ljetna sjetva mrkve


21

Naime, novozelandski špi-nat dobro raste u toploj i vlaž-noj klimi te se, sukladno tomu, izvanredno udomaćio i na na-šem podneblju. S druge strane, našim je povrćarima znano kako tzv. obični špinat tijekom ljeta nipošto kvalitetno ne uspije-vaju uzgojiti. To je razumljivo s obzirom da u uvjetima visokih temperatura, koje su redovite u ljetnim mjesecima, i pod utje-cajem dugog dana spomenuti špinat obično i procvate. Stoga se pojavilo rješenje u vidu novo-zelandskog špinata. On za ljet-nih mjeseci nesmetano raste i razvija se, što znači da mu velike vrućine ne smetaju, već mu na-protiv veoma gode. Dovoljno je osigurati povremeno pravodob-no zalijevanje i «ljetni» špinat će vrlo brzo formirati dugu i bujno razgranatu poleglu stabljiku čije listove beremo sve do kasne je-seni. Njegove pak listove i mlade izboje pripremamo na isti način kao i špinat. Najviše se priprema-ju kuhana jela, premda se mladi izboji mogu jesti i svježi u vidu salata.

Biološke posebnostiNovozelandski špinat ima

trokutaste malo naborane listo-ve koji su nešto manji i sočniji od uobičajenog i puno nam poznatijeg špinata. Listovi su jednostavni, glatki, debeli, do 7 cm dugi i 4-5 cm široki. Rastu na

zeljastoj stabljici koja je polupu-zava i koja može doseći do jedan metar u promjeru. Cvjetovi su u pazuhu listova, smješteni na kratkim stapkama i imaju žuto-zelenu boju. Višesjemeni plod je specifičnoga zvonolikog oblika s četiri roščića pri vrhu, maslina-stozelene boje, a sadrži do osam sjemenki. Zahvaljujući snažnom i iznimno razgranatom korije-nu, novozelandski špinat dobro podnosi sušu premda za veće i bolje prinose moramo osigurati ravnomjernu opskrbu vodom. I dok u toplijem ambijentu uspješ-no raste, njegov uzgoj znatnije ograničavaju niske temperature te se za biljke kritičnim smatraju temperature ispod ništice.

Način uzgojaSlično ostalom lisnatom

povrću, novozelandski špinat u plodoredu dolazi na drugo

mjesto, i to nakon kupusnjača i plodovitog povrća. Uzgaja se izravnom sjetvom sjemena, ali uz uvjet da se sa sjetvom poči-nje nešto kasnije tj. tek kada se temperature tla podignu iznad 20-tak stupnjeva C. Zbog nešto čvršćih ovojnica i dugog nicanja prije sjetve se prakticira namaka-nje sjemena u mlakoj vodi u tra-janju od 24 sata. Međutim, na taj način pripremljeno sjeme mora-mo sijati isključivo u vlažno tlo. Sije se na razmak redova od 80 do 90 cm i 30 do 40 cm u redu. Pošto posijane biljke u početku sporo rastu, nužno ih je redovito okopavati, a sve kako bismo ih štitili od štetnih korova i kako bi razbili pokoricu, te time gubitak vode iz tla sveli na najmanju mo-guću mjeru. S okopavanjem se nastavlja sve dok biljke dobro ne pokriju tlo.

Berba Berba može započeti 40 do

50 dana nakon nicanja, s tim da se beru isključivo dobro razvi-jeni listovi ili se pak beru mladi izboji do 20 cm duljine s 5 do 6 dobro razvijenih listova. Ustvari, režemo vršnih desetak centime-tara grana a na svakoj ostavimo po nekoliko listova. U pazušcima ostavljenih listova formirat će se novi izboji koji se opet režu, ali

tek kada dovoljno narastu. Na spomenuti način stalno potiče-mo grananje biljke i stvaranje novih, mladih izboja, što znači da se novozelandski špinat obično bere jednom tjedno sve do prvih mrazeva. Bitno je napomenuti kako stariji listovi i izboji nisu je-stivi jer sadrže previše celuloznih vlakana. A jednom posijan i uz-gojen trajno ostaje u povrtnjaku iz razloga što će neugledni žuć-kasti cvjetovi redovito donijeti sjeme koje, kada dospije u tlo, zadržava klijavost sve do nared-ne sezone. Ali, nemojte brinuti!

NOVOZELANDSKI ŠPINATNa zahtjev velikog broja čitatelja u našem poljoprivrednom glasilu ponovno objavljujemo prilog o malo poznatoj vrsti povrća-novozelandskom špinatu, zeljastoj biljci koja potječe s Novog Zelanda i Tasmanije a koja s botaničkog gledišta nema nikakvih sličnosti sa klasičnim špinatom. U toplijim područjima navedeni špinat višegodišnja je biljka koju ćete tijekom ljetnih vrućina uspješno moći uzgojiti, što pak nije slučaj s uobičajenom vrstom špinata...

U sjemenskom asortimanu Agrocentri u Mostaru i Širo-kom Brijegu svim ljubiteljima egzotičnog osigurali su, pored ostalih neuobičajenih povrt-nih vrsta, i dovoljne količine prigodno pakiranog sjemena novozelandskog špinata.

maRio ćuBela, dipl. ing.

Novozelandski špinat

22


Kao i ostale kupusnjače cvjetača potječe s Mediterana i Bliskog istoka. Prva pisana infor-macija o cvjetači potječe iz 12. stoljeća što znači da je imala zna-čajnu ulogu u svijetu povrćarstva starih civilizacija. Iako u našim krajevima nije zastupljena kao primjerice rajčica i paprika za-mjetno je da proizvodnja cvjeta-če zadnje desetljeće u svijetu ite-kako raste. Možda je tomu uzrok i njena hranjiva vrijednost koja se ogleda u sadržaju ugljikohidrata, bjelančevina, masti, minerala (na-trij, kalcij, fosfor, magnezij, želje-zo, jod) te vitamina (A,B i C). Ipak, tomu pridonosi činjenica kako se veliki metamorfozirani cvat s nekoliko najmlađih listova može koristiti kao povrće prisutno na tržištu gotovo cijele godine.

Voda kao bitančimbenik uzgoja cvjetače

Cvjetača ima nešto slabije ra-zvijen korijenov sustav, što znači

da automatski ima i veće potrebe za vlagom i hranjivim tvarima. Tako je praksa pokazala da ne-dostatak vlage u tlu, ali i samom zraku, znatno usporava rast lisne mase, koja ostaje sitna s jakom voštanom prevlakom, pa nastupa prijevremeno oblikovanje cvjet-nih glavica slabe kakvoće. Svaka-ko treba napomenuti kako cvje-tača najveću potrebu za vlagom iskazuje u vrijeme oblikovanja cvjetne glavice. Stoga treba uzeti u obzir činjenicu kako se navede-no povrće može uspješno proi-zvoditi samo uz dobro natapanje, prvenstveno metodom orošava-nja (kišenja) biljaka i tla, čime se stvara visoka relativna vlaga zra-ka što itekako godi cvjetači.

Vrijeme sjetveU našim toplim krajevima

cvjetača se za zimsku i proljetnu berbu sije u kolovozu a sadi u rujnu, dok se za jesensku berbu sije u srpnju a sadi u kolovozu. U nešto hladnijem klimatu cvjetaču treba posijati nešto ranije kako

bi se sama berba planirala prije dolaska hladnijih dana, odnosno, prije pojave mrazeva. Sadnja se obavlja na razmak redova od 60 cm, koliko iznosi i razmak unutar samih redova. Navedeni razmak redova potreban je kod uzgoja kasnih jesensko-zimskih sorata tj. hibrida koji zahtijevaju i nešto više proizvodnog prostora. Međutim, većina hercegovačkih povrćara prakticira nešto manji razmak sadnje (40 x 40 cm) kako bi na taj način što bolje iskoristili prijeko potrebne, ali još uvijek male i usit-njene, proizvodne površine.

Berba cvjetačeCvjetača se bere u stadiju

tehnološke zrelosti, kada cvat dosegne promjer preko 10 cm, što odgovara sortnim svojstvima. Berba se odvija za suha vremena, rezanjem do korijena, tako da uz glavicu ostane nekoliko listova. Budući da se cvatovi ne razvijaju ujednačeno, berba je sukcesivna. Nakon branja cvjetaču je potreb-no naglo ohladiti i uskladištiti na

temperaturi nešto većoj od točke smrzavanja. Kupljenu pak na trž-nici možete čuvati zamotanu u papir u hladioniku do tri dana.

Međutim, trebate znati da se cvjetača najbolje pripravlja ku-hanjem na pari, premda se može kuhati i u vodi bez soli. A otkrit ćemo vam i malu tajnu-ukoliko je kuhate u slanoj vodi, brzo će vam potamniti. Osobito je uku-sna ukoliko se kuha u mješavini vode i mlijeka, a dobro dođe i po-koji začin kao što su vlasac, celer ili peršin. U dalmatinskoj se kuhi-nji pak najviše priprema na lešo, začinjena kvasinom i maslinovim uljem. Pa tko voli neka izvoli…

LJETNA SJETVAZIMSKA BERBAZbog svoje izvanredne hranjive vrijednosti cvjetača pripada samom vrhu povrćarskih kultura. Riječ je o od-ličnoj dijetetskoj namirnici koja bi trebala naći mjesto u svakom povrtnjaku


Fiziološki poremećajikod uzgojaFiziološki poremećaji u razvoju cvata cvjetače najčešće se mani-festiraju kroz: formiranje sitnog cvata, prorastanje brakteja, riža-vost i sljepoća«Sitni cvat» sasvim otvara unu-trašnje lišće rozete prije nego što cvat postigne tržnu veličinu. Više je mogućih uzroka: zastoj u rastu, niže temperature nakon presađi-vanja, prestare presadnice, slba ishrana dušikom.Prorastanje brakteja – pojava malih listova koji prorastaju kroz cvat. Dok je cvat dobro zaštićen lišćem, ti su listovi bijeli, a čim se izlože svijetlu, postaju zeleni.Rižavost – pojava malih cvjetnih pupoljaka na površini cvata, što cvatu daje samtast izgled. I ta po-java je u vezi s temperaturama od 15 do 25 dana nakon zametanja cvata.Sljepoća – rozeta lišća bez cvata- u stadiju sedmog ili osmog lista ugiba vegetacijski vrh od niskih temperatura (0 do -1oC), listovi su deblji i tvrđi nego što je normalno zbog nakupljanja ugljikohidrata.

Nasad cvjetače


23

Malčiranje je prekrivanje tla slojem materijala anorganskog ili organskog porijekla s ciljem uma-njivana isušivanja tla. Pored toga sprječava se rast korova. Ukoliko je materijal za malčiranje organskog porijekla, razgradnjom obogaću-je tlo organskom tvari i potiče rad korisnih mikroorganizama u tlu.

Za malčiranje se koriste razne folije, sijeno, suho lišće, pljeva, piljevina, borove iglice, kompost, kora drveta, šljunak.

Tehnika malčiranja je primje-njiva i u komercijalnim nasadi-ma, posebno povrća. Koriste se perforirane folije u bojama. Ljeti najčešće bijele boje, tamnije boje u ostalom dijelu godine. Primje-njujući folije uz navodnjavanje kap po kap, postižu se najbolji efekti. Manji utrošak vode biljka ima kontinuirano na raspolaga-nju dovoljno vlage, umanjuje se stres uslijed nagle promjene tem-perature, kroz sistem je moguće dodavati tekuća gnojiva. Folija smanjuje isparavanje, također sprječava nicanje korova, manje je bolesti, dozreli plodovi su čišći jer ih ne prlja zemlja pa je olakša-na berba. Svakako, folija je isplati-va investicija jer će se trošak vode za navodnjavanje višekratno sma-njiti, a također i vrijeme potrebno za navodnjavanje.

Na manjim površinama mo-žemo za svoj povrtnjak koristiti priručne materijale koje često smatramo otpadom u vrtu, a koji su itekako korisni. Pokošenu tra-vu koja nam nakon košnje smeta deponiramo u manje izloženi dio vrta te iskoristimo kao pokrivač povrća na gredici. Suho lišće,

UZ MALČIRANJE RIJEđEZALIJEVANJEU ove ljetne vruće dane nastojimo sačuvati naše po-vrtnjake i cvjetnjake od žege višekratnim zalijevanjem. Visoke temperature potiču brzo isparavanje vode, pa se čini naš trud uzaludan. Doskočimo tome tehnikom malčiranja.

pljevu, piljevinu ili drugi organski otpad iz domaćinstva može se ko-ristiti kao materijal za malčiranje.

U ukrasnom dijelu vrta treba koristi malč koji je estetskim izgle-dom primjereniji toj namjeni vrta. Rijetko se cijeli vrt prekriva, ali je poželjno da se malčira površina oko vrijednih i zahtjevnijih bilja-ka u vrtu (ruže, ukrasne trajnice i dr.). Prekriva se površina oko debla stablašica i grmova koja obuhvaća zonu korijenove mreže. Gredice jednogodišnjeg bilja su uglavnom omeđene pa se prekri-va cijela gredica.

Estetski gledano najljepši je malč je kore drveta, lijepo izgleda, obavlja funkciju, kao podloga jače ističe ukrasnu vrijednost biljaka, posebno cvatućih .

Kod uzgoja trajnica i grmova može se koristi šljunak sitnijih granulacija ili riječni oblutak, tad je poželjno niskom ogradicom odijeliti taj prostor od okolnog travnjaka zbog jednostavnijeg održavanja i urednijeg izgleda.

Pokošena travaU svakom održavanom vrtu

ima pokošene trave, koja je pro-blem pri skupljanju i uklanjanju sa travnjaka. Prostire se sloj trave vi-sine oko 5 cm, no on će se uskoro slegnuti i smanjiti na polovicu Tra-va je kao malč kratkog vijeka pa je treba obnavljati svaka 2-4 tjedna, što se poklapa s intervalima koš-nje, uredno održavanih travnjaka. Ne koristiti travu kao malč ukoliko je travnjak tretiran herbicidima.

Otpalo lišćeU jesen muku mučimo s ot-

palim lišćem, čak ga skupljamo u velike veće za smeće i vozimo na

deponij. Šteta je odvoziti vrijedan dio vrta. Iskoristimo lišće za proi-zvodnju komposta. Zbog pove-ćanog sadržaja lignina sporo se razgrađuje, pa se može koristiti i direktno za malčiranje gredica. Tijekom zime stavlja se na gredice u sloju od 5 cm. Do proljeća će se dio razgraditi i stanjiti pa će biti olakšana proljetna sadnja.

Pljeva i piljevinaOvo su izvrsni materijali za

malčiranje. Piljevina je otpad u drvnoj industriji, isto tako i pri rezanju drva za ogrijev. Sjecka-licom za grane možemo usitniti sav drveni otpad u vrtu. Piljevina je pogodne za malčiranja novo-zasađenih stabala i grmova, ali se koristi i u malčiranju gredica povrća. Zbog sadržaja tanina i drugih tvari koji raspadanjem piljevine nastaju mogu imati štetan utjecaj na mlade biljke povrća. Za povrće je primjereniji malč od pokošene trave.

Kora drvetaKora drveta je jako zahvalan

materijal za malčiranje. Najčešće se koristi usitnjena kora crnogo-ričnog drveća. U trgovinam su u ponudi gotova pakiranja raznih veličina komadića kore. Za ma-nje površine je primjerenija više usitnjena kora, a za veće površi-ne krupnije usitnjena. Najčešće se koristi u ukrasnom dijelu vrtu zbog izrazito lijepog izgleda. Kora spada u tvrđe materijale za malčiranje koji su bio razgradivi pa mikroorganizmi trebaju više energije da bi je razgradili pa time troše i hranjiva iz tla, posebice dušik. Stoga je prije samog mal-čiranja potrebno izvršiti prihranu

gnojivima na osnovi dušika, po mogućnosti organskog uz do-datak mineralnih. Kora drveta se prostire u sloju visine 5 cm i jedan je od dugotrajnih malčeva.

Borove igliceU priobalju u borovim šuma-

ma lako se može doći do otpalih borovih iglica koje se mogu isko-ristiti za malč. No, razgradnjom borovih iglica dolazi do zakiselja-vanja tla, stoga se malč od borovih iglica preporučuje samo za one biljke kojima odgovara kiselo tlo (azaleje, kamelije, hortenzije i dr.).

Ostali materijali pogodni za malčiranje

Koriste se i kokosova vlakna proizvedena iz ljuske kokosovog oraha. Izrazito su lijepe čokolad-ne boje pa se sve više koriste za prekrivanje cvjetnih gredica

Karton je također našao pri-mjenu u malčiranju. Nakon po-stavljanja obveznoga natopiti vodom kako ga vjetar ne bi od-nio. Improvizirano rješenje pa ga koristiti prilikom sjetve prije nica-njaja da bi se sačuvala površinska vlaga.

ivica doko, dipl. ing.

Malč u nasadu rajčice

24


Možemo slobodno reći kako tijekom ljeta u našim krajevima imamo običaj zapustiti naše li-jepe povrtnjake ostavljajući ih «na miru» sve do jesenske sjetve blitve i špinata. Ali, tu griješimo, istina pojedini iz neznanja a neki iz nemara, jer postoji veliki broj povrtnih kultura koje možemo uspješno uzgojiti i tijekom ljeta. Međutim, proizvodnja povrća ne može biti zasnovana, a da nije osigurana voda za natapanje, jer bi to bio i suviše velik rizik i financijski gubitak. Posebice je to izraženo u našim toplijim, juž-nim krajevima, kad su u vrijeme sjetve ili sadnje povrća znatnije izraženi sušni dani i u duljem razdoblju.

Bez natapanja nemani postrnog povrća

Razumljivo je da tijekom vru-ćih ljetnih dana povrću moramo osigurati dovoljne količine vode jer svakako moramo nadoknadi-ti i gubitke vode nastale ispara-vanjem. Osim toga, ukoliko je u trenutku sjetve ili sadnje tlo bilo vlažno, zasnivanje kulture povr-ća bit će brže i gotovo. Dakle, že-limo naglasiti kako sjetva ili sad-nja povrća u suho tlo ne dolazi u obzir. Ako je tlo suho, a nemamo dovoljno vode za natapanje, onda samu sjetvu trebamo od-goditi do prve jače kiše. Ali, isto tako moramo znati kad je u pita-

nju postrna proizvodnja povrća da i jedan dan ranije sjetve ili sadnje puno znači iz razloga što ga u jesen ne možemo nadokna-diti. U našim sjevernijim područ-jima situacija je malo drugačija jer tamo opasnost od suše goto-vo da i ne postoji, što tamošnjim povrćarima daje veliku prigodu proširenja postrne proizvodnje. Međutim, iako je vrlo moguća tamo postrna proizvodnja goto-vo da i ne postoji.

Koje povrće se najčešće proizvodi postrno?

Čini nam se da tu ipak pred-njače kupusnjače jer ovo glava-to povrće se nekako tradicional-no sadi i uzgoja tijekom ljeta u Hercegovini. Ovdje je uglav-nom riječ o proizvodnji iz prije-sadnica za koju bi najprikladnija bila srednje teška tla (teže ilo-vače) koja dobro čuvaju vlagu. U samoj gnojidbi kupusnjača se obično rabe i veće količine stajskog gnoja iako je za nje-gov uspješan uzgoj nužno u tlo prije sadnje unijeti i malo mine-ralnog gnojiva. Osim kupusa u našem klimatu se postrno može uzgajati i korijenasto povrće po-put mrkve koja doslovce može uspijevati cijele godine. Tlo za mrkvu i ostalo povrće iz ove skupine mora biti lakšeg meha-ničkog sastava s dovoljno vlage i hranjiva. Za ovu skupinu po-vrća su idealna naša pjeskovita tla. Ali, i ostale vrste možemo

SJETVA POVRĆA NAKON ŽETVEIako je proizvodnja postrnog povrća, bilo sjetvom ili sadnjom prijesadnica moguća, ona je barem do sada malo korištena. Ali, zašto ne iskoristiti povrtnjak i tijekom ljeta jer u njemu još uvijek može biti vrlo živo

ivica doko, dipl. ing. slobodno uzgajati tijekom ljeta, čak i lukovičasto te plodovito povrće premda su mogućnosti znatno i šire. Ipak, istini za volju u cilju pouzdanije postrne proi-zvodnje povrća potrebno je po-znavati klimu svakog pojedinog kraja s posebnim osvrtom na zbroj topline i oborina po mje-secima.

Bilo kako bilo, nadam se da će ljubitelji povrća biti potaknuti ovim tekstom kao što je to bio i

slučaj s člankom o ljetnoj sadnji krumpira u Hercegovini. I doista je upalilo, u Hercegovini će se ove godine u sklopu obiteljskih povrtnjaka mladi krumpir dva puta vaditi. Njegov uzgoj bi bio puno i veći da mu je i otkupno-prodajna cijena nešto veća. Ali, barem ćemo se za osobne potre-be moći pogostiti mladim krum-pirom serviranim na stolovima za božićne i novogodišnje blag-dane. Vjerovali ili ne…

Sjetva nakon žetve


25

Nematorin 10G - granulirani insekticid za suzbijanje nemato-da i žičnjaka

Nematode su štetnici koji pričinjavaju velike štete u proi-zvodnji povrća u plastenicima i staklenicima, posebno na rajčici i krastavcu. To su vrlo sitni or-ganizmi, najčešće končastog ili ovalnog oblika veličine 0,5-1,0 mm i teško se primjećuju golim okom. Štete pričinjavaju sisa-njem sokova iz korijena biljaka. Kao posljedica sisanja dolazi do formiranja guka (zadebljanja) na korijenu. Korijen kržlja, a na rane se naseljavaju drugi pato-geni, prvenstveno uzročnici bo-lesti korijena. Sve ovo uzrokuje kržljanje biljke koje dovodi do

NEMATORIN I VERTIMECvrhunski insekticidi za suzbijanje opasnih štetnika na povrću

propadanja nasada. Glavni uzrok nagomilavanja ovih štetnika u plastenicima predstavlja mono-kultura i nepoštivanje plodore-da. Borba s nematodama je vrlo otežana i skupa. Na tržištu po-stoji vrlo malo preparata za ovu namjenu, a pored visoke cijene, primjena takvih pripravaka nije jednostavna i najčešće je opasna za korisnika koji rukuje takvim sredstvima.

Već nekoliko godina vodeća tvrtka u proizvodnji pesticida Syngenta distribuira granulira-ni insekticid – nematocid pod trgovačkim imenom Nematorin 10G . Osnovna prednost ovog pripravka je vrlo jednostavna primjena s vrlo malim rizikom za trovanje korisnika ukoliko se pridržava uputa. Primjena je ne-posredno prije sadnje ili zajedno

s sadnjom. Vrlo je bitno dobro usitniti tlo i ravnomjerno raspo-rediti granule. Nemathorin se mora plitko unijeti u tlo na dubi-nu 10-15 cm strojno (rasipačima) ili na malim površinama frezom. Odmah nakon unošenja u tlo može se pristupiti sadnji pre-sadnica. Ako se preparat unese duboko u tlo, neće biti dovoljno učinkovit. Granule moraju biti u zoni razvoja korijena mlade tek posađene biljke. Doza je 25 kg/ha u trake ili 40 kg / ha širom. U ovoj dozi preparat ima odlič-no djelovanje i na neke druge štetnike u tlu kao npr. žičnjake. Primjena ovog pripravka se ne preporuča nakon sadnje.

VERTIMEC – pripravak za suz-bijanje štetnih grinja (pauka)

Povrtne kulture napada veli-ki broj štetnih organizama među kojima posebno mjesto imaju grinje (pauci). Grinje su sitni or-ganizmi koji sišu na naličju listo-va, a kao posljedica sisanja listovi mijenjaju boju, žute i na kraju se suše. Napadnute biljke zaosta-ju u porastu i često propadaju. Trenutno se na tržištu nalazi mali broj kemijskih pripravaka koji se mogu koristiti za suzbijanje štet-nih grinja.

VERTIMEC je dobro poznati akaricid – insekticid, koji se ko-

risti za suzbijanje više štetnika, a osnovna mu je prednost po-red odličnog djelovanja kratka karenca. Osim vrhunskog aka-ricidnog djelovanja na grinje (pauke), Vertimec ima odlično djelovanje i na druge štetnike (lisne minere, i tripse).

Vertimec se koristi se u dozi 8-10 ml u 10 lit vode uz dodatak Bijelog ulja 0,25% ili nekog okva-šivača 0,1%. U uvjetima visokih temperatura i sunčanog vreme-na preporučuje se prskanje rano predvečer čime se postiže bolji učinak .

Vertimec je kod nas regi-striran u krastavcu , jabukama i kruškama, u susjednoj Europi ši-roku primjenu ima u proizvodnji ostalog povrća, agruma, ukra-snog grmlja i cvijeća.

danko tolić, dipl. ing.

Simptomi napada na krastavcuSimptomi napada nematoda

Jak napad grinja na rajčici Vertimec - pripravak protiv grinja

Simptomi napada na krastavcu

26


I doista, često se može čuti pitanje tipa imate li sjeme jabu-čara, ali one starinske, «domaće» rajčice. Ili redoviti vapaji «e da mi je negdje pronaći sjeme one naše starinske ilićke rajčice», što je pak u okolici Mostara odu-vijek bio ideal velikih ali uvijek ukusnih plodova rajčice. Stoga se samo i nameće pitanje kako sačuvati ta naslijeđena, stara sje-mena. Prije svega treba znati da se kod velike većine povrća sje-me nalazi u samom plodu, kao što je slučaj primjerice kod rajči-ce. Zato je prvi i osnovni predu-vjet da za sjeme odaberemo onu biljku, odnosno, plod koji je naj-ljepši i za koje već po vanjskom izgledu uočavamo da je pravi predstavnik svoje vrste. Takve biljke imaju lijepe cvjetove, pra-vilne su građe, listovi su zdravi dok su plodovi pravilni i lijepo oblikovani. Dakle, u mnoštvu priličito jednakog povrća treba-mo izdvojiti nekoliko najljepših plodova za sjeme.

Sakupljanje sjemenaKada smo odabrali dotične

biljke ili plodove, moramo ih ostaviti malo dulje na samoj sta-bljici kako bi i sjemenke što bolje dozorile. Nakon ubiranja sočnih

plodova (rajčica, krastavci i sl.) potrebno ih je adekvatno uskla-dištiti kako bi se umanjila i koli-čina samog soka u njima. Dakle, potrebno je prvo odvojiti sjeme od sočnog mesa ploda a što se može postići jedino ukoliko ta-kve plodove osušimo. Odvajanje sjemenki iz suhih plodova može se provesti njihovim vjetrenjem ili prosijavanjem. Poželjno bi bilo odvojene sjemenke prostr-ti u tankom sloju nekoliko dana kako bi se što bolje i osušile. Za tu svrhu trebamo koristiti suhe i prozračne prostorije. Nakon toga osušeno sjeme trebamo prosijati kroz sita jer tim postupkom mo-žemo odvojiti sitno i šturo sjeme tako da će nam ostati samo ono ujednačeno i čisto. Moramo znati kako ćemo samo suho i čisto sje-me moći uspješno čuvati. Iako se samo sjeme može čuvati u ma-njim staklenkama ili kartonskim kutijama, domaćicama su ipak najmilije papirnate vrećice (fiše-ci) jer se u njima sjeme najbolje i najuspješnije sačuva. Barem, tako domaćice tvrde.

A na koji način sačuvati sjeme kupusa?

Iako su naša stara sjemena kupusnjača odavno završila u zaboravu, još uvijek se u ne-kom hercegovačkom zaseoku

može pronaći i njihovo sjeme. Ali, postavlja se pitanje kako sa-čuvati sjeme kupusa? Vrlo jed-nostavno! Nakon berbe kupusa odaberemo krupnu i zdravu glavicu koju nakon kompletnog čupanja (ne otkidanja) treba-mo zakopati u tlo na dubinu od 10-tak cm. Na proljeće će se iz navedene glavice razviti cvjet-na stabljika koja na vrhovima grana nosi grozdaste cvatove. Plod je komuška s unutarnjom pregradom dok je sjeme sitno i okruglo. Dakle, unutar komuški (mahuna) nalazi se željno očeki-vano sjeme koje je potrebno još samo uskladištiti.

Spremanje ičuvanje sjemena

Potpuno zrelo sjeme, oči-šćeno od zemlje, prašine i ostataka pljevica te prosušeno na odgovarajući način možete spremiti za iduću sezonu. Naj-bolje je sjeme spremiti u male

SJEME ZA BUDUĆE GENERACIJETradicionalno se u hercegovačkim vrtovima ostavljalo nekoliko biljaka za sjeme. Međutim, iako su se pojedina sjemena izgubila još nije kasno da i ono malo naše vrtne baštine ostavimo budućim generacijama

staklenke ili papirne vrećice na kojima ćete obvezno nalije-piti naljepnicu s naznačenom vrstom sjemena, datumom i godinom kad je i ubrano. Me-đutim, morate biti oprezni jer sjeme uzgajano na jednoj loka-ciji gdje uspješno raste ta vrsta bilja možda u vašem vrtu i ne uspije baš tako dobro. Jer treba znati da i male promjene u ze-mljišnim i klimatskim prilikama mogu dati različite rezultate. Ipak, budimo optimisti!

Raštika najbolji primjerRaštika je možda najbolji pri-

mjer tradicionalnog čuvanja sje-mena. Sjeme ove kupusnjača ne može se pronaći u trgovinama, nego isključivo kod proizvođača koji ga decenijama ubiru i čuva-ju. Zbog toga se je ova kupusnja-ča i dugo zadržala, ali isto tako i prenijela na mnoge kontinente gdje got su Hercegovci i Dalma-tinci kročili.


Raštika u cvatnji Mahune za sjemena


27

Gospodarski značajŠećerac spada u specijalne

tipove kukuruza i od običnog kukuruza razlikuje se po prisut-nosti gena koji smanjuju sintezu škroba u endospermu, a poveća-vaju razinu šećera i vodotopljivih polisaharida. Zrno šećerca u op-timalnom trenutku berbe pro-sječno sadrži oko 15 % šećera, a u pojedinim slučajevima može sadržavati i do 30 % vodotoplji-vih polisaharida. Prema kemij-skom sastavu, može se usporediti s mladim graškom. U zemljama gdje se uzgaja, većina proizvede-nog kukuruza šećerca industrijski se prerađuje (konzerviranjem ili zamrzavanjem) u različite proi-zvode, a manji dio na tržište dola-zi u svježem stanju. Sadržaj šeće-ra u zrnu kultivara šećerca postiže svoju maksimalnu vrijednost iz-među 18 i 22 dana nakon svilanja, čime nastupa tehnološka zrelost za berbu, a nakon toga sadržaj šećera u zrnu konstantno opada. Tako se već 28 dana nakon oplod-nje razine šećera u zrnu smanjuje 50% i više. Stoga je optimalno vri-jeme za berbu šećerca razmjerno kratko. Najveći sadržaj šećera u zrnu u optimalnom stadiju berbe je u tzv. superšećercima. Kultivari superšećerca sadržavaju nešto manji postotak poljskog nicanja i slabiji početni porast, ali je brzina

gubitka šećera iz zrna poslije op-timalnog trenutka berbe znatno sporija od kultivara običnog še-ćerca.

Agrotehnika proizvodnjeJedna je od najvažnijih pre-

duvjeta uspješne proizvodnje šećerca izolacija od običnog ku-kuruza. Stoga šećerac mora biti 75-100 metara udaljen od usjeva običnog kukuruza. Osim prostor-ne, postoji i mogućnost vremen-ske izolacije, pri čemu metličanje običnog kukuruza mora biti 14 dana ranije ili kasnije nakon što započne svilanje u usjevu šećer-ca. Osnovna obrada za kukuruz šećerac je ista kao i za proizvod-nju običnog kukuruza. Gnojidba prije oranja ujesen kreće se od 300 do 400 kg/ha kompleksnih N:P:K gnojiva. Prije dopunske obrade u proljeće parcelu treba pognojiti sa 150 kg uree po hek-taru. Šećerac se sije na razmak redova od 70 cm kao i običan kukuruz. Unutar reda razmak iz-među zrna najčešće iznosi 18-22 cm. Stoga se na jedan hektar u prosjeku posije oko 70 000 zrna, odnosno 7000 zrna na 1000 če-tvornih metara. Sjetva započinje čim se tlo zagrije na 10 0C i nema opasnosti od kasnog mraza. Ovi-sno o proizvodnom području i vremenskim uvjetima u određe-noj vegetacijskoj godini, sjetva najčešće započinje od početka do kraja travnja. Za kontinuiranu berbu preporučuje se kukuruz sijati svaka dva do tri tjedna. U Hrvatskoj se može kupiti sjeme domaćih (Bc 274 su su, Bc 376 su su, OS 250 su) i stranih (Jubilee, Sundance, Mv Sugar, Andrea, Dynasty, itd) hibrida kukuruza še-ćerca. Za zaštitu od korova koristi se većina herbicida kao i u proi-zvodnji običnog kukuruza. Naj-veće štete kukuruzu šećercu čini kukuruzni moljac, čije gusjenice buše stabljiku a poslije mogu ući

u klip i izgrizati zrna, što znatno umanjuje vrijednost klipa šećer-ca namijenjenog za prodaju na tržištu. Gusjenice kukuruznog moljca prezimljuju u stabljici ku-kuruzovine i zato je važna mjera njegova suzbijanja potpuno za-oravanje biljnih ostataka kuku-ruza do sredine svibnja, čime se sprječava izlazak leptira moljca iz kukuruzovine. Iako postoji mo-gućnost kemijskih zaštitnih mje-ra, one se u praksi uglavnom ne

UZGOJ KUKURUZA

ŠEĆERCAKukuruz šećerac je vrijedna povrtna kultura s ratarskim načinom uzgoja. Uzgaja se isključivo za ljudsku pre-hranu u svježem ili prerađenom stanju, i to osobito u SAD-u, dok je njegov uzgoj u nas još u razvoju.

doc. dR. Sc. Zlatko SvečnJak

provode. Optimalni je trenutak berbe šećerca tri tjedna nakon svilanja i traje nekoliko dana. Po-željno je berbu obaviti pri nižim temperaturama, odnosno rano ujutro ili u večernjim satima. Na-kon berbe šećercu treba što prije osigurati optimalne uvjete skla-dištenja, prvenstveno između 1 i 4 0C. Ako su klipovi šećerca spre-mljeni na sobnoj temperaturi, iz-gubiti će 50 i više posto šećera za samo jedan dan.

Kukuruz šećerac

28


Najčešće siva plijesan zarazi vinograd u fenofazi završetka cvatnje. Posebno se jako razvi-je u uvjetima slabog čišćenja grozdića (zbog kiše ili rose), kad se «nahrani» ugljikohidratima iz ostatka cvjetova, ojača i uđe u zelenu bobicu, peteljku i pe-teljčicu. Ulazak u zelenu bobicu može izazvati njeno propadanje (kao i peteljki i peteljčica) i tu fazu zovemo «zelena plijesan». Često se ova faza ne zamjeću-je, ili nije jako uočljiva. Gljivica se često “pritaji” 1-2 mjeseca te čeka početak zriobe bobica. Po-sljedica je jaka pojava sive plije-sni (truleži) u fazi šaranja i zriobe, kad gljivica dobije puno šećera u bobici, uz povoljne uvjete za razvoj (vlaga i toplina). Ovo je jedan od najznačajnijih načina razvoja sive plijesni.

Siva plijesan prodire u bobi-ce kroz otvorene rane različitog porijekla (napad grožđanih mo-ljaca, jak napad pepelnice-pu-canje bobe, plitak korijen nakon jače kiše-pucanje bobe, jak vje-tar, tuča, ose pred zriobu ...).

Daljim razvojem, gljvica ra-zvija micelij i hifama urasta u tkivo peteljčica i peteljki, ma-cerira tkivo koje s vremenom nekrotizira. U takvom grozdiću mogu se pronaći crno-smeđe nekroze na opisanim organima. Zbog nekroze prekida se kola-nje sokova, bobe se slabo hrane pa se smežuraju i osuše. Gljiva se u smežuranim bobama još jače širi i formira sivu prevlaku (paučinu) od konidiofora s ko-nidijama. Često se ovaj proces odvija u unutrašnjosti grozda pa je velika vjerojatnost da u sorta-ma zbijenog grozda vinogradar neće primjetiti sivu prevlaku. U zbijenom grozdu gljivica prelazi iz bobe u bobu, a često zarazi i glavnu peteljku uslijed čega pro-padne veći broj bobica. Sve ovo odvija se u fazi zelenih bobica i pod imenom “zelena plijesan”. U iznimno povoljnim uvjetima za zarazu, moguća je zaraza zelenih boba na vanjskom dijelu grozda, uslijed čega one poplave, po-smeđe i osuše se. Za toplog i vlažnog vremena prekrije ih siva prevlaka. U opisanoj fazi gljiva iznimno jako fruktificira i stvara

potencijal za zarazu grozdova u fazi zriobe. Obično se jače zara-ze uoče tijekom kolovoza i rujna, ovisno o vremenskim uvjetima i vremenu dozrijevanja sorte. Ovo je direktno štetna faza ra-zvoja sive plijesni koja uzrokuje gubitke uroda i snižava kvalitetu ubranog grožđa. Zaraza u ovoj fazi očituje se u promjeni boje zaražene bobice. Boba postu-pno smeđi, raspuca se i suši (pri sušnim uvjetima) ili truli (pri vlaž-nim uvjetima). Moguće je i otpa-danje boba uslijed propadanja peteljki. Zaražene bobe pokriju se sivom prevlakom, a širenje bolesti u povoljnim uvjetima potakne vinogradare na raniju berbu. Intenzitet širenja sive pli-jesni u bobicama ovisi o odnosu šećera i kiselina; porastom šeće-ra i sniženjem kiseline pojačava se intenzitet širenja. Naravno, ši-renje bolesti biti će moguće ako je stvoren jaki potencijal bolesti u prethodnoj fazi razvoja vinove loze, odnosno ako nisu do tada nisu poduzete mjere suzbijanja.

Direktni gubici posljedica su otpadanja, truleži i sušenja grozdova. Gljiva negativno utje-

Botrytis cinerea Pers.Uz plamenjaču, pepelnicu i crnu pjegavost, siva plijesan ubraja se u 4 najznačajnije bo-lesti vinove loze. Ova bolest tipična je za vinograde tzv. “visokog standarda”, odnosno intenzivnog uzgoja. U pravilu povećanje uroda povlači za sobom i povećanu opasnost od jačeg razvoja sive plijesni. Obično se jače zaraze uoče tijekom kolovoza i rujna.

če na kvalitetu vina koje dobije intenzivnu boju (zbog nazočno-sti enzima peroksidaze), lako se i brzo lomi, miriše na plijesan te sadrži mnogo nepoželjnih tvari. Uslijed ranije berbe često je u moštu manja količina sladora što također otežava proizvodnju kvalitetnih vina.

U svrhu prevencije vodite ra-čuna o sljedećem:

sadite manje osjetljive sorti (sor-•te zbijenog grozda su osjetljivije)sadite vinograd okrenut u smje-•ru puhanja najčešćih vjetrovaredovito suzbijajte grožđane •moljceza suzbijanje peronospore i crne •pjegavosti primjenite fungicide pred cvatnju i nakon cvatnje koji dodatno djeluju i na sivu plije-sanskidati lišće oko grozdova •uklanjati zaperke•uravnotežiti gnojidbu•vinograd održavati čistim od ko-•rova

SUZBIJANJE se provodi u če-tiri termina:

odmah nakon cvatnje• priprav-cima CANTUS ili RONILAN DF. pred zatvaranje grozda• priprav-cima CANTUS ili RONILAN DF.u šaranju ili omekšavanju •boba pripravkom CANTUS 3-4 tjedna pred berbu• priprav-kom CANTUS

Pripravci su pozicionirani s obzirom na njihove biološke mo-gućnosti (performanse) i svaki od njih će u preporučenoj feno-fazi razvoja vinove loza pokazati maksimalnu djelotvornost. Pridr-žavajte se uputa o dozvoljenom broju tretiranja istim pripravkom i vodite računa o karenci.

Renato vilenica, dipl. ing. agR.

Siva plijesan vinove loze

Simptomi truleža na grožđu


29

Pčelinje zujanje u brojevima

Za 1 kg meda, koji prerade od oko 3 kg nektara, pčele trebaju posjetiti oko 7.500.000 cvjetova. Jedna pčela danju posjeti oko 4000 cvjetova. Jedan kilogram pčela ima oko 10.000 jedinki. Pčelinja zajednica za svo-je potrebe treba u godini oko 120 kg hrane, meda i pe-ludi. Pčelinja matica u špici sezone snese oko 2000 jaja u danu, što je veća težina od nje same. Pčela radilica u djelatnoj sezoni živi oko 45 dana, a u jesensko – zim-skom razdoblju i do sedam mjeseci.

Ženke komaraca vole krv

Ženke nekih vrsta komaraca moraju sisati krv kako bi mogle razviti svoja jaja i dati život novoj generaciji komaraca, te kako bi dobile potrebnu energiju za rad mišića jer lete na velike udaljenosti. Ovisno o vrsti jed-na ženka može odložiti od 150 do 400 jaja tijekom jed-nog odlaganja. Ženke mogu odlagati jaja i do 5 puta godišnje. Ženke ne sišu krv svakog dana. Ovisno o vr-sti jedna ženka siše 2 do 5 puta tijekom života

Muha kroz brojke

Kao prenosioci zaraznih bolesti muhe su krive za smrt 1/3 Evropske populacije u 14.stoljeću. Mogu se naći u svim dijelovima svijeta osim polarnih područ-ja. Više od 33 milijuna mikroorganizama može biti u njihovom probavnom traktu, a puno više na tijelu i na gama. Očekivani životni vijek muhe je 8 dana do 2 mjeseca. Par muha može izleći više od milijun po-tomaka u 6-8 tjedana. Iza svake muhe koju vidite ima još barem 20 muha koje se skrivaju. Kućna muha leti brzinom od 6,5 km/h.

Pelud ili cvjetni prah

Pelud ili cvjetni prah su muške stanice prašnika cvjetova koje pčele sakupljaju s biljaka gomilanjem u košarice zadnjih nogu. U košnici spremaju prah u stanice saća, te ga prešaju udarcima glave uz dodatak sline i meda. Na taj način prah je zaštićen od prodo-ra zraka i kvarenja, te prepušten potebnim kemijskim promjenama. Uz med pelud je pčelama glavna hrana koja im daje bjelančevine, masti, mineralne tvari i vita-mine.Pelud je prirodni izvor proteina, važnih vitamina i 28 minerala. Toliko bogastvo hranjivih tvari nije pro-nađeno niti u jednom drugom proizvodu. Primjerice, od 22 poznate amino kiseline u biokemiji, sve su na-đene u peludu. Sva pelud nije iste hranjive vrijednosti, ali za 1 kg peludi potrebno je 10000 pčela.

30


Naj, naj, naj …..prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Najhirovitijiporast temperatureNajhirovitiji porast tempe-rature od 27°C zabilježen je 2201. 1943. godine u Spear-fishu, u Južnoj Dakoti, SAD, kada je temperatura u dvije minute, od –20°C izmjere-nih u 7,30 h narasla na 7°C izmjerenih u 7,32 h.

Najtoplije mjesto na zemljiNajtoplijim mjestom smatra se zrak oko munje. U djeliću sekunde zrak se zagrije na 30.000°C. To je pet puta više nego temperatura na vidlji-voj površini sunca.

Najveća zrna tučeNajveća ikad zabilježena zrna tuče izmjerena su u tuči 14. travnja 1986. godine u području Gopalganj, u Ban-gladešu. Zrna su težila i do 1 kg. Tuča je usmrtila 92 ljudi.

Najveće pošumljavanjeOd 1990. do 2000. Kina je svake godine, uz pomoć po-sudbi Svjetske banke, u pro-sjeku zasadila 18.063 km2 šume (što odgovara površini Kuvajta).

Kukac koji senajbrže krećeNajbrži kopneni kukci su ve-liki tropski žohari iz obitelji Dictyoptera. Najveća brzina bila je vrtoglavih 5,4 km/h ili 50 dužina tijela u sekundi, koja je izmjerena 1991. go-dine kod američkog žohara (Periplaneta americana) na kalifornijskom sveučilištu Brekeley, u SAD-u.

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

ljetni ples fuksija bolesti borovnice i brusnice gnojidba stolnog

Documents