limfociti i imunostkfiziolbiohem.vet.bg.ac.rs/wp-content/uploads/2020/04/07...2020/04/07 ·...
TRANSCRIPT
LIMFOCITI I IMUNOST
Imunitet - funkcija koja organizmuomogućava da na specifičan načinprepozna, neutrališe i ukloni stranesupstance
1. Mikroorganizme2. Tumorske ćelije3. Aberantne ćelije
Nespecifična odbrana - urođena
Koža i sluzokože - saprofitske bakterije, pH Lizozim HCl Fagocitoza: mikro i makrofagi - imaju receptore za
Fc fragment At i neke komponente komplementa Opsonizacija - C3b i At - fagociti imaju receptore za C3b i
CH2 deo Ig C3b može nastati i alternativnom aktivacijom komplementa Komplement - hemotaksija (stimulacija lokom. aparata
fagocita) C3a i C5a - anafilaksa Interferon - limfociti, neutrofili i fibroblasti
Specifična odbrana - stečena -realizuje se preko imuniteta
1. Odbrambena uloga usmerena protiv bakterija, virusa injihovih produkata
2. Homeostatska uloga uklanjanje mrtvih i oštećenih ćelija injihovih produkata
3. Imunološki nadzoruklanjanje nenormalnih ćelija spontane mutacije ilimutageni agensiSve ćelije osim nervnih se dele (enterociti, hematopoetske ćelije) Nastaju aberantne forme koje IS prepoznaje ako imajurazličitu Ag strukturu.
Antigeni - produkti tuđih gena - supstance strane organizmu a unete u njega izazivaju IRk i reaguju sa proizvodima te reakcije in vitro i in vivo
Potpuni - dobri antigeni1. Strani - ćelije IS ih prepoznaju kao strane2. Veliki molekuli 10 kDa - proteini najbolji3. Odgovarajuća hemijska struktura (arom. AK povećavaju
antigenost - smanjuju rigidnost molekula i otkrivaju se novedeterminantne grupe)
Makromolekuli (proteini) nose determinantne grupeEPITOPE ako ih je više bolja je imunogenostPARATOPI su na molekulu At koja se za njih vezuju
Pri tome postoji visoka specifičnost Postoje i unakrsni antigeni = slični.
Nepotpuni - loši antigeniHAPTENI
Sami ne izazivaju IRk već samo ako su vezani zanosač
At nastaju i na hapten i na nosač Po pravilu su manji molekuli npr. steroidni hormoni
Hapteni reaguju sa At čije su stvaranje zajedno sanosačem izazvali.
Oni nemaju imunogenost ali poseduju antigenost. Ovde spadaju i neki lekovi.IMUNOGENOST je sposobnost da se dovede do IRk aANTIGENOST je sposobnost da se reaguje sa njenim
produktima
SPECIFIČNI IMUNITET Prirodni - Aktivni i Pasivni Veštački - Aktivni i Pasivni
Kad Ag prodre u organizam dolazi do humoralnog i/ilicelularnog IO
Nosioci humoralnog imuniteta su B Ly a efektori su At Oni stvaraju i limfokine
Nosioci celularnog imuniteta su T Ly a efektori susenzibilisani limfociti
Ima više vrsta T Ly čija je površina glatka dok su B Ly “čupavi". Razlikuju se i prema reaktivnosti na mitogene: PHA stimuliše samo T Ly.
B limfocit
Osobine Ly
Izgled, veličina: mali, veliki i srednji, dijapedeza, recirkulacija, adhezivnimolekuli (nastaju sazrevanjem Ly). Žive nekoliko nedelja do nekoliko godina.
Limfociti nastaju od multipotentne ćelijehemocitoblasta koja u fetalnom periodupreko krvi dospeva u primarne organe IS
ORGANI IMUNOLOŠKOG SISTEMA
Organi IS su klasifikovani na bazi:1. uloge u nastanku Ly2. uloge u regulaciji proliferacije Ly 3. uloge u stvaranju optimalne mikrosredine
za ćelijske interakcijeIO mora da bude regulisan:1. Ly ne smeju da odgovaraju na svoje Ag2. ne sme da bude suviše jak – štetan
ORGANI IMUNSKOG SISTEMA
PRIMARNI ORGANI IMUNITETA
Timus Bursa Fabricii Pajerove ploče Fetalna jetra i Koštana srž
Diferentovanje u T i B Ly se odigrava pod uticajemhormona i drugih supstanci (burzin, timozin itimopoetin) i stvaraju se imunokompetentni T i B Ly kojimogu da prepoznaju Ag i da njega reaguju.
Ly napuštaju primarne organe imuniteta i idu u sek.
SEKUNDARNI ORGANIIMUNITETA
Limfni čvorovi Tonzile Slezina Pajerove ploče, Limfno tkivo RT i UGT
Limfni čvor: U hilusu i subkorteksu su T zavisne zoneU germinativnim centrima korteksa su B zavisne zone
U sek. organima se odigrava kontakt sa Ag. Ly stalno kruže između krvi, tkiva i limfnih organa
(RECIRKULACIJA LIMFOCITA) i to povećava verovatnoćususreta sa Ag
SHEMATSKI PRIKAZ LIMFNOG ČVORA
Na svojoj membrani Ly nose receptore (samopo jednu vrstu) i svaki može da prepozna samojedan Ag ili vrlo bliske Ag
Imunološki sistem prepoznaje 106 -12 Ag
Odgovor IS na antigensku stimulaciju može bitihumoralni - At i celularni - senzibilisani icitotoksični limfociti
Ćelijski antigeni MHC I sve ćelije sa jedrom - 2 lanca - 3a+ b 2
mikroglobulin. Nadzor vrše citotoksični T limfociti kojiuklanjaju sve ćelije sa izmenjenim MHC I.
To su transplantacijski Ag.
MHC II - B limfociti, aktivisani T, monociti, makrofagi Dva lanca (2a+2b)
MHC III - proteinske komponente komplementa
Obrada antigena APĆ ćelije sa MHC II Vezivanje za površinu, razgradnja i izlaganje zajedno sa
MHC II tako da limfociti prepoznaju Ag vezan za MHC II
MHC I i MHC II molekuli
HUMORALNI IMUNOLOŠKI ODGOVOR
B limfociti - antigen nezavisna faza u primarnim organimaimuniteta i antigen zavisna u sekundarnim
Ag reaguje sa rec. na povr. Ly (u cirk. ili sek. organu) i onise dele pa nastaju limfoblasti a od njih plazmociti (krupnećelije, razvijen GER) koje sintetišu At
Ako se Ag veže za nezreli B limfocit nastaje tolerancija
Jedna pl. ćel. 1000 - 2000 mol At / sec
Osim njih nastaju i ćelije pamćenja - MC koje su podiferentovanju jedan korak ispred plazma ćelije - dugo živeneke i ceo život.
HUMORALNI IMUNOLOŠKI ODGOVOR
At nastaju posle 7 dana a maksimum je posle 14
Receptori B Ly su fragmenti Ig M i Ig D i oni se ne otpuštaju u cirkulaciju
Plazma ćelija stvara At iste specifičnosti kao što je specifičnost receptora u membrani.
Osim njih imaju receptore za Fc fragment i C3b
HUMORALNI IMUNOLOŠKI ODGOVOR
a. Informaciona teorija sinteze AtAg ulazi u Ly i kao po kalupu se stvaraju At
b. Klonska teorija selekcijeU organizmu postoje klonovi Ly koji imaju iste receptore zaprepoznavanje jednog AgNjegovim ulaskom se aktivira samo taj klon
Organizam ne reaguje na sopstvene Ag zato što se tokomembr. razvoja uklanjaju neželjeni klonovi(oni sa receptorima na sopstvene Ag)
Postoje i skriveni (od IS) Ag ili nastaju posle rođenja(ag s-zida, tireoglobulin, proteini humor aqueusa, Castle-ov F)
CELULARNI IMUNOLOŠKI ODGOVOR
Senz. Ly po kontaktu sa Ag luče limfokine što dovodido zapaljenske reakcije
- fermenti koji razlažu Ag- materije koje povećavaju propustljivost kapilara- MIF, MAF, LIF (20ak)
Citotoksični T Ly ako prepozna Ag ubija ćeliju inficiranuvirusima, tumorske ćelije i ćelije sa vezanim At
CELULARNI IMUNOLOŠKI ODGOVOR
T-h pomažu - helper T- s inhibiraju - supresor
Treća populacija limfocita - NK ćelije
Nemaju receptore za Ag već delujunespecifično i citotoksično
CELULARNI IMUNOLOŠKI ODGOVOR
T Ly (timus zavisni) imaju receptore koji su delovi njihovemembrane i sastoje se od dva peptidna lanca.
Misli se da su to fragmenti Ig D: alfa/beta i gama/delta
Postoji pretimusna, timusna i posttimusna faza u razvoju. U toku sazrevanja stiču sposobnost za razlikovanje svojihod tuđih antigena i nastaju klonovi ćelija koje prepoznajusamo jedan Ag.
Imaju i receptore za Fc, C3b. Oko 1% ide u sekundarneorgane imuniteta gde naseljava timus zavisne zone =>
+ Ag = proliferacija klona pa nastaju senzibilisani Ly, citotoksični Ly i MC
Uloge limfoidnih organa u razvoju i funkcijama limfocita
Izvori Ly Mesta razvoja Ly Mesta odgovora Ly na Ag
Žum. kesa↓
Fetalna jetra↓
KS
TimusBurza
PPKS
KrajniciSlezina
LČPPKS
PRIMARNI I SEKUNDARNI ORGANI IS
PRIMARNI SEKUNDARNIPOREKLO EKTO-ENDODERM
ENDODERMMEZODERM
VREME RAZVOJA
RANO U EMBR. PERIODU KASNIJE U FET. PERIODU
TRAJANJE INVOLUCIJA POSLE PUBERTETA
TRAJNO
EFEKTI UKLANJANJA
NESTANAK Ly MINIMALNI
ODGOVOR NA Ag
IZOSTAJE POSTOJI
PRIMER TIMUS, BURZA, NEKE PP SLEZINA, LČ
IZVORI LIMFOCITA Kod mladih fetusa: omentum, žumanjčana
kesa i jetra Kod starijih fetusa i odraslih jedinki: KS
Uloge KS: Glavni hematopoetski organ Primarni organ IS kod primata i sisara
(izuzev preživara i svinja) Sadrži makrofage – fagocitoza Glavni izvor At
KOSTNA SRŽ Hematopoetski deo – prekursori ćelija krvi,
Mf i Ly obavijeni slojem adventicijalnih ćelija - kasnije masna distrofija Vaskularni deo – sinusoidni kapilari
ograničeni endotelom i ispresecani retikularnim vlaknima sa Mf
Kod većine životinja je KS izvor B Ly - tu se odigrava nihova negativna selekcija -75% umire apoptozom
PRIMARNI LIMFOIDNI ORGANI
REGULIŠU STVARANJE I DIFERENTOVANJE Ly
T Ly SE DIFERENTUJU U TIMUSU PTICA I SISARA B Ly SE DIFERENTUJU U BURSA FABRICII, KS I PP –
ILEOCEKALNIM KOD SVINJA I PREŽIVARA
PRIMARNI ORGANI NASTAJU RANO U FETALNOM PERIODU I KASNIJE INVOLUIRAJU
KAKO PLOD RASTE LIMFOIDNE MATIČNE ĆELIJE MIGRIRAJU IZ OMENTUMA, JETRE I KS U PRIMARNE ORGANE
TIMUS Lociran u prednjem medijastinumu Kod konja, preživara, svinja i živine
prostire se do štitaste žlezde Relativna masa je najveća po rođenju a
apsolutna u pubertetu Kasnije atrofira i kora mu se zamenjuje
masnim tkivom (samo ostaci kod odraslih)
Struktura timusa Lobulusi - rastresite epitelijalne ćelija obavijene
vezivnim tkivom Korteks - gusto popunjen sa Ly Medula ima manje Ly i više epitelijalnih ćelija U meduli su Hassalova telašca – neuspešna
keratinizacija epitelijalnih ćelija Ponekada se u njima nalazi mali krvni sud a
kod goveda sadrže dosta IgA Kapilari koji snabdevaju korteks imaju
kontinuiran endotel i debelu bazalnu membranu što sprečava ulazak Ag iz cirkulacije
Timus nema limfne sudove
Uloge timusa:Upoznate su posle timektomije
1. Neonatalno timektomisani miševi
- ne odbacuju strani kalem i gube sposobnost za IO posredovan ćelijama: broj Ly se smanjuje- IO na BSA i SRBC nije moguć – T zavisni Ag - na polisaharid Str. pneumoniae OK – T nezavisni Ag- kod mladih dom. živ. nije tako drastičan efekat - timus sazreva ranije i već završi deo svojih funkcija
2. Timektimija odraslih- nema odmah posledica- posle par meseci se smanjuje broj Ly (postoji rezervoar dugoživećih Ly)
Uloge timusa: Neonatalni timus je izvor cirkulišućih Ly -
odgovorni za IO posredovan ćelijama - T Ly Njihovi prekursori su iz KS srži i kada nasele
timus brzo se dele Mnogi odmah umiru i ostaje samo oko 5% kod
glodara a 25% kod teladi U timusu se odigrava i + i - selekcija T Ly i
uklanjaju se self-reaktivni klonovi Selekcija se odvija i u ćelijama
negovateljicama - do 50 Ly Mnogi umiru apoptozom – programirana
ćelijska smrt – prirodno samoubistvo
Hormoni timusa: Implantacija komore koja propušta
proteine ali ne i ćelije, timektomisanim životinjama delimično uspostavlja IO Timusne epitelne ćelije stvaraju peptide
koji deluju kao hormoni: Timozini, timopoetini, THF, timulin i
timostimulini Timulin – oktapeptid sa Zn – poznata
struktura: deficit Zn => slabiji ćelijski IO
POSLEDICE TIMEKTOMOJE I BURZEKTOMIJE
EFEKTI NEONATALNE TIMEKTOMIJE I BURZEKTOMIJE
FUNKCIJA TIMEKTOMIJA BURZEKTOMIJA
BROJ Ly U CIRKULACIJI ↓ ↓ ↓ −PRISUSTVO Ly U T ZAVISNIM ZONAMA ↓ ↓ ↓ −ODBACIVANJE KALEMA ↓ ↓ ↓ −PRISUSTVO Ly U T NEZAVISNIM ZONAMA
↓ ↓ ↓ ↓
PLĆ U LIMFOIDNIM TKIVIMA ↓ ↓ ↓ ↓SERUMSKI IgNASTANAK At
↓ ↓ ↓ ↓
POSLEDICE TIMEKTOMIJE KOD ODRASLIH JEDINKI
KOŽA Isto embrionalno poreklo kao timus i
može da bude mesto sazrevanja T ćelija Postoji subpopulacija T Ly koja je samo
u koži i ima lokalnu odbramb. funkciju Ove ćelije sazrevaju u epidermu u
kontaktu sa keratinocitima
BURSA FABRICII Okrugla kesasta tvorevina iznad kloake ptica Maksimalni razvoj 1-2 nedelje po leženju a
zatim involuira Ly uklopljeni u epitelijalno tkivo Ono gradi nabore koji sadrže limfne folikule -
folikul ima korteks i medulu U korteksu su limfociti, plazma ćelije i Mf Na kortikomedularnoj granici je bazalna
membrana sa mrežom kapilara U meduli su takođe epitelijalne ćelije i Ly
Uloge Burze Fabricii: Burzektomija, Gamboro infekcija ili tretman
testosteronom izaziva involuciju Malo efekta na ćelijski IO - suprimiran je humoralni –
malo At i plazma ćelija Povećana osetljivost na Leptospire i Salmonele ali ne i
na Mb. avium (ćel. IO)
Folikuli burze - mesta maturacije B ćelija 95 – 99% Ly u burzi podleže apoptozi verovatno zbog
negativne selekcije Postoji mogućnost da se kod burzektomisanih ptica u
slezini razvijaju regulatorne ćelije koje sprečavaju formiranje At
U burzi se “love Ag” i sintetišu At Ima i malo T Ly Sintetiše hormon burzin – tripeptid koji aktivira B ali ne
i T Ly
PAJEROVE PLOČE Preživari i svinje - dva tipa PP – ileocekalne i jejunalne Ileocekalne - maksimum pre rođenja - nestaju kod ovce
sa 15 meseci Jejunalne postoje celog života
Imaju različitu strukturu: Ileocekalne = gusto spakovani folikuli odvojenih
vezivom - sadrže samo B Ly Kod jagnjeta od 6 nedelja su 1% TM ( kao i timus) B Ly se ponašaju kao i u burzi – brza proliferacija i
apoptoza => neg. selekcija Njihovo operativno uklanjanje ima iste posledice kao
burzektomija – smanjenje konc. Ig i broja B Ly
PAJEROVE PLOČE
Jejunalne PP imaju kruškolike folikule sa razvijenim interfolikularnim tkivom i sadrže 30% T Ly KS jagnjadi ima mnogo manje Ly nego
kod glodara zato što oni nastaju u PP Svinje imaju jednu veliku ilealnu PP u
kojoj su samo B Ly i oko 30 jejunalnih
SEKUNDARNI LIMFOIDNI ORGANI
Nastaju kasnije u fetalnom periodu i ostaju celog života
Mnogo su manji kod GF životinja (primarni su isti)
Pojedinačno uklanjanje ne smanjuje bitno IO
Slezina, limfni čvorovi i nakupine limfnog tkiva u DT, UGT i RT
Sadrže APC (Mf i dendritične ćelije), T i B Ly Građa im je podešena da olakša fagocitozu i
prezentaciju Ag
Limfni čvorovi Okrugli ili pasuljasti - strateški postavljeni duž
limfnih sudova Mreža retikularnih vlakana sa Ly, Mf i
dendritičnim ćelijama kroz koju prolaze limfatični sinusi
Subkapsularni sinus je odmah ispod vezivnog tkiva kapsule dok su ostali sinusi u unutrašnjosti LČ a posebno u meduli
Aferentni limfni sudovi ulaze preko kore a eferentni izlazi preko hilusa
Limfni čvorovi: Kora i medula između kojih je parakorteks Korteks - B Ly organizovani u nodule Ag stimulacija - germinativni centri u kojima dolazi
do slučajnih somatskih mutacija Ćelije koje tada nastanu a imaju veću sposobnost
reagovanja sa Ag odlaze u druge LČ a one koje imaju manju umiru apoptozom i uklanjaju ih Mf
U germinativnim centrima dolazi do promene klase Ig -“switch” i nastaju MC
Kora - nekoliko T Ly oko germinativnih centara T Ly se nalaze u parakorteksu i to je TIMUS zavisna
zona Nedostaje kod neonatalno timektomisanih živ. ili kod
kongenitalne aplazije timusa Medula - nalaze B Ly, Mf, retikularne ćelije i PLC
postavljene u trake
SHEMATSKI PRIKAZ LIMFNOG ČVORA
LIMFNI ČVOR
Cirkulacija limfocita: Stalno recirkulišu – u nekim limfoidnim
organima ostaju dugo a kroz neke prolaze brzo Traže Ag i zadržavaju se na mestima invazije o
i inflamacije Prolaze kroz specijalizovani vaskularni endotel
LO i izlaze iz krvnih sudova Samo slezina nema ovakav endotel U cirkulaciji ima više T Ly nego B T Ly koji nisu aktivirani Ag vezuju se za endotel
venula parakorteksa HEV Ovde endotelne ćelije nisu čvrsto vezane što
olakšava izlazak virgilnih T Ly
Cirkulacija limfocita: Ako je LČ stimulisan prisustvo Ag povećava
dužinu HEV HEV ne postoje kod ovce Memory T Ly izlaze u tkiva kroz obične krvne
sudove i kroz tkiva dolaze do limfe 90% Ly koji izađu iz LČ idu kroz HEV,
a 10 % su iz tkiva Limfni sudovi se udružuju u veće i tako do
ductusa thoracicusa => v. cava cranialis
RECIRKULACIJA LIMFOCITA
B Ly takođe recirkulišu ali mnogo manje od T Ly
Da bi prošli kroz zid HEV Ly se vezuju za ćelije adhezivnim molekulima – selektini i integrini L selektin CD62L limfocita se vezuje na
receptore GlyCAM-1 i CD34 na HEV u LČ ili MAdCAM-1 u PP Ovo liči na migraciju neutrofila
ADHEZINI
Razlike između vrsta LČ svinja, nosoroga, slona, nilskog konja i delfina su
drugačiji Medula postavljena periferno a korteks je u centru LČ Svaki nodul ima aferentni limfni sud koji ulazi u
centralni deo korteksa kao paratrabekularni limfni sinus - PTLS
PTLS je okružen korteksom a okolo su parakorteks i medula
Limfa prolazi kroz korteks u centru nodula do medule na periferiji i ide u eferentni limfni sud
T ćelije kod ovih životinja recirkulišu drugačije One migriraju nazad u cirkulaciju kroz HEV u
parakorteksu - u limfi ovih životinja ima manje Ly
RECIRKULACIJA LIMFOCITA
Odgovor limfnog čvora na Ag LČ imaju dva odvojena sistema za
hvatanje Ag Mf u meduli hvataju Ag bez prisustva At
i efikasni su pri prvom kontaktu Dendritične ćelije imaju dugačke
nastavke citplazme i formiraju mrežu kroz koju se Ag filtrira prolazeći kroz korteks Efikasnost ove mreže zavisi od prisustva
At koja su potrebna za adherenciju Ag
Odgovor limfnog čvora na Ag Mf i DĆ prezentuju obrađeni Ag B i T Ly Kada su B Ly stimulisani njihovo potomstvo se
seli u medulu i stvara At Jedan deo ovih Ly ide limfom u susedne LČ Posle početne sinteze At u meduli nastaje
germinativni centar u korteksu U sekundarnom IO germinativni centri nisu
tako razvijeni zato što aktivisani Ly idu iz korteksa u medulu pa u eferentni limfni sud
Kada se radi o ćelijskom IO u parakorteksu LČ bogatom T ćelijama nastaju velike pironinofilne ćelije (boja za DNA) a od njih dalje nastaju T Ly
Hemolimfo čvorovi Strukture slične LČ - uz krvne sudove
sisara Distribucija Ly u njima je ista kao u LČ Korteks sa germinativnim centrima i B Ly T Ly su u centru, pored limfnih sinusa ali
se razlikuje zastupljenost T Ly i odnosu na markere: više +, WC1+ a manje CD8+
Slezina LČ filtrira limfu a slezina filtrira krv –
ovom filtracijom ona uklanja Ag i ostarele ćelije krvi Rezervoar Er, Tr i hematopoetski organ
kod fetusaIma dva dela: Crvenu pulpu – rezervoar Er i hvatanje
Ag Belu pulpu – mesto odigravanja IO
Struktura bele pulpe Krvni sudovi idu kroz trabekule (sa miš.
vlaknima) i kad napuste trabekule dobijaju omotač od limfoidnog tkiva - PALS
Kada prođu ovaj deo arteriole se granaju u penicilarane arteriole – imaju zadebljale krajeve – elipsoide
One se otvaraju direktno ili indirektno u sinuse koji dalje daju venule
PALS se uglavnom sastoji od T Ly i nestaje posle neonatalne timektomije
U njega su uklopljeni primarni folikuli od B Ly koji po Ag stimulaciji daju germinativne centre
Struktura bele pulpe Svaki folikul ima omotač od T Ly –
pokrovna zona Tako se bela pulpa sastoji od PALSa Folikula B Ly Pokrovne zone Ona je odvojena od crvene pulpe
marginalnim sinusom sa retikularnim vlaknima
Odgovor slezine na Ag Ag aplikovan IV preuzimaju Mf marginalne zone
i nose ih do primarnih folikula bele pulpe gde nastaju plazmociti
Oni kolonizuju marginalnu zonu i crvenu pulpu U primarnim folikulima nastaju germinativni
centri Kada nastanu At značajno je i hvatanje Ag od
strane dendritičnih ćelija Kao i u primarnom IO - AtPC migriraju u
marginalnu zonu i crvenu pulpu gde se odigrava sinteza At
Ona se odvija i u hiperplastičnim folikulima
Hvatanje Ly Kada Ag uđe u LČ ili Sl dolazi do
zadržavanja Ly - rezultat interakcije Ag i Mf Ovo dovodi do koncentrovanja Ly i
povećava efikasnost IO Tako deluju i neki adjuvansi Posle 24 h LČ oslobađa uhvaćene Ly i
povećani output traje 7 dana
Ostali sekundarni organi limfoidnog tkiva
At nastaju i u KS, tonzilama i limfoidnom tkivu DT, UGT i RT U primarnom IO At nastaju uglavnom
u Sl i LČ a u sekundarnom aktivirani Ly naseljavaju KS Kod odraslih glodara KS je glavno
mesto produkcije Ig G (i do 70%)
PRIMARNI I SEKUNDARNI ODGOVOR
MESTO SINTEZE ANTITELA