Likovna umjetnost za drugi razred gimnazije

Nastavna cjelina: Rimska umjetnost

Nastavna jedinica: Rimsko kiparstvo

Osvojivši grčke gradove na tlu Italije, Rimljani su se prvi put susreli sa grčkom umjetnošdu.

Kasnije su uvozili djela iz same grčke i helenističke Male Azije. Kako je potražnja za grčkim

djelima premašivala njihov uvoz, ubrzo se razvila intenzivna proizvodnja kopija najpoznatijih

grčkih djela. Veliki dio uništenih i nestalih grčkih djela danas ne bi poznavali da nije rimskih

kopija.

Postoje i skulpture koje možemo smatrati isključivo rimskima. One nose specifično rimsko

obilježje: sklonost realističnom prikazivanju koje se prije svega očituje u portretima.

Bista kao kiparska forma potječe od etruščana.

Hadrijan,bronca Karakala, mramor Vespazijan,mramor

Ova lica nemaju sličnost sa idealiziranim prikazima grčkih skulptura. To su lica stvarnih ljudi

prikazana sa svim detaljima i individualnim karakteristikama pojedinog lika. Realizam u

prikazivanju prevladava u doba Rimske Republike.

Kult predaka je vrlo raširen u Rimu, a iz potrebe da svoje bližnje i nakon smrti zadrže uz sebe,

Rimljani rade odljeve njihovih glava koji potom zauzimaju posebno mjesto u njihovom domu.

Isti način vjernog, gotovo naturalističnog prikaza kasnije prenose i u kamen.

Osim veličanja mrtvih portreti se izrađuju i u namjenu veličanja živihh. Takvi porteti se

smještaju na javna mjesta.

Carsko doba donosi promjene, posebno uočljive na spomenicima iz Augustova doba u

kojemu je potican određeni stupanj idealizacije.

August iz Prmaporte

Prikaz cara kao božanstva u skladu je sa istočnjačkim vjerovanjem u božanskog vladara pa su

ove skulpture, postavljene diljem Carstva, imale propagandni karakter. August je uvijek

prikazivan kao mladid i atletske građe ali njegovo lice ima izrazito portretne karakteristike.

I drugi spomenici iz Augustove vladavine imaju propagandni karakter. Augustov oltar mira

bilježi stvarni događaj a lica prikazanih likova imaju portretne karakteristike. Uočljiva je i

bitna formalna karakteristika klasične rimske skulpture a to je stupnjevanje izbočenosti

reljefa kako bi se postigao dojam prostornih planova.

Oltar mira, Italija

Memorijalni reljef predstavlja drugi rimski doprinos skulpturi. Takvi se reljefi uzrađuju u

spomen na važne ljude i događaje. Najčešde ukrašavaju slavoluke i komemorativne

spomenike.

Trajanov stup je visok 38 m i ukrašen reljefom. Reljef se poput vrpce spiralno obavija oko

stupa, a dužina „razmotane“ vrpce iznosila bi 200 m. Na ovom golemom reljefu nalazi se

2500 likova. Svi imaju potpuno naoružanje i opremu i sve je prikazano do najsitnijih

pojedinosti. Reljef prikazuje vojni pohod protiv Dačana, stanovnika današnje Rumunjske. Na

vrhu se stupa nalazi statua samog Trajana, dok je podnožje bilo predviđeno za smještanje

njegove urne.

Trajanov stup, Rim

U rimskoj se skulpturi razvija i oblik konjaničke statue, a jedini sačuvan primjer je konjanička

statua Marka Aurelija. Car je prikazan kao utjelovljenje mira.

konjanička statua Marka Aurelija

Kasnoantičko razdoblje donosi značajne promjene u oblikovanju skulpture. Na reljefima

Konstantinova slavoluka ova se promjena može uočiti u razlici između starijih, prerađenih

reljefa iz razdoblja Trajana, Marka Aurelija i Hadrijana i reljefa načinjenih za Konstantina,

kakav je na primjer friz nad bočnim prolazima. Na ovom frizu nema prostornih skradenja ni

prostorne dubine, proporcije figura se mijenjaju pa su glave prevelike u odnosu na tijela, čiji

je stav potpuno udaljen od klasičnog kontraposta. Ovdje prestaje klasična antička umjetnost

osjeda se navještaj novoga duha koji de obilježiti početak ranokršdanske umjetnosti.

Reljef sa Konstantinova slavoluka

Ovaj novi duh u oblikovanju izražen je i u portretu Konstantina Velikog koji je bio dio

njegove ogromne statue.

Težište više nije na fizičkoj sličnosti s modelom, nego na prikazu uzvišenosti duhovnosti

carske osobe.

Konstantin Veliki

PITANJA

Po čemu se rimska skulptura republičkog perioda razlikuje od grčke skulpture?

UPAMTI

Realistična skulptura, narativni reljef