Povratak Filipa Latinovicza Miroslav Krlea O djelu:Povratak Filipa Latinovicza teak je, gust i sloen tekst. U liku Filipa pokrenuto je nekoliko munih slojeva svijesti i podsvijesti, mutno Filipovo porijeklo, njegov neprestani psiholoki kompleks u odnosu na oca,njegov sukob s majkom, izostanak iz kue i bijeg u inozemstvo. Roman i zapoinje retrospektivom: Filip se vraa u rodni grad, a zajedno s njime vraaju se, kao ptice iz dalekih zemalja, davne uspomeneza koje mu se inilo da su otile u nepovrat, odnosno da se mogu prevladati. itav je Filipov povratak (koji u mnogome nalikuje na povratak Leonea Glembaya u roditeljski dom), upravo za razliku od Leonovajedan tihi monolog, solilokvij koji se odvija uz pomo neobine, upravo udesne orkestracije uspomena to naviru kroz ustreptala osjetila. Pretee, naravno, koloristika komponenta: sve to vidi i sve ega se sjea Filip instinktivno pretvara, prevodi u boju, u slikarski izraz uope; ali u isto vrijeme njegova je senzibilnost potpuno otvorena svim dojmovima; zvukovi, mirisi, davno videne boje; ugledni prizori, okus jela i dodir predmeta, njihova hladnoa i hrapavost, sve to vraa se silovito u dramatske noi, ovdje pratimo korak po korak u nastajanju i u sve snanijem rastu. Krlein Povratak Filipa Latinovicza treba prije svega shvatiti kao roman jednog slikara i roman jednog povratka: slikarova povratka izgubljenom djetinjstvu. Bez te dvije osnovne komponente gotovo je nemogue dokuiti sav domaaj ovoga veoma paljivo komponiranog teksta. Stoga emo tekst najpotpunije razumjeti zamislimo li ga kao jednu golemu, neprestanu izlobu slika: to je intimni zakon ovoga teksta i glavni nain njegova postojanja. Povratak Filipa Latinovicza nije, naravno, samo to. On je i mnogo vie. On jeponajprijeorganski dio Krleine goleme freske o Glembajevima i o glembajevtini kao tipu ivota. U njemu se, pred raspadom, kree isti taj svijet koji je ocrtan u dramama Gospoda Glembajevi, Leda, i U agoniji. To propadanje klase koja je ve posve trula i koja se pred nama posve razjeda, to je (u irem smislu) tema ove knjige. Povratak Filipa Latinovicza Miroslav Krlea Sadraj: Filip je doao na kaptolski kolodvor nakon 23 godine. Sjea se kako je prije 23 godine ukrao svojoj majci stotinjarku,kako je lumpao sa javnim enama (kelnericama) i kako se dovukao podzakljuana vrata kao izgubljeni sin. Od tada ivi na ulici cijelo vrijeme. Sjetio se Karoline koja mu je jednom sjela u krilo i to je za njega bilanajsladostrasnija emocija itavog djetinstva. Kad se Karolina udala on je htio poiniti samoubojstvo tako to jeskakao u vodu sa svetog Florijana. Sjetio se kako je prije 23 godine jednog dana ujutro doao kui ipozvonio majci na vrata, ali mu je ona rekla da se vrati tamo gdje je ibio, i tako je otiao i proveo 23 godine potpuno sam na ulici. Grad mu je bio poznat koliko i stran, ali prepoznao je trafiku svojemajke gospoe Regine, i sjetio se nekih dogaaja vezanih za tutrafiku. Sjetio se da su njegovu majku svi zvali Regina iako se ona zapravozvala Kazimiera i bila je Poljakinja. Ona je imala jednu sliku nepoznate gole ene i uvala ju je ljubomornokao relikviju. Filipa je ta slika muila godinama. Jednog dana majka je odvela Filipa u grad i ostavila ga u jednoj kavani,a vratila se tek poslijepodne i onda ga je odvela jednoj gospoi Ta gospoa imala je jednu ojku, Faraona, koji je znao izgovoritiBon jour, monsieur. Razmiljao je o svom ocu i kanoniku Lovri za kojeg je neko vrijemesumnjao da mu je otac. Otiao je u gostionicu i naruio pie. Dok je bio u gostionici sjeao se starih mirisa koji su ostalinepromijenjeni. Sjea se mnogih mirisa, boja i doivljaja koje je doivio i djetinstvu. Odluio je posjetiti svoju gospou majku u Kostanjevcu gdje sepreselila. Dok je tako putovao sjetio se to je jednog dana napravio. U estom razredu riskirao je itavusvoju moralnu egzistenciju i zaputiose k frajlama. Izabrao je podne jer je tada grad bio prazan tako da ga nitko nije vidio. Uao je u kupleraj i bio pozvan u jednu sobu. U sobi je ugledao enu koja je leala a trbuh joj je bio raskriven,ogroman i sasvim bijel. Ta mu je slika ostala u sjeanju i razmiljao je kako taj motiv slikarskirijeiti. Pobjegao je iz sobe i cijelo poslijepodne plakao pod prugom. Dok se tako vozio u Kostanjevac razgovarao je i sa koijaem. Ve su dva mjeseca minula od Filipova povratka na kostanjevakivinograd. Tamo mu je majka dala sobu pod krovom u kojoj je mogao mirnoraditi(slikati). Jedne noi zapalila se tala i poto je jedan bik ostao unutraFilip ga jeizveo van i postao poznat po svom junatvu. Upoznao je illustrissimusa Liepacha plemenitog Kostanjevekog s kojimse njegova majka druila. Majka mu je priala o Liepachu i o njihovom odnosu koji je trajao ve trigodine. eljela je od Filipa da napravi njen portret i on je poeo da je slika. U poetku joj se portret sviao, ali kako je Filip dalje slikao i otkrivaoono ispod maske kakvu je nosila njegova majka, ona je postajalanervozna, nije dolazila na vrijeme i na kraju mu je rekla da je sramotnoto na koji nain on gleda svoju majku. On je zatim odustao od slikanja. Saznajemo neke pojedinosti iz ivota Liepacha plemenitogKostanjevekog. Jednog dana stari Liepach priredio je sveanost na koju je i Filip biopozvan, a i gospoa Ksenija kasirica Kod Krune. Zanimala ga je ta ena za koju je uo da je napravila puno skandala izla u ivotu. Njen nadimak je bio Boboka i kako je upropastila puno ljudi,a meu njima je i Baloanski kojem se smilovala, on je ivio kod nje iona se brinula za njega. Saznajemo tajne iz Bobokinog ivota i iz ivota Vladimira Baloanskog. Filip je puno vremena provodio sa Bobokom i svuda s njom iao. Jednog dana doao je Sergije Kirilovi Kyriales, grk sa Kavkaza koji jepuno toga u ivotu proivio. Prema njemu je Filip osjeao neki strah i nelagodu, bojao ga se, mislioje da je slabiji od njega. Kyriales je posjedovao spram Filipa neku neshvatljivu superiornost. Kad god bi se Filip uputio u raspravu s njim uvijek je Kyriales izaao kaopobjednik. Kyriales je kritizirao i Filipovo slikarstvo. Kad je Kyriales otiao, poslije se saznalo da se ubio. Filipa je tada jednog dana Boboka zamolila da joj posudi novaca da bimogla otputovati. Te su se veeri trebali sastati u njegovoj kui, ali ona nije dola ve jedoao Baloanski koji je rekao da Boboka nikud ne putuje. Pokazao je Filipu nekakav raun govorei da je to Boboka napisala. Filip je na papiru primijetio krv i kad je bolje priao Baloanskomprimijetio je da je on sav krvav. Baloanski je tada izjurio van iz sobe. Filip je potrao za njim, ali ga nije stigao pa je otiao kod Boboke. Nju je naao kako lei sva u krvi na krevetu. Baloanski joj je prerezao grkljan.Povratak Filipa Latinovicza Miroslav Krlea Analiza djela: Povratak Filipa Latinovicza Miroslav Krlea PoetakSvitalo jekada je Filip stigao na kaptolski kolodvor. Dvadeset i tri godine nije ga zapravo bilo u ovom zakutku, a znao je jo uvijek sve kako dolazi: i truli slinavi krovovi i jabuka fratarskoga tornja i siva, vjetrom isprana jednokatnica na dnu mranog drvoreda, Meduzina glava od sadre nad tekim, okovanim hrastovim vratima, i hladna kvaka. Dvadeset i tri godine su prole od onog jutra, kada se dovukao pod ova vrata kao izgubljeni sin: sedmogimnazijalac, koji je ukrao svojoj majci stotinjarku, tri dana i tri noi pio i lumpao sa enama i kelnericama, a onda se vratio i naao zakljuana vrata i ostao na ulici, te otada ivi na ulici ve mnogo godina, a nita se nije promijenilo uglavnom. Zastao je pred stranim zakljuanim vratima, i kao i onog jutra imao je osjeaj hladnog, gvozdenog dodira te teke, masivne kvake u koljci svoga dana: i znao je kako e ta vrata biti teka pod njegovom rukom i znao je kako se lie mie u kronjama kestenova i uo je jednu lastavicu kako je prhnula iznad njegove glave, a bilo mu je (onog jutra) kao da sanja: bio je sav adav, umoran, neispavan, osjeajui kako mu neto plazi oko okovratnika: po svoj prilici stjenica. Nikada nee zaboraviti onog mranog svitanja i one pijane, posljednje, tree noi i onog sivog jutra - dok ivi. Tako ve prvi taktovi, zahvaljujui onoj intimnoj koheziji koja proima svaki veliki tekst, neposredno, prirodno najavljuju osnovnu intonaciju knjige. Ostvaren je, na samom poetku, pripovjedaki ritam sjeanja i obnavljanja prolosti i sadanjosti, tenja da se stvari iznesu onako kako su se zaista dogodile, i prikae njihovo djelovanje u vremenu. To jedan ovjek nosi na sebi, u sebi, svu svoju prolost, a vraa se natrag da s njom raskrsti, razrauna, konano i neopozivo, na licu mjesta, na popritu svojih djejih razdora, s akterima nekadanjih i sadanjih muenja i sumnja. Sve je poelo tu, pred ovim isto ovako zatvorenim vratima, a ta je njihova zatvorenost, kao i danas, kao i onda, imala svoju prethistoriju, i sve je to mrano, neuhvatljivo, i sve je to isprepleteno, i sve je to neprestano prisutno u ovjeku; a ovakav povratak ima snagu da bivim dogaajima dade jo jednu potpuniju, bolniju, proieniju oevidnost od one koju su imali u stvarnosti. Onaj koji te osjeaje nosi odaje svoj stav, njegova je doivljajnost izraena posebnom senzibilnou koja je zatreperila pri ovom vraanju u prolost. Zakutak odaje afektivan stav prema gradu njegova djetinjstva; truli slinavi krovovi, siva, vjetrom isprana jednokatnica, mrani drvored, Meduzina glava od sadre nad tekim, okovanim hrastovim vratima i hladna kvaka, sve to, i ono to slijedi, mobilizira slikarsku i uope psihiku osjetljivost glavnog junaka. I sve e to postati upravo simbolino za junakov svijet. Jer je taj junak (o kako je on malo junak, i kako bi, to i sam osjea, mnogo bolje bilo rei slabi!) nosilac radnje, zapravoarina toka tj. sjecite svih dotadanjih a sad i novih sukoba i nemira. Povratak Filipa Latinovicza Miroslav Krlea DjetinjstvoO djetinjstvu su govorili i Proust i Rilke. Rilke je napisao: To sublimno, duboko problematino, nepoznato, tajnovito djeje u nama lei duboko pokopano u tmini naih vlastitih frojdovskih kompleksa, i to boleivo sjeanje i skoro perverzno boravljenje u prostorima mrtvog djetinjstva jedan je od jakih nagona za usporavanjem brze prolaznosti svega naega u nama. Iz perspektive Povratak Filipa Latinovicza izgleda kao prustovsko-rilkeovska scena: Klei Filip u polumraku i potpuno je sam u sebi, samo se izvana uju koraci prolaznika od duda do plota, od plota do zida, uza zid pokraj prvog prozora i preko ljebastog kanala, u kome je gnjila zelenkastomasna voda puna slame i pahuljice od ivadi. Zagledao se Filip u taj kanal pod drvenim mostiem, pun slame, smea i pahuljica od ivadi, a jedna mala ladica od novinskog papira, ta draga djeja pustolovna korablja, zapela je o ciglu, sva mokra i namoena, pred potonuem. Sagnuo se Filip da podigne svoju malu brodolomnu djeju ladicu iz smrdljive lokve nad kojom je toliko sati prosanjao o dalekim moreplovcima, ali mu se to ve u isti tren uinilo preglupim: tako je stao pred trafikantiin prozor i zagledavi se u one mrlje na musavom staklu ostao je nepomino, dugo. Napisati takvu povijest, povijest jednog razdrtog, nemirnog, neobinim stravama i groznicama ispretrzanog djetinjstva; prikazati je u vidu ispovijedi jedne posebne senzibilnosti koja nije literarna nego je prije svega likovna, to je osnovna obaveza i formula ove knjige. Povratak Filipa Latinovicza Miroslav Krlea Simbolika povratka: Dramatina toka u kojoj roman poinje jest superiorno odabrana koincidencija meusobno suprotstavljenih junakovih nemira: povratak fiziki i povratak psihiki, potraga za izgubljenim vremenom i za svjeinom prvih emocija (koje preteno i nisu emocije nego psihike traume), neobian moment sumnje u vlastitu linost i u vlastite stvaralake sposobnosti, i u isto vrijeme duboka svijest o tomekako bi zapravo trebalo slikati; a to dalje, u krajnjoj liniji, za junaka ovog povratka znai: kako bi trebalo poivjeti pa da ivot bude cjelovit, smislom ispunjen, aktivan proces. Povratak je i zamiljen tako; bar ga je junak ostvario u toj namjeri: Filip je negdje u dalekoj mladosti ostao na ulici, te otada ivi na ulici ve mnogo godina, a nita se nije promijenilo uglavnom.Stoga je taj povratak zamiljen kao predah, kaoispunjenje odisejske potrebe da se lutalac vrati polazitu i da ostvari najveu radost ovjeka: da ugleda sivkastu zastavu dima nad vlastitim ognjitem i ponovo zauje davne zvuke djetinjstva. Toj romantinoj potrebi prinosi Filip rtvu u asu povratka: osjetiti se doma, outjeti negdje vrsto tlo pod nogama, uroniti u simbole koji su i nai i opi (ili bar iri od naih linih), to je enja Filipova. Povratak Filipa Latinovicza Miroslav Krlea Problem romana:Tenja njegova da u vlastitoj prolosti nae neka uporita, neke proplanke na kojima se moe predahnuti, vrste toke sa kojih se moe krenuti dalje, ta se tenja pokazuje kao jalova himera: bez uporita u svojoj prolosti, bez uporita u svojoj umjetnosti, bez uporita u svojoj okolini (i onoj koju je ostavio i ovoj u koju se vratio, odnosno u kojoj se povratkom zatekao). Filip u poetku ne uspijeva ostvariti ni jedan dodir, ni jednu komunikaciju; ali je ta njegova kriza, to uporno pruanje ruku za osloncem i lutanje pogleda za putokazom ljudska drama najvieg napona; a upravo je u njoj potrebno gledati osnovni problem romana. Knjiga sastavljena od udesnih svojstava rijei, kretanja, mirisa, zvukova: Ogenj! ta stara, zaboravljena rije probudila je u Filipu jaki osjeaj panonske podloge. On ni sam nije znao zato, ali u taj tren osjetio je neobino jako neku subjektivnu elementarnu pripadnost toj podlozi: osjetio se doma. Ne kod kue nego doma, u skladu s jezinom podlogom o kojoj je rije. Tako se itava ova knjiga temelji upravo na udesnim svojstvima pojedinih rijei, kretanja, mirisa, zvukova, pa ak i snova, da u nama probude i ponovo razvihore itave bujice uspomena i susprezanih nagona. Smisao traganja za izgubljenim vremenom:Sve je lapidarno, sve stoji na neem, sve ima svoju podlogu, ukorijenjeno je, sve ima tri dimenzije. ivei tako ovjek bi sam mogao postati trodimenzionalan: vratiti se natrag do Euklida, razviti se natrag do stvarnog dodirivanja tvari i sam se pretvoriti u tvar!To je smisao Filipovih traganja za izgubljenim vremenom, djetinjstvom i stvarnou, za podlogom. Takvu istu podlogu traio je, jo ranije, drugi jedan Krlein junak, doktor Walter iz novele In extremis: ... doktor Walter osjetio jeu sebi silnu potrebu da se ogrebe i oisti od svih svojih neizvjesnosti.Da stane izvan svega toga van, da se smiri. Da samoga sebe vagne. ivot treba da se arhitektonski gradi iz dana u dan, po nekom odreenomnacrtu. Neka bude taj nacrt fraza, dogma, sveto pismo paragraf, formula,zlatno tele, evidentna la, neka bude taj plan to mu drago, samo da jepodloga! Podlogu treba sebi stvoriti u ivotu! Povratak Filipa Latinovicza Miroslav Krlea Znaenje rijei frajla:U Filipovoj ustreptaloj mati odreene rijei bude virove uspomena, infernalne tajne njegovih davnih, besanih djeakih nemira. Dovoljno je da koija Joa Podravec lukavo namigne Filipu i upozori ga kraj javne kue da frajle jo sigurno spavaju!pa da se u njemu pokrene kota uspomena: Kakva sablasna rije: frajle! A ipak! Koliko je dubokih tajna pokopano u toj tako vulgarnoj rijei koju panonski foringai izgovaraju skupljajui kod toga pljuvaku pod jezikom od gaenja i moralnoga prezira! Dovoljno je da se ta rije zauje pa da se vrijeme zaustavi, vrati natrag, ili, jo tonije, da se pokae brutalna prisutnost, istovremenost sadanjosti i prolosti, koje su tako prepleteneda nisu vezane samo kauzalno nego se i ostvaruju simultano. To kako se Filip nekad davnokao esnaestogodinjakzaputio frajlama, ta njegova tenja da se jo kao djeak zablati dokri timezapravo otkupi i objasni sam sebi; ta sugestivna, koloristika i zvuna, slika njegova segmentalnog odgoja; ta njegova tenja za oslobaanjem od vlastite (majine, zapravo) nejasne i mutne situacije, a u stvari sve dublje upadanje u nju; to sablasno, ritmiko navraanje uasne tematske rijei frajle; i konano, ta superiorna likovna tema enskog trbuha, pa stravian bijeg sa srebrom forinte u uima - sve to nije samo izvrsna literatura nego i jedna od kljunih situacija ove drame. Povratak Filipa Latinovicza Miroslav Krlea Usporedba Filipovog i Flaubertovog posjeta bludnici:Flaubertov doivljaj:Konzumiran susret s bludnicom, poetski ostvaren u njegovu Novembru (jednom od najljepih tekstova Flaubertovih), zapravo je ista romantika. Njemu je javna ena izvor patetine ljubavne strasti, ak simbol ulne ljubavne iskrenosti, drutveni problem on u njoj ne vidi. Tek kad je legla pokraj mene, izloila je pred mojim oima s ponosom kurtizane, sav sjaj svog mesa. Vidio sam otkrite njene grudi, tvrde i uvijek napete kao od nekog uzburkanog romorenja, njen trbuh od sedefa s udubljenim pupkom, njen gipki i greviti trbuh, tako mekan da u nj zagnjuri glavu kao u uzglavlje od tople svile. Imala je divne bokove, prave enske bokove kojih linije prelazei u okrugli but podsjeaju uvijek u profilu na ne znam koji gipki i zavodljivi oblik zmije i zloduha; znoj od kojega je njena koa bila vlana, inio ju je svjeom i ljepljivom, u noi su njene oi sjale upravo strano, a narukvica je od jantara, koju je nosila na desnoj ruci, zazveketala kad bi se ona uhvatila za drvo od kreveta. Povratak Filipa Latinovicza Miroslav Krlea Filipov doivljaj:Umjesto romantike prikazana je itava jedna ljudska tragika. Filipu je javna ena gruba drutvena istina i, u isto vrijeme, odvratna mora jednoga djetinjstva. U vlanom, kiselkastom slapu mirisa, poslije punog sunanog ljetnjeg sjaja kao oslijepljen, tapajui u potpunoj tmini, Filip je kod kurog osvjetljenja otvorenih vrata vidio samo lavore, naslone stolica s prebaenim enskim haljinama, pelargonije na prozorskoj dasci i razglednice na stijenama, a iz neprozirne tmine pozvao ga je neiji glas da pristupi blie k postelji. Tu obasjana snopom svjetlosti to je padala kroz maleni kolut na prozornoj ploi, leala je ena, a trbuh joj je bio raskriven, ogroman i sasvim bijel kao svjei hljeb kada lei na pekarskoj lopati. Samo to, da je taj trbuh ogroman, naduven, mekan, da ima pupak, kao prijesan hljeb na pekarskoj lopati, to je bila jedina slika to mu je ostala u pameti sasvim ivo i neizbrisivo. I slikarski je izraena razlika izmeu ova dva dogaaja. Kod Flauberta sve je to svijetlo i isto, nestvarno i sladunjavo kao tijelo Ingresovih odaliska, a kod Krlee je sve trulo, naduveno i prijesno. Povratak Filipa Latinovicza Miroslav Krlea Naruena slikarska vizija svijeta:I upravo tu gdje misli da proiruje dijapozon doivljavanja i da pojaa govor svojih slika, tu Filip ujedno odaje tajnu svojih kriza: jer onog asa kad sumnja da je boja kadra izraziti sve to nije boja, im hoe boji da dade samo ono to je njeno, da je ponizi na njenu ulogu u stvarnosti, time je naruio slikarsku viziju svijeta: no u tome i jest njegova kriza, odnosno tematika ove knjige. Povratak Filipa Latinovicza Miroslav Krlea stranica za download nekoliko lektira istog djelaPodijeli: Click to share on Twitter (Opens in new window) 18Share on Facebook (Opens in new window)18 Click to share on Google+ (Opens in new window) Click to share on LinkedIn (Opens in new window) Click to email this to a friend (Opens in new window) Click to print (Opens in new window)