kultura i inkulturacija u učenju i djelovanju katoličke ... · dvije godine prije govora u...

IzvorničlanakUDK17.023.36:130.2:23/28Primljeno05.12.2007.

JosipŠimićFilozofskifakultetDružbeIsusove,Vrbanićeva35,HR–10000Zagreb

[email protected]

Kulturaiinkulturacijauučenjuidjelovanju KatoličkecrkveodII.vatikanskogsabora1

SažetakAutor podrazumijeva činjenicu da su Crkva i kršćanstvo nastali, razvijali se i širili u ozrač-ju grčko-rimske ili helenističke kulture u koju su, navješćujući vjeru u Krista, Otkupitelja i Spasitelja, unijeli određene sastojke tadašnje židovske (biblijske) kulture, omogućujući tako razvoj europske kulture. U misionarskom djelovanju, posebno nakon otkrića Amerike, Crkva susreće i prihvaća i druge kulture. U novom vijeku Crkva sve više postaje svjesna važnosti tih kultura, da bi počevši s II. vatikanskim saborom (1962.–1965.) počela govoriti o pluralizmu kultura, o važnosti autohtonih kultura trećeg svijeta, tražeći načine kako ih plodonosno povezati s navještajem Evanđelja. Autor iznosi kako Crkva u dokumentima II. Vatikanskog Sabora, posebno u pastoralnoj konstituciji Gaudiumetspes, naširoko govori o kulturi (br. 4–10 i 53–62), prihvaćajući također činjenicu pluralizma kulturâ. U spomenutoj saborskoj konstituciji susrećemo definiciju kulture u br. 53. Govoreći o poslije-saborskom govoru Crkve o kulturi, autor analizira različite papinske dokumente i govore poslije II. vatikanskog sabora, dokumente različitih vatikanskih ureda, kao i one biskupa iz Latinske Amerike. Autor posebno analizira crkveni govor o problematici kulture i inkulturacije u navještaju vjere, želeći pokazati kako je Crkva u svojem djelovanju nakon Sabora susretala i prihvaćala nove izazove, posebno antropološki pristup kulturi i inkulturaciji, koji su je poticali da još jasnije progovori o kulturi, o pluralizmu kultura, i o inkulturaciji vjere na kraju dvadesetog stoljeća.

Ključneriječiakulturacija,crkva,evangelizacija,inkulturacija,kateheza,kultura

Uvod

UsvomdjelovanjukrozdvijetisućegodinaCrkvajepolazila,sjednestrane,odeuropskeklasičnekulturea,sdrugestrane,susretalajekulturenarodauJužnojAmerici,Africi iAziji i drugim krajevima trećeg svijeta.Navještajvjereilievanđeljaodvijaoseuvijekususreturazličitihkultura.Primjerin-kulturacijeimamounašojhrvatskojcrkvenojpovijestiutisućljetnojtradicijiglagoljaškogbogoslužja,kojesevećpreko400godinaslužiloknjigamatiska-nimglagoljicomnastaroslavenskom(starohrvatskom)jeziku.

1

Kraticekojesusrećemoutekstu:AAS=Acta Apostolicae Sedis,Commentariumof-ficiale,Rim1909.–.

CeLAM=ConsejoepiscopalLatinoaméricano.

eV=Enchiridion Vaticanum,Documenti ufficialidelConcilioVaticanoIIedellaSantaSede,eDB,Bologna1966.–.,1.

Insegnamenti =PavaoVI.,Insegnamenti,Tipogra-fiapoliglottaVaticana,1963.–1978.,16sv.

Insegnamenti =IvanPavaoII.,Insegnamenti,Tipo-grafiapoliglottaVaticana1979.–2005.,27sv.

OŽ=Obnovljeni Život,ČasopisFilozofsko-teološ-koginstitutaDružbeIsusove.

VĐSB=Vjesnik Đakovačke i Srijemske biskupije.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA112God.28(2008)Sv.4(805–822)

J.Šimić,Kulturai inkulturacijauučenjuidjelovanjuKatoličkecrkve…806

Već prije više stoljeća bilo je misionara poput Mattea Ricci, Roberta DeNobili,BartolomeaDeLasCasasidrugih,kojisushvatilidaputnavještajaevanđeljaideprekopoštivanjaiprihvaćanjakulturnihdanostikojesuutimzemljamaikrajevimazatekli.II.vatikanskisaboribrojnikasnijidokumentiiizjavePavlaVI.ijošvišeIvanaPavlaII.,govorećioevangelizacijiikatehezi,posebnosunaglašavalivažnostispravnogsusretanjaiprihvaćanjarazličitihautohtonihkulturauprocesu,kojijekrajem19.st.nazvanakulturacijom,adanasganazivamoinkulturacijom.OvajradželiosvijetlitiianaliziratipristupučiteljstvaKatoličkecrkvenašempitanjunaII.vatikanskomsaboruinakonnjega.

1. Crkvene definicije i opisi pojma ‘kultura’

CrkvajenaII.vatikanskomsaboruukonstitucijioCrkviusuvremenomsvi-jetuponudiladefiniciju,kojajakodobrousklađujedvijedimenzijekulture,klasičnuiantropološku:

»Općenitoriječ‘kultura’označujesveonočimečovjekizgrađujeirazvijamnogostrukesvojeduševneitjelesnedarovetenastojidaspoznajomiradomsebipodvrgnesvijet;činisvečovječ-nijimdruštveniživot,itouobiteljimakaoiucijelomgrađanskomdruštvu,moralnimnapretkominapretkominstitucija;konačno, tokomvremenaizražava,saopćuje ičuvausvojimdjelimavelikaduhovnaiskustvaitežnjedasluženapretkumnogih,dapačeicijelogčovječanstva.Prematome,ljudskakulturasadržinužnopovijesniisocijalniaspekttetariječčestopoprimasociološ-ko,pačeietnološkoznačenje.Utomsesmislugovoriovišekultura.«2

Ovadefinicijauključujehumanističkeisociološke,normativneiopisnevido-vesamekulture,pružajućitemeljzaistraživanjeikulturnodjelovanje.PapaPavaoVI.1975.upozoravada rascjep izmeđuvjere ikultureotkrivapotrebuevangelizacijesuvremenekulture:

»Nemasumnjedajerascjepizmeđuevanđeljaikulturedramanašegvremena,kaoštojebioslučajiudrugimrazdobljima.Trebastogadasesvepoduzmeusmjeruplodneevangelizacijekulture,odnosnojoštočnijerečenokulturâ.«3

IvanPavaoII.urazličitimjeprigodamaprogovoriookulturipružajućivrlovažnedefinicijesamekulture.UgovorunasveučilištuuCoimbri, 15.svibnja1982.onnaglašava:

»Uprošlosti,kadasejenastojalodefiniratičovjeka,toseskorouvijekčinilopozivajućisenarazumilinasloboduilinagovor.Suvremeninapredakkulturalneantropologijeifilozofijepo-kazujedasemožeostvaritijednadefinicija,nemanjeprecizna,oljudskojstvarnostipozivajućisenakulturu.Onaoznačuječovjekairazlikujegaoddrugihbića,nemanjejasnoporazumu,poslobodiipogovoru.«4

DvijegodineprijegovorauCoimbri,papazaključujesvojgovoruUNeSCO-u,2.lipnja1980.slijedećimriječima:»Da!Budućnostčovjekaovisiokulturi!«5 Šestgodinakasnije,uNewDelhiju2.veljače1986.,IvanPavaoII.ugovoruljudima izkulture ipolitike, ljudimadruštveno igospodarski angažiranim,ističe kako cjeloviti ljudski razvoj poziva svijet da promisli o uzajamnomodnosukultureikonačnogciljačovjeka,povezujezemaljsku(antropološku)i transcendentalnu(teološku)dimenzijuljudskogživota,naglašujući:»Kul-turanijesamoizrazljudskogživotauvremenu,negoipomoćdokučivanjunjegovavječnogživota«.6 DankasnijeuCalcutti,ugovorupredstavnicimarazličitihreligija,kultureidruštvenogživotaIvanPavaoII.kaže:»Da,kul-turajeutjelovljenjeduhovnihiskustavaiželjaljudi«.7 A.Joos,komentirajući



apostolskupobudnicuEvangelii nuntiandi,izričesljedećudefinicijukulture:»Kulturajeonoštoodljudičinijednuljudskuzajednicu.«8

2. Govor II. vatikanskog sabora o kulturi

Kako bismo shvatili novi stavKatoličkeCrkve o kulturi u drugoj polovi-cidvadesetogstoljeća, trebamovidjetionoštookulturigovoredokumentiII. vatikanskog sabora. Analizirajućisaborskeizričaje,spovijesnogodmakaotkrivamoizvornostciljeva, intelektualnipristupinovuteološko-povijesnuviziju,kojajemalo-pomalopostalaoblikizražavanjaukojemsevrlojasnogovoriokulturi.NovoizabranipapaPavaoVI.naotvaranjudrugogzasjedanjaSaborakaže:

»PosebnaječinjenicatoštoCrkvadoknastojioživjetisvojnutarnjiživotuDuhuGospodinovu,razlikujućiseiodvajajućiseodprofanogdruštvaukojejeutopljena,onaseistovremenopo-kazujekaoživikvasacisredstvospasenjaovogasvijetaotkrivajućiijačajućisvojmisionarskipoziv, tj. svojeglavnoposlanje, a to jeučiniti odčovječanstva,ubilokojoj situaciji seononalazilo,zanosniobjektsvojegevangelizacijskogposlanja.«9

Ovemisliodruštvenomikulturalnomdijalogu,kaometodinavještajaRados-nevijesti,PavaoVI.iznijetćeiusvojojprvojokružniciEcclesiam suam10 1964.kojajeposvećenadijalogusasuvremenimsvijetom.Saborskigovorokulturiuključujeotvaranjepluralizmukultura,novoshva-ćanjeCrkveikulture,neposrednosaborskoučenjeokulturi,suvremenudefi-nicijukulture,kulturnuanalizumodernogsvijeta,kulturnozauzimanjecijeleCrkve,susretsmodernimmentalitetompotaknutodstranebiskupaiztrećeg

2

Constitutio pastoralis de ecclesia inmundohuiustemporisGaudium et spes,Dokumenti Drugog vatikanskog koncila(latinskioriginali hrvatski prijevod), KS, Zagreb 1970., br.53.

3

Pavao VI., Adhortatio apostolica Evangelii nuntiandideevangelizationeinmundohuiustemporis,8decembris1975,AAS68(1976),br.20,str.18–19,[eVV.,str.1612].

4

InsegnamentiV/2(1982),str.1692.

5

AAS72 (1980), str. 751: »Oui!L’avenir del’homedépenddelaculture!«

6

AAS78(1986),str.755:»Thepursuitofin-tegralhumandevelopementinvitestheworldtoreflectoncultureandtoviewitinitsrelati-onshiptothefinalendofman.Cultureisnotonlyanexpressionofman’stemporallifebutanaidinreachinghiseternallife.«

7

AAS78(1986),str.764:»Yes,cultureistheembodimentofthespiritualexperiencesanddesiresofapeople.Itrefinesandunfoldsthespiritual andnativequalitiesof eachhumangroup. It creats the customs and institutionswhichseektorendersociallifemorehuman

andmoreconducivetothecommongood.Itgivesconcreteexpression to truth,goodnessandbeautyinamultitudeofartisticforms.«Nastr.763spominje»immensefieldofdia-logue between the various philosophies and religious traditions« (kurziv je u izvornomtekstu).

8

»Incontro tra il messaggio evangelico e lacultura alla luce di alcuni orientamenti teo-logicidelXXsecolo«,uAA.VV.,L’annucio del Vangelo oggi. Commentoall’esortazioneapostolicadiPaoloVI,Evangelii nuntiandi, PontificiaUniversitasUrbaniana,Rim1977.,str.255.

9

»AllocutioSs.Conciliiperiodoineunte«,eVI.,str.183.

10

Usp.LitteraeencyclicaeEcclesiam suam dequibusviiscatholicamecclesiaminpraesentimunussuumexsequioportet,6augusti1964,AAS 56 (1964), str. 609–659 (usp. eV II., str.163–210).UtrećempoglavljuPavaoVI.govoriodijalogusasvijetom–sasvimdruš-tvenimklasama,sasvimkategorijama ljudi:djecom, mladima, učenjacima, radnicima,umjetnicima,političarimailjudimanavlasti(usp.eVII.,str.189–210).



svijeta i iz istočneeurope,od teološkihstručnjaka,odpredstavnikaredov-ništva,laikataiodekumenskihpromatrača.Usaborskimraspravamapojamkultura korišten je91put, apridjevkulturalni 34puta.11Uupotrebi riječi‘kultura’,II.vatikanskisaborposveserazlikujeodI.vatikanskogsabora,kojijeturiječupotrijebiosamojedanput.TeološkavizijaII.vatikanskogsaboraproizlaziizuvjerenjadaseoCrkvinemožegovoritimimoiliizvankulturausvijetu,zatogamožemonazvati»kulturnim«.Trebaistaknutivažnostidoprinossaborskoggovoraokulturi,kojinesamodaupastoralnojkonstitucijioCrkviusuvremenomsvijetu,12kojagovorećiopoložajučovjekausuvremenomsvijetu,posvećujesedam uvodnihbrojevakulturalnojanalizipoložajasuvremenogčovjekausvijetu, izloženogdubo-kimdruštvenim,psihološkim,moralnimivjerskimpromjenama,kojeizazi-vajudubokeneuravnoteženosti.Moderničovjekuprocjepuizmeđutjeskobeinadepokazujesvojetežnjeipostavljadubokapitanja.Okvirsaborskeanalizeistovremeno je crkveni i kulturalni, i u tom se razlikuje od poimanja PijaXI.,13kojinaglašavadajeciljCrkveevangelizacija,anecivilizacija,teda,ukolikoCrkvanekogacivilizira, točini jedinoprekoevangelizacije.Saborrazvijanovumetodukulturalneanalizeukojojpovezujekulturu(kulture)ievangelizaciju.SaborskoučenjeokulturiposebnojesadržanoudrugompoglavljudrugogdijelapastoralnekonstitucijeoCrkviusuvremenomsvijetu,štonosinaslovPromicanje kulturnog napretka,14 akojegovoriopromicanjukulturnogna-pretka,posvećujućigovoruokulturinesamocijelopoglavljeod10brojevavećiucijelomovomdokumenturaspravlja,uteoretskomipraktičnomteo-loškomkontekstu,okulturikaobitnojdimenzijiljudskogživota.Nakonuvo-daubr.53,br.54–56govoreopoložajukultureusuvremenomsvijetu,nabra-jajućinoveoblikeživljenja,očovjekukaostvarateljukultureiopoteškoćamaizadacimakadjepromicanjekultureupitanju.Br.57–59,iznosećinačelazaispravnopromicanjekulture,govoreovjeriikulturi,zatimomnogostrukimodnosimaizmeđuevanđeljaikulture,ousklađivanjurazličitihoblikakulturesvjerom.Br.60–62raspravljajuonekimneodgodivimzadaćamakršćanakadjekulturaupitanju,ponajprijeopravunakulturnadobrakojatrebajubitipri-znatasvima,zatimoodgojučovjekazaintegralnukulturuinakoncuoskladukulture,civilizacijeikršćanstva.SaborukonstitucijiGaudium et spes ubr.53,izvrsnoharmoniziraimeđusob-nopovezujedvijedimenzijekulture:1.klasičnopoimanjekultureštokulturushvaćakaorazvojosobe,kojapomoćusvojeinteligencijerazvijasvesvojemogućnostiisposobnosti;2.kulturashvaćenaumodernijemsmislu,kojapro-matraonoštoježivljenouantropološkomsmislu,kaotipičnimentalitetsvakeljudskeskupine.Biskupiisvećenicipozvanisunakorištenjemodernihsredstavadruštvenihznanosti,posebnopsihologijeisociologije,kakobiserazjasnilakulturnasitu-acijaukojojtrebajunavijestitievanđelje.Sabornaglašavadakatolicitrebajunastojatirazumjetivlastitovrijeme:

»Trebadakledavjerniciživeunajtješnjemdodirusdrugimljudimasvogavremenaidanastojepotpunoproniknutinjihovnačinmišljenjaiosjećanja,čijijeodrazkultura.Poznavanjenovihznanostiiteorijakaoinajnovijihotkrićatrebadapovežuskršćanskimobičajimaiizlaganjemkršćanskenauke,dabireligiozniživotimoralnaneporočnostunjimanapredovaliukoraksaznanstvenomspoznajom ineprestanim tehničkimnapretkom; takoće svemoćiprosuđivati itumačitispravimkršćanskimosjećajem.«15

Saborohrabrujenaozbiljnoistraživanjeuvažavajućiautonomijuovozemalj-skihstvarnosti.16



3. Posaborski govor o kulturi i inkulturaciji

3.1. Govor Učiteljstva Crkve

Od 1965., tj. nakon Sabora, pojavljuju se novi kulturalni problemi i novadruštvenastanja.PavaoVI.iIvanPavaoII.progovorilisuotimproblemi-ma.OproblemuinkulturacijeSaborjetekposrednoneštorekaoitouopćimpojmovima.17 Sinoda biskupa18 na svom trećem zasjedanju 1974. i PavaoVI.,uapostolskojpobudniciEvangelii nuntiandi19 1975.,polazećiodsabor-

11

Okulturigovorerazličitisaborskidokumenti.Konstitucijao liturgijiSacrosanctum Conci-liumubr.37–40donosiodredbezaprilago-đivanjeliturgijenarodnomduhuipredajama.Dekretoobnovi redovničkogživota Perfec-tae caritatisubr.3pozivadase redovničkiživot uskladi sa zahtjevima kulture. Dekreto apostolatu laikaApostolicam actuositatemu br. 16 savjetuje da laici uključivanjem uprofesionalni, kulturni i društveni život po-svjedoče svojuvjeru.DekretoekumenizmuUnitatis redintegratioubr.9pozivanaboljepoznavanje naučavanja, povijesti, duhovnogi bogoštovnog života, religijske psihologijeikultureodjeljenebraće.DekretomisijskojdjelatnostiCrkveAd gentes divinitusubr.11pozivamisionaredasudjelujuukulturnom idruštvenom životu naroda kojima propovi-jedajuevanđelje, aubr.22upozoravakakopropovijedanje evanđelja zahtijevapromica-nje teološkog pristupa na svakom velikomdruštveno-kulturnom području u svrhu stva-ranjakršćanskesintezeorazličitimkulturama umisijskimkrajevima.Dekret o sredstvimadruštvenogpriopćivanjaInter mirificaubr.11pozivagrađanskuvlastdasebrineopružanjuistinskeipravedneislobodneinformacije,datasredstvauzreligijuilijepeumjetnostipro-mičukulturuijavnoćudoređe.DeklaracijaokršćanskomodgojuGravissimum educationis ubr. 1 ističepravonaodgoj koji je, uz sveostalezahtjeve,prilagođen kulturi iotačkimpredajama.

12

Usp. Constitutio pastoralis de ecclesia (…)Gaudium et spes, nav.dok., br.4–10.

13

Usp.Semaines sociales de France,XXVIIIe Session, Les Conflits de civilisation,Versailles1936.,str.461–462,kojidonosipapineriječiupućeneMsgr.M.D.RolanduGosselinu:»Ilnefautjamaisperdredevuequel’objectifdel’egliseestd’evangéliseretnondeciviliser.Siellecivilise,c’estparl’evangélisation.«

14

Usp.Constitutio pastoralis (…)Gaudium et spes, nav.dok., drugopoglavljedrugogdije-lapodnaslovom»Deculturaeprogressuritepromovendo« cijelo je posvećeno govoru okulturi,br.53–62.

15

Constitutiopastoralis (…)Gaudium et spes,nav.dok.,br.62.

16

Usp.isto,br.36.

17

Usp.isto,br.58.

18

Usp. De evangelizatione mundi huius tem-poris. Pars prior: Mutua communicatio ex-perientiarum (Syntehesis relationum et in-terventionum Patrum), III/2 Collocutio cumreligionibusetCulturis:»Necesseestomninoecclesiamrespicereetacciperehominessicutsunt,cumomnibusscilicetelementisquaevi-tam eorum constituunt et ambitum culturae.Magna ergo cum benevolentia et tolerantia occurrere debet uniuscuiusque loci culturae«(kurzivisumoji).DokumentdonosiG.Capri-le,Il Sinodo dei vescovi 1974.,CivCatt,Rim1975., str. 931–964, naš broj: str. 942–943.Usp.takođerDe evangelizatione mundi huius temporis (Lineamenta)II/G.(vidiG.Caprile,nav.dj.,str.893–910,naštekststr.902).UZa-vršnoj deklaracijisinodalniocikažu:»Atsimulexperti sumus foecunditatem varietatis, quaeexprimiturdiversisnostrisconatibusintegrumevangelium apud varias culturas populorumfirmiter stabilendi (…)«, Declaratio Patrum Synodalium (exeunteSynodo1974adprobata),(vidiG.Caprile,nav.dj.,str.1011).

19

Usp.AdhoratioapostolicaEvangelii nuntian-di(…),nav.dok.,br.20[Usp.eVV.,1612].»Totum istud sic declarari potest: evangeli-zareoportere–non foris, tamquamsi orna-mentum aliquid vel exterior color addatur,sed intus,exvitaecentroetadvitae radices– seu evangelio perfundere culturas atque etiam culturam hominis, secundum latissi-mum illum ac plenissimum sensum, quemhaevocesaccipiuntinConstitutione‘Gaudiumetspes’(53),cumindeproceditursemperabipsa persona humana, semperque reditur adnecessitudineminterpersonasatquaeconiun-ctionemearumcumDeo.evangelium,acproindeevangelizatio,aequa-risanenonpossuntcumaliquacultura,cumsolutasintabomnibus culturis.NihilominusRegnum, quodevangelio nuntiatur, in vitaeusumdeduciturabhominibus,quisua certa cultura imbuti sunt, atque in Regno aedifi-



skekonstitucijeGaudium et spes (br. 53), govoreo evangelizaciji kulture,kojasenamećekaojednaodglavnihzadaćaCrkve.PavaoVI.odrediojedase trećezasjedanjeSinode biskupa 1974.20pozabaviprikladnimsredstvimaevangelizacije,odkojihjednojestisuvremenakultura,kojaseslužislikov-nomkomunikacijom.Pojaminkulturacijaudokumentimairaspravamanijeupotrijebljen,iakojemeđukatolicimavećbiouopticaju.JedinogajeusvomslužbenomtekstuupotrijebilaSinoda biskupa 1977.21nasvom4.zasjedanju.IvanPavao II. ugovoru indijskimbiskupimauDelhiju221. veljače1986.,govorio»velikomizazovu‘inkulturacije’«ističućidajeBožjaobjavaodpo-četkausmjerenapremasvimkulturama.Uistomgovoruontakođergovoriio»liturgijskojinkulturaciji«.23Istipapau7.poglavljupobudniceCatechesi tradendae,24 koje tumačikakokatehizirati, ubr. 53,govorioutjelovljenju(inkulturaciji) evanđeoskog navještaja u različite kulture.On kaže kako jekateheza, kao i sveukupna evangelizacija, pozvana prodrijeti u srce svakekultureikakoseevanđeoskinavještajnemožeizoliratiodkulture,tekakoistinskimajstorikatehezeznajudasekatehezautjelovljujeurazličitekultureiokoliše.Istinskakatehezanakrajuobogaćujekulture,pomažućiimnadvla-datinesavršenosti.IvanPavaoII.otišaojejoškorakdalje,uodnosunaSinodu biskupa1977.,predlažućivećodpočetka svogapontifikatada seosnuje jedanorganizamSveteStolicekojibisebavioodnosimaCrkveikulture.Tojeiučinio1982.,osnivanjemPapinskogvijećazakulturu,25 čimeježeliosenzibiliziraticijeluCrkvunakonkretnezadaćeevangelizacijekulturâinjihovarazvoja.Uokruž-niciEvangelium vitae26IvanPavaoII.,25.ožujka1995.,pozivanarazlikova-njeizmeđupravihikrivihkultura.KadadanasCrkvakažedaželievangeliziratikulture,mislinamodernimen-talitet,kolektivnoponašanjeinačineživota.Kolektivnaiosobnakulturada-nasjeshvaćenakaopredmetipoljeevangelizacije.Višenijedovoljnodostićipojedince,jednogpojednog,većjejakovažnodohvatitiikolektivitetunje-govojvlastitojkulturikojutrebaevangelizirati,kakotoučiPavaoVI.:

»Crkvinaimenijesamodotogadaseevanđeljepropovijedanasveprostranijimpodručjimasvijeta,ilinasvevećembrojunovihpopulacija,većtakođermoratežitidasnagomevanđeljatakorećipreokrenemjerilaljudskogprosuđivanja,ustaljenevrednote,interese,misaonakreta-nja,ishodišnanadahnućaiživotneobrascekojisuunutarljudskogrodausuprotnostisBožjomRiječiinjegovimnaumomspasenja.«27

evanđeljeseobraćaiosobnojizajedničkojsavjestiisvijesti.IvanPavaoII.usvomvećspominjanomgovoruuUNeSCO-u,naglašava:

»Temeljnapovezanostevanđelja,tj.navještajaKristaiCrkve,sčovjekomunjegovuvlastitomčovještvu.Ovajepovezanostustvaristvarateljkultureusamomsvomtemelju.«28

Papa ovdje naglašava da kršćanska kultura ima kristološke, ekleziološke iantropološketemeljeiizvore.Neštoprijeuistomgovorupapanaglašavadaje»čovjekjediniontološkisubjektkulture,aliinjezinjediniobjektisvrha,svedok jekulturaonopočemučovjekkao ljudskobićepostajevišimčo-vjekom«.29Dabipojasnio izrečenestavove IvanPavao II.u istomgovoruističe:

»Nemožemozamišljatikulturubezljudskesubjektivnostiiuzročnosti;iukulturnomokolišučovjekjeprviitemeljničinilackulture.Aonjetouvijekusvojojcjelovitosti:ucjelokupnostisvojeduhovneimaterijalnesubjektivnosti.«30

Osamnaestgodinaposlije,14.rujna1998., IvanPavaoII.uokružnici Fides et ratio,ubr.70tumačištosedogađakadakulturaprožmenaravčovjeka:



»Kad se kulture dublje ukorijene u narav čovjeka, one sa sobomnose svjedočanstvo onogaotvaranjapremauniverzalnostiitranscedencijikojejesvojstvenočovjeku.Takoonesamenuderazličitepristupekistinikojisučovjekuvrlokorisnijermupružajuvrednotekojenjegovopo-stojanjemoguučinitisvevišeivišeljudskim.«31

OdsamogsvojegpočetkaCrkvajedjelovalanakulturuprosvjetljujućiiuzdi-žućiljudskiduhnavještajemevanđelja.Kulturajebilaprožetahumanizmom

cando necessario usurpanda sunt quaedamelementa culturae et culturarum humanarum.etsi evangelium et evangelizatio ad nullamproprie culturam pertinent, tamen non eius-modisuntplane,utcumiiscomponinequeant,sedcontravalenteasdempenetrare,nequeullideserviunt.Discidium inter Evangelium et culturam sine dubio detrimentosus nostri temporis casus est, sicut etiam aliis aetatibus fuit. Proinde,oportetomnemopemoperamqueimpendere,utsedulostudio humana cultura,sivepotiusipsae culturaeevangelizentur.Renascieasre-cesseestexsuacumBonoNuntioconiuncti-one.Verumtamen,huiusmodiconiunctiononeveniet, nisi Bonus Nuntius proclamabitur«(kurzivisumoji).

20

Usp.De evangelizatione mundi huius tempo-ris (Lineamenta), III/I-e, »2. subsidium adevangelizationem, cuius ope catechesis etpraedicatioinstrumentisaudiovisivisillustren-tur etmodo hodierane culturae consentaneoperimaginesinconscientiamhominumpene-trent«.DokumentdonosiG.Caprile,nav.dj.,str.893–910;naštekstnastr.906.

21

Usp. De catechesi hoc nostro tempore tra-denda praesertim pueris atque iuvenibus(AdpopulumDeiNuntius): I/5: »–culturam di-versitas pro catechesi magnam situationumpluralitatemefficit.UtiindicatumestaCon-cilio OecumenicoVaticano II et ut a PauloVIiterummemoratuminAdhortationeApo-stolicaEvangelii Nuntiandi,nuntiumchristi-anum oportet ut in culturis humanis radicesagat assumendo eas atque transformando.Hoc sensu dicere licet catechesim quoddaminstrumentum ‘inculturationis’esse.quodsi-gnificateamevolvereetinsimulabintraillu-minarevitaeformasillorumadquossesedi-rigit.Fideschristianapercatechesiminipsisculturasinserendaest.Vera‘incarnatio’fideiper catechesim supponit non solum proces-sum ‘dandi’ sed etiam ‘accipiendi’« (kurzivjemoj)VidiG.Caprile,Il Sinodo dei Vesco-vi 1977,CivCatt,Rim1978.,str.561iII/10– »Catecchesis ut testificatio«: »Verbum, invivatraditioneinnixium,esthocmodoverbumvivumproaetatenostra.Locutiones,quatenussunttestificatio,officiumquodquisinsereci-pit,‘inculturatio’,actioecclesialis,vitaspiri-tualis,oratiopersonalisetliturgica,sanctitas,hocidemmanifestant,idesttestificationem.«(vidiG.Caprile, Il Sinodo… 1977, nav. dj.,str. 565, kurziv jemoj).Usp.De catechesis

hoc nostro tempore tradenda praesertimpu-erisatque iuvenibus (Instrumentum laboris),IV-7/46kojigovoriorazličitimoblicimakul-ture (»multiplicitas formarumcultushumani[‘culturae’]« i o kulturnom posredovanju ukatehetskomradu‘mediationemculturalem’).Istidokumentubr.IV/47kaže:»Problematacum relationibus coniuncta, quae inter cate-chesim et huius aetatis intercedunt, apertiuselucent, cum de catechesi succrescentibusgenerationibus tradenda cogitatur.« (Usp. GCaprile.,Il Sinodo… 1977,nav.dj.,str.519).Dokument Relatio post disceptationem, udrugomdijeluubr.7,kaže:»Patres insuperaddiderunt argumentum integrale ac nuclea-reevangeliidiversiscontextibusculturalibustraduci oportere.« (G. Caprile, Il Sinodo…1977,nav.dj.,str.545).Navedenidokumentubr.10kaže:»Patresvidenturconsentireinaffirmandanecessitateaptationistransmissio-nisevangeliiadvitaehumanaeconceptionesetadmundihodierniculturas.quo insensupostulant ut catechesis diversis locorum,ethniarum adiunctis accommodata tradatur.quidam(…)sermonemfaciuntdenecessariaevangelii incarnatione in localibus culturis(…) Haec autem evangelium inter et hodi-ernas culturas confrontatio adducere debet(…)Dediscidioevangeliuminteretculturassermonem faciendo,dictumest necessariumesseuthumanaeculturaeevangelizentur.«(G.Caprile,Il Sinodo… 1977,nav.dj.,str.548).Analizirajućitrećuserijuprijedlogaokatehe-zi i inkulturaciji,G.Caprilekaže:»Ilbenin-tesoinserimentonellecultureèincertomodoun’esigenza dell’incarnazione della Chiesa.Nellaculturadaassumereepermearediva-lori evangelici, si devono scorgere iSemina Verbichevisonocontenutiechevannoespli-citati;nonnesegue,però,chesiailVangeloanasceredataliculturenéchesidebbatrascu-rarelanecessariaattivitàmissionariapropri-amentedetta.IlVangelopenetraleculture,leassume,lepurifica, leordinaele trasforma,senza peròmai scendere a compromesso incasodivaloricheadessosioppongono.Laculturanonvaintesacomeunacosasta-ticanéridottaadelementofokloristico;essainvecemanifestalepiùprofondecomponen-ti dell’anima popolare e costituisce in partela fisionomiadellaChiesa nella sua varietà.Trascurarelecultureèfontedigraviproble-mi,specialmentequandositrattadell’usoditerminiedicategoriedidifficilecomprensio-ne, tenendo presente la lingua e ilmodo dipensare dei diversi popoli« (G. Caprile, Il Sinodo… 1977.,nav.dj.,str.579).



koji je istovremenobio teološki,književni iznanstveni, ikoji jeoblikovaointelektualnuelitu što se iskazalau stvaranjueurope i njezine civilizacije.Krozjednupolaganuosmozucijelajecivilizacijapostalaprožetavrednotamaevanđeljaisvisunjezinividovibilipodutjecajemkršćanskogduha,ljubaviisolidarnosti.Danaskadasurazličitekulturepodložnedubokimibrzimpromjenama,našisisuvremenicipostavljajupitanje:kojajebudućnostkršćanskihvrednotakojesusvedodanasjamčilestabilnostobičaja,tradicionalnogponašanjaiinsti-tucija?PolazećiodII.vatikanskogsabora,Crkvajeprihvatilamoderninačinpromatranjakulture,kaostvarnostikojutrebarazumjeti,shvatitiievangelizi-rati.KulturajeizacijeluCrkvupostaladinamičkainezaobilaznakategorijazaanalizudruštvenihnastojanja.Budućidadanasvjeraikulturanekoračajuvišezajedno,odonogkojievangelizirazahtijevasepercepcijakultureusmje-renanapromatranje,razlikovanjeiotkrivanjepodručjaukojaevanđeljetrebaprodrijeti.Zatoevangelizacijatrebanajprijenastojatiokoobraćenjaosobneizajedničkesvijesti,kakotoističepapaPavaoVI.:

»Crkvanaviještaevanđelje,doksamombožanskomsnagomsvojeporukekojunaviješta,idezatimdaistovremenoobratiosobnuikolektivnusavjestljudi,njihovodjelovanje,životinjihovestvarneživotnesredine.«32

evangelizacijakulturetrebaponajprijedosegnutipodručjeethosa, tj.propi-seinačineponašanjaprihvaćeneujednojljudskojsrediniiliskupini.ethossuvremenihdruštavačestomožeproturječitikršćanskojetici,predlažućikaonormalnenekeobrasceponašanjakojizavršavajurazaranjemljudskogbićainjegovadostojanstva:prisjetimosesamoabortusa,eutanazijeirasizmakojinamotkrivajupodivljalipermisivizamiegoističkiindividualizamkojisuuz-dignutiustilživota.Kad kršćani nastoje evangeliziratimoderne kulture, oni često izgledaju ilibivajushvaćanikaoprotivnikulturi,jermorajuitrebajuupozoritinaonoštojeumodernojkulturičestoprihvaćenokaonormalnastvarištozaposljedicuimapomračenjesavjestiigubljenjeosjećajazamoralnost.Tojeposljedicapri-tiskaštoganakolektivnemodelaponašanjavršemode(trendovi),prosudbeikolektivniinteresiodređenihdruštvenihskupina.UtomsmisluevangeliziratiznačirazlikovatiovemodeleponašanjapremakriterijimaučenjaIsusaKrista,kojiželispasitičovjekaunjegovojosobnoj,društvenojikulturnojdimenziji.Uevangelizacijiseneradisamooprizivanjunanačela jednogdruštvenogmoralavećoobraćanjumentalitetauzpomoćevanđelja,oljestvicivrednotakojemorajuprožimatiživukulturuiudobruiuzlu.evangelizacijapodrazu-mijevaobraćenje,tj.promjenusavjestiosoba,aliicijelezajedniceikulture.Udruštvupostoje»strukturegrijeha«ili»društvenigrijesi«,kojiproistječuizmnoštvaosobnihgrijeha,odsuodgovornostiilisudioništvaugrijehu,odpropustadopožudeidokolektivnihpredrasuda.Trebaostvaritiuzajamniod-nososobnogikolektivnogobraćenja,tj.omogućitičovjekupovrataknjegovutranscendentalnomusmjerenju.OtomegovoriIvanPavaoII.upismuPapin-skomvijećuzakulturu,20.svibnja1982.:

»Sintezaizmeđukultureivjerenijesamopotrebakulturevećivjere(…)Vjerakojanepostajekultura,jestvjeranedovoljnoprihvaćena,nepotpunopromišljanaineiskrenoživljena.«33

Svaki metodički pokušaj evangelizacije treba pokazati posebnu pozornostpremamedijima.Mediji su postali proizvođačimass-kulture, a isto tako iobjaviteljimodernesavjestidruštvasasvojimvrednotama,ukusimaitipičnim



težnjama.Kršćanimorajunaučitirazlučivatiidjelotvornokritiziratikulturuproizvedenusovimsredstvimadjelovanja.Tojeodlučujućičinitelj(moment)zabudućnostkultureievangelizacije.Postoje inegativnividovimodernekulture,koje trebapodvrćikritici.Mo-dernasavjesttrebasesuočitismoralnimproblemima,kaoštojeostvarenjemira,solidarnostsasvima,zaštitaprirode,tj.svegastvorenoga,kojisepo-kazujuuplanetarnojdimenziji.Odgovorniuevangelizacijitrebajupokazatiosjetljivost i ispravnoshvatitikulturalnudimenzijupastoralnogdjelovanja,promičućisukladanpristupnarazinicijelogkršćanstvakakobivjeraproželaipreporodilanovekulture.NatajizazovupozoravaipapaIvanPavaoII.,15.siječnja1985.,uPoruci Papinskom vijeću za kulturu.34

22

AAS78(1986),str.748:»Thismustbedonewith due regard for the great challenge of inculturation. God’s Revelation took placein aspecific culture, but from the very be-ginning itwasdestinedforallcultures. It istheChurch’stasktobringtheGoodNewsofsalvation to all cultures and to present it inawaythatcorrespondstothegeniusofeachpeople.Thetaskathandisthetaskoftransla-tingthetreasureofthefaith,intheoriginalityof its content, into the legitimate variety ofexpressionsofallthepeoplesoftheworld.«

23

Isto, str.749:»TheBishopshaveaparticularresponsibilitywithregardtoliturgical incul-turation,whichaimsatbringing‘theunsearch-ablerichesofChrist’(eph3,8)…Moreover,all liturgical inculturation must be effectedwithpastoralcharityandunderstanding.Theabove-mentionedtopics–theproclamationoftheGospel,inter-religiousdialogueandincul-turation– are trulymatters that concern thewell-beingofthewholeChurchandthereforerequirethecollaborationofallsectorsoftheecclesialcommunity.«Oliturgijiiinkultura-ciji govori četvrti naputak Kongregacije zasakramenteibogoštovljeVarietates legitimaeo ispravnoj primjeni saborske konstitucijeSacrosanctum Concilium,br.37–40,AAS87(1995),str.288–314.

24

Adhortatio apostolica Catechesi tradendaeadepiscopos, Sacerdotes, et christifidelibustotiusecclesiaedecatechesinostro temporetradenda,16octobris1979,AAS71 (1979),str.1277–1340[eVVI.,str.1764–1939.],br.53.

25

Pontificio consiglio della culturautemeljiojeIvanPavaoII.20.svibnja1982.,a25.ožuj-ka1993.ovomvijećupridruženjePontificio Consiglio per i non credenti. Zadaća novogvijeća bila je promicati susret navještajaevanđeljaskulturamanašegdoba.Danasovovijećeimadvaodbora: Fede e cultura(Vjera i kultura)iDialogo con le culture(Dijalog s kulturama).

26

Usp. Litterae encyclicae Evangelium vitaede vitae humanae inviolabili bono,AAS 87(1995), str. 509–510. Papa govoru o kulturiposvećuje 6 brojeva (95–100). U broju 95,upozoravajući na borbu između»kulture ži-vota«i»kulturesmrti«,papapozivanaobno-vuiizgradnjujednenovekultureživotakojatrebabitiprožetaevanđeljem.

27

Adhortatio apostolica Evangelii nuntiandi,nav.dok.,br.19[eVV.,str.1611].

28

AAS72(1980),str.741.Unastavkunavede-nogtekstapapanaglašava:»Pourcréerlacul-ture,ilfautconsidérer,jusqu’ensesdernièresconséquences et intégralement, l’hommecommeunevaleurparticulièreet autonome,commelesujetporteurdelatranscendancedelapersonne.«Radisegovoruod18stranicapodijeljenomu23broja.

29

AAS72(1980),str.738.

30

AAS72(1980),str.739.

31

Litterae encyclicae Fides et ratio cunctiscatholicaeecclesiaeepiscopis de necessitu-dinisnaturainterutramque,AAS91(1999),str.59.Papaubr.69–72govoriosusretuvjereikulture.

32

Adhortatio apostolica Evangelii nuntiandi,nav.dok.,br.18[eVV.,str.1610].

33

AAS74 (1982), str. 685.Ove je riječi papadoslovno preuzeo iz svog govora sudionici-maNacionalnogkongresa crkvenogpokretaza kulturni angažman. Govor je naslovljenriječima:»Fedeeculturaelevanoillavoroavaloredisalvezzacristiana«[usp.IvanPavaoII.,Insegnamenti V/1(1982),str.131].

34

Usp.AAS77(1985),str.740–743.



3.2. Kultura i inkulturacija u povijesti i danas

Inkulturacija jeneologizamkojisepojaviotridesetihgodinaprošlogstoljeća,akojijeucrkvenomgovoruprviputupotrijebljenuraspravamanaIV.zasje-danjuSinode biskupa1977.35iuzavršnomdokumentuCum iam ad exitum.36JednomgaupotrebljavaVijećezalaike,3. listopada1978.,udokumentuoformacijilaikaLa formation des laïcs,37 unjegovutrećemdijeluposvećenomnačinimaformacijekršćanskognarodakadkaže:»Ovajeinkulturacijashva-ćenakaodinamizamutjelovljenjaCrkve.«IvanPavaoII.,18.siječnja1983.,unagovoručlanovimaPapinskogvijećazakulturukaže:

»Nakraju20.stoljeća,kaoštojetobiloiuvrijemeapostola,crkvatrebabitisvimasve,dosižućisasimpatijomdanašnjekulture.Jošpostojeambijentiimentaliteti,kaoicijelezemljekojetrebaevangelizirati,štopodrazumijevadugiiodvažniputinkulturacije,kakobievanđeljeprodrloudušupostojećihkultura,odgovarajućinanjihovanajuzvišenijaočekivanjaičinećidaonirastuskršćanskomvjerom,nadomiljubavi.«38

Oinkulturacijiposrednogovori IvanPavaoII.,2.svibnja1985.,uokružnici Slavorum apostoli,kadkažekako»onoštodanasnosi ime‘animiculturaeinductionis’(utalijanskomprijevoduprevedenosinkulturacija,op.a.)služiunošenjuevanđeljauautohtonekulture,anjihuvodiuživotCrkve«.39

Međunarodnateološkakomisija,progovaraoinkulturaciji7.listopada1985.,u svom dokumentu Themata selecta de ecclesiologia40 (Izabrane teme iz ekleziologije),kojijesastavljenveć1984.kaoprijedlogzazasjedanjeSinode biskupa1985.,objavljenomuprigodi20.obljetniceII.vatikanskogsabora.Broj4naslovljen»PopulusDeietinculturatio«(»NarodBožjiiinkulturaci-ja«),podijeljenjenatridijelaspodnaslovima:4.1Potrebainkulturacije;4.2Temeljinkulturacijei4.3Različitividoviinkulturacije.DokumentističekakonemanamjeruiznositipotpunoučenjeCrkveoinkulturaciji,većjednostavnoželiupozoritinavažnostinužnostinkulturacijeudanašnjemtrenutkuposla-njaCrkve.41Doktrinarni temelj inkulturacije dokument vidi u raznolikostistvorenjakojaproizlaziizvoljeBožje.42Dokumentdaljenaglašavadaseuevangelizacijiostvarujeotajstvenarazmjenaizmeđuevanđeljairazličitihkul-tura,tekakosejevećKristusvomnavještajuslužioskulturalnimdatostimasvoganaroda.43Govorećiorazličitimvidovimainkulturacije,dokumentna-glašavavažnostistenasvimpodručjimacrkvenogživotaidjelovanja:1.narazinicrkvenogživota;2.narazinicrkvenoggovoraiizričajaopćenito,jeroniuvijekoviseonekojodređenojkulturi;3.budućidajejednaodređenostljudskogpostojanja,iakopostojerazličitekulture,evanđeljeuodnosunačo-vjekaimatranskulturalnuvrijednost,kakosetodobrovidiumisionarskomdjelovanju.44

Opširnu definiciju inkulturacije iznijela jeMeđunarodna teološka komisijausuradnjisPapinskimvijećemzakulturu,nasvomzasjedanjuod3.do8.listopada1988.,nakrajuprvogpoglavljadokumentaDe fide et inculturatione (O vjeri i inkulturaciji):

»ProcesinkulturacijemožebitidefinirankaonaporCrkvedauneseKristovuporukuujednuodređenudruštveno-kulturnusredinu,potičućiistudarastepremasvimvlastitimvrednotamakojesuusuglasnostisevanđeljem.Nazivinkulturacijauključujeidejurasta,uzajamnooboga-ćivanjeosobaiskupina,pošavšiodsusretaevanđeljasdruštvenomsredinom.«45

DokumentuUvodunabrajasvedogađajeidokumentecrkvenogučiteljstva,kojisuvažnikadsegovorioinkulturaciji.46Nakondostadugoguvoda(8br.)iprvogpoglavlja»Narav,kulturaimilost«47(11br.)dokumentizričitogovori



oinkulturaciji.Drugopoglavlje(30br.)naslovljeno»Inkulturacijaipovijestspasenja«48 govoripovijesnojgeneziiokolnostimaevanđeoskognavještajaiinkulturacije.PoglavljepočinjegovoromosavezuizraelskognarodasBo-gom(br.1–7),zatimgovorioIsusuKristuSpasiteljusvijeta(br.8–22),onje-govojtranscendencijiuodnosunasvakukulturu,aliionjegovojnazočnostiurazličitimkulturama,onjegovojposebnostiukolikojegospodarispasiteljsvijetaizbogtogatemeljkatoličanstva.Uposljednjemdijeludrugogpoglav-lja(br.23–30)dokumentgovoriodjelovanjuDuhaSvetoga.NajprijeopisujesilazakDuhaSvetoganaapostole,nastanakprveCrkveinavještajevanđeljadrugimnarodimakaopočetak inkulturacijevjere, ukojoj je sadržana apo-

35

J. L. Sin, nadbiskup Manile na Filipinima,ističe»dainkulturacijutrebasmatratitemelj-nimpostulatomsvakekateheze«(G.Caprile,Il Sinodo… 1977., nav. dj., str. 105), dokP.Arrupe, generalni ministar Družbe Isusoveupozorava kako se treba zapitati: »Što je toinkulturacijaukatehezi?« (G.Caprile, Il Si-nodo… 1977.,nav.dj., str.147)KardinalA.Luciani,kasnijipapa,postavljapitanjekakoupriličitikatehezuuodnosunarazličiteobli-kekultura (uG.Caprile, Il Sinodo… 1977.,nav.dj.,str.227).Oinkulturacijikaometodikatehezena10.općojsjedniciŠpanjolska je-zična skupina A sinodalnihotacanaglašava:»Una catechesi autentica incarna la paroladiDionellaculturadelpopoloacuisirivol-ge(…)Nessunaculturapuòdirsicostanteeassoluta,perciòlachiavedell’inculturazioneè riposta nel continuo discernimento.« (G.Caprile,Il Sinodo… 1977.,nav.dj.,str.257)Na11.općojsjedniciLatinska jezična skupi-nagovoriokulturiikateheziističućinjihovumeđusobnupovezanostposebnozahtijevadase protumači izraz »inserimento culturale«,upozoravajući kako »takozvana ‘inkultura-cija’«nemožedotaknutipologvjere ibitnanačelakršćanskogmorala (G.Caprile, Il Si-nodo… 1977.,nav.dj.,str.323–324).

36

Vidibr.5i10,eVVI.,str.375–414.

37

Usp. eV VI., str. 1049: »Cette inculturaci-on est considérée comme le dynamisme del’incarnationdel’Église.«

38

»Allocutio ad sodales Pontificii consilii prohominum cultura coram admissos«, 4;AAS75 (1983), str. 384: »en cette fin du XXesiècle,commeautempsdel’Apôtre,l’Églisedoitsafaire touteà tous,enrejoignantavecsympathie les cultures d’aujourd’hui. Il y aencoredesmilieuxetdesmentalités,commedespaysetdesrégionsentièresàévangéliser,cequisupposeunlongetcourageuxprocessusd’inculturation afin que l’evangile pénètrel’âmedesculturesvivantes,répondantàleursattenteslesplushautesetlesfaisantcroîtreàladimensionmémedelafoi,del’espéranceetdelacharitéchrétiennes.«

39

AAS77(1985),str.779–813,br.21,str.802[usp.eVIX.,str.1596].Usp.I.Fuček,»Teo-loško-moralni vidici načela inkulturacije uenciklici‘Slavorumapostoli’papeIvanaPav-laII.«,OŽ41(1986)1,str.5–17.

40

Usp. Commissio Theologica Internationalis,Themata selecta de ecclesiologia occasioneXX anniversarii conclusionis concilii oecu-meniciVaticani II,7octobris1985,LibreriaeditriceVaticana,Vatikan 1985., u eV IX.,str. 1668–1765. Br. 4 naslovljen »PopulusDeietInculturatio«podijeljenjenatridije-la:4.1.Necessitasinculturationis,ueVIX.,str. 1699–1702; 4.2. Fundamentum incultu-rationis,ueVIX.,str.1703–1705i4.3.Di-versi aspectus inculturationis u eV IX., str.1706–1709.

41

Usp.isto,4.1,eVIX.,str.1702.

42

Usp.isto,4.2,eVIX.,str.1703.

43

Usp.isto,4.2,eVIX.,str.1704–1705.

44

Usp.isto,4.3,eVIX.,str.1706–1709.

45

CommissioTheologicaInternationalis,De fi-de et inculturatione,I.»Natura,culturaetgra-tia«,br.11,eVXI.,str.1365.Nakrajusamedefinicije sastavljači nadodaju riječi IvanaPavlaII.izprijenavedeneOkružniceSlavo-rum apostoli,br.21[eVIX.,str.1596].

46

Usp. isto, »Introductio« 1–8, eV XI., str.1347–1354.

47

Usp. isto, »Natura, cultura et gratia«, 1–11,eVXI.,str.1355–1365.

48

Usp. isto, »Inculturatio et historia salutis«,1–30,eVXI.,str.1366–1395.



stolskatradicijakaojamstvoinkulturacijevjereispasenjakultura.Uposljed-njemtrećempoglavljunaslovljenom»Današnjiproblemiinkulturacije«49(br.1–26),dokumentgovoriopučkojreligioznosti(br.2–7),oinkulturacijivjereinekršćanskimreligijama,odijalogustimreligijamaiotranscendencijievan-đeljauodnosunakulturu(br.8–14),omladimcrkvamainjihovojkršćanskojprošlosti (br. 15–19),okršćanskojvjeri imodernimpitanjima (br.20–26).Ubr.23trećegpoglavlja50dokumentgovorikakoinkulturacijaevanđeljaumodernadruštvazahtjevametodičkinaporitraženjeprikladnogkonkretnognačinadjelovanja,kojitrebajuposjedovationikojisuzaduženizaevangeli-zaciju:1.stavprihvaćanjaikritičkogpromatranja;2.sposobnostshvaćanjaduhovnihočekivanjailjudskihtežnjinovihkulturai3.sposobnostkulturalneanalizeusvrhuplodonosnogsusretasmodernimsvijetom.Inkulturacija jeu»rodbinskom«odnosusneštostarijimizrazomakulturaci-ja, štogaantropolozipočinjuupotrebljavatikrajem19.st.,akojegIvanPavaoII.povezujeusvojojPoruci članovima Biblijske komisije, 26.travnja1979.:

»‘Akulturacija’ ili ‘inkulturacija’ jest lijepo rečeno jedan neologizam, koji jako dobro izričejednuodkomponenatavelikogotajstva‘inkarnacije’.«51

Inkulturacijumožemoovakodefinirati:Inkulturacija, u kršćanskom smislu, jest nov naziv koji služi da bi se opisalo prodiranje kršćanskog navještaja u određene društvene okoliše i njihove kulture. InkulturacijajeprocesukojemsedogađameđusobnoprožimanjeKristovanavještajainekeodređenekul-ture.Procesinkulturacije,tj.međusobnoprožimanjeCrkveikulture,starjekoli-koisamokršćanstvo.evanđeljeseodpočetkapokazalokaomoćnikvasactransformacije kulturâ. Prvi kršćanskimislioci nastojali su riješiti problemuzrokovansusretomevanđeljaskulturamanjihovavremena.TakoPoslanica Diognetu piše:

»Kršćanisene razlikujuodostalih ljudi,nipodručjemgdjestanuju,ni jezikom,ninačinomživota.Neživeusvojimvlastitimgradovima,neslužesenekimneobičnimjezikom,neprovodenekiosobitiživot(…)Provodesvojživotnazemlji,alinanebuimajudomovinu.Pokoravajuseizglasanimzakonima,anačinomsvogaživotanadvisujuzakone.«52

Još u vrijeme kolonijalne ekspanzije, Kongregacija za propagandu vjere1659.objavljujeuputumisionarimaukojojpreporučapoštivanjekulturaumisijskimzemljama.Udvadesetomstoljećupapesuobjavilivišedokumena-taukojimasuizneseneuputekakopostupatiumisijama:BenediktXV.1919.uapostolskojposlaniciMaximum illud;53PioXI.1926.uokružniciRerum Ecclesiae54 iPioXII.1951.uokružniciEvangelii praecones.55PapaPioXII.1939.uokružniciSummi Pontificatus56 pozivacijeluCrkvunadubljerazumijevanjecivilizacijeiinstitucijarazličitihnaroda,kaoinaoču-vanjeirazvijanjenjihovihoblikainajboljihdarova.Sveonoštouobičajimanarodanijenerazdvojivovezanonapraznovjerjeipogreške,trebabitiprouče-nosdobrohotnošćui,akojemoguće,sačuvanonedirnuto. MnogeodstavovaoveokružnicepreuzimaII.vatikanskisabor,posebnoudekretuomisijskomdjelovanjuCrkveAd gentes.57 Mnogidogađajikojisuoznačilirazdobljepo-slijeII.svjetskogratapotaklisuuCrkvinovopromišljanjeoinkulturacijiumisijskomdjelovanju.evangelizacija kulture i inkulturacija evanđelja dva su komplementarnavida jedinstvene evangelizacijske misije, koja poštuje teološku i antropo-loškustvarnost.II.vatikanskisaborposebnojenaglasiokulturalnoznačenjeUtjelovljenja,jerseisam»Kristposvomutjelovljenjusvezaosodređenimsocijalnimikulturnimstanjemljudimeđukojimajeboravio«.58Iakoneupo-



trebljavanaziv ‘inkulturacija’,dekretAd gentes ubr.20 jasno tumačipra-vila što trebaju voditimisijsko djelovanje.Autentična inkulturacija počivanapoštivanju teoloških,antropoloških ietnološkihdanosti.Vjera trebabitiprepoznata ishvaćenakaoonakojaserazlikujeodsvakekulture,ali trebaprožetisvekulture,kakobiihsačuvalaiuzdiglapremaidealuevanđelja,kojisepokazujeuljubavipremadrugome–solidarnosti,supsidijarnosti,kršćan-skomaltruizmu.InkulturacijaomogućujeCrkvisačuvatijedinstvoiostvaritipluralizamevan-gelizacijskih izričaja.Da jedinstvo ne treba biti pobrkano s uniformnošću,naglašavaPavaoVI.,30.travnja1977.,59ugovoruuGrčkomkolegiju.Crkvajezahvaljujućiinkulturacijskomnastojanjutakođerizajednicanaroda,jezika,tradicijaikultura.Najnovijinačinpromišljanjadovodidoproširenjaprakseinkulturacije,nesamonatradicionalnamisijskapodručjavećinamodernadruštva,čijesukulturerazkršćanjeneiprožetesekularizacijom.CrkvanastojinavijestitiKristadanašnjimkulturama,atozahtjevadugiiod-važniproces inkulturacije imeđukulturalnidijalog,kakotonaglašavaIvanPavaoII.ugovoruPapinskomsavjetuzakulturu18.siječnja1983.60Oinkul-turacijiusuvremenojevangelizacijigovoreL.Nemet61iI.Ćurić.62

3.3. Evangelizacija kulture i inkulturacija Evanđelja u Latinskoj Americi

Širenjeevanđelja63nalatinsko-američkomkontinentupredstavljaprivilegi-ranopodručje za shvaćanje različitih razdoblja i različitih uvjeta evangeli-

49

Usp. isto, »Hodierna inculturationis proble-mata«,1–26,eVXI.,str.1396–1421.

50

Usp.isto,eVXI.,str.1418.

51

AAS71(1979),str.607.

52

Patrologiae cursus completus, SeriesGraeca,Pariz 1857. [MIGNe, PG, vol. 2, 1173]; 5,1–2.9–10.

53

AAS11(1919),str.440–454.

54

AAS18(1926),str.65–83.

55

AAS43(1951),str.497–528.

56

AAS31(1939),str.413–453.

57

Usp.Decretumdeactivitatemissionalieccle-siae Ad gentes, Dokumenti Drugog vatikan-skog koncila,nav.dok.,br.38,str.41–42.

58

Isto, br. 10.

59

Usp. Insegnamenti XV (1977),str.422–428.

60

Usp.AAS75(1983),str.383–389.

61

Usp.L.Nemet,»Inkulturacijausuvremenojevangelizaciji«,OŽ52(1997),br.6,str.511–520.Autornajprijeiznositeološkeidejekojesuuzrokovaledanašnjecrkvenorazumijeva-nje pojma ‘inkulturacije’. U drugom dijelučlankaautoriznositeološkeistinenakojimajeutemeljenprocesinkulturacije,ipotomkri-terijekojiodlučujuovaljanostiplodovatakvaprocesa. U trećem dijelu autor navodi nekepraktičneopaskekojesuvažnegledeuspješ-neprovedbeinkulturacije.

62

Usp. Ivan Ćurić, »Poslanje Crkve: Navije-štanjekaoinkulturacija«(I.–III.),VĐSB118(1990)I.dio:br.5,str.87–88,93–95;II.dio:br.6,str.115–118;III.dio:br.7–8,str.138–141.Autor odmah u uvodu ističe: »Iako jepojam ‘inkulturacija’ izronio iz suvremenogdinamizmaCrkve,činjenicainkulturacijedu-bokojeucijepljenauCrkvuistojiunjezinimtemeljima,tejekaotakvaneodvojivaodbilokojegnjezinadogađanja«(str.87).

63

Usp.AA.VV.,Historia de la evangelización de América. Trayectoria, identidad y espe-ranza de un continente,Actas del SimposioInternacional,11–14demayode1992,Ponti-ficiaCommissioproAméricaLatina,LibreriaeditriceVaticana,Vatikan1992.Usp.također



zacijeurazličitimkulturamausvijetu.Širenjeevanđeljaukulturamalatin-sko-američkogkontinentajestdogađajodnajvećevažnostiuživotukatoličkeCrkve.Tojeopisanounajvažnijimdokumentima izglasanimnazasjedanjimaCeLAM-aRiodeJaneiro641955.(utemeljenjeCeLAM-aiprvozasjedanje),Medellín651968.(drugozasjedanje),Puebla661979.(trećezasjedanje)iSantoDomingo671992.(četvrtozasjedanje).TemeokojimatrebagovoritikadjeevangelizacijaLatinskeAmerikeupita-njujesu:1.kulturnaperspektivaevangelizacijeLatinskeAmerike;2.razvojiizazovimodernekulture;3.autohtonekultureuLatinskojAmerici;4.raz-dobljeizmeđuprveidrugeevangelizacije;5.inkulturacijaevanđeljapremadokumentuizSantoDominga1992.,kojigovoriokateheziioinkulturacijikaosredstvuevangelizacijeikateheze.Inkulturacija68 kršćanske vjere u LatinskojAmerici od početka je projektokrenutbudućnosti,snakanomubrzanihpromjenanadruštvenojikultural-noj razini. InkulturacijaevanđeljauLatinskojAmerici spadaunajsvjetlijeprimjereinkulturacijenavještajaKristaupovijestikršćanstva,takodajemo-žemousporeditisPavlovimmisionarskimdjelovanjem.Crkvajesvjesnaštojesveuigri,aštosusamidruštvenidogađajiiizazovivećnavijestili.NadekatolikaovogakontinentaprihvaćenesuodsveopćeCrkve,kojasesvevišesolidarizirasbraćomisestramauLatinskojAmerici,kakosetomoglovidjetiuSantoDomingu1992.

3.4. Akulturacija kao preteča inkulturacije

Antropolozikrajem19.st.počinjuupotrebljavatipojamilikonceptakultura-cije kakobiopisalifenomenekulturalnogasimiliranja,razmjeneilizamjene,kojinastajuizmeđudvijeskupinerazličitihtradicijaustanjutrajnogdodira.69Upočetkujepojampromjenjiv,svedopojašnjenjaipreciziranjakojesu,natraženjeSocial Risarch Councila,smislilii iznijeliR.Redfield,R.LintoniM.J.Herskovits1936.70

Riječ‘akulturacija’ponekadbivaupotrebljavanakaosinonimzasocijaliza-ciju,teondaoznačavaidentifikacijuiintegracijupojedincaunekudruštvenusituacijuinjezinukulturu,itokaoposljedicuodgojailiimigracije.Konceptakulturacijeupotrebljavanjeuproučavanjubrojnihindividualnihfenomena,kaoštosumigracije,kulturalnezamjeneisukobi,kulturalnepromjeneuzro-kovaneindustrijalizacijom,urbanizacijomisuvremenimutjecajemmass-me-dija.Akulturacijajeposebnovidljivameđuimigrantima,kojiseutopeukul-turuzemljekojaihjeugostila.Klasičnipojam‘akulturacije’odnosiosenaljudskeskupinekojesuzemljopi-snoblizu.Mass-medijidanasomogućujuakulturacijuibezneposrednogdo-dira.Procesakulturacijeuključujeodređenireciprocitetutjecajajednekulturena drugu, iako jedna ostaje dominirajuća.Akulturacija se rijetko ostvarujejednosmjerno.Utomseprocesuostvarujeprihvaćanjejednekultureodstraneskupinedrugekulture,aliseprimjećujeiproceskulturneizmjene,tj.odabira,miješanja,jačanjailiodbacivanjaodređenihkulturnihdanosti.Religiozna antropologija znala je vrlo dobro i uspješno iskoristiti konceptakulturacije kako bi analizirala uzajamne odnose između različitih religijaioblikakulture.Posebnoplodnopodručje jestproučavanjeodnosa izmeđukršćanstva i kulture.To omogućuje da se shvati kako seevanđeljemogloutjelovitiurazličitimkulturama.Mnogiautoriradijeupotrebljavajuizraz‘in-kulturacija’kakobiprotumačiliposebneodnose izmeđuobjavljene istine ikulture.



4.Zaključak

II.vatikanskisabor,shvativšivelikuvažnostpoštivanjaautohtonihkulturaipogodnostiinkulturacije,umisijskom,evangelizacijskom,katehetskomipas-toralnomdjelovanju,ponudiojenačelakojadanastrebaslijediti.Tojenasta-viloirazviloiposlije-saborskocrkvenoučiteljstvo.Navještaj,propovijedanjeimisijskodjelovanje trebauskladiti s različitimdanostima raznihkultura idruštavasevanđeljem,kaosobjavljenomistinom.Pojam‘kultura’ili‘kultu-re’danasredovitooznačavavišedimenzionalnost,odkojetrebapoćiusvakomevanđeoskomnavještaju,uzpomoćboljegpoznavanjakršćanskeantropologi-je.Crkvausvomdjelovanjudržikakosvakomčovjekutrebapriznatipravonavlastitukulturu,pomažućimupronaćiskladizmeđunjegovekultureievan-đelja,odgajajućigazaprihvaćanjeopćekultureskršćanskimpredznakom,aliičuvajućinjegovvlastitikulturalniidentitet.Processusretanjaiprihvaćanjarazličitih kultura u crkvenommisijskomdjelovanju, tj. u procesu unošenjaevanđeoskihsadržajautekulture–crkvanazivainkulturacijom.

Bibliografija

Izvori

1.SaborII.vatikanskisabor,Dokumenti II. vatikanskog koncila,latinskioriginalihrvatskiprije-vod,KS,Zagreb1970.

2.PapeBenediktXV.,epistolaapostolicaMaximum illud,30novembris1919,uAAS11(1919)440–455.

PijoXI.,LitteraeencyclicaeRerum Ecclesiae,28februarii1926,uAAS18(1926)65–83.

PijoXII., Litterae encyclicae Summi Pontificatus, 20 octobris 1939, uAAS 31 (1939)413–453.

PijoXII.,LitteraeencyclicaeEvangelii praecones,11iunii1951,uAAS43(1951)497–528.

U.Bitterli,Cultures in Conflict. Encounters Between Europeans and Non-Europeans 1492–1800,PolityPress,Oxford1993.

64

Usp.G.DoigKlinge,De Rio a Santo Domin-go,ed.Vidayespiritualidad,Lima1993.

65

Usp.CeLAM,La Iglesia en actual transfor-mación de América Latina, Segunda confe-rencia general del episcopado Latinoaméri-cano,Medellín,ed.Paulinas,Bogotá1968.

66

Usp.CeLAM,La evangelización en el pre-sente y en el futuro de América Latina, IIIConferencia general del episcopado Latino-américano–Puebla1979,2.izd.,BAC,Mad-rid1985.

67

Usp. CeLAM, Nueva evangelización, pro-moción humana, cultura cristiana,Conclusio-nes, IV conferencia general del episcopadoLatinoaméricano,SantoDomingo,12–18de

octubrede1992,ed.Paulinas,Bogotá1993.Usp.CeLAM,Nueva evangelización, promo-ción humana, cultura cristiana, Documentodetrabajo,IVconferenciageneraldelepisco-padoLatinoaméricano,Bogotá1992.

68

Usp.AA.VV.,Evangelium und Inkulturation 1492–1992, Salzburger Hochschulwochen(ur.P.Gordan),Graz-Wien-Köln1993.

69

Usp. M. J. Herskovits, Acculturation: The Study of Culture Contact,Gloucester(Mass.)1938.

70

Usp. »Outline for the Study ofAcculturati-on«,Amercan Anthropologist 38 (1936), str.149–152.Premanjima,akulturacijapodrazu-mijevaonefenomenekojisedogađajukadsuuneprestanommeđusobnomdodiru skupineosoba različitih kultura, te kada kao takveuzrokuju kulturalne promjene u jednoj ili uobjeskupine.



PavaoVI.DokumentiPavaoVI.,Litterae encyclicaeEcclesiam suam dequibusviis catholicamecclesiam inpraesentimunussuumexequioportet,6augusti1964,uAAS56(1964)609–659[eVII.,163–210].

PavaoVI.,AdhortatioapostolicaEvangelii nuntiandideevangelizationeinmundohuiustemporis,8decembris1975,uAAS68(1976)5–76[eVV.,1588–1716].

GovoriPavaoVI.,»AllocutioSs.Conciliiperiodoineunte«,29septembris1963,ueVI.,133*–201*.

PavaoVI.,»DiscorsoaipartecipantiallecelebrazioniperilIVcentenariodelPontificiocollegioGreco«,30aprilis1977,u InsegnamentiXV(1977)422–428.

IvanPavaoII.DokumentiIvanPavao II.,AdhortatioapostolicaCatechesi tradendae adepiscopos,Sacerdotes,etchristifidelibustotiusecclesiaedecatechesinostrotemporetradenda,16octobris1979,uAAS71(1979)1277–1340[eVVI.,1764–1939].

IvanPavaoII.,epistulaencyclicaSlavorum apostoliadepiscopos,sacerdotes,religiososomnesquechristifideles:memoriarecolitur,undecimotransactosaeculo,operisevangelicisanctorumCyrillietMethodii,2iunii1985,uAAS77(1985)779–813[eVIX.,1554–1614].

IvanPavaoII.,LitteraeencyclicaeEvangelium vitaedevitaehumanaeinviolabilibono,[episcopis,PresbyterisetDiaconis,religiosisvirisetmulieribus,christifidelibuslaicisuni-versisquebonaevoluntatishominibus],25martii1995,AAS87(1995)401–522[eVXIV.,2167–2517].

IvanPavaoII.,LitteraeencyclicaeFides et ratiocunctiscatholicaeecclesiaeepiscopisdenecessitudinisnatura interutramque,14septembris1998,AAS91(1999)5–88[eVXVII.,1175–1399].

PismaIvanPavaoII.,»epistulaadPontificiumConsiliumprohominumCulturainstituitur,cuiem.moP.D.AugustinusS.e.R.PresbyterCardinalisCasaroli,apublicisecclesiaenego-tiispraeficitur«,20mai1982,uAAS74(1982)683–688[eVVIII.,173–190:Pismonapi-sanonatalijanskom:LetteraFin dall’inizio conlaqualevieneistituitoPontificioconsiglioperlacultura,presiedutodalcard.AgostinoCasaroli,20maggio1982].

GovoriIvanPavaoII.,»AllocutioadmembraPontificiaeCommissionisBiblicae,unacumem.moFranciscoS.R.e.CardinaliSepercoramadmissos«,26aprilis1979,uAAS71(1979)606–609.

IvanPavaoII.,»AllocutioadeosquiConsiliiabexecutioneinternationalisorganismicom-pendiariislitterisUNeSCOnuncupatiaffluere«,LutetiaeParisiorum,2iunii1980,uAAS72(1980)735–752[govornafrancuskom].

IvanPavaoII.,»Discorsoaipartecipantialcongressonazionaledelmovimentoecclesialediimpegnoculturale:Fedeeculturaelevanoillavoroavaloredisalvezzacristiana«,16ianuarii1982,uInsegnamentiV/1(1982)129–134.

IvanPavaoII.,»L’incontroconidocentiuniversitariecongliuominidicultura:Laculturaèperl’elevazionedell’uomoeperlosviluppodellacolaborazionetraipopoli«,15mai1982,uInsegnamenti V/2(1982)1690–1698.

IvanPavaoII.,»AllocutioadsodalesPontificiiconsiliiprohominumculturacoramadmis-sos«,18ianuiarii1983,uAAS75(1983)383–389.

IvanPavaoII.,»AllocutioadeosqueplenariocoetuiPontificiiConsiliiprohominumcul-turainterfueruntcoramadmissos«,15ianuarii1985,uAAS77(1985)740–743.

IvanPavaoII.,»AllocutioadIndiaesacrospraesulescoramadmissos«,Delii,1februarii1986,uAAS78(1986)745–753.



IvanPavaoII.,»Allocutioadhominesculturaexcultosatqueinresociali,oeconomicaetpoliticaperitoshabita«,Delii,2februarii1986,uAAS78(1986)753–759.

IvanPavaoII.,»AllocutioadhominesculturaexcultisetadquosdamReligionumnon-Christianarumasseclas«,Calcuttae,3februarii1986,uAAS78(1986)761–766.

3.SinodabiskupaSinodabiskupa1974.,De evangelizatione mundi huius temporis(Lineamenta),uGiovanniCaprile,Il Sinodo dei vescovi 1974,CivCatt,Rim1975.,893–910.

Sinodabiskupa1974.,De evangelizatione mundi huius temporis. Pars prior: Mutua com-municatio experientiarum (Synthesis relationumet interventionumPatrum),uGiovanniCaprile,Il Sinodo dei Vescovi 1974,CivCatt,Rim1975.,931–964.

Sinodabiskupa1974.,Declaratio Patrum sinodalium(exeunteSynodo1974adprobata),uGiovanniCaprile,Il Sinodo dei vescovi 1974,CivCatt,Rim1975.,1011–1016[eVV.,611–624].

Sinodabiskupa1977.,De catechesis hoc nostro tempore tradenda praesertim pueris atque iuvenibus (Instrumentumlaboris),uGiovanniCaprile,Il Sinodo dei vescovi 1977,CivCatt,Rim1978.,468–522.

Sinodabiskupa1977.,De catechesi hoc nostro tempore tradenda praesertim pueris atque iuvenibus(Relatiopostdisceptationem),uGiovanniCaprile,Il Sinodo dei vescovi 1977,CivCatt,Rim1978.,536–556.

Sinodabiskupa1977.,De catechesi hoc nostro tempore tradenda praesertim pueris atque iuvenibus – AdpopulumDeiNuntiusCum iam ad exitum,uGiovanniCaprile,Il Sinodo dei vescovi 1977,CivCatt,Rim1978.,557–572[eVVI.,375–414].

4.VatikanskiurediKongregacijazasakramenteibogoštovlje,InstructioVarietates legitimaedeLiturgiaRo-manaetinculturatione.Instructioquarta»adexecutionemconstitutionisConciliiVaticaniSecundi deSacraLiturgia recte ordinandam« (adConst artt. 37–40), 25 ianuarii 1994,AAS87(1995)288–314[eVXIV.,66–157].

Vijećezalaike,La formation des laïcs,3octobris1978[ueVVI.,1002–1102].

Commissiotheologicainternationalis,Themata selecta de ecclesiologia – Iam Antequam–occasioneXXanniversariiconclusionisconciliioecumeniciVaticaniII,7octobris1985,LibreriaeditriceVaticana,Vatikan1985.,[eVIX.,1668–1765].

Commissiotheologicainternationalis,DocumentumCommissio theologica de fide et in-culturatione,3–5octobris1988[eVXI.,1347–1424].

5.CeLAMCeLAM,La Iglesia en actual transformación de América Latina,SegundaConferenciageneraldelepiscopadoLatinoaméricano,Medellín,ed.Paulinas,Bogotá1968.

CeLAM,La evangelización en el presente y en el futuro de América Latina,IIIConferen-ciageneraldelepiscopadoLatinoaméricano,Puebla1979,2.izd.,BAC,Madrid1985.

CeLAM,Nueva evangelización, promoción humana, cultura cristiana, Documentodetra-bajo,IVConferenciageneraldelepiscopadoLatinoaméricano,Bogotá1992.

CeLAM,Nueva evangelización, promoción humana, cultura cristiana,Conclusiones,IVConferenciageneraldelepiscopadoLatinoaméricano,SantoDomingo,12–18deoctubrede1992,ed.Paulinas,Bogotá1993.

Literatura – AutoriAA.VV.,Evangelium und Inkulturation 1492–1992,SalzburgerHochschulwochen(Ur.P.Gordan),Graz–Wien–Köln1993.

AA.VV.,Historia de la evangelización de América. Trayectoria, identidad y esperanza de un continente,ActasdelSimposioInternational,11–14demayode1992,PontificiaCom-missioproAméricaLatina,LibreriaeditriceVaticana,Vatikan1992.



AA.VV., Semaines sociales de France,XXVIIIe Session, Les conflits de civilisation,Ver-sailles1936.

UrsBitterli,Cultures in Conflict. Encounters Between Europeans and Non-Europeans,1492–1800,PolityPress,Oxford1993.

GiovanniCaprile,Il Sinodo dei vescovi 1974,CivCatt,Rim1975.

GiovanniCaprile,Il Sinodo dei vescovi 1977,CivCatt,Rim1978.

IvanĆurić,»PoslanjeCrkve:Naviještanjekaoinkulturacija«(I–III),VĐSB118(1990)I.dio:br.5,87–88,93–95;II.dio:br.6,115–118;III.dio:br.7–8,138–141.

GermanDoigKlinge,De Rio a Santo Domingo,ed.Vidayespiritualidad,Lima1993.

Epistula ad Diognetum,Patrologiae cursus completus,Pariz1875.,vol2. [Migne,PG,vol.2,1173]5,1–2,9–10.

IvanFuček,»Teološko-moralnividicinačelainkulturacijeuenciklici‘Slavorumapostoli’,papeIvanaPavlaII.«,OŽ42(1986)1,5–17.

MelvilleJeanHerskovits,Acculturation: The Study of Culture Contact,Gloucester(Mass.)1938.

AndréJoos,»Incontrotrailmessaggioevangelicoelaculturaallalucedialcuniorien-tamenti teologicidelXXsecolo«,uAA.VV.,L’annuncio del Vangelo oggi.Commentoall’esortazioneapostolicadiPaoloVI,Evangelii nuntiandi,PontificiaUniversitasUrbani-ana,Rim1977.,255–323.

LadislavNemet,»Inkulturacijausuvremenojevangelizaciji«,OŽ52(1997)6,511–520.

RobertRedfield–RalphLinton–Melville JeanHerskovits, »Outline for theStudyofacculturation«,American Anthropologist38(1936)149–152.

JosipŠimić

Culture and Inculturation in the Theaching and Activity of the Catholic Church from the Second Vatican Council

AbstractThe author comprehends the fact that the Church and Christianity emerged (founded), developed and spread in the atmosphere of the Greek-Roman or Hellenistic culture in wich they brought, by proclamation the faith in Jesus Christ, the Redeemer and Savior, the certain ingredients of Jewish (biblical) cultur, making in such way possible the developement of European culture.In missionary work, especially after the discovery of America, the Church meets and accepts the other cultures. In the modern world Church more and more becomes conscious of these cultures. Beginning with the Second Vatican Council (1962–1965) the Church speaks of a plurality of cultures and the importance of authentic cultures of the third world in order to find the ways how to fertile connect cultures with the proclamation of Gospel. The author brings out that the Church in the documents of Second Vatican Council, particularly in the Pastoral Constitution Gaudiumetspes, widely speaks of culture (nr. 4–10 and 53–62) accepting the fact of a plural-ity of cultures. The same pastoral constitution brings the definition of the word ‘culture’ in the number 53. Based on the topic of culture after the Second Vatican Council the author analyzes the different papal document and speeches, the document of various Vatican offices, as well as documents of bishops from Latin America. The author particularly analyzes the Church’s speech founded on the problem of culture and inculturation in the proclamation of faith, in order to show how Church, in its work after the Second Vatican Council, met and accepted new chal-lenges, especially anthropological admission to culture and inculturation, that gave an impulse to the Church to speak more clearly of culture, of a plurality of cultures and of inculturation of faith at the end of 20th century.

Key wordsacculturation,church,evangelization,inculturation,catechize,culture

kultura i inkulturacija u učenju i djelovanju katoličke ... · dvije godine prije govora u...

Documents