UNIVERZITET U TRAVNIKU

PRAVNI FAKULTET U KISELJAKU

OPĆE PRAVO

------- KRVNA OSVETA--------esej-

Kandidat: Mentor:

Ćar Soraja. 384/08 prof.Hasan Balić

Kiseljak, april 2012.god.

U ovom eseju nastojala sam što bolje objasniti problematiku krvne osvete kao jednog od problema koji je svoje korjenje duboko pustio na području Balkana.To je jedna problematika koja je aktuelna čak i danas u modernom društvu to je zaista bolest za koju se čini da nema lijeka.Većina ljudi koja bi se eventualno našla u situaciji da izgube člana porodice bi razmišljala na isti način i vodila se sa onom „oko za oko,zub za zub“ međutim takvo nešto nije rješenje a sam primjer slučajeva krvne osvete je očigledan pokazatelj da takvo nešto je jedan začarani krug iz kojeg nema izlaska osim eventualnog oprosta za više dobro. Uglavnom do samog oprosta dolazi jako teško i ponekad ne mogu reći kasno jer često do oprosta dolazi nakon velikog broja ubistava, ono što je zaista najgore u cijeloj toj priči jeste što krvna osveta nije samo ograničena na odrasle već je sve veći broj onih koji „zadovoljavanje“ pravde nalaze u oduzimanju života nevine djece i to uglavnom muške. Žene su najčešće izostavljene iz osveta mada kod ovako brutalnih slučajeva kada se stvari otmu kontroli najčešće nema pravila.

Porodice žrtvi kada se prvo ubistvo desi najčešće ne ostavljaju prostor policiji i državi da reaguju,smatrajući da kriminalci dobijaju najblaže kazne i to ukoliko ih se uhvati .I upravo zbog ne povjerenja u pravdu, oni stvaraju sami sebi novi vid zadovoljavanja pravde smatrajući da je jedino pravilno to da se vrati istom mjerom. U krvnim osvetama ukoliko nisu u mogućnosti da ubiju osobu koja je počinila zločin nad njihovom porodicom, najčešće žele usmrtiti osobe muškog spola iz bliže porodice mada ni članovi šire porodice nisu isključeni. Ljudi postaju zatvorenici te žive zaključani u kućama, nevini ljudi postaju zatvorenici strahujući za svoje živote. Djeca u takvim porodicama uglavnom cijeli život provedu zaključani u kućama bez mogućnosti školovanja i normalnog života.

Ljudi uz pomoć krvne osvete žele osvetiti one kojih više nema i kazniti zločinca i njegovu porodicu,napad nije samo fizičke prirode oni žele prije svega odbraniti čast svoje porodice. Mnogi smatraju da ubistvom nekog člana od porodice osobe koja je počinila zločin, izjednačuju smrt tog člana sa samim počiniocem ubistva.

U situacijama gdje članovi porodica žele primirje javljaju se članovi šire porodice te čak i drugi koji su željni osvete te na sve moguće načine žele da se sukobi nastave, upravo zbog takvih pojedinaca i njihovog razmišljanja krvna osveta postaje jedan začarani krug u kojem se sve zasniva na osveti.

Krvna osveta je u Albaniji poprimila sasvim novu dimenziju gdje se javlja fenomen „zakletih djevica“ žena koje su zbog nedostatka muškaraca u porodici preuzele ulogu i poprimile fizički izgled muškaraca kako bi eventualno mogle sprovesti samu osvetu s obzirom da se ubistva u krvnim osvetama pripisuju kao činovi samo muškaraca koji žele sačuvati ugled svojih porodica i uzeti pravdu u svoje ruke.Studije su pokazale da su žene te koje su u ovakvim sredinama sačuvale ovu tradiciju s obzirom na muževe i sinove koje su izgubile one ne praštaju,muškarci su ti koji najčešće pribjegavaju dogovorima između porodica s obzirom da su njihovi životi uglavnom ti koji su ugroženi i koji su na kocki svaki dan.

2

Kad se govori o oblicima smrtnih kazni općenito jedna od najstarijih ujedno i ona koja je najviše zastupljena jeste dakle krvna osveta.Upravo ovaj nepisani zakon ide tako daleko da se ponekad dovodi u pitanje cijelo porodično stablo. Krvna osveta je običaj u kojem se sukob između dvije porodice započet ubistvom člana jedne porodice nastavlja međusobnim ubijanjem, jednog po jednog muškarca. Izraz koji se koristi je da jedna porodica drugoj "duguje krv" i dug se vraća samo ubojstvom muškarca iz druge porodice.

Krvna osveta je zastupljena na prostoru Albanije najvise,Crne Gore,Srbije,Turske,Italije a neki smatraju da je ima čak i u Bosni i Hercegovini. Ovaj običaj je potakao iz Kanuna tj.zakona koja su bila zastupljena na području Albanije i Kosova. Kanun ili Kanuni (Kodeks Leke Dukagjinija) je skup zakona čiji je autor Leke Dukagjini i koji se koriste od 15. stoljeća, uglavnom u sjevernoj Albaniji i Kosovu. Kodeks se generacijama prenosio usmenom predajom a prvi ga je kodificirao i zapisao Shtjefen Gjecov u 19. stoljeću. Podijeljen je na podskupine zakona kojima se regulišu brak, rođenje, smrt, gostoprimstvo i nasljeđe, a koji tradicionalno predstavljaju temelje samouprave sjeverne Albanije. Kanun je postao popularan oblik pravosuđa u visoko naoružanom plemenskom društvu, u kojemu je ljudska čast bila iznad svega. Ističe se odredba o ubijanju, donesena kako bi se spriječilo da čitave porodice ne budu u potpunosti istrjebljene.

Uspostavljeno je sljedeće pravilo znači onaj koji ubije bit će ubijen. "Krv se plaća krvlju". Čitave su porodice bile uključene u ispunjavanje zakona zle krvi koja se ponekad nastavljala generacijama.

Zla krv, kao i drugi drevni običaji preživljavali su u sjeni stoljećima. Pod četrdesetogodišnjim komunističkim režimom pogubni su obračuni među porodicama bili rijetki u Albaniji. Međutim, nakon pada komunizma kasnih 90-ih oni su iznova oživljeli. Prazan prostor bez zakona i reda, koji je nastao nakon kolapsa sistema, potaknuo je mnoge Albance da se vrate drevnim običajnim zakonima vlastite plemenske prošlosti pa tako danas gotovo svatko posjeduje oružje.

Prema Komisiji za opće-nacionalno pomirenje, albanskoj nevladinoj organizaciji koja se bavi mirovnim posredovanjem među zaraćenim porodicama, hiljade albanskih porodica začahurene su unutar krugova ubojstava iz osvete. Porodični dom je jedino sigurno mjesto za one koji se nalaze pod prijetnjom budući da je, prema drevnom društvenom kodeksu, on jedino mjesto u kojemu je zabranjeno osvetničko ubojstvo. Hiljade muškaraca i dječaka tako se skrivaju u vlastitim kućama dok vani vrebaju neprijateljske porodice. Velik problem je i činjenica da zla krv danas uključuje čitave porodice najužu porodicu ubojice kao i proširenu, čak i žene, djevojčice i vrlo mlade dječake. Posljedica ovoga je da stotine djece u Albaniji, zbog straha od osvete, žive doslovno zarobljena unutar vlastitih domova. Mnoga su djeca imala tu nesreću da su se rodila u porodicama koje su uključene u krugove zle krvi – teško je opisati koliko se izoliranima osjećaju i kako to utječe na njihov razvoj. Zbog kućnog pritvora, nije im moguć odlazak u školu ili uključivanje u bilo kakve aktivnosti izvan vlastita doma. Ministarstvo obrazovanja uspostavilo je programe putem kojih se osiguravaju knjige i učitelji za djecu koju zaraćene porodice zatvaraju zbog sigurnosti. Činjenica da Kanun još uvijek postoji znači da pravni sustav ne funkcionira i da postoji manjak državne kontrole.

3

Albanski kazneni zakon nije sadržavao zabranu koja se neposredno odnosi na "zlu krv"; tek je 2008. vlada nadopunila kazneni zakon kako bi "zlu krv" proglasila ilegalnom i kažnjivom.

"Sva su ljudska bića rođena slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva," ali očigledno ne i u Albaniji.

Jedini izlaz svemu ovom s obzirom da je krvna osveta jedna na prvi pogled bezizlazna situacija jeste bolje informisanje građana o samom problemu, razvijanje svijesti te formiranje grupa pomoći za porodice žrtava krvne osvete. Naravno u olakšavanje ovakvog stanja može doprinjeti država sa primjerenijim kaznama zatvora za počinioce ubistava.

Posmatrajući stvari ovako sa strane krvna osveta je nešto čemu bi većina stanovnika u svijetu pristupila olako te željela uzeti stvari u svoje ruke, što bi se neminovno i desilo u državama gdje je sam sistem pravosuđa dovoljno nerazvijen,upravo zato je važno raditi na razvijanju svijesti a naravno i na jačanju pravosuđa.Smatram da kada bi sve žrtve krvnih osveta mogle stati pred svih i iznjeti svoje mišljenje o ovom problemu ni one ne bi bile zadovoljne jer bi strahovale za neizvjesnu budućnost svojih najmilijih.

4