2 1

L J U B A V N I " THOMAS & GLENN", blje-ROMANI steci natpis nalazio se na t^y | samom procelju zgrade. Eva Y*A Spader je zastala. Skupljala

je hrabrost da nastavi dalje, ali je osjecala kao da je

noge ne slusaju. Najradije bi pobjegla glavom bez obzira, ali to nikako nije mogla. Napokon su se poceli ostvari-vati njeni snovi. Nalazila se ondje gdje je i pripadala, iako ne svojom voljom. Jednostavno, pokleknula je pod osje-cajem odgovornosti, i obecanjem kojeg je dala svojoj majci na samrti. Obecala joj je da ce pronaci svojeg oca, a to i nije bilo tako tesko. On je od samog njenog rodenja placao ali-mentaciju, priznao ju je kao kci, ali ona nikada nije nosila njegovo prezime. Je li to bila osveta njene majke, ili...? Na to pitanje nikada nije saznala odgo-vor, a niti ce ga saznati. Otac i njena majka su komunicirali, ali su nju drzali po strani. Zasto ju je zeljela ubaciti u ralje nepoznatog nakon njene smrti? Poznavala je oca, ali nikada s njim nije uspostavila prisan odnos kakav je trebala. Zabacila je glavu, i ponosno se ispra-vila. Ona nije znala sto znaci naici na prepreku, i zaobici je. Ona jednostavno nije bila rodena da bi gubila. Sa svojih dvadeset i pet godina bila je odrasla i samostalna osoba, ali iznad svega ponosna. A koliko, to ce pokazati svima, pa i svojem ocu, ako ga je tako mogla nazvati. Ona ce ipak biti nasljednica tvrtke, odnosno polovine, ako ne posto-ji jos koje dijete kao sto je ona. Kad je dosla do samog ulaza, vrata su se besumno otvorila. Koraknula je, kri-juci svoj strah iza hladne maske koju je imala na lieu. - Trebam gospodina Glenna - rekla je prezime svojeg oca. - Imam dogovor za posao - objasnila je cuvaru koji se nalazio na ulazu. - Prvi kat lijevo - bio je kratak, ali ju je odmjerio prodomim pogledom. Vidjela je divljenje u njegovim ocima, a to joj je i te kako godilo. Znala je kakav utisak ostavlja njena izrazito visoka i skladna figura na muski rod, ali isto tako je znala da Ijepota njenog lica ni u kojem slucaju nije zanemariva. Polako se penjala stepenicama. Kao da joj se nije zurilo da se susretne s ocem s kojim nikada nije uspjela uspostaviti prisniji odnos. Ona kao da mu nije bila vazna u zivotu, ili je ona samo imala takav osjecaj. Pazljivo je promatrala siroki hod kojim se penjala. Sve je ovdje odisalo na luksuz kojeg se ona oduvijek grozila. Majka ju je ucila da sve stekne svojim radom, a takav stav je zadrzala i sada. Mozda jest bila nasljednica velike korporacije, ali dok je njen otac ziv, ona ce biti samo rad-

nica, obecala je samoj sebi. Nije zeljela da ima bilo kakve privilegije, jer joj to i nije bilo potrebno. Kad je dosla do prvog kata, okrenula se oko sebe. Nije znala na koju stranu da krene? Debeo tepih prigusivao je svaki njen korak, a zidovi su bili puni slika, koja su bez sumnje bila prava umjetnicka djela. Sve je ovdje odisalo luksuzom, pa cak i debela masivna vrata iza kojih se nije cuo ni najmanji sum. Oca nije vidjela od sprovoda, a i nije se odvec radovala ovom susretu. Njeno sree nije poskaki-valo od srece, kako bi mnogima da su bili u njenoj situaciji. Bila je potpuno ravnodusna, ali i odlucna da ostane pri svojim planovima, sto je samo ukazi-valo na njenu tvrdoglavost zbog koje joj je majka uvije prigovarala. Isla je od vrata do vrata, i kad je na jednima ugledala natpis "Glenn", pokucala je. Imala je osjecaj da se s druge strane nista ne cuje, pa se odmaknula u stranu. Nigdje joj se nije zurilo. Naslo-nila se na dovratnik, i cekala. Ovo je vrijeme iskoristila da se malo sabere, i da sortira utiske kojih je bilo previse. Trgnula se kada su se vrata otvorila. Ljupka zenska glava ukazala se u nje-nom vidokrugu. - Mogu li vam pomoci? - to je pita­nje postavljeno blagim glasom, i ta je malena osoba odmah osvojila sve njene simpatije. - Trebala bih gospodina Glenna - Eva se brzo snasla. Odmaknula se, i stala red nju. Pogle-dala je u njeno lice koje mozda nije bilo najljepse koje je vidjela, ali je bilo toliko neobicno i blago da je ona bila sigurna da ce svima ostati u sjecanju odmah nakon prvog susreta. - Imate dogovoreno? - upitno ju je odmjerila, ali se u njenim ocima nije molo procitati nista sto bi bilo negativno. - Primit ce me - Eva je mirno rekla. - Samo recite da je stigla Eva Spader - dok je izgovarala svoje ime, otkrila je da se nijedan misic nije pomaknuo na njenom lieu. Bilo je ocito da svi zive u neznanju, i da nitko nije ni znao za njeno postojanje. Ona je bila u sjeni svih proteklih godi­na, a imala je namjeru ondje i ostati. - Odmah - rekla je, i pokazala joj pokretom ruke da ude. Cim ju je najavila, otac ju je odmah primio. Umjesto zagrljaja, cvrsto joj je stinuo ruku, kao da se susreo s nekim prijateljem kojeg dugo nije vidio. Evi je to i odgovaralo. Nije joj bilo do nikakvih njeznosti sa strancem koji joj je bio bio-loski otac, jer kako drugacije da objasni njihov odnos kojeg gotovo da i nije bilo. - Sjedni - ponudio joj je sjedalicu. Eva je sjela. Udoban naslonjac utonuo je pod njenom tezinom, i ona se udobno namjestila. Otac ju je gledao u oci. Nesto nalik na osmijeh ukazao mu se na lieu. - Prostorija do moje je slobodna. Nare-

diti cu da se pretvori u tvoj ured, tako da te mogu uvesti u sve tajne ovog naseg posla - dao joj je prijedlog, ali ona nije imala namjeru prihvatiti ono sto je on zelio. Odmahnula je glavom. Sutnja je zavla-dala izmedu njih. Eva je to iskoristila da bi pomnije promotrila ured. Raskos se vidjela na svakom predmetu. Iako je u uredu bilo tako malo stvari, odisao je ukusom, i nekakvim pecatom proslog stoljeca. Eva je bila odusevljena. Ona je oduvijek voljela stih starine, voljela je stvari koje su imale svoju proslost, i koji su bili nijemi svjedoci proteklih vremena. Nikada se ne bi odlucila na stroge linije kakve je moderan namje-staj imao, i morala je odati priznanje onom tko je uredivao ovo mjesto. - Ne dolazi u obzir - Eva se napokon okrenula prema njemu. - Obecala sam majci da cu se zaposliti kod tebe, ali ja ne zelim nikakve privi­legije. Tko ovdje zna da sam ja tvoja kci? - dok mu je postavljala pitanje, vidjela je da se njegovo lice iskrivilo od iznenadenja kojeg nije ocekivao. - Nitko ne zna da imam kci - nijemu bilo jasno zasto mu postavlja to pitanje. - Vrlo Iako cu to gresku ispraviti. Ja sam samo postivao zelju tvoje majke, a ona je izricito trazila da tvoj identitet ostane skriven od javnosti. Razloge njenog takvog ponasanja ces jednog dana saznati, a sada nije vrijeme za to. - Ne zelim da itko i sazna tko sam. Nit­ko me nece povezati s tobom. Ja samo zelim posao, i pocet cu od samog dna - bila je uvjerena da ispravno postupa. Nije mogao skriti sok. Rukom je pro-sao kroz kosu. Lice mu je bilo potpuno izobliceno od iznenadenja. - Ako imalo slicis na majku, onda doista nema nacina da te razuvjerim. Ipak, polovica ovog carstava ce jed-nom biti tvoje, i ne zelim da pomislis kako se nemarno ponasam prema tebi. Mozes li barem razmisliti? - svu je nadu polozio u to pitanje, ali kada je vidio izraz njenog lica, samo je odmah-nuo glavom. Imao je osjecaj kao da se vraca u pro­slost, u vrijeme kada je bio s njenom majkom. A i bile su frapantno slicne, samo sto je Eva bila mnogo visa, ali mu se cinilo i mnogo tvrdoglavija. Lisa, njena majka, ga je upozoravala na njenu tvrdoglavost i ponos, i kako mu se cinilo, bilo je pravo cudo sto se ona uopce i nalazi ovdje. - Mogu ti obecati da cu razmisliti, ali to necu uciniti. Moj odgovor ostaje isti. Ili cu se zaposliti kao obicna radnica, pa s vremenom napredovati, ali samo ako je to napredovanje opravdano, ili cu se vratiti onamo odakle sam i dosla, a to bih najvise i voljela. Ovo radim samo zato sto sam obecala majci na samrti, i ni zbog cega drugog. I mene uopce ne raduje sto cu jednog dana nasli-

jediti sve ovo. Znas, ja nikada nisam voljela raskos, i novae za mene nema nikakvo znacenje. Zadovoljna sam ako s placom mogu prezivjeti, i to je sve - pokazala je svoju skromnost, iako se obicnOm promatracu moglo ciniti da su u pitanju samo ispra'zne rijeci. Odjeca na njoj bila je birana s ukusom. Mozda nije kostala cijelo bogatstvo, ali je ostavljala takav dojam. Ona je odje-cu znala nositi, a to ju je i cinilo neo-doljivom. I najjeftiniji komad odjece na njoj bi izgledao kao da je s potpisom. - Necu te zvati oce, vec George. To mi je prikladnije, i donekle objasnjava nas odnos. Vise bih voljela da samo prija-telji, nego da naglasavamo rodbinsku povezanost. - Zelis biti krtica u mojem poduzecu?-nasalio se na njen racun. - Ne, zelim biti ono sto jesam, obicna djevojka iz provincije. I ne zelim nikak-vu odgovornost prije vremena. Imat cu svoju obavezu, svoje radno vrijeme, i to je to. Mogu poceti za nekoliko dana - rekla je mirno, iako je bila sigurna da je on ocekivao sasvim drugaciji odgovor. - Treba nam vremena da se oboje navi-knemo na promjene. Ja trebam poslozi-ti utiske, a i pospremiti neke stvari koje nisam imala hrabrosti dotaknuti nakon majcine smrti - objasnila mu je. - Imas vremena koliko zelis - bio je izu-zetno susretljiv, ali ne bez razloga. - Jos samo nesto - napravio je rukom pokret kao da je namjerava zaustaviti, jer je ona napravila pokret koji je njeno tijelo pripremao za ustajanje. - U subotu priredujemo tradicionalnu zabavu na kojoj prisustvuju svi zaposle-nici, i svi poslovni suradnici. Voiio bih, a i bilo bi pozeljno da dodes - kao daje naslutiia molbu u njegovom glasu. - Znas da sam jos uvijek u zalosti za majkom, a i ne trosi mi se novae na haljinu - pokusala je prakticno objasniti razlog zbog kojeg nije imala namjeru doci. - Molim te. Mnogo bi mi znacilo da dodes - nije mogla odbiti zbog rijeci koje je upravo izgovorio, a i imala je samo njega, koliko god udaljeni bili. Ako se bude ponasala kao da je povrije-dena, i kao da ne moze zaboraviti pro-slost u kojoj ona za njega gotovo da i nije postojala, onda nikada nece postici onu prisnost kakva treba biti izmedu oca i kceri. On joj je nagovijestio da je imao razloge za takvo ponasanje, a ona nije zeljela prerano donositi sud ni o eemu. Jako dobro je znala koliko oku moze biti varljivo ono sto vidi u jednom trenutku. Trebala je proniknuti u cijelu pricu, saznati sve detalje, pa tek onda osudivati nekoga, ili njega. - Ako je novae u pitanju... - ponudio se velikodusno, ali je ona odmahnula rukom. - Ja raspolazem sa skromnom uste-

devinom koja mi mora biti dostatna do iduce place. Ne zelim ovisiti ni o komu - jasno mu je stavila do znanja da nece prihvatiti njegovu pomoc, ili velikodusnost na koju je ona zakonski imala pravo. - Obitelj smo - pokusao ju je urazumiti. - Za koju nitko nece znati u skoroj buducnosti - opet mu je napomenula sto ona zeli, samo da on ne bi pogazio ono sto je obecao. - Kako zelis. - Doci cu - napokon je rekta. Dogovorili su detalje, i ona je otisla. Bila je puna utisaka. Sva ljubav koju je osjecala prema majci kao da se na neki nacin prenijela na oca. Imala je samo njega, ali bez obzira na sve, on je trebao postivati njene zeljele. Bila je odrasla, i dobro je znala sto hoce. Njena je osobnost bila formirana, a i naucila je da se samostalno probija kroz zivot. Voljela je svoju slobodu, voljela je osjecaj neovisnosti, i voljela je znati da sama sebe hrani. U iducih nekoliko dana Eva je proveja u sredivanju uspomena. Jos uvijek nije imala hrabrosti otkriti sve tajne koje je njena majka imala, ali je vecim dije-lom uspjela pospremiti sve sto je ona ostavila iza sebe. Toliko je suza prolila. Uspomene su jos uvijek bile svjeze, a ona se osjecala tako usamljeno. Nije bilo majke da je zagrli, da je utjesi, i da joj izbrise tugu s lica. Umrla je tako mlada. Imala je jedva cetrdeseti pet godina, i kada je napokon trebala zivjeti, smrt joj je pokucala na vrata u obliku teske bolesti. Znala je da je gubi, ali se nitko nikada ne moze pripremiti na tu cinjenicu. Odlazak voljene osobe bolan je udarac, i ostaje ponor kojeg nista nije moglo popuniti. Jos uvijek je imala osjecaj da ce cuti njen glas, da ce se vrata otvoriti, i da ce ona kociti kroz njih, ali je to bila samo iluzija koja ju je vracala u proslost. Subota se blizila, a ona jos uvijek nije znala sto da obuce. Sva njena gardero-ba bila je daleko od onog sto je trebala obuci. Majka ju je odgojila da bude dama s manirima, ali je ona ostala malena divljakusa sreu. Ponasala se u skladu s okolinom, i vrlo Iako bi se pri-lagodavala. Haljine je vrlo rijetko nosi-la, i to nije bila njena omiljena odjeca. Tog je trenutka zazvonilo zvono na ulaznim vratima. Nije znala tko bi to mogao biti. Kada je ugledala dostav-Ijaca s paketom u ruci, zastala je.

- Pogrijesili ste - preduhitrila ga je. - Ne. Adresa je tocna - jos kada je rekao njeno ime, nije joj preostalo nista dru-go nego da potpise, i preuzme paket. Kad je ostala sama, otvorila je paket. Iznenadeno je gledala u haljinu boje starog zlata. Podigla ju je, i prislonila uz svoje tijelo. Znala je da ce joj pri-stajati kao salivena, i da je ovo birano s ukusom. Uz nju se nalazila i odgova-

rajucu torbica i cipele. Tek O je na kraju vidjela i nakit. U nevjerici je odmahivala LJUBAVNI glavom. Ovo je djelo nje- ROMANI nog oca, bila je sigurna u i to. Nitko drugi i ne bi imao ' toliko novca da se razbacuje s njim. Ovo je kostalo cijelo maleno bogatstvo, i ona nikada ne bi toliko novca potrosila na krpice koje ce obuci samo jednom. Voljela je lijepu odjecu, ali onu koja je uz Ijepotu posje-dovala i udobnost. Ovo je bilo doista posebno, ne samo po svojoj Ijepoti, vec je bio dovoljan samo jedan pogled da se zakljuci da je u pitanju rucni rad, da je u svakoj niti utkano mnogo sati rada i Iju-bavi. Ovakvu Ijepotu mogao je napraviti netko tko je volio svoj posao, netko tko je umjetnik u dusi, i tko je imao cudo-tvorne ruke. Svaki dolar ulozen u nju bio je zasluzen. Kutijica za nakit sadrzavala je i poruku koju je ona procitala. "Nisam mogao odoljeti. Ne moras ovo odjenuti, ali sam znao da je kao stvo-reno za tebe." Nakon ovakvih rijeci nije se mogla ljutiti na njega. On je znao kako da osvoji nekog, a vec je i pro-nasao put do njenog srea. Nije imala definirane osjecaje prema njemu, ali unatoc svemu, on je bio osoba koju se moralo voljeti. Posjedovao je izuzetan sarm kojim je osvajao, posjedovao je onu crtu koju je i ona naslijedila, osje­caj za lijepo.

Nije mogla odoljeti. Skinula se i probala haljinu. Stajala joj je kao salivena. Jedva je cekala subotu. Mozda nije naviknu-ta na zabave na kakvu je isla, ali nije trebala gledati samo crnu stranu. Na taj nacin ce upoznati barem neke od radnika, ali i rukovodstvo. Njen otac je bio suvlasnik firme, a gledajuci iz sas­vim drugagije perspektive, mnogo toga se moglo nauciti, a ona je bila zedna znanja. Jednom ce naslijediti svoj dio, i zeljela je biti upucena u sve. Zeljela se upoznati s radom, jer ce tako na taj nacin najbolje znati upravljati. To je bilo sasvim logicno. Radnik nije bio samo radnik, to je i ljudsko bice koje je zaslu-zilo paznju. Ona je iznad svega voljela pravednost, i nikada sef nece biti dobar, ako i sam nije radio. Trebalo je krenuti od nule, barem pokusati, ako vec imas ono sto ce ona jednog dana imati.

Osvanula je i subota. Eva je bila uzbude-na, iako to sebi nije zeljela priznati. Ona je bila na putu da odskrine vrata svijeta od kojeg je oduvijek zazirala, i od kojeg ju je njena majka zeljela maknuti pod svaku cijenu. Oduvijek je naglasavala skrom­nost, a nije trebala. Ona je potjecala iz siromasne obitelji, i nikada se nije voljela razbacivati bilo cime. To je utjecalo na nju, na njeno rasudivanje. Iz drugacije perspektive mogla je promatrati svijet,

A ljude, njihova djela, ali i snove ^* koji su bili dio njih. L J U B A V N I Sada je trebala zivjeti neki ROMANI drugi zivot, po nekakvim

drugacijim pravilima, a sto je bilo najgore, bila je bez oslonca kojeg je imala u svo-joj majci. Otac ju je nazvao i

rekao da ce poslati u osam sati vozaca po nju. Bilo joj je pomalo neugodno. Nije naviknula na raskos koji ju je okru-zivao, i u koji je tako naglo zakoracila. Vrlo rano je pocela sa pripremama. Otisla je kod frizera ali samo da bi izravnala kosu, a zatim je krenula kuci. Sa sminkom je bila vjesta. Nikada nije voljela prenapadnu sminku. Diskretno bi naglasila ono sto je bilo najljepse na njoj. Nije imala nikakvih velikih mana koje je trebala skriti, i bila je zahvalna prirodi i genima sto nije bila macuhin-ski skrta prema njoj. Kad je bila gotova, stala je pred ogle-dalo. Njena crna bujna kosa u bogatim je slapovima padala niz njena leda. Haljina joj se pripijala uz tijelo poput druge koze, naglasavajuci njene bujne grudi, vitak struk i blago zaobljene bokove. Diskretan nakit samo je upo-tpunio raskos kojem je bila dovoljna samo haljina. A lice? Bilo je tako har-monicno. Kontrast njenoj cmoj kosi bile su nebesko plave oci koje su bile obrubljene iznimno dugim trepavi-cama. Jagodice su joj bile naglasene, a usne pune. Sve u svemu, bila je zado-voljna sobom, i nikada nista na sebi ne bi mijenjala.

Kada je stigao automobil, krenula je prema izlazu. Pokazivala je samouvje-renost i sigurnost koju nije posjedova-la, ali to je bila samo maska iz ako je se krila sasvim obicna djevojka sa svim svojim strahovima. Na nekj nacin se mogla poistovjetiti s Pepeljugom. Na tu pomisao, nasmijesila se. Isla je na svoj prvi bal, ali ondje sigurno nece sresti svojeg princa, a i bila bi prava steta kada bi izgubila jednu cipelicu. Vozac je izisao, i galantno joj se naklo-nio. Otvorio joj je vrata, ne skrivajuci divljenje. - Pravi ste praznik za oci - rekao je bez ikakvih skrivenih namjera. Bio je to muskarac srednjih godina, s nekoliko kilograma viska. Mogao joj je biti otac, a da nije bio osoba od povje-renja, njen ga otac nikada ne bi poslao po nju. Kad je napokon dosla do vile u kojoj se odrzavao prijem, ostala je bez daha. Raskos je bila uocljiva iz velike daljine. Ljudi koji su posjedovali bogatstvo, voljeli su to i naglasiti, kao da su zeljeli da se drugi dive njihovom uspjehu. Cim je krocila u prostoriju, otac ju je docekao i uhvatio pod ruku. Nakon samo nekoliko koraka, okrenuo se pre­ma njoj s izrazom divljenja i ponosa. - Ti si najljepse zensko stvorenje koje je

moje oko vidjelo tijekom cijelog zivota - sapnuo je ne skrivajuci osjecaje koji su bili vidljivi i s velike daljine. - Dodi, upoznat cu te s Elvisom - rekao je, te je ona nastavila hodati prateci njegov korak. - Tko je on? - nije skrivala znatizelju. - Sin suvlasnika - sapnuo joj je u povje-renju. - Zasto bih njega prvog trebala upo-znati? - nista joj nije bilo jasno. - Voljela bih da krenemo od ljudi koji su manje znacajni - protivila se, ali on nije zelio cuti njene rijeci, vec je odlucno koracao prema mjestu na kojem se nalazila oveca skupina muskaraca. - Samo zelim vidjeti njegov izraz lica. On je uvijek bio poseban, prokleto poseban - jedva je cula njegove rijeci. Eva ga nije razumjela, a nije imao smi-sla ni da se potrudi. Trebat ce proci jos mnogo vremena dok se uklopi, dok sazna barem djelic tajni koje je posje-dovao njen otac. Upoznavao ju je sa muskarcima, i ona se samo smjeskala. Mora da je izgledala kao praznoglava spoznorusa, jer su svi bili ljubazni, ali i distancirani. - Ovo je Elvis - muskarac o kojem joj je pricao, bio je posljednji u nizu. - Eva - rekla je tiho, ovlas dotaknuvsi njegovu ruku. Samo taj bezazlen dodir bio je dovo-Ijan da osjeti lagani udar kojeg nije mogla objasniti - Nasa nova zaposlenica - pojasnio mu je, na sto se Elvisovo lice naglo skamenilo. - Zaposlenica? - nista mu nije bilo jasno. - Nisam je vidio na listi, barem ne na onoj koja mi je bila dostupna - kao da je otvoreno pokazivao mrznju prema noj, a nije imao razloga da se tako ponasa, barem je ona tako mislila. - Ona je pod mojom posebnom zasti-tom - njen je otac rekao s likovanjem. - Nisam ni sumnjao. To je tako ocito - Elvis je suho rekao. Njen otac nije prihvatio izazov. Samo se lukavo nasmijesio, i jos cvrsce je uhvatio pod ruku. Izraz lica njoj je bio potpuno nepoznat, ali se mogla zakleti da je vidjela likovanje na njemu. Ovo je bila njegova osobna pobjeda, smica-lica u kojoj je on uzivao. - Idemo dalje - rekao joj je uz osmijeh. Eva ga je poslusala. Napustala je popri-ste u kojem je bilo objavljeno nesto nalik na hladni rat, a ona je imala osjecaj da je ona uzrok tome. Uhvatila je Elvisov pogled koji ju je promatrao s prijezirom. Tek joj je tog trenutka sinulo. Njen je otac namjerno ostavio njega u uvje-renju da su oni ljubavnici. Bila je zate-cena torn spoznajom, ali ona nije imala namjeru njega razuvjeravati. Neka misli sto hoce. Ako mu odgovara, moze i njoj objaviti rat. Ona je voljela sve vrste bor-bi, a posebno one koje su bile mnogo

kompliciranije, i u koje se trebalo uloziti mnogo umnog i fizickog napora. - Cini mi se da je zagrizao - otac joj je sapnuo kad asu se udaljili. - On je oduvijek prezirao veze koje su bile iz interesa - gotovo se gusio od smijeha. - Ako sam te zamolila da me ne pred-stavljas kao kci, to nije znacilo da si dobio dozvolu da me predstavis kao ljubavnicu - Eva je pomalo bila Ijuti-ta, a nije znala zasto joj je to uopce zasmetalo. Istina ce ionako izici na vidjelo, a i ne bi joj trebalo smetati necije lose mis-Ijenje o njoj. Ona je znala tko je, a za ostale je i nije bilo briga. - Oni mozda jesu to zakljucili, ali na to ja nisam utjecao direktno - pravdao se, ali je bilo ocito da uziva u svakom trenutku nakon upoznavanja. - Malo ljubomore nece mi naskoditi. Najljepsa si djevojka ovdje, a ja sam im jasno stavio do znanja da na tebe imam pravo, ali im nisam rekao koje. Ja nisam kriv sto su oni izvukli pogrjesan zakljucak - napravio je nevin izraz lica, i Eva se jednostavno nije mogla ljutiti na njega. - Ti si ih naveo da tako misle - Eva je rekla u sali. I nju je ovo pocelo zabavljati. Sve je bila igra rijeci, i moglo se shvatiti na nekoliko nacina, a oni su shvatili na jedan, i to na jedan jedini koji je uopce bio moguc kada su muskarci bili u pitanju. - Ja imam svojih obaveza. Moram te ostaviti na neko vrijeme, ali sam pot­puno siguran da ces se vrlo lako snaci - rekao je tiho. * - Da, svi muskarci ce mi prici - rekla je u sali, jer je znala da to nece biti istina. Ona je bila obiljezena kao Georgevo vlasnistvo, i tu nije bilo pomoci. Ako je mislila da se ova vecer ne pretvo-ri u njen prvi fijasko, trebala je sve okrenuti na salu. Njen otac je otisao, i samo nekoliko trenutaka poslije, Elvis se nasao pored nje. - Ne zelim kuditi niciji ukus, ali George nije has najbolji izbor - rekao je dovolj-no glasno da ga cuje ona, ali i nekoliko ljudi koji su se nasli u njihovoj blizini. - On je osoba koju cu voljeti sve do svoje smrti - rekla sam istinu, ali isto tako sam znala da ce je on pogresno shvatiti. - Kojoj se nadas ne tako skoro - pod-rugljivo je rekao. - Tako je - kratko je rekla. Pogledala ga je u oci. Njihovo ju je zele-nilo podsjetilo na otavu, svjeze zelenu travu. Crte lica su mu bile upecatljive. Nije bio klasican Ijepotan koji bi se smijesio s reklama, ali je doista bio jedinstven u svojem nesavrsenstvu. Sve na njemu bilo je nekako posebno, upecatljivo, dojmljivo u tolikoj mjeri da je Eva naprosto ostala bez daha. Iz njega je zracila magnetna privlac-

nost, i vjerovala je da nijedna zena ne bi mogla ostati ravnodusna na ono sto se nalazilo pred njom. - Jos uz to nema zakonskog nasljednika, a to je razlog da se probudi nada. Ako ga uspijes odvesti pred oltar, onda... -bijes je sijevao iz njegovih ociju. - Ne volim zene koje se lijepe za novae, i koje se prodaju zbog njega - pjenio se. Eva se nasmijesila. Kao sto je njen otac rekao, njemu su smetale veze koje nisu imale smisla, i izmedu kojih je vladala razlika koju on nikada nece shvatiti. Sve je pripisivao novcu, i cinilo joj se da je on jedino mjerilo po kojem je on cijenio svijet. - Njemu ce pripasti cast da me odvede do oltara - nastavila sam igru koju je poceo moj otac, i koja me je pocela zabavljati. Ja sam govorila istinu, a on je krivo shvacao. Njegov problem. - Cast? - nije se mogao nacuditi. - On srlja u svoju propast. Oduvijek sam ga smatrao kao razumnog covjeka, ali mi se cini da s godinama pocinje gubiti raz-um, i ponasati se onako kako mu ne prili-ci. Da nema novcica, ne bi ga ni pogleda-la - vjerovao je u ono sto je rekao. - Vidio sam racun za tu haljinu. Bez-obrazno je skupa, ali mu je to dobro ulozena investicija. Ona pokazuje vise nego sto bi pokazalo da si bez odjece. Sve se nazire, a sve je skriveno - nije bila sigurna da je dobila kompliment, ali se nije ni zamarala s time. - Barem ima ukusa u svakom pogledu - namjerno ga je provocirala. - Dovoljno je bogat da te uzdrzava. Ne znam zasto zeli da radis u poduzecu? - ipak ga je kopkalo moje prisustvo za kojeg nije vidio logicnog razloga. - Samo me zeli u svojoj blizini - rekla je uz smijeh koji je pokazivao nadmoc. - Zasto on? Nije jedini koji ima novae -ocito nije razumio ono sto nije ni trebao. Ja nisam mogla birati oca. On je bio to sto jest. Mojim je zilama kolala njego-va krv, ali on to jos uvijek nije trebao znati. Svatko je imao svojih tajni, a moja je bila da sam njegova kci. To sto me je on unaprijed osudivao, to je bio njegov problem. - Nije, i novae nije jedino sto me veze za njega - kroz smijeh je rekla. - Sto te jos veze? - njegova je radozna-lost bila neuobicajena. Nije mu imala namjeru odgovoriti na pitanje. Osjecala se poput osudenika bez prilike da objasni. Bombardirao ju je pitanjima, kao da mu je novinarstvo glavno zanimanje. - Sve je ovo neuobicajeno. Na neki ga nacin mogu razumjeti. Doista je dobio zgoditak, a kakav ce okus taj zgoditak imati, to cemo vidjeti na kraju - kao da se nadao da ce kraj biti gori od ocekivanog. - I mene to zanima - dvosmisleno je rekla. - Netko ce biti nasamaren - uopce nije

razumjela zasto tako negativno misli. - On ti ffioze dati poklone, ali ne moze zadovoljiti tu divlju strast koja napro-sto zraci iz tebe - napokon je otkrio na sto cilja.

II

- Upoznajete se? - njen im je otac pri-stupio. - Ovakve vec odavno poznajem - Elvis je suho rekao. Pozdravio se, i otisao na sasvim drugi kraj sale. Eva se okrenula prema ocu. - Upravo sam stekla smrtnog neprija-telja - rekla je kroz osmijeh. - On samo brani svoja uvjerenja - otac je bio na njegovoj strani. - Cini mi se da...- nije zavrsio recenicu, ali se je lukavo nasmijesio. Ono sto je on pomislio, ostat ce samo njegova tajna koju nije imao namjeru podijeliti s njom. Eva je pogledala prema mjestu gdje je posljednji put vidjela Elvi-sa. On je jos uvijek bio na istom mjestu. Pratio je svaki njen pokret. Eva je imala osjecaj da je probudila njegovo zanima­nje, ali nije znala u kojem smislu. On je bio muskarac vrijedan paznje. Bez sum-nje, bilo je bezbroj zena koje bi dale sve samo da bi bile u njegovom drustvu. - Ima trideset i pet godina. Bezbroj veza iza sebe, ali jos uvijek nije pro-nasao onu pravu - otac je shvatio gdje ona gleda, pa joj je dao objasnjenje, a da ga ona nije ni pitala. - Zasto mi to govoris? - okrenula se prema njemu. - Ja nisam slijep - njegovo iskustvo je izvojevalo pobjedu. Istina je bila da ju je zanimao, ali s obzirom na situaciju, ona nije imala nikakve sanse, a mozda ju nije ni zelje-. la. On je samo zanimljiv muskarac, jedan od mnogih. Mozda jest probudio nesto u njoj, ali "to nesto" joj je vise nalikovalo na mrznju. - Cini mi se da se mrzimo bez razloga - rekla je ono sto je mislila. - Mrznja? Bojim se da nemas pravo. Situacija nalaze da se iza mrznje skriju osjecaji koji nemaju nikakve veze sa stvarnoscu. Probudila si zanimanje kod njega, muskarca u njemu, a svje-stan je da si mu nedostizna kao put na Mjesec. Zauzeta si - nakon tih rijeci, oboje su prasnuli u smijeh. - Da. Jos samo da me odvedes do olta­ra - prihvatila je salu. Imala je osjecaj da se s njim slaze bolje nego ikada. Bili su okrenuti jedno prema drugom, jer nikoga vise nisu imali. On i nije bio los onoliko koliko je mislila. Donosila je sud o njemu a da ga nije poznavala. Igrala je nezahvalnu ulogu djeteta, ali se ponasala u skladu s onim sto je uocila dok je odrastala. - 0 tome i ja sanjam - prasnuo je u smijeh. - Ali ne na nacin na koji je mislio Elvis

- dala mu je do znanja o E cemu su pricali. - Ponasa se tako... - samo- LJUBAVNI zatajno se nasmijesio. ROMANI - Moram nesto s njim raz- T" I govarati - rekao je, te je » uhvatio za ruku. Taj njihov pokret nije ostao nezapazen. Elvis nije skidao pogled s Eve. Cinilo mu se da se njih dvoje neo-bicno dobro zabavljaju, sto je bilo jako neuobicajeno. Poznavao je Georga od svojeg rodenja. Nikada nije bio ovako sretan, niti je s toliko opcinjenosti pro-matrao ijednu zenu. Eva je doista bila posebna, posebna u svakom pogledu. Nikada nije imao priliku upoznati zenu poput nje, a imao je bezbroj zena, i to najljepsih zena koje mu nisu bili nika-kav izazov. Jedina zena koja je natje-rala njegovo sree da brze zakuca, bila je zauzeta. Kakav apsurd? Nikako nije mogao shvatiti zasto je to tako? Zasto ona? Bilo je ocito da je zena sumnjivog morala, da se njeno tijelo moglo kupiti za novae, ali je bio siguran da bi svaki muskarac bio spreman izdvojiti cijelo bogatstvo samo da bi bio u njenom prisustvu, a kamoli nesto drugo. Ona je izgledala poput boginje, i bila je smrto-nosna napast za njegovu mastu. Kad je vidio da mu se George priblizava, lice mu se pretvorilo u hladnu masku. - Da sam na tvojem mjestu ne bih je ostavljao samu - bilo je prvo sto je rekao. George je okrenuo glavu prema njoj. S ponosom ju je pogledao. Bilo je ocito da je gleda s obozavanjem, da je prema njoj osjecao ono sto nije ni prema jednoj zeni. Elvis je osjetio zalac ljubomore. Izmedu njih je zracilo nesto neuobicajeno. - Zna se obraniti - George je rekao mirno. Cudno se ponasao, precudno za Elvi-sov ukus. Da je ona bila njegova dje-vojka, ne bi je ispustao iz vida. Ona je naprosto zracila, i da nije svojim ocima vidio ono sto jest, on bi se sigurno pre-vario u njoj. Uzalud mu je bilo njegovo iskustvo. Vjerovao je da poznaje ljude, da poznaje zene, ali se uvjerio da je prava neznalica. - Gdje si je upoznao? - njegova radoz-nalost bila je vise nego ocita, a George je znao njen uzrok. - Na posebnom mjestu. Bolje receno, znam je oduvijek - namjerno je bio neodreden. - Zasto te ona toliko zanima? - naivno gaje upitao. - Cista radoznalost - Elvis je mirno rekao. - Ona je probudi u svakome - George se grohotom nasmijao. - Pogledaj je. Zar nije najljepsa zena koju si ikada vidio? - namjerno ga je izazivao. - Jedna od najljepsih - Elvis mu nije

£L zelio staviti do znanja ono " sto je osjecao, a sto nije ni L J U B A V N I samom sebi mogao priznati. ROMANI Ona je za njega bila zabra-

I njeno voce. Iz postovanja MTjI , prema suvlasniku koji je bio

' i njihov kucni prijatelj, on je morao skrivati svoje osje-

caje, a to mu se prvi put dogodilo. George je saznao sto je zelio. Elvis je bio ljubomoran, a to je upucivalo na to da nije ravnodusan. Najidealnije bi bilo kada bi se njih dvoje vjencali, jer bito znacilo spajanje dva velika carstva u jedno. Iza Eve, firma je bila njegova druga ljubav. Sav svoj zivot posvetio je poslu, i uskoro se planirao povuci, ali kada Eva bude dovoljno obucena da nastavi ondje gdje je on stao. Nije se bojao za nju. Naslijedila je njegov smisao za posao, a sto je bilo najvaz-nije, bila je skromna i pravedna. Boljeg nasljednika nije mogao ni pozeljeti. Osjecao je privlacnost koja je strujala izmedu njih, ali joj je obecao da nece kazati istinu, barem ne jos neko vri-jeme. Dat ce mu sture naznake, i bio je siguran da ce on sve shvatiti. Tajna ce ostati sacuvana, on je nece izreci, a valjda ce Elvis biti dovoljno promu-curan da sve shvati. Nikada nije sum-njao u njegovu inteligenciju, nije imao razloga za to. Zavrsio je najelitnije skole, s uspjehom na kojem bi mu svi pozavidjeli. U poslu je bio nenadma-san, u odnosu s ljudima takoder, ali kao da se gubio kada su osjecaji bili u pitanju. Lutao je od zene do zene, i nije se mogao skrasiti. Mozda je samo prolazio ono sto je trebao do potpunog smiraja uz jednu zenu. Cinilo mu se da je on pametniji od njega. Elvis je trazio zenu svojeg zivota uz koju ce provesti ostatak zivota, a on nije znao sacuvati ljubav jedine zene koju je volio. Posao mu je bio na prvom mjestu, i tu je pogrijesio. Barem je imao dijete, to mu je bila jedina utjeha. Nakon prvotnog bijesa sto ga njena majka nije zeljela dijeliti s poslom, ostali su prijatelji, ali diskretni prijatelji koji su se mogli povjeriti jedno drugom. Njena se majka nije udavala, kao sto se ni on nije zenio. Voljeli su se, ali to nikada nisu priznali jedno drugom. Mozda im je nada tinja-la, ali je smrt otela sve te nade. Shvatio je koliko je zivot nepredvidiv, i odlucio je uzivati u svakom trenutku. Uskoro se pridruzio poslovnim part-nerima, i skoro je zaboravio na Evino prisustvo, ali se to Elvisu nije moglo dogoditi. Cim je vidio da je ona sama, prisao joj je.

- Zelis nesto? - njen ga je pogled fasci-nirao. - Samo sam usamljen - bio je iskren, ali je znao da bi jos mnogo toga mogao nadodati, ali se nije usudivao zbog postovanja kojeg je osjecao prema Georgu.

Nije mogao razumjeti svoje postupke. Eva je bila sve ono sto je mrzio kod zena, bila je predmet koji se dobro prodao na drazbi, ali to nimalb nije umanjilo njenu privlacnost. - Danasnja bolest koja je najvise raspro-stranjena. Napredak tehnologije nas je udaljio, a trebao nas je zbliziti. Ljudi se okrecu sami sebi, jer u nikoga ne mogu imati povjerenja. U vrijeme Interneta, mobitela, kompjutora, covjek je postao najosamljenije bice. Novae je sve pro-mijenio, posao ne ostavlja vremena da se posvetimo sebi, i sto nam preostaje? - nakon tih njenih rijeci, on ju je u nevje-rici promatrao. Bio je iznenaden. Mozda se nadao da se ispod povrsine krije praznina koju ni Ijepota ne moze skriti, ali se prevario. Ona je bila koktel najbolji mogucih kvaliteta, a tim je njen postupak bio odvratniji. Pamet i inteligencija; Ije­pota i tijelo boginje, uz proracunatost, je moglo biti fatalno. Umjesto da bude razocaran, on je bio odusevljen, - Sto nam preostaje? - ponovio je njeno posljednje pitanje. Bio je iznenaden njenim tokom razmis-Ijanja. Nikada na taj nacin osobno nije razmisljao, ali je morao priznati da je ona i te kako imala pravo. Kad vjerujes nekomu, razocaras se. Razocarenje na razocarenje, i iz toga se izrodi osam-Ijen covjek. - Uzivati u zivotu - ona je odgovorila umjesto njega. - Bojim se da si u pravu. Ali bi ipak tre-bali biti izbirljivi - opet ju je zelio pod-sjetiti na njenu vezu s Georgom, iako on nije znao kakav je njihov odnos. - Jedno mi nije jasno? - upijao je svaku crtu njenog prelijepog lica. - Sto? - osjecala je nadmoc, iako to nije zeljela iskoristavati do u nedogled. - Zasto je George rekao da si nasa nova zaposlenica? - ponovno je otvarao temu koja ga je mucila, ali mu je ona odlucila zatajiti ono najvaznije. - Zato sto cu biti - mirno je rekia. Vidjela je kako se pece na laganoj vatri. Znao je sve, a nije znao nista. To mu je bilo sasvim dovoljno da sam izvede zakljucke koji nece mati nikakve veze sa stvarnoscu. - A gdje namjeravas raditi? - njegovo je ispitivanje u njoj probudilo laganu nelagodu. - George mi je rekao da ima ured do njegovog koji je Slobodan - namjerno ga je navela da vjeruje pogresno. - Ured? Mogao sam i ocekivati. Ti se ne bi pomirila s tim da budes obicna radnica - bijes je izbivao iz svake nje-gove rijeci. Oci su mu se suzile u dva uska pro-reza. - Skolovana sam za ovaj posao - pobu-nila se. I ona je bila ljutita. Sto je on to sebi umi-sljao? Doveo ju je na optuzenicku klupu,

i nije prihvacao nijedan njen odgovor. - Dobro su te skoloyali. Nisi cula da se ljudi zaslugom moraju penjati stepeni-cama uspjeha? Ti si se preko kreveta uspela ravno na vrh - bio je sarka-sticno neugodan, a i bio mu je cilj da je povrijedi sto je moguce vise. - A ti preko oca. Svatko ima svoj nacin - bila je direktna. - Ja imam pravo na ovo sto posjedujem. - Isto kao i ja. Mozda su nam razliciti pristupi, ali ipak imamo nesto zajed-nicko. Najvjerojatnije cu uskoro zasje-sti na njegovo mjesto - namjerno ga je provocirala. - Ni to me ne bi zacudilo. Onda cu ja prodati svoj dio - najavio je da njih dvoje nikako ne bi mogli zajednicki funkcionirati. - Hi cu otkupiti tvoj, sto ti je i cilj, naravno - bio je ponosan na svoju pro-mucurnost. - Bojim se da ti to nece uspjeti. - Ja nisam George. Mene ne mozes zavesti u krevetu - svoju je nemoc skrivao iza vrijedanja, sto je bilo uobi-cajeno za muskarce. - Svi muskarci imaju zajednicku sla-bost, lijepu zenu - nasmijesila mu se svojim najljepsim osmijehom, i krenu-la prema ocu. Iza osmijeha je skrivala bijes. Jos nika­da nije osjecala ovoliko ponizenje. Nije se trebaia obazirati na njega. On ju je namjerni provocirao, ali je razlog mogla samo naslucivati. Je li se nadao da ce on naslijediti tvrtku njenog oca? Sum-njala je u-to. Nije imao razloga da tako misIL Njen je otac bio nesto stariji od pedeset godina, i jos uvijek je mogao osnovati novu obitelj, imati jos djece, sto bi njoj bilo izrazito drago. On je tre­bao zivjeti. Stekao je mnogo, previse za njih dvoje, i ne bi imala nista protiv da to bogatstvo i podijeli s nekim. Ostali su do samog kraja, ali se Eva trudila da se ne nade u Elvsovoj blizini. Izbjegavala ga je poput zarazne bolesti, ali je osjecala da njegovom pogledu nije mogla pobjeci. On ju je pratio, upijao je svaki njen pokret, i kao da je na osnovu njenog ponasanja zelio saznati mnogo vise o njoj. Eva se nije odvajala od svo­jeg oca. Ne samo da je on mislio da su njih dvoje ljubavnici, vec joj se cinilo da isto misljenje dijele svi prisutni. - Zabava je uspjela - rekao joj je otac kada su bili na putu prema njenoj kuci. - Da, ako mislis na cinjenicu da svi misle da smo ljubavnici - nije joj bilo jasno zasto se uopce zamarala torn beznacajnom cinjenicom. - Zato ce iznenadenje biti uspje-lije, kada saznaju pravu prirodu naseg odnosa - poceo se smijati. -Obiljezili su me odmah na pocetku - pobunila se. - Kad ne zelis da kazemo istinu. - Dobro si znala kako ce ovo nase dru-zenje izgledati u ocima ostalih ljudi.

Bogat stariji covjek, i mlada Ijepotica? - Krevet je kljucna rijec - rekla je tiho. Znala je da je u pravu. Mislila je zatajiti njihov odnos, ali nije uspjela. Zatajila je jedno, ali su ljudi protumacili sasvim drugacije. Odlucila je ne razmisljati o njima. - Ljudi su pustili mastu iz sveznje. Ljepotica poput tebe im je uzburkala misli. Neka ih malo - on je uzivao u novonastaloj situaciji. Kad su dosli do njene kuce, pozdravila se s njim, i otisla. Korak joj je bio sigu-ran, ali se ona nije tako osjecala. Bila je zbunjena. Nije mogla vjerovati da se njoj ovo dogada. Sva ljubav koju je osjecala prema ocu ne bi bila dovoljna da je prisili da ostane u torn prokletom poduzecu, ali je obecala svojoj majci. To joj je davalo snage da izdrzi sve ovo. Ona nije bila od onih osoba koje su voljele tratiti vrijeme na zabave poput ove. Tu se jasno mogla vidjeti ispraznost zivota kojeg su vodili. Ona nije zeljela biti njegov dio, pa makar bila potpuno izolirana od njih. Cim je usla, izula je cipele. Noge su je nesnosno boljele. Zasto je sve ovako moralo biti? Da je njena majka ziva... sve bi moglo biti drugacije. Zbog njene bolesti su morali prodati kucu u kojoj je ona rodena, i doci u grad. To je tesko prihvatila, ali se morala prilagoditi. Veliko imanje su zamijenili za malenu kucicu. Sve je nekako bilo van kontro-le. Ona nije mogla utjecati na to. Zelje­la je da bude nevidljiva, da se stopi s ostalim radnicima, ali joj se cinilo da je sve krivo, od samog pocetka, bas sve. U isto to vrijeme George je legao u kre­vet. Na usnama mu je titrao osmijeh. Godinama nije bio ovoliko sretan. Uloga oca potpuno ga je promijenila. Eva je bila olicenje svega onog sto je jedna zena trebala posjedovati, a on kao otac, bio je mnogo kriticniji od ostalih. Doista je pucao od ponosa. Nije imao nijednu primjedbu na njeno ponasanje, a jos manje na izgled. Bila je poput Afrodite, tako nestvarna, da mu se na trenutke cinilo kao da je prividenje, san koji ce se rasplinuti. Ona je bila njegova kci. Bila je tako... tako slicna svojoj majci. Dobro je mogao zamisliti kako Elvis razmislja. Ona je ocito bila ta fatalna zena koju je ocekivao, ali koja je dosla kada se ona najmanje nadao, ali i u izdanju koji mu se najmanje svidao. Na samo sjecanje na izraz njegovog lica, nasmijesio se. I on se osjecao poput njega kada je prvi put sreo njenu majku. Bio je zapanjen, zatecen onim sto se u njemu zbivalo. Samo sto je sada postojala neznana raz-lika, postojao je nesporazum koji bi se mogao pretvoriti u otvoreno neprijatelj-stvo ako on uskoro nesto ne poduzme. Smisljao je plan, a on je trebao biti savr-sen. Oni ce se izgubiti u svojoj mrznji, i on im je trebao pomoci. Mrznja ce im biti samo zacin za ljubav koju su trebali

spoznati, a sve je upucivalo na to da je on imao pravo. Predobro je poznavao Elvisa, ali ne i svoju kci. Njegovu je reak-ciju mogao predvidjeti, ali ne i njenu.

***

Samo nekoliko dana poslije, ona je pocela raditi. To je bilo novo iskustvo za nju, i bila je otvorena da primi nova saznanja. Kao sto je i zamolila oca, pocela je kao obicna radnica, a to joj je i odgovaralo. Kad ga je jednom otisla posjetiti nakon posla, susrela je Elvisa. Radili su u istom poduzecu, i velika je bila mogucnost susreta. - Princeza ide dizati uzbunu - obratio joj se podrugljivo. - Bojim se da si se obratila na krivu adresu - rukom je pokazao prema uredu njeno oca. - Da mozda promijenim smjer i obratim se tebi? - rekla je hladno, pokusavajuci samu sebe prisiliti da se ne obazire na njegovo nemoguce ponasanje. - Mozda bi imala vise uspjeha. Nisam primijetio da se ured za tebe radi - rugao se njenom polozaju kojeg je sama izabrala. - To je George predlozio. Trebam samo reci nekoliko rijeci, i pocet ce se raditi - nakon njenih rijeci izgledao je kao da ga je upravo pljusnula. - Moja moc nad njim nije nimalo manja, ako si se ponadao. - Rekla si da si skolovana... - Ne mogu se popeti na deseti kat bez lifta i stepenica. Ja znam kada trebam biti umjerena. Ja osvajam pomalo, ali sigurno - namjeravala je proci pored njega, ali joj se on isprijecio na putu. - Mozda bi nas dvoje imali mnogo toga vise zajednickog. - Kako da to shvatim? - i ona se poigra-vala s njim. Cinilo joj se da ga u torn trenutku mrzi vise od icega. - Onako kako zelis - kratko je rekao. Oci su mu blistale od osjecaja koji su zavladali njime. - Ja bih ti mogao mnogo vise pruziti. Nase noci bi bile... - Jadne kao i ovaj razgovor - mirno je rekla, i prosla pored njega. - Svoje prijedloge zadrzi za sebe, ili ih uputi nekom kod koga bi imao sanse -odbrusila mu je onako kako je i zasluzio. Ponasao se kao da bi ona trebala biti polaskana njegovim bolesnim prijed-logom. - Kod takvih kao ti sanse imaju mnogi! - viknuo je za njom. - Da, ali takvi kao ti mogu samo sanjati o tome - rekla je, jedva se suzdrza-vajuci da se ne vrati i ne pljusne ga posred lica. - Kakva je to buka? - upitao ju je otac kada je usla. - On... nije normalan - rukom je poka-zala prema vratima.

Lice joj je bilo crveno od ^ ljutnje. Ako se i pokusavala kontrolirati pred Elvisom, LJUBAVNI vise nije mogla. On ju je ROMANI isprovocirao u tolikoj mjeri - i da je kiptjela od bijesa. - Tko? - njen je otac prasnuo a ™ M u smijeh. Jako dobro je znao na koga ona misli, i tko ju je mogao toliko izbaciti iz takta. - Elvis - rekla je bijesno. Njena mirnoca koju je uvijek pokazi-vala u njegovom prisustvu kao da je netragom nestala. Njen borben duh kao da je rastao pod Elvisovim optuz-bama. Znala se boriti, braniti svoja uvjerenja, a u ovom beskrupuloznom svijetu to je bila vrlina koju je trebala imati da bi vodila ono sto ce joj on ostaviti u nasljedstvo. - Pokazala si mu kandze? - nije se pre-stajao smijati. - Netko i njega treba spustiti na zem-Iju, tako da shvati da ne moze imati sve sto pozeli. - Treba ga spustiti u bilo koji ponor, a ne na zemlju - bijesno je govorila pra-ve besmislice, i nikako se nije mogla pribrati. - Nemas razloga da ga mrzis - poku-sao je utjecati na nju. - On se samo ne snalazi u situaciji koja mu izmice kontroli. - Pa se iskaljuje na meni? Neka ide do vraga - odmahnula je rukom. - Nisi se dosla tuziti na njega? - preki-nuo je njeno vatreno objasnjavanje. - Ne, ali bih i to ucinila kada bih mogla. Dosla sam da te vidim. Mogli bi i otici na rucak. Ne druzimo se u posljednje vrijeme, a to nikako nije dobro. Pone-stat ce im materijala za ogovaranje - jos uvijek se nije mogla kontrolirati. U iducih nekoliko tjedana nista se nije promijenilo. Elvisa nije susrela, a to joj je i odgovaralo. Valjda se napokon pomirio s cinjenicom da je njen zivot samo njen, i da s njim moze raditi sto hoce. Ni ona nije isla prema ocevom uYedu. Kada bi ga pozeljela vidjeti, uci­nila bi to van ureda. Lijepo se uklopila u posao, i svi su je prihvatili. lako su u pocetku zazirali od nje, shvatili su da ona nije onakva kakvom su je zamis-Ijali. Bila je jedna od njih, i napokon se mogla opustiti. - Vrijeme je da promijenis posao - rekao joj je otac. - Pozeljela si sve upoznati, a ja sam dao da se sredi ured pored mojeg. Tre­ba te uputiti u poslovanje, a ja se zelim povuci cim prije. U ovaj sam posao ulozio cijelu mladost, i ne zelim tako nastaviti. Vise nemam energije kao nekad, niti elana koji bi me vodio. Malo cu poci na odmor, a i upoznao sam nekog... - njegov tajanstven osmijeh nagovijestio je promjene na koje ona i nije bila spremna. - Drago mi je zbog ovog posljednjeg,

Q ali... Neces me valjda ostaviti ° u raljama svojeg nemilosrd-LJDBAVNI nog poslovnog partnera ROMANI " namjerno je naglasila

posljednje rijeci, jer nije zelje-la ni izgovoriti njegovo ime. - Upoznat ces je. Kad bude spremna, i kada se nas

odnos iskristalizira, otici cemo na zajednicku veceru. Krajnje je vrijeme da pocnes preuzimati ono sto je tvoje. - Mogu li to odgoditi? - bila je bijesna. - Ne. Ja moram na poslovan put neko-liko dana, a Elvis ce ti objasniti ono sto bi trebala znati - namjerno ju je osta-vio u njegovim rukama. - Dolazim u iskusenje da sve napustim... - Mislio sam da nisi kukavica. Iduci tjedan pocinjes raditi ovdje - nije imao nimalo milosti prema njoj, niti ju je zelio shvatiti. - Ali... - oci su joj se napunile suzama. - Vjerujem u tebe. Zar ti moje povjerenje nista ne znaci? Ako nisi u stanju suociti se s Elvisom, jednom ces morati. On koristi svoju nadmoc, ali sve dok mu ti to dopustas - pokusao joj je dati savjet, ali ga ona nije bila spremna prihvatiti. - Naravno da jesam - iz nje je progovo-rio prkos, inat koji nije znao za poraz. - Nisam ni sumnjao - s ponosom je rekao. Kad je krenula kuci, jos uvijek je bila bijesna. Osjecala se izigrano. Rodeni otac se ponasao kad da prema njoj ne osjeca nista. Oh ce otici na put, a nju ce prepustiti Elvisu. Bit ce to susret koji ce bit pun eksplozivne mrznje. Oni se nisu podnosili, a to je znacilo da nisu mogli biti u istoj prostoriji, a kamoli zajedno, bez icijeg prisustva. Na sto ce sliciti to njegovo upucivanje u posao? Sigurno ce joj se rugati zbog neznanja, a ona nije imala namjeru otrpjeti vise ikakva sarka-zam s njegove strane. Previse ju je povri-jedio, previse ju je ponizavao bez ikak-vog razloga. Njegovo je misljenje nije ni najmanje zanimalo. Mogao je misliti da ide iz kreveta u krevet, to je bio njegov problem, ali je to sve trebao odvojiti od posla koji im je bio zajednicki. Sve bi dala da je to mogla izbjeci. Maj-ka joj je zeljela nadoknaditi to sto je djetinjstvo provela bez oca, a nije li za to bilo prekasno? Cega se ona bojala? Ona nije bila nesnalazljiva, ali joj je obecala. Morala je to uciniti. Ona se brinula za nju. Zeljela je otici u vjecni pocinak s mislju da je ona osigurana, da ima posao, i da je ostavlja u sigur-nim rukama. Nije joj to mogla zamje-riti. I ona bi tako postupila, i ona bi se pokusala pobrinuti za svoje dijete, pogotovo kada je imala razloga za to.

Ill

Mrzila je i samu pomisao na ponedje-Ijak. On je za nju bio poput nocne more. Otac je otisao na navodno poslovno

putovanje, ali je ona osjecala da to nije u pitanu. Jednostavno se zelio bolje upoznati sa zenom za koju je pomislio da je zracak nade nakon njene majke. Prevario ju je, ali se nije mogla ljutiti na njega. On je imao pravo i na privatni zivot, isto kao i svi ostali. Godisnji godinama nije uzeo, a ona je bila tu da dio tereta prebaci na sebe. Pomno se spremila. Obukla je kostim strogih linija, ali se i ispod njega nazi-rala Ijepota njenog tijela. Nije zeljela ni s cim izazivati Elvisov bijes, niti mu dati povoda za porugu. Kad je nogom krocila u svoj novi ured, odusevljeno je kriknula. Da je ona odredivala kako da se namjesti, ne bi bolje uspjela. Sve je bilo tako lijepo i diskretno. - Ne kasnis na posao? - cula je Elvisov glas. Okrenula se, i susrela s njegovim pogledom. - Ne znam bi li te trebao sazalijevati? Cini mi se da te George samo koristi - on je opet poceo sa svojim sarkaz-mom i porugom koja je bila sastavni dio njegovih rijeci. - Zasto bi me sazalijevao? - nista joj nije bilo jasno. - Koliko sam imao cuti, George sada negdje uziva s nekom novom ljubavi, a tebe koristi samo da bi ga zamijenila. Domisljato - kao da je uzivao u propa-sti njene nepostojece veze koju je on oblikovao u svojoj glavi. - Kako to mislis? - izazivala ga je . - Ocito nisi ono sto je on zelio - nasla-divao se. - Meni ce se uvijek vratiti - rekla je uz osmijeh koji je odrazavao unutarnji mir. Nije zeljela da je on izbaci iz takta. - Kakva si ti to zena? Na sve si spremna da bi dosla do cilja. Cak ti ne smeta da budes dio ljubavnog trokuta. - Cilj opravdava sredstva. Gdje ima mjesta za dvoje, ima i za troje - bila je doista mirna i cvrsta u odluci da je ne izbaci iz takta. - Nikada necu razumjeti zene - rekao je za sebe. - Napokon si i to shvatio. A kada shva-tis pravi razlog zbog kojeg sam ovdje, cini mi se da ces u zemlju propasti od nelagode. George mi je najdrazi muskarac u mojem zivotu - mirno je rekla, i pogledala ga ravno u oci. On ju je promatrao. Nije razumio njene rijeci. - Nesto ovdje ne stima - napokon je zakljucio. - Ja samo zelim raditi. Zelim nesto nauciti, a kako sam imala cuti, to cu najbolje nauciti od tebe - promijenila je taktiku, i ljubazno u se nasmijesila. - Posao, pa onda privatni zivot - nasta-vila je. Nista nije rekao. Satima poslije joj je objasnjavao, pokusavajuci je uputiti u tajne velikog carstva koji je bio stabi-lan poput Keopsove piramide. Sve joj

se pobrkalo. Imala je osjecaj da nikad nece savladati sve te brojke, sve t brojne klauzule koje nikako nije uspije vala povezati nikakvom logikom. - Cini mi se da se uzalud trudis - napo kon je rekla. - Tako sam se i ja osjecao kada san pocinjao. Ne mozes ocekivati da svi savladas u nekoliko sati. Bit ce potrebn tjedni, a ja sam ti samo pokusao global no objasniti. Znam da ovo izgleda pre komplicirano, ali kada jednom shvatis onda ce to izgledati tako jednostavm da ce ti biti smijesan strah kojeg sad; osjecas'- davao joj je podrsku, na st( ga je ona iznenadeno pogledala. Ni u kojem slucaju to nije ocekivala Umjesto podsmjeha, on je pokazac razumijevanje. Nije cak ni u jednonr trenutku izgubio strpljenje, i cinilc joj se kao da pred sobom ima nekoc sasvim drugog covjeka, nekog tko bi jc mogao razumjeti. Znala je da se zava rava. On je nesto namjeravao, ali oni nikako nije mogla otkriti to je u pitanju Kad se kraj vremena priblizio, on se okrenuo prema njoj. Jednim pogledorf je obuhvatio cijelu njenu figuru. Nestc potpuno strano se nalazilo u njegovom pogledu. Zadrhtala je od tog pogleda, Ovo je bio prvi put da se tako osjecala u prisustvu nekog muskarca. Prestala je disati. Tijelo joj je bilo napeto, kao i svaki atom u njemu. Magnetna privlac-nost je strujala izmedu njih, i nijedno od njih dvoje je nije moglo poreci. - Eva... - sapatom je izgovorio njeno ime. Glas mu je bio dubok, i nabijen emoci-jama. Prste je snazno stisnuo u saku. Eva je zastala. Ovo je bio trenutak koji ih je odvajao od ostatka svijeta. Nitko nije mogao osporiti ono sto se doga-dalo izmedu njih. - Moram poci - ona se prva pribrala. - Samo sam zelio... - nije mu dala prili-ku da zavrsi recenicu. - Sacuvaj svoje zelje za sebe - kruto je rekla. - Zelio sam da odemo na kavu. Molim te - imao je izraz djeteta koje je nesto zgrijesilo. Prasnula je u smijeh. Kako ga je mogla odbiti? Bio je jedan veliki djecak, bio je muskarac koji se nije snalazio sa svo­jim osjecajima. - Dobro - nije znala zasto je pristala. Valjda je u njoj radoznalost trazila zadovoljenje. Ona je bila osoba koja nije voljela donositi odluke na precac, ali ih je ovaj put donijela. Pravila koja je samoj sebi postavila bila su prekrsena. Kao da nije mogla vjerovati da je popu-stila. Jezik joj je bio brzi od razuma, i to je bilo jedino opravdanje. Osmijeh koji mu se ukazao na lieu pot­puno je ublazio njegove stroge crte. Taj je osmijeh dopirao i do ociju, sto je u danasnje vrijeme bila prava rijetkost. - Mislio sam da ces odbiti - napokon je rekao.

- Ne znam zasto nisam - iskreno je rekla. - Ponekad je potrebno poslusati srce - rekao je ono sto nikako nije smio. Eva ga je sa strahom pogledala. Ona uopce nije znala sto osjeca prema nje-mu. Istina je bila da u se divila, da ga je cijenila kao kolegu, ali kao muskarca... Je li istina da ga mrzi, ili je samo skrivala osjecaje iza toga. Tako je bilo najjedno-stavnije. Nije ona samo bjezala od svojih osjecaja. On ju je povrijedio, i kakav god da je razlog imao, ona mu nije zeljela tako olako prijeci preko svega. - Ja nisam slusala srce. Da jesam, vec bih biia na izlazu. Ne laskaj sebi - povratila je dio samopouzdanja, i to mu je zeljela staviti do znanja. - Ne laskam sebi. I ne mislim da sam neodoljiv. Samo me jedno cudi. Zena poput tebe, sto radi s Georgom? - uporno je zelio znati kakav je njihdv odnos, ali mu ona nije imala namjeru otkriti tajnu koja ga je kopkala, i nije mu davala mira. - A sto mislis da radim? - nije mu odgovorila, vec je ona njemu postavila pitanje. - Ne zelim i pomisljati na to. Jedno-stavno, ne mogu razumjeti. Zar je to grijeh? - nemocno je rasirio ruke. - Grijeh je sto zabadas hos ondje gdje mu nije mjesto. Idemo li na kavu? - vec se pokajala zbog svojeg pristanka, ali je bilo prekasno da bi odustala. Nikada nije voljela ljude koji nisu znali odrzati rijec. Uzela je torbicu, i preba-cila je preko ramena. Ponosno je pod-igla glavu. Lice joj je bilo poput maske. Elvis je krenuo za njom. Da je samo mola vidjeti njegoV izraz lica, promije-nila bi misljenje o njemu. S divljenjem je gledao kako se njeno skladno tijelo njise u ritmu koraka, i jednostavno nije mogao skinuti pogled s nje. Cak ni samom sebi to nije mogao objasniti. Zasto je zelio zenu kao sto je ona? Zasto bi sve dao da je ima? Ona je bila sve ono cega se on uzasavao, a ipak, nije mogao narediti svojim osjecajima da se zalede. To je bilo nemoguce. Ni na cemu nije zavidio Georgu, samo na njoj. A kako se on ponasao? Jedno­stavno nije mogao vjerovati. On je s drugom zenom otisao na odmor, a na nju se nije niti obazreo. Sto to nije bilo u redu izmedu njih? Sve bi dao da je to mogao saznati. On je bila tako poseb-na, tako lijepa, lijepa poput bozice. - Idemo u obliznji kafic? - ona se okre-nula prema njemu. - Kako zelis - rekao je tiho. Bilo mu je sasvim svejedno gdje se nalaze. Samo je zelio biti u njenoj blizi-ni, zelio ju je upoznati, i zagrebati ispod povrsine. Imala je tajne koje on nije mogao ni nazrijeti. Optuzio ju je da je s Georgom samo iz interesa, ali mu se cinilo da se ipak prevario. Ona je mar-Ijivo radila, i ni u jednom trenutku nije

pokazala da joj rad tesko pada. Zasto se tako ponasala, kada je od njega mogla dobiti sve sto je htjela. I njegovo mu ponasanje nije bilo jasno. Ostavio je djevojku koja je bila najljepsa koju je vidio, i otisao sa tko zna kime, na nesto sto je trebalo biti odmor. Samo nekoliko minuta poslije, sjedili su jedno nasuprot drugog. Narucili su kavu, ali nitko od njih nije zelio prvi zapoceti razgovor. Ona je sutjela, a to je bilo tako rijetko za zenu. One su voljele voditi glavnu rijec, a sto je bilo najcudnije, s njom ni sutnja nije bila neugodna. Razumjeli su se i bez rijeci. - Mogu li te nesto upitati? - napokon se on odvazio, te je prekinuo sutnju. - Mozes, ali to ne znaci da ces dobiti odgovor - ona mu je jasno stavila do znanja da na neka pitanja nikada nece dobiti odgovor. - Mogao sam to i ocekivati - bio je vid-Ijivo razocaran. - Pokusao sam - rekao je uz osmijeh. Uvidio je da ona nije predvidljiva poput ostalih zena. Bila je tvrdoglava, i tajno-vita, a nijednu od svojih tajni nije zelje­la podijeliti s njim. Nije bilo ni cudo, ona ga uopcenije poznavala. S njom je trebao postupati kao s porculanskom lutkom, inace bi od njihovog krhkog odnosa mole ostati samo krhotine koje nicemu ne bi posluzile. - Uzaludan pokusaj. Kada dode vrije-me da saznas, saznat ces - opet je bila tajnovita. - Samo me zanima u kakvom si odnosu s Georgom? - bio je uporan. - U posebnom, a to moze znaciti bilo sto - opet je bila neodredena. Njene s oci zaiskrile. Zabavljala se na njegov racun, ali joj to nije zamjerao. Poceo je govoriti o poslu. Cinilo mu se da je to jedino podrucje u kojem se najbolje snalazio. Poigravala se s njim, a on bi dao sve samo da je upozna onako kako je zelio. Nije imala samo lijepo lice i tijelo. Bila je inteligentna i bistra, a posjedovala je i odredenu dozu proracunatosti. Bilo joj je dovolj-no lice i tijelo da ima sve sto pozeli, ali ona ocito to nije koristila onako kako je trebala, ili kako je on mislio da koristi. Nije ni bio svjestan kada ju je nesvjes-no uhvatio za ruku. Bio je to njezan dodir, poput leptirovih krila, ali ona nije povukla ruku. Osjetio je kako je zadrhtala, i to je u njemu probudilo nadu. Ni ona nije bila ravnodusna, a je li mu to odgovaralo? N nije zelio mrvice koje bi ostale iza Georga, on je zelio sve. Znao je da bi za to platio vrlo visoku cijenu. Je li se ona na ovaj nacin osvecivala Georgu? Je li mu na nizak udarac uzvracala istom mjerom? Bilo bi suludo da se nada, ali se on nadao. - Predivna si - obarano je rekao. Trgnula se, i povukla ruku. Pogleda­la ga je pogledom iz kojeg su frcale iskrice bijesa.

- Ne volim komplimente, Q a ponajmanje one koji su ^ usmjereni prema jednom LJUBAVNI cilju - bila je vidno uzbu- ROMANI dena, a i glas ju je odavao. r y § - Nisam mislio nista lose. I V J • Samo sam rekao ono sto EMOMM sam mislio - branio se. Popila je kavu u nekoliko kratkih gut-Ijaja, te je ustala. - Bilo mi je drago. Moram ici - i samo nekoliko trenutaka poslije on je nemoc­no gledao u njena leda na odlasku. Nista nije shvacao. Bijeg je kod nje bio jedino rjesenje. Od cega je bjezala? Od njega, ili od sebe? Je li bjezala od osje­caja koje nije mogla skriti? Nije imala nikakvu obavezu na vjernost prema Georgu, jer je ni on nije imao. Zasto je onda uvijek uzmicala kada bi pomislio da je na dobrom putu da nesto otkrije? Pokusavala je ne primjecivati njegovo prisustvo, ali je njeno tijelo reagiralo. Njegovom iskusnom oku to nikako nije moglo promaknuti. Ona se borila protiv same sebe. Na neki nacin je bila vezana s Georgom, ali u pitanju nije bila ljubav. Kako je mogao u tako kratkom roku steci toliko povjerenja da joj povjeri odgovoran posao u njihovoj firmi. To mu nikako nije bilo jasno. Da mu je kci, nekako bi to razumio, ali je morao samom sebi priznati da je usao u labi-rint iz kojeg nije pronalazio izlaz. Danas je bio iznenaden koliko je toga shvatila. Namjerno ju je bombardirao informaci-jama za koje je trebala biti strucnjak da bi ih mogla posloziti ondje gdje pripada-ju. Ipak, ona ga je nekoliko puta zatekla. Pokazala je da zna ukljuciti zdravu logi-ku, i bio je siguran da bi uskoro od nje mogao napraviti vrhunskog strucnjaka, ali nije vidio smisao u tome. Je li mozda George prodao svoj dio firme bez njiho­vog znanja, ili je u tijeku nesto takvo? To bi mnogo toga objasnilo. Svasta mu je padalo na um, ali nista nije mogao povezati u jednu cjelinu.

I iducih nekoliko dana on ju je obu-cavao. Bio je fasciniran, ali je uvidio da je ona shvatila da joj je on prvog dana napravio smicalicu. Okrenula se prema njemu, s nevjericom. Lice joj je bilo poput maske. - Ne mogu vjerovati. Zar me toliko mrzis? - bila je izravna, kao i uvijek. - Na sto mislis? - naivno je upitao, iako je znao o cemu se radi. - Htio si napraviti glupacu od mene, dokazati da nista ne znam, a sto je i logicno. Postojao je i drugaciji nacin da mi objasnis. Ti si poceo od tezeg prema laksem. Ipak, nisam tolika neznalica - nakon tih rijeci, prasnula je u smijeh. Elvis se osjecao kao djecak koji je uhvacen u kradi. Ona je bila bistra, a to je odavno shvatio. Cinilo mu se da pored sebe ima zenu koja je hladnija od Sjevernog pola, jer u posljednjih

10 nekoliko dana nije pokazala nikakve osjecaje. S obzirom

LJOBAYNI na cinjenicu da se prodala ROMANI Georgu, bilo mu je cudno r -y • sto nije htjela cijeli kolac,

A vec samo polovicu. Mozda je bila samo takticna, s pro-racunatim ci l jem oiji je put

oboruzala strpljenjem? - Malo sam se izgubio - bio je krut. - Malo? Poceo si zidati zgradu od kro-va - nije se ljutila, ali mu je stavila do znanja da je njegovo ponasanje bilo primijeceno. - Ponekad je i to potrebno uraditi da bi neke stvari shvatili - bio je neodreden. Eva vise nije obracala paznju na njega. Ali, on se nikako nije mogao skoncen-t r i rat i . Bio je i te kako svjestan njenog prisustva. Cinilo mu se da mu je iz dana u dan sve gore. Sve je teze kon-trolirao osjecaje, i poceo je shvacati da pomalo gubi bitku s njima. Gledao je u njene usne dok je govorila. Bile su tako lijepe, gotovo si mamile na poljubac. - Molim? - shvatio je da mu je nesto govorila, ali je on nije cuo. - Nije vazno - odmahnula je rukom. - Kada se George vraca? - nije zelio prekinuti razgovor. - Kad ga v id im, znat cu - bila je pot-puno ravnodusna. - Cini mi se da ga ne volis onoliko koli-ko bi trebala? - opet se igrao detekt i -va, ali detektiva koji je bio vrlo los. - Volim ga onoliko koliko zasluzuje - opet je bila neodredena. Bila je rodena da zaobilazi istinu. Zasto mu jednostavno ne kale o cemu se radi? On bi je sigurno shvatio, a i znao bi da li postoji ikakva sansa... Dalje nije ni pokusavao razmisljati o tome. To je bilo nemoguce, suludo u tolikoj mjeri da se i sam bojao opsesije koju je osjecao prema njoj. Umjesto poslu, on bi je naj-radije obucio nekim ljubavnim vjestina-ma. Ako bi u njima bila barem priblizno uspjesna, odvela bi ga ravno do raja. - 0 cemu razmisljas? - cudno ga je gledala. Odmahnuo je glavom. Nije joj imao namjeru odgovoriti na to pitanje. Vrlo rijetko su razgovarali u posljednjih nekoliko dana. Njihovo se druzenje svelo na posao, i on nije ni pokusavao da je ponovno pozove na kavu. Znao je da bi ga odbila. Bio je ponosan na cinjenicu da jako dobro poznaje lude, a posebno zene, no, kada je ona bila u pitanju, bio je potpuna neznalica. U jednom je trenutku mislio jedno, u drugom nesto drugo, i neprestano je vodio borbu sam sa sobom. Sve do tog se trenutka uspijevao kontrolirati , ali nije bio siguran da ce i ubuduce tako ostat i . Imao je visok prag samokontro-le, ali on je postao vrlo krhak.

- Ni o cemu - kruto je rekao. Iza te maske grubosti skrivao je ono sto je osjecao. Bio bi glup kada bi poricao

da je ona osvojila njegovo srce, da se u nju zaljubio. Bila je to bolna spoznaja, jer je njegova ljubav bila bez nade, bila je osudena na kraj prije samog pocet-ka. Ona ga nikada ne bi mogla voljeti. Imala je svoje razloge zbog kojih je srce poklonila Georgu, i on nije mogao osva-jati ono sto je vec osvojeno. - Dobro - skruseno je rekla, a to je bila neka njena nova osobina. Znao je za njenu tvrdoglavost, za upor-nost, ali za ovakvo nesto je mislio da nije bila sposobna. Ona se mijenjala, i to primjetno. Je li on uzrok tome? Dosao je do nje, i stao samo nekoliko centimetara od njenog lica. Upijao je blistavilo njenih ociju, i sve do tog t re ­nutka nije vidio onih nekoliko pjegica koje su bile jedva primjetne na njenom lieu. U jednom trenutku njihove su se usne spojile. Elvis nije mogao raz­misl jati . Prava oluja kolala je njegovim zilama, putujuci ravno do srea. A onda se ta oluja pretvorila u rajski pjev, naj-Ijepsi pjev po kojem je njegovo srce plesalo. Samo jedan nevin poljubac bio je dovoljan da osjeti ono sto ni s jednom zenom nije osjetio. On nikada nije vjerovao u ljubav, barem ne u onakvu ljubav kakva je opjevana rije-cima raznih pjesnika. A sada je uvidio da se prevario. Eva se nije protivila. Na njegovo iznenadenje, ona mu je uzvratila poljubac. Bila je to spontana reakcija koja je oboje iznenadila, zate-kla u tolikoj mjeri da su se jednostavno prepustil i . Rukom je krenula da ga odgurne, ali je ta ista ruka zavrsila u njegovoj kosi.

Eva nije mogla vjerovati. Sto joj se ovo dogada? Cijelo vrijeme je ubijedivala sebe da prema njemu osjeca mrznju, ali iz te mrznje nije se moglo izroditi ovak-vi lijepi osjecaji. Prepustila se toj Ijepoti koja joj je otimala dusu, prepustila se trenutcima koji su u njoj probudili ono za sto ona nije ni znala da postoji. - Zelim te - Elvis joj je sapnuo u uho. Te su rijeci na nju djelovale poput hlad-nog tusa. On ju je zejio. Zelio je njeno ti jelo, ali ne i dusu. Zelio je strast, ali ne i ljubav. Ona nije bila spremna da uzima necije mrvice. Ona je zeljela sve, ili nista, zeljela je njega, ali se njihove zelje nikako nisu mogle uskladiti . Sve je bilo pogresno od samog pocetka. On je zelio da je jos vise ponizi, zelio ju je vidjeti na samom dnu, a ona to nije mogla dopust i t i . Kaznjavao ju je zbog njene navode veze s Georgom. Sigurno je mislio da i on moze uzeti djelic kolaca koji nije bio njegov, a da ne snosi nikakve posljedice.

- Manijace! - viknula je, i snazno ga odgurnula. - Ja nisam na prodaju! - nikako nije mogla stisati naglo probudeni bijes. - Ja nisam ni kupovao. Samo sam uzeo ono sto mi je bilo nadohvat ruke. Radi-lo se samo o bezazlenom poljupcu -

pokusao se opravdati, ali je znao da ce samo pogorsati ionako losu situaciju koju je ona opet krivo protumacila. Da je mogao, rekao bi joj ono sto osje­ca, ali nije smio toliko pogrijesiti . I on je imao ponos kojeg je gusila ljubav, ali ga je ipak imao. - Bezazleni poljubac? - bila je van sebe od bijesa. - Naravno, sto je to prema onom sto pruzam ostalima? - jetko je rekla, alu-dirajuci na njegovo lose misljenje koje je imao o njoj. - Nisam tako mislio - lice mu je naglo problijedilo. - Nisam mogao odoljeti . To je jedina istina. Znam da si za mene zabranjeno voce, i da to voce ima ruzne erne mrlje koje se ne vide iz blizine, i koje u ust i -ma ostavljaju opor okus. - I ja mnogo cemu nisam mogla odo­l jeti , ali nije mi bilo ni na kraj pameti da posegnem za onim sto nikada nece biti moje - nije trazila opravdanje za njegov postupak. - Kad smo vec kod toga, i kad me toliko napadas, zasto si onda odgovorila na moj poljubac? Nisam imao osjecaj da se protivis. Dobrovoljno si se prepusti ­la, ili je to bilo pod utjecajem moje sile? - ni on se nije mogao kontrol irati . Ona je govorila jedno, a njeno ti jelo nesto sasvim drugo. Koga je ona zava-ravala? Njega? Sebe? Odgovor na to pitanje nije znao. Osjecao je da u njoj postoje nekakve kocnice, ali ni to nije mogao razumjeti . Bila je tako cudna, najcudnija djevojka koju je upoznao. - Bio je to nesretan trenutak u kojem si me zatekao nespremnu - rekla je t iho. Osjecala je sram, osjecala je mjesa-vinu osjecaja koji su vladali njome, i s kojima zdrav razum nije imao nikakvog kontakta. - Bio je to trenutak u kojem si bila opu-stena, u kojem si reagirala spontano - pokusao joj je ukazati da grijesi, ali ona to nikako nije htjela prihvatit i . - Bio je to trenutak kojeg zelim zabo-raviti - ona je pojednostavnila njegovo objasnjenje. - Pokusaj ako uspijes. Ja to necu moci - iskreno je rekao. - Idem doma - Eva je ustala, i samo nekoliko trenutaka poslije, silazila je niz stepenice. Cijelim putem je razmisljala. Poljubac je bio dovoljan da shvati u kolikoj je zablu-di bila. On je u njoj probudio zenu, pro-budio je, uspavane osjecaje koji su pro-cvjetali pod njegovim dodirom. Po prvi put se osjecala zenom koja je pozeljna, i po prvi put se prepustila t i m osjecajima koji su je otimali i od nje same. Sve joj je to bilo nekako neshvatljivo. Gubila se u njegovoj blizini, a bila je svjesna da je ona samo igracka u njegovom rukama. Bijeg joj je bio jedino rjesenje, a kada je on bio u pitanju, ona je jedino u bjeza-nju i bila uspjesna.

Cim je dosla kuci, istusirala se i obu-kla u laganiju odjecu. Bila je nemirna u tolikoj mjeri da uopce nije mogla sjediti, vec se nemirno hodala po kuci. Neprestano je razmisljala o poljupcu, 0 skrivenim namjerama koje je Elvis imao. On je uopce nije poznavao. Imao je o njoj skroz iskrvljeno misljenje, a sto je bilo najgore, vjerovao je u ono sto nije postojalo. Za njega je ona bila djevojka lakog morala, djevojka koja je izlicitirala svoje tijelo, jer je vidio samo ono sto je zelio vidjeti. Sigurno se povo-dio za cinjenicom; kad su dugi mogli, da moze i on. Zvono na ulaznim vratima ju je prekinulo iz razmisljanja. Krenula je prema vratima. Kad ih je otvorila, susrela se oci u oci s Elvisom. Lice mu je bilo blijedo, a pogled cudno staklast. - Sto zelis? - rekla je glasom koji nije bio nimalo ljubazan. - Tebe - bila je iznenadena kada je cula te rijeci. Ocito je bio pijan. Dok je ona provodila vrijeme razmisljajuci, on je u casici trazio hrabrost koju nije posjedovao. No, po izgledu se to nije dalo zakljuciti. Mozda i jest popio nekoliko pica, ali to nista nije moralo znaciti. - Neke svari se ne mogu dobiti - rekla je s' namjerom da mu zatvori vrata, ali je on predvidio taj njen postupak, te ju je sprijecio. - Zelim razgovarati s tobom - bio je uporan. • Mi nemamo o cemu razgovarati. lako se ona protivila, on je usao u njenu kucu. - Necu otici dok t i ne kazem ono sto mislim - bio je zacudujuce tvrdoglav. - Ako je u tome problem, iako nisam zavrsila psihologiju, spremna sam te saslusati - ona je pokusavala skriti svoje iznenadenje, ali i strah. - Nisam dosao jer mi treba rame za plakanje. Zelim t i samo objasniti... - Meni je sve vise nego jasno - preki-nula ga je. • Sve si pogresno shvatila - cinilo joj se da se nazire bol u njegovom glasu. - Nisam jedina - rekla je uz lazan osmi-jeh. - Ja ne shvacam mnogo toga. To je jedini iskren odgovor. U jednom mi se trenutku cini da si svetica, i imam dokaze za to, ali stvarnost ima sasvim drugaciju pricu - izraz lica mu je bio mjesavina nevjerice i tuge. Kao da sam sebi nije mogao vjerovati da izgovara te rijeci. Otvorio je dusu, 1 ocekivao je to od nje, Ali, cinilo mu se da se ona nema namjeru otvorit i prema njemu. - Stvarnost i masta - podrugljivo je rekla. - Izmedu njih ne postoji nikakva povez-nica. Elvis ju je netremice promatrao. Upijao je svaku crtu njenog lica. Ne, nije se mogao prevariti, ne toliko. Ali George?

Gdje njega da smjesti? On je bio jedina smetnja u svemu ovome. Trebao je ovu zenu obozavati, a on se ponasao kao da ona ne postoji. Vidio je da izmedu njih struji ljubav, ali nije znao o kakvoj se vrsti ljubavi radi. Strast sigurno nije bila u pitanju, a sto je vise upoznavao Evu, sve je vise shvacao da ona nikada ne bi svoje tijelo prodala ni za koje bla-go na ovome svijetu. Cak nije znao da li je to ucinila zbog posla. George je bio odusevljen dok se ured preuredivao, a ona nije pokazala nimalo uzbudenja zbog toga. Dva i dva ovdje nikako nisu ispadala cetir i . - Sto to George ima, a ja nemam? - promijenio je temu. - To pitanje postavljaju sebi prevarene zene, a ne slobodni muskarci - m imo je rekla. - To nije odgovor na moje pitanje - bije odustajao. - Ti mi nikada neces znaciti ono sto mi on znaci. Za mene je on poseban muskarac, i jednak odnos bi imali da on nema niti jednog novcica - njena ga je izjava sokirala. - Ja sam u mnogo vecoj prednosti od njega. Mladi sam, imam novae, a... - Novae? On je jedino mjerilo svega. Kad se vec tol iko mozes hvaliti, i kada t i novae igra toliko ulogu, onda kupi sebi ono sto t inedosta je . Zasto upor-no zelis za novae dobiti ono sto nije na prodaju? Postoji toliko prijateljica noci koje bi t i za malen iznos ispunile sve tvoje zelje. Njima ne bi morao nagla-savati koliko novca imas, a mene to nimalo ne zanima. Imas ga za sebe, a ne za mene. Mladi jesi, ali je mene k njemu privuklo upravo ono sto on jest. On mi ne glumi, i ako te toliko muci nas odnos, saznat ces ga uskoro. I jos nesto... - zatresla je glavom kao da zeli razbistriti misli , ali je on taj pokret u svojim ocima vidio kao najzenstvenije pomicanje glave. - ... ne trebas me sazalijevati. Ja jako dobro znam gdje je on, i s kim je. Znam da je isao na odmor, i da nije sam. A zasto bi i bio? Sto se toga tice, ima moj blagoslov - rekla je uz osmijeh kada je vidjela njegov zapanjen izraz lica. - Ti ga onda ne volis - to je bio jedini logican zakljucak kojeg je on izveo. - Volim ga - rekla je sigurnim glasom. - Onda... - lice mu je poprimilo zbunjen izraz. - Volim ga, i to ne moze promijeniti nijedna zena na ovome svijetu - rekla je istinu, ali je on shvatio onako kako je zelio. Bilo je dobro poznato da su muskarci i zene dva svijeta bez ijedne dodirne tocke u bilo kojem pogledu, a one je to i dokazao. Kako je ljubav sve to mogla promijeniti? Je li ona potpuno izoblici stvarnost, ili? Zar se muskarca koji probudi osjecaje u nekome gleda kroz iluziju, jer da nije tako, nikakve veze ne

bi ni postojale. J •« - Kako da shvatim tvoje rijeci? - njegovo je pitanje LJDBAYNI zvuealo kao vapaj. ROMANI - Onako kako se jedino i ^~W-I mogu shvatit it - njen je \ odgovor bio maglovit. - Ne znam da_ li si luda, ili prepametna? Cak ne znam da li si pro-racunata, ili iskrena? Nikada jos nisam sreo zenu poput tebe, zenu koja bi me privukla cak i da ima najcrnju proslost, zenu kojoj bih bio spreman oprostit i sve, i zbog koje bih pogazio sva svoja uvjerenja - nije odolio naleti iskreno-sti , ali je sada Eva bila u nedoumici. Nije mogla saznati sto on zapravo zeli? Je li mu ona bila samo privlacna zbog tijela i lica, ili je to bilo samo nekakvo rivalstvo izmedu njega i njenog oca. - Ja ne trazim nista od tebe - rekla je bezbojnim glasom. - To i jest ono s c im se ne mogu pomiri-t i . A sto se tice onog poljupca... - Nije se dogodio -prekinula ga je. - Razgovaramo, ali ipak ne znam nista vise nego prije nekoliko dana. Lukava si, i to t i ne mogu osporit i . Lovim u mutnom, i nikada necu uloviti istinu. Dosao sam s nadom, a odlazim bez nje - rekao je i ustao. Nakon sto ga je ispratila, Eva je osta: la naslonjena na vrata. Ova igra ju je zamarala. Svima bi bilo lakse kada bi istina izisla na vidjelo, a na to ni pod koju cijenu nije zeljela. Htjela je da je ljudi prihvate zbog onog sto ona jest, a ne zbog onog sto njen otac ima. Nije zeljela hodati s teretom bogatstva na ledima, i zato je i iskoristila cinjenicu da ima razlicito prezime od oca. Ovaj svijet,nije bio onakav kakav bi trebao bit i . Na cijeni nisu bili iskrenost i Ijud-ski osjecaji, vec novae. On je bio mje­rilo koje je sve iskrivljavalo. U svijetu u kojem se ona u posljednje vrijeme kretala nitko nije nikoga zelio upo-znati onako kako bi trebao. Svi su bili povrsni, i cijenili su samo izgled. Dusa kao da nije postojala, a ona to nikako nije mogla prihvatit i . Cak ni Elvis nije bio izuzetak. Bilo je ocito koliko se bori sam sa sobom. Bio je iskren, a opet nije znao kako da se snade u svijetu tajni kojima je ona bila obavijena. Mozda ni on sam nije znao sto zeli. Nije mogla poreci da on zauzima pocasno mjesto u njenim mislima i sreu. Ali veza izme­du njih joj se cinila nemogucom. Sve je bilo naopako od samogpocetka. On je pokazivao odredenu posesivnost, ali ona nije bila tol ik iskusna da bi mogla ocijeniti o cemu se radi. Tog je trenutka zazvonio telefon. Otac joj je javio da iduceg dana dolazi, i to joj je bilo neizmjemo drago. Vise nece toliko vremena provoditi s Elvisom, a to je znacilo i olaksanje. Nece biti napetosti koja je obilovala u posljed-njih nekoliko dana, nit i iskusenja

12 kojem bi oboje podlegli. Da je samo mogla znati sto

L J U B A V N I on zeli od nje? Mozda bi joj ROMANI b ' l ° rnnogo lakse. Po njenoj

procjeni je zelio samo njeno * tijelo, a ona nije bila sprem-

na da bude nekome dobra za jednokratnu uporabu. Ona

je zeljela vezu, zeljela je biti voljena, ali i uzvratiti tu ljubav. Cinilo joj se to nemogucim. Nekad je Ijepota bila kamen o kojeg se spoticalo, a u nje-nom slucaju to se nije moglo poreci. Da je bila manje lijepa, prosjecna, nitko ne bi postavljao nikakva pitanja. Lijepa i glupa, to ona nikao nije bila, a mnogi te dvije osobine nikako nisu mogli spo-jit i . Priroda joj je podarila jedno i dru-go, i tu se nista nije moglo promijeniti. Mozda joj je nedostajalo samo isku-stvo, a za to je potrebno vrijeme. Sada se kretala u drustvu koje je bilo sasvim razlicito od onog u kojem se kretala dok je zivjela s majkom. Ovdje su vri-jedila drugacija pravila, a ona neka jos uvijek nije uspjela upoznati. Hodala je nesigumim stazama na kojima su se isprijecili osjecaji. Elvis je bio olicenje svega onog o cemu jedna zena moze sanjati, a sto je bilo najvaznije, njeno je srce prepoznalo ono sto kod drugih muskaraca nije pronaslo. Je li ljubav bila u pitanju? A kako bi se drugacije mogli nazvati t i osjecaji koji su bili van njene kontrole. Trebala je savjet nekog iskusnijeg, a u obzir je jedino dolazio njen otac. A sto joj je on mogao savje-tovati? On je ipak bio muskarac, a to je znacilo da ce biti pristran. On i jest bio karika koju Elvis nikako nije znao gdje da smjesti, a koliko ga je upoznala, on ce ipak pronaci nacina da sve poslozi onako kako je trebalo biti. Njegova sla-galica nije imala sve dijelove, kao sto nije imala ni njena. Oboje su bili u istoj situaciji, obije su bili puni sumnje, a to je bilo plodno tlo na kojem je moglo biti posaden otrov za njihove osjecaje. Ovome je trebalo stati u kraj. Jos samo malo, tjesila je sebe, a onda ce istina izici na vidjelo. Kad se to dogodi, mno­gi ce ostati zaprepasteni. Ona je bila kci za koju nitko nije znao. Dosla je niotkuda, ali je zauzela mjesto koje joj po zakonu pripada. Kako ce Elvis rea-girati na tu cinjenicu? Hoce li je onda potpuno odbaciti, ili...?

IV

U iducih nekoliko dana nista se nije promijenilo. Umjesto Elvisa, uz nju je bio njen otac. - Zasto se nikada nisi zenio? - pocela je traziti odgovore na neka pitanja u proslosti. - Tvoja majka je bila jedina osoba koju sam volio, ali ona nije zeljela brak, nije zeljela nikakve obaveze, nije zeljela biti dio svijeta u kojem sam ja zivio.

Nasa ljubav nikada nije izblijedila, i sve sto se dogodilo, samo je njena odluka. Zeljela me je cijelog, a ja sam se predavao poslu. Kada je to shvatila, netragom je nestala. Tek sam mnogo kasnije saznao da je ostala trudna, ali joj nista nisam mogao zamjeriti. Lju­bav trazi potpunu predaju, a ja sam joj

. bio u stanju dati samo mrvice s kojima ona nikako nije mogla biti zadovoljna. I ti me podsjecas na nju. Radio sam sve onako kao je ona zeljela. Redovno mi je slala tvoje slike, navela me je kao tvojeg oca, ali mi nije dala da ostvarim nikakav prisniji kontakt s tobom. Nije zeljela da odrastas u svijetu u kojem ja zivim. Bila je cudakinja, ali lijepa cudakinja. Imala je svoje principe kojih se slijepo pridrzavala. Nije bila poput ostalih zena, i to ju je cinilo posebnom. Voljela me je na svoj cudan nacin, i ja sam to pokusao shvatiti. Svaka prisila samo bi je udaljila od mene. A ja sam je samo volio onakvu kakva jest bila. To je bila prava ljubav, ljubav u kojoj nije bilo ponosa, jer mu tamo nije ni mje­sto, ljubav koja ni sada nije izblijedila. Sve sam zene usporedivao s njom, ali na njihovu stetu. Bila je posebna onak-va kakva jest, i uvijek ce takva i ostati

- rekla je s tugom u glasu. Nakon njegovih rijeci mnogo toga joj je bilo jasnije. - A sto se dogada izmedu tebe i Elvisa? - iznenada ju je upitao. Eva ga je skamenjeno promatrala. Odmahnula je glavom. - Nista - rekla je s tugom. - Po onom sto sam zakljucio, cini mi se da je to daleko od istine. Ostavio sam vam prostora da se zblizite, a vi ste se udaljili - kao da nije shvacao o cemu se radi. - On i dalje misli "da smo ljubavnici - rekla je mirno. - Onda nije ni cudo da me izbjegava - prasnuo je u smijeh. - Gleda me s mrznjom, i hladan je prema meni - zabavljalo ga je Elvisovo ponasanje, a on to nije ni zelio skriti. - To ga samo otkriva. Kipti od Ijubomo-re, a potpuno je nemocan. Kad dozna istinu, volio bih mu vidjeti izraz lica - unaprijed se radovao. - Oboje se poigravamo s njim - Eva je osjetila griznju savjesti. - Sve do sada su zene oblijetale oko njega, a cini mi se da se mnogo toga promijenilo. On je bio taj koji ih je izbjegavao, a sada moze shvatiti kako je njima bilo - gotovo ju je ljutilo njego-vo nasladivanje na njegov racun. Imala je neodoljivu potrebu da ga brani, i to je i ucinila. - On samo ne zna istinu, i pokusava se snaci - bila je na njegovoj strani. - On samo uci iz knjige zivota. Napo-kon se nasao na zemlji, i to je bilo lijepo docekati. Shvatio je da ne moze imati sve sto pozeli, i naravno da se ne

uspijeva snaci - prasnuo je u smijeh, rukama je pravio neodredene pokre koji su samo njemu nesto znacili. - Kao ni ja - poistovjetila se s njim. - Ti si nesto sasvim drugo - objasnj vao joj je. - Zato jer sam tvoja kci? - upitno podigla obrvu, sto je bio znak da doista bijesna, i da vise ne zeli razg varati o tome. - Ti si skromna, i cvrsto stojis na zeml - Ja sam puna vrlina, a on mana? - bi je svadalacki raspolozena. - Ti si predivna, i nisam siguran da on zasluzuje - samo je razjarivao nj( bijes. Eva je promijenila temu. Nije zelje razgovarati o tome. Postavljala mu pitanja o poslu, i on je nasjeo na t Znala je da ju je prozreo, ali je ip; popustio. To poslijepodne Elvis je krenuo pren Georgeovoj vili. Bio je pun bijesa, odlucan da sazna ono sto ga je zar malo. Kada je usao u dnevni borava on ga je ocekivao. Ulio mu je pice casu, i pogledao ga u oci. - Problemi u poslu? - namjemo zavlacio. - Ne - Elvis je kratko odgovorio. Spustio je pogled prema casi u kojoj i nalazila zlatno - zuta tekucina, i ko je okretao u ruci. Kockice leda zvonl su parale tisinu. Svu je paznju usmjer na njih. - Dosao si me vidjeti? - kao da se ni mogao nauditi. Znao je on razlog, ali ga je zelio cu Iz Elvisa se nikada nije trebalo izvlac rijeci. On je tocno znao gdje i sto tret reci, ali se sada ponasao kao zbunje skolarac. - Izmedu ostalog - jedva cujno rekao. - A sto je glavni razlog? - George pokazivao radoznalost. - Eva - napokon je rekao ono sto je c i ocekivao. - Ako ti nije stalo do nje, zasto nastojis vezati uz sebe? Ne ponasas ; onako kako ona zasluzuje. Ona je prei ivna zena, i ne znam na koji si je nac uspio vezati za sebe? - plamen ljutn potpuno ga je zahvatio. George se lezernije namjestio. Ni zurio s odgovorom. Ono sto je vid bilo mu je dovoljno, ali je zelio da se c ipak namuci dok dobije no sto zeli. Bi mu je jasno da su oboje zaljubljeni, i c se nijedno od njih dvoje ne snalazi. S\ je bilo onako kako je samo pozelje mogao. Svoju kcer nije mogao dati sigurnije ruke. Elvis ga je podsjec? na njega, u vrijeme kada je jos uvijf bio mlad, ali se on nije znao boriti ; svoju ljubav. Plamen ljubavi pekao c je poput plamena pakla. To mu je bile te kako jasno. - Eto, i to treba znati - bio je neodr den.

- Ona ne zasluzuje da je varas - Elvis je napravio pokret kao da ce ustati. - Ja je ne varam - George je bio pot-puno miran. - Ona je tako mlada. Prednjom je zivot. Ti si joj slomio krila. Pusti je, pusti da poleti u zivot. Ja je tako... - zastao je. - Kad ona pozeli nesto takvo, njena ce zelja biti ispunjena, ali sumnjam da ce to biti moguce onako kako mislis - opet se poigravao s njim. Vidio je da je njegova sigurnost nesta-la, vidio je kako se preznojava, i kao mu zeli mnogo toga reci, ali mu ponestaje rijeci. Potpuno ga je razumio. Zelio je obraniti svoje osjecaje, i postupio je onako kako je i trebao. Obratio se nje-mu, a on je to i te kako cijenio. - Ja je volim - napokon je istina izisla na vidjelo. - I u cemu je problem? - George ga je upitao. - Ali... - nije se uspio snaci. - Sto se mene tice, odluka ovisi o njoj, a ne o meni - bio je jasan, ali je znao da ga on nece razumjeti, i da ce nakon tih njegovih rijeci znati manje nego prije. - Ona je tvoja... - Ona je moja kci - napokon je rekao istinu. Elvis se zagrcnuo. Gledao je u njega kao da ga prvi put vidi. Lice mu je postalo blijedo poput kreca. Pokusa-vao je nesto reci, ali nije uspijevao. - Ona je tvoja kci? - napokon je upitao, zeleci jos jedno cuti ono sto ce sve promijeniti. Zelio je biti siguran da ne sanja, da je doista cuo te rijeci. - Da, kci mi je - potvrdio je George. - Sada nista ne razumijem - nemocno je rasirio ruke, prethodno odlozivsi casu na stolic koji se nalazio pred njim. - Kako? - bilo je ocito da doista nista nije razumio. - Ja sam joj otac - s ponosom je rekao. - Ja sam joj bioloski otac, a sve ostalo i nije toliko vazno - izraz lica mu je bio potpuno neprepoznatljiv, i Elvisu se cinilo kao de je nekoliko godina mladi. - A ja sam mislio... - rasirio je ruke, nemocno gledajuci u njega. - Mislio si ono sto i ostali misle. Ovo je bila njena zelja^Ona nije osoba kojoj je vazan novae. Zeljela je ostati ano-nimna, zeljela je samo raditi bez ikak-vih privilegija. U pocetku sam pristao samo da pocne raditi, a|i, nije to moglo trajati vjecno. Ona ce me naslijediti, i trebalo ju je uvesti u posao. Nije s njom bas lako. Ona je jako tvrdoglava, a to je naslijedila od majke. Da ne postuje majcinu posljednju zelju, bojim se da bi nasa komunikacija bila doista jadna, kao sto je bila do sada. Elvis se uskoro oprostio od njega. U glavi mu je vladao pravi kaos. Dosao je kod Georga da je obrani, i da sazna zasto tako postupa s njom, a sto je saz-

nao? Jednostavno nije mogao vjerova-ti. Ispao je totalna budala. Neprestano joj je na nos naturivao kako je prodala svoje tijelo, kako ga je dobro izliciti-rala, a ona je samo govorila da voli Georga. A to je bila istina, gola istina koju on nije mogao nazrijeti. Zbog Iju-bomore koja ga je opsjedala, on je sve pogresno shvatio. Kako je mogao zna­ti? Boze, on je ucinio sve da je osvoji, da dopre do njenog srea, a postigao je sasvim suprotan efekt. Nepovratno ju je izgubio, a toga je postao svjestan nakon rijeci koje je cuo od njenog oca. Ova ga je situacija dovodila do ludila. Htio je oteti ono sto je dijelila drugima, htio se napiti s izvora s kojeg su mnogi pili, a na kraju je ispalo ono sto je najmanje ocekivao. Zato ona nije ni reagirala kada joj je rekao da joj je otac otisao na odmor, i to ne sam. Bilo joj je sasvim svejedno, a sada je znao i razlog njenom ponasanju. Sasvim je normalno da nije bila ljubomorna. Ona mu je bila kci. A i Georgovo ponasanje mu je bilo sumnjivo. Kako mu to prije nije palo na um? To nikako nije mogao shvatiti. Ona je imala sasvim razlicito prezime od njegovog, a to je sve nave-lo na krivo misljenje. A tek kada joj je prigovorio za haljinu? Istina je bila da je kostala cijelo bogatstvo, ali joj je pristajala kao da jesivena po njoj. Sve je pokvario. Sreo je jedinu zenu koja je probudila interes u njemu, s kojom mu nije bila mrska pomisao da bi se budio uz nju do smrti, a zbog svoje brzople-tosti i povrijedenog ponosa izgubio ju je prije nego sto ju je uspio imati. To sebi nikada nece oprostiti. U uspored-bi s njom, sve su zene bile tako bezna-cajne. Ona je rodena da bude njegova, i on se nikada nece pomiriti s druga-cijim ishodom. Pokusat ce popraviti pogresku, pokusat ce na sve moguce nacine, pa makar mu to bilo posljednje sto ce uciniti. Ljubav koju je osjecao prema njoj kao da je bujala u njemu. On bi je jednako volio i da je bila ono sto je on misli o njoj, a kada je saznao da se potpuno prevario, kao da je postao jos opsjednutiji, ako je to uopce i bilo moguce. Bojao se susreta s njom. Kako da joj pogleda u oci? Bojao se onog sto bi mogao vidjeti u njima. Ona ga je mozda prezirala, i to s pravom. Bilo bi suludo da ocekuje da mu ona uzvrati ljubav. Nesto je osjecala, ali se bojao da je on u njoj ubio sve ono lije-po sto je osjecala prema njemu. Sto da radi? Kako da popravi ono sto je sam pokvario? Ljubav nije bila dovoljna. On ju je volio, volio vise od icega, a raspi-rivao je njenu mrznju prema njemu. Mozda misli da je on posljednji idiot. Nabacivaojoj se na neprimjeren nacin. Naglasavao je da ima novae, ali samo zato sto je mislio da je ona s Georgom samo zbog njega. Prevario se. Da je samo mogao vratiti vrijeme unatrag,

sve bi bilo drugacije. On je 1 3 odmah osjetib to magnetno strujanje koje se osjecalo LJDBAVNI izmedu njih, i bio je ljutit na ROMANI nju, ljutit samo zato sto gaje ' T I George preduhitrio. L m ! Mislio je da je prezire, ali je s vremenom uvidio da je zava-ravao samog sebe. Ljubav je pjevala odu u njegovom sreu, a on je nije cuo. Ponasao se suprotno od onog sto bi se ocekivalo, i bez sumnje ce platiti vrlo visoku cijenu. Borit ce se. Pomalo ce osvajati njeno sree, a strpljivost uvijek biva nagra-dena, a on je zelio svim svojim sreem vjerovati u to. Danima poslije, Evu je vidao samo u prolazu. Uljudno bi je pozdravio, ali nije imao hrabrosti da joj se obrati. Umirao je iznutra, osjecao je da njegova ljubav vene, jer nije zalijevana osjecajima za kojima je toliko ceznula. - Kako da popravim ono sto sam sam uprskao? - upitao je Georga jednog dana kada su ostali sami u njegovom uredu. - Onako kako si i uprskao. Temeljito, i bez suvisnih rijeci. Ako je imalo na majku, a koliko sam vidio, imaju dosta zajednickog, bojim se da tvoji osjecaji mogu ostati usamljeni, isto kao sto su i moji bili cijeli zivot. Nakon tih rijeci mu je ispricao sve o svojem zivotu, o tajnama koje su ga pratile cijeli zivot, i o ljubavi koja je postojala, ali ju je zrtvovao zbog posla. - Taj teret nosim cijeli zivot. Tek nakon smrti njene majke kao da sam se oslo-bodio okova. Shvatio sam da je zivot poput svijece na vjetru, i da nikada vise necu dozivjeti intenzitet ljubavi kakav sam imao s njenom majkom. Kad sam to shvatio, vise mi posao i nije bio toliko vazan. Zelim zivjeti, zelim uzivati u ostatku zivota. Neki za to nemaju prili-ku, a ja cu je iskoristiti dok jos mogu - iz njega je progovaralo zivotno iskustvo, a imao ga je na pretek. Da je imalo bio pametniji, mogao ga je odmah pitati za savjet, ali s obzi-rom na situaciju, on je smatrao da je George bio posljednja osoba kojoj bi se obratio. S Evom je komunicirao onoliko koliko je morao, koliko je bilo potrebno da bi posao funkcionirao. Smatrao je da je najbolje da tako postupi u pocetku. Kusnja je bila velika, ali joj je on odoli-jevao. Morao je tako postupati. Znao je kamo ga je odvela njegova brzopletost u pocetku, a sada je zelio sve prepusti-ti vremenu, ma koliko mu to tesko bilo. Eva je zivjela mirnim zivotom, i koliko je on znao, nitko nije postojao u nje­nom zivotu. Sve vise je shvacao koliko je bio nepravedan prema njoj. Kajao se, ali to nikome nije mogao reci. Njegova je ljubav u tisini sazrijevala, postajala je sve postojanija, i sve cvrsca. Danima

1 A je smisljao nacin na koji ce joj prici, ali nije imao pogo-

LJUBAYNI dan trenutak. Kad bi mogao ROMANI organizirati jos jednu zaba-LaW % v u ^ m u Je trenutka na

um pala ideja koja bi mogla uroditi plodom. Uskoro je bio Georgov rodendan, i on

ga je pokusavao nagovoriti da napravi proslavu. - Znas da nikada nisam rodendan sma-trao kao razlog za proslavu - George je bio neumoljiv, ali kad je vidio njegov moleciv pogled, rekao mu je da ce raz-misliti. - Ne znam kako da popravim ono sto sam pokvario? - kao da ga je molio za pomoc, a i njemu samom bi bilo drago kada bi njihova ljubav bila okrunjena uzajamnim osjecajima. George ih je razumio. Znao je da ga Eva voli, da on voli nju, i trebali su pomoc, ma kako to cudno zvucalo. U pitanju je bilo dvoje odraslih ljudi, dvoje ljudi koji su se mogli razdvojiti zbog nespora-zuma, a on nije poznavao covjeka koji bi vise odgovarao Evi od njega. On bi mogao ukrotiti njen divlji temperament, on bi mogao odlicno nadopuniti sve nje-ne nedostatke, ako se neiskustvo moglo tako okarakterizirati. Bilo bi mu zao kada bi oni prosli ono sto je on prosao. Mogao ih je savjetovati poucen osobnim isku-stvom, i mogli su izbjeci zamke u koje je on upao zbog mladosti. - U redu - napokon je pristao. Njegov se rodendan obiljezavao za nekoliko tjedana. Obavijestio je Evu, i njoj je prepustio cijelu organizaciju. - Ja to ne mogu - protivila se. - Ja vjerujem u tebe, a i moja ce te sekretarica uputiti u sve ostalo. Postoje ljudi kojima je to posao, a tvoj ce biti samo da to nadgledas - svu je odgovornost prebacio na nju. Evi nije preostalo nista drugo nego da se pomiri s tim. Cak joj je bilo drago sto joj je otac to predlozio. Smatrala se izuzetnom sto ima toliko povjerenja u nju, i svim se silama trudila da to nje-govo povjerenje i opravda.

***

Eva je bila pretrpana poslom. Pazila je na svaku sitnicu. Bilo joj je izuzetno vazno da sve bude idealno, pogotovo s toga sto joj je ovo bio prvi put. Oda-brala je i poklon za oca, ali nije znala hoce li mu se svidjeti onoliko koliko je ona zeljela. Kad je osvanuo i taj dan, ona je sva treperila od uzbudenja. Znala je da ce na zabavu doci svi zaposlenici, svi prijatelji, a ujedno ce ovo biti i prilika da on kaze istinu o njoj, jer vise nije bilo smisla da odugovlaci. Tjednima ju je nagovarao na pristanak, ali ona nije zeljela ni cuti za tu mogucnost. - To bi mi bio najbolji poklon za roden­

dan - uvjeravao ju je, i tek je nakon tih rijeci pristala da svi saznaju njihov pravi odnos. - Ne zelim vise nikakvih dilema - nje-govi su razlozi bili uvjerljivi. - Mnogi ce se iznenaditi. Nitko i ne zna - rekla mu je uz osmijeh. - Nitko osim Elvisa - rekao joj je ono sto je ona trebala znati. - Kako on zna? - pogledala ga je s pri-jekorom. - Ima pravo na to. Ovo je njegova firma koliko i moja. Trebao sam obrazloziti tvoj visoki polozaj, a to je sasvim logic-no. I ja bih to zahtijevao da je situacija bila obrnuta. - Dogovorili smo se - bila je ljutita. - Iznimke uvijek postoje - bio je iznim-no miran. On joj nije rekao pravi razlog. Ona ga nije trebala cuti od njega. Ono sto se izmedu njih trebalo dogoditi, dogodit ce se bez icijeg uplitanja. Mogao im je samo olaksati, pomoci sayjetom ako se itko od njih odvazi i zatrazi ga od njega, a sumnjao je da bi to mogla biti Eva. Elvis je to vec ucinio nekoliko puta, a tim je samo skupljao pozitivne poene u svoju korist. I sam je poceo mastati koliko bi bilo idealno kada bi se njih dvoje vjencali. Na taj nacin bi dobio odstetu za svu onu nepravdu koju mu je zivot nanio. Kad je svanuo i taj dan, Eva je bila uzbudena poput malene djevojcice. Cak je za tu prigodu potrosila podosta novca. Zeljela je izgledati posebno, a samo je ona znala pravi razlog te njene zelje. Koliko god joj je bilo tesko u posljednje vrijeme, ona je hrabrila samu sebe. Dovoljno joj je bilo da se sjeti rijeci koje joj je Elvis upucivao, pa da njeno odusevljenje splasne, ali to nije bio dovoljan razlog da baci sjenu na njene osjecaje. Nije znala sto joj je bilo gore: njegovo vrijedanje, ili pona-sanje u posljednje vrijeme. Ona kao da nije postojala za njega, i kad god bi je vidio, samo bi je uljudno pozdravio. Cinilo joj se da je sve bolje od njegove hladnoce. A sjecanje na poljubac? Ono je samo raspirivalo njenu mastu, raspirivalo je njen osjecaje, i koliko god se trudila da ne mislili na te tre-nutke, oni su joj se urezali u sjecanje koje ni u jednom trenutku nije bljedilo. Ovaj put se odlucila na haljinu erne boje. Nije pogrijesila u izboru. Kad se pogledala u ogledalo, cinilo joj se da je nadmasila samu sebe. Izgledala je neodoljivo, i svaki dio njenog lijepog tijela bio je istaknut. Posljednje pripre-me je dovrsila u ocevoj kuci. Osjecala se tako uzbudeno, kao djevojka na svojem prvom plesu.

- Ovo je velicanstveno - pohvalio ju je otac. - Zasluzujes da tako bude - nije znala zasto je to rekla. Cijeli se zivot trudila da prema njemu

ne osjeca nista, a sada joj se cinilo k da je izdala samu sebe. Mozda je m cina smrt kriva za to. Ona nije im; nikog osim njega, a njeno je sree b puno ljubavi. I kome je svu tu ljub mogla pokloniti osim njemu? To je b tako prirodno. Nije zeljela razmisljat proslosti. Ona je bila iza nje, i vise nece ponoviti, a buducnost ce sar oblikovati. Koliko ljubavi bude da\ la, toliko ce joj biti i uzvraceno. To pravilo vrijedilo samo kada je nj otac bio u pitanju, ali ne i... Bojala i pomisliti na njega, na njegovo in Cinilo joj se da ga je zauvijek izgiibi Kad god bi obratila paznju na nek drugom muskarca, to je bilo san gubljenje vremena. Nitko nije bio k on, a to je moglo samo znaciti da \ je ona voljela, ali ta ljubav nije moc biti uzvracena. Bila je poput svijece vjetru, zapaljena pa ugasena. Bio.je kratak plam koji je obasjao tamu nj nog zivota, ali je zbog njega i spozne koliko je pusto bez toga svjetla koje j se ukazalo. Prijem je bio u punom jeku. Eva uz oca docekivala goste, i gotovo i nitko na nju nije ni obracao posebi paznju. Svi su se navikli da je ona njega, i ogovaranja vise nisu ime nikakvog smisla. Ljudi su se zasitili nakon vecerasnje objave, ona ce op biti glavna tema. Eva je s nadom gl dala u svakog gosta koji je dolazio, ; bi uvijek osjecala razocarenje. Dob poznata joj figura nije nailazila. To ju na neki nacin boljelo. Ona se osjece izdanom, a da nije imala razloga za 1 Zbog njega je i ulozila ovoliko truda svoj izgled. U njoj je tinjala nekak' podsvjesna nada, a nije bilo razlo< da tinja. Kad su se svi okupili, on : okrenula prema ocu. On je dobro zn; sto znaci njen pogled, ali je i on im; iznenadenje za nju. - Sada mi svi zavide na tebi na jed; nacin, a poslije ce na drugi - sapnuo j je u uho, na sto se ona nasmijesila. - Uskoro ces postati najpopularni djevojka, sto zbog svoje Ijepote* a s zbog nasljedstva - naglasavao je sv ku izgovorenu rijec. - Vrijeme je - pogledao je na sat, onda prema improviziranoj bini. Samo nekoliko trenutaka poslije, na n je stupio Elvis. Eva je ostala bez dah Cinilo joj se da nikada nije ovako lije[ izgledao. Bljestava svjetla usmjerer prema njemu isticali su svaki deta Tamno odijelo pristajalo mu je kc saliveno, a kad je cula njegov gla zadrhtala je od uzbudenja. - Ovo je bila njegova zelja - otac joj sapnuo u uho, no ona ga nije ni cula. Opcinjeno je promatrala svaki njeg( pokret, a bila je sigurna da nije jedir koja se tako osjeca. Svaka zena koja bila prisutna osjecala se isto. - Ovo je posebna vecer - rekao je svi

jjm dubokim glasom. Cestitao je njenom ocu rodendan, i okrenuo se prema njima. Uhvatila je njegov pogled. U torn trenutku nitko nije postojao osim njih dvoje. Eva se mogla zakleti da se i on tako osjeca. Njegove su oci isijavale ljubav, ali samo kada je nju gledao. Je li ona to samo zeljela, ili...? Je li to bilo prividenje? Ni sama nije znala. Zasto je kocila ljubav koja je bila u njoj? Cega se bojala? Raz-ocarenja? I ovako je bila razocarana, a da nije ni zagrizla tu slasnu jabuku ljubavi. Zasto je mislila da je nju tesko voljeti? Ona je bila posebna na svoj nacin. Nije bila idealna, uostalom kao i svi koji su zivjeli na ovoj zemlji. Nije cula njegove rijeci. Vidjela je kako mu se usne micu, vidjela je osmijeh koji joj je uputio, vidjela je onaj pose-ban sjaj koji je izazvao treperenje nje-nog srca. Tada je mikrofon uzeo njen otac. - Ovo je najposebniji trenutak kojeg zelim podijeliti s vama - osmijeh mu je obasjao lice. Pokretom ruke joj je dao znak da mu se priblizi. Eva je koracala poput mje-secarke. Kad je dosla i stala pored svojeg oca, pogledala je u Elvisa. On ju je uzeo za ruku, i stisnuo je u znak podrske. Primijetila je da taj njegov pokret nije ostao nezapazen. Iznena-dan zamor ispunio je salu. Mnogi su bili zaprepasteni tim njegovim pokre­tom, a pogotovo stoga sto se George najazio pored njih. - Zelim prekinuti sutnju koja je bila Evina zelja. Mozda ce ovo neke raz-ocarati, ali napokon ce istina prekinuti sva nagadanja. Eva je moja kci - te je rijeci ponovio nekoliko puta, a da je jos i stotinu, zaprepastenje se ne bi nima-lo stisalo. - Nije u firmi zbog toga sto je zave-la starijeg muskarca. Ona na to ima pravo - kroz salu je rekao, a mnogi su nakon tih rijeci samo oborili poglede. Poslije je ukratko rekao zasto ju je tajio. To je bila zelja njene majke koja ni pod koju cijenu nije htjela da ona bude dio svijeta u kojem je on zivio. Eva nije bila u stanju pratiti razgovor. Jedino je bila svjesna dodira koji je znacio potporu, dodira koji je natjerao svaku njenu stanicu da nabubri od ljubavi. - Ti si znao - okrenula se prema njemu, i sapatom mu rekla. Elvis je kfimnuo glavom. Osmijeh mu je dopirao do ociju. - Prvi pies neka otvori moja kci - okre­nuo se prema njima. Uskoro je Eva bila u Elvisovom zagrljaju. Nista za nju nije postojalo osim njega. Njihova su se tijela njihala skladno, kao da su rodena da budu jedno uz drugo. - Ne znam kako bih ti opisao ono sto osjecam? - sapnuo joj je u uho. - Nemoj se ni truditi - kruto je rekla.

Ako pocnu razgovarati, oni ce se posvadati, kao i uvijek do tada. To sto je on vise nije optuzivao da je Geor-geova ljubavnica, nista nije promijeni-lo. Rijeci koje je izgovorio nisu mogle nestati. Gotovo joj je nudio novae za njeno tijelo, a kad je uvidio da se prevario u njoj, mogao je imati sasvim drugaciju racunicu. Sada nije trebala novae, nije bila pod zastitom starijeg ljubavnika, i bas je zanimalo kakav ce sada imati pristup. - Prekrasna si - bio je pod dojmom osjecaja. - Da, i haljina je preskupa, ali ja sam je platila, a ne moj otac - rekla je ne skri-vajuci sarkazam koji je u njoj pomalo raspirivao bijes. Zasto se tako ponasala u njegovom prisustvu? Ovo su bili trenutci u kojima je trebala uzivati, a ne rusiti tu harmoniju zbog rijeci koje joj je izgo­vorio. Ona nije bila u stanju zaboraviti proslost, tako blisku proslost koja joj nije davala mira. Kao da je iz sjecanja vadila sve one negativne rijeci koje joj je uputio zbog svojeg neznanja, i one su joj davale snagu da mu se odupre. To je bila njena zastita. Ona nije zeljela da bude povrijedena. Borit ce se pro-tiv toga na sve moguce nacine. On je zelio njeno tijelo, on je zelio avanturu s njom, ali se ona toga grozila. Znala je da bi je to moglo unistiti, i zeljela je to sprijeciti pod svaku cijenu. - Dobar izbor, savrsen izbor - glas mu je postajao sve dublji. Ruka kojoj ju je zagrlio, lagano je klizila niz njena leda, kao da je istrazivao nje­no tijelo, kao da je u njoj zelio probuditi ono sto je vec bilo probudeno. - Pripija se uz tvoje tijelo poput druge koze. Ta haljina golica mastu - sapnuo joj je. - Ova haljina je... - nije znala sto je namjeravala reci. Njegove usne dotakle su njeno uho. Ukocila se. Odgurnula ga je od sebe, iako je znala da ih mnogi promatraju. - Ne zelim te u svojoj blizini. Samo sam zeljela biti pristojna kada sam pristala na ovaj pies - rekla je dovoljno glasno da je on cuje, ali ne i ostali. Okrenula se, i krenula prema ocu. Bila je crvena od bijesa. Opet joj je jasno stavio do znanja da je zelio njeno tije­lo. Ono je za njega bio trofej, barem je on razmisljao na taj nacin. Ne, nikada, obecala je samoj sebi. Ona nikada nece pokloniti tijelo onom tko nije zelio i njeno sree, njenu dusu. On je nije volio. Bila mu je samo izazov, i nista vise. Zeljela mu se osvetiti. Osveta! Ta joj se rijec cinila kao spasonosna. Ona ce mu dokazati da on nije jedini muskarac koji zaokuplja njenu paznju, dokazat ce mu da drugi ne zele samo njeno tijelo, oni mozda zele i novae, jetko je pomi-slila. Koga je bilo briga za nju? Nikoga. Svi su nesto zeljeli od nje, svi su zeljeli

nesto opipljivo, a nitko je 1 5 nije zelio upoznati onakvi * * * kakva ona doista jest. Bila 1 1 1 je sasvim obicna djevojka. ROMANI Nije ju se moglo fascinira- l^W I ti novcem. Ona je zeljela ' jedino da bude voljena, ali to je bilo previse za ocekivati od svijeta u kojem se kretala. Samo nekoliko trenutaka poslije, prisaojoj je Ben, jedan od inzenjera koji su radili u poduzecu njenog oca. Bio je to mladic koji je na neki nacin izdvajao od svih njih. Spadao je u sasvim obicne ljude kakva je bila i ona. Odmah su nasli bezbroj tema za pricanje, i uskoro se ona nije odvajala od njega. Otplesali su nekoliko plesova, i Ben se ponasao kao da pored sebe ima porculansku lutku. Nije naglasavao Ijepotu njenog tijela, niti poziciju koju je imala u poduzecu. Cak joj je rekao da ima djevojku koju uskoro namjerava ozeniti, sto je ona neizmjerno cijenila. - Ti si tako posebna - rekao je u sali. - Tko bi mogao i pomisliti da cu na ovom mjestu susresti takvu djevojku poput tebe? Posebna si. Tvoja je majka imala pravo kada te je zeljela odvojiti od ovog svijeta. U njemu nema niceg privlacnog - kao da ju je zelio savjetovati. - Samo ostani ono sto jesi - uputio joj je najljepsi kompliment kojeg je ikada cula. Sve to vrijeme Elvis ju je streljao pogledom. Pokusala je ne obazirati se na te poglede, ali ih je osjecala. Nije se mogla opustiti onako kako je zeljela. Kada se Ben oprostio od nje, znala je da bi u njemu mogla steci prijatelja za cijeli zivot, jer je osjecala da i on raz-mislja poput nje. Bio je brod bacen na nemirno more, brod koji je trazio svoju luku, ali ju je on i nasao. - Ovo je tvoja osveta? - cula je glas iza sebe. - Osveta? - nije se ni trebala okrenuti da bi znala ciji je to glas. Prepoznala bi ga izmedu milijuna dru-gih. Svi su gosti napustili salu. Ostala je samo ona, i mislila je da je sama. Njen se otac s odabranim drustvom povukao u sobu za kartanje, i bas kada je pomislila da bi mogla odahnuti, on se pojavio niotkuda. - Cijelu si vecer koketirala s njim - glas mu je bio pun ljubomore. - Nisam. Samo sam pricala - nije znala zasto mu se pravda. - Ja nisam naivna budala - njegov je glas zaparao tisinu. - Nemas nikakva prava da se tako ponasas. Ja mogu raditi ono sto zelim - u njoj se probudio inat po kojem je bila i poznata. Doista je mislila ono sto je i rekla. On je zelio samo jedan djelic nje, ali ne i sve. - On mi barem nije nudio novae za tije­lo, nije mi naglasavao da ga posjeduje. On me je zelio samo upoznati. To je bilo ugodno iznenadenje koje nisam

ovdje ocekivala. Mene nitko ni s cim ne moze kupiti. Ja mogu zivjeti bez lijepih haljina, mogu zivjeti bez boga-tog ljubavnika. Meni nije potrebno da se spustam na taj nivo. Ja imam snove kao i sve ostale djevojke, a ti nisi dio njih. Zelis moje tijelo, a ono nije na pro-daju. Mozda sada zelis dio tvrtke, ali ni on nije na prodaju. Mozda me zelis, ali to meni nista ne znaci. Nitko ne voli da je netko s njim zbog tijela, ili novca kojeg posjeduje. Ni ja nisam izuzetak - rekla je ono sto je osjecala. Cijelo tijelo joj se treslo od uzbudenja. Voljela ga je do beskraja, ali je tu Iju-bav trebala usmrtiti, trebala je pronaci nacin na koji bi u tome uspjela. - O cemu ti govoris? - Elvis joj se unio u lice. - Da, imam tijelo boginje, kako si mi rekao, ali ovo tijelo nije za jednokratnu uporabu. Ja zelim da budem voljena, da volim, i samo ce me ljubav natjerati da poklonim uz srce i tijelo. Drugaciji nacin ne postoji - bila je vise nego iskrena prema njemu, a on ju je samo skamenjeno gledao. - Ja jesam rekao da zelim tvoje tijelo - odugovlacio je. - Ja jesam rekao da te zelim, ali... - zastaO je da bi nastavku recenice posvetila vise paznje, i da bi postigao efekt koji je zelio. -... rekao sam ti da bih te zelo cak i da jesi onakva kakva si se prikazivala. Zar ti to nije dovoljno govorilo? - kao da mu nije bilo jasno zasto ona ne shvaca takve jed-nqstavne stvari kao sto je tjelesna zelja. - Zelio si se napiti sa izvora s kojeg su mnogi pili - nadala se da ga je uspjela citirati.

-Da, zelio sam to, i jos uvijek zelim vise nego ikada. - Slaba mi je to utjeha - ljutito je rekla. - Neke zelje su nerealne, a tvoje je jedna od njih. - Zelio sam te, Eva. Nije mi bila vazna tvoja proslost, nije mi bilo vazno nista osim tebe. Jos uvijek se tako osjecam - nije progovorio niti jedne rijeci o lju­bavi. - Zelis me? - namjerno ga je izazivala. - Zar ti to nije odavno jasno? Potrebna si mi poput zraka kojeg udisem. Posta-la si moja opsesija, postala si razlog zbog kojeg ustajem, i zbog kojeg se radujem zivotu. - Sada sam postala i razlog - nije mogla vjerovati. - Mozda sam pomalo nespretan u ovim izjavama, ali ti se uporno trudis da me ne shvatis. Svim se silama trudim da ti pokazem koliko mi je stalo do tebe, a ti me ismijavas. Grijesio sam u pocetku, ali samo zato sto sam prema tebi osje-cao ono sto nisam smio. Griznja savje-sti me je unistavala. Mislio sam da si Georgeova, i bila si zabranjeno voce, ali sam zelio posegnuti za tobom. Cak me nije mogla sprijeciti ni cinjenica da njega izuzetno cijenim. Bio jedovoljan samo jedan pogled na tebe da shvatim koliko si posebna. Zaljubio sam se cim sam te vidio. Lutao sam bespucima nemoci, borio sam se na sve moguce nacine protiv tijela i srca, i kad sam sav ocajan dosao k tvojem ocu, on mi je priznao da si mu kci. Kakvo je to bilo olaksanje, ali i teret. Nisam znao hoces li mi moci oprostiti sve ono sto sam ti izgovorio? Molim te, samo sam zelio

da mi das sansu da ti pokazem koliko te volim. Da, zelio sam tvoje tijelo, ali ono nije bilo jedino sto sam zelio. Eva, zelio sam tebe, zelim te jos uvijek, ali za cijeli zivot. Mozda sam bio pomalo nespretan u izrazavanju svojih osjeca-ja, ali me moras shvatiti. Ovo mi je prvi put da to radim, a ako mi dopustis, uvjezbavat cu to cijeli zivot - glas mu je bio potpuno dubok, tih, i pun ocaja. Eva ga je bez rijeci gledala. Cinilo joj se kao da sanja. Da, mogla mu je vje­rovati. Samo covjek koji voli bi otisao do njenog oca i to priznao, a da nije ni znao da mu je kci. Treba li joj veci dokaz njegove ljubavi? - Ja... ovo... - mucala je. - Volim te, Eva - bio je to glas koji je dosao iz srca, i njena ga je ljubav pre-poznala. - Volim i ja tebe - napokon je rekla ono sto je cijelo vrijeme osjecala. Uzeo ju je u zagrljaj, i dugo vremena drzao u torn polozaju. Bila mu je dovoljna samo njena blizina, jer mu je to bio dokaz da ne sanja. Dvije ljubavi spojene u jednu koja je poce-la plamtjeti plamenom vjecnosti, obiljezit ce pocetak novog zajednickog zivota. Napokon je ljubav savladala sve pre-preke, a njena malena osveta samo je ubrzala njegovo priznanje. Mozda ga je vodio strah da je ne izgubi, i zato joj je izjavio ljubav, ljubav koja je oboje usre-cila. Nakon svega sto su prosli, znat ce cuvati te svete osjecaje, osjecaje koji su oznacavali pocetak Ijepseg zivota, zivota udvoje.

KRAJ

NE PROPUSTITE U NEDJELJU 27. 5. NOVI LJUBAVNI ROMAN

P lamen l j u b a v i l M ^ Roman

Sarno jedari fatalm susret pnje rnnoqo qodina bio je dovoljan da se zavole za cijeli zivot. Je li ljubav dovoljna da spoji ono sto je nesretna sudbina razdvojila...

B e sP/atno samo

To je to sto me zanima!