krivično pravo 1- treći dio

7/21/2019 Krivino Pravo 1- Trei Dio.

1/18

KRIVINA ODGOVORNOSTOpe napomene o krivinoj odgovornostiNa poinjenje krivinih djela drutvo reagira primjenom kazne i drugih krivinih sankcija prema njihovim poiniteljima u skladu

sa uvjetima propisanim zakonom. Da bi se prema ponitelju k. d. mogla primijeniti kazna odnosno neka upozoravajua

sankcija nuno je utvrditi da li je takav poinitelj krivino odgovoran.

Da bi postojala krivina odgovornost potrebno je utvrditi da li je uinitelj u vrijeme izvrenja drutveno opasnog djela imao takva

psihika svojstva i takav psihiki odnos prema tom djelu da mu se ono moe staviti na teret. Uinitelj ija su psihika

svojstva takva da mu se uinjeno djelo moe staviti na teret smatra se uraunljivim uiniteljem. To znai da krivina

odgovornost nekog uinitelja postoji ako se utvrdi da je on u vrijeme uinjenja krivinog djela bio uraunljiv i kriv. ezuraunljivosti i krivnje nema ni krivine odgovornosti.

!rivnja i uraunljivost su elementi subjektivnog karaktera zbog ega se krivina odgovornost moe oznainiti kao skup

subjektivnih uvjeta koji odre"enu osobu# koja je ostvarila objektivna obiljeja nekog k. d. karakteriziraju kao uraunljivog i

krivog uinitelja k.d.

Nae pozitivno krivino zakonodavstvo ograniava krivinu odgovornost na uraunljivost i krivnju. To znai da je odgovoran

uinitelj krivinog djela koji je uraunljiv i kriv za uinjeno krivino djelo. Uinitelj je kriv ako je k. d. uinio s umiljajem# a

kriv je i ako je k. d. uinio iz nehata ako to zakon izriito propisuje. $rema tome uraunljivost i krivnja su dva osnovna

elementa k. odgovornosti u naem pozitivnom krivinom pravu.

!ako su i uraunljivost i krivnja kao elementi krivine odgovornosti podloni stepenovanju# to je i sama krivina odgovornostkao subjektivna kategorija podlona stepenovanju. To znai da moe postojati manji i vei stepen krivine odgovornosti i

on e zavisiti kako od stepena uraunljivosti tako i od stepena krivnje.


2/18

1 !RA!N"#IVOST11 $ojam %ra%n&jivostiUraunljivost je prvi element krivine odgovornosti. Uraunljivost je uvijek pitanje sposobnosti da se shvati

znaaj svog djela, svojih postupaka i da se vlastito ponaanje uskladi s vladajuim normama u odreenomdrutvu. Bez uraunljivosti nema krivine odgovornosti i kanjivosti.

Uraunljivost je skup inetelektualnih i voljnih elemenata koji ovjeku omoguavaju da pravilno rasuuje i

pravilno odluuje o svojim postupcima.

1.2. Odnos uraunljivosti i krivnje ili vinostiitanje uraunljivosti je u stvari pitanje sposobnosti za krivnju, iz ega proizlazi da je uraunljivost mjerilo

prema kojem se odreuje konstitucionalna sposobnost pojedinca za krivnju, odnosno za krivinu odgovornost.

reko uraunljivosti odreuje se krug osoba koje uope mogu biti krive i krivino odgovorne. !dnos

uraunljivosti i krivnje ogleda se u tome to je uraunljivost okrenuta prema psihikoj strukturi linosti u

njenom odnosu prema odreenom djelu i to se njom odreuje status neke osobe u smislu njene sposobnosti za

krivnju, dok se krivnja ili vinost odnosi na stav uinitelja prema odreenom uinjenom krivinom djelu. "od

uraunljivosti se ispituje da li je neka osoba sposobna za krivnju, a kod krivnje ili vinosti utvruje se unutarnji

psihiki odnos te osobe prema konkretno uinjenom djelu, da bi se na taj nain utvrdilo da li u tom odnosu ima

osnova za prijekor zbog uinjenog tog djela.

"od uraunljivosti se ispituje ispravnost psihikog aparata uinitelja, dok se kod krivnje, pod uvjetom da jepsihiki aparat ispravan, ispituje psihiki odnos uinitelja prema uinjenom djelu.


3/18

1' (etodi %tvr)ivanja %ra%n&jivostiU krivinopravnoj teoriji i krivinim zakonodavstvima poznata su uglavnom tri metoda pomou kojih se utvr"uje

neuraunljivost neke osobe# i to% psiholoki# bioloki i mjeoviti metod.

$rema psiholokom metodu utvr"ivanje neuraunljivosti svodi se iskljuivo na ustanovljavanje postojanja odre"enih

psihikih smetnji koje nastaju kao posljedica nenormalnih psihikih stanja.

$rema biolokom ili etiolokom metodu utvr"ivanje neuraunljivosti se svodi samo na ustanovljavanje prisustva

abnormalnih psihikih stanja kod uinitelja u vrijeme uinjenja k. d.# pri emu je nebitno do kakvih suposljedica na planu psihikih &unkcija rasu"ivanja i odluivanja dovela ta abnormalna stanja kao njihovi uzroci.

Dakle# ovim se metodom utvr"uje uzrok koji dovodi do psihikih smetnji na planu rasu"ivanja i odluivanja# ali

ne i same te psihike smetnje kao njegova posljedica.

$rema mjeovitom psiholoko'biolokom metodu neuraunljivost se utvr"uje primjenom i psiholokog i biolokog

metoda. $rimjenom biolokog metoda najprije se utvr"uje postojanje abnormalnih psihikih stanja koja su

uzroci koji dovode do neuraunljivosti# dok se psiholokim kriterijem utvr"uje iskljuenje onih psihikih &unkcija

na kojima se uraunljivost i zasniva# tj. &unkcije rasu"ivanja i odluivanja. (amo kumulativna primjena oba

kriterija moe dati pravilan odgovor u pogledu uraunljivosti# neuraunljivosti ili nekog oblika smanjene

uraunljivosti neke osobe.


4/18

1.4. Utvrivanje uraunljivosti po krivinim zakonima u Bosni i HercegoviniPri odreivanju uraunljivosti svi krivini zakoni u B. i H. prihvataju mjeoviti ili psiholoko-bioloki metod. Prema tome nije uraunljiva osoba koja u vrijeme uinjenja k. d. nije moglashvatiti znaaj svog djela ili nije mogla upravljati svojim postupcima zbog trajne ili privremeneduevne bolesti, privremene duevne poremeenosti ili zaostalog duevnog razvoja. Proizlazi daza postojanje neuraunljivosti nije dovoljno samo da se utvrdi nemogunost pravilnogostvarivanja psihikih !unkcija rasuivanja i odluivanja, ve se moraju utvrditi i nenormalnapsihika stanja koja se javljaju kao uzrok tih psihikih smetnji. "o tnai da neuraunljivost imasvoju psiholoku i bioloku osnovu.#a postojanje neuraunljivosti potrebno je da se kumulativno ispune najmanje po jednaalternativa iz biolokog i psiholokog osnova. Prema tome, da bi se utvrdila neuraunljivost nekeosobe koja je svojom radnjom ostvarila obilje$ja nekog k. d. koje je kao takvo propisano uzakonu, potrebno je najprije da se utvrdi da kod nje postoji neki oblik nenormalnog psihikogstanja, tj. duevne poremeenosti, a zatim da zbog takvog stanja ta osoba nije mogla shvatitiznaaj svog djela ili da nije mogla da upravlja svojim postupcima.


5/18

IIOSNOVE NEURAUNLJIVOSI

1. !iolo"ka osnova neuraunljivosti

Bioloku osnovu neuraunljivosti ine razni oblici duevne poremeenosti koje predstavljaju posebna psihika

stanja u kojima se kod ovjeka ne mogu normalno ili pravilno ostvarivati psihiki procesi. U takvim nepravilnim

stanjima dolaze do izraaja razni poremeaji na planu emocija, miljenja, opaanja, pamenja itd., kojima se

naruava normalno odvijanje psihikih procesa, to dovodi do nemogunosti pravilnog rasuivanja ili odluivanja.Uzroci duevnih poremeenosti mogu biti organske i psiholoko#socijalne prirode. Uzroci organske prirode su npr.

nasljedstvo, oboljenje endokrinih lijezda, autointoksikacija, povrede i oboljenja do kojih dolazi tijekom ivota i td.

Uzroci psiholoko#socijalne prirode su najee duevni potresi koji su rezultat iznenadnih ivotnih situacija ili

kon$likata u drutvu, razni socijalni $aktori itd.

"rivini zakoni u B i % navode tri oblika duevne poremeenosti kao posebnih psihikih stanja koja mogu

dovesti do neuraunljivosti, a to su& '( duevna bolest )moe biti trajna i privremena(, *( privremena duevna

poremeenost, i +( zaostali duevni razvoj.

uevne poremeenosti se razliito grupiu prema razliitim kriterijima i nema jedinstvene klasi$ikacije raznih

oblika patolokih stanja koja spadaju pod pojam duevne poremeenosti zbog ega je zakonodavac iroko postavio

pojedine oblike duevne poremeenosti kako bi se ta stanja mogla utvrivati prema savremenim shvatanjima i

rezultatima medicinske nauke a posebno psihopatologije.


6/18

2. Duevne bolesti ili psioze

%ajei i u praksi najva$niji osnov neuraunljivosti je duevna bolest. &uevne bolesti ilipsihoze su oboljenja centralnog nervnog sistema, prije svega mozga, koje se ispoljavaju upatolokim poremeajima i procesima veine psihikih !unkcija. "o su teki poremeaji na

intelektualnom i emocionalnom podruju ovjeka koji dovode do su$enja ili gubitkasposobnosti za procjenu stvarnosti, odnosno do gubitka sposobnosti za razumnoponaanje. Psihoze se dijele na organske ili egzogene i !unkcionalne ili endogene.

'rganske ili endogene psihoze potiu od neke povrede, oteenja ili oboljenja mozga i onepredstavljaju vidljivi bolesni proces u mozgu ovjeka s uoljivim tjelesnim promjenama. (organske psihoze spadaju epilepsija, progresivna paraliza, si)lis mozga, senilnademencija, arterioskleroza mozga, povrede mozga.

*unkcionalne ili endogene psihoze su !unkcionalna oboljenja, odnosno takva oboljenja kodkojih se jo nije dokazao nikakav somatski ili organski uzrok, iako se njegovo postojenjepretpostavlja. %aime, kod !unkcionalnih ili endogenih prihoza radi se o promjenama upsihikim !unkcijama za koje jo uvijek se ne mogu utvrditi dokazi o bolesti mozga iako sepretpostavlja da somatski ili organski uzroci postoje. "akve bolesti su shizo!renija, koja se

javlja kao najei osnov neuraunljivosti u sudskoj praksi, zatim paranoja, sumanutiporemeaji, manino-depresivna psihoza itd.

&uevne bolesti mogu biti privremene i trajne. Pod trajnim duevnim bolestima

podrazumijevaju se dugotrajne psihike bolesti koje se ne mogu izlijeiti. Pod privremenimduevnim bolestima podrazumijevaju se psihike bolesti kraeg, privremenog,povremenog ili periodinog trajanja, koje se mogu izlijeiti. "akve su bolesti npr. manino-depresivna psihoza kod koje se ciklino smjenjuju periodi bolesti i periodi zdravlja pomodelu+ manino stanje-slobodni interval depresivno stanje-slobodni interval. (slobodnim intervalima postoji period duevnog zdravlja.

.


7/18

2.1. !"#$"%&%'( DU)%$'( !*"%&%+%'*,-&rugi osnov koji mo$e dovesti do iskljuenja uraunljivosti je privremena duevna

poremeenost. Pod tim se podrazumijevaju normalna i prolazna psihika stanja koja mogubiti izazvana raznim uzrocima. "a prolazna psihika stanja traju dok traje uinakengogenog ili egzogenog uzroka koji je do njih doveo. "a stanja mogu nastupiti uslijedhipnoze, visoke tjelesne temperature kada dolazi do bunila, udarca po lobanji, uslijedpotresa mozga, guenja, premorenosti, iscrpljenosti, opijenosti alkoholom, trovanjanarkoticima itd.

&o privremene duevne poremeenosti mo$e doi i zbog a!ektivnih stanja visokog stepena,kao to su intenzivan strah, zaprepatenje, gnjev, bijes, mr$nja, ljubomora, stres, radost,tuga itd. alja istaknuti da do privremene duevne poremeenosti ne dovodi svaki a!ekt.Privremenu duevnu poremeenost izazivaju samo oni a!ekti koji su po svom intenzitetu

takvi da iskljuuju mogunost rasuivanja ili mogunosti odluivanja.2.2. aostali /uevni razvoj"rei osnov kojimo$e dovesti do iskljuenja uraunljivosti je zaostali duevni razvoj

slaboumnost, maloumnost/ ili oligo!renija. %astaje uglavnom kao posljedica oboljenjamozga. 0tanje zaostalog duevnog razvoja podrazumijeva ote$ano ili iskljuenorasuivanje ili odluivanje zbog toga to je psihiki aparat ostao nerazvijen. 'sim togazaostali duevni razvoj mo$e mo$e doi i uslijed dugotrajnog ne$ivljenja u socijalnojsredini, dakle uslijed izoliranosti iz drutva. Prema tome, ovaj oblik poremeenosti mo$e

biti i patolokog i nepatolokog karaktera. Prema stepenu intelektualnog oteenjamentalna retardacija dijeli se na laku, sa kvocijentom inteligencije od pribli$no 11 do 23,umjerenu sa kvocijentom inteligencije od 43 do 11. teku iji 56 od 71 do 43 i dubokumentalnu retardaciju sa 56 ispod 71.

#aostali duevni razvoj ili oligo!renija javlja se u vie razliitih stepena kao to su debilnost,imbecilnost i idiotija. %ajlaki stepen je debilnost kod koje je nakon specijalnog kolovanjamogue i obavljanje nekih jednostavnijih poslova.


8/18

III *ITNO S(AN#+NA !RA!N"#IVOST

1$ojam ,itno smanjene %ra%n&jivostiUraunljivost dovodi do krivine odgovornosti# a neuraunljivost iskljuuje krivinu odgovornost. )zme"u tih stanja mogu

postojati razni oblici prelaznih stanja u kojima ne postoji ni potpuna uraunljivost ni potpuna neuraunljivost. Takva se stanja

nazivaju stanjem smanjene uraunljivosti. (manjena uraunljivost spada u relativno novije institute krivinog prava# a nastao je

kao rezultat potreba kako bi se rijeio problem krivine odgovornosti nekih kategorija abnormalnih delinkvenata# kao to su

nedovoljno duevno razvijene osobe# osobe u poodmakloj ivotnoj dobi# alkoholiari# psihopate# itd.

(tanje bitno smanjene uraunljivosti postoji kod onog uinitelja krivinog djela ija je sposobnost da upravlja svojim

postupcima u vrijeme uinjenja svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog trajne ili

privremene duevne bolesti# privremene duevne poremeenosti ili zaostalog duevnog razvoja.U krivinom pravu uinitelj k.d. moe biti uraunljiv ili neuraunljiv. itno smanjena uraunljivost je dakle# samo jedan oblik

uraunljivosti zbog ega osoba koja je poinila k. d. u stanju bitno smanjene uraunljivosti krivino odgovorna. Takvu osobu sud

moe blae kazniti# ali ona nije osnov za iskljuenje krivine odgovornosti.

itno smanjena uraunljivost utvr"uje se kao i neuraunljivost bioloko'psiholokom metodom. To znai da se pri

utvr"ivanju ovog stanja moraju uzeti u obzir i bioloki i psiholoki elementi. Naime# potrebno je utvrditi je li uinitelj u vrijeme

uinjenja k. d. bolovao od neke trajne ili privremene duevne bolesti.

*a razliku od potpune neurainljivosti kod bitno smanjene uraunljivosti sposobnost shvaanja svog djela odnosno

sposobnost upravljanja svojim postupcima nije potpuno iskljuena ve je samo bitno smanjena.

+alja rei da bitno smanjena uraunljivost kao i neuraunljivost mora postojati u vrijeme uinjenja djela i utvr"uje se u

odnosu na konkretno uinjeno krivino djelo.


9/18

0"#$'(1 $ojam krivnje

"rivnja ili vinost predstavlja skup psihikih odnosa prema odreenom krivinom djelu koji se izraavaju u

svijesti i volji njegovog uinitelja. "rivnja je conditio sine -ua non za primjenu kazne prema poinitelju k. d., bez

krivnje nema krivine odgovornosti ni kanjivosti. !snovna pitanja koja se postavljaju u odnosu na krivnju su da li

je uinitelj svjestan svog djela i da li ga hoe. vijest i volja su osnovni elementi u pojmu krivnje.

rema rjeenjima koja su prisutna u vaeim krivinim zakonima u B i % krivnja je zasnovana na psiholokoj

teoriji. "rivnja se ogleda u psihikom odnosu uinitelja prema djelu tj. odnosu koji se zasniva na uraunljivosti, a

izraava se kroz svoja dva osnovna oblika / umiljaj i nehat. ostojanje umiljaja i nehata uvijek predpostavlja

postojanje krivnje. 0lement svjesti je zajedniki i za umiljaj i za nehat., dok se element volje javlja samo kodumiljaja. vijest uinitelja koji postupa s umiljajem ili iz nehata mora obuhvatiti samo stvarne okolnosti djela,

dok se ne trai njegova svijest o pravnoj normi. rema tome, kod umiljaja i nehata zakon ne trai da se utvrdi

psihiki odnos uinitelja prema normi, to znai da se ne trai svijest o tome da je uinjeno djelo protupravno,

protudunosno ili asocijalno. !vo stoga to je utvrivanjem uraunljivosti, odnosno utvrivanjem da je uinitelj u

vrijeme uinjenja djela mogao shvatiti znaaj svog djela dolazi do apsolutne pretpostavke da je uinitelj bio

svjestan i drutvenog znaaja uinjenog djela.


10/18

2. *B#3# 0"#$'%2.1. Umiljaj

8edini oblici krivnjeu naemkrivinom pravu su umiljaj i nehat. (miljaj dolus/ je redovni i te$i oblik krivnje.#a krivina djela koja su uinjena s umiljajem uvijek se ka$njava dok se za k. d. uinjena iz nehataodgovara i ka$njava samo izuzetno tj. onda kad to zakon izriito propisuje. #a k. d. uinjena iz nehata

kazne su uvijek bla$e od kazni propisanih za k. d. uinjena s umiljajem.Prema psiholokoj teoriji krivnje umiljaj se odreuje prema psihikom odnosu uinitelja prema njegovom

djelu. 9azliita su shvatanju u tom pogledu ovisno o tome da li se naglasak stavlja na uiniteljevu svijestili na njegovu volju, te su izgraene i razliite teorije o pojmu umiljaja. %a jednoj strani je teorija svijestina drugoj teorija volje a na treoj mjeovita koncepcija koja predstavlja kompromis prethodne dvijeteorije.

Prema teoriji svijesti teorija predstave, intelektualistika teorija/ umiljaj postoji ako je uinitelj imao svijestili predstavu o posljedici koja e nastupiti uslijed njegove radnje.

Prema teoriji volje voluntaristika teorija/ umiljaj postoji ako je uinitelj posljedicu htio.

:jeovita teorija kompromisna/ nastala je kao rezultat kompromisa u odreivanju tog oblika krivnje zbognedostataka navedenih teorija.

;rivino djelo uinjeno je s umiljajem kad je uinitelj bio svjestan svog djela i htio njegovo uinjenje, ili kadje bio svjestan da zbog njegovog injenja ili neinjenja mo$e nastupiti zabranjena posljedica, pa jepristao na njeno nastupanje. idljivo je da je u naem zakonodavstvu prihvaena jedna varijanta

jedinstva obje teorije odnosno kompromisna koncepcija.

2.2. Direktni umiljaj i eventualni umiljaj &irektni umiljaj postoji kad je uinitelj bio svjestan svog djela i htio njegovo uinjenje. ;rivino djelo je

uinjeno s eventualnim umiljajem kad je uinitelj bio svjestan da zbog njegovog injenja ili neinjenjamo$e nastupiti zabranjena posljedica pa je pristao na njeno nastupanje. &akle, kod eventualnogumiljaja uinitelj pristaje na ostvarenje djela odnosno na nastupanje posljedice i to je slabiji stepensaglaavanja sa djelom odnosno njegovom posljedicom.


11/18

. '%H(-

.1. !ojam i oblici neata%ehat culpa/ je drugi oblik psihikog odnosa prema uinitelju djela, odnosno drugi oblik krivnje koji dovodi do

krivine odgovornosti.;rivino je djelo uinjeno iz nehata kad je uinitelj bio svjestan da zbog njegovog injenja ili neinjenja mo$e

nastupiti zabranjena posljedica, ali je olako dr$ao da ona nee nastupiti ili da e je moi sprjeiti.'snov za razgranienje izmeu umiljaja i nehata nalazi se u voljnom elementu. ;od umiljaja uinitelj hoe

izvrenje k. d. a time i nastupanje zabranjene posljedice dok kod nehata uinitelj svoju posljedicu injenjaili neinjenja niti hoe niti na nju pristaje.

.2. ,vjesni neat

0vjesni nehat luksuria/ postoji u sluaju kad je uinitelj bio svjestan da zbog njegovog injenja ili neinjenja

mo$e doi do nastupanja zabranjene posljedice, ali je olako dr$ao da posljedica nee nastupiti ili da e jemoi sprjeiti. 9azgranienje izmeu eventualnog umiljaja i svjesnog nehata i danas se uglavnom vripomou *rankove !ormule. Prema toj !ormuli eventualni umiljaj bi postojao u sluaju kad se uinitelj ipored svoje predstave o mogunosti nastupanja posljedice ne bi uzdr$ao od radnje i da je nastupanjeposljedice predvidio kao izvjesno ili sigurno. 0vjesni nehat bi postojao onda kad se utvrdi da bi se uiniteljuzdr$ao od svoje radnje da je bio siguran da e posljedica nastupiti i da je on nee moi sprjeiti.

'dreujui zakonski pojam svjesnog nehata, zakonodavac se ne koristi terminom


12/18

.2. 'esvjesni neat

%esvjesni nehat ili nemarnost negligentia/ postoji kao oblik krivnje kad uinitelj nije biosvjestan da zbog njegovog injenja ili neinjenja mo$e doi do nastupanja zabranjeneposljedice, iako je prema okolnostima i prema svojim linim svojstvima bio du$an i mogaobiti svjestan te mogunosti.9azlika izmeu svjesnog i nesvjesnog nehata ogleda se u intelektualnom elementu koji jekod svjesnog nehata pozitivno odreen uinitelj je svjestan da zbog njegovog injenja ilineinjenja mo$e doi do nastupanja zabranjene posljedice/, dok je kod nesvjesnog nehataelement svijesti negativno odreen uinitelj nije svjestan mogunosti nastupanja

zabranjene posljedice/. oljni element je negativno odreen i kod svjesnog i kodnesvjesnog nehata.:eutim, dok se svjesni nehat razlikuje od umiljaja samo po voljnom elementu, koji je ikod direktnog i kod eventualnog umiljaja pozitivno odreen, jer se uinitelj uope nesaglaava sa posljedicom, jer posljedicu niti hoe niti na nju pristaje, dotle se nesvjesninehat razlikuje od umiljaja i po intelektualnom i po voluntaristikom elementu, koji su kodumiljaja pozitivno odreeni, a kod nesvjesnog nehata su ti elementi negativno odreeni.


13/18

-A*"!D+ ! KRIVINO( $RAV!1STVARNA -A*"!DA

11 $ojam stvarne .a,&%de$od pojmom zablude ,error- u pravnoj nauci se obino podrazumijeva postojanje pogrene ili nepotpunepredstave ili svjesti o nekoj okolnosti. ko se ta pogrena ili nepotpuna predstava odnosi na neku stvarnu

okolnost# tada se zabluda naziva stvarnom zabludom ,error &acti-. U krivinom pravu se razlikuju dvije vrste

stvarne zablude% stvarna zabluda u uem i stvarna zabluda u irem smislu. (tvarna zabluda u uem smislu

postoji kad je uinitelj imao pogrenu predstavu o nekoj okolnosti koja predstavlja obiljeje odre"enog

krivinog djela. Tako e npr. postojati stvarna zabluda u uem smislu ako odre"ena osoba ne zna da ima

odre"enu bolest koja je prenosiva i da e u kontaktu sa drugom osobom prenijeti bolest na nju. )ato tako e

postajati stvarna zabluda u uem smislu ako neko uzme tu"u pokretnu stvar mislei da je naputena. Tu jeosoba u zabludi u pogledu svojine nad stvari koju oduzima# dakle u zabludi je o jednoj stvarnoj okolnosti koja

je pravne prirode# a koja je obiljeje krivinog djela kra"e.

(tvarna zabluda u irem smislu postoji onda kad je uinitelj svjestan svih obiljeja k. d. koje izvrava# ali

ima pogrenu predstavu o nekoj stvarnoj okolnosti koja bi# da stvarno postoji# iskljuivala protupravnost i

uinjeno djelo inila dozvoljenim. Tako e npr. stvarna zabluda u irem smislu postojati ako odre"ena osoba

nanese tjelesne povrede drugoj osobi pogreno smatrajui da ta druga osoba prema njoj poduzima

protupravni napad. $rema tome# ta osoba je pogreno smatrala da je njeno djelo doputeno mislei da

postupa u nunoj odbrani.

1/ De0iniija stvarne .a,&%deNije krivino odgovorna oso,a koja % vrijeme %injenja krivinog dje&a nije ,i&a svjesna nekog

njegovog .akonom propisanog o,i&je2ja i&i koja je pogre3no smatra&a da postoje oko&nosti premakojima ,i da s% one stvarno postoja&e4 to dje&o ,i&o dop%3teno


14/18

$RAVNA -A*"!DA

1 $ojam pravne .a,&%de

$ravna zabluda ,error iuris- je pogrena predstava uinitelja o zabranjenosti krivinog djela odnosno o

njegovoj protupravnosti. U pravnoj je zabludi uinitelj koji nije znao da je njegovo djelo zabranjeno

normama pozitivnog prava. !od stvarne zablude uinitelj ne zna ta radi# a kod pravne zablude on

nezna da ono to radi ne smije raditi. !od uinitelja koji se nalazi u pravnoj zabludi uvijek nedostajesvijest o nedoputenosti djela.

$ostoji direktna i indirektna pravna zabluda.

$ogreno uvjerenje da je djelo doputeno predstavlja direktnu zabludu dok kod indirektne zablude

unitelj ima pogrenu predstavu da postoje razlozi iskljuenja protupravnosti. U tom je sluaju

uinitelj svjestan da je njegovo ponaanje zabranjeno ali pogreno dri da u konkretnom sluaju

postoji norma koja njegovo ponaanje dozvoljava. Tako npr. uinitelj smatra da je njegovo djelo

doputeno ako ga ini po nare"enju nadre"enog.


15/18

/ Krivinopravni %ini pravne .a,&%de/ krivinopravnom uinku pravne zablude na krivinu odgovornost i kanjivost postoje razliita

shvatanja u krivinopravnoj teoriji. U tom smislu postoje uglavnom dvije suprotstavljene koncepcije.

$rema jednoj koncepciji polazi se od stroge primjena principa 0ignorantia iuris nocet1 prema kojoj

nepoznavanje prava kodi onome ko ga ne poznaje# a u vezi s tim i principa 0ignorantia legis non

e2cusat1# prema kojem nepoznavanje zakona nikog ne opravdava.

$rema tome nepostojanje svijesti o protupravnosti odnosno zabranjenosti k. d. nije od znaaja za

postojanje k. odgovornosti# pa ak ni za stepen kanjivosti. /va koncepcija polazi od psiholoke

teorije krivnje.

$rema drugoj koncepciji uzima se da naprijed navedeni principi prema kojem nepoznavanje prava

kodi i nikoga ne opravdava nisu prihvatljivi za savremeno krivino pravo# jer su u suprotnosti sprincipom subjektivne krivine odgovornosti prema kojem se kazna moe primijeniti samo prema

onome ko je kriv za uinjeno k. d.# a da se ona ne moe primijeniti prema onome ko nije svjestan

da je kriv. $rigovara se da je ovaj princip neodriv jer se zasniva na &ikciji da sve uraunljive osobe

poznaju sve vaee pravne propise. /va koncepcija se temelji na psiholoko 3normativnim i isto

normativnim teorijama krivnje# prema kojima nema k. odgovornosti bez postojanja svijesti o

zabranjenosti djela.

$rema rjeenju koji je prihvaen u naem krivinom zakonodavstvu# uinitelj k. d. koji iz opravdanih

razloga nije znao da je to djelo zabranjeno# moe se blae kazniti ili osloboditi od kazne. )z takvezakonske odrednice se vidi da se krivinopravni uinci pravne zablude u naem k. pravu ne

ispoljavaju na planu krivine odgovornosti jer uinitelji koji ak i iz opravdanih razloga nisu znali da

je njihovo djelo zabranjeno uvijek e krivino odgovarati. Njeni uinci se ogledaju samo na planu

kanjavanja# jer su osnov za ublaavanje kazne# i to samo u onim sluajevima u kojima se uinitelj

u zabludi naao iz opravdanih razloga.


16/18

' Otk&onjiva i neotk&onjiva .a,&%da

$ravna zabluda# vezano za opravdanost razloga# moe biti otklonjiva i neotklonjiva. /tklonjiva pravnazabluda je zabluda uslijed nehata i ona postoji u onim sluajevima u kojima je uinitelj prema

okolnostima u vrijeme uinjenja djela mogao znati da je djelo koje ini zabranjeno. Neotklonjiva zabluda

je uvijek zabluda iz opravdanih razloga i ona postoji kad uinitelj nije bio duan i nije mogao znati da je

njegovo djelo zabranjeno. Da li se u konkretnom sluaju radi o otklonjivoj ili o neotklonjivoj pravnoj

zabludi mora se uvijek poi od karaktera k. djela koje je u pitanju. $ri toj ocjeni mora se imati u vidu

razlika izme"u kategorije k. djela koja su takva sama po sebi i koja se oznaavaju kao 0mala in se1 i

drugih djela koja su tako"er zabranjena# ali ne predstavljaju zlo sama po sebi tzv. 0mala prohibita1.

Da li su u konkretnom sluaju postojali opravdani razlozi zbog kojih uinitelj nije znao da je njegovodjelo zabranjeno je &aktino pitanje koje se posebno rjeava u svakom pojedinom sluaju. !riterij za tu

ocjenu opravdanosti razloga treba biti objektivno'subjektivni# to znai da treba da se uzme u obzir o

kakvom se k. djelu radi i pod kojim okolnostima je to k. djelo uinjeno# a uz to se moraju uzeti u obzir i

osobna svojstva uinitelja. (tepen opravdanosti razloga zbog kojih se uinitelj naao u pravnoj zabludi

ima veliki znaaj pri izboru opcija blaeg kanjavanja ili oslobo"enja od kazne.


17/18


18/18

krivično pravo 1- treći dio

Documents