kotor i grbaq u hç veku · udk 94(497.16 kotor i grbaq) 930.85(497.16) dragi malikovi] kotor i...
TRANSCRIPT
UDK 94(497.16 Kotor i Grbaq)
930.85(497.16)
DRAGI MALIKOVI]
KOTOR I GRBAQ U Hç VEKU
Apstrakt. U ovom radu govori se o odnosima Kotora i susedne `upe Grbaq u
XV veku. Ti odnosi nikada nisu bili prijateqski, iako su jo{ od XII pa do XIV ve-
ka obe ove teritorije pripadale srpskoj dinastiji Nemawi}a. U Kotoru je stanova-
la vlastela, a u Grbqu pu~ko stanovni{tvo. Pripadnici kotorske vlastele bili su
vlasnici obradive zemqe u Grbaqskoj `upi (danas oblast od Budve do Tivta), te su
je izdavali na kori{}ewe grbaqskim seqacima koji su je obra|ivali i za to pla}a-
li zakupninu. Odnosi Kotora i Grbqa naro~ito su se pogor{ali posle smrti cara
Uro{a I 1371. godine. Kotor, kako je poznato, ubrzo potom dobija za{titu Venecije,
a Grbqani ostaju van te vlasti. Ovaj period ispuwava pet buna grbaqskih seqaka,
koje su Kotorani, uz mleta~ku pomo}, uspeli da ugu{e. Odnos patricijskog Kotora
i pu~kog Grbqa prekinula je 1497. godina, kada su ogor~eni grbaqski seqaci tra-
`ili i dobili pokroviteqstvo i za{titu novih gospodara Balkana i dela Evrope,
Turaka.
Kqu~ne re~i. Kotor, Grbaq, Grbaqska `upa, Venecija, Turska, Lastva, buna,
ustanci, Budva, Tivat, Pa{trovi}i, Lu{tica, Qe{evi}i, Zeta, Crna Gora.
Grbaq je plodna oblast u Boki Kotorskoj koja se prote`e ispod planine
Lov}ena do Jadranskog mora i le`i izme|u Kotora, Tivta i Budve. Od najstarijih
vremena Grbaq je sa~iwavao jednu teritorijalnu celinu — `upu, sa povr{inom od
92 km2. Sredi{wi deo Grbqa zauzima prostrano i plodno Grbaqsko poqe, koje se
pru`a koso, u pravcu severozapad-jugoistok, i prote`e se na 17 km2 u pravoj lini-
ji, sve od tivatskog zaliva do Jaza. Jugoisto~ni deo poqa, koji gravitira prema Ja-
zu, naziva se Mr~evo poqe, a onaj drugi, severozapadni deo, koji gravitira prema
Tivtu, naziva se Solinsko poqe, po poznatim solanama koje su se koristile u sred-
wem veku i kasnije i koje su bile veoma va`ne u privrednom `ivotu ne samo Grbqa
nego i ~itave Boke. Grbaqsko poqe deli Grbaq na dva dela: Gorwi Grbaq (zuppa su-
perior) — prema Lov}enu, i Dowi Grbaq (zuppa inferior) — prema Jadranskom moru.1
1. Kotor i Grbaq do kraja XV veka
Najstariji podaci o Grbaqskoj `upi u tesnoj su vezi sa istorijom grada Ko-
tora. U istoriji Dubrovnika i Kotora prisutna je bila jedna zajedni~ka te`wa.
Oba ova trgova~ka centra su od najstarijih vremena te`ila tome da izi|u iz svojih
tesnih zidina, da stvore svoj zemqi{ni posed, da pot~ine okolne srpske `upe i da
nad seqacima ovih `upa dobiju ista prava koja je imala srpska vlastela. Ova pojava
bila je mo}no sredstvo da se od trgova~kog patricijata tih gradova postepeno stvo-
ri jedna gorda aristokratija, koja bi se sve vi{e oslawala na svoja ste~ena prava.2
Grbaq u pro{losti nije sa~iwavao neku posebnu politi~ku jedinicu, pa sto-
ga ne mo`e biti govora ni o nekom wegovom posebnom razvitku. Wegova je sudbina
bila u uskoj vezi sa sudbinom susednih primorskih i zagorskih krajeva.3
Posle smrti cara Emanuela (1143–1180) ~itavo primorje s Kotorom osvojio
je ra{ki `upan Stefan Nemawa. Tom prilikom Grbaq je do{ao u srpske ruke i pod
vla{}u dinastije Nemawi}a ostao je sve do 1371. godine.4 Na`alost, o Grbqu iz
doba Nemawi}a nema nikakvih podataka, sem poznate da`bine o snabdevawu srp-
skog dvora ribom. Najve}i istup Grbqana protiv kotorske vlastele na po~etku
mleta~ke vladavine bio je onaj kad su Grbqani nagla{avali da nisu bili podani-
ci, odnosno kmetovi, nego samo stanovnici Grbqa, tj. slobodni zemqoradnici. Za-
to nije iskqu~ena mogu}nost da su Grbqani u dr`avi Nemawi}a bili slobodni se-
qaci. Verovatno su oni takvi bili i pod Vizantijom i Dukqom, kada su sami deli-
li zemqu, te im je otuda bila svojstvena svest da oni nisu isto {to i drugi kmetovi
kotorski.5
Srpski kraq Milutin dozna~io je Kotoru `upu Grbaq 1303. ili 1307. godi-
ne. Doznaka je bila izvr{ena posebnom poveqom, koja nije sa~uvana. Ni danas nije
poznato da li ova darovnica treba da se smatra obi~nom darovnicom ili nekom
protivuslugom. Prva mogu}nost nije iskqu~ena s obzirom na naklonost Miluti-
nove `ene Jelene gradu i s obzirom na veliki uticaj koji su Kotorani imali na srp-
skom dvoru; me|utim, nije iskqu~ena ni druga mogu}nost. Na taj na~in zakoniti
vlasnik Grbqa postala je kotorska op{tina (communitas), a ne pojedine op{tine.
Op{tina je podelila `upu gra|anima, ~ime su oni postali u`ivaoci dobivenih
52 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006
1 I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, Split 1941, 3; P. Kova~evi}, Grbaq — wegova pro{lost i bu-
du}nost, Kotor 1964, 5; D. Malikovi}, Zakup zemqe u Grbaqskoj `upi na kraju XIV i u toku XV veka,
Zbornik radova sa nau~nog skupa œGrbaq kroz vjekoveŒ, Grbaq — Kotor 2001, 177–193.
2 A. Solovjev, Grbaqska `upa i grbaqski statut, Godi{wak Nikole ^upi}a, br. LX, Beograd
1931, 6.
3 I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 7.
4 Isto, 8.
5 I. Sindik, Komunalno ure|ewe starog Kotora, Beograd 1950, 60.
delova. ^itavo podru~je bilo je razdeqeno u `drebove (sdrebe), a ovi na karate (ca-
rati, caracti), nazvane jo{ i karube, po kojima su u`ivaoci nazivani karubnici (ca-
rubnitii). Na ~elu `drebova nalazile su se œglave `drebovaŒ (caput sdrebi), kojima je
bila du`nost da uvedu u posed nove u`ivaoce udela, {to se vidi iz isprave od 23.
juna 1398. godine. Izgleda da su na ~elo svakog `dreba ve} u po~etku bile posta-
vqene patricijske porodice. S obzirom na to da je œglava `drebaŒ dobijala na u`i-
vawe nekoliko karata, uglavnom po {est, to su odredbe koje su vredele za prelaz ka-
rata s jednog u`ivateqa na drugog vredele i za prelaz œglave `drebaŒ sa jedne na
drugu porodicu, odnosno ~lana porodice.6
Pokretqivost stanovni{tva u drugoj polovini XV veka nije bila samo u ve-
zi sa planinskim sto~arima i prilivom seoskog `ivqa u razvijenije gradove ili
preseqewem poslovnog sveta, trgovaca i zanatlija u sredi{ta koja su obe}avala ve-
}u zaradu. Na to su, tako|e, uticali i ratovi i unutra{wi sukobi, koji su dovodili
do masovnog, stalnog ili privremenog prebacivawa seqaka iz Lu{tice, Grbqa,
Zetskog primorja i severne Albanije u Apuliju, sklawawa na podru~je Mletaka i
uop{te odlaska u svet.7
O organizaciji Zetske episkopije na teritoriji kotorske op{tine ne znamo
ni{ta precizno. U Grbqu se u XV veku pomiwu dva popa. Iz priloga Kotorana i
mera mleta~kih vlasti protiv pravoslavnih sve{tenika vidi se da ih je bilo u Gr-
bqu, Lu{tici i Bogda{i}ima. Interesantno je da se u grbaqskom Statutu pored
termina œeparhijaŒ o~uvao i stari naziv œsiworijaŒ.8
Po~etkom 1419. godine dolazi do rata izme|u Venecije i Bal{e III. Bal{a je
napao Drivast, Ulciw, Bar i Budvu. Zauzeo je Drivast. Kotor se na to ponovo ponu-
dio Veneciji, ali je republika odbila ponudu. Slede}e godine Venecija odlu~uje
da primi predaju grada, boje}i se da se u ovoj situaciji Kotor ne obrati za za{titu
kojem neprijateqski raspolo`enom gospodaru i ra~unaju}i na to da }e tako lak{e
dobiti rat protiv Bal{e i bra}e Crnojevi}a. Na ovaj na~in u mleta~ki posed do-
{la je i Grbaqska `upa (Garbelli) ili œzuppa de CattaroŒ izme|u Kotora i Budve.
Despot se bio obavezao da }e grad \ur|evac, podignut na granici grbaqskoj, od
Stefanice, sina \ure \ura{evi}a, potpuno preuzeti da se ne bi moglo u wemu sta-
novati, ili da se ne bi mogao obnoviti.9
Dragi Malikovi}: Kotor i Grbaq u Hç veku 53
6 I. Sindik, Komunalno ure|ewe, 58; K. Jiri~ek, Istorija Srba, kw. II, Beograd 1978, 148; D.
Malikovi}, Zakup zemqe u Grbaqskoj `upi, 177–178.
7 Istorija Crne Gore, kw. II–2, Titograd 1970, 349.
8 I. Sindik, Komunalno ure|ewe, 146; R. Gruji}, Sredwovekovno pravoslavno srpsko stanovni-
{tvo, Skopqe 1923, 8.
9 Granica izme|u Srpske despotovine i Venecije poznata je iz ugovora o miru koji je bio sklo-
pqen 12. avgusta 1423. godine u taboru kod staroga manastira sv. Sr|a na Bojani i iz podrobnoga opisa
granice u Vu~itrnu od 22. aprila 1426. i Drivastu, od 11. novembra iste godine. Skadar sa ~itavom
okolinom i jezerom, skupa sa ostrvima u wemu, ostao je mleta~ki ([. Ljubi}, Listine o odno{ajih izme|u
ju`noga Slovenstva i Mleta~ke republike, JAZU, Zagreb 1890, (u daqem tekstu: Listine), br. VIII, 248–253;
IX, 7/17.).
Kada je u skadarskom ratu Kotor izgubio veliki deo svoga distrikta, prili-
kom preuzimawa mleta~ke vlasti 1420. godine posebno je bilo re~i o vra}awu tog
œpiratski oduzetogŒ poseda od strane Bal{e III. Kao svoj distrikt Kotor je u to
vreme smatrao, osim poluostrva Vrmca sa brojnim naseqima koja odvajaju kotorski
od tivatskog zaliva, i Grbaq, kao i jaki i izvanredno va`an i sporan poluotok
Lu{ticu.10
Zaposednu}e Kotora od strane Venecije nateralo je Bal{u III da prodre s voj-
skom do samoga grada, ali u zao ~as, jer je pod gradskim zidinama pretrpeo poraz. U
junu 1421. godine umire Bal{a III i sa wime se gasi loza Bal{i}a.11
Smr}u Bal{e III Kotor se nije oslobodio briga koje su ga s te strane ti{tale.
Despot Stefan Lazarevi}, ujak Bal{in, ve} je po~etkom septembra zatra`io od Ve-
necije da mu se izru~e sva Bal{ina mesta, a istovremeno je, izgleda, upao i s voj-
skom u ista. Republika je poku{ala da pregovorima re{i spor, ali bez uspeha, jer je
Stefanova vojska, koju je vodio \ura| Brankovi}, zauzela Drivast i Bar i, nakon
primirja, pala pod Skadar. Tom prilikom despotova vojska zauzela je i kotorsku
okolinu — Grbaq, Lu{ticu i okolna sela. Venecija se, me|utim, kod Skadra spre-
mila na ozbiqan otpor, {to je despota nateralo na uzmak. To je bio povod da se on
primora na pregovore o miru. Tako je 12. avgusta 1423. godine sklopqen gore pome-
nuti mir kod sv. Sr|a na Bojani, po kojem je Veneciji ostao Skadar, uz tribut de-
spotu od hiqadu dukata godi{we. Veneciji su, tako|e, pripali Ulciw i Kotor sa
okolinama, a despotu Drivast, Bar, Budva i solane u kotorskom poqu. Nagodbom od
22. aprila 1426. godine bejahu izgla|ene nesuglasice koje su nastale u vezi sa ko-
torskom okolinom. \ura| Brankovi} se u despotovo ime obavezao da }e poru{iti
kulu \ur|evac, koju je iznad Grbqa bio podigao Stefan Crnojevi}. Despot je uspeo
da povrati `upu Grbaq, jer je pripadala Kotoru, a zadr`ao je i Lu{ticu sa okol-
nim selima i solane koje su pripadale Bal{i III.12
Dok se centralna vlast u dr`avi Nemawi}a nalazila u jakim rukama, izgleda
da je Kotor bio u mirnom posedu `upe Grbaq, jer nije bilo vesti o nekim trzavica-
ma. Posle smrti cara Du{ana stawe se promenilo i Grbaq postaje gradu stalna
briga. Dva kvestora, koja su gradu ostavila mirni posed radi susednih velika{a i
bu|ewa svesti kod pograni~nih seqaka, obele`ila su glavnu atmosferu u Grbqu na
po~etku druge dekade XV veka. Oni su se me|usobno dopuwavali, jedan je drugom
predstavqao plodno tle. Drugi je kona~no toliko oja~ao da je seqak u Grbqu nad
sobom radije video vlast polumeseca, nego onu kotorskih gra|ana.13
54 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006
10 G. ^remo{nik, Kotorski dukali i druge listine, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine,
XXIII–XXIV, Sarajevo 1922, 165; M. Spremi}, Grbaq i Srpska despotovina (1421–1459), Zbornik ra-
dova sa nau~nog skupa œGrbaq kroz vekoveŒ, Grbaq–Kotor 2001, 193–212).
11 I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 62–63.
12 J. Valentini, Albaniae Veneta, Pars II, Tomus X, Munhen 1971, 321 (br. 2805); I. Stjep~evi}, Kotor i
Grbalj, 62–63.
13 I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 59.
Me|u najzna~ajnije doga|aje u primorskim komunama XV veka bez sumwe tre-
ba ubrojiti ~etiri grbaqske bune (1421–1428, 1432–1433, 1448–1452 i 1462–1469.
godine), koje su izazvale o{tru klasnu polarizaciju, spoqne intervencije, a pone-
kad i krvave borbe i razarawa u trajawu od preko ~etvrt veka. Naravno, ne zna~i da
je tokom sveg tog vremena trajala o{tra borba, ali se u zajedni~koj atmosferi upor-
no odbijalo pla}awe ba{tine na zemqu, a do smirivawa otpora je dolazilo uz duge
i mu~ne, ali sadr`ajno veoma simptomati~ne pregovore i u Boki i u Veneciji. Zbog
svega toga grbaqske bune, u svim svojim aspektima, zaslu`uju posebnu pa`wu.14
Osnovne i zajedni~ke karakteristike svih grbaqskih buna jesu da su one bile
uperene protiv Kotorana, ili, ta~nije, protiv kotorskih zemqoposednika, bilo
me|u gradskim patricijatom, bilo me|u gra|anima kao nosiocima i izrabqiva~i-
ma. Ina~e, kotorski zemqoposednici su jo{ u po~etku mleta~ke vladavine Grbqa-
ne uporno smatrali zavisnim kmetovima, œposa|enimŒ u zemqu koju obra|uju, pa su
ih zato i nazivali œposadnicimaŒ. To se tuma~ilo na slede}i na~in: ako ne prihva-
te zemqoposedni~ke uslove, Kotorani su mogli Grbqane ~ak i proterati sa zemqe
i dati je novim naslednicima. Time se kod Grbqana gubio ose}aj drevnog starose-
dela{tva na zemqi koju obra|uju.15
Sve ~etiri grbaqske bune treba uzeti u celini, iako se one naizgled vezuju za
razli~ite istorijske momente. Tako se prva buna hronolo{ki poklapa sa vremenom
neposredno posle mleta~kog preuzimawa vlasti, ali u osnovi ona nije bitno moti-
visana antimleta~kim stavom. Pobuwenici su, istina, kasnije nastupali i protiv
Venecije, ali onda kada je ona podr`ala kotorske kmetove. A Venecija se neretko
trudila da prona|e re{ewa koja nisu prijala Kotoranima. Isto tako, neke bune gr-
baqskih seqaka poklapaju se sa dolascima vojske srpskog despota Stefana La-
zarevi}a i, jedno vreme, Crnojevi}a, pa su tako realno bile oslowene na wihovu
vojnu podr{ku. Me|utim, i pored toga {to su kod pitawa Bal{inog nasledstva Gr-
bqani ~vrsto bili protiv pozicija Kotora, same bune grbaqskih seqaka nisu di-
zane prvenstveno zbog despotove podr{ke. Dolazak despotove vojske samo je omogu-
}avao i olak{avao izra`avawe otvorenog otpora, a grbaqske bune su u svojoj osno-
vi plod dugotrajnih feudalnih antagonizama.16
2. Prva buna seqaka u Grbqu
Grbaq je, kako je vi{e puta nagla{eno, bio posed kotorske op{tine, pa su Ko-
torani preko Venecije stalno tra`ili sve one doprinose koji su im po feudalnom
pravu pripadali. ^im je Kotor potpao pod mleta~ku vlast 1420. godine, i prava ko-
torske op{tine pre{la su na Veneciju, {to su joj weni suparnici stalno ospora-
Dragi Malikovi}: Kotor i Grbaq u Hç veku 55
14 M. Milo{evi}, Stavovi grbaqskih pobuwenika XV stole}a. Od revolta protiv kotorskih
zemqoposednika do predaje Turcima, Glasnik II odeqewa dru{tvenih nauka, kw. I, Titograd 1975, 25.
15 M. Milo{evi}, Stavovi grbaqskih pobuwenika, 26–28; D. Malikovi}, Zakup zemqe u Grbaq-
skoj `upi, 177–193.
16 M. Spremi}, Grbaq i srpska despotovina, 194; M. Milo{evi}, Stavovi grbaqskih pobuwe-
nika, 26–28.
vali. To je prakti~no zna~ilo da, ukoliko je `eleo da ne bude spaqen ili sravwen
sa zemqom, Grbaq je morao da svoje plodove daje i jednima i drugima. U onim godi-
nama kada su protivnici Mle~ana dr`ali Grbaq u svojim rukama, i Kotor je bio
li{en svojih prihoda. Da bi, ipak, iznudili potra`ivawa sa œsvojih imawaŒ, mle-
ta~ke vlasti su primewivale `estoke mere nasiqa protiv grbaqskih seqaka. Iz
tog razloga su Grbqani digli otvorenu bunu 1421. godine. To je bila prva buna se-
qaka protiv feudalnih gospodara na na{im prostorima, starija vi{e od sto pede-
set godina od bune Matije Gupca. Iako je ova buna bila ugu{ena u krvi i po`aru,
kotorski plemi}i su Veneciji uputili tu`bu, u kojoj su nazivali Grbqane œod-
metnicima i otima~imaŒ. Oni su, daqe, tra`ili jo{ ja~u intervenciju mleta~kih
vlasti i u `albama su navodili: œ… Ve} smo izgubili dve letine, pa, ako izgubimo
i tre}u, trebamo i}i po svetu da prosimoŒ.17
Prva buna, ~ije se trajawe mo`e vezati za vreme od 1421. do 1428. godine, bila
je u tesnoj vezi sa ratnim doga|ajima. Izra`avala je osnovnu te`wu zemqoposedni-
ka da i daqe slobodno koriste zemqu i ne vra}aju se pod vlast Kotora, koji im je do-
nosio zavisni feudalni re`im. Na`alost, stavovi pobuwenika ni do danas nisu
sa~uvani, ali o tome neposredno i re~ito govori po Grbqane veoma povoqan spora-
zum, zakqu~en 1428. godine, sa najvi{e ta~ki o agrarnim odnosima.18
Ina~e, niti je vreme po~etka, niti je vreme kraja bune sasvim sigurno, a nije
verovatno ni da }e se to mo}i egzaktno utvrditi. Izgleda da je u samom preuzimawu
grada od strane Mle~ana Grbaq bio prikqu~en Kotoru i da je priznavao mleta~ku
vlast. Jedino se tako mo`e shvatiti da ga ni plemi}i, ni Venecija ne spomiwu ni
re~ju u dokumentu od 21. jula 1421. godine.19
Bal{i}i, kao najja~a velika{ka porodica u Zeti, nastojali su dugo i uporno
da zagospodare Kotorom. U toj te`wi umro je i Bal{a III (1421), a s wime se gasi i
loza Bal{i}a.20
U vreme pada na{ih zemaqa pod tursku vlast, da bi spasio sebe od susednih
velika{a i turske invazije, koja je bila sve izvesnija i opasnija, Kotor se, kako
smo ve} naglasili, nudio Veneciji, uz uslov da mu ona garantuje varqivu slobodu,
autonomiju i ste~ene povlastice. Venecija je prihvatila formirane uslove i
1420. godine nad Kotorom se uzdigla zastava krilatog lava.21
Postav{i stvarni gospodar Kotora, Venecija je postala i gospodar Grbqa, pa
vodi ratne pohode i, istovremeno, duge i lukave pregovore prvo sa Bal{i}ima, za-
tim sa despotom Stefanom i \ur|em Brankovi}em, i, napokon, sa Crnojevi}ima, te
uspeva da, u prvom redu, sa~uva grad, a povremeno i Grbaq pod svojom vla{}u.22
56 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006
17 A. Dabinovi}, Kotor pod Mleta~kom republikom (1420–1797), Zagreb 1934, 23; P. Kova~evi}, Gr-
baq — wegova pro{lost i budu}nost, 28.
18 G. ^remo{nik, Kotorski dukali, 136–137; M. Milo{evi}, Stavovi grbaqskih pobuwenika,
30–32.
19 A. Dabinovi}, Kotor pod Mleta~kom republikom, 23.
20 P. Kova~evi}, Grbaq — wegova pro{lost i budu}nost, 26.
21 Isto.
22 Isto.
Pitawe Grbqa bilo je, kako smo ve} istakli, od `ivotne va`nosti za Kotor i
Venecija je nastojala da to pitawe definitivno re{i. U pregovorima sa despotom
Stefanom Lazarevi}em, da bi pravno re{ila mnoge sporove kotorske okoline, Ve-
neciju zastupa glavni poverenik pograni~ne koncesije Fran~esko Kverini, a de-
spota Stefana wegov sestri} \ura| Brankovi}. Sporazum je, kako smo ranije nagla-
sili, sklopqen u Vu~itrnu 22. aprila 1426. godine. Po tom ugovoru, despot je pre-
dao Grbaq Kotoru, odnosno Veneciji. U takvim okolnostima, napu{ten od svih,
Grbaq se formalno predao Veneciji 19. juna 1426. godine, o~igledno u nameri da
se sa~uva od potpunog uni{tewa.23
Tako je Grbaq u izuzetno te{kom vremenu, punom stalnih previrawa i otima-
wa vlasti, sa~uvao svoj `ivot, ali uz te{ke `rtve. U ovom periodu, i pored gorweg
ugovora (koji, izgleda, nije mnogo vredeo), Grbaq je postao popri{te raznih vojnih
pohoda i oblast koja je stalno mewala gospodare. Po wemu su krstarili ~as vojska
Bal{i}a, ~as bosanskog vojvode Sandaqa Hrani}a, ~as Crnojevi}a, potom Mle~ana,
pa despota Stefana Lazarevi}a, \ur|a Brankovi}a i wegovog vojvode Altomana, za-
tim ponovo Mle~ana i Crnojevi}a, sve dok ga kona~no 1497. godine nisu osvojili
Turci.24
U tako dugom periodu od skoro sto pedeset godina, tj. od smrti Du{anove do
turske okupacije, Grbaq je pre`iveo najte`i deo svoje istorije. Dok je Kotor, bla-
godare}i svojim tvrdim zidinama, ostao neosvojiv, Grbaq je kao plodna i neza{ti-
}ena oblast i vojna raskrsnica bio stalni plen i zajednica raznih osvaja~a, pa se u
wemu odoma}ila ona narodna izreka œte{ko zemqi kuda vojska pro|eŒ.25
Pozivaju}i se na odredbe me|unarodnog ugovora od 19. juna 1426. godine, Gr-
bqani su od Venecije tra`ili da ih za{titi od Kotora. Tako je Venecija iz poli-
ti~kih i vojnih razloga nastojala da gvozdenom {akom u svilenoj rukavici privo-
li Grbaq i da ga dr`i u vernosti, pa je zato vrlo ve{to taktizirala u ina~e ~estim
sporovima izme|u Kotorana i Grbqana.26
[to se pobune seqaka u Grbqu ti~e, da jo{ jednom istaknemo da ni datum we-
nog po~etka, ni wen kraj danas nisu poznati, niti je verovatno da }e se to u skorije
vreme otkriti. Izgleda da je u samom trenutku mleta~kog preuzimawa Kotora Gr-
baq bio prikqu~en wemu i da je priznavao mleta~ku vladavinu. Jedino se tako mo-
`e objasniti ~iwenica da ga ni plemi}i ni Venecija ne spomiwu ni re~ju u doku-
mentu od 21. jula 1421. godine. U svakom slu~aju, do prvih manifestacija bune do-
lazi posle spomenutog dokumenta, a glavni oblik protesta bio je: ne dati letinu,
ne platiti da`bine. O samoj buni sa~uvane su jedino vojne naredbe za weno gu{e-
we. Tako je providuru Marku Barbarinu 4. novembra 1422. godine bilo nare|eno da
na svaki mogu}i na~in œpovrati te oblastiŒ, iako za izvr{ewe te naredbe nije bio
dobio nikakve ozbiqnije vojne snage. Pola godine kasnije, na zahtev tog istog pro-
Dragi Malikovi}: Kotor i Grbaq u Hç veku 57
23 G. ^remo{nik, Kotorski dukali, 137.
24 I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 364.
25 P. Kova~evi}, Grbaq — wegova pro{lost i budu}nost, 26–27.
26 G. ^remo{nik, Kotorski dukali, 138.
vidura, 26. juna 1423. godine izdat je nalog zapovedniku Jadrana Fran~esku Balbu
da u roku od osam, a najvi{e dvanaest dana provede pacifikaciju kotorskog di-
strikta. Strah od vojnih represalija ili drugih nasiqa dovodio je do bekstva u po-
qa. Sve to, ipak, nije dovelo do konkretnog sporazuma sa pobuwenim Grbqanima,
niti do ispla}ivawa zakupnine za unajmqenu zemqu.27
U vezi sa re~enim treba ista}i da status Grbqa u me|unarodnom pogledu jo{
nije bio re{en. Do toga }e do}i tek posle sklapawa mirovnih ugovora u Vu~itrnu i
Drivastu 1426. godine. To zna~i da je tek od 1426. godine Grbaq, po me|unarodnim
uzusima, bio mleta~ki, dok se buna wegovih seqaka sve do 1428. godine i daqe izra-
`ava odbijawem isplata da`bina za zemqu. Zato u sporazumu od 1428. godine u tre-
}oj ta~ki stoji da prihode sa zemqe kotorsko plemstvo ne}e naknadno retrospek-
tivno potra`ivati, a kmetovi su du`ni da pla}aju da`bine tek od 1428. godine i
daqe. To je, svakako, bio va`an uspeh pobuwenika i veliki uspeh Venecije.28
Postavqa se, daqe, i pitawe o tome da li je prva buna grbaqskih seqaka zai-
sta trajala osam godina, od 1421. do 1428. godine. Odgovor je pozitivan ako odbija-
we pla}awa zakupnine u kolektivnom sprovo|ewu smatramo sigurnim dokazom tra-
jawa bune i ako nije bilo i nekih drugih, spoqnih, oru`anih manifestacija, nego
su, dobrim delom, ~ekani rezultati vi{egodi{wih pregovora. A da ba{ nijedne
godine nisu ispla}ivane da`bine jo{ je verovatnije kada imamo u vidu ~iwenicu
da su u po~etku bune i despotove trupe bile prisutne i da je pitawe kome treba da
pripadne Grbaq bilo re{eno tek 1426. godine. Za prve tri godine u dokumentima
nemamo sli~nih podataka, ali nije verovatno da su Grbqani u ve}ini i{ta pla}ali
pre nego {to su Sporazumom utvrdili pod kojim uslovima, a naro~ito od kada }e ta
obaveza va`iti. Prema tome, mo`emo opravdano smatrati da je prva buna grbaq-
skih seqaka trajala svih navedenih osam godina.29
Godine 1423. srpska plemena u okolini Kotora bila su neprijateqski raspo-
lo`ena prema Mle~anima. Prema ugovoru o primirju od 12. avgusta 1423. godine
despot Stefan je, kako smo ve} istakli, bio primoran da vrati Grbaq Kotoru.
Ipak, vidi se da despot 1424. godine jo{ uvek nije izvr{io svoju obavezu. Po no-
vom ugovoru, sklopqenom u Vu~itrnu 22. aprila 1426. godine, \ura| Brankovi} je,
kao zastupnik despotov, obe}ao da }e celu Grbaqsku `upu, sa svim prostorima koje
je bio uzeo od dana sklapawa primirja 12. avgusta 1423. godine,30 vratiti Kotoru.
Ovaj ugovor bio je brzo izvr{en, tim pre {to je Republika, da bi {to ranije povra-
tila Grbaq, oprostila sve pohode \ur|u Brankovi}u i povratila Budvu despotu.
Ve} 19. juna 1426. godine predstavnici Grbaqske `upe javqaju se u Kotoru i u pri-
sustvu Fran~eska Kvirinija, ve} pomenutog providura Albanije, dogovaraju se s
kotorskim plemi}ima o uslovima svoje poslu{nosti. Plemi}i su im oprostili
neke rabote i danke od pro{le godine, ali u ta~ki 4 tog ugovora stoji zapisano: qu-
58 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006
27 M. Milo{evi}, Stavovi grbaqskih pobuwenika, 30–32.
28 Isto.
29 Isto.
30 A. Solovjev, Grbaqska `upa i grbaqski statut, 10–11.
od de omnibus rebus et liligii suis vadant coram domino comite et capitaneo Catari.31 Gr-
bqani su bili daleko od toga da tra`e svoj sud i svoju samoupravu kao plemenita
op{tina susednih Pa{trovi}a tri godine ranije. Osnovna `eqa Grbqana bila je
da samo budu izuzeti od patrimonijalnog suda vlastele i da budu su|eni od mle-
ta~kog predstavnika. Ovo je bila i te`wa mleta~ke vlade jo{ od 1411. godine. Ovaj
ugovor potvr|en je od mleta~kog du`da 19. aprila 1428. godine i upisan u Liber re-
formationem. Kao prvi privilegium de Zuppa li{avao je Grbqane svake autonomije i
davao samo neke olak{ice u pla}awu danka vlasteli (da pla}aju ~etiri umesto pet).
Nema nikakvih izbornih knezova; po ta~ki 5 kotorski rektor postavqao je zapoved-
nika — capitanum Zoppe, koga bira izme|u kotorskih plemi}a. Na ovaj na~in sredi-
nom 1426. godine Kotor je opet bio pod vla{}u Kotorana. Opet su Grbqani postali
knezovi, a Kotorani sopstvenici zemqe obra|ivane od kmetova. Kotorski senat od-
redio je posebne izaslanike — plemi}e Mihaila Pelegrina, Jovana Primutija i
@ivka Bu}u da pregledaju i raspreme sve `drebove u Grbqu i Dowoj `upi.32
Sve do sredine 1426. godine, bezmalo pune tri godine od sklapawa mira, od-
nosi u Zeti nisu se mewali. Despot i Mle~ani dr`ali su krajeve koji su se u wiho-
vim rukama zatekli avgusta 1423. godine. Kotorani su uporno tra`ili da se ne{to
u~ini za vra}awe Grbqa, jer su ve} bili izgubili dve letine, a despotovi qudi po-
~eli su da obnavqaju solane u Boki Kotorskoj. Ulciwani su zahtevali da im se
omogu}i kori{}ewe poseda na zemqi{tu opatije Svetog Nikole na u{}u reke Boja-
ne, koja je ostala pod vla{}u srpskog despota, zatim ribarewe do Bojane i kori{}e-
we starog prava seqa~ke opatije da snabdevaju vinom dokle god ga ne rasprodaju.33
Despot Stefan Lazarevi} nije `eleo polovi~no re{ewe, ve} primenu sklo-
pqenog ugovora. Dubrov~ani su pak u julu 1425. godine prebacili wegovo poslan-
stvo, pod vo|stvom vojvode Nikole, u Mletke. Do sporazuma nije do{lo jer je des-
pot tra`io od Pa{trovi}a tribut koji je Kotor pla}ao Bal{i}ima i ka`wavawe
Nikle Hermana. Mle~ani su nudili odbranu svakog œneutralnogŒ lica ili zajed-
nice. Imali su na spisku vizantijskog cara, ahajskog kneza, sewskog kneza, despota
Jawine, bilo kog ~lana porodice Malatesta, italijanske komune Firencu, Sijenu
i Ankonu i dva univerziteta, Bolowski i Sijenski. Despotovi qudi su pristali
da ne pokre}u pitawe Nikole Hermana, da se vrati Grbaq i poru{i \ur|evac, da se
sto ku}a Andrije Humoja preda Mle~anima i da do kona~nog sporazuma jedni drugi-
ma ne ~ine nikakve {tete.34
Pregovore je, kako smo ve} istakli, nastavio u Vu~itrnu Fran~esko Kviri-
ni, donose}i \ur|u Brankovi}u u znak dobre voqe za iznos od dvesta dukata zlato-
nosni brokat. Zavr{ni tekst ugovora sporazumno su sastavili u vu~itrnskom dvor-
cu \ur|a Brankovi}a 22. aprila 1426. godine. Me|u trojicom svedoka sa mleta~ke
strane nalazio se Toma{ Sklavo, tek oslobo|eni zatvorenik, dok su se pored \ur|a
Dragi Malikovi}: Kotor i Grbaq u Hç veku 59
31 G. ^remo{nik, Kotorski dukali, 137–139.
32 A. Solovjev, Grbaqska `upa i grbaqski statut, 10–11.
33 Istorija Crne Gore, II — 2, 148–150.
34 Isto.
Brankovi}a, kako je napred nagla{eno, nalazili gra~ani~ki mitropolit i srpske
vojvode Luka~ i Marke{a. \ura| Brankovi} se odrekao zahteva da mu Kotorani is-
pla}uju tribut, prepustio je Pa{trovi}e Mle~anima, izuzev{i nekoliko pojedi-
naca koji su se nalazili u despotovoj slu`bi i ku}ne partnere u Lastvi posle Bal-
{ine smrti (tada ih je bilo dvadeset pet), a Ulciwanima je priznao stara prava na
zetsku opatiju Svetog Nikole. Fran~esko Kvirini se slo`io da Rata~ka opatija
pripadne despotovom gradu Baru i priznao despotu solane Bal{i}a i wegovih po-
danika u Grbaqskom poqu. Utvr|eni prelazi na Bojani, Sveti Todor i Belec osta-
li su Mle~anima. \ura| Brankovi} je preuzeo obavezu da nadoknadi Kotoranima
izgubqene letine u Grbqu, a Mle~ani wemu ono {to nije pobrao na zemqi{tu Ra-
ta~ke opatije. Predvi|ao se i redosled predaje teritorija: trebalo je, najpre, da de-
spot koristi Grbaq i zemqi{te Andrije Humoja, pa da posle toga Mle~ani ustupe
Budvu. Despot Stefan Lazarevi} ratifikovao je ovaj ugovor 22. jula 1426, a mle-
ta~ki Senat 3. februara 1427. godine. U Mlecima se ~ekalo da se odredbe ugovora
prethodno sprovedu u `ivot.35
Posle dostave ratifikacije ugovora \ura| Brankovi} je stigao u Zetu sa `e-
nom Jerinom i pratwom ve} u prvoj polovini avgusta 1426. godine. Na osnovu pred-
loga posebnih komisija koje su radile na terenu sporazumeo se sa Fran~eskom Kvi-
rinijem o razgrani~ewu i oni su 11. septembra 1426. godine sastavili u Drivastu
œIzjavuŒ o granicama Skadra, Budve i Kotora. Ostalo je da se jo{ razgrani~e pose-
di kotorske op{tine i Svetomihoqske metohije. Izra~unali su da }e se me|usobna
potra`ivawa za izgubqene letine i neispla}enu skadarsku proviziju namiriti
ako despot dobije 1200 dukata prilikom isplate prve provizije, ~iji je rok dospe-
vao 15. avgusta 1426. godine, s tim {to bi u budu}nosti dobijao predvi|enih 1000
dukata. Jedan drugome su obe}ali i pru`awe vojne pomo}i. Ranije odredbe dopuwe-
ne su sporazumom o jurisdikciji i pravima katoli~ke i pravoslavne crkve. Zetski
mitropolit zadr`ao je nadle`nost kakvu je imao u doba \or|a Stratimirovi}a i
Bal{e III Bal{i}a nad svim srpskim crkvama na Skadarskom jezeru i na zemqi{tu
Siworije, uz ograni~ewe da je za postavqawe tumana u crkvi sv. Petra i u ulciw-
skoj crkvi sv. Mihaila bilo potrebno odobrewe skadarskog kneza. Barskom arhie-
piskopu, episkopijama, opatijama i crkvama s mleta~ke teritorije priznato je
u`ivawe svih starih prava na despotovoj teritoriji. Fran~esko Kvirini se sagla-
sio da \ura| Brankovi} mo`e dovoziti so u Budvu, kako je to ~inio \ura| II Stra-
timirovi}, a isto tako da se i barska op{tina mo`e snabdevati soqu za podmirewe
potreba svojih gra|ana. Ovom œIzjavomŒ okon~ani su, barem privremeno, mnogi
sporovi izme|u Siworije i srpskog despota. Drugi skadarski rat, koji je s puno
`estine zapo~eo Bal{a III, sada je pripadao pro{losti.36
U vreme prvih turskih napada na Despotovinu odmetnuli su se \ura| i Qe{
\ura{evi} sa sinovima, koji su umesto prezimena svojih o~eva ve} po~eli da nose
60 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006
35 I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 64–65; P. Kova~evi}, Grbaq — wegova pro{lost i budu}nost, 26.
36 Istorija Crne Gore, II–2,148–150.
staro prezime Crnojevi}. Posle smrti Stefana Lazarevi}a molili su Mle~ane da
ih prime za svoje podanike. Kotorani su ih podr`avali, nadaju}i se pro{irewu
granice u Grbqu. Senat nije dozvolio kotorskom knezu da se s wim odvojeno spora-
zumeva o vra}awu begunaca, podvla~e}i da su oni œpodanici i vazali pomenutog go-
spodina \ur|aŒ. Nije hteo da gazi mir s despotom, ~ije se prisustvo u Zeti nije sa-
da ni ose}alo, a s kojim je vezivao Mle~ane i otpor zajedni~kom protivniku i Tur-
cima. Prepu{teni sami sebi (Ivan Kastriot ih naziva œosojnicimaŒ), poku{ava-
li su da bar so sa svojih solana u Grbaqskom poqu ne prodaju po utvr|enoj ceni u
Kotoru, nego da je nose u svoju oblast. Kada su ih mleta~ki funkcioneri u tome
spre~ili, krenuo je wihov ~ovek sultanu da tra`i za{titu. Na putu ga je zaustavio
Ivan Kastriot i vratio ga ku}i s obe}awem da }e im izdejstvovati milost Siwori-
je. Ona je tada, da ih ne bi prepustila Turcima, pristajala da im pomogne, ne mewa-
ju}i ni u ~emu wihov politi~ki polo`aj u okviru despotovine.37
I Grbaqska `upa sa velikim brojem sela pripadala je, kako se vidi, kotor-
skoj op{tini. ^itavo zemqi{te u woj bilo je, kako je ranije istaknuto, podeqeno
na œ`dreboveŒ, kojih je bilo ~etrdeset pet (dvadeset tri u Gorwem i dvadeset dva u
Dowem Grbqu). @drebovi su se daqe delili na karate ili karube. Prema kotor-
skom statutu (~lan 232) polovina wihovog zemqi{ta pripadala je vlasteli, a po-
lovina pu~anima. Deonice se nisu smele otu|ivati, a one koje bi ostale bez u`iva-
oca vra}ane su op{tini. Kotorski posednici raspolagali su i seqacima koji su
`iveli na wihovim deonicama, tako da su se zemqoposednici nalazili u krajwe
nepovoqnom polo`aju zavisnih kmetova. Kad su se pojedine porodice iseqavale iz
Kotora ili postepeno izumirale, mnoge su deonice zemqe ostale upra`wene. U
o{trim sukobima koji su daqe izbijali izme|u vlastele i pu~ana vlastela je poku-
{avala da prava obi~nih gra|ana na te parcele potpuno ukine i da ~itav Grbaq do-
bije za svoje ~lanove.38
3. Odnos Kotora i Grbqa izme|u prve i druge bune grbaqskih seqaka
Ranije sklopqeni sporazum o miru bio je vrlo kratkog veka, te 4. septembra
1431. godine Kotorani izdaju punomo}je Luki Paskvaliju œ… da se prika`e pred
Pravedno i Presvetlo Du`dovo gospodarstvo i pred druge wegove upraviteqe,
sudce i ~inovnike, kojima je podnesena tu`ba onih iz `upe protiv koma, da brani
prava na{a i cijele na{e kotorske op{tine obrati seqnami ili onim, koji su na-
staweni na na{im posedima u `upi u Grbqu, koji su se pritom nama po`urili do
Pravednog nam Gospodstva, protiv svakome pravu i pravednosti… da se za nas mo-
li pred Pravednog Du`dovog Gospodstva, jer smo sebe i na{a prava predali Wego-
voj milosti tako, da se spomenuti seqani i naseqenici na na{im posedima, otpad-
nici wegove Pravedne Vlasti, otima~i na{ih poseda, ne znadne {to takva u~ini-
ti…Œ Zanimqiv je i razumqiv tali~ni ton kojim je ova punomo} bila pro`eta.
Dragi Malikovi}: Kotor i Grbaq u Hç veku 61
37 Istorija Crne Gore, II–2, 154.
38 Isto, 177.
Prelaskom Kotora i okoline u mleta~ke ruke znatno se izmenio odnos izme|u gra-
|ana i seqaka Grbqa u korist ovih drugih. Seqaci vi{e nisu bili izlo`eni samo-
voqi gra|ana jer je postojala vlast kojoj su se i gra|ani morali povinovati, a ~ija
su vrata bila otvorena i seqa~kim potrebama. Kao {to se da videti, seqaci su
shvatili svoj polo`aj, te su svoje tu`be uputili Veneciji pre gra|ana. O{tri i de-
nuncijatorski izrazi kao {to su œodmetniciŒ i œotima~iŒ tako|e pokazuju da su se
odnosi ponovo zao{trili i da su gra|ani, dozivaju}i u pamet pobunu, hteli skre-
nuti pa`wu sa glavnog uzroka seqa~kih tu`bi i predstaviti ih kao tu`be uperene
protiv mleta~ke vlasti.39
Istovremeno, Kotoranima u Veneciji nije i{lo sve onako kako su `eleli.
Paskvali je zamolio da se seqacima zabrani dr`awe zborova, jer su oni, navodno,
uzrok svih zala. Venecija na to nije pristala. U pismu koje je du`d poslao 17. no-
vembra 1431. godine kotorskom providuru Nikoli Pisaniju stoji: œ… jer nam se
~ini nepo{tenim li{iti doti~ne seqake svojih zborova i sastanaka koje oni tre-
ba da odr`e, da po{aqu glasnike ili poslanike na{oj vladi ili kotorskoj op{ti-
ni, odre|ujemo da ka`ete poglavarima iz `upe da vam nekoliko dana pre jave kad
imaju odr`avati zbor, jer na{a vlada ho}e da onim zborovima i sastancima prisut-
na budu tri ili ~etiri kotorska vlastelina koji vam se tada budu svi|ali, a od sada
vam javqamo da ti plemi}i ne smeju i}i na tro{ak `upqana, niti za svoje prisu-
stvovawe od istih (smeju) i{ta tra`iti…Œ Na molbu Paskvalija da se odr`i spo-
razum koji su gra|ani i seqaci sklopili pred Fran~eskom Kvirinijem du`d odgo-
vori: œ… Kao {to smo o istoj stvari kazali poslanicima `upqana, sporazumni
smo i ho}emo da Vi i Va{i naslednici imate potpuno vr{iti ugovore, obe}awa i
sve {to se sadr`i u ispravi pomenutog gospodina Frana…Œ.40
Sadr`aj du`dovog pisma bio je dostavqen i Grbqanima, te su oni poslali u
Veneciju pouzdanike da se ograde od tu`be kotorskih plemi}a. Du`d Frano Fi-
skari je 28. juna poslao pismo provizoru Pisaniju. Ono glasi ovako: œBili su kod
nas Radica Dra{kovi} i Andrija Batuta sa strane na{ih vernika iz `upe Grbaq i
izjavi{e da, kotorski plemi}i, uprkos {to su neopravdano prisvojili i me|u so-
bom razdelili zemqu, vinograde i poqa koja pripadaju Grbqanima nazad hiqadu i
vi{e godina, svaki dan ~ine opaka nesnosna nasiqa i nepravde. Celi dan ne misle
na drugo, nego na to kako }e na{e siroma{ne i verne podanike dovesti do o~aja i
otjerati ih i istrebiti sa wihovih zemaqa i posjeda, nazivaju}i ih otpisanim na-
seqenicima i izdajnicima na{e dr`ave, ~ime im prave najve}u nesre}u, jer su vi-
{e nego verni i spremni da je mogu}e sto puta na dan umrijeti za na{u dr`avuŒ.41
Zatim izjavi{e: œPo{to im je po izri~itom ugovoru od Nas i Na{eg provi-
dura bilo dozvoqeno, da, gde su davali pet desetina, davaju ~etiri, kotorski ple-
mi}i, radi mr`we, koju prema nama gaje, tako su pove}ali meru, da daju toliko kao
da daju pet desetina. A po{to k tome dr`e u najam neka zemqi{ta i {ume i svake go-
62 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006
39 I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 65–68.
40 Isto.
41 I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 65–68; G. Desnica, Istorija Grbqa, Beograd 1989, 59.
dine davaju du`ni najam, plemi}i wih siromahe teraju sa obradivih i ura{enih
zemqi{ta i unajmquju ih te`acima iz drugih krajeva koje dovode za to da iskorene
wihove siroma{ne obiteqi. Ako im, osim toga, koji stranac ili koja osoba obe}a
da }e dati vi{e nego {to davaju oni obi~nim najmom, spomenuti plemi}i tjeraju
iste sa starih zemqi{ta i posjeda wihovih otaca i uz najve}u nepravdu i {tetu
uva|aju druge u wihove ku}e.
Nadaqe, kad spomenuti plemi}i, koji su odvjetnici, sudci i poslodavci, do-
laze kod vas da se tu`e, qube}i vi{e plemi}e jednake sebi nego spomenute pu~ane,
koji `ive po selima, ne}e vam kazati ono, {to potowi ka`u i radi toga, {to ne po-
znaju latinskog jezika, bivaju li{eni svojih prava…Œ.42
Kotorski kancelari (za slovenski jezik) su se pod mleta~kom vla{}u zvali
interpres et cancellarius sclavus. Slu`beni jezik kod sudskih rasprava bio je latin-
ski, pa su kotorski seqaci imali prevodioce, koji su obi~no bili plemi}i, zbog
~ega su grbaqski seqaci uvek sumwali u wihov prevod. Du`du je, ina~e, jedino bi-
lo stalo do toga da me|u gra|anima Kotora i grbaqskim seqacima uvek vlada mir.
To je bio jedini wegov ciq i zbog toga je on bio tako uporan u svojoj depe{i kotor-
skoj gospodi, te`e}i da ih upozori na to da, ukoliko ne uzmu u obzir wegove savete,
mo`e do}i do novog ustanka u Grbqu, koji bi mogao imati jo{ te`e posledice za ce-
lu Mleta~ku dr`avu. U takvoj situaciji je wegov nastup u konsultacijama sa vi-
{im dr`avnim organima mleta~ke vlasti bio siguran. Od wih je dobio direktivu
da se odnosi izme|u grbaqskih seqaka i kotorske gospode, koji su bili zategnuti,
nekako usklade. Zbog toga se u pismu kotorskom providuru i obratio re~ima: œda se
spomenutim Na{im vernim takve uvrede ne nana{aju, da se ne nazivaju izdajnici-
ma i op}inskim naseqenicima budu}i da je op}ini dosta da svake godine dobiva
prihode i najmove svojih poseda, jer da ih javnim pogrdnim re~ima ne navedu na
ono, na {ta mo`da ne misle…Œ. Du`d je daqe zabrawivao kotorskim plemi}ima da
grbaqske seqake odstrawuju sa svojih poseda i druge dovode ako redovno pla}aju
du`ne zajmove. Zato je nare|ivao da se mera povrati u staro stawe, kao i da, tako|e,
providi da odvetnici prikazuju tu`be seqaka prema pravom wihovom sadr`aju. Na
kraju svojeg pisma tra`io je od kotorskog providura da prenese: œsa strane Na{e
vlade recite plemi}ima, da se prema spomenutim seqacima dr`e blago i qudski i
da s wima qubazno postupaju, te pridobiju spomenute stanovnike wihovih posjeda
blago{}u i dobro~instvom, kao {to se dolikuje wihovom plemi}kom polo`aju i
neka ih sebi prive`u qubavqu i dobrohotno{}uŒ. Na ovaj na~in mleta~ki du`d je
uva`io zahteve grbaqskih seqaka da slobodno upotrebqavaju slovenski jezik u dr-
`avnoj konverzaciji, odnosno œda Grbqanima objasne na slovenskom jeziku sve {to
se govori na latinskomŒ, jer, kako je do sada poznato, i sami Mle~ani su u op{tewu
sa narodom pored latinskog upotrebqavali i srpski jezik. Tako su u Grbqu i na-
redbe ogla{avali na srpskom jeziku.43
Dragi Malikovi}: Kotor i Grbaq u Hç veku 63
42 I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 65–68; G. Desnica, Istorija Grbqa, 60.
43 G. Desnica, Istorija Grbqa, 61; G. ^remo{nik, Kotorski dukali, 146; I. Sindik, Komunalno
ure|ewe, 107–108.
Iz tu`be Grbqana se da zakqu~iti da je izme|u grbaqskih seqaka i kotor-
skih gospodara vladao veliki antagonizam. Dok su kotorski gospodari te`ili da
vladaju i gospodare, grbaqski seqaci su, prirodno, imali sasvim druga~ije ciqe-
ve. Kotorski plemi}i su protiv ove tu`be grbaqskih seqaka 10. oktobra 1432. go-
dine uputili pismo venecijanskim vlastima Pesara Antuna: œsa strane kotorske
op{tine bio je kod nas odli~ni kotorski gra|anin Luka Paskvali izna{aju}i nam
velika nedjela, koja su u pro{losti po~inili seqani Grbqa. Tu`i se na ime ple-
mi}a i op{tine na spomenute seqake i izme|u ostalog da ne davaju da}e i da odr`a-
vaju zborove bez va{eg znawa i prisutnosti kotorskih plemi}a, protiv na{oj od-
luci i naredbi…Œ. Du`d se, zatim, pozivao na poslanstvo Grbqana i na naputke
koje je dao Nikoli Pisaniju i pozivao je kotorskog providura da se zalo`i da te tu-
`be mr`we prestanu œ… da svaki dan ne ~ujemo da se seqani tu`e na plemi}e, a
plemi}i na seqane…Œ. Zalagao se da se izvr{i sadr`aj pisma od 28. juna œu pogle-
du mera o daqem odr`avawu zborovaŒ. Vidi se da su zborovi grbaqskih seqaka bi-
li trn u oku za kotorsku gospodu i oni su hteli da na svaki na~in spre~e wihovo da-
qe odr`avawe, boje}i se da se oni ne pretvore u novi ustanak protiv kotorskih go-
spodara, {to se ubrzo i dogodilo.44
U slu~aju da Grbqani produ`e sa neposlu{no{}u, du`d je u dukali od 25. ma-
ja 1433. godine preporu~ivao da kotorski knez uz pomo} vernih Pa{trovi}a pohva-
ta grbaqske poglavice. [to se ti~e poternica ve} uhva}enih Grbqana, du`d je na-
re|ivao da se oni puste ako je istina da su bili uhva}eni na prevaru. Zato se kotor-
ski knez Antonio Pezaro dogovorio sa Grbqanima i izdao im tre}u privilegiju.
Potvr|uju}i du`dove molbe, pustio je zarobqenike, uz uslov da Grbqani uredno
daju svoje da`bine i rabote vlasteli i da se ne skupqaju vi{e na zborovima bez do-
zvole kne`eve i bez prisustva kotorskih plemi}a. Trojica Grbqana — Vukota Dra-
gulinovi}, Radi~ Ugqe{evi} i Radi~ Popovi} ipak su morala biti proterana u
roku od tri dana pod pretwom smrtnom kaznom. Tako se 25. novembra 1433. godine
220 grbaqskih doma}ina zaklelo da ne}e zborove sazivati i da }e u svemu kneza slu-
{ati. Posle ovoga Kotorani su jedno vreme mirno u`ivali vlast nad Grbaqskom
`upom, te sve prihode i rabote od tamo{wih seqaka.45
4. Druga pobuna seqaka u Grbqu 1433. godine
Kako su odnosi izme|u Grbqana i kotorske vlastele tridesetih godina XV
veka postajali sve komplikovaniji, o~ekivalo se da oni prerastu u novu oru`anu
pobunu koja je mogla imati mnogo te`e posledice za mleta~ku vlast od one prethod-
ne. Saveti nezadovoqnima su o~igledno bili uzaludni, a strani interesi u ovoj
klasnoj borbi jo{ su se vi{e produbqivali jer su kotorski plemi}i koristili
svaku priliku da podjarme kotorske seqake. Zbog svega toga je 1433. godine buknula
64 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006
44 I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 65–68.
45 G. ^remo{nik, Kotorski dukali, 138; A. Solovjev, Grbaqska `upa i grbaqski statut, 11–13;
M. Milo{evi}, Stavovi grbaqskih pobuwenika, 32–38.
druga pobuna seqaka u Grbqu, o~igledno mnogo ozbiqnija, jer su se Grbqani pot-
puno bili odmetnuli od Venecije po{to ih je podr`avao bosanski vojvoda Sandaq
Hrani}, koji je Kotor tra`io za sebe. Sandaq je svoje pravo na Kotor zasnivao na
pripadawu vazalstvu bosanske krune i na ~iwenici da je grad sv. Tripuna ranije, za
kratko vreme, od 1385. do 1391. godine, bio pod suverenitetom bosanskog kraqa Tvrt-
ka I. Po tom pravu Sandaq je pomagao Grbqane u nadi da }e s wima osvojiti Kotor.
Zbog svega ovoga je mleta~ki du`d od kotorskog providura Antuna Pizara tra`io da
dovedu œpred sebe one iz Grbqa. Ako se budu ne}kali, uvjerite ih, da bez straha do|u
i nagovorite ih ugodnim re~ima, da budu pokorni na{oj vlasti i da daju kotorskim
plemi}ima du`ne godi{we najmove, kao {to su po pravu bili du`ni ~initi. Po{to
pro|e nekoliko dana, ako spomenuti Grbqani ne u~ine po va{im zahtevima, odre|u-
jemo da pristupite prijetwama i da im izri~ito ka`ete, da nare|ujemo da platite
doti~ne najmove, kao {to ste to po pravu du`ni. Ako se popla{e va{ih pretwi i iz-
vr{e svoju du`nost, neka se izvr{i ono, {to smo im drugom prigodom dali tj. da se
da}e ne pove}avaju, da se ne tjeraju sa wihovih poseda, da se ne nazivaju dr`avnim iz-
dajnicima, nego da se sa wima postupa blago i prijateqski, da upoznaju, da su poda-
nici Na{e dr`ave, a ne robovi Kotorana, kao {to se tu`e da jesu. Kad se pak ustroj-
nost i drskost wihova neposluha ne bi uzdrmala Va{im nagovorima i pravednim
razlozima i zatim postepeno pretwama, tada se latite zadweg sredstvaŒ.46
U izve{taju mleta~kog du`da kotorskom providuru daqe se isticalo: œ^u-
li smo, da ovaj neposluh, koji nosi znakove nevjernosti, ne dolazi od svih stanov-
nika Grbqa, nego od nekih poglavica koji su vo|e i podstreka~i svih zala, koji
kad bi se iskorenili, ~itav Grbaq bi ostao u poslu{nosti i du`noj vernosti.
Odlu~ujemo stoga da se dogovorite s na{im vernim Pa{trovi}ima koji su u bli-
zini i koji ne {uruju s vojvodom Sandaqem i drugim do{qacima, pa da potajno,
bez buke, zgodnim na~inom i u zgodno doba uhvatite dva, ili tri, ili vi{e wih
izme|u glavara i podstreka~a nemira i da protiv wih tako o{tro postupe da se
ostali popla{eni od kazne ne usude protiviti se ili prkositi na{im naredba-
ma. Ovako postupite i protiv protivnih pet koje dr`ite u tamnici, pa ako se uve-
rite da su krivci, postupite protiv wih. Ali po{to smo ~uli da su do{li u Ko-
tor va{om slobodnom propusnicom i na veru va{eg pe~ata te da ste ih zatvorili
uprkos va{e vere i ako je tako, u {to ne verujemo onda ih pustite onom verom pod
kojom su do{liŒ.47
I kod druge pobune grbaqskih seqaka u sredi{tu spora je, prema kotorskom
stavu, bilo pitawe odbijawa pla}awa godi{we zakupnine. Uz to su se bile ispo-
qile i razne nasilne manifestacije, iako se to samo usputno pomiwalo. Posebno
Dragi Malikovi}: Kotor i Grbaq u Hç veku 65
46 P. Kova~evi}, Grbaq – wegova pro{lost i budu}nost, 29–30; G. Desnica, Istorija Grbqa,
62; Istorija Crne Gore, II–2, 167–169; I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 68–71; M. Milo{evi}, Stavovi gr-
baqskih pobuwenika, 35–38.
47 G. ^remo{nik, Kotorski dukali, 138; P. Kova~evi}, Grbaq — wegova pro{lost i budu}nost,
29–30; I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 68–71.
se pomiwalo pitawe nasilnog uzimawa soli od strane Grbqana, i to u vezi s kotor-
skim izaslanicima i mleta~kim plemi}em Nikolom \ustinijanijem.48
Kada je re~ o odbijawu naplate zakupnine, Grbqani su se pravdali time da to
ne ~ine iz na~elnog otpora, nego jedino zato {to smatraju da im Kotorani samo-
voqno podi`u zakup, dele me|u sobom zemqu, teraju ih sa poseda, te ih svakojako
{ikaniraju i vre|aju.49
Venecija je zbog svega ovoga, i pored vidne `eqe da zadovoqi obe strane, na
kraju ipak podr`ala zemqoposedni~ka prava svojih podanika. U instrukcijama od
25. maja 1433. godine Senat daje uputstva kotorskom knezu da pozove predstavnike
Grbqa da jo{ jednom poku{aju da ube|ivawem ostvare zakonski obaveznu naplatu
zakupa. Ako to ne uspeju, odre|uju se, ali samo kao krajwe sredstvo (ultimum remedi-
um), o{trije kaznene mere, i to ponovo ograni~ene samo na kolovo|e bune ili
œneposlu{nosti koja ima karakter nevernostiŒ, kako to Venecija oprezno defini-
{e. Dakle, narod nije trebalo da oseti posledice kazne. Kazna je bila namewena sa-
mo vo|ama, koji su smatrani iskqu~ivim krivcima za nemire. Trebalo je da budu
ka`weni krajwe o{trim merama, koje bi zastra{ile i sve druge. Kao {to je pome-
nuto, u kotorskom zalivu se ve} nalazilo pet zatvorenika iz Grbqa, ali je Senat
smatrao da ih treba pustiti. Prave kolovo|e bune bi, po mi{qewu mleta~kog Se-
nata, trebalo pohvatati uz pomo} œvernih Pa{trovi}aŒ, u koje je tada Senat imao
puno poverewa, a ne uz pomo} Sandaqa Hrani}a œili drugih do{qakaŒ, u koje nije
imao poverewa.50
U vezi sa svim tim upu}ena je jo{ jedna dukala sa veoma sli~nim sadr`ajem i
u isto doba. Na osnovu we vidimo da je zadr`avawe utamni~enih Grbqana uko~ilo
planirane pregovore. Du`e vreme nakon ovoga se i daqe insistiralo na ve} pozna-
tom stavu Venecije da treba uhvatiti i egzemplarno kazniti vo|e pobune, pa se zato
odobravao tro{ak od dve stotine dukata. Smatralo se da narod Grbqa nije bio u ve-
zi s bunom. Me|utim, kolovo|e se nisu dale uhvatiti. Na taj na~in se izbegavala
primena kazne, pa nije preostajalo ni{ta drugo nego da se oni i wihova deca u od-
sustvu javno popi{u i osude na progonstvo, uz konfiskaciju imovine.51
Izgleda da je kotorskom providuru po{lo za rukom da pobune ugu{i bez krva-
vih obra~unavawa. Pomo}u koga je i ~ijim sredstvima to postigao nije poznato.
Mo`da je novac i ovoga puta odigrao glavnu ulogu. Na pobuwenike je, bez svake sum-
we, uticalo to {to iz susednih zemaqa nisu dobijali obe}anu pomo} (to se prven-
stveno odnosi na bosanskog velika{a Sandaqa Hrani}a i wegove qude).
66 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006
48 G. ^remo{nik, Kotorski dukali, 142–143; M. Milo{evi}, Stavovi grbaqskih pobuwenika,
132–138.
49 Isto.
50 Isto.
51 Isto.
Po{to je spalio ku}e vo|a pobune Vukote Dragulinovi}a, Radi~a Ugqe{i}a
i Radi~a Popovi}a, kotorski knez je odlukom od 22. novembra 1433. godine odredio
konfiskaciju wihove imovine uz pretwu smr}u ukoliko se osu|eni u roku od pet-
naest dana na|u na mleta~koj teritoriji, a oslepqivawem ukoliko se u roku od pet-
naest dana uhvate na teritoriji despotovine. Isto tako je trebalo da bude ka`wen
i svaki onaj koji bi se usudio da pobuwenicima pru`i uto~i{te. Na taj na~in po-
menuta trojica vo|a bune protiv kotorskih zemqoposednika bili su ozna~eni kao
pobuwenici (rebelli) i jedini krivci œza sva zla i zvjerstvaŒ izvr{ena protiv Re-
publike i œprotiv mira wenog grada KotoraŒ. Istovremeno s odre|ivawem ovih
mera i rokova izgnanicima je bilo ostavqeno dosta vremena da spasu svoje `ivote
i izbegnu sa mleta~ke na despotovu teritoriju.52
Osim ovog progonstva i smrtne kazne u odsustvu, sve ostale mere kotorskog
kneza bile su blage i pomirqive prema pobuwenim Grbqanima. Prema dukali ko-
torskog kneza od 25. novembra 1433. godine svi oni pobuwenici koji su bili zatvo-
reni pu{teni su na slobodu, uz uslov da prethodno namire Veneciji ili kotor-
skom plemstvu sva svoja dugovawa. Tada je, po svoj prilici, odre|en kompromisni
iznos dukata koji Grbqani nisu smatrali nasilnim pove}awem, a Kotorani su se sa
wime saglasili. Sve ostalo {to se zahtevalo pre dono{ewa pomenutog dokumenta
od 25. novembra 1433. godine (tra`ene amnestije za pobuwene seqake Grbqa i oko-
line) bilo je pozitivno re{eno, uz obavezu svih da se jo{ jednom zakunu na vernost
mleta~kom du`du i Veneciji.53
Kada je re~ o odr`avawu zborova, potvr|eni su ranije utvr|eni principi o
potrebi da odobrewe za odr`avawe prethodno mora dati kotorski knez, iako se nije
spomiwalo neophodno prisustvo tri ili ~etiri kotorska plemi}a na wima. Gr-
bqanima je, u stvari, na wihov zahtev u celini potvr|en dokument koji im je jo{
28. juna 1432. godine izdao mleta~ki Senat u vezi sa daqim sazivawem i odr`ava-
wem wihovih tradicionalnih zborova.54
Posle ovakvih, povoqnih uslova, koji su garantovali ste~ene privilegije iz
1432. godine, Grbqani su pristali da daju izjavu lojalnosti Mleta~koj republici
i gradu Kotoru. U dokumentu kojim je ovo registrovano bilo je posebno istaknuto
da se ne}e odr`avati zborovi bez znawa i saglasnosti kotorskog kneza. Ovu izjavu
je potpisalo 218 doma}ina iz Grbqa, od kojih su posledwa dvadesetorica izjavu
potpisali odvojeno. Pretpostavqa se da su to bili grbaqski glavari. Sve~anom
~inu zakletve prisustvovala su i trojica kotorskih sudija, vi{e kotorskih plemi-
}a i pu~ana, kao i notar i kancelar kotorske op{tine Ivan de Luxia.55
Dragi Malikovi}: Kotor i Grbaq u Hç veku 67
52 I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 68–72; P. Kova~evi}, Grbaq — wegova pro{lost i budu}nost,
29–30; M. Milo{evi}, Stavovi grbaqskih pobuwenika, 32–38.
53 Imena amnestiranih pobuwenika Grbqa videti kod: G. Desnica, Istorija Grbqa, 64–66.
54 M. Milo{evi}, Stavovi grbaqskih pobuwenika, 32–38.
55 Istorija Crne Gore, II–2, 167–169; M. Milo{evi}, Stavovi grbaqskih pobuwenika, 32–38;
I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 68–71; I. Sindik, Komunalno ure|ewe, 114.
Pobuna je, dakle, zavr{ena bez krvi. Jedino su 14. decembra 1433. godine za-
paqene dve ku}e ustani~kih vo|a Dragulinovi}a i Ugqe{i}a, koji su bili osu|e-
ni na progonstvo. Vo|e pobune su na{le uto~i{te kod despotovog vojskovo|e \ura-
{evi}a, gde su se nalazili i po~etkom 1434. godine, kada je kotorski knez tra`io
wihovu predaju prete}i da }e o nepo{tovawu ugovora obavestiti despota. \ura{e-
vi}i su tada poru{ili tvr|avu \ur|evac. Ku}e i posade s kotorske strane brda ni-
su napu{tali. Verovatno je zbog toga skadarski knez i daqe odbijao da despotu is-
plati skadarsku proviziju, nesumwivo ponovo obe}anu na sastanku u Kotoru. Po-
tvrda sporazuma koji su despotovi qudi dobili u Mlecima januara 1434. godine tu
nije bila od velike koristi.56
Svi ostali u~esnici pobune iz Grbqa bili su amnestirani. Tom prilikom se
u proglasu spomiwe da narod ne bi trebalo da prima i krije prognane vo|e, jer bi
takvi krivci bili ka`weni smr}u. ^ak je isticano i to da bi knez kotorski
œnerado hteo da im pri~iwava neugodnostiŒ, ali ako prekr{e zabranu, ni on ne}e
mo}i da ne izvr{i presudu nad onima koji prime ustanike. Od konfiskovane imo-
vine trebalo je da budu namireni oni koji su bili o{te}eni, pa se zato tra`ilo od
naroda da ne prikriva imovinu vo|a pobune. Ukoliko to budu ~inili, pa knez ne
bude mogao da namiri o{te}ewa, bi}e prisiqen da posegne i za imovinom drugih
Grbqana, œiako bi to nerado uradioŒ.57
O tome da su se trojica pobuwenih vo|a sklonila u Zeti postoji podatak u jed-
noj poruci kotorskog kneza, upu}enoj 2. januara 1434. godine bra}i \ur|u i Aleksi
Crnojevi}u. Knez se pozivao na presudu da prognane vo|e ne smeju boraviti na za-
{ti}enoj teritoriji, {to zna~i ni na teritoriji Crnojevi}a, i ~udio se da su ih
primili i da ih dr`e na svojoj teritoriji, jer œoni kao pojedinci re~enog gospodina
despota, isto ~ine protivno `eqama gospodina despota i protiv odredaba mirovnog
ugovora…Œ. Tu se mislilo na vu~itrnski aneks ugovora iz 1426. godine u kome je
progla{en princip ekstradicije izme|u srpskog despota i Mleta~ke republike ako
izvr{ilac izbegne sa teritorije izvr{nog dela na drugu teritoriju.58
5. Tre}a buna Grbqana protiv Kotora i mleta~kih vlasti
1448–1452. godine
^etrdesetih godina XV veka kotorski poslanici su zamolili Veneciju da za-
uzme Budvu, Zetu i druga despotova mesta u Albaniji da ne bi pala u turske ruke. U
isto vreme je herceg Stjepan Vuk~i}, Sandaqev sinovac, uz pomo} bra}e Crnojevi-
}a (\ura{kovi}a) zauzeo Gorwu Zetu. Venecija, koja je jo{ 1439. godine odbila her-
cegov zahtev da mu se povrati grad Kotor, koji je kao Sandaqev sinovac za sebe svo-
jatao, pozvala je hercega da zadr`i Gorwu Zetu i odustane od zaposedawa Budve, Ba-
68 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006
56 Istorija Crne Gore, II–2, 167–169.
57 G. ^remo{nik, Kotorski dukali, 146–147; M. Milo{evi}, Stavovi grbaqskih pobuwenika,
32–38.
58 M. Milo{evi}, Stavovi grbaqskih pobuwenika, 32–38.
ra i Drivasta, jer ih, u suprotnom, ona mora uzeti u odbranu prema ugovoru koji je
imala sa srpskim despotom. Herceg se nije na to obazirao, ve} je opusto{io bu-
dvansku okolinu. U sukobu koji je potom nastao izme|u Venecije i hercega Veneci-
ja je zauzela Budvu i Drivast, a u maju 1433. Bar. Po~etkom 1444. godine Crnojevi}i
(\ura{evi}i) pristado{e uz Mle~ane.59
Za vreme pomenutih sukoba nastalo je neko kome{awe i u Grbqu, i to u prilog
hercegu. Naime, œ20. jula 1443. godine poslao je kotorski provizor Leonardo Bal-
bo u zatvor u Zadar tri godine Bogoja Stojkovi}a, Radi}a Vurkovi}a (mo`da
Vu~kovi}a) i Rada Batuti}aŒ radi ugovora koji su imali sa knezom Stefanom, bo-
sanskim vojvodom, œprotiv ~asti du`dovog mleta~kog gospodarstvaŒ. Sa hercegom
je bio sklopqen mir 23. avgusta 1445. godine.60
Posle godine 1446. stanovni{tvo Grbaqske `upe ponovo se pobunilo zbog
toga {to je kotorsko ve}e poslalo oficijale da poni{te ugovore o vlasni{tvu nad
tamo{wim vinogradima. @upa je tako priznala vlast despota \ur|a Brankovi}a, a
Mle~ani zapo~e{e agitaciju kod Stefana Crnojevi}a, sa ciqem da ga pridobiju na
svoju stranu.61
Mle~ani su se, zatim, upustili u rat sa Skenderbegom i srpskim despotom
(kraj 1447). Tada su se Crnojevi}i odmetnuli od Mletaka i pre{li na despoto-
vu stranu, kao i jedan deo Pa{trovi}a i Grbaqska `upa. Mleta~ki poslanik An-
drija Venijer, koji je putovao u Skadar da sklopi mir sa Skenderbegom i despo-
tom, dobio je naredbu da preda despotu sporna mesta po{to ovaj Republici na-
doknadi tom prilikom nastale tro{kove. Me|utim, u julu u Veneciju sti`e
glas da su mleta~ke trupe potpuno potukle srpsku vojsku, po svoj prilici negde
u blizini Bara.62
Imaju}i u vidu veliko nezadovoqstvo Grbqana Kotoranima i mleta~kim vla-
stima i ~iwenicu da je stalno bio moqen da ih oslobodi kmetovske zavisnosti,
vojvoda Altoman juna 1448. godine u ime despota \ur|a Brankovi}a zauzima Gr-
baq, ~ime Grbqani ponovo bivaju odmetnuti od Venecije. Istovremeno je vojvoda
Altoman tra`io da mu se vrate sve zemqe koje su pripadale despotu. On je time zah-
tevao i sva prava na kori{}ewe grbaqskih solana.63
Kada govorimo o tre}oj buni seqaka u Grbqu (1448–1452), pravi uzroci we-
nog izbijawa su od ranije nasle|eni i neprebro|eni, ali je neposredan povod za
gnev Grbqana po svoj prilici bio akcija kotorskog kneza u se~i novosagra|enih
vinograda. Do toga je do{lo posle izglasavawa zakona od strane kotorskog Velikog
ve}a 23. aprila 1444. godine i mleta~ke potvrde statutarnih odredbi od 28. juna
Dragi Malikovi}: Kotor i Grbaq u Hç veku 69
59 I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 71–72.
60 Isto.
61 A. Solovjev, Grbaqska `upa i grbaqski statut, 13.
62 J. Radoni}, \ura| Kastriot Skenderbeg, Spomenik SANU, XCV, Beograd 1942, III–IV; K. Ji-
ri~ek, Istorija Srba, 371.
63 I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 72; P. Kova~evi}, Grbaq — wegova pro{lost i budu}nost, 30–32.
1446. godine. To se de{avalo za Grbqane pod povoqnim spoqnopoliti~kim uslo-
vima izazvanim dolaskom vojske vojvode Altomana u Grbaq.64
Spomenuti kotorski zakon o zabrani sa|ewa vinove loze oslawao se na ranije
statutarne odredbe i na dukalu od 21. aprila 1441. godine, dakle, bio je rezultat sta-
va vlasti i zakonodavnog gradskog odre|ewa. Prema wemu se, bez obzira na statutom
dozvoqena i nedozvoqena podru~ja za sa|ewe vinove loze, vi{e nije verovalo u pri-
vatne ocene, nego je svako morao da unapred prijavi vlastima svoju nameru, a vlast bi
se na licu mesta uverila u ozbiqnost ove namere. Morala se iscrtati karta novog vi-
nograda i pohraniti u gradskoj kancelariji. Takva stroga procedura nije bila pri-
hva}ena od strane seqaka, a nasilna se~a ih je revoltirala. Ipak, buna nije izbila
odmah, ve} ne{to kasnije, kada se mogla osloniti i na despotovu vojsku.65
^im se vojvoda Altoman u junu 1448. godine uputio u Grbaq i bio na svega ne-
koliko miqa od Kotora, tamo{wi kmetovi su zatra`ili za{titu despotove vojske
i ustali protiv Kotora. Pobuna je odmah uzela maha. Sa Grbqem su ustali i Pa-
{trovi}i, Crmnica, Lu{tica i Qe{evi}i, zakliwu}i se da }e radije zajedno
umreti nego se ponovo pokoriti Veneciji. I ba{ ~iwenica da su se Grbqani obra-
tili despotovom vojvodi Altomanu bila je glavni argument i odbrana vojvode u
tvrdwi da dr`i posede koji mirovnim ugovorom nisu pripali despotu. Da su Gr-
bqani tada `eleli da i pred me|unarodnim feudima potpuno prekinu sve veze sa
Kotorom pokazuje odlazak wihovih predstavnika 1449. godine sa Srbijom da uti~u
na pregovore na koje je bio upu}en Andrija Venijer kao predstavnik Venecije. Pre-
ma kotorskim izvorima, nova ratna i predratna kretawa izazvala su ogromne {tete,
naro~ito kod `itarica, vinograda i solana. Smatralo se da postoji opasnost od na-
pada i na sam grad Kotor.66
U aprilu 1449. godine kotorski poslanici boravili su u Veneciji. Tamo su
izjavili: œKako je poznato Va{oj Pravednosti ovo je tre}i put da su Grbqani usta-
li protiv Va{eg Pravednog Gospodarstva i ovaj posledwi put bili su vinovnici
svih {teta… Predali su se Altomanu, vojvodi gospodara despota… i sa wegovom
vojskom poharali Va{e posede pri ~emu izgubismo sve na{e prihode od `ita, pre-
trpesmo {tete dolaskom prve vojske pod vojvodom Altomanom i svim Crnojevi}i-
ma, nazvanim Jura{i, kao tako|er dolaskom druge pod vojvodom Lagostinom i spo-
menutim Crnojevi}imaŒ.67
Da bi Venecija nesmetano gospodarila Kotorom i wegovom okolinom, posla-
nici su savetovali da se razore sve solane koje su se nalazile u tzv. kotorskom po-
qu, jer su one privla~ile okolne velika{e. Zato je Republika obe}ala da }e naredi-
ti pomorskom kapetanu da krene svojim galijama u Kotor i preduzme sve {to je po-
70 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006
64 [. Ljubi}, Commisiones et relationes venetae, knj. I, Zagreb 1876, 4.
65 A. Dabinovi}, Kotor pod Mleta~kom republikom, 90.
66 Listine, br. VIII, IX i X, 476; M. Milo{evi}, Stavovi grbaqskih pobuwenika, 38–43.
67 P. Kova~evi}, Grbaq — wegova pro{lost i budu}nost, 30–31; I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj,
72–76.
trebno da pokori Grbaq i da poru{i sve solane koje su bile podignute na kotor-
skom zemqi{tu.68
Me|utim, poku{aj neposrednog uticaja Grbqana na pregovore Despotovine i
Venecije nije imao nikakvog izgleda na uspeh. Zato su se januara 1450. godine ko-
torski poslanici ponovo na{li u Veneciji. Iz wihove se predstavke doznaje da su
Grbqani jo{ u pobuni i da je pomorski kapetan Viktor Kapelo doplovio pod Ko-
tor, ali sa samo tri galije. Kad je sve spremio da popali Grbaq, morao je po naredbi
Republike da otplovi u Apuliju. U uputstvima ranije datim poslanicima bilo je
re~eno da pobuna seqaka u Grbqu ne donosi {tetu samo gra|anima Kotora, nego
umawuje i ~ast Mleta~ke republike, pa je bilo neophodno da se pomorski kapetan
ponovo vrati u Kotor sa vi{e galija kako bi pobuna bila ugu{ena za kratko vreme.
Poslanici su ovo tvrdili jer su neki iz Grbqa, verovatno kotorski dou{nici, ja-
vqali da }e, ~im se mleta~ke galije pojave, Grbaq biti pokoren. Zato su kotorski
poslanici tra`ili od Venecije da se na Grbaq po{aqe nekoliko mleta~kih galija
sa hiqadu œmorlakaŒ. Verovali su da }e se tada za nekoliko dana Grbaq i wegova
okolina œpacifikovatiŒ. Pored toga, pobuwenici su nabavqali hranu u Budvi, Ze-
ti, Skadru, Ulciwu i Baru, pa je Venecija zabranila da se oni bilo gde primaju.
[to se ti~e pregovora sa Dubrovnikom, Venecija je odlu~ila da u Kotor po{aqe
galiju i da na taj na~in spre~i trgovinu morem, u kojoj su u~estvovali i Budvani.69
Ni Kotor ni Venecija nisu bili u stawu da preduzmu u tom trenutku bilo
{ta ofanzivnije protiv pobuwenih Grbqana. Grbqani su opet odbili da pla}aju
zakupninu Kotoranima i palili su wihove ku}e i imovinu. Kako su i Venecija i
Kotor bili nemo}ni da preduzmu bilo kakvu ozbiqniju akciju, to je u wihovo ime
trebalo da obavi Stefanica Crnojevi}.70
U tom su ciqu jo{ jula 1451. godine u Veneciji boravili izaslanici, ponovo
na ~elu sa kotorskim biskupom Marinom Kantarenom. Oni su se u gradu sv. Marka
tu`ili na nevoqe u koje je Kotor upao usled dugog rata. Naime, gra|ani ve} tri go-
dine nisu dobijali nikakve prihode sa svojih poseda, pa celokupna kotorska jav-
nost nije videla drugog izlaza iz nastale situacije osim da se Mleta~ka republika
sporazume sa Stefanicom Crnojevi}em, koji je tra`io ispuwewe slede}ih uslova:
1. da ga imenuju za generalnog kapetana Zete, a on }e u znak svoje privr`enosti koto-
rskom providuru doneti dva sokola; 2. da mu se garantuje imovina koju sada posedu-
je, wegove solane i uobi~ajena carina; 3. da mu se dozna~i pristojna ku}a u Kotoru,
za wega i wegovu bra}u i ba{tinike, u kojoj bi stanovao on i wegovi carinici; 4.
da mu budu predati svi wegovi odmetnici koji bi do{li u zemqu gospo{tije, a jed-
nako }e u~initi i on sa wezinim odmetnicima; 5. ako Republika sklopi mir sa srp-
skim despotom ili velika{ima Bosne… neka u isti uvrsti i bra}u Crnojevi}e i
wihove naslednike kao svoje prista{e; 6. u slu~aju da Republika potrebuje pomo} u
Albaniji ili Zeti, vojvoda Stefan se obavezao da prisko~i u pomo} sa svojim qu-
Dragi Malikovi}: Kotor i Grbaq u Hç veku 71
68 I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 72–76.
69 M. Milo{evi}, Stavovi grbaqskih pobuwenika, 38–42; I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 72–76.
70 Isto.
dima i da dva meseca slu`i besplatno, a ako budu ostali du`e, da budu nagra|eni
onako kako }e se Republici svideti; 7. ako bi on ili wegova bra}a i naslednici bi-
li napadnuti od neprijateqa, da mu Republika do|e u pomo}…; 8. da bude potvr|e-
na provizija od po {esto perpera, koju su u`ivala wegova bra}a Jura{ i Koji~in…
Za sebe i svoje podanike tra`io je proviziju od godi{wih {esto zlatnih dukata iz
kotorske komore, da mo`e pristojno `iveti i po{teno slu`iti. Ako Venecija
usvoji ove zahteve, vojvoda Stefan Crnojevi} se obavezao da }e privesti pokorno-
sti Grbaq i druga mesta koja su od we bila odmetnuta.71
Diplomatski napori Mle~ana da pridobiju Stefanicu po~eli su 1443. godi-
ne i pro{li su nekoliko faza. U tome su kotorskom knezu date odre{ene ruke, sa
pomenutim limitom, te Stefanici ponudi{e sumu od {esto perpera godi{we.
Slede}e, 1443. godine Stefanici je za nastavak saradwe ponu|eno dvesta dukata
godi{we, jer je Venecija veoma cenila wegovu ulogu. Me|utim, 1444. godine wemu
ipak nije bio odobren zakup carine koju je tra`io. On se vremenom pokazivao sve
spremnijim. Tako se 1446. godine, kada se strahovalo od œ4 katoli~ke galijeŒ, za-
pravo brodova Alfonsa V, aragonsko-napuqskog kraqa, sa kojim se povezao Stjepan
Vuk~i} Kosa~a, odmah odazvao pozivu, pa je ~ak li~no dojahao u Kotor. Pred tom
opasno{}u Kotorani su Stefanici poslali skupocenu tkaninu (pano quarantin) u
vrednosti od trideset dva dukata. I 1448. godine on dobija ~etiri pe~e tkanine u
vrednosti od {ezdeset ~etiri dukata. Ova izuzetna dare`qivost Kotorana po~iva-
la je na saznawu da je Stefanica bio u oskudici. On se tada i sam obra}ao knezu za
pomo} œda bi mogao `ivetiŒ, ali je bio odbijen, jer nije smatran dovoqno pouzda-
nim za Veneciju, kao {to su bila wegova bra}a. Plata je po~ela da mu te~e od 30. ma-
ja 1448. godine, i to petsto perpera godi{we.72
Uvereni da }e Stefanu Crnojevi}u po}i za rukom da ugu{i pobunu seqaka u
Grbqu, Kotorani su nastojali da unapred isposluju neke odluke u pogledu svojih
odnosa sa pobuwenim seqacima. Wegovi poslanici su iznosili da su seqaci pre
pobune pla}ali po jedan perper, te da tako treba da ostane i ubudu}e. Od tog novca
trebalo je dati za poslanstvo u Veneciji, za izdr`avawe u~iteqa i za dva plemi}a
koji su nadzirali Grbqane da ne do|e ponovo do odr`avawa zborova i drugih ne-
prilika. Tra`ili su, zatim, da svi ustupci koje je Venecija u~inila Grbqanima
budu poni{teni i da gra|ani mogu slobodno da iznajme svoju zemqu onima koji im
se budu vi{e svi|ali, te da se na taj na~in iskoreni mogu}nost dizawa nove pobu-
ne. Molili su, na kraju, da Venecija naredi svom providuru u Kotoru da, po{to Gr-
baq bude pokoren, wegovim stanovnicima nalo`i da u periodu od ~etiri godine
plate sve ono {to su bili du`ni platiti.73
72 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006
71 I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 72–76.
72 I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 72–76; M. Milo{evi}, Stavovi grbaqskih pobuwenika, 38–42.
73 I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 72–76.
Stefan Crnojevi} je, postav{i kapetan Venecije za Zetu, odmah prionuo na
posao. Obe}ao je pobuwenicima da }e se zalo`iti za mir i da }e od Venecije izdej-
stvovati pomo} za wih. Na taj na~in je za sebe pridobio oko osamdeset grbaqskih
pobuwenika, svezao ih je i poslao u Kotor. Kotorski providur od ovih trideset
trojicu obesi, a ostale posla u progonstvo. Stefan, zatim, uz pomo} Vlaha i Koto-
rana popali ku}e i pose~e vinograde, zbog ~ega su mnogi stanovnici Grbqa pobegli
u Apuliju na budvanskim la|ama, dok su se ostali pokorili.74
Pred ovakvim razvojem doga|aja smirila su se i naseqa u okolini Grbqa, ra-
nije ujediwena s tom teritorijom (Pa{trovi}i, Crmnica, Lu{tica, Bogda{i}i i
Qe{evi}i), prihvataju}i pove}awe poreza na svaku ku}u sa jednog perpera na jedan
dukat godi{we.
Kotorani su bili neizmerno zahvalni Stefanici Crnojevi}u, pa su, kada ko-
torski knez nekoliko meseci posle te akcije u Grbqu nije hteo da udovoqi zahtevu
Stefanice za vojnim poja~awima iz grada, Crnojevi}u poku{ali da ipak nekako
pomognu, sakupiv{i na vlastitu inicijativu tkanine i hrane u vrednosti od hi-
qadu dukata. Kasnije su za sve to tra`ili nadoknadu iz Venecije.75
Posle ovako dramati~nog razvoja doga|aja, prva obaveza Kotorana bila je da
spre~e daqe odr`avawe zborova u Grbqu, jer su oni smatrani glavnim uzro~nici-
ma bune seqaka. Zato su sredinom 1452. godine dvojica kotorskih plemi}a i nadzi-
rala Gorwi i Dowi Grbaq, uzimaju}i za izdr`avawe jo{ {est gro{eva od svake ta-
mo{we ku}e. Zanimqivo je da u avgustu 1454. godine tim re{ewem nisu bili zado-
voqni ni kotorski pu~ani. Naime, oni su tra`ili da jedan od dvojice nadzornika
bude wihov predstavnik, jer su, navodno, plemi}i {ikanirali i pu~ane zemqopo-
sednike. Iako Venecija nije htela da mewa obe}awe koje je dala plemi}ima, ipak je
bilo podvu~eno da }e se kotorski knez posebno starati o doslednom po{tovawu ra-
nije usagla{enih sporazuma.76
Kotorani su optu`ivali dubrova~ku vladu da je po nekom sve{teniku posla-
la novac Stefanu Crnojevi}u s namerom da ga pridobije za borbu protiv Kotora.
Dubrov~ani su, pritisnuti od hercega Stjepana Vuk~i}a, tra`ili despotovu za-
{titu i na boji{tu i na Porti. ^inili su sve da osujete pribli`avawe Stefanice
Crnojevi}a Mle~anima, sa kojim je herceg odr`avao dobre odnose.77
U Grbaq je uskoro stigla i despotova vojska, u kojoj je bilo i Turaka i ratni-
ka iz Gorwe Zete. Vojvoda Altoman, sa snagama koje je Stefanica cenio na 12000
qudi, nije vi{e mogao pomo}i ustanicima, ni sti}i do mora. Pritisnuo je sela
Stefanice Crnojevi}a i od 590 popalio 570 ku}a. Stefanica je tada, uz pomo} tru-
pa koje je dobio iz Kotora, razbio Altomanove snage tek na prilazima Dowoj Zeti,
naneo im velike gubitke i naterao ih u bekstvo, ali je ostao bez tvr|ave @abqaka,
Dragi Malikovi}: Kotor i Grbaq u Hç veku 73
74 I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 72–76..
75 [. Ljubi}, Commisiones et relationes, I, 4; Istorija Crne Gore, kw. II–2, 226–227; M. Milo{e-
vi}, Stavovi grbaqskih pobuwenika, 38–42.
76 Listine, IX, 437; G. ^remo{nik, Kotorski dukali, 176–184.
77 Istorija Crne Gore, II–2, 125–127; I. Bo`i}, Kotor posle prihvatawa mleta~ke vlasti, 41.
izme|u doweg toka Miro~a i Malog (Gorweg) blata. Tu se u~vrstila despotova po-
sada. Uz popaqena sela ostala mu je samo tvr|ava Soko, u predelu izme|u Cetiwa i
Podgorice.78
6. Kotor i Grbaq izme|u tre}e i ~etvrte bune grbaqskih seqaka
i ~etvrta pobuna u Grbqu
Va|ewe morske soli je u sredwem veku bio jedan od najva`nijih na~ina stica-
wa prihoda svih gra|ana od Kvarnera do Peloponeza. Kotorska œsolilaŒ nalazila
su se u Grbaqskom poqu, zvanom jo{ i œSoliocko poqeŒ. Sva pitawa koja su se od-
nosila na proizvodwu soli regulisala su dva ~inovnika, koji su se zvali doanarii
salis. Kako je so bila op{tinski kapital, svi su ~inovnici upravqali wenom pro-
dajom, unutra{wom i spoqnom. U sukobima izme|u Kotora i Dubrovnika Dubrov-
~ani su prvenstveno te`ili tome da poru{e kotorske solane. Godine 1452, za vre-
me tre}e bune u Grbqu, Mle~ani su poru{ili sva privatna œsolilaŒ, ali su ih ka-
snije ponovo uspostavili. Monopol prodaje soli su u doba Nemawi}a imali kotor-
ska op{tina i srpski vladari. Da li su ovi posledwi imali u~e{}a i u proizvod-
wi soli nije poznato, ali nije ni iskqu~eno.79
^im je Stefanica ugu{io tre}u bunu seqaka u Grbqu, Kotorani su po~eli da
ru{e solane u Grbaqskom poqu. Za Lu{ti~ane koji su tu imali i svoja œsona poqaŒ
to je bio neo~ekivani udarac, jer su se wihovi predstavnici u februaru 1452. go-
dine sporazumeli sa kotorskim knezom da }e donositi u Kotor so po starim cena-
ma. Pru`ili su otpor koji su Mle~ani lako slomili, pa su begunci iz Lu{tice u
junu 1452. godine prihvatili dubrova~ku vlast u Konavlima. Ve} aprila 1453. go-
dine kotorska op{tina se `alila da nema nikakvih prihoda œjer su sve solane po
mleta~kom nare|ewu poru{ene i sasvim opusto{eneŒ. Kotorski knez je tra`io da
se u ovakvoj situaciji poru{e i solane Stefanice Crnojevi}a, obe}avaju}i da }e
mu svake godine ispla}ivati nov~anu nadoknadu. Nepoverqiv prema obe}awima,
jer je i na ispuwewe prvih morao mnogo ~ekati, on je zahtevao da se wegove solane
ta~no premere, {to je bilo i u~iweno 1454. godine. Kotorane je gubitak solana te-
{ko pogodio, pa su 1458. godine tra`ili da se one obnove. Grad je pao u krajwu be-
du, a œgospode tiranaŒ vi{e nije bilo, obja{wavali su Mle~ani. Siworija ih je
odbila i tada i 1463. godine. Verovatno su ih obnovili tek osamdesetih godina XV
veka, kada je i zapisnik komisije o povr{inama solana Crnojevi}a bio unet u zva-
ni~ne kwige me|unarodnih ugovora Venecije.80
Ina~e, Stefanica Crnojevi} je ostao veran Veneciji, ali je wegov sin Ivan
jo{ za Stefani~ina `ivota dolazio s wime (wom) u sukob. Sukob se izrodio u rat.
U parnici Nikole Molatova iz Lastova i Laurencija Bucije od 3. januara 1458. go-
74 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006
78 K. Jiri~ek, Istorija Srba, kw. I, 377.
79 O vlasni{tvu nad pojedinim œsolilimaŒ imamo pouzdanih informacija tek iz prve polovi-
ne XV stole}a. Godine 1425. bilo ih je 109, od ~ega su 32 bila svojina kotorske op{tine, 24 zetskog
mitropolita, 26 \ura{evi}a i 27 Lu{ti~ana (M. Sindik, Komunalno ure|ewe, 65).
80 Istorija Crne Gore, II–2, 230.
dine stoji da su Lastovqani za vreme rata Ivana Crnojevi}a izgubili œsve `ivoŒ.
Premeta~ine i pqa~ke odvijale su se po celoj kotorskoj okolini. Kotor se, na{av-
{i se ugro`en, za pomo} obratio Veneciji, koja je 19. jula 1462. godine odgovorila
da je odlu~ila da po{aqe dve la|e, dovoqan broj pe{aka, municije i drugih po-
treb{tina kojima }e ne samo za{tititi grad nego i œneprijatequ naneti {teteŒ.
Rat se vodio dugo i odlu~no, jer je aprila 1465. godine Republika odredila ucenu
za Ivanovu glavu, kojeg su nazivali œneverni neprijateq na{e dr`aveŒ (perfiolus
inimicus nostri status). Ukoliko se `iv ili mrtav izru~i Veneciji, izru~iocu je obe-
}avan iznos od 10000 mleta~kih lira i ku}a u Kotoru ili drugde, po `eqi.81
Rat Ivana Crnojevi}a i Venecije izazvao je izbijawe ~etvrte pobune grbaq-
skih seqaka. U naredbi datoj od strane kotorskih poslanika, kojom je bila odre|e-
na ucena za Ivanovu glavu, stajalo je: œ…po{to se imaju preduzeti sve mere, da se
mesta, koja su privr`ena na{em gradu Kotoru, koja su na podstrek Ivana Crnojevi-
}a uskratila pokornost, opet istoj povrateŒ. Da je tim nepokornim mestima treba-
lo pridodati i Grbaq potvr|uje i pismo du`da Kristifora Maura, upu}eno kotor-
skom providuru Eustahiju Balbi 18. januara 1468. godine. Iz wega se dalo zakqu~i-
ti da se kotorskim poslanicima savetuje da iz Grbqa uklone pedeset porodica, jer
su one bile uzrok nemira u celoj `upi. Wime je du`d nare|ivao providuru da pro-
veri da li su pomenute porodice u~estvovale u pobuni i, ukoliko bi ostale u Gr-
bqu, da li je opravdana sumwa da bi izazvale poreme}aje. Me|utim, izgleda da od
zatra`enog tragawa nije bilo ni{ta, na {ta je, najverovatnije, uticao sadr`aj Bal-
bijevog izve{taja.82
Aprila 1458. godine u Veneciji su, zbog nastale situacije u Grbqu, boravili
kotorski poslanici Jakov Paskvali i Antun Bolica. Na osnovu dokumenata od 12.
aprila, upu}enih kotorskom providuru Antoniju Balbi, zakqu~uje se da su seqaci
odbijali da pla}aju da`bine i da je Balba protiv wih doneo presudu. Protiv te
presude su Kotorani u Veneciji ulo`ili prigovor. Poslanstvo Grbqana, koje je
podnelo prigovor, saslu{ao je i du`d. On je tvrdio da je vlasni{tvo na zemqi u
Grbqu pripadalo tamo{wim seqacima i da su oni bili du`ni da u ime neke da-
`bine (pensiones) pla}aju godi{we oko hiqadu dukata. Te je dukate trebalo razde-
liti me|u gra|anima koji su izjavili da poseduju karate u istoj `upi.83
U vezi s pitawima poseda u `upi u istom prigovoru je isticano da su oni
pripadali kotorskim gra|anima prema privilegijama — œdarovnicama dobivenim
od vi{e knezova, kraqeva i careva, prema odlukama stvorenim od same op{tine i
prema statutima odobrenim i potvr|enim od na{e vlasti prilikom zauze}a spome-
nutog gradaŒ.84
Dragi Malikovi}: Kotor i Grbaq u Hç veku 75
81 M. Milo{evi}, Stavovi grbaqskih pobuwenika, 43–45, I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 76–79.
82 I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 76–79.
83 Isto.
84 Isto.
Prema sadr`aju dukale, prilike u Grbqu su se brzo pogor{ale jer je Republi-
ka uskoro usvojila dokument kojim je pravo na vlasni{tvo nad zemqom u Grbqu ga-
rantovano gra|anima Kotora. Oni su wime mogli raspolagati slobodno i po svojoj
voqi. Prema istoj odluci, seqaci su bili posednici jedino zemqe u kotorskoj
okolini. Smisao i duh ove odredbe bio je u suprotnosti sa fakti~kim postupawem
Venecije. Smatraju}i doprinose Grbqana kao livel, Venecija je u praksi usvojila
wihovo stanovi{te. Grbqani su tvrdili da je sporno vlasni{tvo nad zemqom u
Grbqu pripadalo wima i da je trebalo da na ime da}e na istu gra|anima pla}aju oko
hiqadu dukata godi{we.85
Progla{ewe buntovnika iz Grbqa za pobuwenike verovatno je nastalo zbog
toga {to se Venecija, uz posredovawe hercega Stjepana Vuk~i}a Kosa~e, 1466. godine
izmirila sa Ivanom Crnojevi}em, koji je, kao wen kapetan za Zetu, trebalo da, poput
oca, dr`i `upu u pokornosti. Jo{ novembra 1466. godine Venecija je kotorskom pro-
viduru izdala nare|ewe da sa Ivanom sklopi mir, uz uslov da ga potvrdi i kapetan za
Zetu, i to uz proviziju i povlastice koje je u`ivao wegov otac. Tako je aprila 1467.
godine Ivan Crnojevi} ve} nosio titulu mleta~kog kapetana za Zetu.86
I u ovoj pobuni sa Grbqanima su se solidarisali susedni Pa{trovi}i. Kako
to nisu u~inili i stanovnici Lastve (danas Petrovac na moru), oni su bili izlo-
`eni pqa~kama imawa i stoke, paqewu ku}a i se~i vinograda. Izbeglice iz tog me-
sta rasule su se od Bara do Kotora.87
Tragovi bune u Grbqu sretali su se i tokom 1468. godine, te se i daqe govori-
lo o pomo}i postradalima i ka`wavawu Pa{trovi}a. Zbog ovoga je kotorski kape-
tan jo{ jednom tra`io proterivawe pedeset grbaqskih porodica koje su navodno
bile œuzrok odmetni{tva celog GrbqaŒ. Venecija je, me|utim, tra`ila i imena i
dokaze o neveri; u reagovawu na nastalu situaciju vidno se kolebala, jer bi prisil-
no preseqewe seqa~kih vo|a, prema mi{qewu mleta~ke diplomatije, samo pome-
rilo te`i{te bune u neki drugi kraj.88 Na kraju su na progonstvo œkao izdajnici
mleta~ke dr`aveŒ osu|eni samo Nikola [imunov i wegov sin, ali se sama Veneci-
ja opirala ka`wavawu Nikolinog ro|aka Natalina, ina~e zvani~nog prevodioca i
slovenskog kancelara.89
Nepovoqan polo`aj Grbqana, napu{tenih od svih, Kotorani su nastojali da
{to vi{e iskoriste. Juna 1469. godine u Veneciju je kao poslanik kotorske op{ti-
ne do{ao Antun Belli. On je tom prilikom izjavio da su gra|ani bili spremni da sa
pobuwenim `upqanima postupe blago, ali da to nije koristilo. Tra`io je da se od-
luka o daqem pla}awu godi{we da`bine obrazlo`i tako da se stanovnici Grbqa
sa wom saglase i po~nu je pla}ati. U dopisu providuru Venecija se pozivala na od-
luku od 12. aprila, a tra`ena je i pomo} Ivana Crnojevi}a, jer je on prema ugovoru
76 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006
85 I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 76–79.
86 M. Milo{evi}, Stavovi grbaqskih pobuwenika, 42–43; I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 76–79.
87 M. Milo{evi}, Stavovi grbaqskih pobuwenika, 43–45.
88 Isto.
89 Isto.
bio du`an da se anga`uje oko pla}awa godi{we da`bine od strane seqaka Grbqa i
okoline. Republika je bila uverena œda }e Ivan to u~initi i da }e nemiri presta-
ti, jer je o~igledno da ih niko drugi ne vodi, niti ih tako mo`e upakovati i na po-
kornost navesti, nego onŒ. Osim toga, Kotorani se ovla{}uju da se obrate i vojvodi
Vlatku, a Venecija }e u vezi s tim pitawem pisati i providuru Albanije.90
Najte`i problem je, kao i kod ranijih buna u Grbqu, ipak bio u tome da li }e
se naplatiti stari i zaostali dugovi grbaqskih seqaka. Zato se Venecija i 1469.
godine zalagala za blagost prema pobuwenicima, te prihvatila sugestije izaslani-
ka Grbqa Medoja Zagudina da i u tom pogledu treba na}i posebna re{ewa, naro~ito
za siroma{ne.91
Kotorani prema pobuwenicima u Grbqu nisu postupali tako blago i ~ove~no
kao {to je to prikazivao poslanik Antun Belli. Du`d Mauro, saslu{av{i poslani-
ka Grbqana Medoja Zagudina, koji je izjavio da `upqani nisu bili u stawu da pla-
te stare dugove jer su bili siroma{ni, a da ima i takvih koji nisu bili u stawu da
plate ni redovne godi{we da`bine, naredio je providuru da poku{a da postigne
sporazum izme|u gra|ana i `upqana u vezi sa starim dugovima. On je bio spreman
da saslu{a i one siromahe, sa `eqom da ih nagovori da se sporazumeju s gospodari-
ma. Du`d je bio uveren u to œda }e i ta verna op{tina biti tako|er blaga i da ne}e
izbegavati od pravilnog va{eg nagovoraŒ.92
Me|utim, dok su Kotorani i Grbqani pregovarali o svojim pravima pred
mleta~kim vlastima, nastupili su doga|aji koji su u daqem razvoju odvukli Grbaq
iz mleta~ke vlasti i zauvek re{ili sukobe izme|u gra|ana i seqaka, i to na o~itu,
veliku {tetu prvih i za ~itava dva veka ne na ve}u korist drugih.93
Prema kasnijoj oporuci Ivanova sina \ur|a zakqu~ujemo da je Ivan tada sa
Mle~anima dobio na upravu Grbaq, Pa{trovi}e i Crmnicu, sa obavezom da ubira
prihode. Za zasluge mu je bilo obe}ano i {esto dukata. Na taj na~in je ukupna pro-
vizija Ivanu bila pove}ana na 1200 dukata.94
7. Kotor i Grbaq izme|u ~etvrte i pete pobune grbaqskih seqaka
Sukob oko pravnog polo`aja Grbqana produ`avao se sve do 1469. godine, kada
su presuditeqi u Veneciji utvrdili da je pravo na strani Kotorana. Takva presuda
nije u to doba vi{e imala nikakvog zna~aja, jer kotorska op{tina nije bila u stawu
da ostvari ova prava u Grbqu bez pomo}i Ivana Crnojevi}a, ~ija je vlast, pa makar
i u ime kotorske gospode, seqacima najvi{e odgovarala. Osim toga, i zemqi{ni
odnosi u Grbqu su se ve} bili znatno izme{ali.95
Dragi Malikovi}: Kotor i Grbaq u Hç veku 77
90 Listine, X, 389; I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 76–79; M. Milo{evi}, Stavovi grbaqskih pobuwe-
nika, 43–45.
91 M. Milo{evi}, Stavovi grbaqskih pobuwenika, 43–45; G. ^remo{nik, Kotorski dukali, 196.
92 I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 76–79.
93 G. Desnica, Istorija Grbqa, 74.
94 Istorija Crne Gore, II–2, 281–292; K. Jiri~ek, Istorija Srba, kw. I, 402.
95 Istorija Crne Gore, II–2, 185, 291.
Posle nekoliko dugotrajnih buna mnogi Grbqani su napustili svoja sela.
Oni koji su ostali, uzimali su zemqi{ne deonice pod zakup œza ve~na vremenaŒ,
tako da je stare zemqi{ne odnose potiskivao ugovorni odnos — livel. Ponekad su
sastavqali i notarske isprave o livelu, ali su se u ve}ini slu~ajeva usmeno dogo-
varali. Za takav zakup dugovali su gospodaru po nekoliko stari `ita i poklon o ve-
likim praznicima. Ni mnogi zakupnici nisu vi{e mogli `iveti od zakupqene ze-
mqe, te su odlazili u Apuliju i na taj na~in prepu{tali zemqoposednicima da na-
|u nove zakupce. Javqali su se seqaci iz okoline Grbqa, a bilo ih je ~ak i iz Crm-
nice. Krajem XV veka ve}inu obra|iva~a zemqe u Grbqu ~inili su livelisti. Bez
obzira na pravni polo`aj seqaka, Kotorani su izvla~ili iz Grbqa svake godine
oko 250 do 300 tona `ita i œprigodne pokloneŒ, a kotorska op{tina namete po og-
wi{tu, koji su prema oceni samih Grbqana {ezdesetih godina XV veka iznosili
hiqadu dukata.96
Kotorani su i seqake Svetomihoqske metohije smatrali posadnicima ili
vlasnicima, iako nisu uspeli da izvr{e podelu wihove zemqe onako kako su to ~i-
nili u Grbqu. Na su|ewima im, prema statutu, nisu priznavali pravovaqanost sve-
do~ewa. Nesumwivo je da su metohijski seqaci imali ograni~ena prava u vremenu u
kome je prevla~ko vlastelinstvo bilo u punom usponu. Me|utim, iz tog se vremena ne
raspola`e nikakvim podacima koji bi doprineli stvarawu potpunije slike o wiho-
vom polo`aju. U vreme kad je manastir po~eo da propada, seqaci su ostali slobodni
u`ivaoci svoje zemqe. Obaveze prema zapu{tenom manastiru svodile su se na dava-
we desetka, {to nijednu ku}u nije te`e poga|alo. Re`im koji su im predlagali Koto-
rani trebalo je da bude mnogo te`i i zato su mu se `estoko oduprli.97
Turske trupe opusto{ile su u mleta~ko-turskom ratu (1478–1479) i mle-
ta~ku oblast kod Kotora, zaposev{i Grbaqsku `upu i sela plemi}ke op{tine Pa-
{trovi}a. Kad se, posle zakqu~ivawa mira, pristupilo regulisawu granice, sul-
tan je hteo da za sebe zadr`i ove dve oblasti, isti~u}i da su to posedi Ivana Crno-
jevi}a, ali su se Turci, saslu{av{i brojne svedoke, uverili da ti krajevi pripada-
ju mleta~kom du`du.98
Prema jednoj vesti iz septembra 1479. godine u sukobu izme|u turskog suba-
{e i stanovnika Crne Gore te{ko je suditi o stavu koji su doju~era{wi Ivano-
vi podanici zauzeli prema novim gospodarima. Mnogo je poznatije dr`awe mle-
ta~kih podanika oko gradova u primorju i oko Skadarskog jezera. Mrkojevi}i su
pri{li Turcima. Crmni~ani su zbacili kotorsku vlast i po{li wihovim pri-
merom. Pa{trovi}i i Grbqani i seqaci iz okoline Budve ube|ivali su okolne
turske vlasti i skadarskog sanxakbega da ih moraju uzeti pod svoje okriqe kao
doju~era{we podanike Ivana Crnojevi}a. Mle~ani su bili obave{teni o tome
da su ti i ina~e buntovni seqaci bili ogor~eni {to vlasti Venecije nisu pru-
`ile dovoqnu podr{ku Ivanu Crnojevi}u i omogu}ile mu da se odr`i u brdima.
78 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006
96 Istorija Crne Gore, kw. II–2, 185; D. Malikovi}, Zakup zemqe u Grbqu, 182–184.
97 Istorija Crne Gore, II–2, 185.
98 K. Jiri~ek, Istorija Srba, kw. I, 402.
Mr`wa prema kotorskoj vlasti nije im se gasila od kada je u krvi bio ugu{en wi-
hov posledwi ustanak.99
Nije poznato koliko je Ivan Crnojevi} ostao na primorju, niti kakve je pote-
ze preduzimao. Me|u stanovni{tvom Grbqa, Pa{trovi}a i u selima oko Budve po-
ja~ano je bilo neraspolo`ewe prema mleta~koj vlasti, pa su oni prilikom tur-
sko-mleta~kog razgrani~ewa davali izjave na wenu {tetu. Osim toga, Ivan je svim
merama mleta~ke opreznosti stupio u vezu s nekim svojim ro|akom koji je `iveo u
Kotoru.100
Kako kotorski knez i vlastela nisu bili u stawu da se odr`e u Grbqu i Pa-
{trovi}ima, niti da stalno ubiraju prihode, nominalno su ih zadr`ali pod svo-
jom vla{}u, a fakti~ki ih ustupili Ivanu Crnojevi}u da u wihovo ime tamo ubira
prihode i da upravqa tim krajevima. Turci su sada tra`ili Grbaq i Pa{trovi}e
kao zemqe Ivana Crnojevi}a. Kad je Halil-beg do{ao da s mleta~kim predstavni-
cima utvrdi kome je {ta pripadalo, svedoci iz Grbqa i Pa{trovi}a su izjavqiva-
li da je to stara ba{tina Crnojevi}a. Kotorski svedoci tvrdili su suprotno. Po-
kazivali su stare poveqe i kwige o podeli Grbqa, obja{wavaju}i s puno buke da su
ti doma}i qudi stari mleta~ki podanici koji misle samo o pqa~ki i koji svojim
spletkama `ele da stvore situaciju koja bi Ivanu Crnojevi}u omogu}ila povratak
u wihov stari kraj. Turski emini su delimi~no shvatili igru, naro~ito kad im je
bilo ponu|eno tri stotine dukata kao argument. Tako je sultan Mehmed II neposred-
no pred smrt, u aprilu 1481. godine, œiz ~iste qubavi i prijateqstvaŒ priznao
Mle~anima Pa{trovi}e i Grbaq. Uz mleta~ko popu{tawe priznao je Republici i
znatno su`eni distrikt Ulciwa, Bara i Budve. Tako je Republika zadr`ala pri-
morski pojas, odvojen od turskih poseda granicom koja je utvr|ena u brdima izme|u
mora i Skadarskog jezera.101
8. Peta buna Grbqana protiv Kotora i mleta~ke vlasti
Stalno trvewe u ratovima, bunama i mu~nim pregovorima, kao i nepomirqi-
vost sukoba izme|u kotorskih zemqoposednika i grbaqskih kmetova, uticalo je na
stvarawe ~vrste odluke Grbqana da potra`e i na|u neko drugo politi~ko re{ewe,
van podlo`nosti Kotoru i Mle~anima. Tako su se Grbqani, nakon kra}ih oslawa-
wa na srpske despote i zetske oblasne gospodare, po dolasku Turaka priklonili
wima. Zato je primawe turske vlasti 1497. godine u Kotoru bilo shva}eno kao
œbunaŒ Grbqana, peta po redu, protiv pot~iwenosti Kotoru i Mleta~koj republi-
ci. Interesantno je da je iskustvo iz mnogih ranijih buna i postupno pripremawe
ove posledwe navelo neke zemqoposednike da potra`e na~in osigurawa svojih
prihoda u Grbqu. Savremenici su, dakle, `eleli da osiguraju svoje budu}e dohot-
ke. Tako jedan dokument o zakupu zemqe od 3. novembra 1496. godine sadr`i klauzu-
Dragi Malikovi}: Kotor i Grbaq u Hç veku 79
99 Istorija Crne Gore, II–2, 318.
100 Isto, 322.
101 Isto, 319–320.
lu u kojoj stoji da se obavezni prihodi ne uslovqavaju nikakvim mogu}im pobuna-
ma. [ta se podrazumevalo pod uslovqavawem, op{irnije je obja{wavao drugi do-
kument, od 5. novembra 1496. godine. U wemu se govori o obavezama koje su proizi-
lazile iz legata pok. Marina Bolice u korist fraweva~kog samostana u Kotoru. Ta
obaveza davawa frawevcima devet perpera i {est stari `ita godi{we bila je u ve-
zi sa jednim posedom u Grbqu, koji je bio vlasni{tvo ve}eg broja bra}e Bolica i
wihovih sinova. Be`e}i, s pravom, od mogu}nosti izbijawa nove pobune u Grbqu,
Bolice su samo pravno osigurale frawevce, daju}i im garanciju da }e dobijati re-
~eni novac i `ito bez obzira na eventualne bune u Grbqu i nemogu}nost ubirawa
prihoda sa zemqe. Garanciju odnosno obavezu isplate frawevcima preuzima sam
Dobru{ko Bolica, ali se zato wegova bra}a, garantuju}i za sebe i svoje naslednike,
obavezuju da }e ga finansijski pomo}i da bi, posle vra}awa Grbqa Kotoru, od pri-
hoda sa zemqe svima bio vra}en dati novac.102
Kad su turske trupe osvojile Zetu, one su prodrle i u Grbaq i Pa{trovi}e.
Republika se na to po`alila papi, te je sultan Mehmed II pismom od 10. jula 1480.
godine naredio da se slu~aj ispita i da se Grbaq i Pa{trovi}i vrate Veneciji,
ukoliko su joj ranije pripadali. Ovo re{ewe nije doneseno lako. Prema wemu, tre-
balo je da Turci napuste sve zemqe Crnojevi}a, a po{to je bilo nekih koji su tvr-
dili da su Grbaq i Pa{trovi}i pripadali Ivanu, Turci su pravili probleme do
januara 1482. godine, kada je bio sklopqen ugovor izme|u Venecije i sultana Baja-
zita prema kome je Grbaq i Pa{trovi}e zadr`ala Venecija. Verovatno je i sam
Ivan Crnojevi}, koji je najpre izbegao iz zemqe, ali se kasnije vratio i priznao
tursku vlast, od Venecije tra`io da mu vrate wegovu teritoriju. Kasnije je, pret-
postavqa se, podsticao Turke da zadr`e Grbaq, tvrde}i da je ranije pripadao Cr-
nojevi}ima, a `ele}i da se na taj na~in osveti Mle~anima {to su ga potpuno zapo-
stavili prilikom sklapawa mira 1479. godine. Crnojevi}i su u Grbqu imali i ne-
ke solane. Politi~ki su u po~etku podr`avali Grbqane protiv Mletaka da bi ka-
snije, kao pla}enici mleta~kog du`da, vodili rat protiv pobuwenika. U izmewe-
nim okolnostima, Ivan je kao turski vazal i daqe izra`avao neprijateqstvo pro-
tiv mleta~kog Grbqa.103
Ivan Crnojevi} dr`ao je Grbaq kao svoj posed, ali se najvi{e koristio sola-
nama ispod Soliockog poqa. Wegova uprava pam}ena je po dobru, tako da se Grbaq
jo{ i danas pomiwe kao Ivanobegovina. Na wegovu nesre}u, Turci su jo{ jednom
provalili u Zetu, pa se Ivan ponovo morao pomiriti sa Venecijom da bi uz wenu
pomo} mogao da se odupre Turcima. U te{koj borbi i uz promenqivu sre}u 1483. go-
dine Turci su kona~no ovladali Risnom i Herceg Novim.104
80 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006
102 M. Milo{evi}, Stavovi grbaqskih pobuwenika, 45–47; D. Malikovi}, Zakup zemqe u Gr-
bqu, 186; M. Spremi}, Grbaq i srpska despotovina, 209; I. Sindik, Komunalno ure|ewe, 27–28.
103 I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 84; M. Milo{evi}, Stavovi grbaqskih pobuwenika, 45–47.
104 Da bi u narodu okajao grehe svoga oca zbog ru{ewa prevla~kog manastira, Ivan Crnojevi},
zetski vojvoda i gospodar, podigao je manastir na Cetiwu 1485. godine i tu je bilo sedi{te srpske
zetske mitropolije (P. Kova~evi}, Grbaq — wegova pro{lost i budu}nost, 32).
Posle Ivanove smrti, 1490. godine, Mle~ani su tvrdili da su œgranice pod-
ru~ja na{eg Kotora dosta jasno opisane ne samo u ugovorima koje imamo sa pomenu-
tim gospodinom sultanom, ve} i sa ocem wegovog gospodarstvaŒ (misli se na Iva-
novog sina \ur|a). Nije, me|utim, poznat nikakav akt o wihovom razgrani~ewu ko-
ji bi se podudarao s te{ko utvr|enom tursko-mleta~kom granicom pred samu smrt
Mehmeda II Osvaja~a.105
Kotorani su prve godine obnovqene Ivanove vladavine jo{ uvek dr`ali kra-
jeve koje im je sultan ugovorima priznao. Sam Ivan Crnojevi} se sa takvim stawem
nije mirio, iako mu je bilo priznato pravo da sa obnovqenih solana u delu Grbaq-
skog poqa uzima onoliko soli koliko su imali i wegovi preci, uz ograni~ewe da
ih koristi samo za potrebe svojih podanika, a ne za prodaju drugima, i bez obzira na
to {to je wegov carinik bez smetwi pred kotorskom kapijom ponovo ubirao takse
na robu koju su Crnogorci donosili na primorje, kao {to se de{avalo i tokom ~i-
tavog XV veka.106
\ura| Crnojevi} je do kraja svoje vladavine zadr`ao Crmnicu i jedan deo Gr-
bqa, tako da je mogao, uz sve propuste Kotorana, da nesmetano vadi so iz svojih so-
lana. Wegovi qudi ometali su Kotorane koji su izvla~ili iz mora vi{e kamene
blokove podesne za gra|ewe i, s druge strane, nastavili da poseduju zemqu u Pa-
{trovi}ima i u blizini Budve. Kotorski knez i providur je u avgustu 1493. godine
obavestio Siworiju o œdrskim i lakomislenim postupcimaŒ \ur|a Crnojevi}a.
Iako je Paolo Erico, wegov prethodnik, sru{io ku}e koje su Crnogorci podigli u
Grbqu, \ura| ih je ponovo gradio. Senat je savetovao da se te ku}e bez velike buke
do temeqa poru{e. Nije bio za otvoreni sukob sa \ur|em, da ne bi i sultan bio iza-
zvan, ve} je samo savetovao, sa `eqom da se mleta~ko podru~je sa~uva œsa {to mawe
buke i demonstracijeŒ.107
Sin Ivana Crnojevi}a, \ura|, poku{ao je da se ponovo, uz pomo} Mle~ana,
oslobodi Turaka. On se ~ak i o`enio mleta~kom plemkiwom Jelisavetom Erico, u
uverewu da }e ga Venecija svojski pomagati u borbi protiv Turaka. Me|utim, Tur-
ci su bili mnogo ja~i i 1494. godine potpuno su osvojili Zetu, posledwi ostatak
ju`noslovenskih zemaqa. \ura| je izbegao u Veneciju. U ovim posledwim borbama
Grbaq se, pamte}i po zlu te{ku upravu Mle~ana, dobrovoqno predao Turcima i ta-
ko od dva zla izabrao mawe. Turci su zaposeli Grbaq 20. marta 1496. godine. Grbaq
se potpuno predao tek godinu dana kasnije, 1497. Sigurno je da je postojao sporazum
o predaji, ali pod kojim je uslovima predaja izvr{ena, nije poznato.108
Turska okupacija Grbqa trajala je dva veka, pa je zaista ~udno da Turci iza se-
be nisu ostavili skoro nikakav trag na tim prostorima. ^ak je i uspomena na wih
toliko izbledela da se samo na osnovu istorije zna da su oni nekad gospodarili Gr-
Dragi Malikovi}: Kotor i Grbaq u Hç veku 81
105 Istorija Crne Gore, kw. II–2, 334.
106 Isto.
107 Isto, 337.
108 I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 79–81; M. Milo{evi}, Stavovi grbaqskih pobuwenika, 45–47;
P. Kova~evi}, Grbaq — wegova pro{lost i budu}nost, 32–34.
bqem. To je, verovatno, najboqi dokaz tvrdwi da je wihova uprava bila podno{qi-
va u svakom pogledu.
Vladavina Turaka i Mletaka razlikovala se u slede}em: grbaqski seqak je
pod Turcima, i pored svega, bio gospodar svoga imawa i svoga truda (sultan je bio
kolektivni gospodar), dok je pod Mle~anima bio samo kmet kotorske gospode; pod
Turcima je Grbaq imao svoju samoupravu, dok je pod Mle~anima, s obzirom na to da
su mu osporavali svako pravo zbora, u svemu bio podvrgnut politi~koj vlasti u Ko-
toru.109
Pod Turcima je Grbaq bio nahija crnogorskog kadiluka. Sudsku vlast imao je
crnogorski kadija, a direktni upravni organ bio je emin (upraviteq turskih doba-
ra), sa sedi{tem u Herceg Novom. ^itav Grbaq bio je œcarski hasŒ, tj. sultanovo
dobro. Spahija i veleposednika nije bilo, pa prema tome nije bilo ni zavisnih se-
qaka. Turci nisu useqavali muslimane, a ni prisilne islamizacije u Grbqu nije
bilo. Naprotiv, na osnovu svega se da zakqu~iti da su Turci po{tovali narodne
obi~aje, jezik i veru. Vojne posade nije bilo, niti je bilo administrativnog ureda,
na osnovu ~ega pretpostavqamo da su grbaqski glavari i sve{tenici sazivali zbor
kad god im je bilo potrebno, te su sve doma}e stvari i sporove re{avali po svojim
obi~ajima, pravu i zakonima. Turci su u Grbqu jedino ubirali prihode od seqaka
(jer je so bila dragocena trgova~ka roba), dok godi{wi hara~ nije bio veliki.
Ina~e, stanovnici Grbqa pod turskom vla{}u bili su podeqeni na œfilurxijeŒ
(oni koji su pla}ali porez od ku}e (oxaka)) i œtuzxijeŒ tj. solare, koji su bili oba-
vezni da rade na solanama.110
Iako je, dakle, odluka Grbqana iz 1497. godine da se zakunu na vernost turskom
sultanu posle niza otvorenih buna i oru`anih akcija bila kona~na, Kotor i Mle-
ta~ka republika nisu mogli da se pomire sa takvim gubitkom, i to samo na osnovu
jednostranog akta. Gubitak su do`ivqavali te`im, tim pre {to se radilo o veoma
osetqivom polo`aju i o dragocenoj `itnici i solanama u dnu Grbaqskog poqa.111
Mleta~ki stav bio je zasnovan na istorijskim argumentima i bio je jasan:
œMi se niti me{amo, niti `elimo ikako me{ati u zemqu koja je ranije pripadala
Crnojevi}ima, ali izjavqujemo da su Grbaq i solane ranije pripadale i sada pri-
padaju na{oj presvetloj Siworiji, kako to dokazuju stari dokumenti i kako je to
potvrdio i pokojni sultanŒ. Usled takvog stava reagovalo se na dolazak turskih
oficira i sanxakbega 1497. godine. Jedino se priznavalo pravo da turski organi
mogu da pokupe carine œpod istim uslovima kao {to je to uradio Crnojevi}Œ, ali
ne vi{e od toga. O~ito se mislilo na solane koje su pripadale Crnojevi}ima i na
prodaju carina od soli. Mle~ani su energi~no isticali staru kotorsku jurisdik-
ciju nad Grbqem.112
82 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006
109 P. Kova~evi}, Grbaq — wegova pro{lost i budu}nost, 35.
110 Isto.
111 M. Milo{evi}, Stavovi grbaqskih pobuwenika, 45–47.
112 M. Sanuto, I Diari, t. I, Venezia 1879, 643–644, 679–680.
Sami Turci imali su veoma jaku fakti~ku organizaciju, zasnovanu na ~iwe-
nici da su se Grbqani dobrovoqno predali i zakleli im se na vernost. Zato je mle-
ta~kom izaslaniku Alovizu Sagudinu 1497. godine pa{a u Carigradu jasno rekao:
œNemoj ti misliti da ne primamo rado onoga ko se ho}e predati mome gospodaru…
Pa, iako su se Grbqani dobrovoqno predali, moj ih gospodar ne}e nikada na-
pustitiŒ.113
Ovakav korak grbaqskih seqaka postaje razumqiviji kada se {ire sagledaju
svi wihovi stavovi, bune i sve suprotnosti koje su se u toku trajawa buna javqale.114
9. Kotor i Grbaq posle 1497. godine
Gubitak Grbqa predstavqao je za Kotor te`ak udarac. Koliko su ga Kotorani
te{ko do`iveli ilustruje i izjava poslanika \ustinijana, koji ka`e da je ba{ taj
gubitak glavni razlog siroma{tva kotorskih plemi}a. On u svojim izjavama i pre-
uveli~ava, jer ka`e da je grad od Grbqa dobijao do 8000 stari raznoraznih namir-
nica: œ… Kad je posedovao celi teritorij, dobijali su dvanajest hiqada svakovr-
snog `ive`a, a sa samog tre|ela `upqana dobivali su 8.000 stara…Œ. Na osnovu
raspolo`ivih dokumenata nije mogu}e ustanoviti ta~nu visinu ovih doprinosa,
ali, koliko se po wima mo`e zakqu~iti, ona zaostaje za stvarno dobijanim koli~i-
nama namirnica. Tako je u tu`bi, koju su Grbqani 1469. godine podneli Veneciji,
stajalo œda oni nisu du`ni ni{ta drugo, nego neku godi{wu proviziju od pribli-
`no 1.000 dukata, koji se imaju razdeliti izme|u wih, koji imaju, kao {to ka`u ka-
rate u `upiŒ. Visinu koja se kretala oko godi{wih 1000 dukata potvr|ivala je i
molba kotorskih plemi}a, sa~iwena u Veneciji jula 1454. godine. U istoj poveqi
se navodilo da su gra|ani za vreme bune, koja je trajala pet godina (1448–1452), bi-
li o{te}eni za 6.000 dukata. Uzev{i navedene iznose kao pribli`no ta~ne i upo-
rediv{i ih sa cenama onoga vremena (pristojnom cenom `ita smatrao se iznos od
10 gro{eva po staru), proizilazi da je grad bio o{te}en za 4000–5000 stari. Nije,
tako|e, ta~na ni tvrdwa da je grad iz Grbqa dobijao œsvakovrsnog `ive`aŒ, jer se
po sa~uvanim ispravama doprinos grbaqskih seqaka ograni~avao samo na `ito i
na gotovo bezvredne poklone. Za siroma{ne seqake bio je to ipak te`ak teret:
4000–5000 stari iznosilo je, prema dana{woj meri, 250–300 tona.115
Potpadawe Grbqa pod tursku vlast i za Veneciju je predstavqalo te`ak uda-
rac. Ta `upa je bila od posebnog zna~aja za Kotor. Grbaq je bio `itnica gralnog
mleta~kog grada u Boki Kotorskoj. U Grbqu su bile sme{tene solane koje su Siwo-
riji donosile zna~ajne prihode, pa su zbog toga Mle~ani neprestano isticali svo-
ja prava na Grbaq. Zato su oni na Porti vi{e puta i pokretali pitawe daqeg statu-
sa Grbqa, ali uvek uzaludno. Turci su ve} 1498. godine po~eli da eksploati{u gr-
Dragi Malikovi}: Kotor i Grbaq u Hç veku 83
113 M. Milo{evi}, Stavovi grbaqskih pobuwenika, 45–47.
114 Isto.
115 Grbaq se pod turskom vla{}u nalazio do 1647. godine, kada se prikqu~io Veneciji, ali se
Turske kona~no oslobodio tek oko 1725. godine. (I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 8, 84–85).
baqske solane. Oktobra te godine u Grbaq je sa trista qudi, radi ~i{}ewa solana,
do{ao suba{a Crne Gore. Kotorski providur Fran~esko ^ikowa hvalio je skadar-
skog sanxakbega kao dobrog ~oveka, ali je smatrao da je œonaj suba{a, upravqa~ ne-
gda{we dr`ave Crnojevi}a, zaoŒ.116
Kada je do{lo do prvih znakova mleta~ko-turskog zao{travawa, Crnogorci i
Grbqani su izrazili spremnost da promene gospodara. U julu 1499. godine pred-
stavnici Grbqa i predstavnici Crne Gore, nezavisno jedni od drugih, saop{tili
su kotorskom providuru da su spremni da se stave pod mleta~ku za{titu, te su od
Venecije zatra`ili da uputi jednog stare{inu i municiju da bi se mogli odupreti
Turcima. Kotorani su podr`avali takve zahteve Crnogoraca i Grbqana, navode}i
~ak, da bi ja~e poduprli ovaj predlog, da Crna Gora ima {est hiqada boraca, {to je,
bez sumwe, bilo nerealno.117
Glavari Grbqa i Crne Gore jo{ nekoliko puta su dolazili u Kotor, uporno
tra`e}i da Venecija {to pre donese odluku o wihovoj molbi. Izgleda da su Turci
tada ve} doznali ne{to o mleta~ko-crnogorskim zahtevima. Vojvoda Crne Gore
uporno je radio na tome da zavadi Crnogorce i Mle~ane. Tako su se Crnogorci, ka-
da su neki Wegu{i napali i opqa~kali jednu ku}u u blizini Kotora, izviwavali i
obja{wavali da su to uradili po nagovoru turskog vojvode.118
Na navaqivawe Crnogoraca i Grbqana mleta~ka vlada je krajem avgusta 1499.
godine re{ila da i jedne i druge primi pod svoju za{titu. U uputstvu rektoru Ko-
tora je stajalo: œIz va{ih pisama primqenih pre vi{e dana razumeli smo ponudu
koju vam ~ine oni iz Crne Gore i oni iz Grbqa da ho}e da do|u pod vlast
SerenisimeŒ. Shvataju}i zna~aj ove ponude vlada je naredila rektoru œda re~ene iz
Crne Gore treba da primi za dobre podanike, kojima }e dati po{tene i potpune
uslove za koje smatraju da su potrebniŒ. Ne{to kasnije, Grbqani i Crnogorci tra-
`ili su od Mle~ana da upute jednog providura i \ur|a Crnojevi}a da zajedno upra-
vqaju zemqom, imaju}i u vidu vazalni odnos sa Turcima pre 1496. godine.119
Iako se iz ovih podataka ne mo`e utvrditi pod kojim su uslovima Crna Gora
i Grbaq bili spremni da prihvate mleta~ku vlast, sa razlogom se mo`e pretposta-
viti da im je Venecija obe}ala neke privilegije sli~ne onima koje su imali Pa-
{trovi}i, na {ta nas upu}uju re~i œpo{tene i prigodne usloveŒ. Grbqani su `e-
leli da prime mleta~ku vlast pod uslovom da se na upravu zemqe vrati \ura| Cr-
nojevi}, zajedno sa jednim mleta~kim providurom.120
Me|utim, zahtev Crnogoraca i Grbqana da se u Crnu Goru uputi \ura| Crno-
jevi} Mle~ani su primili s nepoverewem. U Veneciji se naslu}ivalo, a mo`da i
84 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006
116 M. Sanudo, I Diari, t. I, 685, 702, 823; t. II, 101–105, 136; Istorija Crne Gore, kw. III, Tito-
grad 1975, 14.
117 M. Sanuto, I Diari, t. II, 920, 969; Istorija Crne Gore, kw. III, 16–17.
118 M. Sanuto, I Diari, t. II, 1143 i 1173; Istorija Crne Gore, kw. III, 16–17.
119 M. Sanuto, I Diari, t. III, 48–49; Istorija Crne Gore, kw. III, 16–17.
120 J. Tomi}, Prilozi za istoriju Crnojevi}a i Crne Gore, Spomenici, kw. ¶LçÇÇ, Beograd
1909, 123.
pouzdano znalo, da on preko svojih qudi odr`ava veze sa skadarskim sanxakbegom.
Avgusta 1499. godine u Veneciju je do{ao Nikola Drago, kotorski plemi} i ro|ak
\ur|a Crnojevi}a, koji je po nare|ewu Venecije, vra}en iz Zadra natrag u Veneci-
ju, s obrazlo`ewem da bi mogao po~initi ne{to nepo`eqno.121
S obzirom na to da je Veneciji u to vreme bilo veoma va`no da se dokopa Grbqa
ili da tamo{we solane uzme pod zakup, ona je krajem maja 1503. godine poslala u Ca-
rigrad Andriju Tripija s predlogom da Kotorani uzmu grbaqske solane u zakup. U
instrukcijama komesaru u Komisiji za razre{ewe Sagudinu Ve}e je nalagalo: œI za-
to se mo`e dogoditi da re~eni emin poku{a da Grbaq stavi pod vlast gospodina sul-
tana. Brane}i razloge na{e. Ka`i da re~eno mesto od starina pripada SiworijiŒ.122
Mleta~ki argumenti da je Grbaq od starina pripadao Republici bili su vr-
lo neubedqivi. Turska je, kao {to je ve} istaknuto, po pravu osvajawa i predaji ze-
mqe od strane \ur|a Crnojevi}a polagala pravo na tu oblast, {to je bilo odlu~uju-
}e u razgrani~ewu i {to se nije moglo osporiti.123
Kao svog glavnog komesara za razgrani~ewe na mleta~ko-turskoj granici na
Crnogorskom primorju Venecija je imenovala Zakarija de Fran~eskija. Sredinom
oktobra 1503. godine Ve}e mu je, pre wegovog odlaska za Kotor, dalo op{irne in-
strukcije. I ovoga puta Siworija je odlu~no ponovila da je œGrbaq, bez sumwe,
na{Œ (wen) i da komesar Fran~eski treba da uradi sve da on pripadne Veneciji.124
Kada su, i pored sveg truda, u Veneciji shvatili da se ne mogu dokopati Gr-
bqa isticawem nekih fiktivnih prava nad wim, Mle~ani su promenili taktiku.
Po~etkom novembra 1503. godine Ve}e je Zakariju de Fran~eskiju dalo nova uput-
stva. Nare|eno mu je da skadarskom sanxakbegu ponudi 1000 dukata godi{we za so-
lane i daciju ispred Kotora, a za Grbaq 700 dukata, onoliko koliko dobija sultan.
Dakle, Venecija je nudila ukupno 1700 dukata godi{we za zakup, odnosno œda bi so-
lane u Grbqu ostale slobodne (…) Siworiji i da gospodin sultan ne {aqe vi{e
svoga ~oveka na kotorsku pijacuŒ. Prihod od dacije ispred Kotora iznosio je 6000
aspri godi{we.125
Turci su odbili sve mleta~ke predloge. Zbog svake sigurnosti i zna~aja sola-
na, Turci su postavili posebnog vojvodu u Grbqu, koji je i kasnije ostao sastavni
deo turske administrativne oblasti Crna Gora. Turski vojvoda u Grbqu napla}i-
vao je taksu i od mleta~kih trgovaca. Feris-beg je ubrzo daciju ispred Kotora dao u
zakup na dva meseca knezu Aleksi Bo`idarevi}u s Wegu{a. Ovaj wegu{ki knez
u`ivao je najve}e poverewe kod skadarskog sanxakbega.126
Svaki poku{aj Mletaka da se na bilo koji na~in dokopaju Grbqa i tamo{wih
solana propadao je vrlo brzo. Mle~ani su se, zapravo, poku{ajem da Grbaq i solane
Dragi Malikovi}: Kotor i Grbaq u Hç veku 85
121 Istorija Crne Gore, t. III, 16–17.
122 J. Tomi}, Prilozi za istoriju Crnojevi}a i Crne Gore, 47.
123 Istorija Crne Gore, kw. III, 22–23.
124 J. Tomi}, Prilozi za istoriju Crnojevi}a i Crne Gore, 32, 47.
125 Istorija Crne Gore, kw. III, 22–23.
126 M. Sanuto, I Diari, t. V, 612–613, 881; Istorija Crne Gore, kw. III, 22–23.
dobiju u zakup, u stvari, odrekli svojih prava na tu oblast, koja su u po~etku tako
samouvereno isticali. Kotorani se, me|utim, nikada nisu odrekli pretenzija na
Grbaq. Oni }e ih pothrawivati i gajiti sve dok ova oblast kona~no ne pripadne
mleta~koj vlasti.127
Iz svega izlo`enog nije te{ko razumeti istorijske korene krutih stavova
kotorskih zemqoposednika. Me|utim, od ovoga je znatno te`e prona}i prihvatqi-
vo istorijsko obja{wewe kojim }e se rasvetliti pitawe za{to se Grbqani, i posle
vi{e buna, nisu mirili sa feudalnom stvarno{}u, odnosno na koji su na~in stva-
rali svoja ~vrsta inradikalna shvatawa kojima su se uporno hranili, i pored dru-
ga~ije stvarnosti.128
Stvar postaje jasnija kada se imaju u vidu raniji ~esti sukobi i ratovi zet-
skih i bosanskih oblasnih gospodara, sve do vojnih intervencija srpskih despota
i Ivana Crnojevi}a. Grbaqska tradicija bila je dosledno protivkotorska, a ~vr-
sto su je pothrawivala povremena odvajawa Grbqa od Kotora, uz obostrane osva-
ja~ke akcije. Sve to nije se moglo izde{avati a da ne ostanu duboki tragovi u svesti
Grbqana. Oni su tako prolazili jednu dosta dugu i sistematsku {kolu otpora svo-
me mleta~kom gradu.129
Kotorski stav prema Grbqu bio je uglavnom krut, dogmati~an i nepomirqiv.
Istina, ima i sa~uvanih primera saradwe zemqoposednika i grbaqskih kmetova,
ali to treba smatrati izuzetkom. Kod Grbqana je, paralelno sa sve{}u o nezavisno-
sti i samostalnosti na zemqi koju su obra|ivali, rastao duboki ose}aj mr`we, na-
ro~ito prema kotorskom patricijatu. Veoma je karakteristi~an samouvereni stav s
po~etka `albe iz 1432. godine, u kojoj se tvrdilo da sami plemi}i dele zemqu, vi-
nograde i pa{wake koji su pripadali Grbqanima ve} ~itav milenijum i vi{e. Bu-
ne grbaqskih seqaka bile su u organskoj vezi sa ratovima, borbama, krvavim osve-
tama i raseqavawima, a sve je to bilo u `ivom se}awu samih ustanika.130
86 Zbornik radova Filozofskog fakulteta HHHçÇ / 2006
127 Istorija Crne Gore, kw. III, 22–23.
128 M. Milo{evi}, Stavovi grbaqskih pobuwenika, 26–28.
129 Isto.
130 I. Stjep~evi}, Kotor i Grbalj, 64; G. ^remo{nik, Kotorski dukali, 139–140.
DRAGI MALIKOVI]
KOTOR ET GRBALJ AU XVe SIECLE
R e s u m e
Apres la chute de l'Etat serbe, Kotor et Grbalj se sont retrouves dans une situation
specifique, etant exposes aux dangers exterieurs. Si Kotor a sitot demande et obtenu la
protection de Venise, Grbalj, bien que situe dans sa proximite, a longtemps differe la pri-
se d'une decision semblable. De plus, ses habitants chretiens ont presque pendant tout un
siecle refuse de demander la protection de Venise, afin de ne pas suivre l’exemple des pa-
triciats de Kotor avec lesquels, comme on le sait, ils n’entretenaient jamais de bons rap-
ports. La decision des habitants de Kotor a provoque une reaction opposee des habitants
de Grbalj, qui se detachaient de plus en plus de Kotor et de Venise pour se lier davantage a
la Despotovina voisine. Cet antagonisme entre les habitants de Kotor et ceux de Grbalj a
donne lieu a cinq revoltes des paysans de Grbalj contre les autorites de Kotor. Ces revol-
tes ont ete provoquees par les differents abus de pouvoir et mefaits commis par les nobles
de Kotor, en tant que proprietaires des terres a Grbalj envers les paysans. Les autorites de
Kotor ont etouffe ces revoltes grace a l'aide de l'armee venitienne, mais les formations
militaires du despote serbe Djuradj Brankovi} ont activement participe dans ces evene-
ments. C'est surtout pour defier les autorites nobles de Kotor que les habitants de Grbalj
ont demande une aide aupres des autorites turques. Cette protection n'a jamais ete effec-
tuee, mais le seul fait qu'elle a ete demandee revele le degre de l’hostilite entre les nobles
de Kotor et la population paysanne de Grbalj et la nature des rapports de ces deux regions
durant le XVe siecle
Mots-cles. Kotor, Grbalj, XVe siecle.
Dragi Malikovi}: Kotor i Grbaq u Hç veku 87