Školski list oŠ ‘‘1. listopada 1942.’’ ČiŠla · 4 5 r Š za aru” projekt “Škole za...

Prva nagrada za “Naj dječje djelo”

ŠKOLSKI LIST OŠ ‘‘1. LISTOPADA 1942.’’ ČIŠLA

Lipanj 2010. • br. 9, godina IX.

Projekt “Škole za Afriku”

U SPOMENna Matiju Kovu(1948.-2009.)

Regionalno natjecanje iz Matematike

Državna smotra

LiDraNo 2010.

2 3

Dragi grdelinoljupci!

projekt “Škole za Afriku”projekt “Škole za Afriku”

projekt “Škole za Afriku”

Sadržaj:

Projekt “Škole za Afriku” ............ 3

Tragovima poljičke prošlosti ..... 8

Razgovor ................................. 10

Zavičajni pjesnik ..................... 12

Grdelinove vijesti .................... 14

Eko-eko ................................... 20

Buđenje novoga života ............ 22

Novinarska svaštaonica .......... 24

HNOS u našoj školi ................. 38

Moj problem je... ..................... 40

Zemljopisni kutak ................... 42

English pages .......................... 44

Mala škola informatike ............ 46

Svijet oko nas .......................... 48

Naša baština ............................ 49

Učenici natejcatelji .................. 54

Stranice za zabavu .................. 55


Poslije još jedne uspješne školske godine Grdelin je opet s nama. Nesebično dijeleći ljubav, pokušat će nas nečemu naučiti, informirati i, naravno, dobro nasmijati i razveseliti. Nadamo se da cijenite marljiv rad učenika i učitelja koji su cijelu godinu prikupljali i sastavljali radove, pokušavajući Grdelin učiniti što zanimljivijim i da ćete iz njega upiti vrijedne informacije i ideje. Želimo vam ugodne praznike, kao i let s Grdelinom u visine znanja i mašte.

Lucija Očasić i Ivana Radostić, 7. r.

GRDELINIma jedan časopispo imenu Grdelin.

Njega svatko čitati volijer časopis je najbolji.

U njemu svatko neštoza sebe nađe,

najmlađi smijeh i šaleodrasli misli važne.

Ivana Bogdanović, 2. r

UČENIČKI I UČITELJSKI LISTOSNOVNE ŠKOLE

“1. LISTOPADA 1942.” ČIŠLALipanj 2010., broj 9, god. IX.

OSNIVAČ I NAKLADNIK:OŠ „1. listopada 1942.“ Čišla

Tel./faks: 021/867-691,e-mail:

[email protected]

ZA NAKLADNIKA:Ravnatelj Ivo Sladojević, prof.

UREDNIŠTVO:Zrinka Pavković, prof.

Jadranka Petrušić, nastavnicaDavorka Dadić, prof.

LEKTURA:Zrinka Pavković iJadranka Petrušić

UČENICI UREDNICI:Ivana Kovačević, 8. r.

Marina Kovačević, Lucija Očasić,

Ivana Radostić, 7. r.

GLAVNA UREDNICA:Zrinka Pavković, prof.

ZAMJENICA GLAVNE UREDNICE:

Jadranka Petrušić, nastavnica

UČITELJI SURADNICI:Sanja Očasić, Božidar Jerković

i stručna suradnica Jasminka Mladinov

FOTOGRAFIJE:Ivana Pivčević-Šobota,

Zrinka Pavković

OBLIKOVANJE I PRIPREMA:Tiskara Fanjo Kluz d.d. Omiš

TISAK:Profil International d.o.o.

NAKLADA: 220 primjeraka

Naslovnica: Antonija Jerčić, 7. r. i Ivana

Marasović, 6. r.

Zadnja str. korice: Franciska Dujmović i Ivana

Juričević, 6. r.

Piše stručna suradnica Jasminka Mladinov, prof.

Projekt „ Škole za Afriku“ zajednička je inicijativa UNI-CEF-a, Zaklade Nelsona Mandele i Hamburškog društva za promoviranje demokracije i međunarodnog prava. Još 2004. godine u dalekom Cape Townu, projekt je javnosti predstavio Nelson Mandela, dobitnik Nobelove nagrade za mir i bivši predsjednik Južnoafričke Republike, pozivajući svijet da se pridruži akciji kojom bi se siromašnoj djeci Afrike omogućilo školovanje.

Obrazovanje, kao jedno od temeljnih prava djece, uskraće-no je svakom trećem djetetu u najnerazvijenijim dijelovima Afrike- čak 45 milijuna djece ne pohađa školu! Gledano iz naše perspektive, te škole i nisu ono što zamišljamo: većina nastave odvija se na otvorenom, pod krošnjama drveća, gdje su djeca izložena jakom suncu i vjetru, bez pitke vode i sani-tarnog čvora. Ako i imaju objekt sagrađen od cigle, podovi su im zemljani, bez školskih klupa i ploča… Do škola se pješači i do 20 kilometara, a odlazak u školu često je zamijenjen na-pornim fizičkim radom i odlaskom po pitku vodu, jer umjesto đačkih briga tu djecu najčešće mori glad i teški rad kako bi se preživjelo.

U Ruandi, jednoj od najsiromašnijih zemalja, veliki broj djece ostao je bez roditelja u ratu, a ionako tešku situaciju

dodatno otežavaju niski higijenski standardi i teške bolesti, od kojih je pandemija AIDS-a odnijela mnoge živote. Stoga je razumljiv njihov vapaj za pomoći.

Škole u Hrvatskoj priključile su se ovoj plemenitoj akciji u 2008. godini, kada je 51 škola sudjelovala u projektu i razli-čitim akcijama, prodajnim izložbama i koncertima prikupila značajna sredstva, a u ovoj godini broj je porastao na 191, od kojih je jedna i naša škola. Uključujući se u ovaj projekt, cilj nam je bio kod djece razvi-ti osjećaj solidarnosti, suosjećanja i pravednosti, učiti ih da uvažavaju različitosti, ali i da cijene ono što imaju: topli dom i brižne roditelje, vrijedne učitelje, koji im se trude prenijeti znanje i moralne vrijednosti, svoje škole, knjige i pribor. Bri-nući se za druge, kojima je teže, promišljamo o sebi samima i kako smo ponekad neopravdano nezadovoljni i zahtjevni, ne cijeneći dovoljno ono što imamo.Nakon predstavljanja promotivnih materijala i filmova koje je pripremio UNICEF, učenici su razmišljali kako prikupiti sredstva, pa smo odlučili našu već tradicionalnu akciju „Dani zahvalnosti za plodove zemlje“ obojiti u novo, humanitarno ruho. Sve ono što su vrijedne ruke naših učenika, njihovih majki i baka ispekle i donijele izložili smo na prodajnoj izlož-bi, gdje je svatko dao svoj prilog, od srca, a iznos nije bio važan. Za svaku su pohvalu naši osmaši s najvećim prikuplje-

PROJEKT

‘‘Škole za Afriku’’

Pano škole Čišla (izrada učitelja Božidara Jerkovića)

4 5





Svi učenici, učitelji, rodite-lji i mještani koji su, na bilo koji način sudjelovali u ovoj akciji iskazali su time svo-ju plemenitost, humanost i nesebičnost na čemu im se od srca zahvaljujemo.

Sudjelovanjem u ovom projektu svi oni dali su

nadu u bolju budućnost do koje se dolazi samo jednim

putem- obrazovanjem. Ono daje priliku za bolji život!

nim iznosom, a zatim odmah slijede četvrtaši i drugaši, ali i svi ostali. Za samo jedan sat prikupili smo preko dvije tisu-će i tristo kuna! Osim roditelja, akciji su se pridružili i ostali mještani i nastavnici, a svima koji su sudjelovali, dajući svoj doprinos, od srca iskreno zahvaljujemo.

Učenici u Gatima osmislili su drugačiji način prikupljanja sredstava, te su svakodnevno ubacivali novac u razrednu ka-sicu i tako iskazali svoju plemenitost.

Zajednička akcija dviju škola organizirana je i tijekom mje-seca prosinca. U ugodnom ozračju školske knjižnice učeni-ci su izrađivali novogodišnje i božićne ukrase, a našlo se tu svega: šarenih salveta i bojica, svjetlucavih srebrnih i zlatnih šljokica... Na krilima mašte i dječje kreativnosti rađale su se ukrasne vaze i slike, dekoracije za bor, anđeli i zvončići. Dan za danom, naša je mala „butiga“ bila sve popunjeni-ja. Rodila se i ideja da učeničke radove izlo-žimo u većem prostoru, promovirajući tako aktivnosti vezane za projekt, sa željom da našu školsku priredbu prikažemo većem broju po-sjetitelja. Kao logičan izbor nametnulo se razmišljanje o Domu kulture u Gati-ma, koji smo i dobili, za-hvaljujući razumijevanju Mjesnog odbora Gata i KUU „Mosor“ Gata.

Potrudili smo se i tiskati pozivnice za taj događaj, a vrijedne majke naših učeni-ka ispekle su kolače i upot-punile blagdanski ugođaj. Na-kon završne priredbe, ravnatelj je pozvao nazočne da sudjeluju u humanitarnoj akciji, u kojoj je priku-pljeno oko tisuću i četiristo kuna.

Ovako je izgledala priprema za sudjelovanje te sama prodajna

izložba humanitarnog karaktera i božićna priredba naših učenika,

23. prosinca 2009. godine u Domu kulture u Gatima…




Svi smo se trudili prikupiti što više novca...

Osmislili smo i izradili pozivnice

Kad se male ruke slože...

Radovi vrijednih učenika i učitelja naše škole

6 7projekt “Škole za Afriku”

Prva nagrada za“Naj dječje djelo”

Pišu Ivana Radostić i Lucija Očasić, 7. r.

Zahvaljujući sudjelovanju u projektu „Škole za Afriku“ OŠ „1. listopada 1942.“ Čišla i PŠ Gata osvojile su 1. nagradu Grada Omiša i Dječjeg gradskog vijeća na natječaju za „Naj dječje djelo“. Nagrada u iznosu od 1995, 80 kn dodijeljena je za solidarnost i promicanje humanitarnog rada među dje-com, a uručena je voditeljicama projekta Jasminki Mladinov i

Nensi Gale i učenicima, predstavnicima naših škola, 13. svib-nja 2010. godine u uredu gradonačelnika prof. Ivana Škariči-ća. Dobiveni iznos potrošen je za kupnju potrebne športske opreme za škole Čišla i Gata.

Cijela Područna škola Kostanje nagrađena je za kumstvo i pomoć siromašnom 12- godišnjem dječaku iz Tanzanije, a učenica 7. r. Antonija Ribičić primila je priznanje i društvenu igru kao nagradu za pomoć usamljenoj baki.







I naš

i naj

mla

đi u

čeni

ci d

ali s

u sv

oj d

opri

nos s

udje

luju

ći u

zani

mlji

voj b

ožić

noj p

rire

dbi

Sve je spremno za proslavu i

sudjelovanje u humanitarnoj akciji

Zadovoljna i sretna lica roditelja, rodbine i mještana

Nag

rade

i pr

izna

nja

za “

Naj

dje

čje

djel

o”

8 9

tragovima poljičke prošlosti

tragovima poljičke prošlostitragovima poljičke prošlosti


Kao srce Poljica, malo podmosorsko selo Zvečanje, nekadašnji Trviž, dijeli se na zaseoke Crikvine, Grebine i Gra-dac. Prema Poljičkom statutu, Poljiča-ni su 1482. godine dodijelili Zvečanju „sudstvo“ i od tada pa do propasti Polji-ca, Zvečanje je središte sudske vlasti u Poljicima. Koliko god je tada život te-kao u miru i slobodnoj poljičkoj demo-kraciji, bio je obilježen teškim radom, glađu i čestim epidemijama kuge.

Cijelo 16. i 17. stoljeće proteklo je u ratovima protiv Turaka. Iako izranjeni i iscrpljeni bolešću i teškim životom, Zvečanjci su hrabro i odvažno branili svoj teritorij, a pomagali su i okolnim mjestima.

U povijesti Poljica Zvečanje je dalo mnoge značajne ličnosti: poljičke veli-ke knezove, vojvode, sudce, svećenike. Tako su Zvečanjci imali značajnu ulogu kao upravitelji pustinje Blaca na otoku Braču i sjemeništa na Priku. Zvečanje u svojoj povijesti ima i razna prizna-nja. Tako se 1833. godine u Zvečanju pohranjuju kosti sv. Florijana (Cvjet-ka, Cvitka), zaštitnika vatrogasaca, a u Zvečanju se slavi kao zaštitnik djece 12. srpnja.

Život u staro vrijeme, koliko je bio težak, toliko je bio i veseo. Ljudi su ži-vjeli od teškog rada otimajući prirodi, čuvajući stada po mosorskim vrletima ili uz rijeku Cetinu, odakle su doprema-li većinu potrebnog materijala za gra-đu, najčešće kamen i drvo. Zvečanjski hrabri junaci poznati su po borbama s krvoločnim Turcima. S Petrom Kruži-ćem, kliškim kapetanom, išli su u borbu protiv Turaka te se zavjetovali Gospi da će, ako prežive i dobiju bitku, s mje-sta bojišta donijeti isklesani kamen za

Gospinu crkvu. Gradnja zavjetne crkvi-ce Bezgrešnog Začeća Marijinog trajala je od 1570. do 1572. godine. Kao za-vjet za dobivene bitke nad Turcima, već 1608. godine mještani Zvečanja ponije-li su veliki Gospin kip u Ostrvicu, što je do danas ostalo blagdan koji se slavi kao Gospin prinos. Svake godine Gos-pin prinos obavlja se krajem petog ili početkom šestog mjeseca. Gospin kip se nosi iz Zvečanja u Ostrvicu, ovisno o godini, tako da svako selo jednom go-dišnje donese kip u drugo selo. Gospin kip nose stariji muškarci te se u putu

izmjenjuju. Djeca, s košarama cvijeća, posipaju put kojim će kip proći. Župski zborovi pjesmom veličaju slavni dan. Povorka dolazi do crkvice Bezgrešnog Začeća Marijinog, a iz nje odlazi u žup-ske crkve. Oba sela slave svetu misu u jednoj crkvi. Nakon mjesec dana kip se vraća u crkvu Bezgrešnog Začeća.

Godine 2008. mještani Zvečanja sla-vili su 400 godina Gospina prinosa koji će se tradicionalno nastaviti i podsjećati na slavnu pobjedu nad Turcima te Gos-pinu zaštitu nad svima nama.

Gospin prinos u ZvečanjuPišu Ivana Kovačević, Viktoria Miličević i Josipa Vuletić, 8. r.

(Podatci u tekstu dobiveni su od gospodina Davora Miličevića kojemu se zahvaljujemo.)

tragovima poljičke prošlostitragovima poljičke prošlosti



Pripremila Lucija Očasić, 7. r.(Izvor: Tomislav Đurić, Legende puka hrvatskoga, Knjiga 3 (Legende o postanku mjesta, ljubavne legende), Meridijani, listopad 2007.)

Mnoge stare hrvatske legende, posebno one iz vre-mena dolaska Hrvata u svoju domovinu, otišle su u zaborav. Jedna od takvih legendi je i poljička legenda o kneginji Tugi, jednoj od sestara koja je sa svojom braćom, predvodnicima naroda hrvatskog na dugom putu u novu domovinu, ostala zapamćena po dobroti i utemeljenju Poljica.

Tamo daleko dižu se visoke gore Karpati, gdje su stanovali u davna vremena naši pradjedovi- Hrvati. Čuli oni kako je toplo i ugodno u ovom kraju blizu sinjih valova pa se digli na dalek put do mora. Vodili su ih petorica braće i dvije sestre. Najstariji brat se zvao Hrvat, a najmlađa sestra Tuga. Naši pradjedovi

Hrvati išli su naprijed i naprijed, dok nisu ugledali prvi put more i stigli u svoju novu domovinu. Zemlju uz Jadransko more podijelili su na 12 plemena. Sva-ko je pleme dobilo svoj kraj. I sestri Tugi odredili su lijep kraj - ravnicu što se zove Poljica ispod gorja mo-sorskoga. Za kratko vrijeme stvoriše se mnoga sela usred Poljica, a i Tuga je tu sagradila svoje gizdave dvore. Oko njena dvora pak sagradiše poljički veli-kaši visoke palače. Tako je nastao lijep gradić koji se nazva Tugini dvori ili ukratko Tugari. Dugo je vlada-la iz svojih dvora kneginja Tuga, na radost Poljičana kojima je činila svaka dobra. A kada je kneginja Tuga umrla, svi su za njom plakali. Nisu je nikad Poljičani zaboravili.

Nastanak Tugara u PoljicimaNastanak Tugara u Poljicima

tragovima poljičke prošlosti tragovima poljičke prošlosti

Crkvica Bezgrešnog Začeća Marijinog

10 11

razgovorrazgovor

razgovorrazgovor

razgovor

Razgovarala Sara Generalić, 6. r.

Ivana, čime si osvojila prosudbeno povjerenstvo Državne smotre LiDraNo 2010.?

Državno povjerenstvo je u mojoj pjesmi Kad vrijeme mijenja me prepoznalo dubinu i zrelost riječi, ono što ima, kako su rekli na okruglom stolu, prava pjesnikinja.

Bila si i na Državnoj smotri LiDraNo 2008. godine. Čime si ju tada zaslužila?

U pojedinačnom scenskom nastupu krasnoslovila sam pjesmu Nikole Milićevića Nečujni glas.

Na školskim priredbama koje si pripremala s učiteljicom Dubravkom Braić već si u prvom razredu pokazala sposobnosti govorenja poezije. Znaš li kad si počela uživati u poeziji i književnosti?

Oduvijek sam voljela čitati i pisati, no prava strast se javila prije nekoliko godina.

Umjetnost kazivanja i pisanja poezije te sviranje flaute i pjevanje darovi su koje si dobila na „lutriji gena“. Možeš li to čitateljima Grdelina pojasniti?

Vjerujem da je taj dar zbilja urođen jer i moja sestra također svira, a izdala je i zbirku pjesama. Glazbu sam upoznala od rođenja, u kući stalno nešto pjevušimo i sviramo. To je ono prepoznatljivo naše.

Koliko godina pohađaš OGŠ „Lovro pl. Matačić“?Već šest godina sviram flautu u OGŠ „Lovro pl. Matačić“

u Omišu.

I u glazbenoj si školi stalno u natjecateljskim vodama. U kojim si kategorijama nastupala i s kojim uspjehom?

Tijekom školovanja nastupala sam u prvoj, drugoj i trećoj kategoriji, zavisno o natjecanju. Godine 2008. na komornom natjecanju osvojila sam dvije prve nagrade, 2009. godine na komornom natjecanju u Opatiji osvojila sam također dvije prve nagrade, te priznanje na Međunarodnom natjecanju komornih sastava u Trstu.

Koje si vrijedne nagrade osvojila na solističkim natjecanjima?

Solistička natjecanja se održavaju svake druge godine, a

osvojila sam drugu nagradu 2008. godine u Šibeniku i drugu nagradu 2010. godine u Dubrovniku.

Je li ti neki uspjeh po nečemu draži od drugih?

Ne mogu izdvojiti najdraže natjecanje ili uspjeh, ali Natječaj za najljepši literarni rad o temi Moj grad od kamena i sna koji je u našu školu stigao iz Udruge „Omiška

stina“ iz Omiša, gdje sam osvojila 1. mjesto na Omiškom kulturnom ljetu 2009. godine izdvajam kao jako lijepo iznenađenje. Mogu reći da je

to i početak moga nekakvog javnog pisanja.

Ti si svoje slobodno vrijeme pretočila u izvannastavne i

izvanškolske aktivnosti koje traže puno odricanja i truda. Imaš li vremena za „smijancije i ludancije“?

Ha-ha! Uvijek! Ja sam otkačena, veoma društvena osoba. Stvar je u tome što trebate znati odvojiti školu od slobodnog vremena.

Učenje, natjecanja, nagrade, putovanja …

“Trebaš biti svjestan da je obrazovanje najvažnije, a sve su ostale aktivnosti usputne.”

Ivana Kovačević, odlična učenica 8. razreda

OŠ „1. listopada 1942.“ u Čišlima drugi put je zaslužila Priznanje na državnoj razini Smotre LiDraNo, odlično

govori poeziju, piše pjesme, svira flautu i osvaja vrijedne nagrade kao učenica šestog

razreda OGŠ „Lovro pl. Matačić“ u Omišu.

razgovorrazgovor

razgovor razgovorrazgovor

Moj grad od kamena i sna

Maestral nosi zadnje kapiznojaumornog danadok sanjarim,čudesnom dušom,Tvojim ulicama.

Već kalete dišu samoću!Tišina ubijatestamentum ćuka, nad Svetim Mihovilom, a svježina noći utopljuje san.

Samo starica Mirabelabdijenad Tobom,stoljetni, kameniti grade heroja!Pjevajući, hvalećivječna sjećanjau moru života.

Ivana Kovačević, 8. r.

(nagrađena pjesma na Natječaju za najljepši literarni rad o temi „Moj grad od kamena i sna“ Udruge „Omiška stina“ iz Omiša, u lipnju 2009.)

Kada i kako učiš?Hm… Učim pod svim mogućim pauzama i kasno navečer.

Većinu znanja steknem slušajući na satu.

Znaš li drugima reći kako se može razviti samodisciplina, kako biti motiviran i skoncentriran na sve što je dobro za vlastitu budućnost?

Prije svega, trebaš biti svjestan da je obrazovanje najvažnije, a sve su ostale aktivnosti usputne. Motivacija je samo izvor iz kojega ćeš grabiti sve više i više znanja i zadovoljstva u poslu koji radiš i u kojemu uživaš.

Čime se želiš baviti u budućnosti? Hoćeš li na taj put sa svojim umjetnostima pod ruku?

Trenutačno razmišljam o upisu u srednju školu. Još ću malo pričekati tu „budućnost“, a s pisanjem i sviranjem ću svakako nastaviti.

Najdraža lektira i knjiga po slobodnom izboru?Definitivno, Mali princ. Volim čitati i uživam u dobroj

knjizi, a Mali princ me opisuje u svakoj riječi.

Pamtiš li neku mudru misao iz pročitane knjige koja nam može biti svjetionik?

„Čitanje bez ljubavi, znanje bez strahopoštovanja, obrazovanje bez srca jedan je od najtežih grijeha protiv duha.“ (H. Hesse, Misli)

„Ali oči su slijepe. Treba tražiti srcem.“ (A. de Saint-Exupery, Mali princ)

Ono najljepše što dijete može naučiti u obitelji.Naučenu ljubav bezuvjetno dijeliti drugima, praštati (jer

svi jednako griješimo), boriti se.

Najljepše sjećanje iz osnovne škole?Ima ih mnogo, ali najsvježije je divna ekskurzija. Tako

volim svoj razred i te ljude.

Najljepše putovanje?Stvarno ne znam i ne mogu izdvojiti najljepše putovanje

bilo u Hrvatskoj ili u inozemstvu. Svako ima nešto po čemu je posebno. Svakako, putovanja ispunjavaju čovjeka i proširuju mu vidike.

Ivana, zahvaljujemo ti na razgovoru i želimo ti puno sreće i uspjeha u glazbenim ostvarenjima, u pisanoj riječi i scenskim

nastupima i u svemu što želiš i što ćeš raditi.

razgovor razgovor


12 13

zavičajni pjesnikzavičajni pjesnik


zavičajni pjesnik

Poljički svećenik, humanist, vizionar, prosvjetitelj, pre-poroditelj, povjesničar, narodni pjesnik i dramski pisac don Stipe Kaštelan rođen je 1. rujna 1880. u selu Zakučcu pokraj Omiša, na području Donjih Poljica. Pučku školu je polazio u rodnom mjestu, a studij bogoslovije u Zadru. Svećenički red primio je u Omišu 8. listopada 1904. g. Prema pronađenim podatcima, najprije je služio kao župni pomoćnik u Podgori (1904.-1905.) i Desnama (1906.-1907.), zatim je nešto manje od godine dana zamjenjivao župnika Doca Donjeg (1. lipnja 1907.-31. ožujka 1908.). Poslije je upravljao župom Nova Sela (1. travnja 1908.-31. svibnja 1911.; s Novih Sela od 1. lipnja 1910. do 14. srpnja 1910. prema potrebi je služio i u Blatu na Cetini). Nakon toga župnikuje punih 27 godina u povijesnom središtu Poljica, u Gatima (od 1. lipnja 1911. pa sve do umirovljenja krajem 1938.). Zadnje je godine života proživio u rodnom Zakučcu, a umro je iznenada u splitskoj bolnici 3. siječnja 1945. g., u šezdeset i petoj godini života.

Za života je školovao svog sinovca Juru Kaštelana koji je izrastao u jednog od najvećih pjesnika novije hrvatske knji-ževnosti.

Za vrijeme župnikova-nja, poput ostalih sveće-nika, poticao je i ustrajno radio na osnivanju puč-kih čitaonica sa svrhom narodnog prosvjećivanja i razvijanja rodoljublja. Usmenom predajom eg-zistira informacija da je u Gatima 1911. g. otvorena pučka čitaonica „Seljač-ka sloga“, a taj događaj se poklapa s dolaskom novog župnika u Gata. U toj se čitaonici nala-zio radioprijamnik te su stizale neke dnevne i mjesečne tiskovine. Ljudi, većinom muš-karci, okupljali su se, čitali, slušali novosti te se

družili. Odgoj i naobrazba župljana bili su temeljni ciljevi nje-gova rada. Težio je buđenju i razvitku nacionalne, moralne i društvene svijesti. Iako je njegov javni život bio jednostavan, svojom kreativnom kulturnom djelatnošću postao je promica-telj i čuvar trajnih vrijednosti poljičke prošlosti.

Sve ono što je riječima i perom propovijedao, djelima je izvršavao. Cijeli život je posvetio proučavanju identiteta, sa-kupljanju povijesne baštine i ostvarivanju prosvjetiteljskih zadaća. Uza sav svoj svećenički pastoralni rad, don Stipe je znao u svoje vjernike udahnuti i značajne vrijednosti svakoga prosvjetnoga rada, posebice svijest o povezanosti nacionalne povijesti sa životom i problemima opstojnosti vlastita naro-da.

U svom istraživačkom radu najviše se posvetio proučava-nju poljičke prošlosti pa je pokušavajući osvijetliti podrije-tlo i postanak Poljica napisao, i 1940. u Splitu tiskao, knjigu Povjesni ulomci iz bivše slobodne općine – Republike Po-

ljica. Ova knjiga dono-si jedan opći pregled pravno-povijesne pro-blematike koji može poslužiti kao podloga za razmatranje poljičke povijesti i autonomne političke zajednice na elementima statutarnog prava. Knjiga je uspje-la približiti čitateljima povijesnu sliku speci-fičnog državnopravnog i gospodarskog ustrojstva poštovane poljičke opći-ne i Knežije.

Kaštelan se osim ure-đivanjem povijesne gra-đe bavio i književnim stvaralaštvom.

Stipe Kaštelan(1880. – 1945.)

Pripremila Marina Kovačević, 7. r.

(Izvor:Diplomski rad Život i djelo Stipe Kaštelana Nikoline Radmilo, prof. hrvatskog i engleskog jezika i književnosti, Split, studeni 2009.)


zavičajni pjesnik zavičajni pjesnikzavičajni pjesnik

Pjesma: 1. X. 1942.

Aoh! – kuku – kuku! – plačni dane,Prvog listopada, što osvane!Toga dana razbojnika ruka,Pobi mnogo poljičkoga puka.

Spali robu, kuće i kućištaHrane, pića ne ostane ništa.Bi poklana, odvedena stoka,Odneseno zlata, novca, smoka1!

Kada prođeš, oj hrvatski sine,Preko ove hrvatske krajineI saznadeš razbojnika jale:Do mosorske kršne djedovineKralja Slavca Gata posljednjegaZa slobodu zlatnu borećega.Prve žrtve jesu ovdje pale! ili u Gatim su pale

Vini pogled u neba visineI zavapi iz srca dubine:Doma moga s nebeskoga svodaBrani, Bože – od zvijerskoga roda!

Ova je pjesma zapisana u Zakučcu 14. XI. 1942., nešto više od mjesec dana poslije zvjerskog četničkog pokolja nevinih ljudi u Gatima i okolici.

Pjesma je iz don Stipe isplivala u dugom bolnom ljud-skom grču, jedva primijećena. Nije kriknula glasnim hrop-cem, vapajem pravednika prema nebeskim visinama. Na-pisana je punih mjesec dana nakon zločinačkog pohoda po središtu, po srcu Poljica. On je sve žrtve znao. Njihova lica su ga dozivala i pozdravljala, smiješila su mu se preko dvadeset pet godina. Poimence ih je mogao nabrojati. Sko-ro tri desetljeća zajedno su disali, živjeli, radili. Mnogo je pokojnih mladih on krstio, vjenčao, a u trenu su bili mučki ubijeni. Ovaj don Stipin rad se razlikuje od svih ostalih po neko-liko osobitosti. Ne samo da je samostalna lirska pjesma, već nije planirana i u duhu ostalog autorovog stvaralaštva. Sav ostali opus mu je obrazovno angažiran te ima svrhu prosvjećivanja ljudi. Ova pjesma to nije, ona samo prizi-va emocije koje su pjesnika tada preplavile te je bolna i intimna.

Za života je napisao trilogiju koja tematizira poljičku prošlost. Triptih se sastoji od tri dramska teksta: Počelo Poljica (posljednja napisana i prvi put prikazana 1935.), Prodana djevojka (napisana oko 1923., praizvedena 1924.)

1 u značenju – hrane

i Rasulo Poljica (prva napisana i praizvedena 1919.). U njima je pokušao dati cjelovit prikaz od osnutka, razvo-ja života i propasti seljačke republike. Usprkos manjku stvaralačke kreativnosti, don Stipe je uspješno i kvalitetno ostvario svoju namjeru. Pučki igrokazi predstavljaju au-torovo oruđe, alat za izvršavanje zadaće. Oni su prilago-đeni publici i seoskim glumcima amaterima te su ujedno i društveno angažirani. Njihova namjena je bila promicanje narodne baštine te prosvjećivanje Poljičana. Radeći u vrlo teškim vremenima i uvjetima, don Stipe je odmah po dolasku u gatsku župu marljivo pristupio rea-lizaciji svog nauma. Njegovo je župnikovanje bilo vrlo plodno i predstavlja značajan isječak gatske povijesti. On je bio kamen zaglavni na koji su se naslanjali i ugledali njegovi nasljednici.

Njegovo povijesno djelo i trilogija pisani su književnim hrvatskim jezikom, novoštokavskim (ikavskim) dijalek-tom. Mjestimice se može pronaći i pokoja lokalna, ne-književna, domaća riječ. Česti su i krnji izrazi, posebno u dramama koje su pisane u desetercu, a takvi izrazi su vje-rojatno namjerno korišteni zbog potreba metrike i ritma.

Drame don Stipe Kaštelana žive kontinuirano na sceni punih devedeset godina. Za to je velikim dijelom zaslužna KUU „Mosor“ koja je počela djelovati davnih dvadesetih godina 20. st. Ona poljičku trilogiju oživljava 1962. godi-ne, a poznati dramaturg Ivo Marjanović spaja don Stipina djela Počelo Poljica i Rasulo Poljica u kolaž dramu iz tri dijela Od počela do rasula, čija je praizvedba bila u Gati-ma na blagdan Sv. Jurja, 26. travnja 1984. godine. Igrana je često i postigla je uspjeh kod publike i kritike.

U tri desetljeća suradnje gospodina Marjanovića i Gaća-na predstave su se nebrojeno puta igrale, a kroz njegovu je ,,glumačku školu’’ prošlo preko pedeset glumaca-amatera, četvrtina stanovništva Gata, čime je zapravo nastavljena ideja autora drame don Stipe Kaštelana. Scenografiju drama u posljednjih nekoliko godina ob-navlja redatelj Trpimir Jurkić koji ne intervenira u tekst već samo u glumačke pokrete. Iako tematiziraju davnu prošlost, u osvježenim izdanjima drame su osuvremenje-ne i atraktivne, posebno Prodana djevojka. Zahvaljujući snažnoj priči, novoj scenografiji te glazbenim brojevima koji, prema redateljevoj zamisli, čine sastavni dio izvedbe, predstava je iznimno zanimljiva te kod gledatelja izaziva snažne emocije.

Kako se čini, tradicija koja je započeta daleke 1919. ne će se prekinuti. Budući da su drame Od počela do rasula i Prodana djevojka jako kvalitetne i poučne, planira se na-praviti turneju po dalmatinskim školama te kroz poseban vid nastave učenicima približiti slavnu prošlost.

zavičajni pjesnik zavičajni pjesnik

Prizor iz drame Prodana djevojka

14 15

grdelinove vijestigrdelinove vijesti


grdelinove vijesti

Dan kruha u našoj školiPišu Ivana Kovačević i Viktoria Miličević, 8. r.

OŠ „1. listopada 1942.“ Čišla već tradicionalno u listo-padu slavi i blaguje plodove zemlje, kruha, rada ruku čo-vječjih. Dan kruha, koji se ove godine u našoj školi slavio 19. listopada 2009., razlikovao se od svih dosadašnjih i bio je humanitarnog karaktera. Naime, prikupljala su se sred-stva za škole u Africi. Nakon uvodne riječi našeg ravnate-lja, blagoslova hrane i vesele pjesme školskog zbora, svaki razred je započeo s prodajom jesenskih plodova koji su bili izloženi na stolovima. Učenici su s velikim entuzijazmom prodavali hranu, a za neku su se čak i cjenkali, sve kako bi prikupili koju kunu više za naše prijatelje u dalekoj Africi. Svi smo se dobro najeli slatkih plodova koje su naše majke i bake marljivo pripremale, a prikupljena je i lijepa svota novca. Nadamo se da će naš doprinos barem malo pomoći da se afričkoj djeci omogući obrazovanje, a time i kvalitet-niji život.

‘‘Kruh je mio kao istinsko prijateljstvo.Njegov miris putuje od stola do svakog ljudskog srca.Kruh je najbolja snaga ljudskog života.’’


grdelinove vijesti

grdelinove vijesti

Obitelj Hughes opet je velikodušno donirala sredstva kojima su ovaj put obnovljeni stari i ruševni nužnici.

Tijekom proljetnih praznika obavljeni su radovi pa su učenike dočekali novouređeni nužnici primjereni 21. sto-ljeću.

Osim toga, za potrebe škole obitelj Hughes je kupila stolno računalo, opremu za TZK, lektirne naslove i CD playere.

Našim dobročiniteljima, obitelji Hughes, zahvaljujemo od srca! Učiteljice Ivanka Mucić i Maja Šimleša

Proslava 55. obljetnice rada KUU „Mosor“

Piše Martina Radić, 6. r.

Pedeset peta obljetnica rada KUU „Mosor“ slavila se u Gatima 12. prosinca 2009.g. scenskim nastupima i glazbom uživo. Članovi KUU „Mosor“ plesali su Splitsko, Gatsko i Međimursko kolo. U svakom su se nastupu ogledale dobre pripreme, puno predanoga rada i proba. Svi su plesali u nošnjama KUU „Mosor“ i KUU „Brodosplit“, a plesačice su kosu plele u pletenice na glavi. Ushićeni pljesak publike u izvođačima je prostrujao kao blaga trema i sreća zbog uspješnoga nastupa.

Gosti su pogledali i film o radu KUU „Mosor“ koja čuva kulturnu baštinu Poljica, promiče vrijednosti tradicije i bo-gate prošlosti ovoga kraja.

Poslije umjetničkog programa svi su se zabavljali uz glazbu uživo i dobru hranu. Gosti su čestitali izvođačima, a oni su bili ispunjeni zadovoljstvom zbog uspjeha i lije-pog iskustva. Zabava i veselje odzvanjali su i u kasnim večernjim satima.

Posjet meteorološkoj staniciUčenici nižih razreda Osnovne škole „ 1. listopada 1942.“ i

PŠ Gata zajedno sa svojim učiteljicama i učiteljem posjetili su 4. prosinca 2009. meteorološku postaju u Splitu. Kratko za-nimljivo predavanje gospođe Popović i razgledavanje stanice probudilo je u učenicima interes za meteorologijom i pred-viđanjem vremena. Tako će i oni pratiti i bilježiti vremenske promjene vezane uz godišnja doba u našem zavičaju.

Učiteljica Carmen Beović

Računalo za učenike

u školskoj knjižnici

Piše Toni Kuvačić, 8. r.

U školskoj godini 2009./2010. knjižnica OŠ „1. listopada 1942.“ u Čišlima obogaćena je još jednim računalom kojim se mogu služiti i učenici. Prvi uradak na njemu ostvarili su osmaši Toni Kuvačić, Josip Dinčić i Ivan Grubišić pišući svoj esej za natjecanje iz Povijesti. Na jednom mjestu slu-žili su se dostupnom literaturom i pisali esej.

Školska knjižnica na ovaj način upotpunjuje svoju ulogu i sve više postaje mjesto kreativnog okupljanja i stvaranja naše i budućih generacija.

Dobročinstvo obitelji Hughes

grdelinove vijesti grdelinove vijesti

Škol

ski p

ano

učen

ika

škol

e Č

išla

(izr

ada

učite

ljice

Ane

Beo

vić)

Bogati stol 1. razreda

Paola Janković, 1. r.Školski zbor pjesmom je uveličao slavljeRoditelji i rodbina rado su se odazvali

pozivu na humanitarnu akciju

Stari i novi, preuređeni nužnik

16 17grdelinove vijesti grdelinove vijesti

Piše Dora Domljan, 6. r.

Dana 25. 3. 2010. godine učenici od 1. do 6. razreda OŠ ,,1. listopada 1942.“ u gradu Splitu gledali su predstavu Priča o Splitu. Glumci Gradskog kazališta mladih odlično su odigrali veselu, punu pjesme i plesa, predstavu koja daje sliku grada Splita i odnosa među njegovim stanovnicima tijekom povijesti. Nakon završetka predstave oko 10:30 sati, nastavnici su poveli učenike u obilazak Splita. Rivom su došli do Dioklecijanove palače i prošli kroz podrume prema kipu Grgura Ninskog. Krećući se kroz tržnicu u pravcu trajektne luke, učenici i nastavnici su dočekali autobus te se uputili zajedno kući.


grdelinove vijesti grdelinove vijestigrdelinove vijesti

Priča o Splitu

Skupština Društva PoljičanaPišu Lucija Očasić i Ivana Radostić, 7. r.

Dana 17. travnja 2010. u Domu kulture u Gatima održana je Skupština Društva Poljiča-na. Jedna od točaka dnevnog reda Skupštine bila je i biranje novog poljičkog kneza. Gla-sanjem je izabran Petar Rodić, koji je i prijaš-njih godina obnašao tu dužnost. Kao domaćin, KUU „Mosor“, čiji su članovi i naši učenici, uveličala je Skupštinu izvedbom Poljičke ko-lende, Gatskog kola i starih splitskih plesova - Monfrine. Gostovala je Udruga za očuvanje hrvatskog folklora iz Omiša s izvedbom glaz-benog i pjevnog programa, kao i s plesovima otoka Korčule.

Piše Ante Kovačević, 4.r.

Priča o Splitu je, ustvari, mjuzikl koji kroz pjesmu i igru predočava zanimljivosti grada Splita tijekom povijesti: Dioklecijanovu palaču, pazar i naravno, Hajduk. Nakon predstave učenici su sa učiteljima prošetali splitskom rivom i zasladili se prvim pro-ljetnim sladoledom. Razgledavali su Dioklecija-

novu palaču i dotakli Grgurov palac. Pri povratku u autobus susreli su dvije Korejke s kojima su se

fotografirali za uspomenu.

grdelinove vijesti


grdelinove vijesti

U KAZALIŠTU s druge strane

kulisaPiše Martina Radić, 6. r.

OŠ „1. listopada 1942.“ Čišla organizirala je 27. studenoga 2009. godine posjet Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu.

U jutarnjim satima učenike je dočekao radnik Kazališta i prvo ih poveo u gledalište. Bili su tu prvi put sami. Stali su na pozornicu gdje nije bilo glumaca. Na podu su vidjeli pokretni dio u obliku kruga. On se tijekom predstave može okrenuti i služi za promjenu scene. Jedan dio poda pozornice se otvara, a ispod njega sjedi orkestar. Bilo je uzbudljivo s ovoga mjesta gledati parter i polukružne lože iznad njega i kako se diže i spušta zastor. Iza pozornice su velika željezna vrata bila otvo-rena, a s kamiona su unosili rekvizite za novu predstavu. Tu su dizala, iznad njihovih glava svjetla reflektora i konopi. Obišli su garderobu – sobe gdje se glumci presvlače i šminka-ju, gdje se haljine kroje i glačaju. Vidjeli su haljine glumica iz Spli’skog akvarela i drugih predstava. Zanimljivo je bilo u so-bama gdje glumci čitaju tekstove i vježbaju za predstavu. Jed-na im je glazbenica rado nešto odsvirala na harfi. S trećega su se kata tiho vraćali jer je već počinjala proba za predstavu.

Učenici od petog do osmog razreda iz kazališta su otišli u kino. Gledali su film Mladi mjesec, šetali po dućanima i zabavljali se jedući omiljene slatkiše i sendviče na povratku kući.

Iz Priče o Splitu

U splitskoj trajektnoj luci

Ispred Gradskog kazališta mladih

Svi smo željeli dotaknuti Grgurov palac

Ivan Grubišić i Viktoria Miličević, 8. r., članovi KUU “Mosor”

Učenici na pozornici Pogled prema gledalištu i ložama Čuli smo i zvukove harfe

U garderobi

18 19

Maskenbal u školiDana 12. veljače u Osnovnoj školi „1. listopada 1942.“

Čišla održan je maskenbal za učenike razredne nastave. Imali smo priliku uživati u bogatstvu raznolikosti dječje mašte, a najbolje maskirani učenici su bili nagrađeni. Treću nagradu je osvojila dobra vila Josipa Dinčić, učenica 1. razreda, drugu nagradu su dijelili baka i djed, Ivan Grubišić, učenik 3. razre-da i Kate Jerončić, učenica 2. razreda, a zasluženu 1. nagradu osvojio je Frane Miličević, učenik 4. razreda koji je bio ma-skiran u svinjsku gripu, aktualnost koja nam je posljednjih mjeseci osobito plijenila pažnju.

Knjižničarka Zrinka Pavković

grdelinove vijesti grdelinove vijesti

grdelinove vijesti



grdelinove vijesti grdelinove vijestigrdelinove vijesti

Josip Tičinović na 23. regionalnom NATJECANJU IZ

MATEMATIKEPišu Lucija Očasić i Ivana Radostić, 7. r.

Josip Tičinović, učenik 6. razreda OŠ ˝1. listopada 1942.˝ PŠ Kostanje sudjelovao je na 23. regionalnom natjecanju iz matematike u Osnovnoj školi Jurja Dal-matinca na Pagu 20. i 21. svibnja 2010. godine, među najboljim učenicima četvrtog, petog i šestog razreda osnovnih škola iz Zadarske, Šibensko-kninske, Split-sko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije.

U kategoriji učenika 6. razreda sudjelovala su 32 učenika, a Josip je osvojio izvrsno 10. mjesto. Iskre-ne čestitke i pohvala Josipu i njegovoj mentorici Mariji Juričević, što na ovakav način promiču našu malu školu i njeno ime izdižu iznad imena mnogo većih škola u navedenim županijama.

NAGRADA

GradaOmiša

Pišu Lucija Očasić i Ivana Radostić, 7. r.

Povodom obilježavanja Dana grada Omiša 13. svibnja 2010. godine, Grad Omiš dodijelio je nagrade najboljim učenicima za postignute uspjehe na najvišim razinama, regionalnim i državnim.

Josip Tičinović, učenik 5. r. PŠ Kostanje za osvojeno 3. mjesto na regionalnom natjecanju iz matematike u školskoj godini 2008./2009. i Ivan Čorić, učenik 4. r. 2008./2009. godine iz PŠ Gata za sudjelovanje na regi-onalnom natjecanju, dobili su vrijedne novčane nagrade i priznanja. Pratile su ih njihove mentorice Marija Juri-čević i Nensi Gale.

Nagrađeni matematičari i njihove mentorice

Učenik Josip Tičinović i nastavnica Marija Juričević

20 21

eko-ekoeko-eko

eko-ekoeko-eko

eko-eko

eko-eko

U školskoj godini 2009./2010. učenici PŠ Gata uklju-čili su se u UNICEF-ovu akciju „Škole za Afriku“. Tim projektom djeca su se upoznala s teškoćama s kojima se susreću njihovi vršnjaci u Ruandi. Dojmilo ih se siro-maštvo u kojem ta djeca žive, način na koji se školuju i kako pomažu i sudjeluju u svakodnevnom životu svojih obitelji. Tako je nastala ideja da i mi osjetimo djelić tog života.

Svjetski dan voda i terensku nastavu „Vode u zavičaju“ obilježili smo 26. ožujka 2010. na izvoru Vela studena koji se nalazi na putu za Dubravu. Učenici su sa sobom ponijeli plastičnu bocu od dvije litre koju su na izvoru napunili vodom te ju nosili do škole. Nakon polusatnog pješačenja bili su umorni, bilo im je teško i naporno. Ci-jelim putem su se pitali kako to mogu djeca u Africi po velikoj vrućini, neasfaltiranom putu i, vjerojatno, većoj udaljenosti do vode.

Na kraju puta učenici su shvatili da je prava blagodat otvoriti slavinu i iz nje bezbrižno piti čistu vodu, da su sretni što im je djetinjstvo neopterećeno teškim fizičkim radom i što je većini učenje jedina obveza u obitelji.

Učiteljica Nensi Gale

OBILJEŽAVANJE SVJETSKOG DANA VODA

eko-ekoeko-eko

eko-eko eko-ekoeko-eko

eko-eko

Piše Gabriel Humačkić, 4. r.

Dana 22. ožujka obilježava se Dan voda. Ove godine su učenici i učitelji PŠ Gata odlučili obilježiti taj dan 26. ožujka i to odlaskom na izvor Vela studena. Na putu do izvora razgledavali smo naš zavičaj i bilo nam je zani-mljivo. Izvor je uz cestu na putu za Dubravu i ograđen je kamenjem. Sa sobom smo ponijeli plastične boce od dvije litre kako bi svojim ukućanima donijeli vodu. Tako smo se prisjetili svih onih kojima je voda nedostupna, po-put ljudi u Africi, kao i u onim, potresima razrušenim, ze-mljama. Pri povratku smo bili jako umorni pa smo ispred škole sjeli i pili vodu, a učiteljica nam je podijelila slatki-še kako bismo nadoknadili izgubljenu energiju.

Taj izlet je za nas bio jako poučan. Mogli smo bolje razumjeti kako je djeci u Africi koja moraju svakodnev-no pješačiti više od dva kilometra da bi došla do vode, a onda nositi barem pet litara za potrebe svoje obitelji. Od toga dana zatvaram slavinu kad perem zube ili ruke i pazim na potrošnju. Molio bih i sve ostale da pripaze na bespotrebno prolijevanje vode.

Eko grupa učenika 2. r. PŠ Kostanje (učiteljica Daniela Dadić)

Eko grupa učenika 2. r. PŠ Kostanje (učiteljica Daniela Dadić)

U zagrljaju prirode (Brnistra)

Učenici PŠ Gata na izvoru pune vodom plastične

boce...

... koje će nosti putem do kuće i simbolično suosjećati s djecom u dalekoj Africi

Um

orni

uče

nici

na

povr

atku

is

pred

škol

e

22 23

buđenje novoga životabuđenje novog životaa

buđenje novoga životabuđenje novoga života

buđenje novoga života

Pripremio Jure Proso, 7. r.(Izvor: webna stranica KNI)

Svakom djetetu i svakom mladom biću treba pristupiti s punom pažnjom i ozbiljnošću jer je obrazovanje i odgoj mla-dih najvažniji pothvat i najodgovorniji posao, tako važan za njihov cijeli život, ali i za obitelji i cijele zajednice.

Obrazovanje ima za cilj pružiti mladima što više znanja o raznim područjima ljudskih spoznaja. Čovjek se služi svo-jom razumnom sposobnošću da što više zna, otkriva i služi se uspjesima svoje znanosti. On kao intelektualno biće želi spoznati istinu o sebi, istinu o svemu svijetu i svim bićima. Ipak, to je samo jedna dimenzija čovjekovih sposobnosti pa obrazovanje samo na intelektualnoj razini ne zahvaća cjelo-vitost čovjekova rasta.

Odgoj ima širi zahvat u čovjekove dimenzije duhovnog života. Čovjek je biće obdareno slobodom i on bira kako će se služiti svojom slobodom: pozitivno, odgovorno, izborom dobra, ili razorno, izborom zla. Čovjek je biće osjećaja, biće unutarnjih raspoloženja koje nazivamo srce.

Čovjek je i biće savjesti. Kakva je ta njegova savjest? Ona je tajanstveni unutarnji glas koji ocjenjuje njegovo djelova-nje i postupke pod moralnim vidom: čini li dobro ili zlo.

Kad kažemo da je potreban odgoj mladog bića da dostojno, moralno živi, onda taj odgoj izgrađuje ljudsko biće u cjelo-vitosti njegova unutarnjeg duhovnog života, da zna biti ispravno i odgovorno slobodan, da ima plemenito srce s osjećajima nese-bičnosti i dobrohotnosti prema drugima, da usvaja ispravna objektivna načela života kao normu savjesti.

U odgoju treba računati s istinom o čovje-ku koju spoznajemo iz Božje objave i koju potvrđuje iskustvo čovječanstva kroz cijelu povijest.

Čovjek je ranjeno biće u svim svojim mo-ćima: u razumu, u slobodi, u srcu, u savjesti. Sklon je sebičnosti, samodopadnosti, oholo-sti: što više imati, što više uživati, što više imati moći nad drugima. Stoga je mladom ljudskom biću potrebno otkrivati viziju ži-vota koji je dostojan čovjeka. Nije dovoljno samo njegov razum puniti znanjem, već mu

je potrebno otkrivati prave vrijednosti za odgoj srca, slobode i savjesti.

S odgojem je slično kao i s prirodom. Ako vrt, njivu, voć-njak, vinograd prepustimo njima samima, da rastu kako hoće bez čovjekove ruke, brige, obrade – što će od njih biti? Izrast će šikara i korov, u njima neće biti plemenitih, dobrih plodova. Tako je i s čovjekom. Potrebno je njegovati dušu istinom, dobrotom, ljubavlju i poštovanjem. Srce treba nje-govati. Slobodu treba njegovati. Savjest treba usmjeravati. Cjelovit čovjek treba rasti. Čovjek kao odraz Božje ljepote, dobrote i ljubavi.

Odgoj je najveća umjetnost i najvažniji posao. Lako je gra-diti nebodere, lako je stvarati strojeve, lako je letjeti među zvijezde, ali teško je odgojiti čovjeka, cjelovita čovjeka koji će živjeti Božju viziju ljudskog života i svih ljudskih odnosa. Hoće li djeca, mladi rasti za radost i ponos svojih roditelja, za radost svojih učitelja, za nadu naroda, smisao života i si-gurnost budućnosti?

Velika je odgovornost za rast mladih, za odgoj u pravom smislu odgoja. Ta je odgovornost na savjesti roditelja, na sa-vjesti svakog profesora, učitelja, nastavnika koji se svojim pozivom susreće s tim tajnama svakog ljudskog bića.

Ovo je opće razmišljanje o odgoju. A koji je temeljni uvjet odgoja? TO JE PRISTUP S LJUBAVLJU!

Tako je govorio kardinal Franjo Kuharić…

ODGOJ - PRISTUP S LJUBAVLJU

buđenje novoga života buđenje novoga života buđenje novoga života

buđenje novoga života

“Ljubav ne bi bila ljubav, kad bi imala svoj završetak.

U njenoj je naravi da živi vječno.”(S. Košutić)

(…)„Tamo dolje, dolje u dolini, tamo je danas domsviju srdaca, bogatih i siromaha najbjednijih.Tako je crkvica sela svakome gnijezdo splela.Tamo na podnožju žrtvenika leži Kristpropet na križu, s praštanjem i ljubavi bolnom na licu.A stražu mu drže dvije svijeće i orošeno proljetno cvijeće.Seljaci se spuštaju na koljena, šapuću molitvu tihu,cjelivaju rane nogu, srca i dobrih ruku.I u satima klečanja toga razumiju svog propetog Boga.“

(Sida Košutić, U sumračje na Veliki petak)

RAZMIŠLJANJA UČENIKA O KORIZMI

Korizma nije odricanje od kolača, duhana… Korizma je zbliženje s Bogom i bližnjima. Zapravo, trebamo se odreći loših stvari i živjeti kako nas Isus uči.

Duje Zečević, 5. r.

Korizma je za mene vrijeme u kojem se odričemo grijeha. Važna mi je zato što je to priprema za Uskrs, za najveći blagdan. Ljudi u korizmi čine dobra djela, mole, poste, pa tako i ja.

Martina Radić, 6. r.

Korizma je vrijeme duhovne obnove i pripreme. Tada se najbolje pokajemo i svojim postom i molitvom malim dijelom suosjećamo s Isusom i odužujemo mu se.

Dražena Bogdanović, 8. r.

Korizma je vrijeme kada se u najdubljim dijelovima sebe obraćamo i duhovno se popravljamo te očekujemo Isusovo uskrsnuće.

Nediljka Alfirević, 5. r.

Korizma je za mene najljepši dio crkvene liturgije jer se čovjek oslobađa od grijeha i duhovno se priprema za najveći blagdan – Uskrs.

Marin Braić, 8. r.

Korizma je vrijeme kada svojim djelima suosjećamo s Isusovom mukom na križu. To bi bila naša žrtva.

Toni Kuvačić, 8. r.

U korizmi ljudi nastoje ne gledati vanjštinu ili izgled već prihva-ćati svako živo biće kakvo jest. Sve što čine, čine za drugoga, drugi-ma u korist, olakšavajući dušu, skidajući teret grijeha sa srca i duše, ono što nas svakodnevno tišti, grize i probada. Blagoslov Uskrsa formira temelj čovjekovog života i odnosa s drugima.

Zato, uniđi u sebe, svoje misli, osjećaje. Stvori čisti, prozračeni svijet bez trunčice zla ili korijena nepoželjnog. Izliječi se.


Korizma je vrijeme priprema za Uskrs. Karmen Vuletić, 5. r.

Korizma je vrijeme mira i ljubavi, ali i vrijeme odricanja od grijeha.

Matej Generalić, 5. r.

Meni je korizma u srcu,meni je korizma u najljepšem snu.

Moje srce u njoj je sretno,razigrano, raspjevano.

Marko Maleničić, 5. r.

Korizma je vrijeme ljubavi i pomirenja, u njoj se pripremamo na Isusov dolazak.

Katarina Malenica, 5. r.

Korizma je vrijeme od četrdeset dana u kojemu opraštamo, molimo i vjerujemo.

Matea Mihaljević, 5. r.

Korizma je vrijeme kad pružamo jedan drugome ljubav i slobodu.Justin Šaškor, 5. r.

U korizmi se trebamo odreći grijeha i loših postupaka.Rafaela Borovac, 5. r.

Korizma je vrijeme ljubavi i mira.Paola Kuvačić, 5. r.

Korizma je vrijeme iščekivanja ljudskog spasenja.Mario Krcatović, 5. r.

Likovni i literarni radovi učenika u vrijeme korizme krasili su pano škole Čišla

24 25

novinarska svaštaonicanovinarska svaštaonica

novinarska svaštaonica



Učenici 4. r. OŠ „1. listopada 1942.“ Čišla sa svojom ra-zrednicom Carmen Beović krenuli su 27. travnja 2010. zajed-no s učenicima 4. r. iz OŠ „Josip Pupačić“ Omiš na četverod-nevnu ekskurziju u Zagreb.

Na putu prema Zagrebu posjetili su najstariji hrvatski naci-onalni park Plitvička jezera. Pri dolasku u Zagreb smješteni su u hotel Porin. Sljedeći dan su razgledali znamenitosti gra-da Zagreba, posjetili Tehnički muzej i prekrasni Zoološki vrt Maksimir.

Na kraju dana uživali su u odmoru i igri na jezeru Bundek.Treći dan ekskurzije autobusom su otputovali u posjet gra-

du Krapini i posjetili Muzej evolucije i nalazište pračovjeka Hušnjakovo. Razgledali su Trakošćan, dvorac obitelji Draš-ković.

Pri povratku kući, 30. travnja, posjetili su Memorijalni cen-tar Nikole Tesle u Smiljanu i kroz tunel Sv. Rok spustili se u Zadar, gdje su uživali u šetnji Kalelargom i divili se zvukovi-ma Morskih orgulja na zadarskoj rivi.

Umorni, ali obogaćeni novim spoznajama i dojmovima, sretno su stigli svojim kućama.

Učiteljica Carmen Beović

EKSKURZIJA 4. r.

novinarska svaštaonicanovinarska svaštaonica novinarska svaštaonica


Piše Paula Katušić, 7. r.

Linus Soko ima 12 godina i tek je ove godine završio 3. razred. Mama i tata su mu umrli pa je brigu o dječaku preuzela baka, koja je stara i nemoćna pa maleni živi u strašnim uvjetima. Takav je život dječaka iz Tanzanije. Vijest o Linusovom životu do nas je došla preko udruge „Kolajna ljubavi“ i misionarke Ivane Parlov koja nam je poslala kratku priču o Linusu. On živi u kućici od blata sa svojom bakom, spavaju na krpenoj vrećici na podu. Možete samo zamisliti koliko često su gladni. Do sada su se prehranjivali od bakinog cjelodnevnog kopanja, ali ona više nije u mogućnosti raditi teške poslove. Srećom, pokraj njihove kućice nalazi se sirotište koje vodi časna sestra pa maleni tu često dobije zdjelicu palente kako bi prebrodio još jedan dan. Linusa baka nije na vrijeme poslala u školu jer nije znala da ga samo škola može spasiti od još veće bijede. Stoga Linus pohađa tek 3., a trebao je 6. razred. Odlazak u školu ga neiz-mjerno veseli jer ga učenje ba-rem nakratko makne od gor-ke svakodnevnice. Područna škola Kostanje uključila se u misijsko kumstvo i na takav način pomaže našem Linusu osigurati svijetlu budućnost. Našim uključenjem u kum-stvo Linus je dobio novu uni-formu, džemper, cipele, torbu i sve za školu. Naravno, po-brinuli smo se da dječak i nje-gova baka imaju svakodnevni obrok.

Osjećaj da si nekome po-mogao neopisiv je, tako se i mi osjećamo zbog ovog dobrog djela. Pomogli smo jednom dje-čaku, ali i on je nama pomogao spoznajom da šireći dobra djela stvaramo sretniji svijet.

Misijsko kumstvo

Na Plitvičkim jezerima

Posjet Tehničkom muzeju u Zagrebu

Ispred Zoološkog vrta Maksimir

Zabavni park u Sv. Križu Začretje

Linu

s Sok

o

U zagrebačkoj katedrali

Ručak u restoranu

Morske orgulje u Zadru

Ispred rodne kućeNikole Tesle

Hušnjakovo u Hrvatskom zagorju

Na ulazu u Trakošćan

26 27





Piše Ivana Kovačević, 8. r.

Krenusmo neispavani i iscrpljeni (malo tko je prespavao noć, sigurno spremajući scenarij za narednih pet dana ur-nebesa). Razrednica je održala podužu seriju roditeljskih sastanaka, zbog (ne)primitivnog ponašanja izmijenila pra-vila Ustava, sve u nadi da ne ćemo posramiti ugled najdra-že nam školice. Autobus, poljubac s uplakanim mamicama i podrugljivo nasmiješenim očevima. Neeeee, pa ja pla-čeeem! Da, da! Neočekivano i nečuveno!

Emocije brzo mijenjaju svoj oblik. Na ženskoj strani au-tobusa već je smišljen susret sa Sinjanima. ‘’Uf, uf, načula san da ima macana, sine mili!’’ Muška strana, staloženija, uvrijeđeno uzvraća: “Je, je. ‘Ko bi meni odolija. Ej, eeeej! Doć’ će maca na vratanca!’’ (Da ne idemo u detalje, a bilo ih je.) U Sinju ćemo prelaziti u drugi bus. Spremamo voj-nu strategiju o hvatanju zadnjih sjedala: “A, Dinčiću, ti ćeš utrčat’ prvi u bus i stavit’ naše torbe da ni’ko ne sidne, jasno?!’’ I evo, Izabrani stigoše u Sinj.

Hahaha, Sinj, da! Zanimljivo. Osim što su brojčano nad-mašili našu skromnu šesnaestočlanu četu, zauzeše zadnja mjesta. Nepristojnost, moji ljudi, nepristojnost! Znate li da gosti imaju prednost? Neeema veze! Pametniji popušta! Uskoro Novi pokazaše svoju raskošnu snagu. Srušili su kutiju za držanje stvari u autobusu i naše poimanje poj-ma divljaluk. Nije dokazano jesu li kutiju srušili mišićima ili je ona, ne podnoseći visoki C njihovih glasnica, pala i olakšala si smrt. Sve u svemu, uz pokoju trač-partiju s momcima ispred sebe (duo Ante i Ante), dolepršasmo do Zadra.

Morske orgulje, Pozdrav Suncu, Zla-to i srebro Zadra, Ka-lelarga, Forum, Sv. Krševan i Sv. Stošija, romantična atmosfe-ra, more i Dalmatinci, savršeni spoj zdravog i korisnog (čitajte: zgod-nog). Vožnju nastavlja-mo uz našu pjesmu i, sa sinjske strane, vrisku, i evo nas na benzinskoj postaji u Lici gdje su za-bilježeni najnapetiji tre-

nutci putovanja. Naše oko sokolovo, čišlansko, prepozna-lo je igrače NK Šibenik, točnije Ermina Zeca (ha, slušajte, tko zna, zna!). Doduše, ljepši spol je trčao za Bezimenim Igračem (ime i nije važno) pretpostavite zašto!

Druga benzinska postaja, nazovimo je Tkojekamenba-cio1, negdje blizu Rijeke locirana, zaplela je i rasplela pri-ču, te opravdala gore navedenu srušenu kutiju i tempera-ment naših Sinjana. Naime, sinjske su cure bacile kamen-čić prema autu vozača N.I. koji ih je pozvao unutra. Majka Gravitacijska Sila Teža nije bila na njihovoj strani te je taj kamenčić slučajno pogodio auto vozača N. I. (Nemam Ime). „Pravednik“ je nosio svoj mobitel marke Sony Eri-csson i pravo je čudo što se u njegovoj ruci nisu razdvojili Sony i Ericsson. On je, u napadu bijesa, izvrijeđao učitelje zbog „nepristojne dječurlije“. Curice su odmah zaplakale (nezrela glumačka akademija) te su nakon dužeg čekanja policije, sirote, pomilovane. Pravi happy end!

U Rovinj stigosmo u kasnim satima (24. 9. 2009.) i kao prava, dobra dječica odosmo u krevet (Hahahahahahaha, vi nam još i vjerujete!). Smještaj i soba 314 na bazi jednog punog i tri polupansiona u hotelu Vandaliso, oprostite, Val-daliso, zadovoljio je skromne potrebe mene i moje kol(j)egice Viktorije i ostalih iz ekipe. Večer je prošla u valo-vima smijeha. Zaštitari na svim stranama love pokojeg hrabrog noćnog lovca i lupaju po vratima nemirnih gosta: ‘’Soba 314, imate 14 sekundi da otvorite!’’ Sad vas pitam biste li vi, u dva sata poslije ponoći, otvorili vrata dvokre-

vetne sobe s dvadeset ljudi u njoj? Ne biste! Znala sam. Nisam ni ja. Dakle, natjerala sam na to vjernoga druga Antu Jerončića. Vrata zijevnuše prijeteći, a zaštitari, nazovimo ih Miško i Siniša, upadoše strogo po-slovno. Dočeka ih u prvom ormaru Ante Janković u ženskim naočalama i s obru-čem na mašnicu u kosi: „Oprostite, imam nastup!“ Iza vrata kupaonice Domagoj Burazin

Nakon nas Istra više nije POLUOTOKEKSKURZIJA 8. r.



drhturi: ‘’A, tušira’ san se, gospodine.’’ S kreveta („treba li ti, deda, oraha il’ meda?“) pravda se Toni Kuvačić: „ Za-boravija san isključit ton na mobitelu!’’ Njiše se zavjesa, a nečujno izusti Ana Dujmo-vić: ‘’Ja spavan, nemojte me budit.“ Ispod pokrivača od straha skače jadno srce Petra Malenice: ‘’Nemojte mene, bilo mi je ‘ladno.’’ Viktoria Miličević i Ivana Kovačević u čudu vrište: ‘’Šta je ovo, ot-kud ste se svi stvorili?!’’ „Ovi nisu za recepciju, svaki je na svome mjestu“, prosuše zašti-tari i nestanu u dubini hodni-ka. Po okolnim prozorima visi ekipa iz Solina i Sinja, ori se i odjekuje: ‘’TORCIDAA!’’ Do-čekasmo prvo jutro u skupnom prepričavanju sinoćnjih doga-đanja. Tko je više puta pobje-gao stražarima, tko je proveo noć na recepciji (nismo mi već oni iz “Pada crnog jastre-ba“).

Drugi dan (25. 9. 2009.): Poreč-Limski kanal-Rovinj. Poreč, vodeći grad hrvatskog turizma i glavni grad Istre iz XIX st. (tko je slušao vodiča!). Razgle-dali smo grad, posjetili poznatu Eufrazijevu ba-ziliku (VI. st.), zaštićeni spomenik UNESCO-a. Zaustavljanje u čudesno oblikovanom Limskom kanalu koji je nalik fjordu dugom 12 km. Poslijepodne odlazak u Rovinj. Razgled centra grada u pratnji stručnog vodiča: Trg Valdibora, crkva sv. Eufemije, Grisia, Veli trg, Gradska vijećnica, Balbijev luk...

Pula, prekrasni biser Istre. Amfiteatar, Katedrala, Forum, Gradska vijećnica, Augustov hram, Slavoluk Sergijevaca, zadivili su naše mlade umove i zapitali kako je čovjek ne-svjestan svojih djela te ih rijetko cijeni, a i uništava.

E, da, treći dan je (26. 9. 2009.). Ručali smo u najpozna-tijem istarskom restoranu Be-Village, s pogledom na bri-junski arhipelag. Poslijepodne otplovismo do Nacionalnog parka Brijuni. Brijuni su nam bili jedno on najzabavnijih odredišta (zamislite: drug Tito, Jovanka, vjerni Koki, Ti-

tova papiga koja govori i pjeva, i govori i govo-ri i govori...i pjeva) te obilazak uz vožnju pa-noramskim turističkim vlakom.

Motovun-jama Ba-redine, četvrti dan (27. 9. 2009.). Tada nam je Veli Jože svojom di-vovskom rukom išču-pao mozak, protresao ga i vratio u lubanju kao da se ništa nije dogodilo. Jer se, ova-ko crknuti, trebamo penjati pola sata do sa-mog Motovuna, šetati i šetati, gledati i gledati, klimati glavama, kao da sve razumijemo, i onda se zavaliti na prvu klupu i užicati kojeg plemenitog muškarčića iz razreda da ti posudi svoju jaknu koju ćeš staviti kao jastuk pod

glavu ili ga pak zamoliti da glumi jastuk. Slijedi sinjska epizoda Tkojekamenbacio2, priznanje i još jedan poduže čekani happy end! Jama Ba-redine stanište je čovječje ri-bice i riznica stalagmita i sta-laktita, podzemnih skulptura nastalih tisućljetnim radom vode.

Rovinj-Opatija-Senj-Čišla. Zadnji dan (28. 9. 2009.) pro-šao je u sjećanju na predivne

trenutke i osobe. Roditelji, sa suzama u očima, dočekali su svoje golube (kako bi moja mamica rekla) i krenuli u život.

Najdraža razrednice Jadranka, zahvaljujemo Vam na ovih predivnih pet dana. Na Vašoj brizi i na svakoj riječi koja nam, vjerujte, mnogo znači. Nadam se da ćete s istom pažnjom i nadom bodriti buduće naraštaje jer ono što ste nam Vi dali, onu majčinsku ljubav, povjerenje i opraštanje, nude samo najveći ljudi, čvrstih stavova, vjere i znanja. Neka Vas u budućem radu prati ova misao: „Nije važno koliko godina u životu imate, već koliko života u godina-ma.“

Pozdrav Suncu u Zadru

Amfiteatar u Puli

Ispred hotela Valdaliso

U Rovinju

28

“Učitelji, istinski učitelji su po naravi svoga poziva, a onda i po naravi svojih osobnosti, optimisti. Optimizam je njihova istina. Mogu se oni u svome optimizmu umo-riti, ali se ne mogu štedjeti. Ne mogu odustati.Ne mogu odustati jer su u njih neprestano uprte beza-zlene, povjerljive, ali i stroge dječje oči. Da, tko s mirom izdrži djetinji pogled, taj je pravi učitelj. Takvi učitelji su čuvari i promicatelji ljudskosti u najplemenitijem smislu, povijesti dostojne življenja”

(Stjepan Lice)

Dana 6. lipnja 2009. godine OŠ „1. listopada 1942.“ utonula je u žalost. Zamuklo je zvono. Na školskoj klupi, u hodniku, upalje-na svijeća, cvijeće i fotografija nastavnice Matije Kovo, s porukom ispisanom dječjom rukom: „Čuvali Te anđeli Božji“. Tužni su svi. Zagrljeni, u grupicama, učenici plaču.

Još jučer, nastavnica Matija hrabro i dostojanstveno se borila pro-tiv opake bolesti. Smiješile su se njezine oči, kao na ovoj fotografiji, pune nade, blago, tiho i nježno. Nije se bojala. Sitna, krhke građe, a puna snage koju je crpila iz vedra i optimistična duha.

Rodila se 28. lipnja 1948. godine u Dubrovniku. Odrasla je u ra-dišnom obiteljskom okružju, odgojena dobrotom. Završila je Peda-gošku akademiju u Splitu i već iste, 1972. godine, počela je raditi u školi u Grabovcu. Kao mlada nastavnica Povijesti i Geografije radila je i u Šestanovcu te samo pola godine u Dugom Ratu. Udala se 1980. godine i u skladnoj i radišnoj obitelji bila dobra supruga, brižna majka i nevjesta. U matičnoj školi u Čišlima i u PŠ Kostanje do trideset i sedme godine radnoga staža izuzetnim pedagoškim da-rom poučavala je mnoge generacije učenika.

Strpljiva, puna razumijevanja i uvijek topla s djecom, dobro pri-premana i ustrajna u radu, s lakoćom je znala pokrenuti dječju zna-tiželju, ohrabriti nesigurne i sve ih zajedno nevidljivim koncima radosti i uživanja voditi u povijesne događaje i približiti im najudaljenije svjetske krajeve, otvarati im i duhovne vidike. Njezin se zanos u poslu prelijevao na djecu, a oni i njihovi rodite-lji znaju to cijeniti. U svom pedagoškom radu kod svih je učenika postizala vidne re-zultate.

Svoju plemenitu nastavnicu

Matiju poljički će kraj dugo pamtiti po natjecanjima i po izuzetnim uspjesima na svim razinama. Na najvišu, državnu razinu, vodila je učenika s kojim je, iz ljubavi prema djetetu, naučila brajicu pisati i mnoge je karte šilom iscrtala.

Nastavnica Matija je za svoje učenike rado odvajala dragocjeno vrijeme i za učenje u zavičajnom okruženju. U slobodnom subot-njem vremenu učenici su se s njom spremno penjali na Mosor, obi-lazili svaku škrapu i špilju Poljica, rijeku Cetinu. Tu ih je učila da spoznaju najdublje poruke prirode, iz vlastite pameti i duše. Bila je mladima snažan moralni oslonac i primjer kako postati dobar čo-vjek, kako svojim, čak i sitnim rukama, veliko djelo stvoriti.

Puna domoljublja, istinske vedrine i ponosa, gostima iz inozem-stva je s posebnim zanosom i ljubavlju prenosila svoje znanje o za-vičaju, senzibilizirala ih za slike kanjona Cetine, voljenu zavičajnu Gubavicu i druge prirodne i povijesne znamenitosti koje je i sama rado fotografirala i brižno u svom srcu čuvala.

U njezinoj neizmjernoj ljubavi prema poslu i životu prepoznali smo trajne vrijednosti te smo joj zahvalni za dio života koji smo s njom proveli.

Svoju dragu nastavnicu Matiju Kovo, svoju majku i prijateljicu, njezini su učenici ispratili do vječnoga počivališta u Gatima, i s njom su se oprostili uz veliko HVALA, u dirljivom zapisu pošto-vanja i ljubavi:

u spomenu spomen

u spomenu spomen

u spomen

u spomen

Matija Kovo1948.-2009.

U SPOMEN

Draga i omiljena nastavnice Matija!

Malo je riječi koje mogu opisati ovaj dan i svu tugu koju osjećamo u sebi.

Gajili smo nadu da ćete nam se vratiti jer smo vje-rovali u Vašu hrabrost, snagu i želju za životom.

Rado se prisjećamo svih trenutaka koje ste dijelili s nama, u želji da nas učinite boljima. Voljeli smo Vašu svestranost, cijenili Vaše znanje, poštivali Vaš auto-ritet.

Draga naša, kako smo Vas od milja zvali, Kovini-ce, svojim životom otisnuli ste neizbrisiv trag u našim životima i srcima. Rado ćemo Vas se sjetiti u našim molitvama, jer kažu da dječje molitve imaju posebnu snagu i zagovor kod dragoga Boga. Neka Vas čuvaju anđeli nebeski!

Zauvijek zahvalni, Vaši učenici!

29

u spomenu spomen

u spomenu spomen

u spomen

u spomen

Oproštajne riječi, u ime kolega i zaposlenika u Školi, govorio je ravnatelj Ivan Sladojević:

Draga naša Matija!

U ovom trenutku, dok Te zauvijek ispraćamo mi, Tvo-ji kolege iz škole, možemo Ti samo još zahvaliti za sve Tvoje godine rada s djecom u plemenitosti i dobroti, u ozračju blagosti i vedrine.

Hvala Ti za kvalitetno i uvijek suvremeno obrazova-nje, za znanje kojemu su mladi otvorena srca hrlili, za ponos naše škole čije si ime svojim uspjehom u znanju naših učenika na najvišoj državnoj razini predstavljala.

Hvala Ti za vrijednosti što si ih životom i vlastitim primjerom svjedočila: u svojoj obitelji, kao majka u od-goju svoga sina Ivana i kao pedagog u odgoju brojnih generacija.

Hvala Ti na silnoj ljubavi kojom si predstavljala ovaj naš kraj i bogatu povijest i izvan granica naše domovi-ne.

Hvala ti za ljubav prema prirodi i svakom djeliću za-vičaja i domovine kojom si mlada srca hranila.

Hvala ti za kreativne ideje i doprinos kvalitetnom radu naše škole.

Hvala Ti za sve ono čime si dio svih nas ovdje postala i nek’ Ti je laka zemlja koju si toliko voljela.

Neka Tvoj mir ništa više ne remeti, a mi ćemo čuvati uspomenu na Tebe.

Tvoji kolege i prijatelji

Iz sjećanja bivše učenice Nikoline Radmilo na pok. Matiju Kovo:

(…) Svima nam je poznata, a malo nas je uistinu zna. Cje-linu njenog bića mogli smo osjetiti preko fragmenata koje smo upijali u susretima s njom. Oni koji su bili počašćeni prilikom da im bude mentorica, kolegica, nastavnica, sretni su ljudi. Zahvaljujući profesiji koju je odabrala, bilo joj je dano da upozna mnogo djece na pragu života te da svojim djelovanjem utječe na njihov razvoj. Svatko tko je prošao četverogodišnje poučavanje u OŠ u Čišlima, zna tko je bila Matija Kovo. Stroga i pravedna, prema potrebi bliska i pristupač-na, vrstan poznavatelj vlastite struke i odličan metodičar. Poučavala je vrjednotama iskonskih korijena, baštini predaka i budila ljubav prema rodnoj grudi, Poljicima. Sposobnost kojom je upijala razrednu situaciju i prilagođavala se potrebama učenika, iz ove mi se per-spektive čini nedosežnim vrhuncem. Predano je odgajala i obrazovala povjerenu joj djecu te ih učila kako da budu bolji ljudi. Nesagledivo je utjecala na generacije koje su stasale na ovom području i danas postale roditelji, njezine kolege, veliki ljudi. (…)

Fotografije zabi-lježene fotoapa-ratom nastavnice

Matije Kovo, s velikom ljubavlju prema ljepotama

zavičaja

Poljička pisme-

nost i kultura -

omiljena tema

S učenicima na izvanučioničkoj nastavi na Dan

sv. Jure, 23. trav-nja 2007. g.

Prije Uskrsa ove godine posjetili smo groblje i položili cvijeće

30 31





Piše Ivana Jerčić, 6. r.

Putovanje u Češku izgleda kao nekakav san koji jako kratko traje, a svi žele da se ostvari. Iz naše Područne škole Kostanje krenulo je 37 učenika i pet učite-lja: Petar Marušić, Ivana Vlahović, Sandra Perković, Daniela Dadić i Miranda Božić. Za tu nezaboravnu, edukativnu ekskurziju najviše su zaslužni nastavnica Ivana Vlahović i nastavnik Petar Marušić koji su se potrudili da nam svima bude bolje od očekivanog te da nam ovo putovanje ostane zabilježeno u srcu kao lijepo sjećanje iz školskih vremena. Za sve troškove boravka u inozemstvu trebamo biti zahvalni gospodinu Danešu Zatorskom koji nas je ugostio u svoj hotel „Adamantino“ i omogućio besplatno uživanje svih 5 dana provedenih u Češkoj bez ikakvih troškova. Za naše putovanje zaslužni su i omiški grado-načelnik Ivan Škaričić i pročelnik Županijskog ureda za obrazovanje gospo-din Zdravko Omrčen koji su donirali novac za prijevoz. U autobusu „Čagalj“ ugodno smo se osjećali i zabavljali cijelim putovanjem, a vozači Josip Čagalj i Ante Vojnović – Miš postali su naši pravi prijatelji.

Na Uskrsni ponedjeljak, 5. 4. 2010. u 6 sati krenuli smo iz Kostanja uz ispra-ćaj svojih najmilijih. Svi smo bili uzbuđeni i sretni. Još nitko nije bio svjestan koliko nas čeka dalek put i što nas očekuje na ovoj ekskurziji. Putovanje je trajalo 15 sati uz povremeno stajanje na odmorištima. Prolazili smo kroz cijelu Hrvatsku, Sloveniju, Austriju i napokon došli u Češku do malog mjesta Luha-čovice oko 22 sata. Umorni, ali sretni smjestili smo se u hotel i večerali. Ujutro smo otišli do malog gradića Uhersko Gradišće kojeg smo razgledali i kupili sitne potrepštine. Popodne smo se zabavljali na bazenu u hotelu i organizirali natjecanje u plivanju. Prvak škole je Marin Katušić, a prvakinja Anđela Gojsa-lić. Taj dan smo organizirali i vožnju biciklima u dvije grupe oko jezera. Bilo je jako lijepo i svi smo se u tom hotelu osjećali kao kod kuće. Navečer smo išli u diskoklub gdje nam je bilo odlično. Drugog dana našeg boravka u Češkoj posjetili smo glavni grad- Prag. Tamo nas je vodila i pokazivala nam glavne dijelove grada gospođa Ivana Ticha koja radi kao prevoditeljica u Hrvatskom veleposlanstvu, a nju je angažirao veleposlanik gospodin Krnić. Bila je jako sretna jer vidi ljude iz svoje zemlje, a udijelila nam je i mnoge komplimente jer smo je pozorno slušali i bili pristojni. Pokazala nam je glavni trg, Karlov most, Stavovsko kazalište, najpoznatiji srednjovjekovni sat na Starogradskoj vijećni-ci i mnogo toga. Dan nakon našeg posjeta Pragu u ovaj prekrasan grad došla su i dva predsjednika najvećih svjetskih sila Barack Obama i Dimitrij Medvje-djev. Sunce nas je milovalo dok smo razgledavali jedan od najljepših svjetskih

gradova i otvorilo tek pa smo otišli u pizzeriju „Mikulas“ na nama najdraži ručak. Zatim smo se metroom vozili do auto-busa. Bilo nam je jako uzbudljivo jer većina nije nikada tako putovala. Kad smo umorni došli u hotel, brzo smo zaspali jer smo znali da nas sutra čeka treći, jako uzbudljiv dan. Ujutro smo posjetili Zoološki vrt u Zlinu. Vidjeli smo gotovo sve životinje, od Europe, Azije, Afrike pa sve do polarnih kraje-va. Krokodili, majmuni, ptice, žirafe, slonovi, lavovi, zebre, zmije, ribe…Nakon razgledavanja životinja, zabavljali smo se u zabavnom parku za djecu koji se nalazi u sklopu zoološ-kog vrta. Pobijedila sam svoj strah upuštajući se u avanturu. Nakon ručka otišli smo u željno iščekivani „Acquapark“. Ove godine mi je još više dotaknuo srce. Palme, tobogani, fon-tane, jakuziji, struje, skakaonice, djeca pa i odrasli. Bilo je jako lijepo, neopisivo. Pred nama je bio još jedan dan kojeg smo prilagodili sebi i svom odmoru. Ujutro smo išli u ku-povinu, trošili smo novce kao veliki. Bilo nam je lako kad nam iza leđa nisu roditelji prigovarali. Pala je nova šminka, nova moda, sitni pokloni za ukućane. Imali smo problem kad smo pakirali kovčege. Na dnu su bile stvari koje ukućani nisu smjeli vidjeti kao kod nas djevojčica šminka. Popodne smo svi šetali do centra Luhačovica i kupili poznate okrugle na-politanke (oplatke) u obliku hostije različitih okusa. Počastili smo se i sladoledom u slastičarnici. Šetali smo oko jezera Po-zlovice na kojem je smješten naš hotel i koje svojom ljepotom mami mnoge turiste. Pale su i mnoge ljubavi o kojima vam ne smijem puno toga reći. Neka ostane među nama.

Nažalost, kao i sve ostalo ovo naše putovanje ima svoj kraj. Večer prije našeg odlaska spakirali smo svoje kovčege, a rano ujutro smo ih unijeli u autobus. Nakon doručka smo krenuli prema domovini. Poslije dugog putovanja oko ponoć i pol napokon smo stigli kući. Iako je u Češkoj lijepo, možda i ljepše nego u Hrvatskoj, nema do moga Podgrađa, do onih procvjetalih trešanja, pjeva ptica na prozoru i žubora Cetine. Mnogi su željeli ostati duže, ali im je ipak bilo drago vidjeti znatiželjne roditelje raširenih ruku. Prepričavajući ukućani-

ma doživljaje i događaje, osjećala sam da sam još mnogo toga naučila te da iz njih izvire sreća što smo se živi i zdravi vra-tili svojim domovima. Kada sam otišla spavati, duboko sam udahnula, zatvorila svoje umorne oči i počela sanjariti o svi-jetu čeških breza, ravnica i neobičnom češkom suncu koje me pratilo cijelim putovanjem.



Putopis iz ČeškeGlavni trg U pizzeriji Ispred Karlovog mosta

Na Karlovom mostu

Na ulazu u Zoološki vrt

Prag, ispred Narodnog muzeja

Hotel Adamantino

Ispred dvorca Lešna

32 33

Mladi Mjesec(osvrt na film)

Piše Marina Kovačević, 7. r.Film Mladi Mjesec baziran je na istoimenoj knjizi

autorice Stephanie Meyer, 2. nastavak serijala Sumrak. U knjizi Sumrak sedamnaestogodišnjakinja Bella Swan dolazi živjeti sa svojim ocem u malom gradiću Forksu. Njoj se tamo ne sviđa jer prevladava oblačno i kišno vrijeme. Tamo se susreće sa starim prijateljem iz djetinjstva, sinom Billya Blacka (poglavice indijanskog plemena), Jacobom Blackom. On joj jednom zgodom ispriča o tajanstvenim „Hladnima“ (pričali su o učeniku Edwardu Cullenu i njegovoj obitelji). Jacob joj kaže u šali da su svi Culleni „Krvopije“ i, prema plemenskom vjerovanju, prirodni neprijatelji vuka. Bella se zaljubila u Edwarda prvenstveno zbog njegovog mističnog i čudnog ponašanja. On je imao ogromnu snagu, neopisivu brzinu, oči su mu mijenjale boju, bio je užasno hladan, nekad je govorio kao da je došao iz drugog vremena i ponekad nije mogao podnijeti Bellu u svojoj blizini. Bella je u knjizi pronašla sve to i došla do spoznaje da je Edward vampir. To je rekla njemu i on joj je objasnio neke stvari. Ono što je Bella trebala znati je to da se Culleni ne hrane ljudskom krvlju kao i ostali vampiri, već životinjskom, ali to za njih predstavlja velik teret jer prema Edwardovim riječima „žive kao neka vrsta vegetarijanaca“. Bella i Edward postaju par i nađu se na mnogim kušnjama i preprekama koje im postavlja vampirsko-ljudski život, ali najveća je ona u Mladom Mjesecu kad Edward ostavlja Bellu u namjeri da ju zaštiti od zlih vampira koji nisu kao Cullenovi i žele se osvetiti Edwardu. On nije znao da će to samo stvoriti ogroman problem u njegovom i Bellinom životu.

Knjiga je prožeta dinamičnim opisima koji se u filmu prikazuju specijalnim efektima (npr. Jacobovo transformiranje u vuka- u knjizi je taj događaj opisan mnoštvom priloga i pridjeva, a u filmu je to bio samo jedan trenutak i glumac Taylor Lautner ( Jacob) je nekoliko puta u medijima izjavljivao kako jedva čeka vidjeti Jacobove transformacije). Također, u knjizi ima i statičnog opisa. To je najviše bilo vidljivo u filmu kad su prolazili mjeseci jedan za drugim, ali nije bilo nikakve promjene u Bellinom životu i to je prikazano jednim stablom koje se mijenja zajedno s godišnjim dobima (u knjizi je bilo napisano preko cijele stranice ime svakog mjeseca).

Kao što smo iz napisanoga mogli saznati, glavni likovi su Bella Swan (Kristen Stewart), Edward Cullen (Robert Pattison) i Jacob Black (Taylor Lautner). Film je tijekom kratkog vremena postao broj jedan publici diljem svijeta i osvojio brojne nagrade na području filmske umjetnosti.





Za vjerojatno najpoznatijeg pisca 17. st. Wi-lliama Shakespearea sigurno su čuli gotovo svi ljudi na svijetu, a sigurno i za njegova poznata djela: Romeo i Julija, San ljetne noći, Hamlet, Kralj Lear… Shakespeare-ova djela su probudila različite osjećaje u ljudi: tugu, sreću, smijeh i suze. Rođen je 1564. godine u Stratfordu na Avonu gdje je živio sa svojom ženom te kćerkom i dva sina blizanca. Jedan od blizanaca umro je u jedanaestoj godini života. Ta tragična smrt sina ostavila je duboki trag na Shakespearea do smrti, 1616. godine u rodnom mjestu.

Dvoje akademskih glumaca iz Dubrovnika koji su ujedno muž i žena, Nerma i Darko Kavain, svojim su talentom na humorističan način prikazali Shakespea-reova djela. Tragičnu komediju San ljetne noći izveli su prvo oni, a zatim i naši učenici. San ljetne noći govori o dvoje zaljubljenih, Tizbi i Piramu. Glumci su izabrali učenika Duju Zečevića da glumi zid kroz koji su oni

razgovarali. Tizba i Piram su se dogovorili da će se naći u jednoj šumi kraj Nininog groba.

No kad se Tizba pojavila, lav ju je napao, strgnuo joj plašt i zakrvavio ga. Tizba je pobjegla, a u tom trenutku se pojavio Piram u mjesečevoj pratnji i ugledao za-krvavljeni Tizbin plašt. Od tuge se od-lučio ubiti mačem u srce „dvostrukim“ ubodom. Kad je Tizba došla, ugledala je Pirama te se i ona ubila, ali „trostrukim“ ubodom u srce. Nakon velikog pljeska, dvoje učenika

iz osmog razreda, Ante Janković i Ivana Kovačević, odglumili su ulomak iz Romea i

Julije, ali na žargonu današnjih mladih. Sve su Shakespeareove tragedije zasnovane na ljubavi i

borbi do smrti za nju.


Predstava o životu i djelu Williama ShakespeareaPiše Dražena Bogdanović, 8. r.

Antonie De Saint-Exupery: Mali princ

(osvrt na knjigu)

“Bitno je očima nevidljivo, samo se srcem dobro vidi.”

Piše Ivana Kovačević, 8. r.

Mali princ nosi u sebi obilježja fantastične priče. Pisac je preko čudesnih zbivanja izrekao kritiku realnog društva današnjice. Djelo je nastalo 1943. godine i piščeva je naj-slavnija i najpoznatija knjiga. Sam Saint-Exupery Malog princa pisao je po narudžbi kao djelo za djecu i na prvi pogled nalikuje bajci. No, zapravo, pisano je kao alego-rijska priča koja, možemo reći, jasno osuđuje i upozorava odrasle i užurbani život sveden na osamljenost, otuđenost i materijalizam čovjeka. Isto tako djelo govori o nedostatku prijateljstva, ljubavi i komunikacije među ljudima.

U uvodnom dijelu pisac nas upoznaje s likom avijatiča-ra ( koji najvjerojatnije prikazuje samoga pisca) kojemu se usred pustinje kvari zrakoplov. Zaplet knjige, ujedno i po-četak radnje, odvija se kad avijatičar susreće Malog princa, neobičnog dječaka još neobičnijih pitanja, zamolbi, adrese stanovanja. Mali princ priča svoje zgode s putovanja na druge planete, opisuje svoj asteroid, njegove stanovnike, tri vulkana, cvijet. Rasplet se događa dok Malom princu i piscu ponestaje vode. Bliži se godišnjica Prinčevog dola-ska na Zemlju, avijatičar popravlja avion. Na kraju radnje, Mali princ umire u pustinji, a pisac ostavlja nadu da će ga još jednom sresti.

„Odrasli su zbilja vrlo čudni…“ Toliko čuđenja i mudro-sti pisac iskazuje jednom rečenicom. Njegov cijeli život stavljen je u lik Malog princa. Sva svoja razmišljanja, sta-vove, nade, spušta na nivo djeteta koji ga ipak puno bolje razumije no ijedno odraslo biće. Pomalo ironično pisac izruguje oholice, kraljeve, vinopije, zemljopisce i pokazuje kako jednostavno i nadasve voljen jest jedino onaj koji svoj život upotpunjuje sitnicama. Onaj komu se i zvijezde smi-ješe i kome je ono nevidljivo tako bitno. Njemu ne prijeti ni brza prolaznost ni kratki vijek, on je stalan i nikad ne zastarijeva. Jednako tako, pusto je i među ljudima te veli-čina čovjekova nije bitna prema snazi njegovog duha. Neki ljudi, pak, nemaju korijena, njih nosi vjetar i često se gube slušajući vlastitu jeku. Jer, govor je vrelo nesporazuma i katkad tišina najbolje govori. Nijedno utrošeno vrijeme nije nebitno, naprotiv, tako je značajno. Samo se srcem do-bro vidi. Ono bitno nevidljivo je očima. Neka vas zvijezde uvijek nasmijavaju. Ne žurite, ono što Vam treba nalazi se u kapi vode, u maloj ruži, ali oči su slijepe. Vjerujte, treba tražiti srcem.

Zaljubljeni Piram i TizbaIvana, Mario i Toni kao iskusni glumci

Učenici sa zanimanjem prate glumce

Učenici koji su sudjelovali u predstavi zaslužili su veliki pljesak

Toni i Maja u ulozi Romea i JulijeGlumac

poučava učenike glumce

34 35





Anketa o itanju i knjigama

Pripremile Ivana Kova evi , Viktoria Mili evi i Josipa Vuleti , 8. r.

Povodom Svjetskog dana knjiga, 23. travnja u enice osmog razreda iz Novinarske grupedobile su zadatak da naprave anketu me u u iteljima i u enicima osmog razreda i saznaju kakav je njihov odnos prema knjigama i itanju, te koja im je knjiga ostala posebno u sje anju.Sastavile su nekoliko pitanja pa pogledajmo odgovore na njih.

itate li esto knjige?a) esto. 14b) Samo zadanu lektiru. 6c) Jako rijetko. 7Ukupan broj anketiranih 27

Jeste li misao iz neke knjige prenijeli na stvarni život?a) Jesam. 23b) Nisam još. 5c) Ne namjeravam. 0Ukupan broj anketiranih 28

Što za Vas predstavlja knjiga?a) Opet ista, dosadna lektira. 6b) Vrelo rije i, misli i osje aja. 21c) Ništa. 1Ukupan broj anketiranih 28

itate li esto knjige?

05

1015202530

a) esto. b) Samozadanu lektiru.

c) Jako rijetko. Ukupan brojanketiranih

Jeste li misao iz neke knjige prenijeli na stvaran život?

05

1015202530

a) Jesam. b) Nisam još. c) Nenamjeravam.

Ukupan brojanketiranih

Što za Vas predstavlja knjiga?








05

1015202530




05

1015202530











05

1015202530




05

1015202530




Kupujete li knjige?a) Vrlo rado. 10b) Za neke prigode (ro endane, godišnjice). 13c) Ne. 5Ukupan broj anketiranih 28

Uživate li itaju i?a) Jako. 19b) Samo ako ima tu e, ljubavi i suza. 7c) Nimalo. 2Ukupan broj anketiranih 28

Cijenite li knjigu?a) Da. 22b) Više se služim internetom. 3


05

1015202530

a) Opet ista,dosadnalektira.

b) Vrelo rije i,misli i osje aja.

c) Ništa. Ukupan brojanketiranih

Kupujete li knjige?

05

1015202530

a) Vrlo rado. b) Za nekeprigode

(ro endane,godišnjice).

c) Ne. Ukupan brojanketiranih

Uživate li itaju i?

05

1015202530

a) Jako. b) Samo akoima tu e,

ljubavi i suza.

c) Nimalo. Ukupan brojanketiranih





05

1015202530




Kupujete li knjige?

05

1015202530





05

1015202530


ljubavi i suza.







05

1015202530




Kupujete li knjige?

05

1015202530





05

1015202530


ljubavi i suza.


c) Ne. Zašto bih? 3Ukupan broj anketiranih 28

Cijenite li knjigu?

05

1015202530

a) Da. b) Više seslužim

internetom.

c) Ne. Zaštobih?


Od knjiga lektirnog naslova, anketiranim učiteljima i učenicima 8. r. u najdubljem i najljepšem sjećanju ostale su knjige Divlji konj i Mali princ.

APELPiše Marina Kovačević, 7. r.

U djelu Ivana Ićana Ramljaka San bez uzglavlja upoznala sam Apela, dječaka bez roditelja. Bio je dije-te sela, svačije „vlasništvo“. Kad god je nešto trebalo uraditi, svi su zvali Apela, a on bi svaki posao, bez obzira na to koliko je bio težak, morao obaviti.

Bismo li mi učinili isto? Ne, pomislili bismo: „Pa ja ne želim biti ničija sluga, ničiji rob. To je poniženje.“

Ali, zar ne vidimo koliko smo mi već poniženi, da smo robovi kakve svjesno ne možemo ni zamisliti? Pratimo sve što drugi prate (moda, glazba, jezik…). Zašto bismo mislili svojom glavom kad nam drugi na-meću svoje mišljenje! Pa što ne bismo i jedinice imali ako ih drugi imaju!

Zar se ne sramimo? Apel, koji nije imao ni majku ni oca, ustrajao je u svojim idealima. Činio je dobra dje-la, mučio se, svima služio i iznad svega je želio učiti, a mi? Činimo li mi dobra djela svojim postupcima? Je li dobro djelo dobiti jedan iz Biologije pored toplog doma, pored knjiga za koje su se naši roditelji mučili da ih kupe?

Nemojmo misliti da smo u usporedbi s Apelom neka viša klasa. On je otišao, a mi ćemo zauvijek ostati tuđi robovi, glupo uvjereni da svojom glavom mislimo. Apel je simboličan apel: „Ej, čovječe, probudi se iz tuđega sna – i vrati se sebi, dok još imaš kome!“

(Ljubo Stipišić Delmata)


Svi su ljudi isti iako su različitiPiše Marina Kovačević, 7. r.

U biblijskoj priči o nastanku svijeta Bog je dao Adamu i Evi prirodu, i sve što je u njoj trebali su otkrivati sami, bez moderne tehnologije.

Robison Crusoe u knjizi Daniela Defoea potvrđuje da svaki čovjek na ovome svijetu ima gene Adama i Eve, i da su svakome darovane sposobnosti da ima sve što mu treba.

I priča o Petku iz ovoga djela potiče na razmišljanje. Bio je različit. Govorio je drugi jezik, izgledao drugačije, imao drugačije navike, ali to nije bila prepreka za stvaranje čvrstog prijateljstva. Njegovo komuniciranje s Robinsonom i učenje engleskog jezika govori da su svi ljudi u svojoj srži isti, bili oni crni ili bijeli, Indijanci ili Englezi, govorili oni hrvatski ili turski.

Svi smo mi braća i sestre. Na to me ovo djelo jako podsjeća.

36 37





Svake školske godine učenici naše škole posjete kino i kazalište u Splitu.Uživamo u vožnji autobusom, predstavama i razgledavanju grada.Ove godine smo sa zanimanjem prošetali obnovljenim ribarskim mandraćem (mala luka) na splitskoj Matejušci.Susreli smo starije šetače i ribare s kojima su neki od nas znatiželjno razgovarali.Odlazak izvan škole je uvijek zanimljiv i pun dojmova.

U lipnju prošle školske godine posjetili smo Sinj, Peruću i seosko gospodarstvo u Panju. Uživali smo u igrama, jahanju konja i šetnji uz rijeku Cetinu.Neki od učenika imali su čast biti mali alkari.

Pripremile učiteljice Maja Šimleša i Ivanka Mucić



Kulturna i javna djelatnost u PŠ Tugare

U listopadu već tradicionalno obilježavamo Dan kruha. Veselimo se druženju i zajedničkom blagovanju.

U našoj školi je gostovao i mađioničar. Neki od nas su sudjelovali u izvođenju trikova. Bilo je puno iznenađenja i još više smijeha .

Školska priredba je za nas uvijek posebna radost. Svaki učenik sudjeluje u priredbi i ima priliku izaći pred publiku.Veselimo se kad nam plješću nakon nastupa.

Izvanučionička nastava PŠ Tugare

Prilikom posjeta Splitu, razgledali smo autobusni

i željeznički kolodvor kao i putničku luku.

Cjeloživotno učenje učitelja

Učitelji i nastavnici tijekom svog redovitog obrazovanja ne mogu steći takve sposobnosti koje bi im bile dovoljne za cijeli radni vijek jer se sve ubrzano razvija i mijenja.

Kako bi razvijali postojeće i stjecali nove vještine koje su im u radu potrebne, učitelji naše škole redovito sudjeluju u stručnim usavršavanjima seminarskog, radioničkog i preda-vačkog tipa. Tako dokazuju da su, bez obzira gdje i u kakvim uvjetima radili, spremni suočiti se s drušvenim promjenama i zahtjevima.

Nastoje tu motivaciju i potrebu za cjeloživotnim učenjem prenijeti i svojim učenicima.

Učiteljice Maja Šimleša i Ivanka Mucić

S trodnevnog seminara u veljači prof. dr. Tomislava Ivančića za prosvjetne djelatnike u Splitu

38 39

Pjesnik Jure KaštelanNa kamenim stubama ispred svetišta, učenici 8.

razreda odigrali su razgovor s pjesnikovom život-nom suputnicom, kazališnom umjetnicom Nadom Subotić, koju je glumila učenica Ivana Kovačević. Ona je odgovarala na pitanja novinara – učenika 8. razreda te su tako svi o pjesnikovu životu i radu na-učili i nešto više. Stihove pjesme Jablani govorila je Dražena Bogdanović, a stihove pjesme Volio bih da me voliš Toni Kuvačić i Ivana Kovačević. U pje-snikovu jednostavnom i slikovitom izrazu nije bilo teško prepoznati metafore, ljubavne i zavičajne mo-tive. Pjesnik Jure Kaštelan rodio se u Zakučcu 1919. godine, a umro je u Zagrebu 1990. godine. O njegovom životu i djelu Grdelin je već pisao. Zanimljivo je još ista-knuti podatak da je naš za-vičajni pjesnik s bibličarem dr. Bonaventurom Dudom uredio kapitalno izdanje Biblije na suvremenome hrvatskom jeziku (prvo iz-danje, 1968.). O povijesnim prilikama u kojima je Ka-štelan živio i radio, osobito u vrijeme Drugog svjetskog rat, govorio je nastavnik po-vijesti Domagoj Mijan.

Biljni svijetStaza „Sv. Leopold Mandić“ koja je ne-

kad bila „žila kucavica“ ovoga kraja, put kojim je stanovništvo Gornjih Poljica bilo povezano preko Srednjih Poljica s Donjim Poljicima, označena je poučnim tablama: Poučna staza „Sv. Leopold Mandić“, Za-kučac, Biljni svijet, Fauna, Herpetofauna kanjona Cetine, Ptice, Vegetacija stijena, Povijest staze Sv. Leopold Mandić, Cetina kao granica i Vegetacija točila.

Učenici su čitali zanimljive di-daktičke sadržaje i tako saznali da je originalna (endemska) ce-tinska ihtiofauna sadržavala ma-nji broj ribljih vrsta prilagođenih hladnoj, brzotekućoj vodi. Takve vrste su: zubatac, cetinski vijun, ilirski klen, cetinska ukliva.

Na ovom se području nalazi i 9 ilirsko-jadranskih endema: sijedac, Portenšlagov zvončić,

divlji koromač, modro lasinje, buhač, velika mediteranska mlječika, bilušina, jadranska perunika i piramidalni zvon-čić. Svoje veliko znanje o ljekovitom bi-lju Marin Braić, učenik 8. r., sažeo je u referat koji je pobudio veliko zanimanje učenika i nastavnika.

Povijest staze „Sv. Leopold Mandić“

Referat učenika Tonija Kuvačića po-vezan je sa sadržajem 8. poučne table

Povijest staze „Sv. Leopold Mandić“, u kojoj se kaže da su Kuvačići iz Gata imali dva pristupa imovini uz rijeku Cetinu. Prvi pristup, sjeverniji strmiji put koji počinje nad strminom iznad Cetine, danas je sta-za „Sv. Leopold Mandić“ dok je drugi, kojim su mješta-ni išli s konjima i tovarima, smješten desno, više prema Zakučcu. Kad je prva staza probijena, prije otprilike tri-sto godina, bilo je važno da njome lako može proći konj s dvjema balama. Nekad se ovim stazama vodila stoka, najviše ovce, na ispašu na donje livade, prebacivala se trava koja se kosila na livadama uz Cetinu i nosila voda s Cetine. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata, kad su Gata zapaljena, nisu se rabili ovi putovi.

„U svakom udisaju je čudo, u svakom izdisaju je za-hvalnost za to čudo“, osobito na ovakvom usponu. Na-stava u prirodi je završena osmom tablom. Crveni od sunca, učenici su se ovdje opustili, veselo prepričavali

najnovije zgode, sje-dili, ležali u hladu, fotografirali se dok ih je obilazila nastavnica Sanja sa svojom na-prtnjačom u kojoj je za svakoga nosila sve što treba pravom pla-ninaru: vodu i sokove, prvu pomoć i slatkiše za vraćanje izgublje-ne snage. Osim toga, učenike je poučila

mnogim pravilima po-našanja planinara.

Gata S ovog mjesta nije bilo teško prijeći na širo-

ko usječenu neasfaltiranu cestu s koje se vide Gata. Nitko od učenika niti od nastavnika nije se žalio na umor. Ovo im je bilo potrebno kao lijek. Ubrzo su svi bili u autobusu na povratku kući.

HNOS u našoj školi


HNOS u našoj školi HNOS u našoj školi


Pišu Dražena Bogdanović, Jelena Kovačević i Ivana Kovačević, 8. r.

Učenici 5. i 8. razreda OŠ „1. listopada 1942.“ iz Čišala i njihovi nastavnici: S. Očasić, Z. Pavković, J. Petrušić, B. Smajić i D. Mijan krenuli su na terensku nastavu u ponedjeljak, 26. travnja 2010. godine Poučnom stazom Sv. Leopolda Mandića, koja vodi iz Zakučca u Gata.

ZakučacUčenici su prvu radionicu započeli nastavom

Geografije uz rijeku Cetinu, ispred HE Zaku-čac. Pomoću kompasa učenici su orijentirali topografske karte, odredili stajalište i pronašli rutu terenske nastave. Ponovili su stečena zna-nja iz hidrogeografije (elemente tekućice, po-riječje, slijev…). Rijeka Cetina izvire u podnožju Dinarida sjeverozapadno od Vrlike i nakon 105 km toka ulijeva se u more kod Omiša. Cetina se na-paja oborinama koje padaju na njeno slivno područje, ali i podzemnim pri-tjecanjem vode iz susjednih reljefnih udubina uključujući i polja jugoza-padne Bosne. Geolozi su sredinom 20. st. podrobno istražili poriječje i tok rijeke i to prvenstveno zbog gradnje hidroelektrana. Na rijeci je izgrađeno pet hidroelektrana, prva HE Kraljevac 1912. godine. Poseban naglasak stav-ljen je na HE Zakučac koja je otvarana u dvije faze, 1962. i 1980. godine, iako je projekt postojao već 1902. godine. Izgradnja hidroelektrane je pokrenula industrijalizaciju i donijela život cije-lom kraju, a utjecala je i na demograf-ske promjene u Zakučcu. Učenici su pratili predavanje i zadano ucrtavali na karte (Podzemne vodne veze u sli-vu Cetine i Hidrološki sustav rijeke

Cetine). Poslije prvoga

sata i fotografi-ranja pored spo-men-biste pjesni-ka Jure Kaštelana svi su se uputili prema svetištu i poklonili se sve-tom Leopoldu Bogdanu Mandi-ću, rođaku pjesni-

kove majke, i njego-vom oltaru u maloj

špilji u stijeni.

Sv. Leopold Bogdan Mandić, “ljudima prijatelj”, svetac milosrđa Bož-jeg, povijesna osoba, drugi kanonizirani hr-vatski svetac rimokatoličke Crkve, rođen je 12. svibnja 1866. u Herceg-Novom, u Boki kotorskoj, od roditelja Petra Mandića i Dragi-ce, rođene Carević. Na krštenju je dobio ime Bogdan, a po ulasku u kapucine i ime Leo-

pold. Bio je najmlađe od dvanaestero djece. I ta činjenica, tko zna o njoj razmišljati, već sama od sebe mnogo govori. Bez velikodušnosti Bogdano-vih roditelja da prihvate njega, dva-naesto dijete, Crkva bi ostala veoma prikraćena. Sv. Leopold bio je jedan od njezinih najvećih i najrevnijih djelitelja sakramenta pokore i veliki promicatelj jedinstva kršćana. Proveo je 40 punih godina u svojoj ispovjedaonici u kapu-cinskom samostanu u Padovi, gdje je umro i pokopan. Tijelo mu je neras-padnuto preneseno s gradskog groblja u kapelicu do crkve, u kojoj je trajno ispovijedao, uvijek ponavljajući rije-či: “Vjeru! Imajte vjeru! Bog je lijek i liječnik”. Nekom je prijatelju jednom povjerio svoju tajnu: “Ja sam kao pti-ca u krletci, ali je moje srce uvijek tamo preko mora” (tj. u domovini). Svetim ga je proglasio papa Ivan Pa-vao II. 1983. godine, a spomendan mu

je 12. svibnja.

POUČNA STAZA “SV. LEOPOLD MANDIĆ”TERENSKA NASTAVA

HNOS u našoj školiHNOS u našoj školi

HNOS u našoj školi HNOS u našoj školi


Čudesna ljepota prirode

Zanimljivo izlaganje učenika Marina Braića o ljekovi-tom bilju

Jedna od deset poučnih tabla

Jadranska perunika

Ispred svetišta u zamišljenom razgovoru s pjesnikovom suprugom Nadom Subotić

Nastava Geografije ispred HE Zakučac

Oltar sv. Leopolda Bogdana Mandića u špilji

Učenici ispred spomen-biste pjesnika Jure Kaštelana

Pogled na staro selo Zakučac

40 41

moj problem je...moj problem je...moj problem je...moj problem je...

Piše Lucija Očasić, 7. r.

Odgovornost je briga za nekoga ili nešto. Odgovornost je kao matematika: naučiš i primjenjuješ.

Neki ljudi ponašaju se neodgovorno. Učenici često nisu odgovorni prema svojim školskim zadaćama ili bliskim oso-bama. Ni roditelji, nažalost, ponekad nisu odgovorni prema svojoj djeci. Učitelji svojim radom i pomoći učenicima do-

kazuju koliko su odgovorni prema njima kao i prema svome poslu. Odgovornost društva prema pojedincu vrlo je važna jer neodgovorno društvo ne će napredovati.

Bilo bi lijepo kad bismo svi bili odgovorni. Tada bi naš pla-net Zemlja postao pravi mali zemaljski raj, građen na ljubavi, miru i poštenju. Kad bismo barem bili odgovorni!

moj problem je...

Piše Marina Kovačević, 7. r.

U ovom novom i modernom društvu među mladima je za-vladala pojava dosađivanja. Svaka druga riječ im je barem nekako povezana s dosa-dom.

Tu već slavnu i pozna-tu dosadu susrećemo na satu, u školi, kod kuće, s prijateljima…uglavnom, svugdje. Taj problem mnogi mladi pokušavaju riješiti tražeći pomoć od odraslih koji često odgo-varaju: „Pa, hajde učiti, napravi sobu, crtaj nešto, igraj se sa sestrom...“. To mladima, doslovno, ide na živce. Isto tako im idu na živce „dosadne i staromodne“ igre naših djedova i baka i užasno je dosadna ona njihova poznata rečenica: „Kad sam ja bio/bila tvojih godina…“. Mladi danas imaju toliko mnogo opci-ja da im, jednostavno, ne treba ništa, ništa novo ne mogu smisliti da bi im bilo zabavno. Naši djedovi i bake nisu imali Facebook, razne igrice i programe na računalu, mnoštvo knjiga za učenje i čitanje, neki čak nisu imali ni televizor, ali njima nije bilo dosadno. Zašto? Pa možda je to zato što su oni, umjesto da se truju nekim tuđim „trendovima“, pokušavali

smisliti nešto svoje, nešto originalno. Mi se danas uopće ne trudimo istaknuti, učiniti nešto za sebe i onda tu dođe ona mo-notonija i često ne znamo što bismo sa sobom. Najtužnije je to što ne koristimo toliko mnogo stvari koje nam mogu za dobro

poslužiti. Prvo, imamo školu. Uvijek možemo učiti i popraviti ocjene ili možda samo potvrditi odlične ocjene. Može-mo pročitati neku dobru knjigu i napisati osvrt na nju. To ne treba uvijek biti knjiga koju smo do-bili za lektiru. U knjižnici ima toliko dubokoumnih i lijepih knjiga, ali ako ne želimo previše razmišlja-ti i razbijati glavu, uvijek možemo pozvati prijate-lje i uz glazbu razgovara-ti. To nikada ne bi trebalo biti dosadno. Naravno, ni u čemu ne treba pretjeri-vati. Škola, zabava, inter-net, prijatelji i sve ostale vrste zabave moraju biti umjerene.

Nadam se da će nakon ovoga sastava mnogi

mladi, kao i ja, shvatiti da dosada u stvari ne postoji, već su je mnogi izmislili kao opravdanje za svoju neaktivnost i ne-kreativnost.

Dosada je dosadila mladima

Odgovoran pojedinac u odgovornom društvu

moj problem je...moj problem je... moj problem je...

moj problem je...

Odgovornost pokazujemo u brizi o sebi, braći i sestrama, bespomoćnim ljudima kojima je život ugrožen, bakama i dje-dovima, o roditeljima, o prirodi i životinjama... Kamo god se okrenemo, uvijek ćemo naći nešto o čemu moramo brinuti, za što moramo snositi odgovornost.

Kada je riječ o odgovornosti, ljudi se vrte u začaranom kru-gu. Iako misle da stalno pomažu i brinu se o svemu što je važno, u njihovom životu ima puno malih detalja na koje se uopće ne obaziru.

Roditelji su odgovorni prema svojoj djeci. Hrane ih, oblače i teško rade da im priušte sve što žele, a djeca ih ne poštuju. Hoće li ta djeca odrasti u plemenite, kulturne i čestite ljude? U školi se djeca neodgovorno ponašaju. Kada treba naučiti određeno gradivo, svi misle da to već znaju i da mogu dobiti dobru ocjenu ako ne uče, ali kada počnu odgovarati i dobiju lošu ocjenu, shvate svoju neodgovornost.

Mislim da bismo se svi mogli potruditi steći odgovornost i uvidjeti kakve nas dobre strane života čekaju kad ispravimo svoje pogrješke i kad se ponašamo odgovorno.

Djetinjstvo OBLIKUJE ČOVJEKA

Piše Lucija Očasić, 7. r.

Mnogo je problema s kojima se mladi susreću na svom putu odrastanja. Kao ozbiljnije probleme valja istaknuti ovisnosti, nasilje među vršnjacima ili pak nasilje u obitelji, ali i dosadu koja je velika prijetnja mladima.

Sigurno se pitate kako dosada može biti problem. Pa, vje-rovali ili ne, većina nepodopština koje čine mladi proizlazi iz dosade. Blaži oblik dosade susrećemo kod djece u prvom razredu. Oni se toliko vesele školi, a kad su napokon u prvom razredu, nezadovoljni su. Gradivo je teško, a učitelj očekuje da dio toga već znaju. Tako dijete, umjesto da uči i usvaja svo-je znanje, radije gleda televiziju koja ga, nažalost, negativno oblikuje. Mladi se nemaju gdje zabavljati i ugodno provoditi vrijeme pa odlaze na razna mjesta gdje nemaju što naučiti. Tako stječu dosadu. Škola im postaje dosadna, kao i učitelji koji ih pokušavaju nečemu naučiti. Zanemaruju brige i osje-ćaje roditelja, postaju bahati, neposlušni i povodljivi. Odbija-ju svoje obveze, ne razvijaju radne navike, nepotrebno troše svoje slobodno vrijeme, nisu zainteresirani za izvanškolske aktivnosti, predaju se dosadi.

Mladima treba pomoći! Roditelji svojoj djeci mogu osigu-rati mjesto gdje će ugodno provoditi slobodno vrijeme. Uči-telji svojim učenicima mogu olakšati put odrastanja i gradivo im približiti na što zanimljiviji način. Neka roditelji ne ka-žnjavaju svoju djecu, neka im pravim primjerom pokažu kako izrasti u pozitivne i sposobne ljude, zrele i spremne nositi se s problemima društva. Neka nitko od njih ne zaboravi da dje-tinjstvo oblikuje čovjeka.

Znamo li što je odgovornost?Piše Ružica Kuvačić, 7. r.

42

Sedam geografskih

“ naj “

Pripremila nastavnica Sanja Očasić

Najmanje drvo na svijetu je POLARNA VRBA koja naraste samo do 3 cm.

Najveće drvo na svijetu je divovska SEKVOJA koja raste do 112 m visine, a najviša sekvoja nalazi se u Nacionalnom parku sekvoja u Kaliforniji, SAD.

Najstarije drvo na svijetu je GINKO BILOBA koje se nalazi u Kini.

Najstarije tropske prašume na svijetu su u Maleziji gdje postoje već 100 milijuna godina.

Najviše biljnih vrsta na svijetu raste u dolini Amazone, Amazoniji.

Najveće močvarno područje na svijetu je PANTANAL u Brazilu, a zauzima 130 000 km².

Najveći prirodni spremnik vode na svijetu je drvo BAOBAB koje u sebi može čuvati i do 12 000 litara vode.

Podzemni krški oblici

Pripremio Stipe Tičinović, 8. r.(Izvor: Matas M. (2009) Krš Hrvatske – geografski pregled i značenje, Hrvatsko-geografsko društvo- Split; Curić, B., Curić Z. (2007) Udžbenik iz geografije za 8. razred osnovne škole, Naklada Ljevak)

Krš je specifičan tip reljefa nastao na topivim stijenama, vapnencima i dolomitima. Krš je jedna od posebnosti Hr-vatske, a raznoliki krški oblici prekrivaju više od polovice državnog teritorija. Obiljem podzemnih krških oblika ili speleoloških objekata u kršu Hrvatske ističu se vršni dije-lovi najviših planina (Velebit, Biokovo, Dinara).

Podzemni krški oblici najčešće se svrstavaju u četiri veće skupine: jame, špilje, pećine i kaverne. Hrvatski krš od Istre preko Gorskog kotara i Like do Dalmacije krije u sebi više od 8000 podzemnih objekata, od čega oko 70 % otpada na jame.

Jama je karakteristična šupljina u kršu koja se najčešće spušta okomito i povezuje s drugim podzemnim šupljina-ma tvoreći složen sustav. Najdublja jama u Hrvatskoj, a ujedno i dvadeseta u svijetu, je Lukina jama (-1392 m), koja se nalazi na Sjevernom Velebitu. Lukina jama je spo-jena sa susjednom Trojamom (ima tri ulaza) stoga se svr-stava u jamski sustav Lukina jama - Trojama. Druga jama po dubini je Slovačka jama (-1320 m) Sjeverni Velebit, a treća jama Amfora (-788 m) na Biokovu.

Špilje su za razliku od jama razvijene pretežno vodorav-no. Najdublji špiljski sustav u Hrvatskoj je Đulin ponor i špilja Medvednica (16 396 m). Poznatije špilje su: Modra špilja (Biševo), Lokvarka (Lokve), Cerovačke špilje (Gra-čac), Veternica (JZ dio Zagrebačke gore). Najljepša špilja srednje Dalmacije je Vranjača (zaleđe Splita).

Pećine ili polušpilje su udubljenja u podnožju ili stra-nama stjenovitog strmca. Ime su dobile po riječi peć tj. pe-čenje ili loženje vatre, jer su imale ključno značenje kao prvobitna skloništa ljudi.

Kaverne su podzemne šupljine koje nisu spojene s po-vršinom, a mogu biti izuzetno velike. O tome svjedoči ka-verna kod Tounja (8487 m) koja je otkrivena tijekom rada u kamenolomu.

Podzemne šupljine se u pravilu ističu bogatstvom i ra-znolikošću špiljskog nakita – siga. Površinska voda koja prodire niz pukotine vapnenca postupno ga otapa i odnosi u podzemlje. Tako se izlučuje kalcijev karbonat i stvaraju sige.

zemljopisni kutakzemljopisni kutakzemljopisni kutakzemljopisni kutak

zemljopisni kutak

reklamaprofil

44 45

english pagesenglish pagesenglish pagesenglish pages

english pages

english pages

Growingup

By Marin Braić, 8th grade

When I was a child I was the happiest person in the whole world. At 7 oćlock I was going to my relative´s and I was playing till 12 oćlock and after that I was go-ing to the meadow. The whole day.

After that when my relative grew up I was stopped playing. After 2 years I went to school where I met Toni. Toni is my best friend. My infancy was the happiest time of my life. I was a boy who didn´t know for pain and suffer.

When I was 11 I felt I was growing up. I met new frien-ds I was happy, very happy again.

But after that my life was nothing. Growing is the most important part of life. Brain is growing, our body is changing and we are growing physically and mentally. Growing up is a part when we meet the pain, suffer, dru-gs and problems of the present. That is the problematic part.

Next, we are going to the secondary school, we meet those problems and after that we go to the better life, to the better future and after that we remember just the good times, of course.

I survived an earthquakeBy Lucija Očasić, 7th grade

This story I´m starting with a cramp in my throat. I don´t like to remember three the worst days in my life.

That was in summer, my family decided to go for a trip. We wanted to go to London. Everything was great, I was very excited. We went to airport in Zagreb at 7 oćlock. At half past eight we were in London. First we went to the hotel to unpack and eat something. When we were in restaurant, floor get quiver and everybody started screamming. I was shocked. The hotel started to put down. The hotel personnel took us to shelter. We were in shelter two days, terrible. When the earthquake stopped we went out. Everywhere was debrises, everything was destroyed.

When the airport got fixed we went back to Croatia. That three days in London were like a nightmare. I will never for-get that trip, that is incised in my heart and my remembering. And all I want to say is that I survived the earthquake and without my family I wouldn´t succeed.

PRAGUEBy Antonia Bašić, 8th grade

I woke up and my best friend was there in my room. We were in Czech Republic. I will remember the day when we went to Prague by bus and had a great time singing and ha-ving fun. We saw the old church with two clocks and Charle`s bridge.We took some nice photos and went sightseeing, but the most exciting was the underground, I couldn`t describe that feeling. I was thinking about it all the way back to the hotel.

Teenagers` habits

By Marina Tičinović, 8th grade

Do we all have good habits? I don`t think so. Some pre-fer sitting in their couch, watching TV and playing compu-ter games. Reading is something that we sometimes or better always don`t want to hear about. We take a special interests in magazines and comics. We should do sports more, like swi-mming, running, playing football and other activities. Teena-gers` parents should spend more time with them, they are our role models, we learn from them. There are many funny thin-gs we can do, but we need a little push we are only teenagers after all.

english pagesenglish pages

english pagesenglish pages

english pages

english pages

My perfect

dayBy Ivana Jerčić, 6th grade

I am getting up. It is the third day of the excursion I will never forget it. We are going to the ZOO to Zlin. It is so big with different ani-mals from all the continets. There are zebras, giraffes, elephants, strange birds…I can`t describe the things I am looking at. There is also a park with many activities for children. It looks like a spider net. I am having a loto f fun with my friends. It is the afternoon now. I am going to the Acquapark. It is great, palms, slides, fo-untains and many things we have never seen. Finally, I am very tired and my eyes are closing.

1. WHO IS THE CHAMPION OF THE UFC (heavy weight)?

2. WHO IS THE POPULAR CROATIAN WOMAN SINGER?3. THE FAMOUSE UNIVERSITI IN ENGLAND?

4. THE CAPITAL OF ENGLAND?5. WHO WAS THE BEST PLAYER IN 2007/08?

6. WHO IS THE CROATIAN TENNIS PLAYER WHO WIN IN WIMBELDON?7. THE BIGGEST ISLAND IN THE WORLD?

CrosswordBy Marin Kordun and Mislav Grubiši , 7th grade

1.

2.

4.

5.

6.

3.

.

7.

Embarrassment - what´s that?By Ivana Radostić, 7th grade

Trust me, guys, I know very vell how it looks when you are embarrased. When you are in situation like that it´s not very nice. One day I went with my friends to some bar to drink juice and I thought that It´s going to be awsome, but I thought wrong. I wanted to dress up nice if there would be some nice guy, so I put on my favourite t-shirt and a jacket. We came in to the bar and sat on the chairs. At that moment I saw a perfect guy so I decided to take off my jacket. It was really bad idea. I was so excited at home when I dressed up so I didn´t realise what I was having on it.

Everybody laughed at me, even that perfect guy. I was so red in the face because they were laughing. It´s so cruel. I tho-

ught my t-shirt it´s not standing good on me. But never before they didn´t do that. I went to the bathroom and I saw somet-hing awfull. My sister destroyed it! It was her red lipstick all over my t-shirt. I was so angry that I ran back to my house and I had a really big argument with my sister. We didn´t spe-ak with each other, like days. At school some friends were teasing me. They called me lipstick or dirty girl. It was really painfull. But luckily my friends were with me and they were helping me out.

I talked with my two best friends Lucija and Ana and we talked with that guys who were teasing me. Thanks to my friends from that day everything was normal including my relation with my sister.

By Marin Kordun, Mislav Grubišić, Jure Proso and Antonio Sosa 7th grade

46 47mala škola informatike

mala škola informatikemala škola informatike

mala škola informatikemala škola informatike

mala škola informatike


Pripremila nastavnica Davorka Dadić

Elektronski svijet interneta golemo je područje ispunjeno bilijuni-ma elektronskih stranica na različitim jezicima svijeta. Internet ima mnogobrojne dobre i korisne strane i primjene, ali i neke potenci-jalne opasnosti. Učestala dnevna upotreba interneta za neko vrijeme može rezultirati i stvaranjem ovisnosti. Jedna od rizičnih skupina za razvitak ovisnosti su adolescenti, a ranom adolescencijom smatra se razvojno razdoblje viših razreda osnovne škole.

Ovisnost o internetu znači njegovo prekomjerno korištenje u obliku koji može uzrokovati teškoće u svakod-nevnom životu, te narušiti fizičko ili psihičko zdravlje. U najvećem broju slučajeva, ovisnost o internetu razvija se vezano uz alate i stranice za online

komunikaciju - danas su to posebice socijalne mreže tipa Facebook, Twitter i druge - te online igre. Dječaci pokazuju posebnu sklonost online igrama u kojima se uživljavaju u virtualne likove, a kod odre-đenog broja igrača to može dovesti do neželjene posljedice razvo-ja izolacije i otuđenja od druženja i sudjelovanja u aktivnostima u stvarnom svijetu. Kod djevojčica se češće razvija ovisnost o socijal-nim mrežama, virtualnim interakcijama i komunikaciji.

Koliko vremena provedeno na internetu već označava ovisnost? Za adolescente se najčešće navodi granica od dva do tri sata, ovi-sno o uzrastu. No vrijeme nije jedini čimbenik, najveću ulogu u razvoju ovisnosti ima osobnost vašeg adolescenta - ovisnost će se lakše razviti kod onih povučenih, sramežljivih, usamljenih, nesigur-nih, depresivnih, tjeskobnih i hiperaktivnih. Posljedice ovisnosti o internetu najčešće se očituju u zanemarivanju prijatelja i obveza, problemima u školi, poremećaju spavanja i prehrane te narušenim obiteljskim odnosima. Moguće su i tjelesne posljedice - pretjerano naprezanje očiju, zamagljenje, slabljenje i slični problemi vida, a može doći i do oštećenja kralježnice te zgloba šake.

Ovisnost o komunikaciji putem interneta i mobilne telefonije po-stoji, to nije sporno. Drugo je pitanje koliko je ta ovisnost raširena. U nekim zemljama poput SAD-a, Njemačke i Švedske djeluju i kli-nike za liječenje ovisnosti.

Najveća zabrinutost za ovisnost o telekomuniciranju vlada u Juž-noj Koreji, gdje je u cybercafeima (lokalima s javnim internetom) zabilježeno deset srčanih udara među gostima koji su nevjerojatno dugo u komadu sjedili za računalom i surfali. Korejci su proveli istraživanje koje je pokazalo da je internetskom ovisnošću zahva-ćeno 210.000 djece i mladih od 6 do 19 godina, a da još milijuni pripadnika iste dobne grupe imaju simptome granične ovisnosti.

Facebook je internetska društvena mreža koju je 2004. godine osnovao Mark Zuckerberg, bivši student Harvarda. U svojim po-četcima, Facebook je bio namijenjen samo studentima sveučilišta na Harvardu koji su tim putem mogli međusobno komunicirati i razmjenjivati informacije. Kasnije, mnoga druga sveučilišta, sred-nje škole i velike kompanije diljem svijeta priključile su se mreži. Danas Facebook ima više od 200 milijuna aktivnih korisnika.

Jedna od posebnosti Facebooka je mogućnost kontrole privatno-sti svakog korisnika. Prema vlastitim željama korisnik može sakriti svoj profil i fotografije od nepoznatih ljudi. Unatoč tome, Facebook se tijekom svog postojanja našao na meti brojnih kritičara upravo zbog problema privatnosti korisnika, ali također i zbog pitanja cenzu-re. Kritike dolaze i zbog toga što su informacije koje korisnici odaju o sebi korištene za marketinška istraživanja, interne istrage sveučilišta i kompanija, pa čak i policije.

Pretvara li Facebook djecu u društvene kukavice? Normalno je da osnovnoškolci zapadaju u mnoge, većinom beza-

zlene, sukobe koje sve više imaju tendenciju razrješavati elektronič-kim putem. SMS-ovi, Facebook ili e-mail mogu biti samo kanal po-mirenja, a u ekstremnijim slučajevima mogu dovesti do elektroničkog zlostavljanja. Djeca u kaotičnim i emocionalno teškim situacijama sve manje teže socijalnoj interakciji i direktnoj konfrontaciji s vršnjacima, a sve se više okreću zaštiti koju im pruža internet ili mobitel. Treba priznati da se sukobi tim putem lakše rješavaju, i da mu pribjegavaju i odrasli, ali nije poanta samo u rješavanju konkretnog sukoba, već u sposobnosti da se u izravnom kontaktu, u razgovoru oči u oči, nauči razgovarati i rješavati konfliktne situacije od najranije dobi.

Facebook za sve!Facebook otvara vrata svima koji imaju elektroničku adresu, a

stariji su od 13 godina. Pokazalo se da takvih ima zaista mnogo. Prosječni korisnik najpoznatije društvene mreže na svijetu – Face-booka, provede godišnje 70 sati i 26 minuta na njoj, istraživanje je kompanije Nielsen Online. Najteži ovisnici o Facebooku provedu više od 125 sati ili jedan cijeli radni tjedan na Facebooku. Iz Nielse-na poručuju da ovisnost sve više raste među korisnicima Facebooka, koji svoje dragocjeno vrijeme iz dana u dan troše na tu društvenu mrežu. Facebook povećava broj korisnika za 52 posto iz godine u godinu, a gotovo istim postotkom se povećava i broj sati provedenih na toj društvenoj mreži.

Pet znakova ovisnosti o FacebookuSve veći broj psihijatara i psihologa diljem svijeta izvještava da

im se javljaju pacijenti koji kao uzrok za svoje životne probleme navode upravo svoje prekomjerno korištenje Facebooka.

Psihologinja Joanna Lipari s kalifornijskog sveučilišta UCLA odre-dila je pet znakova koji signaliziraju ovisnost o Facebooku:

1. Propuštate san zbog korištenja Facebooka.2. Na Facebooku provodite više od sat vremena

dnevno.3. Opsesivno pronalazite nekadašnje prijatelje i

ljubavi na Facebooku i komunicirate s njima.4. Ignorirate poslovne obveze, surfate po Faceboo-

ku intenzivno tijekom radnog vremena.5. Pomisao na napuštanje Facebooka izaziva u

vama nemir.

OVISNOST O INTERNETU, IGRICAMA, FACEBOOKU, SMS PORUKAMA …

Pozitivni odgovori na priložene tvrdnje mogu signalizirati po-stojanje ovisnosti o Facebooku, navodi Joanna Lipari te predlaže jednostavan test: probajte izdržati jedan jedini dan bez Facebooka. Ako vam dan prođe u stresu i nemiru, definitivno ste ovisni o Fa-cebooku.

Sve je više ovisnika o FacebookuDr. Hilarie Cash poznata američka psihologinja još je prije dvije godine tvrdila da je pojavljivanje novih tehnologija, poput uređaja za bežični e-mail, ili telefona-organizera, pa čak i SMS tehnologija, zapravo novi potencijal za stvaranje ovisnosti. Pacijente koji su ovisni o internetu, čiji se broj povećava iz godine u godinu, psiholozi su nazvali onlineholičarima. Ovisnost o virtu-alnim prijateljima dijagnoza je koja prijeti korisnicima Facebooka. Najveći problem kod Facebooka je neprestano nadmetanje u gomi-lanju takozvanih prijatelja. Naime, korisnici objavljuju povjerljive informacije o drugima i raz-mjenjuju ih bez znanja ili dozvole onoga o kome se radi, a korisnici uopće nisu upozoreni da se njihovi podatci jednostavno šire mre-žom.

Eksperti tvrde da Facebook stvara ovisnost goru od interneta ili od računalnih igrica poput World of Warcraft, u vezi s kojom je švedski Nacionalni institut za javno zdravstvo proveo istraživanje i došao do zaključka da ova igrica izaziva ovisnost isto kao i kokain.Istraživanja također pokazuju da više od pola korisnika Facebooka ne može započeti ni završiti svoj dan ako ne provjeri poruke i stanje na svom profilu, i ako ne prekontrolira statuse i novosti na profilima svojih “prijatelja”. Kao i za svaku drugu ovisnost, najteži je prvi ko-rak, odnosno priznanje. Ovisnost o Facebooku može se usporediti s poremećajima u prehrani. Hranu nije moguće eliminirati, tek voditi računa o onome što se jede i u kojim količinama. Isto vrijedi i za internet, te Facebook - objašnjava dr. Young.A ono što je zanimljivo je to da se u posljednja tri mjeseca povećava broj osoba koje traže pomoć kako bi se “očistili” od Facebooka.

Prva klinika za djecu i mlade ovisne o tehnologijiDjeca koja pokazuju znakove ovisnosti o video igricama,

internetu i mobitelima moći će dobiti stručnu pomoć u prvoj specijaliziranoj poliklinici posvećenoj ovisnicima o modernim tehnologijama. Poliklinika je prvenstveno namijenjena mladima, a poslovat će unutar bolnice Capio Nightingale Hospital u Londonu. Cilj je odvojiti djecu od njihovih uređaja, smjestiti ih na zatvoreni odjel gdje će potom biti podvrgnuta učenju socijalnih vještina oči-u-oči sa stručnjacima. Ono što se događa u sve više obitelji je da djeca reagiraju svadljivo, bijesno i agresivno kada ih se zamoli ili prisilno odvoji od računala, igraćih konzola ili mobitela. Zbog ovakvih ispada već je nekoliko puta intervenirala i policija.Prema anketama provedenim u britanskim osnovnim školama, više od četvrtine ispitane djece svakoga dana provede više od šest sati pred zaslonima monitora ili televizora.

Na čelu programa nazvanog Young Person Technology Addiction Service nalazi se doktor Richard Graham koji navodi

da je „ovisnost o igrama, internetu i pripadajućim tehnologijama istovjetna ovisnosti o kocki te da postaje izuzetno ozbiljan problem današnjeg društva“. Prema njegovim procjenama, oko deset posto od 46,6 milijuna korisnika interneta u Velikoj Britaniji ovisno je o njemu. Mladi koji ne mogu bez tehnologije i izbjegavaju socijalizaciju u realnom prostoru i vremenu, dobili su i novu oznaku, pa ih u spomenutoj poliklinici nazivaju “Screenagers” (engl. screen - ekran). Djeca će biti podvrgnuta i fizičkom pregledu, jer dugotrajni boravak ispred ekrana može izazvati bolove u leđima, kratkovidnost, nepravilnu prehranu i smanjenu aktivnost. Kada jednom shvate da nemaju pristup beznačajnim informacijama u svakom trenutku, kod djece se može javiti osjećaj manjka kontrole nad vlastitim životom, isključenosti, ali i uznemirenosti. U poliklinici kažu da će primati djecu od 12 godina nadalje, ali očekuju da će najviše pacijenata biti iz grupe od 15 do 17 godina.

Skoro svaki deseti igrač video igrica je ovisnikIzuzetno velik broj mladih igrača video igrica, punih 8,5 posto,

pokazuje znakove ovisnosti o igranju igrica, otkriva istraživanje provedeno na sveučilištu u Iowi.Njihova ovisnost utječe na uspjeh u školi, odnose u obitelji, odnose s prijateljima te predstavlja pravi zdravstveni problem, kažu autori istraživanja. Ovo je istraživanje obuhvatilo preko 1178 djece u dobi od 8 do 18 godina. Djeca su ispunjavala upitnik pomoću kojeg su procjenjivala koliko i kako igraju igrice. Pitali su ih: “Jeste li ikada igrali igrice da biste zaboravili na probleme ili da vam pomognu da se osjećate bolje?”, “Jeste li ikada lagali obitelji i prijateljima o tome koliko ste vremena igrali igrice?”.Ovisnici o igrama igrali su igre znatno češće i dulje, imali su lošije ocjene u školi i imali su više problema s pažnjom u školi od djece koja su igrala igrice, a nisu klasificirana kao ovisnici. Također, što se moglo i očekivati, imala su i više fizičkih problema povezanih s igranjem igrica kao što su bolovi u ruci i zglobovima.„Ono što često primjećujemo jest to da je ovisnost o igricama tek vrh brijega“, kaže dr. Michael Brody, psihijatar i predsjednik američke Akademije dječje i adolescentske psihijatrije. „Ispod tog vrha u pravilu ćete naći puno depresije i anksioznosti. Jednostavno staviti etiketu “ovisnost o video igricama” bilo bi previše površno“.

Internet s pripadajućim tehnologijama olakšava nam život, ali ne možemo dopustiti i da ga u potpunosti preuzima i prožima.

Ako ni zbog čega drugoga, trebali bismo biti zahvalni na novim tehnologijama zbog dobrobiti koju su donijele onima koji su prikraćeni za kontakte uživo.

mala škola informatikemala škola informatikemala škola informatikemala škola informatike


48 49

naša baštinabaša baštinanaša baštinanaša baština

naša baština

naša baština

Pripremila Ivana Radostić, 7. r.

(Izvor:, „Zrno“ časopis za obitelj, vrtić i školu, broj 80-81 (106-107), ožujak-lipanj 2008., Grozdana Ribičić, dipl. knjiž-ničar, GKMM, Split)

Mladi korisnici interneta stvaraju svoj rječnik, pravopis, posve novu jezičnu normu – virtualnu. Fascinantan tehnološ-ki razvoj, najnaglašeniji na polju masovnih medija, pokrenuo je komunikacijsku revoluciju koja je uvelike uvjetovala pro-ces globalizacije te sasvim izmijenila postojeće stanje stvari. Upravo su djeca i mladi najlakše i najbrže prihvatili sve no-vosti.

U vrlo kratkom vremenu posve su se promijenili okruženje i uvjeti u kojima se mladi danas odgajaju i obrazuju. Činje-nica je da se sve više djece i mladih u svakodnevnom životu služi računalom i internetom. Razlozi tome su višestruki, a najčešći je zabava. Zabava je snažan motivator ove populaci-je, ali i želja za međusobnom komunikacijom. Internet je me-dij s obilježjima dostupnosti, raširenosti, brzine koji mladima omogućuje slobodno međusobno komuniciranje, često bez kontrole i cenzure odraslih. Kao snažan i moćan medij, inter-net je generirao novu pismenost mladih. Brz ritam života, s mnogobrojnim novim mogućnostima, mladima danas name-će da što brže, što kraće, a što potpunije prenesu informaciju jednom jednostavnom SMS porukom. Otuda neobični sim-boli, kratice, smiješni znakovi koji imaju svrhu dati potpunu informaciju i pritom maksimalno skratiti vrijeme. Obilježja te nove pismenosti mladih nastavljaju se preko interneta i novih digitalnih tehnologija. Prateći komunikaciju mladih i njiho-vu pismenost na internetu u najčešćim formama kao što su e-mail, chat, forum ili blog, očit je novi stil koji je po svojim odlikama telegrafski, razgovorni, žargonski, instant, šifrirani – u većini slučajeva neformalan i površan. Mogli bismo ga nazvati „internetskim stilom“ jer je poput interneta, na ko-jemu je sve dopušteno, a jedino pravilo je da nema pravila. Analizirajući takve tekstove ipak se mogu izdvojiti neke uče-stale pojave, neka „posebna pravila“:

• uporaba kratica i akronima • nestandardna i česta uporaba interpukcijskih znakova• uporaba emotikona (emoticons), simbola za određeno ras-

položenje

• pisanje poruka bez velikih slova (nema se vremena za do-datnu tipku za veliko slovo!)

• prečesta uporaba anglizama• uporaba neologizama, novih, na internetu općeprihvaćenih

riječi• kombiniranje različitih jezika i stilova (katkad dovedenih do

apsurda i potpune nerazumljivosti)

U posljednje vrijeme se namnožilo toliko kratica da ih je teško zapamtiti, stoga su se počele selekcionirati po grupama. Zateknete li tako svoje dijete da se dopisuje s nekim i pritom piše kraticu PAW (parents are watching), znajte da ne želi da znate što piše. LOL (laughing out loud) znači da mu je lijepo i da se glasno smije, „pozz“ je „pozdrav“... Kako bi dočarali svoje emocije, koristit će popularne smajlove (emotikone – od engleskih riječi emotions i icons), npr.: X-( (ljutitost), :), :o) (smijanje, radost), :-o (iznenađenost), %-) (predugo gledanje u monitor), :-Ozzz (dosada) i sl..

U tako slobodnoj i nesputanoj internetskoj komunikaciji, mladi ne samo da zanemaruju standardnu pismenost nego je njihova pismenost na samoj granici razumljivosti i prihvatlji-vosti. Tako više ne koriste dijakritičke znakove, pa umjesto č, ž, š pišu ch, zh, sh ili u hrvatskim riječima ne koriste slovo v, nego englesko w...

Kao što su SMS poruke oživjele pisanje pisama, tako je blog oživio dnevničku književnu formu u sasvim novom obliku. Blog, mrežni dnevnik, najkreativniji je oblik vlastitog izričaja mladih na internetu i kao takav ima sva navedena obi-lježja „nove pismenosti“, pa tako i svoje dobre i loše strane.

Smatram da autorica ovog teksta s pravom postavlja pita-nja trebamo li se zabrinuti da će se prečesta uporaba takva jezika i stila negativno odraziti na opću, standardnu i književ-nu pismenost mladih? Ako je jezik odraz našeg duha, nije li ovakav jezik i stil odraz „zbrčkanog, globalizacijskog, izma-nipuliranog“ duha? Je li već prekasno išta više napraviti ?

Na kraju zaključuje da je internet sa sobom donio mno-go neprocjenjivih vrijednosti i kvaliteta, ali isto tako i velike opasnosti i zamke. Na nama je da razmišljamo o tome kako dobre strane interneta i komunikacije isticati i poticati, a loše anulirati. S obzirom na to da je problem globalan, moguće ga je djelotvorno rješavati samo u zajedničkoj borbi svih čim-benika – vlada, organizacija civilnog društva, znanstvenika i medijskih vlasnika.

MLADI I (NE)PISMENOSTZaborav

Još te se sjetim,hrabri Grade.

One mirisne parkovedavne srećezamijenismo

tugom.

Svoj teškipogled vraćam

u davninu.

Dišem,plačem,gušim seu vlastitoj

Nadijer smo Tebe

ostavili u rukamakažnjeničkim.

Rukama patnje,boli i jada.

Rukama onihkoji ruše miris

Slobodei rastavljaju

ljudskood

Božjega.


Mlin u GatimaPiše Sara Generalić, 6. r.

Mještani sela Gata morali su dugo godina odlaziti u Tugare kako bi samljeli žito. U Mjesnoj zajednici su 1985. g. odlučili napokon postaviti mlin u selu. Tako su Gata dobila mlin koji je najprije bio smješten u današnju četverogodišnju osnovnu školu. Godine 1991. premje-šten je u staru školu i tada je za mlinara izabran moj djed Ante Generalić. Mlin je na električni pogon, a sagrađen je od željeza. Služi za mljevenje kukuruza i pšenice, uglavnom za stoku.

I danas, poslije dvadeset pet godina, mlin mještanima još uvijek služi za mljevenje, a ni mlinar se nije promi-jenio. Naše selo ne bi bilo isto bez tog mlina pa bi svima bilo drago da ostane još dugo u uporabi.

Izrada domaćeg sapuna

Piše Lucia Bulić, 3. r.

Za domaći sapun potrebno je: svinjsko salo, stara slanina ili otpad od masnoće bilo kojeg životinjskog podrijetla. U to se doda soda kauštik, zatim se sve kuha na kominu dok se sve ne ujednači. Kad je pripravak gotov izlijeva se u kockaste kalupe.

U kalupima se ohladi, a zatim se sapun izvadi.Tako se nekad dolazilo do sapuna, a danas se još samo ponetko to radi da se ne zaboravi.

svijet oko nassvijet oko nassvijet oko nassvijet oko nas

svijet oko nas

svijet oko nas

50 51

naša baštinanaša baština


naša baština

naša baština

Pripremio Domagoj Burazin, 8. r.

(Izvor:Runtić, D. Junaci Domovinskog rata (ratne priče iz Domovinskog rata),Neobična naklada, Vinkovci-Šibenik, 2002.-2007.)

Vukovar, grad na rijeci Dunav, nekad (a i danas) glavna riječna luka Hrvatske, ima nekoliko naselja: Borovo, Borovo Naselje, Borovo Selo, Sajmište, Mitnica, Trpinja, Lužac .... Upravo su ovi dijelovi grada bili ključni za njegovu obranu 1991. godine jer su napadi tzv. JNA dolazili iz nekoliko pravaca. Vukovar je okružen s nekoliko sela koja su također odigrala veliku ulogu u obrani grada: Negoslavci, Marinci, Nijemci, Tovarnik. Upravo je kroz Tovarnik 1991. godine jugovojska dovela mnogo oružja i oruđa za napad na Hrvatsku. Naime, četnici i tzv. JNA su računali na to da će do ručka osvojiti Borovo Naselje, a poslije ručka cijeli Vukovar, ali na put su im stali ljudi koje nije vodila mržnja već hrabrost i želja za obranom

domovine.Sve se „zakuhalo“ 2.

svibnja 1991. godine kad je skupina od 12 hrvatskih redarstvenika poginula u Borovu Selu. Nakon toga više ništa nije bilo isto. U ožujku se i tzv. JNA pri-družila otvorenoj agresiji na RH kad tri aviona JNA prelijeću i mitraljiraju vo-jarnu ZNG na Opatovcu, u Iloku. U isto vrijeme u bli-zini Vinkovaca tenkovi JNA gaze vozila MUP-a. Naime, JNA je tražila od MUP-a da pošalje dva vozila da prate kolonu tenkova. Poslana su

dva vozila. Prvi automobil s dva hrvatska policajca, koji

je stao na pročelje kolone, tenkovi JNA su doslovno pregazili, a drugi su zaustavili i ubili dvojicu policajaca koji su bili u njemu.

Ključnu ulogu u obrani Vukovara imala je Mitnica, među Srbima poznatija kao „ustaško gnijezdo“ jer je na Mitnici bilo većinsko hrvatsko stanovništvo. Srbi su samo u nekoliko navrata napadali Mitnicu pod izlikom da je drže nadrogirani HOS-ovci. Prvo oružje na Mitnicu je došlo 1990. godine, a prvi im je zapovjednik bio Branko Solin- Max.

Uskrs 1991. je dan kad je prvi put hrvatska policija ozbilj-

no intervenirala na Plitvicama. To se, naravno, reflektiralo na događaje u Vu-kovaru. Zapovijedanje na Mitnici preu-

zima Ivan Šoljić - Veliki Džo. Dobivaju još oružja. Predaja Mitnice se održala 18. studenog, a neprijatelj je u nju ušao u 16 sati i 25 minuta. Major JNA je dao na iz-bor svima hoće li se predati pod oružjem ili ne, ali svejedno su svi muškarci od 16 do 60 godina otpremljeni u logore. Svi će proći torturu i batine. Nakon predaje Mitnice odvode ih na Ovčaru u hangare, a 19. studenoga u jutro s Ovčare ih u četiri autobusa odvode u Srijemsku Mitrovicu. Pad Vukovara donio je mnogo stradanja civila, ali i branitelja koji su ostali u gra-

du. Svima je već dobro poznato da su na Ovčaru dovedeni svi ranjeni iz vukovarske bolnice, točnije, njih 268. Najmlađi od njih je imao 16, a najstariji 74 godine. Iz bolnice su 19. studenog dovedeni u hangare gdje je već počela tortura. No, u noći s 20. na 21. 11. četnički su razbojnici ubili 262 civila i branitelja na Ovčari, nedaleko od tih hangara.

Prije pet mjeseci branitelj Vukovara mi je rekao da je onaj tko je dobio metak na Ovčari tu večer bio sretan, jer je obduk-cija pokazala da je samo 35 ljudi od 262 poginulo od metka, što znači da su svi ostali bili zvjerski mučeni. Siniša Glava-šević, heroj bez puške koji je svakodnevno podizao moral braniteljima Vukovara, nije pronađen u masovnoj grobnici. On je pronađen obješen naglavačke o jedno stablo. Gotovo svi vukovarski branitelji prošli su kroz srpske logore: Alek-sinac, Bačku Palanku, Niš, Stajićevo, Srijemsku Mitrovicu. Većina vukovarskih branitelja izašla je u velikoj razmjeni 13. kolovoza 1992. godine.

„Živite s nama:/u našim tihim očenašima,/u našoj pjesmi i duhu,/u molitvi neba i mora,/u našem svagdašnjem kru-hu.“ (Tin Kolumbić,Hrvatski mučenici)

VUKOVAR“Ima jedan gradkoji je hrabrošćunadmašio sebe

i sve svoje snove.Zbog njega se sloboda

Vukovar zove.“ (Tin Kolumbić)

naša baštinanaša baštinanaša baštinanaša baština

naša baština

naša baština

vlada tuđom zemljom, tuđim životima. Ljudska nedjela uvijek će ostati ne-

shvaćena, ali strahote vukovarskog križnog puta sve buduće generacije će pamtiti, o njima će čitati i u svojim će ih srcima nositi. Poslije istine o utje-lovljenom zlu na ovom svetom tlu, pojavljuje se svijetla zvijezda i nada u mladim osobama kakva je i Doma-goj Burazin, učenik 8. razreda, koji već nekoliko godina s puno ljubavi

čita vukovarske ratne priče Junaci Domovinskog rata. On je pripremio potresan i sna-žan osvrt na vukovarsku istinu koja je dirnula sva prisutna srca, kao ohrabrenje i nada, i još jednom

suzama ovlažila njihova lica. Tijek ovih svetih sjećanja svi su učenici

pratili uživljeno. Na kraju programa po-svećenog borbi za oslobođenje Hrvatske od zvjerskih napada agresora, uz skladbu Vladimira Kočiša Zeca Gospodine gene-rale, svi su bili preplavljeni osjećajima prema Vukovaru, gradu koji je slomlje-nih krila doletio u gnijezdo slobode.

Da se taj grad, kao ponos na pobjedu Hrvatske, nikad ne zaboravi, svoj dopri-nos će davati svaka generacija ove male škole.

Pišu Ivana Kovačević i Viktoria Miličević, 8. r.

Rano ujutro, 18. studenoga 2009. godine, učenici nižih i viših razreda OŠ „1. listopada 1942.“ Čišla i njihovi učitelji, okupili su se u učionici Hrvatskoga jezika da odaju počast Vukovaru, gradu heroju.

Lica male i velike djece svjesna su trenutka. Minuta šutnje je povezala okupljena srca u jedno u svečanom ugođaju, u miru, dostojanstveno i s poštovanjem prema živim i poginu-lim hrvatskim vitezovima, nevinim civilima i prognanima. Pjesma Moja domovina, nastala početkom Domovinskoga rata, pojačala je suosjećanje.

Program u trajanju od 45 minuta počeo je. Marina Šaškor govorila je stihove pjesme Ivana Tolja Palim svijeću, dok je ravnatelj palio svijeću crvene, bijele i plave boje, kao simbol nade. Zadnji poziv Hrvatskoj iz Vukovara poslao je Hrvoje Galić 18. listopada 1991., a dio toga dirljivoga teksta pročitao je Petar Malenica. Riječi apela iz okupiranog Vukovara Daj-te šansu Vukovaru! obišle su Hrvatsku i svijet 27. studenoga 1991. godine, a svim okupljenim učenicima i nastavnicima približio ih je učenik Toni Kuvačić.

Duboko proživljene vukovarske stra-hote prenijela je u stihove svoje pjesme Zaborav učenica Ivana Kovačević. Bolni krik i vapaj po-slao je Josip Esterajher, novinar Hrvatskog radija-Studija Vukovar 11. studenoga 1991. godine, a nje-gove su riječi ledeno prostrujale pri-sutnim licima dok ih je čitala učeni-ca Jelena Kovačević.

Skladba Tomislava Ivčića Zausta-vite rat u Hrvatskoj pojavila se u Do-movinskom ratu kao apel i opomena Europi i svijetu. Ona je danas učitelje podsjetila na taj bolni trenutak kojega su i sami svjedo-ci i nakupljene suze ovlažile su im lica. Sva-ki stih pjesme Vukovarski podrumi (Andriana Škunca, Vjesnik, 18. studenoga 1991.) krvario je u izvedbi Marina Braića, a iz pjesme Željka Sabola Imala sam kuću, imala sam dom, u interpretaciji učenice Ivane Kovačević, progovarao je bolni očaj pro-gnanika iz Vukovara.

Ono što se ovdje moglo čuti o istini iz Domovinskoga rata i stradanja Vukovara, teško je prihvatiti kao stvar-nost koju je netko mogao proživjeti. Teško je zamisliti da je netko mogao biti ubijen u svom domu, na svojoj djedovini ili ostati bez doma samo zbog neprijateljske mržnje i pohlepe i nerazumljive potrebe neprijatelja da

Suze obnoviše sjećanja naVukovar„Katkad neizmjerno zaželim, da se pomirim s neprijateljem, samo da mu zahvalim za dar bola, kojim me je ranio.Sve dotle sam se opajala slatkom varkom, da je sve dobro, što imam i što mi još valja steći.Al dođe on.Podlo me ismije. Prevrta i porazbaca sve moje blago, ne znajući ni sam, koliko mi ga je otkrio, te sam sabrala i s još većom ljubavi pohranila ono, što je najdragocjenije.O, hvala ti, neprijatelju, za taj dar bola.Bez tebe nikad ne bih znala, kolika je vrijednost onoga, što imam i što mi još valja steći.“

(Sida Košutić, Hvala neprijatelju)

Učenici i učitelji su dosto-janstveno i s poštovanjem

odali počast Vukovaru

Potresni referat o vukovarskoj tragediji - Domagoj Burazin, 8. r.

52 53

VILLA RUSTICAPripremili Mario Krcatović i Katarina Malenica, 5. r.

Selo Ostrvica leži na sjevernom rubu male, plodne, od vje-tra zaštićene i suncu izložene doline. Uz poticaj pokojnog žu-pnika don Ivana Čuline tu su pronađeni ostatci vjerojatno la-danjske arhitekture. Po svemu sudeći radi se o palači iz kasne antike. Svi ostatci razgranati su na više desetaka metara uda-

ljenosti jedan od drugog. Iako danas nisu vidljivo povezani, pripadaju jednoj cjelini. Palača u Ostrvici smještena je na pred-zadnjoj terasi zemljišta koje se postupno spušta sa sjevera prema malom plodnom polju u dolini. Ima oblik pravokutnika dimenzija 33x11 m. Palača je u velikom dijelu obrasla bršlja-nom kojeg arheolozi prilikom istraživanja nisu htjeli ukloni-ti kako se ne bi srušili ostatci. Svi zidovi sagrađeni su vrlo pravilno, od priklesanog kame-

nja pravokutnog oblika, pa su ih seljaci koristili za izgradnju svojih kuća, zidova i međaša. U središtu palače se nalazila dvorana s grobom i željeznim nožem dugačkim sedamnaest centimetara. Osim te dvorane postojale su i pobočne odaje u prizemlju i na katu. Kako ova palača nije dobro istražena, ne zna se točno vrijeme kad je nastala ni kad je srušena. Iako ne spada u luksuzne vile zvane ville rustice, ipak sadrži središnju dvoranu koja upućuje na neku posebnu namjenu pa ne spada ni u obične seoske građevine. Međutim u narodu je ipak na-zvana villom rusticom.

U narodu su nastali mnogi mitovi o ovoj palači, a jedan od njih kaže kako je jedna od proročica prorokovala Dioklecijanu ako ubije vepra da će postati car. Tada se po želji Dioklecijana napravila kućica za lov u Ostrvici, točnije u Krcatovićima, na zapadnom dijelu Pokornika. Dioklecijan je ubijao vepre, ali nije postao car. Tek nakon što je ubio svog konkurenta zvanog Vepar, postao je car. Nakon što je dobio promaknuće, Dio-klecijan je dao proširiti kućicu za lov u vilu. Spominje se i pretpostavka o trojici braće, sinova kneza Miroslava, koji su došli iz Bosne i sagradili tri vile u Zvečanju i Ostrvici.



naša baština

Pećina iz Drugog svjetskog rata

Pišu Katarina Malenica i Mario Krcatović, 5. r.Na predjelu Potkuline u Ostrvici, u blizini kule Katice Bo-

betić, nalazi se mala pećina. Sastoji se od dvije pole. Cijela je obrasla bršljanom tako da je neprimjetna, samo ulaz je sasvim ka-meni. Ulaz se nalazi sa sjeverne strane. U samu pećinu mogu ući tri do četiri osobe. Dok je bio Drugi svjetski rat, sa zapadne i južne strane moglo se vidjeti pri-bližava li se netko i to zato što su u pećini bile izvana neprimjetne, ali iznutra primjetne rupe. Dok je bila opasnost od Talijana, Nijemaca i četnika, ljudi bi pohitali toj maloj pećini i u njoj potražili spas jer su im kuće bile zapaljene.

Iako je tako malena, po kazivanju naših starijih, ova pećina spasila je mnogo ljudskih života.

naša baština HNOS u našoj školi

naša baštinanaša baštinanaša baštinanaša baština

naša baština

naša baština

Pustinja Blaca

a velike poplave 1896. godine nanijele su velike štete od kojih se Blaca nikad nisu oporavila.

Od 1862. do 1962. godine Blacama su upravljali sveće-nici Milićevići. Don Nikola Milićević stariji pokrenuo je malu tiskaru. Godine 1897. tiskana je knjižica „ Povijesne crtice o Pustinji Blaca“. Godine 1912. organizirao je školu za pet učenika, a pola stoljeća kasnije broj se popeo na 60 učenika. Naslijedio ga je don Nikola Milićević mlađi, pro-fesor i doktor astronomije. Za blatački je opservatorij 1926. godine pribavio teleskop, tada najsnažniji na Balkanu. Bio je u vezi s najpoznatijim astronomima i 120 opservatorija. Objavio je sedamdesetak znanstvenih članaka, te stvorio najbogatiju astronomsku knjižicu na tlu Hrvatske. Njemu u čast asteroid otkriven 1992. nosi ime 10241 Milićević.

Društvene su se prilike poslije Drugog svjetskog rata promijenile i više se nisu mogli pronaći pustinjaci. Smrt don Nikole Milićevića mlađeg 1963. godine bila je i kraj četiri stoljeća povijesti blatačke pustinje. Svaku priču o pustinji Blaca čini materijalno bogatstvo Blaca, astronomske sprave, bogata zbirka starinskog oruž-ja, bogata knjižnica s mnogo nepročitanih rukopisa pisa-nih poljičicom, jedrenjaci, košnice, maslinici i još mnogo toga.

Pustinja Blaca, nekad slavni glagoljaški pustinjački sa-mostan i svjetski poznata zvjezdarnica, svakako je vrijedna posjeta.

Pripremila Lucija Očasić, 7. r.(Izvor: Brkić K., “Pustinja Blaca”, Meridijani, br. 139, studeni 2009.)

Od ranog kršćanstva stvaraju se prve zajednice pustinja-ka s propisanim pravilima života. Tijekom povijesti pored manjeg broja pojedinačnih pustinjaka postojale su i zajed-nice pustinjaka. U hrvatskim primorskim krajevima po-znate su pustinje na srednjodalmatinskim otocima Braču, Čiovu i Šolti, osnovane u 15. i 16. stoljeću. Utemeljili su ih poljički glagoljaši koji su iz Poljica izbjegli zbog turske najezde.Polovicom 16. stoljeća naseljena je posljednja, šesta, brač-ka pustinja Blaca. Pustinja Blaca je smještena na južnoj strani otoka Brača. Ovdje nije riječ o pustinji kao geograf-skom pojmu, nego kulturnom izoliranom mjestu gdje ljudi odvojeni od ostatka svijeta žele služiti Bogu. Samo ime Blaca je vjerojatno motivirano blatom što ga čini povre-mena rječica za jakih kiša.

Godine 1551. poljički svećenici don Matija Tomašević i don Grgur Martinović dolaze na prostor današnje pustinje Blaca. Nerežiški župnik darovnicom im je ustupio „neza-posjednutu jednu špilju ili pećinu“. Oni, ali i generacije pustinjaka poslije njih od tog mjesta su stvorili jedan od najneobičnijih kulturnih spomenika na otocima hrvatskog Jadrana.

U prvim godinama njihova pustinjaštva u Blacama ži-vjeli su u špilji Ljubovitici. Svećenicima su rođaci iz Po-ljica slali svoje sinove da steknu nauk i nastave održavati pustinju. Njima su se pridružili i svjetovnjaci s Brača. U sljedeća dva stoljeća živeći pod motom “ Ora el labora” (Moli i radi) uspjeli su sagraditi crkvu, stambene i gospo-darske objekte te obrambene zidove. Dobro organizirani stočarstvom, vinogradarstvom i maslinarstvom stvorili su velike novčane rezerve. Pustinju je zahvatilo nekoliko ne-daća. U prosincu 1724. godine požar je uništio sve što su godinama stvarali, pohlepa don Jurja Puarića i njegova ne-ćaka Joze upropastila je najveći dio blatačkog bogatstva,

Danas villa rustica, nažalost, izgleda ovako

Unutrašnjost pećine

Pole između kojih se nalazi ulaz u pećinu

Kula Katice Bobetić u Ostrvici

Natpis na vratima ville rustice

54 55učenici natjecatelji

učenici natjecateljiučenici natjecatelji

učenici natjecateljiučenici natjecatelji

učenici natjecatelji

Pišu Lucija Očasić i Ivana Radostić, 7. r.

Naši marljivi i uporni učenici i ove su godine ostvarili do-bre rezultate na raznim natjecanjima i na svim razinama. Državna smotra LiDraNo 2010. – videofilmsko stvaralaštvo

Učenici PŠ Kostanje i njihova mentorica Ivana Vlahović sudjelovali su na Državnoj smotri LiDraNo 2010. u katego-riji videofilmskog stvaralaštva. Na ovom zahtjevnom urat-ku radile su dvije skupine učenika. Animirani film “Škola oblaka” su snimali učenici 5. razreda: Antonija Tičinović, Andrea Matijević, Alojzije Je-rončić, Ana Marasović, Anama-rija Begić, Matej Matijević, a dokumentarni film “Na ognjištu moja bake” su snimali: Marina Tičinović (8. r.), Ivana Juričević (6. r.), Ivana Vladanović (6. r.), Franciska Dujmović (6. r.) te Ni-kolina Tičinović (6. r.). Državna smotra LiDraNo 2010. – literarni izraz

Ivana Kovačević, učenica 8. razreda iz Čišala, i njezina men-torica Jadranka Petrušić pozvane su na Državnu smotru LiDraNo 2010. u Šibenik od 25. do 27. ožujka 2010. godine. Na okru-glom stolu, među najboljim li-teratima u Hrvatskoj, svojom pjesmom Kad vrijeme mijenja me Ivana se predstavila kao „zrela“ pjesnikinja. Na Županijskoj smotri LiDraNo 2010. svojim je literarnim radom Tvoje je lice otvorena knjiga sudjelovala učenica Paula Katušić (7. razred, PŠ Kostanje, mentorica Ivana Vlahović). U dramsko-scenskom izrazu, u kategoriji pojedinačnih nastupa, pjesmu Gustava Krkleca Sva djeca svijeta na međuopćinskoj razini je recitirala Ivana Radostić, učenica 7. r., mentorica Jadranka Petrušić.

Na natjecanju iz ENGLESKOG JEZIKA sudjelovali su:

Marko Radovčić, Jelena Kovačević, Marin Radovčić, Maja Vuletić, Ivan Marasović, Domagoj Burazin, Ivana Kovače-vić, Antonia Bašić i Ana Bratić (učenici 8. r.).

MATEMATIKA – regionalno i županijsko natjecanjeU Matematici su na županijskoj razini svoju izvrsnu pri-

premljenost i znanje pokazali učenici Anita Tičinović, 5. r. i Josip Tičinović, 6. r., a njihova je mentorica Marija Juriče-vić. Učenik 6. razreda Josip Tičinović osvojio je 2. mjesto iz Matematike na županijskom natjecanju i to sa samo jednim bodom iza prvonagrađenoga učenika te su Josip i njegova mentorica Marija Juričević pozvani na Regionalno natjeca-

nje u Pagu od 20. do 21. svibnja 2010. godine. To je najviša razina natjecanja za učenike 6. razreda. Čestitamo im! Josip je i u prošloj školskoj godini na Regionalnom natjecanju u Metkoviću osvojio 3. mjesto i drugu nagradu. U Matematici su se iskazali i sljedeći učenici: Dražena Bogda-nović (8. r.), Kruno Bogdanović (7. r.), Sara Pupačić (4. r.), Ga-brijel Humačkić (4. r.), Lara Be-ović (4. r.), Latica Mihaljević (4. r.), Anđela Tičinović (4. r.), Duje Miličević (4. r.), Ante Kovačević (4. r.), Ivan Glavinović (4. r.).

Na natjecanju iz BIOLOGIJE sudjelovali su: Dražena Bogda-nović, Ivan Marasović, Ivana

Kovačević i Marina Tičinović (učenici 8. r.).

Na natjecanju iz POVIJESTI sudjelovali su: Toni Kuva-čić, Ivan Grubišić i Josip Dinčić (učenici 8. r.).

Na natjecanju iz GEOGRAFIJE sudjelovali su: Mario Krcatović (5. r.), Duje Zečević (5. r.), Andrea Matijević (5. r.), Antonija Tičinović (5. r.), Anamarija Dujmović (5. r.), Dino Vitaić (6. r.), Martina Radić (6. r.), Ivana Jerčić (6. r.), Lukrecija Bašić (6. r.), Paula Katušić (7. r.), Marina Kova-čević (7. r.), Kruno Bogdanović (7. r.), Mateja Tičinović (7. r.), Antonia Bašić (8. r.), Dražena Bogdanović (8. r.), Marin Katušić (8. r.), Ana Bratić (8. r.) i Marin Braić (8. r.).

Natjecanja u školskoj 2009./2010. godini

stranice za zabavustranice za zabavu

stranice za zabavustranice za zabavu

stranice za zabavu

moj problem je

GRAMATILJKAU redove napiši tražene pojmove i u okomito istaknutom stupcu dobit ćeš rješenje tj. naziv skupa riječi koji ima potpuno značenje.Rješenje: ______________________

1. Slaganje rečenica uvrštavanjem jedne u drugu.2. Suprotno od naglašeno. 3. Složena rečenica nastala nizanjem surečenica.4. Upitne i ………….. zamjenice (koji, čiji, kakav).5. Padež imenovanja. 6. Rečenični dio koji dopunjuje imenicu. 7. Gramatika ili ……….. 8. Kraći tekst o nekoj novosti.

Stiže mali Ivica kući i govori mami:„Nastavnica Povijesti mi je dala jedan samo zato što nisam htio biti cinker.“„A koga je trebalo cinkati?“„One koji su ubili Julija Cezara.“

Kaže učiteljica Ivici:„Pusti te Sportske novosti i malo slušaj

matematiku! Reci koliko je 3:3?“

„Pa neriješeno.“

Hodaju dvije plavuše ulicom i upita jedna drugu:„Kako ću spriječiti da mi pauk odveze auto?“A druga plavuša odgovori:„Zgnječi ga nogom.“

Nastavnica povela đake u kabinet Hrvatskog jezika i pred vratima vidi da je zaboravila ključ pa kaže đacima:„Vi uđite, a ja odoh po ključ.“

Uhvatio Mujo medvjeda u lovu kad naiđe Haso, te ga upita:

„Kako si ga uhvatio?“„Lako, pucao sam sto puta.“

„I koliko si ga puta pogodio?“„Nijednom, umro je od smijeha.“

Kaže prijateljica Fati:„Čujem da si se zaposlila!“„Da, radim kao ulična prodavačica.“„A koliko stoji jedan metar?“

Ušla dva miša u videoteku i počela jesti filmsku traku. Pita prvi miš

drugog:„Jel’ dobar film?“

„Dobar, dobar... Samo je knjiga bolja.“

GRAMATILJKA U redove napiši tražene pojmove i u okomito istaknutom stupcu dobit eš rješenje tj. naziv

skupa rije i koji ima potpuno zna enje.

Rješenje: ______________________

1. Slaganje re enica uvrštavanjem jedne u drugu.

2. Suprotno od naglašeno.

3. Složena re enica nastala nizanjem sure enica.

4. Upitne i ………….. zamjenice (koji, iji, kakav).

5. Padež imenovanja.

6. Re eni ni dio koji dopunjuje imenicu.

7. Gramatika ili ………..

8. Kra i tekst o nekoj novosti.

Pripremile Lucija Očasić i Ivana Radostić, 7. r.

VICEVI

Učenica Ivana Kovačević i nastavnica Jadranka Petrušić

Školski list oŠ ‘‘1. listopada 1942.’’ ČiŠla · 4 5 r Š za aru” projekt “Škole za...

Documents