knjiga o jobu - adventisti hrvatska · priru¨nik za u¨itelje (4/2016) ¥ 3 pouka 1 24. rujna—1....

PRIRU»NIK ZA U»ITELJE (4/2016) • 1

Knjiga o JobuClifford R. Goldstein

Pouke iz Biblije — PriruËnik za uËitelje

Listopad, studeni, prosinac 2016.

2 • PRIRU»NIK ZA U»ITELJE (4/2016)

POUKE IZ BIBLIJE — PriruËnik za uËitelje — 4/2016.

Nakladnik: ZNACI VREMENA, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77, 10000 Zagreb,Hrvatska • Odgovorni urednik: Neven KlaËmer • Urednik: Mario ©ijan •Prijevod: Danijela Grosu • Lektura: Marijan MalaπiÊ • Korektura: Ljilja-

na –idara • Tiskano u uredu nakladnika

www.znaci-vremena.com • www.adventisti.hr

Sadræaj

1. Zavrπetak

2. Velika borba

3. “Zar se Bog uzalud Boga boji?”

4. Bog i ljudska patnja

5. Proklet bio dan

6. Nezasluæena kletva?

7. Boæanska kazna

8. Nevina krv

9. Nagovjeπtaji nade

10. Elihuov gnjev

11. Iz oluje

12. Jobov Otkupitelj

13. Jobov karakter

14. Jobove pouke


Pouka 1 24. rujna—1. listopada 2016.

Zavrπetak

KljuËni tekstovi: Job 42,10, 1. KorinÊanima 4,5; Job 14,14.

UËenik ÊeZnati: Pristupit Êe Knjizi o Jobu sa stajaliπta sretnog svrπetka, te

shvatiti da Boæju djecu Ëeka sretan kraj nakon konaËnog suda i uskrs-nuÊa.

OsjeÊati: Cijenit Êe æivotnu stvarnost u kojoj se na ovoj Zemljimalo πto okonËava sretno, i spoznat Êe da Bog sve obnavlja u vrijemekoje On odredi.

»initi: Prigrlit Êe promjenu srca u svojem æivotu kako bi nas Bogdoveo do sretnog svrπetka.

Smjernice za pouËavanjeI. Znati: Radovat Êe se sretnom svrπetku

A. Kako je Bog nagradio Joba pred kraj njegovog æivota? Je li seradilo o potpunoj obnovi? Objasnite.

B. Je li uopÊe moguÊe govoriti o sretnom svrπetku dokle god æivi-mo na ovom svijetu? Zaπto?

II. OsjeÊati: Uæivjet Êe se u nesretne svrπetkeA. Kako da se postavimo prema nesretnim svrπecima u naπem æi-

votu, kada stvari ne idu kako treba, kao kad nam umre voljena osoba,ostanemo bez zaposlenja ili doe do razvoda?

B. Kako moæemo pomoÊi drugim ljudima s njihovim nesretnim svr-πecima?

III. »initi: Prigrlit Êe istinsku promjenu srcaA. Kakvu promjenu je Job iskusio u patnji kroz koju je proπao?B. Kako se odvija istinska promjena srca?

Saæetak: Knjizi o Jobu pristupamo od njezinog kraja koji je jakonalik na svrπetak bajke i Ëuvenu reËenicu: “I æivjeli su sretno do krajaæivota.” Premda je istina da Bog moæe tragediju pretvoriti u blaæen-stvo, On to ipak ne Ëini uvijek. Prema tome, u izvjeπtaju o Jobu nije


toliko bitna obnova njegove zemaljske imovine, koliko promjena srcakoju je doæivio i koju mi takoer moæemo doæivjeti.

PRVI KORAK: Motivirajte!Naglasite tekst: Job 42,10.

KljuËno naËelo duhovnog rasta: Ljudska narav, zajedno s ostat-kom stvaranja, Ëezne za obnovom. I dok ovdje na Zemlji s vremena navrijeme dolazi do potpune ili djelomiËne obnove od patnji, Bog imaveÊi plan za naπ æivot, vjeËnu obnovu. Do te obnove moæe doÊi iskljuËi-vo onda kada Mu dopustimo da promijeni naπe srce.

Samo za uËitelje: Ako bi netko gledao samo na svrπetak knjige,zakljuËio bi da se Jobova patnja isplatila (Job 1,2.3; 42,12.13 ) — sadaje umjesto sedam tisuÊa ovaca imao Ëetrnaest tisuÊa, umjesto tri tisu-Êe deva imao je πest tisuÊa, umjesto pet stotina volova i isto tolikomagarica, imao je odjednom dvostruko. U svakom sluËaju, Bog je udvo-struËio Jobovo bogatstvo (izuzev sedmorice sinova i triju kÊeri jer jeJob ponovno dobio isto onoliko djece koliko ih je imao prije). Ipak,iako Knjiga o Jobu na kraju spominje materijalnu obnovu, ona na njuukazuje kao na nezasluæenu, neopravdanu posljedicu, πtoviπe bonuskoji je rezultat unutarnje Jobove promjene koja je opisana u zavrπ-nom poglavlju (Job 42,1-9). U svjetlu te Ëinjenice, trebamo paziti da nepotpadnemo pod materijalistiËko tumaËenje zavrπnog poglavlja o Jobu.

Uvodna aktivnost: Svi mi volimo sretne svrπetke. Neπto dubokou nama Ëezne za dobrim ishodom u svemu πto se odnosi na æivot.Koliko nam se Ëesto dogaa da uzmemo neku knjigu, proËitamo uvodi prvih nekoliko strana da bismo se potom prebacili na posljednjepoglavlje da saznamo πto se na kraju dogodilo s naπim omiljenim likom.

Neki povezuju naπu æelju za sretnim krajem sa socioekonomskimproblemima; na primjer, ljudi koji æive u druπtvu s gospodarskim proble-mima i sumornom perspektivom u vezi s buduÊnoπÊu, Ëesto Ëeznu zasavrπenijim svijetom. Iz krπÊanske perspektive, ta se Ëeænja moæe pove-zati sa spoznajom o izgubljenom raju i nadom u novi svijet u kojemviπe neÊe biti suza, tuge ni smrti (Otkrivenje 21,4).

Je li u ovom svijetu realno traæiti sretne svrπetke? Ili se pak radio bijegu od stvarnosti u naπem svijetu? Razgovarajte o tome.

DRUGI KORAK: Istraæite!Samo za uËitelje: Ova pouka ne zapoËinje tamo gdje se to inaËe

oËekuje kada se prouËava neka biblijska knjiga. ToËnije, naπe prouËa-vanje ne poËinje uvodom u odreenu knjigu niti predstavljanjem pis-


ca, datuma kad je napisana, glavnih tema i tako dalje. Umjesto toga,hrabro prelazimo na sam kraj knjige nudeÊi na taj naËin dobar pregledglavne teme, Boæjeg djela obnove i promjene naπeg srca kao i naπihæivotnih okolnosti.

Dok se usredotoËujemo na Jobovu obnovu, osvrnimo se na iznena-ujuÊe pozitivan ishod njegovih muka. Istodobno moramo shvatiti dana ovom svijetu ne zavrπavaju sve patnje na ovakav naËin. Jobov opora-vak moæe posluæiti kao primjer Boæje konaËne obnove na novoj Zemlji,koja u cijelosti ovisi o promjeni srca, a ne o promjeni okolnosti.

Biblijski komentarBoæja vladavina nalazi se u srediπtu zakljuËnih poglavlja Knjige o

Jobu (38—41) prikazujuÊi nam slike stvaranja i Boæje prirode. Ne odgo-varajuÊi na Jobovo pitanje “zaπto?” u vezi s njegovim stradanjem, Bogje predstavljen kao pun ljubavi, no ipak veliËanstveni vladar nad svo-jim stvorenjem. Stoga Job naposljetku mora priznati Boga kao svojegStvoritelja. Ovo priznanje ubrzava veliku promjenu ili obnovu koja seodigrava u Jobovom srcu.

I. Poznavanje Boga(Prisjetite se u razredu tekstova iz Knjige o Jobu 42,2-6.)U uvodnim redcima zavrπnog poglavlja (42,2.3), Job pet puta upu-

Êuje na razumijevanje, poznavanje i savjet, naznaËivπi time da je doπaodo dubljeg razumijevanja Boga i Njegovog odnosa prema svemu πto jestvorio. »ak i ako ispitujemo Boga — a Bog nijednom nije kritiziraoJoba πto je tako postupio — naposljetku moramo stiÊi do Jobovog za-kljuËka da govorimo o stvarima koje ne moæemo razumjeti (Job 42,3b,usporedi s Izrekama 16,9). Jobovo pokajanje u sljedeÊem retku nijezakaπnjelo priznanje krivnje ni potpora teologiji odmazde njegovih pri-jatelja, veÊ poricanje njegovog prijaπnjeg legalnog prigovaranja Bogu.On se klanja kao smrtno biÊe pred Jahvinom beskonaËnom mudroπÊu(usporedi Postanak 18,27).

Pitanja za razgovor:1. Kada razmiπljate o svojem æivotu, u kojim ste trenucima najbolje

upoznali Boga?2. Zaπto mislite da se najËeπÊe radi o trenucima patnje i tuge?

II. Teologija odmazde(Prisjetite se u razredu tekstova iz Knjige o Jobu 42,7-10.)Povrπno Ëitanje posljednjeg poglavlja Knjige o Jobu moglo bi vo-

diti k razumijevanju da je na samom kraju pobijedila teologija kazne i


nagrade: Job nikada nije sagrijeπio, Bog naposljetku uvaæava tu Ëinje-nicu i za nagradu vraÊa Jobu njegovo prijaπnje bogatstvo, i viπe odtoga: udvostruËuje njegov nekadaπnji imetak (Job 42,10). Na krajukrajeva, Jobovi prijatelji imali su pravo: loπi ispaπtaju za svoje grijehe,a pravednici trijumfiraju u svojoj pravednosti, iako je Bogu katkadpotrebno viπe vremena da to odobri. Time je sluËaj okonËan.

Teologija odmazde opasan je naËin razmiπljanja, ali je stalno pri-sutan, posebno onda kada se dogodi neka nesreÊa. Takav stav podrazu-mijeva izravnu povezanost izmeu Ëovjekovih i Boæjih postupaka. Akosmo dobri, primit Êemo blagoslove; ako smo loπi, uslijedit Êe boæanskakazna. Ovo je teologija Jobovih prijatelja Elifaza, Bildada i Sofara, kojije zagovaraju u cijeloj knjizi i æestoko se bore protiv Joba. Moramorazumjeti da ta teologija pretvara Boga u predvidljivo boæanstvo kojedjeluje prema utvrenim i nepromjenjivim obrascima, zanemarujuÊiNjegov suverenitet i ËineÊi Ga podloænim manipulacijama ljudskog ro-da. Moæda bismo Ëak mogli i opravdati takav naËin razmiπljanja da ne-ma jasne boæanske izjave na kraju knjige, koja pruæa nedvosmislenvrijednosni sud o ovoj vrsti iskrivljene teologije: “Zato πto niste o menionako pravo govorili kao moj sluga Job.” (Job 42,8)

Bog u svojoj mudrosti ne æeli da na kraju Knjige ostane ijedantrag ove zavodljive teoloπke krivotvorine. On se stoga obraÊa Jobovimprijateljima izravno i vrlo strogo. Meutim, on takoer pruæa obnovuzabludjelima. Pravedni Job zalaæe se za svoje zavedene prijatelje, a Jo-bova se obnova zatim povezuje s njegovim posredovanjem (Job 42,9.10).Jobovo dublje prijateljstvo s Bogom i temeljitije poznavanje Boga pre-tvaraju se u blagoslov u njegovim odnosima s ljudima.

Pitanja za razgovor:1. Kako su se osjeÊali Jobovi prijatelji na kraju izvjeπtaja?2. Je li Bog bio prestrog u svojoj osudi njihove teologije? Zaπto?

III. Tri Jobove kÊeri(Prisjetite se u razredu tekstova iz Knjige o Jobu 42,13-15.)Spominjanje triju Jobovih kÊeri po imenu — kao kontrast sedmo-

rici neimenovanih sinova — i vraÊenih Jobu na kraju knjige, zbunjiva-lo je komentatore stoljeÊima. Neki su alegoriËki povezali desetero dje-ce s Deset zapovijedi (od kojih prve tri prikazuju kÊeri, a ostalih se-dam sinovi); drugi su pak vidjeli Trojstvo prikazano trima kÊerima.Takoer je predoËeno eshatoloπko znaËenje koje se krije u njihovimimenima: na primjer Jemima znaËi “dan za danom” ili “golubica” i uka-zuje na uskrsnuÊe ili na Duha Svetog; Kasija oznaËava aromatiËnu korucimetovca, te navodno ukazuje na “Pomazanika”, Mesiju, dok Keren-


Hapuk znaËi “rog antimona”, obojeni prah koji se koristio kao sjeniloza oËi i obiËno Ëuvao u rogu, πto bi s eshatoloπkog stajaliπta mogloukazivati na ljepotu i izobilje vjeËnog æivota.

I premda sva biblijska imena imaju svoja znaËenja, sigurnije jedræati se podalje od tih spiritualiziranih nagaanja; posebno isticanjeimena Jobovih kÊeri, njihova izuzetna ljepota i neobiËno ukljuËivanjeu nasljedno pravo (usporedi Brojevi 36) ukazuju na Ëinjenicu da ovapriËa ponovo uspijeva uskomeπati naπa oËekivanja i stereotipe. Kao πtoni Jobovi prijatelji nisu ispravno razumjeli Boga, sada ne samo sinovi,veÊ i Jobove kÊeri — i to vrlo naglaπeno i nedvosmisleno — sudjelujuu nasljeivanju oËeve imovine. Stoga je Jobovo naslijee vrlo specifi-Ëno. Jobove tri prelijepe kÊeri nastavljaju priËu izvan granica oËekiva-nog buduÊi da Boæji odgovor nadazilazi teologiju odmazde.

Pitanje za razgovor: Kakve su naπe predodæbe o Bogu i naπe osob-ne teoloπke postavke koje je nuæno ponovno razmotriti i promijeniti?

TRE∆I KORAK: Primijenite!Samo za uËitelje: Teologija odmazde je zamka u koju je izuzetno

lako upasti. Vrlo Ëesto ishitreno povezujemo patnju s Boæjom kaznom.Kao uËitelji duæni smo skrenuti pozornost na ovu zabludu.

Za primjenu:1. Zaπto je tako lako povjerovati u tvrdnje teologije odmazde u

stvarnom æivotu?2. ©to vi moæete uËiniti u svojoj crkvi i zajednici da nauËavate

vjeru Ëistog, odanog srca?

»ETVRTI KORAK: Budite kreativni!Samo za uËitelje: Knjiga o Jobu je toliko praktiËna knjiga zato

πto se odnosi na opÊeljudsko iskustvo patnje.

Aktivnosti:1. Uæivajte u ljepoti stvaranja tako πto Êete gledati fotografije pri-

rode ili neki film o prirodi. Takoer se u razredu moæete dogovoriti daodete u πetnju izvan grada. Razmiπljajte o Boæjem veliËanstvu i Njegovojvladavini u svemiru.

2. Iznesite primjere obnove. Moæete se posluæiti ilustracijama, pre-lijepo renoviranom starom kuÊom, restauriranom slikom, primjerombolesnika kojem je povraÊeno zdravlje i tako dalje. Usporedite ih s Jo-bovim ozdravljenjem i obnovom.


Pouka 2 1.—8. listopada 2016.

Usavrπavanje naπe vjere

KljuËni tekstovi: Knjiga o Jobu 1,1-12, Ezekiel 28,12-16, Otkri-venje 12,9.

UËenik ÊeZnati: Prepoznat Êe temu velike borbe kao temelj za razumijeva-

nje Knjige o Jobu i Ëitave Biblije.OsjeÊati: SteÊi Êe osjeÊaj sigurnosti u Boæju zaπtitu Njegove dje-

ce u okviru sveopÊe borbe koja plamti oko nas.»initi: Svakodnevno Êe birati pobjednika Krista kao Gospodara svo-

jeg æivota dok se u njemu odigrava velika borba.

Smjernice za pouËavanjeI. Znati: Tema velike borbe

A. Kako se tema velike borbe pojavljuje u prvim redcima Knjige oJobu?

B. Koja je Sotonina uloga u prizoru nebeskog vijeÊa? Kako Bogreagira na Sotonu?

II. OsjeÊati: Sigurnost u bitciA. Kako se vi osjeÊate kao dio borbe u svemiru? Jesmo li mi tek

pjeπaci u kozmiËkoj πahovskoj partiji? Zaπto?B. Kako vaπ vlastiti æivot odraæava stvarnost velike borbe?

III. »initi: Pozivanje na Isusovu pobjeduA. ©to znaËi Isusova smrt na kriæu u svjetlu naπe vlastite umijeπa-

nosti u veliku borbu?B. Postoji li neπto Ëime moæemo doprinijeti ili πto moæemo uËiniti

da se velika borba zavrπi? Objasnite.

Saæetak: Tema velike borbe uoËava se od samog poËetka Knjige oJobu. Sotona dolazi kao Jobov tuæitelj. Njegova optuæba da Job sluæiBogu samo zbog Njegovih blagoslova u krajnjem je smislu uperena pro-tiv Boga. To je ista ona optuæba zbog koje je otpoËela borba na Nebu,


a nastavljena je na Zemlji padom ËovjeËanstva, na πto je odgovorio Kristna kriæu. Sukob Êe biti zavrπen uniπtenjem Sotone.

PRVI KORAK: Motivirajte!Naglasite tekst: Knjiga o Jobu 1,6-10.

KljuËno naËelo duhovnog rasta: Odgovor na veliko pitanje trebatraæiti unutar veÊeg konteksta velike borbe. Knjiga o Jobu predstavljatu temu veÊ na samom poËetku, u prizoru u kojem se opisuje nebeskovijeÊe, gdje se Sotona pojavljuje pred Bogom. I dok je velika borbasveobuhvatna teoloπka tema koja se provlaËi kroz cijelo Sveto pismo,vaæno je razumjeti naπ udio u njoj i dokuËiti koje mjesto imaju naπiosobni izbori u toj borbi.

Samo za uËitelje: U pristupu temi velike borbe sa zapadnjaËkogstajaliπta postoji opasnost od velikog utjecaja grËke filozofije, posebnoPlatonove ideje dualizma. Taj pogled na svijet prikazuje sukob izmeudobra i zla, ali s nagovjeπtajem da su te dvije sile izjednaËene. Biblij-sko glediπte je teocentriËno i ne dopuπta dualistiËki stav o dobru izlu. Bog kao Stvoritelj srediπte je svemira, a Sotona je stvoreno biÊepodloæno Boæjoj volji (usporedi Job 1,12). Kad se Sotona pobunio pro-tiv Boga, nije se radilo o sukobu jednakih.

Uvodna aktivnost: U razliËitim kulturama nailazimo na mitove ostvaranju koji na razne naËine odgovaraju na egzistencijalno pitanjeodakle dolazimo. »uveni ep Enuma Eliπ drevna je babilonska priËa ostvaranju Ëiji izvorni oblik potjeËe iz 12. st. pr. Kr., a otkrio ju je AustenHenry Layard 1849. u ruπevinama Ninive. Ep opisuje stvaranje u duhuborbe protiv kaosa, u kojoj Marduk, nadmoÊno babilonsko boæanstvo,ulazi u borbu s Tiamat kao predstavnicom silne i kaotiËne vode. Marduknaposljetku pokorava i uniπtava Tiamat u borbi, a onda njezin leπ kidana dva dijela od kojih oblikuje zemlju i nebo. Kroz cijeli ep provlaËese dvije strane — red nasuprot kaosu, dobro nasuprot zlu (premda seMarduk prikazuje kao potpuni barbarin), a to je dojmljiv dualistiËkipogled na stvaranje koje se zasniva na epskoj bitci. Suprotno tome,Biblija prikazuje priliËno drugaËiju sliku podrijetla naπe Zemlje i grije-ha.

Kako se starobabilonski mit o stvaranju moæe usporediti s biblij-skim poËecima naπeg planeta i problema grijeha?

DRUGI KORAK: Istraæite!Samo za uËitelje: Tradicionalni opisi Sotone u krπÊanskoj umjet-

nosti koji datiraju iz Srednjeg vijeka, prikazuju ga s rogovima, zadnjimdijelom tijela kao u jarca, s repom, kokoπjim nogama i drugim zastra-


πujuÊim kombinacijama ljudskih i æivotinjskih dijelova tijela. Vile kojese valjda koriste prilikom muËenja duπa u paklu, takoer su dio stan-dardne opreme na tim slikama Sotone.

Praznovjerni karakter takve predodæbe danas se s pravom kritizi-ra, ali do te mjere da je biblijsko razumijevanje Sotone kao biÊa zami-jenjeno nejasnim pojmom o sili zla ili se pak njegovo postojanje upotpunosti nijeËe. U okviru teme velike borbe, vaæno je razumjeti daje Sotona osoba, kao πto je potrebno vjerovati i u Boga kao Osobu. Ipraznovjerna predodæba i nijekanje avola samo doprinose istomrezultatu, zanemaruju stvarnu prisutnost Boæjeg neprijatelja kao za-Ëetnika grijeha i tuæitelja Boga i ËovjeËanstva.

Biblijski komentarHebrejska rijeË za Sotonu (s-t-n) u Starom zavjetu prevodi se kao

“neprijatelj” (takoer i kao “Ëovjekov neprijatelj“, na primjer u 1. okraljevima 11,14), “tuæitelj” (Psalam 109,6) ili kao vlastito ime Sotona(Zaharija 3,2). U Knjizi o Jobu ta rijeË opisuje Boæjeg protivnika Soto-nu, avola (Job 1,7-9.12; 2,1-4.6.7; usporedi 1. Ljetopisa 21,1). U svimtim tekstovima Sotona se uvijek pojavljuje kao stvarna osoba, πto uka-zuje na njegovu aktivnu ulogu u velikoj borbi.

I. Podrijetlo grijeha(Prisjetite se u razredu tekstova iz Ezekiela 28,12.)Velika borba ima poËetak i kraj. To nije borba koja traje vjeËno.

Ona otpoËinje na Nebu prije stvaranja Zemlje od strane stvorenja kojeæeli biti poput Boga, kerubina u Ëijem se srcu zaËela zavist (Ezekiel28,14.15) i koji se æeli poistovjetiti s Bogom (Izaija 14,14). Podrijetlogrijeha u Sotoninom srcu trenutak je nesreÊe i jada koji se ne moæe upotpunosti objasniti. Oholost, zavist i ambicija izazivaju Luciferov pad.“Grijeh je uljez za Ëije se postojanje ne moæe navesti razlog. On jetajanstven, neobjaπnjiv i opravdati ga znaËilo bi braniti ga.” (Ellen G.White, Velika borba, str. 493)

Pitanja za razgovor: ©to sve u svojem æivotu ne moæete objasni-ti? Koliko je Ëesto to u nekakvoj sprezi sa stvarnoπÊu grijeha?

II. Velika borba(Prisjetite se u razredu tekstova iz Knjige o Jobu 1,6-12 i Otkrive-

nja 12,4-9.)Knjiga o Jobu moæe se razumjeti samo kada se promatra iz per-

spektive velike borbe. Kao vjernici Crkve adventista sedmoga dana, pro-matramo duhovnu borbu koja se odvija izmeu dobra i zla u ovom


svijetu i u naπem vlastitom æivotu. To je takoer borba koja bjesniπirom naπeg planeta. Veliki sukob poËinje sa Sotoninom pobunom unebeskom vijeÊu (Otkrivenje 12,7-9), koja se najprije πiri na treÊinuanela (Otkrivenje 12,4), a zatim na Zemlju nakon πto su Sotona i nje-govi aneli zbaËeni s Neba i izazvali pad ËovjeËanstva (Postanak 3). Uvelikoj borbi brani se Boæji karakter, Ëije je razumijevanje SotonaizopaËio optuæbom da Bog nije Bog ljubavi, veÊ da mu Njegova stvore-nja sluæe iz straha.

Ova se optuæba ponavlja na poËetku Knjige o Jobu kada Sotonaukazuje na to da Job sluæi Bogu samo zbog boæanskih blagoslova kojeprima. To je stara optuæba: Bog je tiranin koji manipulira svojim poda-nicima primoravajuÊi ih da Mu budu pokorni (Job 1,9-11). Oni Mu slu-æe iz straha ili zato πto se æele okoristiti blagoslovima.

Ova velika borba koja je otpoËela na Nebu tako je postala spektaklu svemiru, “prizor svijetu, i anelima, i ljudima” (1. KorinÊanima 4,9).Ipak, ne radi se o predstavi koju gledatelji prate bez osobnog sudjelo-vanja; sve stvorenje s uznemirenoπÊu i nestrpljenjem Ëeka konaËnorazrjeπenje ove borbe svemirskih razmjera (Rimljanima 8,19-22). Onaukazuje na svrπetak velikog sukoba. Grijeh i njegov zli otac neÊe bitizauvijek dio svemira; Bog Êe uniπtiti Sotonu na kraju milenija (Otkri-venje 20,10). Tek Êe se tada taj veliki sukob okonËati.

Pitanje za razgovor: Kako se velika borba odigrava u vaπem æi-votu?

III. Kuπnja, kriæ i sve πto slijedi(Prisjetite se u razredu tekstova iz Mateja 4,1, Hebrejima 2,14 i

Zaharije 3,1.)PoËetak odluËujuÊe bitke u velikom sukobu, koja se odigravala ov-

dje na Zemlji, bio je Kristovo kuπanje u pustinji. Ljudski rod u Edenupao je u kuπnji hranom. Sotona je takoer Sina »ovjeËjeg kuπao hra-nom (Matej 4,1-4). Meutim, Kristova pobjeda nad izazovima tjelesnenaravi (hrana), umne naravi (moÊ) i duhovne naravi (oboæavanje) dalaje Sotoni do znanja da je njegova borba protiv Neba izgubljena nakonuspostavljanja Kristove sluæbe na Zemlji. Sotona se naposljetku mo-rao udaljiti iz Spasiteljeve prisutnosti na Njegovu zapovijed (Matej 4,10).Ta je bitka odluËila ishod grijeha (Rimljanima 5,12-17).

Kako se rat nikada ne sastoji od jedne bitke, Sotona je nastavionapadati Isusa u Njegovoj sluæbi na Zemlji. A konaËna bitka odigralase na Golgoti, kada je Krist izborio naπe spasenje ponudivπi sebe kaoærtvu za naπe grijehe (Hebrejima 2,14; 1. Ivanova 2,2; Rimljanima 4,25)i zapeËatio pobjedu uskrsnuÊem.


Nakon Golgote i grobnice u vrtu, On sluæi kao naπ nebeski VelikisveÊenik koji posreduje za nas pred Boæjim prijestoljem i brani nas odonoga koji nas optuæuje (Zaharija 3,1).

Pitanje za razgovor: Kako Kristova smrt na kriæu mijenja vaπæivot?

TRE∆I KORAK: Primijenite!Samo za uËitelje: Premda je vaæno razumjeti stvarnost Sotone i

grijeha, takoer je znaËajno ne zadræavati se na toj stvarnosti viπe ne-go πto je nuæno. Naπe misli prvenstveno trebaju biti usmjerene na Kri-sta, naπeg Spasitelja.

Za primjenu:1. Zaπto je opasno previπe se baviti Sotonom i njegovim aktivno-

stima?2. Kako moæete stalno pred oËima dræati sliku Krista, vaπeg Spa-

sitelja? Iznesite praktiËne primjere.

»ETVRTI KORAK: Budite kreativni!Samo za uËitelje: Kao adventisti sedmoga dana, posjedujemo odli-

Ëan izvor za razumijevanje πireg konteksta velike borbe, a nalazimo gau istoimenoj knjizi Ellen G. White.

Aktivnosti:1. U razredu zajedno proËitajte posljednje poglavlje Velike borbe

Ellen G. White, i razmijenite svoje misli i osjeÊaje nakon Ëitanja.2. Prema odreenom planu proËitajte cijelu knjigu kao dio svojeg

svakidaπnjeg posveÊivanja u iduÊim tjednima i mjesecima.3. Poklonite Veliku borbu nekome tko je nikada prije nije proËi-

tao.



“Zar se Job uzalud Boga boji?”

KljuËni tekstovi: Job 2; Postanak 3,1-8.

UËenik ÊeZnati: Istraæit Êe kako se velika borba odvijala u Jobovom æivotu

i naslutit Êe Kristov æivot boli i patnji.OsjeÊati: Cijenit Êe Jobovo prihvaÊanje okolnosti i odanost Bogu

kao jedini odgovarajuÊi poboæni odgovor na kuπnje.»initi: Slijedit Êe Jobovu neporoËnost dok se nosi s tragedijom i

patnjom, Ëak i kada ga æena nagovara da napusti Boga.

Smjernice za pouËavanjeI. Znati: Job i Krist

A. Koje sliËnosti otkrivate izmeu Joba i Krista?B. Na koji naËin Kristovo stradanje nadilazi ono πto je Job iskusio?

II. OsjeÊati: Kako izdræati Sotonine napadeA. Sotona je napao Krista tamo gdje je stao s Adamom i Evom,

kuπnjom na podruËju tjelesnih æelja. Zaπto?B. Kako je Job reagirao na najgoru kuπnju, odnosno na æenin pri-

jedlog da prokune Boga?

III. »initi: Æivot u neporoËnostiA. Je li Jobov primjer previπe drastiËan da bismo se s njim mogli

poistovjetiti, ili mi doæivljavamo sliËne nevolje? Objasnite.B. Kako mi moæemo slijediti Jobov primjer? Trebamo li patiti u

tiπini? Zaπto?

Saæetak: Jobova umijeπanost (kao i naπa) u veliku borbu nije nu-æno bila na teoloπkoj razini, veÊ osobnoj. U svojoj patnji doπao je usnaænu kuπnju da odbaci Boga (za nas takoer vrijedi isto), ali namnjegova vjernost daje hrabrost u nevolji. I Kristova pobjeda u kuπnja-ma i Njegova spremnost da podnese patnju pruæaju nam nadu da i mimoæemo ostati vjerni.


PRVI KORAK: Motivirajte!Naglasite tekst: Job 2,1-10.

KljuËno naËelo duhovnog rasta: Razgovor voen izmeu Sotonei Boga na nebeskom vijeÊu prikazuje veliku borbu u kojoj je na kockipokazivanje istinskog Boæjeg karaktera. Je li Bog tiranin koji manipu-lira ljudskim biÊima putem straha ili mita, sve dok ne zadobije poslu-πnost — kako Ga Sotona æeli prikazati — ili je On Otac pun ljubavikoji πalje svojega vlastitog Sina da umre na kriæu kako bi platio cije-nu naπih grijeha? Vaπa slika o Bogu odredit Êe vaπ poloæaj u ovoj veli-koj borbi u svemiru, kao i vaπ odgovor na bol i patnju.

Samo za uËitelje: U svoj Jobovoj patnji, pojavljivanje njegove æe-ne samo jednom u izvjeπtaju sigurno je bilo jedan od najteæih udaracakoje je primio. Njezin prijedlog da prokune Boga i umre moæda je za-pravo ponikao iz dobronamjernog srca koje viπe nije moglo gledati muæau tolikim bolovima. Ipak, njezine rijeËi oznaËavaju poziv da se Jobprepusti Sotoninim laæima o Bogu. Job to shvaÊa. Koliko Ëesto stoji-mo sami u svojoj patnji, Ëak i pogreπno shvaÊeni od onih koji nasnajviπe vole? Meutim, iako se Jobova æena viπe ne pojavljuje u knjizi,roenje joπ sedam sinova i tri kÊeri moæda ukazuje na obnovu Jobo-vog odnosa sa æenom.

Uvodna aktivnost: Iako nam Deset zapovijedi jasno govore da nepravimo sebi likova Boga (Izlazak 20,4.5), svi mi u glavi imamo predo-dæbe o Bogu. Biblija je prepuna metafora o Bogu. (Metafora je rijeË iliizraz za jednu stvar koja upuÊuje na neku drugu stvar, kako bi poka-zala ili sugerirala da su meusobno sliËne.) U maπti ili umnim slika-ma te nam metafore pomaæu da se pribliæimo beskonaËnoj stvarnostiBoga koju naπ ograniËeni um ne moæe razumjeti. Takve nam uspored-be pomaæu da razumijemo poneπto u vezi s Njim.

Ako samo pogledamo u Psalme, pronaÊi Êemo πirok spektar knji-æevnih slika o Bogu u obliku metafora. Na primjer, tu je Bog prikazankao Pastir (Psalam 23,1), Sudac (Psalam 7,12), Otac (Psalam 89,27),Hrid i Utvrda (Psalam 18,3) te kao Ratnik (Psalam 78,65.66). Ta bi selista joπ mogla nastaviti. Preko svih tih metafora Bog otkriva sebe, ka-ko bismo mi spoznali tko je On i kako djeluje, a posebno da bismoupoznali Njegove glavne karakterne crte — ljubav i pravednost. S dru-ge strane, Sotonin je trajni cilj da iskrivi sliku o Bogu i uvjeri Ëovje-Ëanstvo da povjeruje u njegove laæi i obmane u pogledu Boæjeg karak-tera.

Kakva je vaπa osobna predodæba o Bogu i kako ona utjeËe na vaπodnos s Njim? ©to je joπ vaænije, koliko se vaπa slika o Bogu temeljina Bibliji?


DRUGI KORAK: Istraæite!Samo za uËitelje: Netko bi mogao zatvoriti Knjigu o Jobu nakon

2,10. Nakon πto je ostao bez imetka, djece i zdravlja, prima razorniudarac u obliku æeninog prijedloga da prokune Boga i umre. Zanimlji-vo je da na tom mjestu u hebrejskom izvorniku stoji glagol “blago-sloviti” umjesto “prokleti”, koristeÊi se eufemizmom da izbjegne ne-zamislivu kombinaciju rijeËi “Bog” i “prokleti” u jednoj te istoj reËenici.Job na to uzvraÊa tako πto njezine rijeËi proglaπava bezumnima, ali jene osuuje.

Bilo kako bilo, Job se opire izazovu da prihvati “lagan” izlaz izpatnje. Odbacivanje Boga i nalaæenje mira u smrti najsnaænija je kuπnjakojoj se treba oduprijeti. A on upravo to radi. Bog je obranjen i po-tvren, a Sotona nestaje. SluËaj je zatvoren. Ipak, knjiga se i dalje na-stavlja ili, prije, tek tu poËinje. I tako u sljedeÊih Ëetrdeset poglavljaËitamo o Jobovoj unutarnjoj borbi da prihvati svoje stradanje i pomirise s Bogom koji njegov æivot dræi u svojoj ruci.

Biblijski komentarU Jobu 2 postavljaju se brojna teoloπka pitanja o kojima prou-

Ëavamo ovaj tjedan. Postaje jasno da je Jobova patnja trenutak kuπ-nje, kao odjek izvorne kuπnje u Postanku 3 i najavljuje Isusovu kuπnjuzabiljeæenu u Mateju 4. A onda je tu i tuæitelj (Sotona), te Onaj kogaon optuæuje (Bog), Ëiji se sukob nalazi u srediπtu ovog poglavlja.

I. Tipologija(Prisjetite se tekstova iz Postanka 3,1-8 i Mateja 4,1-11.)Tipologija Ëini vaænu sponu izmeu Starog i Novog zavjeta, usre-

dotoËujuÊi se na ulogu i sluæbu Isusa Krista. Tipologija se moæe defi-nirati kao prouËavanje razliËitih osoba, dogaaja ili ustanova u povijestispasenja, a uspostavio ju je Bog kako bi prikazao stvarnost Evaneljai eshatoloπko ispunjenje u Kristovom poslanju i sluæbi.

Cijeli starozavjetni ærtveni sustav ukazuje na Krista kao na ispu-njenje tipoloπkih karakteristika i sluæbi. Jobova kuπnja odjek je prvekuπnje Adama i Eve u Edenskom vrtu (Postanak 3,1-8), premda postojeneke vaæne razlike: izvorna kuπnja odvija se u okruæenju predivnogEdena, dok se Jobova odvija usred tragedije, patnje i smrti. ZnaËajnarazlika je i ta da prvi ljudski par pada, a Job se odupire kuπnji daprokune Boga i posrne; na taj naËin on postaje sliËan Kristu koji setakoer odupire kuπnjama u pustinji. Mora se uzeti u obzir da je stvar-nost (Krist) uvijek veÊa i potpunija od slike (Job), te da Kristova pobjedau kuπnjama prikazuje pobjedu nad grijehom u velikoj borbi.


Pitanje za razgovor: ©to Ëinjenica da se Job odupire kuπnji da “pro-kune” Boga znaËi za nas dok se suoËavamo s kuπnjama?

II. Sotonin pristup Nebu(Prisjetite se u razredu tekstova iz Knjige o Jobu 1,6; 2,1; Luke

10,18; Otkrivenja 12,3.7-9.)Jedno od zbunjujuÊih pitanja koja se pojavljuju dok prouËavamo

Knjigu o Jobu 1 i 2 jest slobodan pristup Nebu koji uæiva Sotona. Dva-put se on pojavljuje u prisutnosti Boga (Job 1,6 i 2,1). Ipak, zanim-ljivo je zapaziti da u oba sluËaja Bog pokreÊe razgovor i traæi od So-tone da poloæi raËune za svoja djela. OËito je da je Bog taj koji dræikonce u rukama, Ëak i u pogledu Sotoninog pristupa Nebu. Takoer jezanimljivo da nakon svojeg drugog neuspjelog pokuπaja da navede Jo-ba da odbaci Boga, Sotona potpuno nestaje iz knjige, gotovo na istinaËin kao πto je nestao nakon treÊe Isusove kuπnje u pustinji. Supro-tno tome, brojni redci u Bibliji jasno govore o Isusovim aktivnostimanakon izlaska iz pustinje, te o Njegovom pristupu Boæjem prijestolju.

U Bibliji je prikazano Sotonino postojanje na Nebu u nekom tre-nutku. Otkrivenje 12,7-9 vraÊa se na opis poËetka velikog sukoba bit-kom na Nebu koja zavrπava zbacivanjem Sotone na Zemlju, zajedno streÊinom anela (Otkrivenje 12,4). Iako je teπko stvoriti kontinuiranuparalelnu kronologiju izmeu dogaaja koji se odvijaju na Nebu i naZemlji, do tog protjerivanja dolazi prije stvaranja Zemlje, nakon ËegaSotona najprije kuπa æenu u Edenu (Postanak 3,1-8), a zatim se boriprotiv njezinog Potomka (Postanak 3,15), Isusa Krista, tijekom Njego-vog æivota na Zemlji.

U Starom zavjetu Sotona i dalje ima ograniËen pristup Nebu (Job1,6; 2,1; usporedi takoer Zaharija 3,1), ali je uvijek u podreenompoloæaju i pod Boæjim autoritetom. Kriæ je trenutak kada pobjeda nadzlim silama postaje vidljiva. Sotonin pristup Nebu sada je onemoguÊen(usporedi Luka 10,18, Ivan 12,31). Stoga je Sotona ograniËen na Zemlju,gdje Êe na kraju biti svezan u lance na tisuÊu godina (Otkrivenje 20).

Pitanje za razgovor: Kako prouËavanje Sotoninog pristupa Neburasvjetljava vaπe razumijevanje granica koje nameÊe Bog u pogledu ve-liËine i siline kuπnji u vaπem æivotu?

III. Boæji sud(Prisjetite se u razredu tekstova iz 1. KorinÊanima 4,9 i Otkrivenja

14,7.)Postoji zanimljiva dvoznaËnost na poËetku vijesti trojice anela u

Otkrivenju 14,7. “»as suda njegova” moglo bi se odnositi na sud na


kojem Bog predsjeda kao sudac, ali i na to da se Njemu osobno sudi.»ini se da je rijeË o namjernoj dvoznaËnosti s obzirom na to da obaznaËenja sadræe vaænu teoloπku poruku. Iako je Bog svakako Sudackoji predsjeda konaËnim sudom u istraænoj (1844.), kao i u izvrπnojfazi (drugi Kristov dolazak, milenij i uniπtenje zla), On je takoer omo-guÊio cijelom svemiru da se temeljito upozna s velikom borbom i pla-nom spasenja, jer su oba dogaaja vaæna za svijet i za anele. »itavsvemir priznat Êe Ga za Boga ljubavi i pravde, a upravo je te dvije karak-teristike Sotona pokuπao opovrgnuti i izvrnuti.

Pitanje za razgovor: ©to znaËi biti gledanje svemiru?

TRE∆I KORAK: Primijenite!Samo za uËitelje: Bog pokazuje nevjerojatno strpljenje za Sotoni-

ne napade na Joba, koji su, u krajnjoj crti, usmjereni na Njega, znaju-Êi da Êe kriæ odgovoriti na sva pitanja, Ëak i na Jobova.

Razmislite:1. Sjetite se trenutka kada ste vi ili netko koga znate bili laæno

optuæeni. Kako ste vi ili taj netko odgovorili i kako se situacija okon-Ëala?

2. Kako ste iskusili Boæju strpljivost u vlastitom æivotu? ZaπtoOn ima toliko strpljenja sa Sotonom?

»ETVRTI KORAK: Budite kreativni!Samo za uËitelje: Sotona je i dalje otac svih laæi, koji podmeÊe

neistine o Boæjoj djeci.

Aktivnost:1. korak: Kod kuÊe napravite listu laæi o sebi koje je vam Sotona

pokuπao doπapnuti na uho. To moæe biti bolno iskustvo.2. korak: Uzmite taj popis i spalite ga (ili ga na neki drugi naËin

trajno uniπtite), znajuÊi da vas Bog voli i gleda kroz stvarnost Kristoveærtve na kriæu, na kojem vas je On spasio.



Bog i ljudska patnja

KljuËni tekstovi: Job 10,8-12; Rimljanima 3,1-4; Koloπanima1,16.17.

UËenik ÊeZnati: Shvatit Êe kako stvorena priroda i stvorena biÊa ukazuju

na Ëinjenicu da postoji Stvoritelj koji vlada cijelim svemirom.OsjeÊati: Doæivjet Êe potpuno otkrivenje Boæjeg karaktera buduÊi

da je Bog poslao svojeg Sina da umre na kriæu za naπe grijehe.»initi: Donijet Êe Ëvrstu odluku da ne postavlja pitanje: “Zaπto,

Boæe?” kada ga snae nevolja, veÊ: “S kojim ciljem, Boæe?”

Smjernice za pouËavanjeI. Znati: Bog u prirodi

A. ©to nam u prirodi govori o Stvoritelju punom ljubavi?B. Koja ograniËenja postoje u onome πto nam priroda moæe reÊi o

Stvoritelju punom ljubavi? Gdje moæemo saznati viπe o Njemu?

II. OsjeÊati: Bog na kriæuA. Kako je na pitanje o Bogu punom ljubavi i pitanje o ljudskoj

patnji odgovoreno u Kristovoj smrti na kriæu?B. Kako je Job doæivio odgovor na svoja pitanja o Boæjem karak-

teru?

III. »initi: Prepoznavanje Boga u naπim patnjamaA. Koja je naπa uobiËajena reakcija kada naiu nevolje?B. Kako moæemo prevladati svoje ustaljene reakcije kad se suoËi-

mo s boli i patnjom u naπem æivotu?

Saæetak: Boæji karakter nalazi se u samom srediπtu velike borbei u pozadini veÊine pitanja u vezi s ljudskom patnjom. DoÊi Êe trenutaku povijesti ovog planeta, a nadamo se i u naπem vlastitom æivotu, kadaÊemo Bogu dati hvalu za Njegovu neizmjernu ljubav, Ëak i ako s ovestrane vjeËnosti nije odgovoreno na sve naπe nedoumice.


PRVI KORAK: Motivirajte!Naglasite tekst: Rimljanima 1,18-20.

KljuËno naËelo duhovnog rasta: Zaπto se loπe stvari dogaajudobrim ljudima? Ovo vjeËno i sveopÊe pitanje odzvanja joπ od Jobovogvremena kroz povijest, a ljudi su se njime oduvijek bavili iz mnogihkutova. Pa ipak, pravo pitanje ne tiËe se iskljuËivo patnje, veÊ i Bogakoji je dopuπta. S druge strane, pogled na stvaranje i prirodu otkrivaBoga ljubavi koji je poslao svojeg Sina da umre za grijehe ËovjeËanstva.To je prava perspektiva iz koje se mogu dati odgovori na sva pitanja.

Samo za uËitelje: Jedino sigurno u pogledu ljudskih nevolja jestda Êemo ih sigurno iskusiti tijekom svojeg æivotnog vijeka ako joπ ni-smo. U nekom Êe se trenutku nametnuti veliko pitanje: Kako Bog punljubavi moæe dopustiti takve nesreÊe, posebno ako se one dogaajudobrim ljudima (kao da bi Ëinjenica da se dogaaju i loπima tu temuuËinila lakπom za razumijevanje!)? Ova tema potiËe stalan priljev argu-menata od strane skeptika koji poriËu postojanje Boga (punog ljubavi),i koji Ëesto vjernike izlaæu zbunjujuÊim pitanjima na koja nema lakihodgovora. U ovom uvodnom razgovoru vaæno je ne samo sasluπati osob-na iskustva uËenika u trenucima nevolje, te njihove razgovore sa skep-ticima, veÊ i pobrinuti se da ova pouka nadie pitanja koja poËinju sa“zaπto”.

Uvodna aktivnost: Posluπajte rijeËi dobrog prijatelja kojem je kÊiumrla od raka (imena i datumi su promijenjeni): “Poklopac lijesa spu-stio se sa surovom konaËnoπÊu. Dok sam kroz straænje staklo gledaou lijes od svijetle borovine, pogrebnik je pokrenuo motor i odvezao se.Gotovo. Mojeg djeteta viπe nema! NaoËale su mi se zamaglile od suza.Straπno je boljelo — kao da me je netko presjekao napola. Iako sammjesecima unaprijed znao da Êe se to naposljetku dogoditi, makar samklimnuo glavom kad me je pogrebnik upitao moæe li spustiti poklopac,makar se moj um odavno pomirio kad se Andrea molila: ‘Gospodine,dopusti mi da umrem jer viπe ne mogu izdræati’, makar sam osjetioolakπanje πto viπe ne mora trpjeti bolove niti se viπe ikada bojati rezul-tata joπ jednih pretraga — moje je srce zavapilo: ‘Ne! To nije poπteno!Joπ je tako mlada! Da sam bar mogao umrijeti umjesto nje!’ Andrea jeimala samo dvadeset pet godina kad je zavrπila njezina borba s ra-kom.”

Ovo nipoπto nije jedinstvena priËa i da bismo se u to uvjerili, sva-tko na ovom mjestu moæe ubaciti neko svoje osobno iskustvo. Kakoda se postavimo prema slici Boga ispunjenog ljubavlju u svjetlu ne-shvatljive patnje koju doæivljavamo u svojem æivotu?


DRUGI KORAK: Istraæite!Samo za uËitelje: Knjiga o Jobu 6,4-10 izraæava duboku bol koju

Job osjeÊa. Za razliku od jednostavnog prikaza Jobovih duπevnih sta-nja u tekuÊoj intelektualnoj i teoloπkoj raspravi koja iskljuËuje bilokakvu osobnu upletenost, ovaj odlomak oslikava Jobovo iskustvo du-boke egzistencijalne agonije. Job opisuje Boga kao ratnika (Job 6,4),ali ne kao ratnika koji brani svoj narod kao u drugim starozavjetnimtekstovima (na primjer Psalam 18,30-43). Ovog puta Boæje strijele pro-badaju srce Njegovog vjernog sluge Joba, a bol koju doæivljava nagoniga da moli Boga da ga “satre” (Job 6,9). Job je u potrazi za nekomvrstom razrjeπenja, bilo pozitivnog ili negativnog, ali ne moæe æivjeti uneizvjesnosti zbog nesposobnosti da razumije Boæje postupke. Ovoodraæava naËin na koji su drugi biblijski pisci pristupali toj temi (us-poredi Psalam 38,2; 88,14-19; 120,4), a koji ima opÊeljudski i svevre-menski prizvuk.

Biblijski komentarPatnja je opÊeljudska i bezvremenska tema. Knjiga o Jobu obrauje

je na naËin koji je primjenjiv i æiv Ëak i danas, nakon tri i pol tisuÊegodina povijesti ispunjene osobnim i kolektivnim stradanjima. Vaænoje ispitati povijesnu pozadinu knjige i vidjeti kako se pitanje Boga ipatnje promatra i doæivljava od stvaranja pa sve do svrπetka vremena.

I. Povijesna pozadina Knjige o Jobu(Prisjetite se u razredu tekstova iz Joba 1,1; Ezekiela 14,14.20;

Jakova 5,11.)VeÊina komentatora slaæe se da je teπko toËno odrediti vrijeme i

mjesto nastanka Knjige o Jobu. Ellen G. White spominje da je Knjiguo Jobu napisao Mojsije za vrijeme svojeg boravka u Midjanu, negdjeizmeu 1490. i 1450. g. pr. Kr., dakle prije izlaska iz Egipta. Rabinskatradicija u Talmudu takoer ukazuje na Mojsija kao njezinog autora(Traktat Baba Batra 14b).

Bilo kako bilo, sam izvjeπtaj je moæda i mnogo stariji, a neki gapovezuju s vremenom patrijarhata i Abrahama (oko 2000. pr. Kr.). Upu-Êivanje na zemlju Us u Jobu 1,1, dovodi se u vezu s Tuæaljkama 4,21,gdje Jeremija ukazuje na Us povlaËeÊi paralelu s Edomom. Fauna iflora Edoma odraæavaju tu sliku u Knjizi o Jobu, na primjer rudarskeaktivnosti opisane u Knjizi o Jobu 28,1-11, gdje se koristi pet razliËi-tih rijeËi za zlato i trinaest raznovrsnih izraza za drago kamenje i ple-menite metale. Nedavna arheoloπka istraæivanja pokazala su da je napodruËju Khirbat en-Nahasa postojalo najmanje trinaest rudnika ba-


kra, koje leæi jugoistoËno od Mrtvog mora u danaπnjem Jordanu, ne-kadaπnjem Edomu.

Neki istraæivaËi tvrde da Job uopÊe nije povijesna osoba, te da jeto mudrosna knjiga, a ne povijesni zapis. Premda je Knjiga o Jobu bezsumnje vrlo poetiËna i ima veliku knjiæevnu vrijednost (usporedi Eze-kiel 14,14.20; Jakov 5,11), viπe dokaza upuÊuje na istinsko postojanjeËovjeka po imenu Job. Ipak, geografske i vremenske odrednice u knji-zi su rijetke, zbog Ëega se istiËe kao djelo sa snaænom opÊeljudskomi bezvremenom porukom. Istodobno je utjeπno znati da je Job bio stvar-na osoba koja je patila kao i mnogi od nas.

II. OpÊe i posebno otkrivenje(Prisjetite se u razredu tekstova iz Knjige o Jobu 12,8-10; Koloπa-

nima 2,16.17; Rimljanima 1,18-20.)Sotonin napad na Joba usmjeren je izravno protiv Boga. Taj sukob

poËiva u srcu velike borbe. Rjeπavanje sukoba u vezi s Boæjom naravimora biti ukorijenjeno u poznavanju Boga i izvedeno iz svega onogaπto je On otkrio o sebi, a ne iz Sotoninog iskrivljenog tumaËenja.

Naπe razumijevanje opÊeg (ili prirodnog) i posebnog otkrivenja obi-Ëno uokvirujemo u πirem kontekstu poznavanja Boga. Oba oblikaotkrivenja prisutna su u Knjizi o Jobu. Svaki Ëovjek ima moguÊnostda spozna Boga preko prirode (Rimljanima 1,18-20). Ni spoznaja o Boguniti priznanje Njegovog postojanja ne znaËe nuæno i poznavanje Njego-vog karaktera. Ipak, ono πto vidimo u prirodi ukazuje na Boga kaoStvoritelja. Pavao u Poslanici Rimljanima dalje govori o temeljnom mo-ralu koji je Bog usadio u ljudska biÊa, a koji se odraæava u prirodnomporetku (Rimljanima 2,14.15). Meutim, greπni svijet i greπna Ëovjeko-va narav zamraËili su to opÊe znanje o Bogu i moral, zbog Ëega sejavila potreba za posebnim otkrivenjem. Bog se otkrio u svojoj RijeËi,a najpotpunije otkrivenje o Bogu nalazi se u Kristu koji je utjelovljeniBoæji logos (“RijeË”) (usporedi Ivan 1,1-3). Oba se ova aspekta, opÊe iposebno otkrivenje, nalaze u Knjizi o Jobu. Dok opÊe otkrivenje upu-Êuje na Boga (Job 12,7-10), ono ipak moæe pruæiti zadovoljavajuÊe od-govore na Jobova pitanja. No samo Boæje posebno otkrivenje na krajuknjige — Njegove rijeËi izravno upuÊene Jobu — konaËno donose praveodgovore (Job 38—41).

Razmislite: Definirajte opÊe i posebno otkrivenje. Kako ona pro-dubljuju naπe razumijevanje Boga?

III. Teodiceja kroz povijest(Prisjetite se u razredu tekstova iz Joba 10,8-12.)


Teodiceja se bavi temeljnim pitanjem zaπto Bog koji je dobar do-puπta zlo. ProuËavatelje Biblije ovo pitanje zbunjuje onoliko dugo kolikoBiblija postoji, iako se izraz teodiceja pripisuje njemaËkom filozofuGottfriedu Leibnizu (1710.). Moæemo govoriti o augustinijancima, ire-nejskoj teodiceji, origenskoj teodiceji te drugim teodicejama, koje ukonaËnoj analizi Ëine pokuπaje da se Bog opravda iz ljudske i racio-nalistiËke perspektive. Moæda Bogu ipak nisu potrebna naπa nastoja-nja u tom smjeru? Moæda je Njegovo otkrivenje u Knjizi o Jobu i πiredovoljno da ukaæe na Boga punog ljubavi koji brani i opravdava Joba.

Razmislite: Na koje se vi naËine borite s pojmom teodiceje? Ka-kav je vaπ odgovor na pitanje koje ona postavlja? Kako se kriæ uklapau bilo koju teodiceju?

TRE∆I KORAK: Primijenite!Samo za uËitelje: Veliko pitanje ljudske patnje i Boæjeg karakte-

ra ima vrlo praktiËnu primjenu u naπem æivotu. Ono daleko nadilaziteoloπku i filozofsku dimenziju.

Za primjenu:1. Prisjetite se trenutaka patnje u vaπem æivotu kada ste moæda

bili ogorËeni na Boga. Kako se moæete osloboditi tih gorkih osjeÊaja usvojem odnosu s Njim?

2. ©to je sa sliËnim osjeÊajima koje njegujete prema drugima? Ka-ko se osjeÊate kad vam netko nanese nepravdu? Na koje naËine skrivateili potiskujete posljediËno ogorËenje prema onima koji su vas povrije-dili? Kako se moæete osloboditi osjeÊaja povrijeenosti i gnjeva, teumjesto toga njegovati iscjeljenje i obnovu?

»ETVRTI KORAK: Budite kreativni!Samo za uËitelje: Kakvom Bogu sluæimo? Moramo biti svjesni

svojih predodæbi o Bogu jer Êemo Ga i drugima prikazati onako kakoGa sami doæivljavamo.

Aktivnosti:1. Tijekom tjedna razmiπljajte o svojoj omiljenoj slici Boga u Bib-

liji, moæda o omiljenoj usporedbi ili metafori za Boga (o Bogu kaoPastiru, Hridi, Utvrdi i tako dalje).

2. U razredu iznesite svoju omiljenu sliku Boga.



Proklet bio dan

KljuËni tekstovi: Job 7,7-21; Psalam 8,5-7; Ivan 11,11-14.

UËenik ÊeZnati: Istraæiti biblijski koncept vjerovanja u vezi sa stanjem mrtvih

kako je iznesen u Jobovim jadikovkama.OsjeÊati: SuosjeÊat Êe s Jobom u iskazivanju patnje potresnim

jeziËnim izraæavanjem i slikama.»initi: Prihvatit Êe biblijski pogled na ljudsku vrstu koji pronalazi

najdivniji izraz u Kristovom utjelovljenju i smrti za nas.

Smjernice za pouËavanjeI. Znati: Stanje mrtvih

1. U kojoj je mjeri vjera u besmrtnost duπe prodrla u suvremenukulturu?

2. Koje su praktiËne primjene biblijskog vjerovanja da mrtvi “spa-vaju” kada nam umre voljeno biÊe?

II. OsjeÊati: Patnja s Jobom1. ©to je gore: Jobovo stradanje ili naπa vlastita patnja? Objasnite.2. Kako zadræati empatiju unatoË neprekidnom priljevu novih vije-

sti i slika koje dokumentiraju ljudsku patnju πirom svijeta?

III. »initi: Stanje æivih1. Kako biste odgovorili na Jobovo egzistencijalno pitanje: “Tko

je Ëovjek?”2. Kako Kristov æivot i smrt doprinose davanju odgovora na to pi-

tanje?Saæetak: Patnja i smrt blisko su isprepleteni u Knjizi o Jobu, a

misli o umiranju (ili proklinjanju dana Jobovog roenja) provlaËe sesve vrijeme kroz poglavlja koja iznose Jobovo jadikovanje. U njegovojboli mi uËimo o smrti, ali isto tako i o æivotu te o tome kako je Kristpobijedio smrt i grijeh. Biblijsko znanje o pitanjima æivota i smrti trebanas uËiniti spremnijima da suosjeÊamo s ljudima oko nas koji pate.


PRVI KORAK: Motivirajte!Naglasite tekst: Job 6,1-3.

KljuËno naËelo duhovnog rasta: RijeË “suosjeÊanje” na engleskomjeziku potjeËe od sklopa latinskog prefiksa com (“zajedno”) i glagolapati (“patiti”). Kada suosjeÊamo, patimo zajedno s osobom koja pro-æivljava neku bol. Jobova patnja koja ga je tjelesno i emocionalno dovelado praga smrti, poziva nas da sudjelujemo u njegovoj boli i nauËimolekciju o æivotu i smrti iz biblijskog kuta. Meutim, dok Êe naπa spo-sobnost da budemo empatiËni uvijek biti ograniËena, Bog je poslao svo-jeg Sina da pati s nama i za nas umre.

Samo za uËitelje: Ovotjedna pouka mogla bi se smatrati pomalozastarjelom dok raspravljamo o Jobovim snaænim osjeÊajima: on pro-klinje dan kad se rodio (Job 3,1-10), razmiπlja o uzaludnosti æivota ipriziva vlastitu smrt (Job 7,1-11). Ipak, vaæno je shvatiti da su ova raz-miπljanja izvedena iz biblijskog pogleda na svijet jednog pojedinca kojisamoubojstvo ne smatra rjeπenjem. Iako Job nesumnjivo pokazuje simp-tome tjeskobe, njegove misli o smrti usmjerene su prema æelji da muBog dopusti da umre kako bi okonËao svoju patnju.

Uvodna aktivnost: Stara indijanska poslovica kaæe da nekoga moæerazumjeti samo onaj tko par kilometara hoda u njegovim cipelama. Po-stoje brojne varijacije na ovu izreku, ali bit ostaje ista: moramo sestaviti u neËiji poloæaj da bismo razumjeli kako je tom Ëovjeku i πtosve proæivljava.

Ovu misao ilustrira sljedeÊi primjer. Martinov najmlai sin voli stav-ljati oËeve naoËale Ëija stakla imaju vrlo veliku dioptriju. Sin se uvijekdivi promjeni perspektive i drugaËijem izgledu stvari kad ih promatrakroz oËeve naoËale. Meutim, on ih ne moæe nositi predugo, veÊ seradosno vraÊa vlastitoj vizualnoj stvarnosti.

Razmislite o onim trenucima u æivotu kada ste stavili neËije “na-oËale” i dobili priliku da vidite kako svijet izgleda oËima druge osobe.Oni su vaæni zbog stvaranja empatije ili suosjeÊanja za sve ono πtodrugi proæivljavaju. Na osnovi ovog iskustva sa sinom koji stavlja ta-tine naoËale, koliko daleko moæe empatija iÊi? ©to je sve ograniËava?

DRUGI KORAK: Istraæite!Samo za uËitelje: Kako odmiËemo od uvodnih poglavlja Knjige o

Jobu i detaljnije poËinjemo prouËavati razliËite besjede, vidimo kakonajprije Job, a potom i trojica njegovih prijatelja razvijaju raspravu.ImajuÊi to u vidu, vaæno je razumjeti da su prva dva i posljednje po-


glavlje knjige pisana proznim stilom, dok su sva ostala poglavlja pisa-na u obliku poezije (Job 3,3—42,6). Jedna od osnovnih karakteristikahebrejske poezije jest paralelizam kojim se gradi pjesniËka slika ilimisao, kao na primjer u Jobu 8,3: “Ta zar moæe Bog pravo pogaziti,moæe li pravdu izvrnut’ Svesilni?”

Drugo vaæno poetsko sredstvo u Knjizi o Jobu jest bogata maπtakoja se zamjeÊuje u cijeloj knjizi, snaæno ilustrirajuÊi izreËeno; naprimjer slika unajmljenog radnika i njegovog rada u Jobu 7,1-6 oslikavaJobov muËeniËki æivot “bez nade” (Job 7,6). Bilo bi dobro spomenutita sredstva tijekom razgovora u razredu i kako su upotrijebljena jer Êei to obogatiti naπe razumijevanje Svetog pisma.

Biblijski komentarJobove jadikovke zapravo su izraz biblijske antropologije koja baca

svjetlo na Jobov stav prema æivotu i smrti. Premda su usredotoËenena smrt i nevolje, jadikovke takoer otvaraju put komunikaciji s Bo-gom. Ako uputimo Ëak i svoje najogorËenije misli Bogu, obratili smose toËno onome kome smo trebali i Bog ih prima.

I. Struktura Knjige o Jobu(Prisjetite se u razredu teksta u Jobu 1—42.)Na ovoj toËki naπeg prouËavanja moæda Êe biti zanimljivo pogledati

knjiæevnu strukturu knjige kada Job i njegovi prijatelji poËinju zalazitiu rasprave. U nastavku slijedi pregled koji se usredotoËuje na najvaæ-nije dijelove knjige:

1. Prolog (Job 1—2) — pisan u proznom stilu2. Prva Jobova jadikovka (Job 3) — odavde pa sve do 42,7 u stihu3. Prvi ciklus dijaloga: Elifaz (Job 4—5); Job (Job 6—7); Bildad

(Job 8); Job (Job 9—10); Sofar (Job 11); Job (Job 12—14)4. Drugi ciklus dijaloga: Elifaz (Job 15); Job (Job 16—17); Bildad

(Job 18); Job (Job 19); Sofar (Job 20); Job (Job 21)5. TreÊi ciklus dijaloga: Elifaz (Job 22); Job (Job 23—24); Bildad

(Job 25); Job (Job 26—27)6. Jobov monolog (Job 28—31)7. Elihuov govor (Job 32—37)8. Boæji odgovor i Jobovo pokajanje (Job 38—42,6)9. Epilog (Job 42,7-17) — prozaZanimljivo je zapaziti da nakon prve Jobove jadikovke u 3. pogla-

vlju, prva dva dijaloπka ciklusa imaju skoro identiËnu strukturu, priËemu jedan prijatelj govori, a Job uzvraÊa. TreÊi ciklus je kraÊi i vodik Jobovom produæenom monologu. Elihuov govor sluæi kao stanka prijenego πto Bog konaËno prozbori. Sve to poveÊava napetost i priprema


na Boæji odgovor, πto je knjiæevni vrhunac Knjige o Jobu. Nakon Boæjegodgovora, Knjigu o Jobu zatvara epilog (napisan kao i prolog u prozi,a ne u stihu) koji je bez sumnje predivno djelo knjiæevne umjetnosti.

Pitanje za razmiπljanje: ©to joπ zapaæate kada promatrate stru-kturu Knjige o Jobu?

II. Stanje mrtvih(Prisjetite se u razredu tekstova u Jobu 14 i Ivanu 11,11-14.)Dok Job najvjerojatnije nije imao namjeru da njegova priËa sluæi

kao osnova za biblijsku doktrinu o stanju mrtvih, izjave u raspravamajasno pokazuju da on razumije smrt kao nesvjesni san, πto je isto onostajaliπte koje je naznaËeno i u ostatku Biblije. Zanimljivo je primi-jetiti da se od te dvije knjige (Job i Postanak) kojima zapoËinju biblij-ski zapisi, Knjiga o Jobu bavi problemima patnje i smrti, onim tema-ma koje su tijekom stoljeÊa iskrivljene tako da pogreπno oslikavajuBoæji karakter i navedu ljude da povjeruju u besmrtnost duπe. Oba pro-blema vraÊaju nas unatrag na prvu Sotoninu laæ u Edenu (usporediPostanak 3,1-5). Job govori o prolaznom ljudskom æivotu (Job 14,2)suprotstavljajuÊi ljudsku smrtnost Boæjoj iskljuËivoj besmrtnosti (1.Timoteju 6,16). Zatim usporeuje Ëovjekovu smrt sa snom (Job 14,10-12; usporedi Psalam 13,4; Jeremija 51,39.57; Daniel 12,2), u kojem sene nalazi u svjesnom stanju (Propovjednik 9,5.6).

BuduÊi da u Svetom pismu postoji sklad i kontinuitet izmeu Sta-rog i Novog zavjeta, tu sliku o smrti kao snu na najdojmljiviji naËinprimijenio je sam Isus prigodom smrti Njegovog prijatelja Lazara (Ivan11,11-14). Njegovi uËenici i apostoli ponavljaju to razumijevanje smrtikao sna u svim svojim spisima (Djela 7,60; 1. KorinÊanima 15,51.52;1. Solunjanima 4,13-17; 2. Petrova 3,4). Naposljetku, zavrπni prizori uOtkrivenju upuÊuju na vrijeme kada viπe neÊe biti patnje ni smrti (Ot-krivenje 21,4), kada Êe nastupiti uskrsnuÊe u vjeËni æivot ili konaËnouniπtenje (1. KorinÊanima 15,26; Otkrivenje 2,11; 20,14; 21,8).

Za razmiπljanje: Zaπto je vjerovanje u besmrtnost duπe toliko za-stupljeno u krπÊanskim crkvama? Kako to utjeËe na naπu predodæbuo Bogu?

III. Stanje æivih(Prisjetite se u razredu tekstova iz Joba 7,17-21; 14,13-15; 19,25.26;

Ivana 3,16.)Nijedna biblijska antropologija ne bi bila potpuna kad bi se bavila

iskljuËivo ljudskom smrÊu. Biblijska metafora za smrt kao san nago-vjeπtava buenje, a buenje pak vodi nauku o uskrsnuÊu koji nas do-vodi do Isusa Krista. Na veliko pitanje “©to je Ëovjek?” u Jobu 7,17


moæe se odgovoriti jedino osvrtom na æivot, smrt i uskrsnuÊe BoæjegSina, Ëiji povratak u æivot sluæi kao jamstvo naπe pobjede nad smrÊu(Ivan 5,28.29). Job je veÊ imao predodæbu o tom uskrsnuÊu (Job19,25.26). Otac koji je poslao Sina da umre za naπe grijehe odgovarana sva pitanja æivota i smrti jednom i zauvijek (Ivan 3,16).

Za razmiπljanje: Kako se borite s idejom teodiceje? Koji je vaπodgovor?

TRE∆I KORAK: Primijenite!Samo za uËitelje: Svatko od nas prolazi kroz trenutke kada ga

svlada maloduπnost i kad osjetimo da se viπe ne moæemo nositi s tomkoliËinom patnje. Jobove jadikovke mogu nam pomoÊi da svoju tugu iæalost uputimo na pravu adresu.

Za primjenu:1. Neki krπÊani osjeÊaju krivnju zbog svojih depresivnih misli. Za-

πto?2. Kako se vi nosite sa stvarnoπÊu crnih misli i depresijom?

»ETVRTI KORAK: Budite kreativni!Samo za uËitelje: Tjeskoba je stvarni problem u crkvi i izvan nje.

Vaæno je ukazati na to pitanje s krπÊanskog stajaliπta.

Aktivnosti:1. Pozovite nekog govornika u goste, moæda propovjednika ili psi-

hologa iz crkve, da govori o depresiji u subotnjoj πkoli. Bilo bi dobroukljuËiti neke praktiËne metode u borbi protiv depresije.

2. Pribliæite se nekome tko se nalazi u depresiji i podijelite s tomosobom vaπ nedavno steËen uvid u temu. Pritom se s njom pomolite.


Pouka 6 29. listopada—5. studenoga 2016.

Proklet bio dan

KljuËni tekstovi: Job 4,1-21; Matej 7,1.

UËenik ÊeZnati: Razumjet Êe ulogu Jobovih prijatelja kada su mu se doπli

pridruæiti u tugovanju.OsjeÊati: Osjetit Êe Jobovu ranjivost i nezadovoljstvo kada Elifaz

poËne govoriti o uzroku Jobove patnje.»initi: Suzdræat Êe se od olakog osuivanja drugih, dok istodob-

no neÊe zapostaviti znaËenje biblijskog ohrabrenja.

Smjernice za pouËavanjeI. Znati: Savjetovanje u æalosti

A. Kako su vas drugi prihvaÊali i ponaπali se prema vama kadaste se nalazili u nekoj nevolji?

B. Koja je reakcija drugih na vaπu bol vama bila od najveÊe po-moÊi?

II. OsjeÊati: ElifazA. Koliko Elifaz grijeπi kada govori o uzroku i posljedicama grije-

ha? Zaπto on nije u pravu?B. ©to moæemo nauËiti od Elifaza (i Jobove reakcije na njegove

rijeËi) u smislu odgovarajuÊih teoloπkih odgovora na patnju?

III. »initi: Osuda i ohrabrenjeA. Koliko ozbiljno trebamo razumjeti zapovijed u Mateju 7,1 da

ne sudimo?B. Gdje biste vi povukli tanku crtu koja postoji izmeu suenja

drugima i biblijskog pojma ohrabrivanja?

Saæetak: Dok dolazak Jobovih prijatelja sadræi elemente utjeheza prijateljevo stradanje, onog Ëasa kada progovore, oni paæljivo ali ipaknemilosrdno sude Jobu na osnovi onoga πto smatraju ispravnom teo-logijom. Premda u njihovoj teologiji nije sve pogreπno, ona je u sræi


netoËna. ©toviπe, laki odgovori i teoloπka uopÊavanja nikada ne treba-ju biti odgovor na patnju.

PRVI KORAK: Motivirajte!Naglasite tekst: Psalam 119,65-72.

KljuËno naËelo duhovnog rasta: Vjerodostojan i ispravan sudmoæe doÊi samo od Boga. Psalmist je prepoznao tu istinu u najduæemod tri psalma iz Tore, u Psalmu 119,66. Katkad je prava osuda izne-naujuÊa i neuobiËajena prema mudrosti ovoga svijeta (1. KorinÊanima3,19). Kad je rijeË o mudrosti, moramo paziti da ne preuzmemo nasebe Boæju ulogu suca (kao πto je uËinio Elifaz), da se ne bi i namasudilo.

Samo za uËitelje: Tko je bio na mjestu patnje a da nije pokuπaopruæiti lakonski odgovor ne bi li izvukao neki smisao iz onoga πto jebesmisleno, ili Ëak pruæiti neku nadu, koliko god se ona Ëinila ne-ostvarivom? “Moæda je Bog dopustio da ti sin pogine u prometnoj ne-sreÊi zato πto je znao da bi on poslije u æivotu okrenuo lea Bogu icrkvi.” Takvi pokuπaji odzvanjaju tonom apsurdnosti iz udobnog na-slonjaËa lagodnog æivota, a dolaze od dobronamjernih susjeda, prijate-lja, pa Ëak i Ëlanova obitelji. Jobovi prijatelji nisu nikakav izuzetak pamoæda ni mi ne bismo trebali æuriti da ih osudimo jer su, naposljetku,doπli tjeπiti Joba.

Uvodna aktivnost: Dok su radili kao misionari u prelijepoj Bolivijiu Juænoj Americi, neki Ëovjek i njegova obitelj primili su tragiËnu vijest.»ovjekov otac poginuo je u prometnoj nesreÊi kod kuÊe, na drugomkraju svijeta. Nakon poËetnog πoka, misionar je otiπao porazgovarati supraviteljima ustanove u kojoj je u to vrijeme radila njegova obitelj.Æelio ih je obavijestiti o svojem gubitku i vidjeti kako Êe otputovatikuÊi da bi prisustvovao oËevoj sahrani i ostavinskoj raspravi.

Poslije se nije mogao najbolje sjetiti onoga πto je rekao upravi-teljima, ali se jedne stvari sjeÊao jasno: trenutka kada su Ëetvoricamuπkaraca — ukljuËujuÊi i njega — sjedila zajedno na klupi u vrtuispred upravne zgrade, plakala i dræala se za ruke pruæajuÊi jedni dru-gima potporu. Upravitelji su lili suze oæaloπÊeni njegovim gubitkom.Kroz zavjesu vlastitih suza i tuge, Ëovjek je odjednom poËeo viπe cije-niti Jobove prijatelje. Jer oni su doputovali iz daljine, sjedili sedamdana s Jobom, plakali i sudjelovali u njegovoj æalosti ne progovorivπini rijeË (Job 2,11-13).

©to moæemo nauËiti od Jobovih prijatelja u ovom dijelu izvjeπta-ja?


DRUGI KORAK: Istraæite!Samo za uËitelje: Lako je tijekom ove pouke biti kritiËki raspo-

loæen prema Elifazu, te osuditi njegovo pogreπno vjersko uËenje kaobezosjeÊajno i vrlo daleko od Boæje ljubavi. Meutim, u tom bismo slu-Ëaju mogli zauzeti isti stav koji je zauzeo Elifaz prema Jobovoj patnji:osuditi Elifaza u svjetlu ispravne ili pogreπne teologije, πto se ne po-klapa uvijek sa stvarnoπÊu. Koliko god se trebamo dræati podalje odnaËina na koji su Elifaz i ostali prijatelji osudili Joba, isto se tolikotrebamo distancirati i od osuivanja njegovih prijatelja zbog pogreπnognauka i nemilosrdnog pristupa Jobovoj boli.

Ovdje je vaænije pitanje kako mi, kao adventisti sedmoga dana,moæemo umanjiti patnju oko nas i pronaÊi odgovarajuÊe rijeËi za onekoji je proæivljavaju.

Biblijski komentarKako se ispravno postaviti prema ljudima koji proæivljavaju neku

bol? Kako moæemo pokazati suosjeÊanje poput Jobovih prijatelja kojisu s njim sjedili i æalovali sedam dana, a da istodobno ne upadnemo ukliπej davanja lakih odgovora na zbunjujuÊe situacije s kojima se uæivotu suoËavamo? Kako se trebamo odnositi prema vlastitoj patnji izbiblijske perspektive?

I. Tugovanje(Prisjetite se u razredu tekstova iz Joba 2,11-13; Propovjednika

7,2; Psalma 30,5.)Jobovi prijatelji su doπli i proveli s njim sedam dana, odakle je

vrlo vjerojatno potekao sedmodnevni hebrejski obred oplakivanja na-zvan πiva (sedam). Sedam dana empatije i suosjeÊanja. Zanimljivo jeprimijetiti da Job prekida tiπinu po isteku tih sedam dana u nastoja-nju da razumije i prihvati svoju bol.

Postoje neki zajedniËki Ëimbenici u naËinu na koji mi kao ljudskabiÊa shvaÊamo i prihvaÊamo æalost. Kao krπÊani moæemo pomoÊi dru-gima (i katkad sami sebi) tako πto Êemo na umu imati ova Ëetiri kora-ka:

(1) Uzrok naπe boli trebamo prihvatiti kao realnost. Zanimljiva jenaπa sklonost da zatvorimo vrata uma za stvari koje nam nisu dragenadajuÊi se da Êe na taj naËin one nekako nestati. Ako æelimo razum-jeti svoju bol i patnju, prvi je korak da ih prihvatimo kao stvarne.

(2) Drugi korak u “procesu oplakivanja” jest spremnost da sestvarno suoËimo s boli i gubitkom. Nitko ne voli patiti. To je ljudskiinstinkt da se izbjegne bol. Meutim, ako æelimo krenuti u smjeru unu-


tarnjeg iscjeljenja, moramo biti spremni poÊi dolinom smrti, kako stojiu Psalmu 23,4. S boli se trebamo suoËiti se i trebamo je pokazati.

(3) Ako æelimo prihvatiti patnju, moramo se ponovno ukljuËiti uæivot. Ako je nekome preminulo dijete ili braËni drug, moguÊe je da Êese poæeljeti vratiti na ona poznata mjesta koja su zajedno posjeÊivali.Nije zdravo æivjeti tako da se nastoji izbjeÊi sve πto nas moæe podsje-titi na naπe voljene. Proπetati istim æalom kojim smo uvijek zajednoπetali moæe biti bolno iskustvo, ali takoer i poËetak neËeg novog. Kat-kad provodimo mnogo vremena u briæljivom uramljivanju naπih uspo-mena kojima ispunjavamo æivot tako da nema mjesta za novi æivot.SjeÊanja su dobra i vaæna, ali æivot ide dalje. Naπ æivot ne bi trebaobiti praπnjavi muzej ispunjen fotografijama umrlih.

(4) Posljednji korak jest opraπtanje s onima koje smo voljeli. Biloda se radi o pokojnom braËnom drugu ili preminuloj bebi, izgublje-nom poslu ili uginulom kuÊnom ljubimcu — bol zbog gubitka javlja sena svim razinama. Ipak, moramo dosegnuti toËku na kojoj Êemo svje-sno reÊi: “Zbogom.”

Pitanje za razmiπljanje: Kako su vam ova Ëetiri koraka pomoglau procesu tugovanja?

II. Elifazove besjede(Prisjetite se u razredu teksta iz Joba 4—5.)Odgovor na Jobovo oplakivanje u 3. poglavlju daje Elifaz Tema-

nac. (Teman se nalazi u Edomu; prema Postanku 36,11 Teman je po-tomak Elifaza, Ezavova sina.) »ovjek gotovo poæeli da je Elifaz Temanacsamo πutio. Naæalost, govorio je. Njegove rijeËi (Job 4—5) obiljeæenesu teologijom odmazde jer utvruju izravnu povezanost izmeu Jobo-vog grijeha i Boæje kazne. Njegove su uvodne rijeËi iznijete u najpozi-tivnijem svjetlu; on hvali Joba za njegovu ulogu savjetnika drugih uranijim vremenima (Job 4,1-4). Meutim, poslije mijenja ton (“A kadtebe stiæe, klonuo si duhom, na tebe kad pade, Ëitav si se smeo!”)ukazujuÊi na to da nevini ne propadaju (Job 4,7.8). On ovu tvrdnjuopravdava vlastitim zapaæanjima, ali isto tako i nekim tajnim otkrive-njem koje mu je doπlo u neobiËno opisanom snu (Job 4,12-16), priËemu su oba izvora znanja vrlo subjektivna.

U sljedeÊem poglavlju Elifaz naglaπava bît svoje poruke zakljuËujuÊida se Job zasigurno ponio poput nerazumnog Ëovjeka (Job 5,1-5), tezavrπava pozivom da se okrene Bogu (Job 5,8), pokaje se i joπ jednomzatraæi boæansku milost (Job 5,11-18). Iako postoji veza izmeu po-sluπnosti i blagoslova (ili neposluπnosti i prokletstva) koja je biblij-ska, veliki je problem u tome πto je u veÊini sluËajeva situacija kompli-ciranija nego πto naπa ljudska zapaæanja mogu razmrsiti. Naπa je odgo-


vornost da podignemo napuknutu trsku, a ne da je slomimo (Izaija42,3), πto nadmeni Elifaz nije uspio.

Razmislite: Zaπto je tako lako zakljuËivati na isti naËin kao Eli-faz u svojoj besjedi?

III. Osuda i ukor(Prisjetite se u razredu tekstova iz Mateja 7,1.2; Rimljanima 3,19;

Hebrejima 12,5.)Mnogi komentatori istiËu oËitu kontradikciju izmeu kategoriËkog

naloga iz Mateja 7,1 (“Nemojte suditi da ne budete sueni!”; usporeditakoer Rimljanima 2,1; 14,10.13; Jakov 4,11.12; 1. KorinÊanima 4,5) idrugih izjava u Bibliji koje, Ëini se, ohrabruju osudu (na primjer 1.KorinÊanima 2,15; 5,12.13; 6,1-4). Kontekst igra vaænu ulogu u rje-πavanju napetosti: iako Biblija jasno zabranjuje osuivanje zasnovanona ljudskim obiËajima ili na licemjernom stavu, ona ohrabruje dono-πenje sudova u skladu s Boæjim mjerilima i RijeËju (Ivan 7,24), ali prijesvega u ljubavi.

Pitanje za razmiπljanje: Koje mjesto biblijski ukor zauzima uæivotu krπÊana?

TRE∆I KORAK: Primijenite!Samo za uËitelje: Nama se Ëini tako prirodnim da povezujemo

patnju s grijehom. Tu povezanost Ëesto zasnivamo na subjektivnim iz-vorima poput onih na kojima je Elifaz gradio svoje tvrdnje.

Za primjenu:1. Kada drugima svjedoËimo o Boæjem karakteru, iz kojih izvora

potkrepljujemo svoje argumente? Temelje li se oni samo na Bibliji?2. Trebamo li ikada povezivati patnju s grijehom? Ako trebamo,

kada i u kojim okolnostima?

»ETVRTI KORAK: Budite kreativni!Samo za uËitelje: Kao adventisti sedmoga dana, katkad nas op-

tuæuju da smo legalisti na naËin na koji mi za Jobove prijatelje misli-mo to isto. Dobra je vijest da nismo!

Aktivnosti:1. Napravite listu onoga πto trebate i πto ne trebate Ëiniti u pogle-

du svetkovanja subote. Zatim porazgovarajte o toj listi u vaπem razredui postavite vaæno pitanje: Je li ta lista dopuπtenja i zabrana najboljinaËin svetkovanja subote? Zaπto?


Pouka 7 5.—12. studenoga 2016.

Boæanska kazna

KljuËni tekstovi: Job 11,7.8; 2. Petrova 3,5-7.

UËenik ÊeZnati: Usporedit Êe povijesne primjere boæanske odmazde s Jobo-

vom specifiËnom situacijom.OsjeÊati: Cijenit Êe Boæju vladavinu buduÊi da je On kroz povijest

postupao s ljudskim rodom s ljubavlju i pravednoπÊu.»initi: Traæit Êe zdravu, biblijsku ravnoteæu u razumijevanju Bo-

æje pravde i milosti u svojem æivotu i æivotu drugih.

Smjernice za pouËavanjeI. Znati: Kazna

A. Kako razumijete ono πto se dogaalo tijekom potopa i u Sodomii Gomori u smislu Boæje kazne?

B. Koja je velika razlika izmeu tih dogaaja i naËina na koji suprijatelji postupili prema Jobu?

II. OsjeÊati: Boæja nedokuËivostA. Koja su naπa ograniËenja u razumijevanju naËina na koji Bog

postupa prema ËovjeËanstvu tijekom Ëitave povijesti?B. U πto moæemo biti sigurni kad je u pitanju Boæji odnos prema

nama, Ëak i ako ne razumijemo Njegove putove?

III. »initi: Pronalaæenje ravnoteæeA. Koristi li se Bog i u naπe doba izravnim mjerama odmazde?

Objasnite.B. Kako je moguÊe pronaÊi ravnoteæu u naπem razumijevanju Bo-

æjeg milosra i milosti?

Saæetak: Bildad i Sofar iznose svoje tvrdnje tonom koji postajesve oπtriji dok Job ustrajava na svojoj nevinosti. I premda u Biblijipostoji izravna Boæja kazna, Njegovi putovi nisu naπi putovi, i nije nanama da odreujemo kada Bog neposredno kaænjava, a kada ne. Naπje zadatak da ublaæimo patnju bez obzira na njezin uzrok.


PRVI KORAK: Motivirajte!Naglasite tekst: 2. Petrova 3,5-7.

KljuËno naËelo duhovnog rasta: U dan konaËnog suda Bog Êeuniπtiti sve zlo i njegovog zaËetnika. Bog je aktivno ukljuËen u tajproces i daje nam obilne povijesne dokaze u cijeloj Bibliji o konaËnomishodu velike borbe. Meutim, nije sva patnja Boæja kazna, i u toj suËinjenici Jobovi prijatelji strahovito pogrijeπili.

Samo za uËitelje: Jedinstvo naπe Crkve Ëesto je na kuπnji s gle-diπta koja zastupaju ekstremisti. Oni koji zagovaraju krajnosti tvrdeda Êe sve πto nije njihov pogled na svijet ugroziti istinu. »ini se dateπko pronalazimo neki uravnoteæeni pristup, kompromis koji podu-pire jedinstvo.

Uvodna aktivnost: Svima nam je poznata tuæna priËa o pokoljudjece u Betlehemu koji je uslijedio nakon Isusovog roenja (Matej 2,13-18). Prisjetimo se: preæivjela su samo djeca koja su imala tri godine iviπe; svu mlau djecu okrutno su pobili Herodovi pristaπe. To je uæa-savajuÊi izvjeπtaj o ispunjenju mesijanskog proroËanstva (Matej citiraJeremiju) o boæanskoj zaπtiti (Josip s obitelji bjeæi u Egipat nakonboæanskog upozorenja u snu) dok Sotona pokuπava ubiti mladog Me-siju.

Meutim, Ivan Zlatousti (oko 349.—407.), rani crkveni otac i cari-gradski nadbiskup, rekao je da Herodov pokolj pruæa odliËan pisanidokaz doktrine o Trojstvu: preæivjela su samo djeca stara tri godine,πto oznaËava one koji vjeruju u nauk o Trojstvu (trogodiπnja djeca sim-boliziraju trojednog Boga), dok su dvogodiπnja djeca stradala (simbo-liziraju vjerovanje u dvojstvo — postojanje samo dvije Osobe Boæan-stva), isto kao i jednogodiπnja (simboliziraju unitarni pogled na Bogakao samo jednu Osobu).

Da bismo razumjeli znaËenje ovog tumaËenja, moramo ga staviti uodgovarajuÊi povijesni kontekst: Zlatousti je æivio u vrijeme velikog ari-janskog spora oko Trojstva (Arije je u treÊem stoljeÊu tvrdio da je Kristpodreen Bogu i od Boga stvoren), πto umalo nije izazvalo raskol uranoj Crkvi. Stav Zlatoustog mogli bismo nazvati alegoriËnim tumaËe-njem.

Dok mi poput Zlatoustog vjerujemo u Trojstvo, ne moramo Gaobvezno traæiti u izvjeπtaju o Herodovom pokolju. ©to su propustiliZlatousti i Jobovi prijatelji?

DRUGI KORAK: Istraæite!Samo za uËitelje: Jedno od najvaænijih naËela biblijskog tumaËe-

nja jest pitanje konteksta. I Bildad i Sofar prave veliku pogreπku kada


ne istraæuju kontekst Jobovog stradanja. Oni se sluæe ograniËenimrazumijevanjem Boga koji se ne mijenja. Iako je Boæja presuda Sodomii Gomori primjer izravne boæanske kazne, Jobova situacija zahtijevapomnije razmatranje sasvim drugaËijih okolnosti. Tu imamo potpuno idosljedno pravednog Ëovjeka koji pati. Ali kako su njegovi prijateljimogli biti toliko mudri? Zbog svojeg zanemarivanja da se pozabaveπirom slikom, nisu bili svjesni pravog problema pa su grijeπili u rije-Ëima, πto je naposljetku dovelo do toga da je Job za njih morao posre-dovati na kraju knjige.

Biblijski komentarPostoje brojne istinite i vaæne izjave koje se provlaËe kroz Bilda-

dove i Sofarove inaËe oπtre i grube govore, koje su vrijedne pozornosti.Premda oni ne doËaravaju Boga u ispravnom svjetlu i nimalo ne olak-πavaju patnju svojem prijatelju, svejedno posjeduju djelomiËno razu-mijevanje Boga. Meutim, djelomiËno razumijevanje katkad moæe na-nijeti viπe πtete nego nikakvo, posebno kada je rijeË o Bibliji.

I. Oπtre rijeËi(Prisjetite se u razredu tekstova iz Joba 8,1-20; 11,1-20.)Bildadova besjeda, zapisana u Jobu 8,1-20, odgovor je na Jobovo

gorljivo preklinjanje u obranu svoje nevinosti u poglavljima 6 i 7. Onsvoj odgovor iznosi na miran i analitiËan naËin. Ipak, on izgovara go-tovo zajedljive rijeËi, odbacujuÊi Jobove kao “vihor” (Job 8,2). ZaBildada nema sumnje da Bog (a) uvijek kaænjava zle (Job 8,13) i (b)uvijek nagrauje pravedne (Job 8,20). Kako bi podupro svoj argument,poziva se na logiku (Job 8,3-7) i na tradiciju (Job 8,8-10), te na analo-gije u prirodi (Job 9,5-9). Usputna primjedba: njegova metafora papi-rusa koji raste bez vode (Job 8,11.12) zanimljiva je s obzirom na to daje Mojsije, koji je napisao Knjigu o Jobu, bio dobro upoznat s tombiljkom jer je obilato rasla u Delti Nila u Egiptu, odakle je pobjegao.Svojom logikom i oπtrom analizom Bildad je pokazao neosjetljivost pre-ma Jobovom stradanju, a Boga je sveo na hladnog izvrπitelja vlastitepravde.

S druge strane, nakon πto je sasluπao Jobove oËajniËke jadikovkeiznijete u sljedeÊa dva poglavlja, u kojima je branio svoju nevinost (Job9—10), Sofar dovodi teologiju odmazde do okrutnog zakljuËka, pa Ëaki viπe od toga: Job je sigurno sagrijeπio jer je to oËito iz njegove patnje(Job 11,1-4). PosljediËno, Job treba biti kaænjen joπ viπe jer ne priznajesvoju krivnju (Job 11,5.6).

Meutim, usred sveg tog teoloπkog zastranjivanja, iskrsava istini-ta tvrdnja o “nedokuËivosti Boga” (Job 11,7.8): Bog je neshvatljiv i


tajanstven. Sama ta Ëinjenica govori ironiËno protiv Bildadove i Sofa-rove mehaniËke teologije odmazde koja je napravila prostor za neoËe-kivani odnos izmeu patnje i pravednosti.

Pitanje za razmiπljanje: Na koje ste naËine iskusili trenutke usvojem æivotu kada Bog nije postupio na naËin na koji je “trebao”?

II. Obrana Boga(Prisjetite se u razredu teksta iz Marka 15,3-5.)Jobovi prijatelji osjeÊali su se silno u obrani Boga; njihovi su argu-

menti prototip krπÊanske apologetike. Meutim, u svojoj strastvenojobrani, zaboravili su da Bogu nisu potrebni naπi slabi ljudski naporida Njega brane.

Tu veliku istinu zapaæamo u Marku 15,3-5. Isus stoji pred Pila-tom, optuæen i zlostavljan. Marko dvaput biljeæi da Isus niπta ne odgo-vara. Na sliËan naËin, kad Bog konaËno progovara u Knjizi o Jobu 38,On nijednom ne odgovara na mnoπtvo pitanja koja je Job sve vrijemeiznosio u knjizi. Na njih jednostavno πuti.

SljedeÊi citat pripisuje se u razliËitim oblicima Martinu Lutheru,Oswaldu Chambersu i Charlesu Spurgeonu (a najvjerojatnije je upravoovaj posljednji autor): “Evanelje je poput lava u kavezu. Nije mu po-trebno da ga netko brani, veÊ samo da ga pusti iz kaveza.” Nema potrebeda mi branimo Boga. Svaki takav pokuπaj osuen je na propast i Ëestoje samo naπa jadna samoobrana vlastite izopaËene teologije. Nemapotrebe da iznosimo razlog naπe vjere, kako nas uËi Biblija (1. Petrova3,15). Naravno, postoji potreba za krπÊanskim apologetima, ali ne zaljudskim braniteljima SvemoguÊeg Ëije granice ne moæemo istraæiti nidosegnuti (Job 11,7-9).

Pitanja za razmiπljanje: Kada ste osjetili potrebu da branite Bo-ga? Kako je to proπlo?

III. Bog kaænjava zle(Prisjetite se u razredu tekstova iz Izlaska 15,7; 22,22; 32,10;

Brojeva 16; Otkrivenja 18,8; 19,15.)Mnogo je ljudi koji se ne slaæu s izvjeπtajima poput onih o Sodo-

mi i Gomori, uniπtenju Korahovih sinova, zala prije izlaska iz Egipta(ili zala na svrπetku vremena), u kojima se Ëini da je Bog izravno iaktivno ukljuËen u kaænjavanje pokvarenih jer usmjerava svoj gnjevna one koji su Mu se namjerno i uporno protivili dok Njegovoj milostinije doπao kraj. Kako bi se usuglasile ili pomirile te slike sa slikomBoga punog ljubavi, predloæeno je da se Boæji gnjev razumije u duhu


neosobnih, neizbjeænih posljedica grijeha. Ta ideja povlaËi za sobomrazumijevanje kazne kao neposredne posljedice grijeha, gdje je jedinaaktivna Boæja uloga u tome πto povlaËi svoju zaπtitu od greπnika.

Ovaj model zahtijeva Ëitav niz pitanja: Tko je mogao uspostavititakav neosobni, univerzalni kazneni zakon, ako ne Bog sam? I πto jejoπ vaænije: ©to je s dosljednim opisima Boæjeg gnjeva u Bibliji, u koji-ma On osobno propisuje i provodi kaznu? U okviru velike borbe, grijehje potekao na osobnoj razini, od Sotone. Kraj grijeha — bilo da Êe donjega doÊi izravnim kaænjavanjem, bilo konaËnim uniπtenjem grijehana svrπetku vremena — takoer Êe provesti BiÊe, Bog koji je aktivnoukljuËen u spasenje. I da ne zaboravimo: Boæji sud je uvijek neraskidivopovezan s Boæjom miloπÊu.

Pitanja za razmiπljanje: Kako doæivljavate Boæje aktivno kaænja-vanje zlih izlijevanjem svojega gnjeva? Zaπto ga tako doæivljavate?

TRE∆I KORAK: Primijenite!Samo za uËitelje: Postoji vrlo praktiËan aspekt ideje da je Bog

aktivan u kaænjavanju — kako povezati Njegovu aktivnu ulogu u kaæ-njavanju grijeha s Bogom ljubavi.

Za primjenu:1. Kako doæivljavate ideju o Boæjem uniπtenju Sotone i svega zla

na svrπetku povijesti, o drugom uskrsnuÊu?2. Kako pomirujete boæansku kaznu s predodæbom o Bogu punom

ljubavi?

»ETVRTI KORAK: Budite kreativni!Samo za uËitelje: Patnja je svuda oko nas i ne moramo iÊi daleko

da bismo je otkrili. Zapravo bismo trebali izlaziti i ËeπÊe je uoËavati.To nas moæe spasiti od kuπnje da upadnemo u naËin razmiπljanja teo-logije odmazde.

Aktivnosti:1. Posjetite neko problematiËno mjesto u vaπem mjestu (na primjer

skloniπte za ærtve nasilja, dom za nemoÊne osobe ili bolnicu), i odmahpokuπajte uspostaviti komunikaciju s ljudima koji proæivljavaju nevo-lje.

2. Koje su vaπe rijeËi ili djela pruæili nadu ljudima s kojima stestupili u kontakt? IspriËajte sljedeÊi tjedan svoja iskustva u razredu.


Pouka 8 12.—19. prosinca 2016.

Nevina krv

KljuËni tekstovi: Job 15,14-16; Hebrejima 11,1.

UËenik ÊeZnati: Istraæit Êe utjecaj greπne ljudske naravi na patnju na ovom

svijetu.OsjeÊati: Osjetit Êe Boæju duboku tugu i naπu ljudsku bespomoÊ-

nost u suoËenju s patnjama zbog ljudske nepravde i grijeha na ovomsvijetu.

»initi: Potraæit Êe odgovor na æivotnu patnju ne pribjegavajuÊi ogor-Ëenosti prema Bogu, veÊ osnaæujuÊi svoju vjeru.

Smjernice za pouËavanjeI. Znati: Greπna ljudska narav

A. Zaπto je viπestruko naglaπavanje Jobove nevinosti samo dje-lomiËno toËno?

B. Kako greπno stanje ljudske naravi doprinosi naπem razumije-vanju patnje u Knjizi o Jobu?

II. OsjeÊati: Patnja i grijehA. Kako reagirate na nezasluæene patnje nanijete ratom, terori-

zmom, elementarnim katastrofama i tako dalje?B. Kakav je vaπ odgovor nekome tko optuæuje Boga πto dopuπta

da se dogode sve te strahote i katastrofe?

III. »initi: Vjera i patnjaA. Kakav je odnos izmeu patnje i vjere u Knjizi o Jobu i izvan

nje?B. Je li vjera samo joπ jedan lak odgovor kada se treba pozabaviti

ljudskom patnjom? Zaπto?

Saæetak: Ako se osvrnemo na nezasluæenu patnju u naπem svije-tu, moramo se zgroziti pred svim uæasima kojima smo svjedoci umedijima. Meutim, onaj tko pati nikada nije nevin. Patnja je sastavni


dio svijeta ispunjenog grijehom Ëiji je zaËetnik Sotona. Ipak, vjera namomoguÊava da iza patnje vidimo boæansku obnovu.

PRVI KORAK: Motivirajte!Naglasite tekst: Matej 2,13-18.

KljuËno naËelo duhovnog rasta: Izvjeπtaji poput onog koji je za-biljeæen u Mateju 2,13-18 pomaæu nam da sagledamo strahotu grijehana ovom svijetu. Herodov pokolj djece u Betlehemu zapravo je bio So-tonin pokuπaj da ubije mladog Mesiju. Zaπto su ta nevina djeca mora-la stradati i kako su to podnijeli roditelji koji su ostali iza njih? Jed-nostavno ne postoje zadovoljavajuÊa objaπnjenja ovakvog jezivog zvjer-stva. Moæemo samo u vjeri uprijeti pogled prema svemu πto ne vidimoi pomiriti se sa stvarima koje ne razumijemo znajuÊi da Êe Bog sveispraviti.

Samo za uËitelje: Sa svih strana bombardiraju nas raznorazni me-diji i tehnologija. Putem mobilnih telefona, tableta, raËunala i ostalihureaja dobivamo u ruke, na radni stol i ekran u naπem dnevnom bo-ravku uæasne vijesti o smrti i uniπtenju na ovom svijetu. Zanimljivo jekako pretjerana izloæenost sveopÊoj ljudskoj patnji utjeËe na to dapostajemo neosjetljivi na patnju koja se dogaa u naπem neposrednomokruæenju. Ova bi se prilika mogla iskoristiti da s razredom porazgo-varate o suptilnom utjecaju medija na naπ svakidaπnji æivot.

Uvodna aktivnost: U Ëlanku koji je nedavno objavljen u novinamaiznesena je tvrdnja da je oko 4 % zatvorenika osuenih na smrtnu ka-znu u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama pogreπno osueno, dok je 1,6% osloboeno krivnje (πto znaËi da je na preostalih 2,6 % nepravednoizvrπena smrtna kazna). Uzmimo, na primjer, priËu o Ëovjeku iz Teksasaoptuæenom da je ubio svoju suprugu. »ovjek je puπten na slobodu na-kon πto je iza reπetaka proveo dvadeset pet godina, jer su se pojavilinovi dokazi na mjestu zloËina, koji jasno pokazuju da je za ubojstvoodgovoran netko drugi. Razmislite o tome. Dvadeset pet godina u za-tvoru, æali zbog gubitka voljene osobe i pogreπno osuen za njezinoubojstvo!

Ili pogledajmo priËu o Lindy Chamberlain-Creighton koja je u Aus-traliji 1980. godine optuæena da je na kampiranju ubila svoje dijete.Provela je u zatvoru tri godine dok se nije pojavio novi dokaz koji jepotvrdio njezin iskaz da je bebu iz πatora odvukao dingo (divlji pas).Njezina je priËa pretoËena u uspjeπan film u kojem se obrauje sveop-Êa ljudska potreba za zadovoljenjem pravde onima koji nepravedno is-paπtaju.


U drugim sluËajevima do oslobaajuÊe presude dolazi tek nakonizvrπenog pogubljenja. Naπ je svijet pun takvih tuænih priËa, nezaslu-æenih nepravdi i laænih optuæbi. Jedno je vidjeti da netko strada kadatome ne znamo razlog, a sasvim je drugo vidjeti nevinu osobu da ispaπtazbog tueg zlodjela.

Kako se vi osjeÊate kada se suoËite sa svom nepotrebnom pat-njom na ovom svijetu?

DRUGI KORAK: Istraæite!Samo za uËitelje: Dosad smo dosljedno ukazivali na Jobovu nevi-

nost u patnji koju je iskusio. Knjiga o Jobu od samog poËetka razjaπ-njava da je Job “neporoËan i pravedan” (Job 1,1; 8; 2,3). HebrejskarijeË (tam) znaËi joπ i “dobar, poπten, dosljedan, nevin”, premda nenuæno i bez grijeha. Kao i svako drugo ljudsko biÊe koje je æivjelonakon pada u grijeh, Job je bio greπnik koji je na kraju knjige doπaodo toËke pokajanja (Job 42). Dok prouËavamo ovotjednu pouku, vaænoje imati na umu stvarnost grijeha Ëak i u Jobovom æivotu. Takvo gle-diπte pribliæava Joba naπoj vlastitoj stvarnosti.

Biblijski komentar»itavo ËovjeËanstvo æivi s posljedicama pada u grijeh. Grijeh je

postao dijelom naπe DNK. Jobov oËajniËki vapaj upuÊen Bogu u 10.poglavlju odraæava tu skrhanost, tu propast. »ak i u njegovim tuænimpozivanjima na nevinost odzvanjaju gorke rijeËi osobe koja je, Ëak iako ispaπta nepravedno, i dalje greπnik, kao i svi mi.

I. Zaπto, Boæe?(Prisjetite se u razredu teksta iz Joba 10,22.)Job se u svojoj besjedi u 10. poglavlju okreÊe od davanja odgovo-

ra Bildadu (Job 9) davanju odgovora Bogu koji poËinje frazom: “ReÊiÊu Bogu.” (Job 10,2) Otuda je ono πto Job kaæe Bogu sasvim drugaËijeod onoga πto Mu kaæe kad razgovara s Njim izravno (Job 40,3-5; 42,1-6). Sada je Job pun gorËine koja proæima Ëitavo njegovo biÊe (na heb-rejskom nefeπ; Job 10,1). On pita Boga zaπto ga “tlaËi”, a taj se izrazkoristi i na drugim mjestima u Bibliji kojim se ukazuje na postupkeonih koje Bog osuuje (usporedi Ezekiel 22,29).

IznoseÊi joπ jednom tvrdnju o svojoj nevinosti (Job 10,7), Job sepoËinje pitati kakav je to Boæji karakter kad ga tako nemilosrdno goni(Job 10,13-16). Iako ga je Bog prelijepo stvorio i oblikovao (Job 10,8-12), Jobu se sada Ëini da On viπe ne djeluje smisleno. Moramo se pitatinije li i sam Job vjerovao u teologiju odmazde — samo u pozitivnu


stranu jednadæbe (da Bog blagoslivlja pravednike) — pa je sada uzdr-man do sræi kad stvari tako ne funkcioniraju.

Pitanja za razmiπljanje: Jeste li kada pomiπljali o tome πto bisterekli nekoj vaænoj osobi u trenutku tragedije? ©to biste rekli najvaæni-joj od svih, Bogu?

II. Greπna narav i vjera(Prisjetite se u razredu tekstova u Rimljanima 3,10-20; Jobu 15,14-

16; Hebrejima 11,1.)I Stari i Novi zavjet jasno govore o greπnoj naravi ËovjeËanstva.

Pavao u Rimljanima 3,10-20, izravno citira Stari zavjet najmanje osamputa, uglavnom iz Psalama (Psalmi 5,10; 10,7; 14,1-3; 36,2; 53,2-4;140,4; Izreke 1,16; Izaija 59,7), duboko utiskujuÊi u svoju teologiju ogreπnoj naravi ljudske vrste pogled na svijet iznijet u Starom zavjetu.Bog je stvorio Adama i Evu na svoju sliku (Postanak 1,26-28), ali je spadom ta slika u prvom ljudskom paru izobliËena i svi njihovi potomcidijele palu narav i raaju se sa slabostima i sklonosti prema grijehu(Psalam 51,7; Rimljanima 5,12-17).

Iako mi nismo imali udjela u Adamovom grijehu niti smo ga na-slijedili, kako se tvrdi u doktrini o prvom grijehu koja je potekla odAugustina i koja je u velikoj mjeri postala doktrinom KatoliËke crkve,naslijedili smo sklonost prema grijehu i roeni smo u stanju pokva-renosti. U tome se Krist razlikovao od nas: premda je roen u degra-diranom ljudskom obliËju (Hebrejima 2,17), On nije roen sa sklonoπÊuprema grijehu (Hebrejima 4,15).

Job je karika u tom dugaËkom lancu palog ËovjeËanstva koji seproteæe od Adama do nas danas. Premda je on u svojoj patnji bio ne-vin, svakako je poput nas bio greπnik. Kako je mogao stajati predBogom? Jedino vjerom. A to je jedan od odgovora koje nam pruæa Knji-ga o Jobu.

U beskrajnom povijesnom tijeku ljudskog grijeha i patnje, postojisamo jedna perspektiva koja nam pomaæe da ispravno sagledamo ovestvari, a to je perspektiva vjere. Prema biblijskoj definiciji vjere u Heb-rejima 11,1, ona gleda dalje od skore i neposredne stvarnosti u udalje-nu i transcedentnu stvarnost buduÊeg Boæjeg kraljevstva u kojem Êebiti otrte sve suze i gdje viπe neÊe biti patnje (Otkrivenje 21).

Pitanje za razmiπljanje: Kako znanje o ljudskoj greπnoj naravimijenja vaπe ideje o ljudskoj patnji?


III. Stvaranje(Prisjetite se u razredu tekstova iz Joba 10,8-12; Psalma 139,13-

16; Jeremije 18,5-12; Izaije 53,5.)Sakriven negdje u oËaju i gorËini Jobovog planiranog obraÊanja

Jahvi u 10. poglavlju, nalazi se prelijep pogled na poËetak æivota. Po-etskim jezikom Job opisuje kako Bog plete svakog Ëovjeka u svojojmajËinskoj utrobi, kako umjeπno oblikuje svakoga od nas na svojusliku. U svijetu koji bez prestanka i okrutno gazi vrijednost ljudskogæivota poËevπi od zaËeÊa pa sve do starosti — od bespotrebnih abortu-sa do neopravdanih sluËajeva eutanazije — Job nam daje potresan opisbriæljivog boæanskog stvaranja punog ljubavi. Job potvruje da Bogtoliko cijeni ljudski æivot da je Ëak poslao svojeg vlastitog Sina da nakriæu umre za ovaj slab i nemoÊan ljudski rod, propativπi intenzivnijenego πto Êemo mi ikada moÊi, bez obzira na veliËinu naπih patnji (Iza-ija 53,5).

Pitanje za razmiπljanje: ©to vrijednost koju Bog daje svakomljudskom biÊu za vas znaËi?

TRE∆I KORAK: Primijenite!Samo za uËitelje: Premda ne daje odgovor na problem patnje, ova

pouka poËinje gledati iza nje.

Za primjenu:1. Kako pronalazite nadu u svojoj osobnoj patnji?2. ©to vam je dalo nadu kad ste bili shrvani nevoljama?

»ETVRTI KORAK: Budite kreativni!Samo za uËitelje: Nevini ljudi bili su progonjeni zbog svoje vjere

u Boga u svim vjekovima. Njihove priËe o ustrajnosti pruæaju nam na-dahnuÊe u trenucima kada se osjeÊamo progonjeni poput Joba.

Aktivnosti:1. IspriËajte povijest o valdenzima koji su æivjeli u dolinama Pije-

monta u sjevernoj Italiji u vrijeme velikih papskih progona (12.—16.stoljeÊe).

2. ProuËite razliËite citate Ellen G. White o valdenzima.



Nagovjeπtaji nade

KljuËni tekstovi: Job 13,15.16; 14,7; Jakov 2,20-22.

UËenik ÊeZnati: Ispitat Êe razloge za Jobovu nadu onako kako je objelo-

danjena u povijesnim Ëinjenicama o Kristovom uskrsnuÊu.OsjeÊati: Cijenit Êe odnos izmeu vjere i nade, posebno u kon-

tekstu oËajniËke patnje.»initi: Birat Êe rijeËi nade, a ne rijeËi koje obeshrabruju u razgo-

voru s ljudima koji pate.

Smjernice za pouËavanjeI. Znati: Nada u uskrsnuÊe

A. Kako je Job mogao istodobno govoriti o nadi i o smrti?B. Kakve veze ima Kristovo uskrsnuÊe s Jobovom patnjom? Ka-

kve to veze ima s naπom patnjom?

II. OsjeÊati: Nada i vjeraA. Kako pronalazite nadu u situaciji u kojoj se Ëini da nema izla-

za, a sva su rjeπenja propala?B. Zaπto se u Jakovu 2,20-22 govori o djelima vjere? Zar vjera i

djela nisu meusobno suprotstavljeni? Objasnite.

III. »initi: RijeËi nadeA. ©to moæemo nauËiti od Jobovih prijatelja o tome kako trebamo

ili kako ne trebamo razgovarati s ljudima koji pate?B. Kako pronalazimo rijeËi nade u situaciji u kojoj se Ëini da nema

nikakve nade?

Saæetak: Kroz naizgled beskrajno mraËne besjede Jobovih prijateljai njegove oËajniËke odgovore, probijaju iznenadne zrake nade. Ova sepouka bavi tim zrakama koje ukazuju na nadu u uskrsnuÊe o kojemgovori i Job. Naposljetku, razlog za nadu moæe se pronaÊi samo u us-krsnuÊu Isusa Krista.


PRVI KORAK: Motivirajte!Naglasite tekst: Izreke 17,28.

KljuËno naËelo duhovnog rasta: Jezik je moÊno sredstvo ili, unekim sluËajevima, vrlo opasno i destruktivno oruæje. To je onaj istidio tijela koji moæe zadati smrtonosni udarac neËijoj posljednjoj nadiu æivot. Ili, pak, moæe ubrizgati nadu koja Êe oznaËiti poËetak oporav-ka od patnje i boli.

Jobova rasprava s njegovim prijateljima pokazuje πtetnu moÊ je-zika. Ipak, ona takoer pokazuje i da u svem tom teoloπkom nadme-tanju i osudi, Job pronalazi nadu koja se ne temelji na ljudskim rije-Ëima, veÊ u nadi u Isusa i Njegovo uskrsnuÊe iz mrtvih. Trebamo uËitiiz ovog primjera Jobovih prijatelja.

Samo za uËitelje: Crkva adventista sedmoga dana nije imuna naπirenje traËeva, govor pun osude, pa Ëak ni na klevete. Svaka Ëvrstopovezana zajednica koja dijeli radosti, tuge i osobne borbe podloæna jenezdravom ogovaranju i klevetanju. Moæda je ovo dobra prigoda da urazredu porazgovarate o tome kako klevetanje i ogovaranje utjeËe navaπu crkvu.

Uvodna aktivnost: Neki je otac Ëesto podsjeÊao svoju djecu dapostoje dvije stvari koje se ne mogu povuÊi: odapeta strijela i izgovorenarijeË. ObiËno je govorio ove poslovice svojoj djeci kad su rekla neπtonepromiπljeno ili kada bi izrekla rijeË koja povreuje drugu osobu.Gotovo je nemoguÊe poniπtiti πtetu koju izgovorena gruba rijeË moæenanijeti neËijoj duπi. Najprikladnija je usporedba sa strijelom. Ona moæeprobiti posljednju mrvicu neËijeg samopoπtovanja, ili ugasiti jedini tra-Ëak nade za koji se oËajniËki hvata. Jobovi prijatelji su se, izgleda,uspjeπno usavrπili u toj vrsti verbalnog ratovanja, a Jobovo opiranjenjihovim neprestanim udarcima djeluje gotovo nadljudski.

Kada ste iskusili razornu moÊ negativnih rijeËi? Ili, uzevπi s po-zitivne strane, kada ste osjetili pojavu nade zbog dobre rijeËi izgovo-rene u pravo vrijeme (usporedite Izreke 25,11)?

DRUGI KORAK: Istraæite!Samo za uËitelje: Nada je zlatna nit koja se provlaËi kroz Sveto

pismo. Od trenutka pada opisanog u Postanku 3, Bog odgovara porukomnade. U 15. retku æenin Potomak, u jednini, oznaËava Mesiju. Dok gaSotona povreuje (“ti Êeπ mu vrebati petu”), Mesija Êe istodobno uniπtitineprijateljevu moÊ (“on Êe ti glavu satrti”) svojom smrÊu i uskrsnuÊem.Zanimljivo je da je veÊ u najstarijem prijevodu Starog zavjeta prije


krπÊanske ere, Septuaginti, ova reËenica ukazivala na pojedinca, Mesiju.Tako je od samog poËetka nada u buduÊe spasenje bila lijek za naj-mraËnije trenutke ËovjeËanstva. I joπ je tako.

Biblijski komentarZanimljivo je pratiti tragove nade koji se provlaËe kroz Knjigu o

Jobu. Iako se oni javljaju rijetko u okviru oËajniËkih tonova glavnihprotagonista, svejedno su tu i povezuju Jobovu buduÊnost s Mesijom,buduÊi da On postaje jamac nade ËovjeËanstva.

“On me i ubit moæe...”(Prisjetite se u razredu teksta u Jobu 13,1-16.)Nakon Sofarove besjede u 11. poglavlju, u sljedeÊa tri poglavlja,

12—14 zakljuËuje se prvi ciklus besjeda. Trinaesto poglavlje poËinjeJobovim odgovorom prijateljima u kojem on napokon za njihove rijeËikaæe da su “razlozi od pepela” (Job 13,12) — πto baπ nije laskavausporedba. Kada su mu doπli u posjet, zatekli su ga kako sjedi baπ upepelu i struæe svoje rane. MoguÊe je da je i svoje rijeËi ispratio baca-njem πake pepela u zrak, koji je potom raznio vjetar.

Ipak, nakon raspuπtanja vijeÊa prijatelja, Job se okreÊe Bogu. Ra-di se o posljednjim redcima u 13. poglavlju, koji sadræe posebno sna-ænu poruku. »itanje hebrejskog teksta u Jobu 13,15 dovelo je do iz-vjesne zabune koja se odraæava u odreenim suvremenim prijevodimakoji znaËenju Jobovih rijeËi daju negativan smisao: “On me ubit’ moæe:nade druge nemam …” (u ©ariÊevom prijevodu stoji: “Pa da me i ubije,opet Êu se uzdati u njega …”). Ovo izokretanje posljedica je dvaju razli-Ëitih tumaËenja izvornog teksta koje je predloæila grupa starih hebrej-skih uËenjaka koji su se nazivali masoreti. Meutim, nastavak JobovihrijeËi u 16. retku nudi izvjesno pojaπnjenje u pogledu stvarnosti njegovenade. On upuÊuje na Boga kao na svoje spasenje, ukazujuÊi na posto-janu nadu koju ima usprkos okolnostima, a koja ga motivira da dâ sveod sebe ne bi li naπao opravdanje pred Sucem svemira (Job 13,17-19).Job æudi za Boæjim odgovorom kao jedinim naËinom da razumije svo-ju situaciju.

Pitanje za razmiπljanje: Kako je Job pronaπao iskru nade usprkosobeshrabrujuÊim rijeËima svojih prijatelja?

II. Postojana nada(Prisjetite se u razredu tekstova iz Postanka 22,8; Daniela 3,16-

18; Jakova 2,20-22; 1. KorinÊanima 15,11-20.)


Sveto pismo obiluje izvjeπtajima koji prikazuju nevjerojatnu silunade koja je usmjerena na Boga usprkos svim nedaÊama. Tu je Abra-ham koji umiruje svojeg sina dajuÊi mu znamenit odgovor: “Bog ÊeveÊ providjeti” (Postanak 22,8), πto priprema Izaka da s povjerenjemlegne na ærtvenik na brdu Moriji. Tu su zatim trojica Danielovih prija-telja πto stoje pred Nabukodonozorom i na neËuven naËin izazivajunajmoÊnijeg Ëovjeka na Zemlji, dok im on prijeti uæarenom peÊi: “Noako toga i ne uËini, znaj, o kralju: mi neÊemo sluæiti tvojemu bogu.”(Daniel 3,18) Zatim je tu i razbojnik na kriæu koji, prepoznavπi boæan-sko veliËanstvo koje visi pokraj njega izmeu neba i zemlje, bojaæljivoizraæava skromnu æelju na kraju svojeg ispraznog æivota: “Isuse, sjetime se kada doeπ u svoje kraljevstvo!” (Luka 23,42)

Primjera je mnogo, ali pitanje glasi: Gdje su ti ljudi pronaπli temeljza takvu nepokolebljivu nadu koja je mogla podnijeti smrtnu prijetnjuu okolnostima u kojima su se u tom trenutku nalazili? Bez obzira nato πto su u tom trenutku mislili, krajnji odgovor mora leæati u povi-jesnoj Ëinjenici uskrsnuÊa Isusa Krista, koja nudi temelj za naπu nadu,posebno zato πto nam ona omoguÊuje pogled iza granica smrti. Pavaotemelji vjerodostojnost Ëitavog svojeg propovijedanja na ËinjeniciuskrsnuÊa (1. KorinÊanima 15,11-20). Jakov ukazuje na delikatnu vezuizmeu vjere i djela na primjeru Abrahama, koja postaje opipljiva unadi koja opstaje u teπkim okolnostima. Job je imao istu nadu ute-meljenu u pravednom Bogu (premda Ga u tom Ëasu nije razumio), za-hvaljujuÊi kojoj je bio u stanju gledati Ëak i iza groba (usporedi Job19,25.26).

Pitanje za razmiπljanje: ©to je temelj vaπe nade?

III. Licemjeri(Prisjetite se u razredu teksta iz Joba 13,16 i Izreka 11,9.)Za licemjera se kaæe da jedno priËa, a drugo radi. Posebno na

vjerskom podruËju, licemjeri mogu naËiniti mnogo πtete, premda smosvi mi podloæni hipokriziji.

Kada govori o svojim prijateljima, Job u 13,16 upotrebljava vrlosnaænu hebrejsku rijeË chanaf koja se moæe prevesti kao “profan,bezvjeran, bezboæan, izopaËen”. Kao pridjev najËeπÊe se javlja u Knjizio Jobu (osam puta, a pet puta u ostalim dijelovima Starog zavjeta).Dakle, licemjerje je zapravo viπe od pukog neizvrπavanja onoga πto sepropovijeda; to je oblik bezboænosti koja izopaËuje karakter. Ovu bez-boænost Job otkriva kod svojih prijatelja (usporedi Job 8,13; 15,34;17,8; 20,5; 27,8; 34,30; 36,13). Moæemo se samo moliti Bogu da naszaπtiti od krivnje izazvane licemjerjem.


Pitanje za razmiπljanje: Zaπto je tako lako upasti u zamku lice-mjerja?

TRE∆I KORAK: Primijenite!Samo za uËitelje: Jobova je nada teπko zaraena, a ovaj tjedan

pratimo djeliÊ dubokih borbi kroz koje on prolazi da bi tu nadu zadræao.No, on je se uporno dræi.

Za primjenu: Moæete li se sjetiti nekih situacija u vaπem æivotukad je vaπa nada s mukom steËena? Ako moæete, ispriËajte ostalimasvoje iskustvo.

»ETVRTI KORAK: Budite kreativni!Samo za uËitelje: Nada usred oluje Ëesto prkosi ljudskoj logici.

Moæemo joj se samo diviti.

Aktivnosti:1. IspriËajte potresnu priËu o okolnostima koje su pratile skladanje

poznate pjesme “Dobro je, dobro sve” (“It Is Well with My Soul”), Ëijeje rijeËi napisao Horatio Spafford toËno na onom mjestu na kojem suse utopile njegove Ëetiri kÊeri tijekom putovanja iz Amerike u Engle-sku 1883.

2. Otpjevajte tu pjesmu, a potom porazgovarajte o nevjerojatnojnadi koju mi imamo kao adventisti sedmoga dana. Moæda Êete poæeljetiotpjevati joπ i pjesmu “Mi imamo ovu nadu”.


Pouka 10 26.studenoga—3. prosinca 2016.

Elihuov gnjev

KljuËni tekstovi: Job 32,1-5; Ezekiel 28,12-17.

UËenik ÊeZnati: Analizirat Êe Elihuovu besjedu od obeÊavajuÊeg poËetka do

razoËaravajuÊeg kraja.OsjeÊati: Osjetit Êe uznemirujuÊu narav podrijetla zla i nemoguÊ-

nost da se ona objasni na logiËan naËin.»initi: Pristupit Êe velikim æivotnim pitanjima s odreenom mje-

rom poniznosti, posebno kada na njih odgovara drugim ljudima.

Smjernice za pouËavanjeI. Znati: Zamke mladalaËke srdæbe

A. ©to je bilo optimistiËno na poËetku besjede mladog Elihua kojaje poslije obiljeæena nestrpljenjem i bijesom?

B. Kako se Elihuov odgovor odnosi prema odgovorima ostale tro-jice prijatelja na Jobovu patnju?

II. OsjeÊati: NeobjaπnjivoA. Kako moæemo objasniti Ëinjenicu da je najsavrπenije biÊe ikada

stvoreno, Lucifer, okrenulo lea svojem Stvoritelju?B. U svjetlu naπeg odgovora na prethodno pitanje, zaπto onda uvi-

jek iznova pokuπavamo objasniti neobjaπnjivo, to jest patnju u naπemæivotu i patnju koja nas okruæuje?

III. »initi: Vjeæbanje poniznostiA. ©to je suprotno poniznosti i gdje se to pokazalo u velikoj borbi?B. Koju ulogu naπa poniznost igra u odgovoru na patnju, te u po-

trazi za istinom?

Saæetak: Kad se na pozornici pojavljuje Elihu, kao da se osjetilahor svjeæeg zraka. On je mlad i gnjevan i Ëeka na svojih pet minuta.Meutim, i njemu nedostaje poniznosti pa se na kraju besjede njegoverijeËi nimalo ne razlikuju od rijeËi ostalih prijatelja. Zlo ostaje neo-bjaπnjivo i jedino skromna vjera moæe nam pruæiti nadu.


PRVI KORAK: Motivirajte!Naglasite tekst: Job 28,28; 32,1-5.

KljuËno naËelo duhovnog rasta: Elihuova besjeda obeÊava da Êebiti drugaËija, ali on isto tako upada u identiËnu teoloπku zamku od-mazde kao i ostali Jobovi prijatelji. Njegove su rijeËi pune gnjeva, ne-milosrdne su i odiπu duhovnom oholoπÊu, koja daje prednost Boæjemneprijatelju Ëiji je izvorni pad izazvan nedostatkom poniznosti. Samoskromni pristup problemu patnje omoguÊuje iskrene odgovore uteme-ljene u strahu Gospodnjem.

Samo za uËitelje: Ako se osvrnemo po naπim crkvama πirom svi-jeta, primjeÊujemo da se svuda odigrava sukob generacija. Istraæivanjasu pokazala da je crkva u Sjevernoj Americi posebno pogoena pasiv-noπÊu Ëlanova koji ranu zrelost dostiæu oko dvadesete godine. Na dru-gim mjestima u svijetu mnogo je mladih u crkvi, ali ih vrlo mali brojsudjeluje u voenju, πto je rezervirano za stare i iskusne. Porazgova-rajte u razredu kakav je odnos izmeu mladih i starih u vaπoj mjesnojcrkvi.

Uvodna aktivnost: Napokon malo svjeæe krvi s nekim novim vidi-cima! Napokon netko tko Êe ispraviti stvari i boriti se protiv teoloπkihkliπeja! Takav osjeÊaj obuzme Ëovjeka kada se niotkuda pojavi Elihu,sin Barakeelov iz Buza, i ljutito zapoËne svoju besjedu.

Gnjev je Ëesto snaga koja motivira mlade. Gnjev protiv ustaljenognaËina razmiπljanja o ratu, rasnoj segregaciji, gospodarstvu, druπtve-noj nepravdi i tako dalje, motivirao je protestne pokrete πirom svijetakoje su uglavnom predvodili pripadnici mlae generacije. Mnogi od ovihpokreta donijeli su u druπtvo pozitivne promjene. Elihuova besjeda nijepolitiËko razmatranje, veÊ teoloπko. Njegov se nastup sastojao od srdæbepomijeπane s obilnom koliËinom nestrpljenja (Job 32,4.5). Njegovopojavljivanje bez sumnje izaziva komeπanje.

Kako vidite snagu mladosti u vaπoj crkvi? ©to mladi mogu postiÊi,a stariji ne mogu? Kakvu ulogu tu igra srdæba?

DRUGI KORAK: Istraæite!Samo za uËitelje: Ellen G. White iznijela je neke znaËajne tvrdnje

o “vojsci mladih” u naπoj crkvi, koje se mogu saæeti u sljedeÊem citatu:“S takvom vojskom pravilno izvjeæbanih radnika kakva bi mogla bitinaπa mladeæ, kako bi se brzo vijest o razapetom i uskrslom Spasitelju,koji Êe uskoro doÊi, mogla odnijeti cijelome svijetu!” (Ellen G. White,Odgoj, str. 241; usporedi KrπÊanska sluæba, str. 34,35) Bilo bi za-


nimljivo vidjeti kako je ta “vojska mladih” prisutna u vaπoj crkvi. Kolikoje vidljiva i u kojem smjeru stupa? ProËitajte vaπem razredu i nekedruge citate iz knjige KrπÊanska sluæba.

Biblijski komentarElihuova poruka proteæe se kroz πest poglavlja (Job 32—37), πto

je najduæi neprekidni govor u cijeloj knjizi. Slijedi nakon Jobovih za-vrπnih rijeËi (Job 31,40) i motiviran je Ëetverostrukom izjavom o gnje-vu u proznom uvodu u njegovu besjedu (Job 32,1-5) koji zasluæuje ko-mentar: Elihu shvaÊa Jobovu izjavu o nevinosti kao pokuπaj nadme-nog samoopravdanja. On se takoer srdi na trojicu prijatelja koji suprestali optuæivati Joba za krivnju. »itav njegov nastup odiπe srdæbom,πto nije dobro polaziπte za raspravu, Ëak ako se ona prikazuje kaosveta i pravedna.

I. Elihuova besjeda(Prisjetite se u razredu teksta iz Joba 32—37.)Elihuovo pojavljivanje oznaËeno je slavnim podrijetlom koje je mo-

guÊe povezati s Abrahamom (Buz je bio Abrahamov bratiÊ, Postanak22,21), i koje ga πtoviπe Ëini Davidovim praocem (Ram je Davidov pre-dak, Ruta 4,19). On je svakako Hebrej za razliku od trojice prijateljakoji su Edomci. Tako Elihu poËinje svoju besjedu istiËuÊi izravno bo-æansko nadahnuÊe (Job 32,6-10), koje ga konaËno pokreÊe da govoriprotiv starijih i vjerojatno mudriji ljudi (Job 32,11-22).

U 33. poglavlju Elihu saæima Jobove prethodne besjede i obeÊavamu obnovu ako ga sasluπa πto mu ima reÊi. U tom trenutku neizvje-snost je gotovo nepodnoπljiva dok oËekujemo odgovore na sva Jobovastradanja. Meutim, 34. poglavlje toËno se poklapa s onim πto su iz-nijela trojica prijatelja. Bog svakome vraÊa u skladu s njegovim djeli-ma (Job 34,10-15). Teologija odmazde joπ jednom na djelu! I gore odtoga, Elihu Jobovim grijesima dodaje pobunu (Job 34,36.37) dok je ovajustrajavao na svojoj nevinosti.

Poglavlja 35 i 36 daju tuænu sliku Boga opisujuÊi Ga kao udaljenoBiÊe, jako daleko od ljudske sfere i nezainteresirano za æivot pojedin-ca. Zanimljivo, Elihu se koristi slikom oluje u posljednjem poglavljusvoje besjede (Job 37) tvrdeÊi da govori u prilog Bogu, a Bog ga ispra-vlja kad progovara u poglavljima 38—41 iz boæanskog vihora (Job 38,1).Na kraju Elihuovog govora moæemo zakljuËiti da je izreËeno mnogorijeËi, mnogo brbljanja, ali niπta bitno πto bi omoguÊilo bilo kakve od-govore — veliko razoËaranje.


Pitanja za razmiπljanje: Je li Elihuova srdæba opravdana? Zaπtojest ili zaπto nije?

II. Besmislica(Prisjetite se u razredu teksta iz Ezekiela 28,12-17.)Ezekiel 28, obiËno u vezi s Izaijom 14, koristi se za prouËavanje

podrijetla zla kao i Sotoninog pada. Kako bilo da bilo, postoji joπ jedanaspekt koji proistjeËe iz te epske jadikovke koja isprva kao da opisujekralja Tira (feniËkog grada koji je bio poznat po trgovini robljem naSredozemlju). Meutim, tada poprima sveobuhvatan i univerzalni tonkoji umnogome nadilazi opis zemaljskog kralja. Prelazi na opis Luciferana Nebu, najsavrπenijeg biÊa ikada stvorenog. Tekst ne ostavlja nimalosumnje u vezi s nevjerojatnom ljepotom pomazanog keruba koji sta-nuje na Boæjoj svetoj gori. Ova se slika potom stavlja u oπtri kontrasts najdubljim padom koji stvoreno biÊe moæe doæivjeti. Od neposredneBoæje prisutnosti do dubine demonske izopaËenosti, Sotonina sudbinanaposljetku Êe se okonËati tisuÊom godina samoÊe i potpunim uniπte-njem (Otkrivenje 20—21).

To nema smisla! I u tome je upravo bît. Grijeh i patnja nemajunikakvog smisla; oni su besmisleni. Mi bismo ih mogli razumski op-ravdati, ali kad bismo tako postupili, opravdali bismo i branili grijeh.Dakle, u tom su smislu sve namjere trojice Jobovih prijatelja i Elihuada pronau smisao u Jobovom stradanju osuene na neuspjeh. Bogna kraju objavljuje da su sami sagrijeπili u svojim besjedama. Moædani mi isto tako ne trebamo pokuπavati objasniti ono πto nema smisla.

Pitanje za razmiπljanje: Zaπto bi nas razumsko objaπnjavanje gri-jeha i patnje naposljetku moglo odvesti u grijeh?

III. Poniznost i istina(Prisjetite se u razredu teksta iz Psalma 45,5 i Jakova 4,6.)Prekrasan psalam za krunjenje æeli sljedeÊe osobine novookrunje-

nom kralju: “istinu i krotku pravdu” (Psalam 45,4 — DK). Potraga zaistinom treba biti povezana s poniznoπÊu i samo Êe ponizan pronaÊiistinu jer ju je spreman prihvatiti. Elihu pokazuje suprotne karakteris-tike, nadmenost i oholost, a one ga spreËavaju (kao i trojicu prijatelja)da se pribliæi istini. Bog je milostiv poniznima, a snaæno se suprot-stavlja ponositima (Jakov 4,6). Ponositost nas predaje u ruke ravnopalom kerubinu.

Pitanje za razmiπljanje: Je li moguÊe tvrditi da imamo istinu,kao πto mi adventisti sedmoga dana katkad Ëinimo, a i dalje biti poni-zan? Objasnite.


TRE∆I KORAK: Primijenite!Samo za uËitelje: Elihuova dugaËka besjeda donosi nam veliko

razoËaranje, iako poËinje obeÊavajuÊe. Trebamo pronaÊi praktiËne na-Ëine da izbjegnemo zamku u koju je upao Elihu, u protivnom Êemo setakoer vrtjeti u krugu.

Za primjenu:1. Kako moæemo razlikovati pravedni gnjev od samopravednog?2. ©to moæemo uËiniti da ne upadnemo u istu zamku kao Elihu

koji je samo preformulirao argumente trojice prijatelja i tome dodaosamopavedni gnjev?

»ETVRTI KORAK: Budite kreativni!Samo za uËitelje: Elihuov mladalaËki radikalizam bio je viπe ilu-

zija nego stvarnost, a njegova dugaËka besjeda na kraju se pokazujekao veliko razoËaranje.

Aktivnost:Donesite u razred lijepu posudu (na primjer srebrni vrË s poklop-

cem) kojoj Êe se vaπi uËenici diviti. Onda je otvorite i pokaæite im njezinsadræaj — nekakvu trulu, pokvarenu hranu. ProËitajte Matej 23,27.28 iporazgovarajte o njihovoj reakciji kada su skinuli poklopac.



Iz oluje

KljuËni tekst: Job 42,1-6.

UËenik ÊeZnati: Razumjet Êe na koji naËin Bog naizgled nepovezanim nizom

pitanja u vezi sa stvaranjem daje odgovor Jobu.OsjeÊati: Osjetit Êe neπto od Jobovog gnuπanja nad samim sobom

u trenutku kada je shvatio koliko je pogrijeπio u tom svojem traganju.»initi: OdreÊi Êe se svojih predodæbi o Bogu i kako bi On trebao

rjeπavati naπe probleme.

Smjernice za pouËavanjeI. Znati: RetoriËka pitanja

A. Postoji li neπto Ëemu nas Boæja pitanja u Knjizi o Jobu 38 i 39mogu nauËiti o Jobovoj patnji? ©to je to?

B. Koje je znaËenje biblijske doktrine o stvaranju u duhu naπegkrπÊanskog pogleda na æivot?

II. OsjeÊati: GnuπanjeA. Je li doista postojao razlog da se Job pokaje u prahu i pepelu?

Naposljetku, on je pravedan. Objasnite.B. Kako je Joba pokajanje na kraju navelo da pronae viπe od

pukog odgovora na svoja pitanja?

III. »initi: Odbacivanje pogreπnih ideja o BoguA. Kakva je vaπa reakcija nakon Ëitanja dugaËke liste Boæjih pita-

nja? Je li Bog promaπio temu? Objasnite.B. Kako se moæemo odreÊi svojih briæljivo njegovanih (ali katkad

pogreπnih) zamisli o tome tko je Bog?

Saæetak: »itatelj se priliËno iznenadi kad poËne Ëitati Boæji odgo-vor Jobu iz vihora. Umjesto boæanskog suda o tome tko grijeπi, a tkoje u pravu, na kraju su svi u krivu zato πto pred licem SvemoguÊegsve naπe predodæbe o Njemu blijede do beznaËajnosti, a Onaj koji jestvorio svjetove Ëesto daje iznenaujuÊe odgovore na naπa pogreπnoupuÊena pitanja.


PRVI KORAK: Motivirajte!Naglasite tekst: Job 39,5.6; Ivan 1,29.

KljuËno naËelo duhovnog rasta: Dok se Ëini da Êe se Elihuovabesjeda razlikovati, a zatim se pokazuje kao potpuno razoËaravajuÊa,Boæji govor je u poËetku drugaËiji po tome πto ne odgovara na pitanjeo kojem se raspravljalo u posljednjih trideset pet poglavlja. Umjestotoga, Boæja dugaËka lista retoriËkih pitanja otvara predivan pogled naStvoritelja koji je blisko upleten u najmanja i najveÊa Ëuda πto sesvakog trenutka dogaaju u svemiru. Æivot u prisutnosti takvog Bogamoæe voditi prepoznavanju naπeg vlastitog greπnog stanja.

Samo za uËitelje: Netko je jednom rekao: “Sudite o Ëovjeku ponjegovim pitanjima, a ne po odgovorima.” Kao uËitelji u subotnjoj πkoli,katkad nismo kadri postaviti dobra pitanja. Katkad smo u opasnostida se zadovoljimo pukim sluπanjem sebe samih. Dobra pitanja potiËunas na razmiπljanje i pokreÊu da kopamo dublje po Boæjoj rijeËi. BoæjadugaËka lista pitanja u Knjizi o Jobu ima upravo takav uËinak. NauËi-mo postavljati dobra pitanja!

Uvodna aktivnost: Karl Barth (1886.—1968.), protestantski teologiz ©vicarske, umnogome je utjecao na protestantsku teologiju tijekomdvadesetog stoljeÊa. Obrazovan je u duhu njemaËkog protestantskogliberalizma, karakteristiËnog za to vrijeme. Kada se nakon studija vra-tio u ©vicarsku, propovijedao je u maloj seoskoj crkvi u Safenwilu bli-zu Basela. »lanovi crkve bili su preteæno fiziËki radnici. Uskoro je shva-tio da ga teoloπka naobrazba nipoπto nije pripremila za zadovoljavanjeduhovnih potreba svoje crkve. U odgovor na liberalnu teologiju, odlu-Ëio je ponovno prouËiti Bibliju bez filozofskih ograniËenja steËenih tije-kom πkolovanja, pa je doπao do zakljuËka da je uistinu postojao uskr-sli Isus Krist otkriven u Svetom pismu. Pozivao je na povratak Biblijii reformaciji, a njegova je teologija poslije nazvana neoortodoksnom.

Premda se mi kao adventisti sedmoga dana ne bismo u potpunostisloæili sa svime πto je Barth rekao, njegova je æivotna priËa nadahnju-juÊe svjedoËanstvo o preobraæavajuÊoj sili Boæje rijeËi. Barth je pre-poznatljiv po svojem razumijevanju Boga kao “potpuno Drugog”, πtoukazuje na Boæju potpunu razliËitost od svega ostalog. Imao je na umuda se Bog razlikuje od svih naπih oËekivanja, Ëak i od naπih dobroformuliranih ideja o Njemu, te da nas On Ëesto iznenadi kad se pojavi.Do ovog iznenaenja dolazi kad Bog progovara u 38. poglavlju. Joπ jed-nom je “potpuno Drugi” i zaprepaπÊuje nas svojim pitanjima. ©to bistevi oËekivali da Bog odgovori Jobu i njegovim prijateljima?


DRUGI KORAK: Istraæite!Samo za uËitelje: »esto su naπe predodæbe o Bogu pod velikim

utjecajem onoga πto vidimo u ljudima koji tvrde da Ga predstavljaju.Katkad prikazuju iskrivljenu sliku Boga i tvrde da je baπ taj kut pro-matranja ispravan. Najbolje je dopustiti Bogu da samog sebe objavi,onako kako to Ëini u Knjizi o Jobu 38—39, umjesto πto se pretvaramou Njegove samoproglaπene glasnogovornike. U crkvenom kontekstu,trebamo biti svjesni da sve πto govorimo i Ëinimo oslikava Boga svimaoko nas.

Biblijski komentarKad pristupamo Ëitanju 38. poglavlja, nemoguÊe je ne zapaziti od-

reenu nepovezanost izmeu tog i prethodnih poglavlja u kojima jezabiljeæena Elihuova besjeda. Elihu na kraju svojeg izlaganja tvrdi daBog govori iz vihora (Job 37,1-13) kako bi ispravio Joba, ali kad Jahvedoista prozbori, On zaobilazi Elihuovu retoriku i odgovara svojem slu-zi Jobu. Elihu oslikava Boga kao udaljenog, koji se pojavljuje samo daispravi i provede pravdu, dok sam Bog pokazuje da je zainteresiran zapojedinca i da je umijeπan i u najsitnije dogaaje u Njegovom svemiru,πto obuhvaÊa i Jobovu sudbinu.

I. Boæji govor(Prisjetite se u razredu tekstova iz Joba 38; 39; 40,1.2.)Redak 38,1 izravno je povezan s 38,35, i Jobov monolog konaËno

prelazi u dijalog s Bogom. Vidjeli smo kako se pitanje patnje tiËe Bo-æjeg karaktera. SljedeÊa dva poglavlja nude prelijepo Boæje samootkri-venje. U otreænjujuÊem kontrastu, ovo otkrivenje takoer odgovara napitanje: “Tko je taj?” (Job 38,2) Pod Boæjim svjetlom vidimo pravu slikusebe.

Putem izravnih pitanja, Bog sada progovara o svojem stvaranju iodsutnosti ljudske vrste iz tog praiskonskog dogaaja (Job 38,4-7). Za-tim se kreÊe kroz razliËite aspekte svoje vladavine nad Nebom i Zem-ljom, od mora (Job 38,8-11), preko ciklusa dana i noÊi (Job 38,12-15)pa sve do kraljevstva smrti (Job 38,17) i do poËéla (Job 38,18-21) inebesa (Job 38,31-38). PoËetak 39. poglavlja govori o Boæjoj brizi zaæivotinjsko carstvo. Bog daje slobodu, brzinu i snagu, i tako redom,svojem stvorenju.

Zavrπne rijeËi prvog Boæjeg govora nalaze se u Knjizi o Jobu 40,2.On svoj govor zavrπava retoriËkim pitanjem ima li ikoga tko moæe davatiupute ©adaju, SvemoguÊem, koristeÊi se boæanskim imenom koje naj-viπe naglaπava Njegovu nadmoÊnu vladavinu. On je SvemoguÊi, i nasu-


prot Njemu, tko je Job? Bog postavlja pitanja do samog kraja i Job nanjih nije u stanju odgovoriti. To je metoda uËitelja, nastavnika kojipouËava svojeg uËenika. Job mora viπe od sedamdeset puta priznati dane zna i da njegov ograniËeni um ne moæe pojmiti Boæju beskonaËnumudrost.

Razmislite: »ak i sa svojim znanstvenom spoznajama o svijetuprirode, πto biste odgovorili na Boæja pitanja?

II. Inteligentni dizajn(Prisjetite se u razredu tekstova iz Knjige o Jobu u poglavljima

38 i 39.)Boæja pitanja u 38. i 39. poglavlju daju pogled na stvoreni svemir

koji oduzima dah. Premda nije bila namjera da budu dokaz boæanskogstvaranja (nikom u Jobovo vrijeme to nije bilo potrebno), ona svejednoukazuju na prisutnost inteligentnog dizajna u svemiru.

Prema pojmu inteligentnog dizajna, karakteristike svemira najboljese objaπnjavaju inteligentnim uzrokom, πto je u svakom sluËaju boljeobjaπnjenje od Darwinovog modela prirodne selekcije. Sam Darwin jeizjavio: ” Kad bi se moglo dokazati da je postojao neki kompleksniorgan, koji nikako nije mogao biti oblikovan brojnim uzastopnim, ma-lim prilagodbama, moja bi teorija nesumnjivo bila pobijena.”

Iako je inteligentni dizajn proglaπen pseudoznanstvenim, sve seveÊi broj znanstvenika bavi tom temom. Oni na inteligentni dizajntakoer upuÊuju kao na dokaz savrπenstva ili neumanjive sloæenosti,uz tvrdnju: “Æivi organizmi pokazuju takvu kompleksnu meuovisnostdijelova, da Êe ih promatraË otvorenog uma prepoznati kao proizvodinteligentnog stvoritelja.”

Meutim, ne dolaze svi do zakljuËka da je inteligentni stvoriteljBog iz Biblije, veÊ radije tragaju za prirodnim uzrokom dizajna ili, na-ravno, za nekim drugim filozofskim pristupom objaπnjenju, poput pan-teizma, teozofije, new agea i tako dalje. Ipak, prepoznavanje stvorenjamotivira nas na potragu za stvoriteljem. Boæji govor u Knjizi o JobuupuÊuje nas na sloæenu ljepotu boæanski uspostavljenog poretka. Ka-ko stoji u Rimljanima 1 i 2, prirodno otkrivenje svakako ukazuje naBoga Stvoritelja; ono, meutim, ne daje punu sliku Boga Spasitelja,koja je nuæna za naπe otkupljenje.

Pitanje za razmiπljanje: Zaπto je za nas kao adventiste sedmogadana toliko vaæno da vjerujemo u biblijski izvjeπtaj o ne tako davnomstvaranju æivota na Zemlji?


III. Pokajanje(Prisjetite se u razredu tekstova iz Joba 40,3.4; 42,1-6.)Jedan od otreænjujuÊih sporednih uËinaka vienja Boga jest da ja-

snije sagledamo sebe kakvi jesmo — kao greπnike. “©to se viπe pri-bliæavate Isusu, to Êete greπniji izgledati u svojim oËima; pogled Êevam biti jasniji pa Êete vidjeti oπtru i jasnu razliku izmeu svojeganesavrπenstva i Njegove savrπene naravi.” (Ellen G. White, Put Kristu,str. 67) To je bilo Jobovo iskustvo i odvelo ga je u Boæje naruËje i udublje razumijevanje Njegove naravi.

Pitanje za razmiπljanje: Zaπto se Job pokajao u kostrijeti i pe-pelu? Naposljetku, on je sve vrijeme bio i ostao pravedan.

TRE∆I KORAK: Primijenite!Samo za uËitelje: Boæje izlaganje toliko se razlikuje od naπih oËe-

kivanja, pa ipak je toliko snaæno u praktiËnoj primjeni na svaki pro-blem s kojim se suoËavamo. Bog bi mogao i nama pruæiti isti odgovorkao i Jobu, kako god glasila naπa pitanja.

Za primjenu:1. Je li Boæje obraÊanje doista nije dalo nikakav odgovor Jobu, ili

jest? Objasnite.2. Kako Boæji govor u Knjizi o Jobu pruæa odgovor na naπa pita-

nja?

»ETVRTI KORAK: Budite kreativni!Samo za uËitelje: Knjiga prirode izvanredan je izvor naπeg znanja

o Bogu. Ona takoer moæe pruæiti iscjeljenje za naπe slabosti i bole-sti.

Aktivnost:1. Pozovite Ëlanove razreda da provedu jedan sat u prirodi (bilo da

pada kiπa ili sja sunce) svakoga dana tijekom sljedeÊeg tjedna. Zamoliteih da zapisuju svoja zapaæanja o tome kako im svakidaπnje iskustvo uprirodi mijenja naËin æivota tijekom tjedna.



Jobov Otkupitelj

KljuËni tekst: Job 19,25-27.

UËenik ÊeZnati: Spoznat Êe kako Kristova smrt na kriæu pruæa konaËni od-

govor na sva pitanja ljudske patnje.OsjeÊati: Cijenit Êe patnju koju je Bog proæivio kada je gledao

svojeg Sin kako pati na kriæu.»initi: Æivjet Êe po uzoru na Kristov æivot.

Smjernice za pouËavanjeI. Znati: Kristova smrt kao zamjena

A. U kakvom je odnosu Kristova smrt na Golgoti s Jobovom pat-njom?

B. Zaπto nam iskljuËivo smrt Isusa Krista umjesto nas omoguÊavada budemo spaπeni?

II. OsjeÊati: Otac i Sin na kriæuA. Je li kriæ tek dobro odigran spektakl za svemir s poznatim is-

hodom, ili je to bila istinska patnja? Porazgovarajte o tome.B. Je li moguÊe da Bog pati? Zaπto jest ili zaπto nije?

III. »initi: Æivjeti kao oni koji su otkupljeniA. Kako se mi poput Joba preobraæavamo u svojim nevoljama

zahvaljujuÊi spoznaji da je naπ Otkupitelj æiv?B. Kako moæemo u æivotu pokazivati da smo otkupljeni Ëak i us-

red nevolja?

Saæetak: Mnogo prije nego πto je Isus doπao, æivio i umro za nas,Job je znao da Njegov Otkupitelj æivi. Mi se sada osvrÊemo na kriæviπe od dvije tisuÊe godina u proπlost. Iz ove perspektive mi razumijemozamjeniËku smrt naπeg Otkupitelja Ëiji patnja obuhvaÊa sve patnje iæalosti koje su proæivjeli ili Êe ikada doæivjeti svi ljudi na svijetu. Ovanas spoznaja πtiti i vodi u svim naπim patnjama.


PRVI KORAK: Motivirajte!Naglasite tekst: Job 19,25; 1. KorinÊanima 15,20.

KljuËno naËelo duhovnog rasta: Jobova spoznaja o Otkupiteljusezala je viπe od dvije tisuÊe godina u buduÊnost i usredotoËivala sena Ëinjenicu da njegov Spasitelj æivi. Dvije tisuÊe godina nakon kriæami i dalje temeljimo svoju nadu na uzaπlom Spasitelju, ovaj put retro-spektivno i s potpunijim razumijevanjem Kristove smrti na kriæu um-jesto nas. Upravo spoznaja o boæanskoj patnji olakπava nam naπuljudsku patnju.

Samo za uËitelje: Odlomak u Jobu 19,25-27 zavrπava bolnim uskli-kom: “Za njime srce mi Ëezne u grudima!” Za Joba rasprava o patnjinije bila apstraktna teoloπka debata u krugu prijatelja u subotu ujutrou subotnjoj πkoli. U svim naπim razgovorima imajmo stalno na umuda se radi o egzistencijalnom vapaju namuËene duπe koja svoju jedinunadu vezuje za Otkupitelja. Moæemo se samo nadati sliËnoj Ëeænji nasatovima naπe subotnje πkole.

Uvodna aktivnost: George Frederic Händel (1685.—1759.) najpo-znatiji je po svojem djelu Mesija, jednom od najcjenjenijih skladbiduhovne klasiËne glazbe u zapadnoj civilizaciji. Oratorij je prvi put iz-veden u Dublinu 1742. te godinu dana kasnije u Londonu, nakon πtoje nastalo za samo dvadeset Ëetiri dana. Neposredno uoËi svoje smrti1759., Händel je izrazio æelju da bude sahranjen u Westminsterskojopatiji u Londonu. Njegov se grob joπ uvijek nalazi u juænom krilu,poznatom pod nazivom Kutak pjesnika. Iznad njegovog groba postav-ljen je spomenik francuskog kipara Roubiliaca, u prirodnoj veliËini,okruæen instrumentima i anelom koji svira harfu, kao i otvorenim no-tama oratorija Mesija.

Ispred spomenika Händelu nalaze se otvorene note arije za sopraniz oratorija “Ja znadem dobro: moj Izbavitelj æivi”; kaæiprst Händelovestatue pokazuje na rijeËi koje izraæavaju Jobovu nadu u uskrsnuÊe.Tekst tog nadahnutog glazbenog djela nalazi se u Knjizi o Jobu 19,25.26i 1. KorinÊanima 15,21.22. Kipar je savrπeno uhvatio sræ HändelovogMesije kad se usmjerio na Jobovu nadu u Otkupitelja. Iako sljedeÊepitanje moæda zvuËi morbidno, ono je svakako vaæno: Koji biste biblij-ski redak poæeljeli da bude na vaπem nadgrobnom spomeniku?

DRUGI KORAK: Istraæivanje!Samo za uËitelje: Kroz cijelu Bibliju provlaËi se komplicirana veza

izmeu stvaranja i ponovnog stvaranja. Potreba za ponovnim stvara-


njem utemeljena je u padu ËovjeËanstva (Postanak 3), Ëija je poslje-dica destrukcija, poniπtenje stvaranja. U Jeremiji 4,23-26 opisuje setaj obrnuti proces æivim jezikom. Proroci su Ëesto pribjegavali jezikustvaranja s namjerom da izraze potrebu ËovjeËanstva za ponovnim stva-ranjem ili obnovom (na primjer Izaija 44,24; Jeremija 10,12-16). Stogapojavljivanje Boga Stvoritelja u Knjizi o Jobu 38 i 39 navodi Joba daprizna vlastitu greπnost, a to ga priznanje potom dovodi ravno u naru-Ëje Otkupitelja.

Biblijski komentarOtkupitelj i Njegov æivot i smrt na Zemlji simboliËki su pretkaza-

ni u Starom zavjetu. Simboli prikazuju razne osobe, dogaaje ili insti-tucije u povijesti spasenja, Ëije se eshatoloπko ispunjenje ostvaruje uKristu i stvarnosti Evanelja koje je Krist iznio. StruËnjaci rasprav-ljaju o tome je li Job, dok je spomenuo Otkupitelja, imao predodæbu oMesiji. Ali ne treba podcijeniti teoloπku proroËku mjerodavnost staro-zavjetnih ljudi, buduÊi da je Mesija obeÊan joπ od pada u Edenu (uspo-redi Postanak 3,15).

I. Goel(Prisjetite se u razredu tekstova iz Knjige o Jobu 19,25 i Luke

2,11.)Hebrejska rijeË goel, koja se prevodi kao “Otkupitelj” ili “Izbavitelj”

u Jobu 19,25, jedna je od najznaËajnijih rijeËi u Starom zavjetu i opi-suje Boæje djelo spasenja u duhu ljudske institucije koja je osigura-vala pravni izlaz iz socijalne bijede. To je jedna od kljuËnih rijeËi uKnjizi o Ruti. Goel ili “osvetnik” pojavljuje se deset puta u Ruti (Ruta2,20; 3,9.12.13; 4,1.3.4.6.8.14), knjizi od svega Ëetiri poglavlja, te otudasluæi kao vaæan kljuË u toj knjizi.

U nekim je kontekstima u Starom zavjetu rijeË goel upotrijebljenaza Boga. On je taj koji otkupljuje, izbavlja (Izlazak 15,13), i to je bo-æanski epitet u Psalmima (Psalmi 19,14; 69,18; 72,14; 74,2 itd.). No tajse izraz takoer koristi u vezi s ljudskim biÊima u pravnom kontekstu(vidi Levitski zakonik 25,23-34 u kontekstu zakona o otkupljivanju;Brojevi 5,8 u kontekstu zakona o naknadi πtete; Brojevi 35,12.19.21.24.25.27 u vezi s gradovima utoËiπta, gdje se goel prevodi kao “os-vetnik”). Meutim, vaæno je zapamtiti da je Ëimbenik spasenja uvijekpovezan s pravnim zahtjevima u Starom zavjetu. Na primjer u Izaiji49,26; 60,16; 63,9, ovaj se izraz javlja ruku pod ruku s hebrejskimglagolom za “spasiti, izbaviti”.

U mesijanskoj tipologiji Isus Krist je goel i ispunjava traæene za-konske uvjete: (1) mora biti krvni srodnik (Ruta 2,20) — Krist postaje


Ëovjek; (2) mora imati sredstva da kupi imovinu (Ruta 4,10) — samo jeKrist mogao platiti otkupninu za greπnike; (3) mora biti voljan kupitiimanje (Ruta 4,9) — Krist je dobrovoljno poloæio svoj æivot; (4) morabiti voljan oæeniti se æenom preminulog roaka (Ruta 4,10) — veza iz-meu muæa i æene ukazuje na vezu izmeu Krista i Njegove Crkve.

Pitanja za razmiπljanje: Kako Krist kao goel ispunjava traæenepravne uvjete? Koji aspekt goela smatrate najprimjenjivijim na vaπuæivotnu situaciju?

II. Boæanska patnja(Prisjetite se u razredu tekstova iz Luke 9,22 i Mateja 27,46.)Kada je Isus u agoniji zavapio na kriæu: ”Boæe moj, Boæe moj!

Zaπto si me ostavio?” (Matej 27,46), osjeÊao je odvojenost od Oca kojusu izazvali svi grijesi ovoga svijeta (2. KorinÊanima 5,21). Izgledalo jekao da je naposljetku Sotona pobijedio. Krist je visio izmeu neba izemlje na srediπnjem od tri kriæa na Golgoti. UËenici koji su se odva-æili slijediti svojeg UËitelja, tog su trenutka gledali kako se njihovenade rasprπuju u patnjama Boæjeg Sina. Pobjeda zla izgledala je potpu-nom. Priroda se skrivala u mraku i patila zajedno sa Stvoriteljem. »i-nilo se da je i Bog utihnuo. To je svakako bila najveÊa, najdublja patnja.

Pa ipak, postoji i drugi pogled na taj tuæni prizor koji nam pri-kazuje Ellen G. White: “ZaËueni aneli bili su oËevici Spasiteljeveuæasne agonije. Nebeske vojske zaklonile su svoje lice od strahovitaprizora. Beæivotna priroda izrazila je svoju suÊut prema vrijeanom iumiruÊem Stvoritelju. Sunce je zaklonilo svoj pogled na ovaj straπanprizor. Njegove sjajne zrake obasjavale su Zemlju u podne, a onda od-jednom kao da su iπËezle. Potpuna tama, kao mrtvaËki pokrov, obavilaje kriæ. ,Od πestoga do devetog sata nastade tama po svoj Zemlji.’...Boæja je prisutnost bila skrivena u tom gustom mraku. ... Bog i Njegovisveti aneli bili su kraj kriæa. Otac je bio sa svojim Sinom.” (Ellen G.White, Isusov æivot, 625) Otac je patio sa svojim Sinom i zajedniËkaboæanska patnja Ëini prekretnicu u planu spasenja, patnja koja je omo-guÊila da se ljudski rod vrati Bogu.

Pitanja za razmiπljanje: Duboko razmislite o Boæjoj patnji na Gol-goti. Kakav vam to pogled pruæa na vaπe vlastite patnje?

III. Kriæ naπa zamjena(Prisjetite se u razredu teksta iz Izaije 53,1-6; GalaÊanima 3,13;

4,19.)Kristov æivot sluæi kao uzor za naπ æivot i naπa teænja treba biti

da æivimo poput Njega. Meutim, samo teænja ne osigurava spasenje.


Jedino nam Kristova smrt na kriæu jamËi spasenje. Izbavljenje po-stiæemo samo zahvaljujuÊi tome πto je Krist zauzeo mjesto koje samja trebao zauzeti, πto je moje grijehe prikazao kao svoje, a svoju pra-vednost kao moju pravednost.

Pitanje za razmiπljanje: Zaπto je vaæno naglasiti zamjeniËku na-rav Kristove ærtve?

TRE∆I KORAK: Primijenite!Samo za uËitelje: Ova je pouka puna Evanelja o Isusu Kristu

kao naπoj Zamjeni i Otkupitelju. S teoloπkog razumijevanja moramoprijeÊi na praktiËnu primjenu te istine.

Za primjenu:1. Kako primjeri zamjene u ljudskom æivotu ilustriraju ono πto je

Krist uËinio za nas na kriæu?2. U kojim je æivotnim trenucima Isus, vaπ Otkupitelj, vama po-

stao najdragocjeniji?

»ETVRTI KORAK: Budite kreativni!Samo za uËitelje: Ova je pouka zapoËela snaænom slikom Otku-

pitelja koji pruæa nadu nakon smrti i tako Êe zavrπiti.

Aktivnosti:1. Posluπajte kao razred, ili svatko osobno, snimku Händelovog

Mesije, a posebno ariju “Ja znadem dobro: moj Izbavitelj æivi ”.2. S crkvenim zborom uvjeæbajte dijelove Händelovog Mesije i

izvedite ih ljudima kojima je potrebna nada.



Jobov karakter

KljuËni tekst: Job 1,1.8.

UËenik ÊeZnati: Upoznat Êe Jobov karakter prije nego πto su ga snaπle ne-

volje, koristeÊi se onim πto se o njemu moæe pronaÊi u razliËitim dije-lovima knjige.

OsjeÊati: Divit Êe se Jobu kao osobi koja je æivjela u trajnom skla-du s Bogom pokazujuÊi svoju vjeru na opipljiv, konkretan naËin.

»initi: Vodit Êe posveÊen æivot praktiËne vjere u sili Duha Svetoga.

Smjernice za pouËavanjeI. Znati: NeporoËan æivot

A. ©to se podrazumijeva pod neporoËnoπÊu? Kada se osvrnete naJobov æivot, kako biste odgovorili na to pitanje?

B. Koje su vam Jobove karakterne osobine najdopadljivije i na kojisu naËin one znaËajne za vaπu trenutaËnu situaciju?

II. OsjeÊati: Dosljedan æivotA. Kako se osjeÊate u druπtvu nekoga tko je poput Joba neporoËan

i pravedan u svim æivotnim aspektima?B. Koje pojedinosti u opisu Jobovog karaktera prenose taj dojam

o dosljednosti?

III. »initi: PosveÊen æivotA. Koja je tajna uspjeha za duhovan i posveÊen æivot?B. Kako naπe posveÊenje utjeËe na naπ odnos prema svijetu koji

je pun tjelesnih i duhovnih potreba?

Saæetak: Pomniji pogled na Joba prije njegovih patnji, o Ëemumoæemo saznati iz razliËitih dijelova knjige, otkriva osobu koja je ne-prestano u skladu s Bogom i koja pokazuje praktiËnu vjeru. VisokeetiËke vrijednosti, poπtenje i osjetljivo srce za druπtveno ugroæene po-jedince karakteriziraju tu vjeru.


PRVI KORAK: Motivirajte!Naglasite tekst: Job 29,12-16; 31,16-22.

KljuËno naËelo duhovnog rasta: Vaæni aspekti Jobove pravedno-sti jesu njegove visoke etiËke i moralne vrijednosti koje postaju vidljiveu njegovom odnosu prema socijalno ugroæenima. Pravednost treba bitipretoËena u opipljiva dobra djela u naπim odnosima prema ljudima kojinas okruæuju. Bog nas je smjestio toËno u srediπte ovog svijeta dabismo umanjili patnju naπih bliænjih. I dok ne trebamo biti od ovogasvijeta, trebamo biti aktivni krπÊani u tom svijetu.

Samo za uËitelje: Kao crkva moramo ozbiljno shvatiti naπe dru-πtvene obveze. Katkad prenosimo druπtvenu odgovornost na adven-tistiËku meunarodnu humanitarnu organizaciju ADRA-u, misleÊi da sunjezini sluæbenici profesionalci koji trebaju odgovoriti na patnje u na-πem svijetu. Premda rad ADRA-e ima golemo znaËenje, on nas kaopojedince Ëlanove crkve ne oslobaa rada s druπtveno ugroæenima unaπoj zajednici. Osvrnite se na podruËje na kojem se nalazi vaπa mje-sna crkva. Na koje naËine vaπa crkva surauje s tom zajednicom?

Uvodna aktivnost: Godine 2008. student arheologije koji je su-djelovao u iskopavanjima na lokalitetu Khirbet Qeiyafa u Izraelu — bib-lijskom Sarajimu spomenutom u 1. Samuelovoj 17,52 — naiπao je naveliki komad lonËarije ispisan tintom starim hebrejskim slovima. Ispo-stavilo se da je to uzbudljivo otkriÊe najstariji hebrejski zapis dotadapronaen, i da datira iz desetog stoljeÊa pr. Kr., iz vremena kada jeIzraelom vladao kralj David.

»im je shvaÊena vaænost tog otkriÊa, krhotina je poslana u ne-koliko laboratorija na spektralnu i daljnje analize, buduÊi da je diotinte izblijedio zbog Ëega se nije mogao proËitati Ëitav zapis. Ishod jebio da su brojni uËenjaci tekst Ëitali na razliËite naËine pokuπavajuÊipovezati znaËenje tog starog teksta. Svaki prijevod ima mnogo zajed-niËkih rijeËi, lako razumljivih iz postojeÊeg saËuvanog zapisa, koje da-ju opÊu sliku o dokumentu: “zaπtiti siromaπne i roblje”, “brani udo-vicu”, “misli na siroËad”, “povrati ugled siromaπnima”, “brani nejaËad”,i “pomozi strancu”. Sve te krnje reËenice ukazuju na Ëinjenicu da jeveÊ tijekom desetog stoljeÊa pr. Kr. Stari zavjet sadræavao visoka eti-Ëka mjerila kad se radilo o zaπtiti druπtveno ugroæenih kategorija uIzraelu.

Job je prikazao taj naËin æivota stotinama godina prije nego πtoje natpis bio napisan na komadu gline. Zaπto je znaËajno to πto naj-stariji hebrejski natpis govori o brizi za siromaπne, udovice i siroËad,te o zaπtiti stranca koji æivi meu nama?


DRUGI KORAK: Istraæite!Samo za uËitelje: Zanimljivo je stvoriti profil Jobovog karaktera

na osnovi dijelova izabranih za ovotjednu pouku. To je i pomalo zastra-πujuÊe zato πto bi se neki mogli poËeti pitati je li doista postojao ne-kakav tajni grijeh koji je Job krio, a sve to zbog besjeda Jobovih prija-telja u duhu teologije odmazde tijekom posljednja dva tjedna. Ta jepretpostavka, naravno, pogreπna, kako jasno pokazuje ova pouka. Noupravo ova Ëinjenica izaziva strah. Job je bio toliko neporoËan da nasto moæda plaπi, jer mi moæda nikada neÊemo dostiÊi tu razinu savr-πenstva. Ili je moæda naπa predodæba o biblijskom savrπenstvu iskriv-ljena.

Biblijski komentarJobov karakter, o Ëemu smo raspravljali ovaj tjedan, raa neka

vaæna teoloπka pitanja. Jedno od njih je problem biblijskog savrπen-stva koje Ëesto izaziva æive rasprave u naπim crkvama. Moæemo li ste-Êi savrπen karakter ovdje na Zemlji? Je li to moguÊe, posebno u svjetlustalnih osobnih neuspjeha i padova u grijeh?

I. Biblijsko savrπenstvo(Prisjetite se u razredu tekstova iz Joba 1,1.8; Mateja 5,48.)Isusov poziv u Mateju 5,48 (“Budite savrπeni kao πto je savrπen

Otac vaπ nebeski”) Ëesto izazva zabrinutost meu vjernicima. Kako tomogu postiÊi? ©to je Isus mislio kad je to rekao? Je li to opomena iliobeÊanje?

RijeËi u Starom i Novom zavjetu koje su prevedene kao “savrπen”u naπim suvremenim Biblijama, na izvornim jezicima imaju pokadπtodrugaËija znaËenja. Hebrejska rijeË tamim znaËi “potpun, ispravan, mi-roljubiv, dosljedan, moralan ili besprijekoran”, dok grËka rijeË tele-ios znaËi “potpun, savrπen, odrastao, zreo, sasvim razvijen, ostvaren”.Ove konotacije izazivaju razliËite ideje o bezgreπnom stanju kao izrazubiblijskog savrπenstva. Ako se dalje uzme u razmatranje da su biblij-ske osobe poput Noe i Abrahama jasno pokazale odreenu nesavrπe-nost (Postanak 9,21; 20,2), moæemo zakljuËiti da ideja o biblijskomsavrπenstvu kao bezgreπnom stanju i iskorjenjivanju naπe greπne naravimoæda uopÊe nije biblijska.

Naπa ideja o biblijskom savrπenstvu duboko je povezana s razumi-jevanjem Kristove uloge u djelu spasenja. Ako je Kristova uloga kaonaπeg uzora prenaglaπena, onda se mi moramo prilagoditi tom uzorudo kraja te postiÊi bezgreπno stanje, kakav je bio Krist, πto nas Ëiniranjivima za oblik krπÊanstva koji je usmjeren prema djelima.


Ako, s druge strane, prihvatimo Kristovu smrt na kriæu kao Ëinkoji utjeËe i na naπe izbavljenje i posveÊenje, moÊi Êemo prihvatiti Nje-govo savrπenstvo kao svoje. Premda stalno moramo paziti da ne pri-hvatimo misao o “jeftinoj milosti”, osoba koja je u potpunosti posvetilasvoj æivot Kristu savrπena je u Njemu. To je spasenje miloπÊu, i u svojojsvakidaπnjoj zajednici s Kristom mi sudjelujemo u Njegovom svetomæivotu. Dostigli smo besprijekornost, svoju svrhu i cilj onako kako toizraæava grËka rijeË teleios (usporedi Ivan 15,5; 1. KorinÊanima 1,30;Efeæanima 3,19; 4,13; Filipljanima 2,12.13).

II. KrπÊanstvo u javnoj sferi(Prisjetite se u razredu tekstova iz Joba 29,8-17; 31,1-24; Izaije

1,17; Psalma 72,4; Izlaska 23,3.)Mnogo je toga napisano i reËeno o ulozi krπÊana na mjestima gdje

se susreÊu s nekrπÊanima. Pojam mjesta za susrete, ili trga, star je.VeÊina starih kultura imala je mjesto gdje su graani mogli stupati uinterakciju. U zemljama πpanjolskog govornog podruËja svaki je gradimao plazu. U starom Izraelu podruËje oko gradskih vrata bilo je javnomjesto gdje su se odvijali poslovi, vodile parnice i rjeπavala druga va-æna javna pitanja (usporedi Ruta 4,1.2).

Meutim, neki oblici krπÊanstva odluËili su slijediti mentalitettvrave. Ovaj naËin razmiπljanja bio je usmjeren na vjerovanje da cr-kvu treba braniti od svih uljeza iz svijeta, πto je dovelo do iskljuËivogmiπljenja da se crkva ne smije mijeπati sa svijetom. Takve crkve imajuvrlo slabu povezanost, ako je uopÊe imaju, s ljudima meu kojima æive.

Ipak, Biblija Ëvrsto i dosljedno govori da Boæji sljedbenici trebajubiti druπtveno osjetljivi, posebno u pogledu ugroæenih druπtvenih sku-pina. Te se skupine mnogo puta spominju u Knjizi o Jobu, pokazujuÊida je Job bio itekako aktivan u svojem okruæenju. On je “izbavljaobijednog kada je kukao” i “sirotu ostavljenu bez pomoÊi” (Job 29,12),zadovoljavao molbe siromaha (Job 31,16), pomagao udovicama (Job29,13; 31,16) i poπtovao prava svojih sluga i sluπkinja (Job 31,13). UStarom zavjetu pravednost se mjeri takvim djelima. Suprotno tome, kadastvari krenu loπe, proroci stalno upozoravaju na grijeh (na primjer Amosobjavljuje druπtvena nedjela u Samariji). KrπÊanstvo treba biti opipljivo,stvarno. Naπ utjecaj na te tradicionalne skupine (siromaπne, udovice,siroËad, strance) ili na skupine koje su se pojavile u suvremeno doba(radnike migrante, azilante, oboljele od HIV-a, intravenske korisnike dro-ga, potlaËene na rasnoj osnovi i tako dalje) pravo je mjerilo naπeg prak-tiËnog krπÊanstva.

Pitanje za razmiπljanje: Kako se mi sa svojom pravednoπÊu od-nosimo prema gore spomenutim druπtveno ugroæenim skupinama?


III. PosredniËka molitva(Prisjetite se u razredu tekstove iz Joba 1,5; Hebrejima 4,14-16;

Ivana 17; Efeæanima 6,18.)Jedna od Jobovih manje spominjanih osobina prije nego πto su

ga snaπle nevolje bila je njegova posredniËka molitva za njegovu dje-cu. Jobove molitve i ærtve otvorile su vrata Duhu Svetome da radi joπsilnije u æivotu njegove djece zadræavajuÊi sile zla. Tako uvijek djelujeposredniËka molitva, a naπe molitve za druge trebaju biti po uzoru naKristove.

Pitanje za razmiπljanje: Kakva su vaπa iskustva s posredniËkommolitvom?

TRE∆I KORAK: Primijenite!Samo za uËitelje: Job je sa svojim oËima sklopio savez (Job 31,1).

KoliËina vizualnih podataka koja svakodnevno dospijeva do naπeg umapreko oËiju gotovo je nepojmljiva i skoro ih je nemoguÊe obraditi. Po-trebni su nam neki filtri. Potreban nam je savez.

Za primjenu:1. Kako bi u praksi izgledao suvremeni “savez s oËima”?2. Na koje biste naËine vi kao razred mogli pomoÊi socijalno ugro-

æenima u vaπoj zajednici?

»ETVRTI KORAK: Budite kreativni!Samo za uËitelje: U æivot starozavjetnih proroka utkana je dru-

πtvena etika. Oni su o njoj stalno propovijedali. Isto tako naπe krπÊan-stvo mora biti opipljivo u dobrim djelima i velikoduπnosti.

Aktivnost:1. Dogovorite sa svojim razredom odreene aktivnosti u vaπoj dru-

πtvenoj zajednici. To moæe biti rad u puËkoj kuhinji, volontiranje usirotiπtu, pomoÊ u katastrofama, prikupljanje osnovnih potrepπtina zapotrebite ili posjeti skloniπtu za beskuÊnike. Pobrinite se da to ne budejednokratni dogaaj!



Jobove pouke

KljuËni tekst: 2. KorinÊanima 5,7.

UËenik Êe:Znati: Prisjetit Êe se nekih glavnih pouka nauËenih iz Knjige o

Jobu.OsjeÊati: Cijenit Êe sliËnosti izmeu Joba i Isusa (kao i razlike)

dok æivi po vjeri (u Isusa), a ne po gledanju.»initi: Æivjet Êe po vjeri usprkos patnjama.

Smjernice za pouËavanjeI. Znati: NauËene lekcije

A. Kad biste morali saæeti poruku Knjige o Jobu u jednu kratkureËenicu, kako bi ona glasila?

B. Koja je najvaænija lekcija koju ste nauËili dok ste u ovom tro-mjeseËju prouËavali Knjigu o Jobu?

II. OsjeÊati: Job i IsusA. Koje su zadivljujuÊe sliËnosti izmeu Joba i Isusa? Kakav je

vaπ osjeÊaj prema tim sliËnostima?B. Kako doæivljavate æivot po vjeri a ne po gledanju u Jobovom

æivotu?

III. »initi: Razuman pogled na naπe patnjeA. Kako se vaπ doæivljaj patnje promijenio tijekom prouËavanja

Knjige o Jobu?B. Na koje su vas naËine patnje koje ste u æivotu iskusili dovele

bliæe Bogu?

Saæetak: Knjiga o Jobu je toliko sloæena i viπeslojna, da je teπkosaæeti sve njezine poruke u pouke koje traju tri mjeseca. Ipak, na krajunaπih pouka posebno se izdvaja kristocentriËnost. Knjiga nas nepre-kidno usmjerava na naπeg Izbavitelja, na spasenje i æivot u vjeri.


PRVI KORAK: Motivirajte!Naglasite tekst: Hebrejima 4,15.

KljuËno naËelo duhovnog rasta: PriËa o Jobu je opÊeljudska. Ma-glovita kronoloπka i povijesna strana knjige prenosi poruku o sveop-Êoj naravi ljudske patnje. Radi se o izvjeπtaju koji se ponavlja stalnoiznova πirom svijeta i u svim kulturama. Jobova povijest uvijek je inaπa povijest. Ali iako Job proæivljava okrutnu i straπnu patnju, nje-gova patnja nije ni blizu Kristovoj. ZahvaljujuÊi Njegovoj patnji, naπemuke imaju konaËno rjeπenje u otkupljenju.

Samo za uËitelje: Izmeu krπÊanskog i muslimanskog svijeta ra-ste antagonizam. Naπe predodæbe o islamu vrlo Ëesto iskrivljuju poli-tiËke vijesti koje do nas dopiru svakoga dana. Zbog procesa globaliza-cije i migracija u cijelom svijetu, veliki su izgledi da æivimo u blizinimuslimanskih vjernika. Bilo bi zanimljivo otkriti postoje li musliman-ske zajednice nedaleko od vaπe crkve.

Uvodna aktivnost: Zanimljivo je vidjeti kako Job igra vaænu ulogune samo u Starom zavjetu — a preko Starog zavjeta u judaizmu ikrπÊanstvu — veÊ i u Kuranu i islamu. Ejjub (Job) u islamu se smatraprorokom, imuÊnim ali skromnim, a njegova je priËa sliËna Jobovoj uStarom zavjetu, premda nema nikakvog zapisa o dugaËkim razgovori-ma izmeu njega i njegovih prijatelja. To je priËa o materijalnim i osob-nim gubicima, bolesti i konaËnoj obnovi. Obnova dolazi nakon mnogogodina kad mu Bog kaæe da udari nogom o tlo izazivajuÊi da iz zemljeπikne mlaz vode. Job pije tu vodu i doæivljava obnovu (Kuran 38,41.42).

Kuran takoer iznosi Jobovu genealogiju, povezujuÊi ga s Abra-hamom preko loze Jakova (Jakub) i Izaka (Iπak) (Kuran 6,84). Jednaod glavnih Ejjubovih vrlina jest njegovo strpljenje dok podnosi nevolje.Sotona takoer igra znaËajnu ulogu u muslimanskom narativu o Jobu.On je naËuo da Boæji aneli govore o Jobovoj pravednosti i zbog togaga namjerava odvratiti od Boga, no u tome na kraju ne uspijeva. Nekimuslimanski uËenjaci naglaπavaju bliskost hebrejskih i arapskih tek-stova. Kako priËa u Kuranu utjeËe na vaπe razumijevanje naËina nakoji druge kulture doæivljavaju patnju?

DRUGI KORAK: Istraæite!Samo za uËitelje: Dok ovo tromjeseËje privodimo kraju, dolazimo

do toËke kad moæemo ponoviti najvaænije pouke iz Knjige o Jobu. Mo-guÊe je da Êe svaki Ëlan razreda imati neπto drugaËije zamisli o ono-me πto je za njega najvaænije. Bilo bi dobro iznijeti sve te misli. Me-


utim, postoji zajedniËka poruka o ljudskoj patnji na koju se uvijekvraÊamo. ZakljuËni razgovor takoer se treba vratiti ovoj temi, usre-dotoËujuÊi se na to kako naπ pogled na svijet utjeËe na naËin na kojise suoËavamo s nevoljama.

Biblijski komentarUniverzalnost patnje odgovara univerzalnosti otkupljenja. To je

vjerojatno jedna od najveÊih pouka koju treba nauËiti iz Knjige o Jo-bu. BuduÊi da je Job postao simbol napaÊenog ËovjeËanstva (kolikosmo puta Ëuli da netko na njega ukazuje kada govori o vlastitoj pat-nji), on je u isto vrijeme predslika Krista koji je donio krajnje i potpu-no osloboenje od patnje na Zemlji.

I. Biblijski pogled na svijet(Prisjetite se u razredu teksta u Jobu 1,6-12.)Postoji zanimljiv niz paralelnih tekstova u Starom zavjetu koji

pokazuju razliku izmeu naπeg suvremenog pogleda na svijet i bib-lijskog. U kontekstu Davidovog popisivanja izraelskog stanovniπtva, u2. Samuelovoj 24,1 stoji da je Bog poticao Davida da prebroji Izrael,dok u 1. Ljetopisa 21,1 Sotona pokreÊe Davida da provede popis. Je lirijeË o pisarskoj greπki ili, joπ gore, o teoloπkoj kontradikciji u Bibli-ji? Nije, ako to razumijemo u okvirima biblijskog pogleda na svijet.

U okviru teocentriËnog pogleda na svijet, u kojem je Bog srediπtesvega πto se dogaa u Njegovom svemiru, oba teksta opisuju istu stvar-nost: On na kraju upravlja svime πto se dogaa na ovom svijetu. Premabiblijskom glediπtu, Bog je odgovoran Ëak i za ono πto dopusti da sedogodi.

Ova paradigma moÊi savrπeno se vidi u prologu Knjige o Jobu.Sotona ne moæe niπta uËiniti Jobu ako mu Bog to ne dopusti. U dijaloguπto se vodi izmeu njih dvojice, Bog zadræava apsolutnu vlast.

Meutim, mi gledamo na stvarnost priliËno drugaËije, uglavnomkroz prizmu grËke filozofije koja je efikasno uvela ideju dualizma unajveÊi broj æivotnih sfera, πto rezultira svim vrstama dihotomije (opre-Ënih parova): duh i tijelo, mit i povijest, duhovno i materijalno, vjera iznanost i tako dalje. Naπe je suvremeno razmiπljanje umnogome poddjelovanjem tog pogleda na svijet. Jobovo glediπte nije. Otuda on svojutugu i bol usmjerava k Bogu (Job 30,20.21), iako je Sotona prouzroËiosve njegove muke. TeocentriËni pogled na svijet nudi utjehu koju jeJob naposljetku pronaπao kada je shvatio da Bog dræi konce, Ëak iusred naπe patnje. Naπi stavovi obiËno dolaze do izraæaja u kriznimsituacijama. Ili dræe naπ svijet na okupu ili izazivaju da se raspadne.Kroz te krize moæe nas provesti jedino biblijsko stajaliπte.


Pitanje za razmiπljanje: Kad razmiπljate o vlastitom æivotu, kojemste vi glediπtu skloni u kriznim situacijama?

II. Percepcija stvarnosti(Prisjetite se u razredu tekstova iz Mateja 4,10; 13,10; Hebrejima

4,15; 11,10.)Iako u ljudskom iskustvu ima mnogo toga zajedniËkog, kao πto

smo vidjeli na primjeru patnje, razliËite kulture percipiraju stvarnostna drugaËije naËine. U zapadnoj kulturi odvija se stalna erozija doæiv-ljavanja stvarnosti duhovnih sila koje djeluju iza vidljivog svijeta (vidiDaniel 10).

Knjiga o Jobu svakako pruæa neke duboke uvide u duhovno kra-ljevstvo. Susret izmeu Boga i Sotone na poËetku knjige pokazuje ko-liko je ono tada bilo stvarno. Sotona iskuπava Joba da se odrekne Boga,a Job se opire. Sotona kuπa Adama i Evu i oni padaju. U Ëemu jerazlika? Sotonino kuπanje ljudskog roda tijekom stoljeÊa dostiæe vr-hunac u kuπanju Krista u pustinji (Matej 4,1-11). U tjelesnom (kruh),duπevnom (moÊ), duhovnom (oboæavanje) i emocionalnom aspektu, onoprikazuje sve kuπnje koje Êe nam se ikada naÊi na putu. Isus je, a neJob, najveÊi simbol naπih patnji (Hebrejima 4,15). On je taj koji razu-mije naπu patnju i On nam daje nadu kad nas snau nevolje.

Pitanja za razmiπljanje: Je li moguÊe govoriti o patnji kao oblikukuπnje? Zaπto jest ili zaπto nije? Zaπto je Isus najveÊi simbol naπihstradanja?

III. Nema osude(Prisjetite se u razredu teksta iz Ivana 8,1-11.)Postoji neπto vrlo osobno izmeu svake osobe koja pati i Boga,

zato πto nas patnja dovodi na rub egzistencije, kada traæimo stisakruke koja je jaËa od naπe i moæe nas provesti kroz stradanje. Kao pro-matraËi, ne bismo trebali zadirati u to iskustvo onako kako su to uËi-nili Jobovi prijatelji u nastojanju da uvjere Joba u njegovu krivnju, ilikako smo i mi katkad u kuπnji da Ëinimo drugima.

Isusovo ponaπanje prema æeni uhvaÊenoj u preljubu joπ jednomrazjaπnjava koja treba biti naπa zadaÊa: pokazivanje suosjeÊanja, tje-πenje, neosuivanje i ukazivanje na jedini izvor nade, na Isusa Krista(Rimljanima 8,1).

Pitanje za razmiπljanje: Kakva je snaga suosjeÊanja u ljudskimodnosima?


www.znaci-vremena.comwww.adventisti.hr

TRE∆I KORAK: Primijenite!Samo za uËitelje: Ova posljednja pouka treba zavrπiti odlukom

da na opipljiv naËin u svojem æivotu primijenimo sve πto smo nauËiliod Joba.

Za primjenu:1. ©to vas je najviπe dirnulo tijekom prouËavanja Knjige o Jobu u

posljednja tri mjeseca?2. Kako moæete umanjiti ljudsku patnju u svojoj crkvi i druπtve-

noj zajednici?

»ETVRTI KORAK: Budite kreativni!Samo za uËitelje: Izvjeπtaj o Jobu tiËe se svakoga zato πto svi

æivimo sa stvarnoπÊu patnje. Naπe poznavanje knjige treba utjecati nanaπ odnos prema drugim ljudima.

Aktivnosti:1. Dogovorite se u razredu da posjetite nekoga u vaπoj crkvi, pa

podijelite s njim najvaænije pouke koje ste nauËili iz Knjige o Jobu.2. Organizirajte ruËak u okviru subotnje πkole i na njega pozovite

one koji pate u vaπoj mjesnoj crkvi ili druπtvenoj zajednici. Moæda bi-ste s njima mogli imati Gospodnju veËeru i tom prigodom podijelitisimbole Kristovog stradanja.

knjiga o jobu - adventisti hrvatska · priru¨nik za u¨itelje (4/2016) ¥ 3 pouka 1 24. rujna—1....

Documents